Sveučilište u Zdru Odjel z psihologiju Diplomski sveučilišni studij psihologije (jednopredmetni) Luk Oštrić Ispitivnje krdiovskulrne ktivnosti z vrijeme morlnog odlučivnj Diplomski rd Zdr, 2018.
Sveučilište u Zdru Odjel z psihologiju Diplomski sveučilišni studij psihologije (jednopredmetni) Ispitivnje krdiovskulrne ktivnosti z vrijeme morlnog odlučivnj Diplomski rd Student/i: Luk Oštrić Mentor/i: do. dr. s. Mtild Nikolić Ivnišević Zdr, 2018.
Izjv o kdemskoj čestitosti J, Luk Oštrić, ovime izjvljujem d je moj diplomski rd pod nslovom Ispitivnje krdiovskulrne ktivnosti z vrijeme morlnog odlučivnj rezultt mojeg vlstitog rd, d se temelji n mojim istrživnjim te d se oslnj n izvore i rdove nvedene u ilješkm i popisu literture. Ni jedn dio mojeg rd nije npisn n nedopušten nčin, odnosno nije prepisn iz neitirnih rdov i ne krši ilo čij utorsk prv. Izjvljujem d ni jedn dio ovog rd nije iskorišten u kojem drugom rdu pri ilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znnstvenoj, orzovnoj ili inoj ustnovi. Sdržj mojeg rd u potpunosti odgovr sdržju ornjenog i nkon orne uređenog rd. Zdr, 25. rujn 2018.
Sdržj: 1. Uvod... 4 1.1. Morl... 4 1.2. Psihonlitiči pristupi... 5 1.3. Bihevioristički pristupi... 5 1.4. Kognitivno-rzvojne teorije... 6 1.5. Kritike Kohlergove teorije... 8 1.6. Morlno odlučivnje... 10 1.7. Krdiovskulrn ktivnost... 12 1.8. Povezni morlnog odlučivnj i elektrokrdiovskulrne ktivnosti... 16 2. Prolemi i hipoteze... 18 3. Metod... 19 4. Rezultti... 23 5. Rsprv... 29 6. Zključk... 36 7. Litertur... 37 Prilozi... 42
Sžetk Morl su proučvle mnoge psihološke grne, no njutjejnij teorij n tom području jest L. Kohlergov teorij morlnog rzvoj. Ndovezujući se n rd J. Piget, Kohlerg pretpostvlj kko morlni rzvoj prti nepromjenjiv set od tri stdij, s dv stupnj u svkom: pretkonvenionlni, konvenionlni i postkonvenionlni. Jedn od temeljnih pojmov te teorije jest pojm morlnog rsuđivnj, koji se definir ko proes mentlnog rsuđivnj kojim se dolzi do morlne projene. Ipk, teorij je doživjel određene kritike, kko se pokzlo d je upitn vez između ponšnj i morlnog rsuđivnj. S druge strne, konept morlnog odlučivnj i u jednu ruku treo ukloniti tj prolem, jer stvlj pojedin u egoentričnu perspektivu, umjesto u ulogu psivnog promtrč. Tkv i pristup treo dovesti do većeg poistovjećivnj s situijom, smim time i ngžirnost određenih emoij. Stog se morlno odlučivnje može shvtiti ko kognitivno i fektivno opterećenje z pojedin, što i trelo izzvti određenu promjenu n fiziološkom plnu. Dosdšnj istrživnj su pokzl kko dolzi do promjen u krdiovskulrnoj ktivnosti prilikom mentlnog opterećenj, li i prilikom doživljvnj određenih emoij. Cilj ovog istrživnj io je ispitti dolzi li uistinu do promjen u krdiovskulrnoj ktivnosti prilikom morlnog odlučivnj, kroz pet rzličitih senrij, podijeljenih u periode odmor, periode čitnj prezentirnih morlnih dilemm i period donošenj odluke, te ispitti poveznosti između morlnosti ispitnik i krdiovskulrne ktivnosti. Anliz rezultt je pokzl kko dolzi do smnjivnj vrijednosti prmetr vremen (ritmetičk sredin (MRR) i stndrdn devijij (SdRR) RR intervl te korijen prosječne veličine kvdrirnih rzlik između uzstopnih RR intervl (RMSSD)) u periodim čitnj i odlučivnj u odnosu n period odmor. Smo MRR se smnjil u svih 5 senrij, dok su se vrijednosti SdRR i RMSSD ile mnje smo u jednom od senrij z period čitnj ili odlučivnj u odnosu n period odmor. Tkođer se pokzlo kko se vrijednosti spektrlnih prmetr (normlizirne vrijednosti niskih (nulf) i visokih frekvenij (nuhf), te njihov omjer (LF/HF)) ne rzlikuju između rzličitih situij i senrij. Nposljetku, ispostvilo se kko nem poveznosti između morlnosti ispitnik, operionlizirne rezulttom pojedin u Testu morlnog odlučivnj (TMO) i rzličitih prmetr krdiovskulrne ktivnosti. Ključne riječi: morl, morlno odlučivnje, krdiovskulrn ktivnost, EKG
Exmining the rdiovsulr tivity during morl deision-mking Summry Morlity hs een studied y vrious rnhes of psyhology, ut the most imptful theory on tht field is L. Kohlerg's theory of morl development. Continuing the work of J. Piget, Kohlerg ssumes tht the morl development follows n invrint set of three stges, with two levels on eh stge: preonventionl, onventionl nd postonventionl. One of the entrl onepts of this theory is the onept of morl resoning, whih n e defined s proess of mentl resoning tht leds to morl deision. However, this theory hs reeived some ritiism, sine the onnetion etween ehviour nd morl resoning ws questionle. On the other hnd, the onept of morl deision-mking should eliminte tht prolem, euse it sets n individul in n egoentri perspetive, insted of eing just pssive oserver. Tht kind of pproh should led to higher levels of relting to the sitution nd thus the enggement of ertin emotions. Therefore, morl deision-mking n e understood s ognitive nd n ffetive lod for the individul, whih should use ertin hnges in the physiologil plne. Previous reserh hs shown the tht hnges in the rdiovsulr tivity ours during mentl lod, ut lso when experiening ertin emotions. The gol of this study ws to exmine if the hnges in the rdiovsulr tivity relly our during the ourse of morl deision-mking, through five different senrios, tht were divided into periods of rest, periods of reding the morl dilemms nd periods of deision-mking, nd to exmine the onnetion etween the morlity of the respondents nd rdiovsulr tivity. Sttistil nlysis showed tht the vlues of time domin prmeters (men (MRR) nd stndrd devition (SdRR) of RR intervls nd the squre root of the men squred differenes of suessive RR intervls (RMSSD)) were red1uet in the periods of reding nd deisionmking in omprison to the period of rest. Only MRR ws redued in ll 5 senrios, while the vlues of SdRR nd RMSSD were redued in only one of the senrios for the period of reding or deision-mking in omprison to the period of rest. Anlysis lso showed tht the vlues of the frequeny domin prmeters (normlised units of low (nulf) nd high (nog) frequenies nd their rtio (LF/HF) do not differ etween different situtions nd senrios. Finlly, it turned out tht there re no onnetions etween the morlity of respondents, operionlised y the individuls result in the Test of morl deision-mking (TMO) nd different prmeters of rdiovsulr tivity. Key words: morl, morl deision-mking, rdiovsulr tivity, ECG
1. Uvod 1.1. Morl Područje morl drevn je tem dugotrjnog interes (Hidt, 2008), kojom se kroz povijest pretežno vil filozofij. Svoje ideje o morlu i etii iznosili su ntički filozofi poput Sokrt, Plton i Aristotel, preko Luter i Knt, do Hegel i Mrx (Mlntyre, 1998). Psiholozi su se, s druge strne, koneptom morl počeli viti početkom 20. stoljeć, te su rzličite psihološke grne pristupile istrživnju morl s rzličitih strn (Proroković, Nikolić i Šimić, 2017). O teorijskim pristupim morlu it će rečeno nešto ksnije, z početk će se proti ponuditi definiij morl, jednog od njuniverzlnijih pojmov, s mlo slgnj oko tog što oznčv (Mehić i Krdum, 2016), te ojsniti neke krkteristike ljudskog morl. Turiel (1983, str. 3) definir morl ko ''propisne prosude prvde, prv i doroiti koje se odnose n nčin n koji se ljudi treju odnositi jedni prem drugim.'' Prem Psihologijskom rječniku (Petz, 2005, str. 273) morl je "skup nčel i shvćnj prvil, oičj i društvenih normi u određenom društvu ili u jednom njegovu dijelu o tome što je doro, što zlo, što je vljno i dopušteno, što nije. N osnovi ovih nčel ili morlnih normi ojenjuju se i vrednuju ljudski postupi ko dori ili loši, isprvni ili neisprvni." Hidt (2001, str. 70) dje funkionlističku definiiju prem kojoj je morl ''skup vrijednosti, prksi, instituij, i rzvijenih psiholoških mehnizm koji zjedno rde d suzijju ili regulirju seičnost i omogućuju društveni život.'' U njširem smislu, morlno je ponšnje ono što ljudi čine u vezi ili s ozirom n morlne prinipe (Wright, 1971, prem Szentmrtoni, 1987). Ndlje, Bishof (1980) morlnost smtr univerzlnom ljudskom krkteristikom, u svojoj srži kros-kulturlnom, te speifičnom ljudskom krkteristikom, dkle odsutnom u životinj. Tkođer, Hoffmn (1970, prem Szentmrtoni, 1987) ističe d je končni ishod morlnog rzvoj prilgođenost ponšnj, perepij utoritet ko rzumnog, kontrol impuls, te ozir prem drugim. Bishof (1980) ističe kko su osnovne krkteristike ljudskog morl norme, snkije i internlizij. Norme se odnose n opće prihvćene vrijednosti, koje diktirju određeni rspon prihvtljivog ponšnj. One ne morju, iko mogu, iti ekspliitno izržene. Postoji nekoliko rzličitih tipov normi, poput onih koje zrnjuju uojstv i krđe, ili pk inest, one povezne s duhovnim svijetom, te one čij je svrh omogućvnje osonog rzvoj. Ndlje, snkije održvju negtivne posljedie koje slijede ponšnje koje odstup od normi, njihov intenzitet ovisi o prijestupu. Posljednj krkteristik, internlizij, se 7
mnifestir kd se ljudi ponšju u skldu s normm iko su svjesni d neće doživjeti snkije zog prijestupnih ponšnj, kko i izjegli osjećj krivnje ili srm. 1.2. Psihonlitički pristupi U području proučvnj morl psihonlitičri su se fokusirli n internliziju soijlnih normi (Proroković, Nikolić i Šimić, 2017). Psihonlitičke su se teorije vile dječjim soio-emoionlnim rzvojem, te ojšnjvle porijeklo ljudskog morl u terminim temeljnog suko među urođenim ngonim, odnosno želj, te ovldvnj tim ngonim s druge strne, zog roditeljskih zrn i soijlnih normi (Wolff, 1980). Kko ističe Hidt (2008), Freud, zčetnik psihonlitičke škole, se dotio morlnosti u svim svojim rdovim, pokušvjući ojsniti kko pojedini mogu znti što je doro, što loše, ipk postupti ili rzmišljti n određene nčine, suprotne morlnim prinipim, zog kojih osjećju srm. Prem Freudu (1933, prem Crveth, 2010), jedn od tri strukture ličnosti, super-ego, je zdužen z svjest, smo-promtrnje i ego-idele. Uprvo je super-ego zslužn z internliziju soijlnih normi, koj je rezultt poveznosti s roditeljem istog spol, zog koje dolzi do identifikije s tim roditeljem. Dkle, dijete usvj prvil morlnog ponšnj zog poveznosti s roditeljem, te kroz mentlni rzvoj trnsformir t prvil u ego idele i utonomne sustve vrijednosti (Wolff, 1980). Iko su psihonlitičke teorije temeljene n iološkim osnovm, one ne omogućuju empirijsku provjeru. Osim tog, psihonlitičrim se prigovr to što n neki nčin oprvdvju ntisoijlno ili nemorlno ponšnje, jer izjednčvju mentlno zdrvlje s sloodom izržvnj ngon (Wolff, 1980). Stog su Freudove rzvojne ideje znemrene i rijetko spominjne n području morlne psihologije (Hidt, 2008). 1.3. Bihevioristički pristupi Bihevioristi su n polju morl stvljli nglsk n ponšnje (Proroković, Nikolić i Šimić, 2017), iskustvo i okolinu. Teorij soijlnog učenj, koj potječe od konept uvjetovnih refleks, vi se istrživnjem okolinskih fktor koji olikuju soijlno relevntno ponšnje. Stog se smo morlno ponšnje izjednčv s oliim soijlnog ponšnj koj su usvojen zog soijlnog prihvćnj, te ko ono koje može iti kontrolirno rzličitim rsporedim potkrepljenj (Wolff, 1980). Biheviorističke, ko i psihonlitičke teorije, su ple 8
u drugi pln z vrijeme kognitivne revoluije sredinom 20. stoljeć (Greene i Hidt, 2002). Ipk, teorije učenj nstvile su se održvti u rdovim Bndure (1991, prem Hidt, 2008), koji u svojoj soijlno-kognitivnoj teoriji pretpostvlj d su pojedini ''modelirni ko složeni smoregulijski sustvi koji osjećju, vjeruju, i stječu smo-kontrolu u služi kije'' (Hidt, 2008, str. 67). Bndur je proučvo smoreguliju morlnog ponšnj, odnosno smoregulijske mehnizme koji uprvljju morlnim ponšnjem, te kko oni kod nekih ljudi zkžu (Bndur, 1999). 1.4. Kognitivno-rzvojne teorije U dnšnje vrijeme njčešće korišten pristup proučvnj morl jest kognitivno-rzvoji pristup (Hidt, 2008). U središtu kognitivno-rzvojnih teorij jest proes morlnog rsuđivnj, njegov rzvoj, te proesi u podlozi donošenj odluk u morlnim dilemm (Hren, 2008). Rzvoj ovih teorij zpočinje rdom Jen Piget, te g se može smtrti zčetnikom psihologije morl (Hidt, 2008). Pigetov kognitivno-rzvojn teorij intelektulnog rzvoj kreće od pretpostvke d je morlnost primrno filozofsk rig, te se proučvnje morl ko tkvo mor temeljiti n unprijed definirnim etičkim sustvim koje ojšnjv rzvojn nliz, čini sustv vrijednosti koji sm po sei nije podložn empirijskoj provjeri (Wolff, 1980). Prem Pigetu, morlni rzvoj održv promjene u oliku i strukturi misli, čiji sdržj vrir među kulturm (Kohlerg i Hersh, 1977) Piget pretpostvlj dv stdij morlnog rzvoj. Prvi, koji nstup od pete do desete godine život, poznt je ko heteronomn morlnost, koju krkterizir utoritet drugih, znčjnih odrslih. Dje u tom stdiju prihvćju prvil koj im znčjni odrsli postvljju ko čvrst i nepromjenjiv. Drugi pk stdij nstup oko desete godine, te se odvij trnziij n utonomnu morlnost, u kojoj se prvil kritički sgledvju (Proroković, Nikolić i Šimić, 2017), te dje rzvijju profinjeniji pojm o prvdi, koj je rezultt uviđnj prednosti korištenj reiproitet i poštenj. Piget nglšv d je z morlni rzvoj u tom stdiju poželjno d se odrsli ne miješju (Hidt, 2008). N Pigetov rd se ndovezuje rd Lwren Kohlerg (Kohlerg i Hersh, 1977; Wolff, 1980), jedne od njutjejnijih figur n području morlne psihologije, koj je inspirirl većinu nrednih istrživnj n tom području. On proširuje Pigetove ideje formulirjući detljne sheme z koneptuliziju i mjerenje morlnog rzvoj, u vidu 9
kognitivnog rzvoj (Hidt, 2008). Kohlerg je io dio kognitivne revoluije tijekom 1950-tih i 1960-tih, kd su iheviorističke i psihonlitičke teorije ile zmijenjene mentlnim modelim i modelim orde informij (Greene i Hidt, 2002). No s druge strne, on pretpostvlj d morlni rzvoj ne zvršv u djetinjstvu, već se nstvlj i u odrsloj doi (Proroković, Nikolić i Šimić, 2017). Prem Kohlergu, rsuđivnje, svjesn i nmjern mentln ktivnost, kojom se trnsformirju ndolzeće informije, je presudno z postiznje morlnog znnj i morlnih prosudi (Mehić i Krdum, 2016), te rzvij model rzvoj morlnog rsuđivnj kroz tri stdij, s dv stupnj n svkom (Greene i Hidt, 2002). Prvi stdij jest pretkonvenionlni stdij, u kojem su norme isključivo vnjske (Szentmrtoni, 1978), odnosno ponšnje regulirju posljedie određene kije (ngrd, kzn i rzmjen uslug), ili pk fizičk moć onog koji iznosi prvil (Kohlerg i Hersh, 1977). Ovj stdij trje do desete godine život, te se može podijeliti n dv stupnj (Szentmrtoni, 1978). Prvi je stupnj morlnosti poslušnosti i kzne, u kojem su presudne fizičke posljedie određenog ponšnj, koje određuju je li ono doro ili loše (Kohlerg i Hersh, 1977). Ono što je isprvno ili pogrešno se temelji n ideji d dore stvri slijedi ugod ili ngrd, loše neugod ili kzn (Szentmrtoni, 1978). Stog se može reći d je glvni motivtor ponšnj izjegvnje kzne (Crin, 2016). Drugi se stupnj odnosi n instrumentlno-reltivističku orijentij, odnosno isprvno je ponšnje ono koje zdovoljv vlstite potree, te povremeno potree drugih (Kohlerg i Hersh, 1977), željeni ishod se pokušv ostvriti putem rzmjene (Crin, 2016). Prisutni su elementi poštenj, reiproitet, te jednkosti u dijeljenju, li se tumče isključivo u prgmtičnom smislu. Kod reiproitet nem nznk odnosti, zhvlnosti ili prvde (Kohlerg i Hersh, 1977). U drugom, konvenionlnom stdiju, morl određuju isprvn ponšnj i poštivnje društvenih normi (Szentmrtoni, 1978), odnosno očekivnj oitelji, grupe ili nije, ne neposredne posljedie. Krkterističn je i identifikij s osom i grupom koj ih postvlj (Kohlerg i Hersh, 1977). U tom stdiju je većin dolesent, li po Kohlergu i preko dvije trećine odrslih (Szentmrtoni, 1978). Treći stupnj u ovom stdiju se odnosi n interpersonlnu usklđenost ili morlnost ''dorog dječk ili dore djevojčie'', u kojem je isprvno ponšnje ono koje zdovoljv ili pomže drugim, te je odorvno od strne drugih. Ovj stupnj krkterizir konformnost stereotipnim slikm prem većinskom ili prirodnom ponšnju (Kohlerg i Hersh, 1977). N četvrtom je stupnju orijentij prem utoritetu, propisnim prvilim, te održvnju društvenog red. Isprvno je ponšnje ono kojim se ispunjv pojedinčev dužnost (Kohlerg i Hersh, 1977). 10
Posljednji je stdij postkonvenionlni, u kojem se morlnost temelji n vjernosti ljudskim univerzlnim nčelim (Szentmrtoni, 1978), neovisno o utoritetu ljudi ili grup koje se drže ovih nčel, te neovisno o pojedinčevoj identifikiji s ovim grupm (Kohlerg i Hersh, 1977). Kohlerg ističe kko smo mli roj odrslih doseže ovu rzinu (Szentmrtoni, 1978). Peti se stupnj trećeg stdij odnosi n morlnost društvenog ugovor, u kojem su isprvn ponšnj on definirn u terminim univerzlnih prv i stndrd koj su kritički ispitn, te s kojim se slže jelokupno čovječnstvo. Vžne su osone vrijednosti i mišljenj (Kohlerg i Hersh, 1977). Šesti je stupnj morlnosti univerzlnih nčel i sloodne svjesti, te g doseže smo mli roj filozof i mislio. N ovom stupnju pojedin se vodi općenitim prinipim, tko d ne postoji rzlik između prv i dužnosti (Szentmrtoni, 1978). Ti su prinipi pstrktni i etički, nisu konkretn morln prvil (Kohlerg i Hersh, 1977). Vžno je istknuti d su ovi stdiji () orgnizirni sustvi misli, stog su pojedini konzistentni u vlstitim morlnim prosudm, () oni se odvijju nepromijenjivim redoslijedom, dkle uvijek se prelzi u sljedeći stdij, nem preskknj stdij ili nzdovnj, te () hijerrhijski su orgnizirni (Kohlerg i Hersh, 1977). Dkle, Kohlerg se slgo s Freudom d postoji niz nepromijenjivih stdij kroz koje dje prolze, no nglšv d su ti stdiji sukldni Pigetovim stdijim kognitivnog rzvoj, te omogućuju nove nčine reprezentije i trnsformije soijlnog znnj (Hidt, 2002). Tkođer, ključn je prinip prvde z rzvoj ovih morlnih fz (Kohlerg i Hersh, 1977). Svrh ove teorije jest ''demonstrirti d su morlne kije vođene idejm ili teorijm koje dijete konstruir iz susret s fizičkim i soijlnim svijetom, i d su tkve osone teorije rezultt kontinuirnih rzvojnih trnsformij determinirnih zjednički szrijevnjem mozg, iskustvom, i kvzi-iološkim fktorom 'ekvilirije', ili općenitom iološkom tendenijom z orgnizijom izolirnih element u strukturirne jeline.'' (Wolff, 1980, str. 86). Stog nije itn smo mturij mozg, već sgledvnje prolem iz rzličitih perspektiv, te iskustvo preuzimnj ulog, koje pooljšv morlno rsuđivnje, koje ztim pokreće morlnu prosudu (Greene i Hidt, 2002). 1.5. Kritike Kohlergove teorije Iko je n području morlne psihologije ovo njistknutij i njistrživnij teorij (Proroković, Nikolić i Šimić, 2017), on im i određene nedosttke. Krjem 20. stoljeć, došlo je do nekih isprvk Kohlergov pristup. Prigovoreno mu je d je prevelik usmjerenost n prvdu dovel do ignorirnj mogućnosti postojnj postkonvenionlne etike skri, koj nije 11
produkt rsuđivnj n temelju prvde (Hidt, 2001), već ''reflektir kumultivno znnje o ljudskim odnosim ''(Gillign,1993, str. 74). Nime, Kohlergov teorij je proizšl iz longitudinlnih istrživnj pretežno muških ispitnik, te se ispostvilo kko se kod žen struktur morlnog mišljenj rzlikuje od Kohlergove strukture. Žene dju veću vžnost odgovornosti no prvim, u odnosu n muškre su fektivnije i filijtivnije (M, 2003). Ipk, met-nliz 80 studij je pokzl kko n većini uzork ipk nem rzlik između muških i ženskih ispitnik (Wlker, 1991). Ztim, Nui i Turiel (1978) su demonstrirli d dje koneptulizirju soijlni svijet u tri rzličite domene: morln, soio-konvenionln i psihološk. Ističu kko morlni rzvoj ne slijedi nepromjenjivu putnju od konvenionlnosti do istinske morlnosti, već je rzvoj u sve tri domene prleln. Ndlje, Piget, p tko ni Kohlerg, nisu sistemtski istrživli emoionln rzvoj morlne prosude (Wolff, 1980), iko neki utori (Nihols, 2007) ističu kko emoije igrju ključnu ulogu u svkodnevnom morlnom prosuđivnju, iko ne čine ijelu priču. Tkođer, novij istrživnj upućuju n vžnost emptije u morlnoj psihologiji (Hidt, 2001). Uistinu, vžnost emoij u morlnom ponšnju i rsuđivnju ne može se poreći (Berthoz i sur., 2006; Monin, Pizrro, Beer, 2007), te neki utori pretpostvljju d su uprvo emoije entrlne pri donošenju morlnih prosudi (Gigerenzer, 2007). Iko i sm Kohlerg (Kohlerg i Hersh, 1977) priznje d i druge vrijle, poput emoij, volje, svrhe i ego snge, mogu utjeti n vezu morlne prosude i morlnog ponšnj, ističe kko t vez nije u potpunosti definirn, no nglšv d je morln prosud distinktivn fktor u tkvom ponšnju, te kko je ulog ostlih vrijli modertorsk. Uistinu, nek istrživnj upućuju n to kko prosoijlni pojedini, u odnosu n delinkvente, ostvruju veće rezultte u Kohlergovom testu, dkle imju veću rzinu morlne prosude (M, 2003). Tkođer, što je već il rzin morlnog rzvoj po Kohlergu, povećvl se vjerojtnost d se pomogne u eksperimentlnoj situiji, usprkos uputi utoritet (MNmee, 1977). Dkle, iko nek istrživnj podupiru ideju kko su morlno prosuđivnje i morlno ponšnje pozitivno povezni (Blsi, 1980), s druge strne neki utori tvrde kko je prediktivn vljnost morlnog rsuđivnj z morlno ponšnje upitn (M, 2003). Wolff (1980) ističe kko nem čvrstih dokz koji potkrepljuju to d pojedinčev kpitet morlnog rsuđivnj uistinu predviđ njegovo ponšnje, poseie u situijm u kojim je ugrožen njegov doroit, te d su doiveni empirijski dokzi mhom temeljeni n hipotetskim situijm u kojim nem rizik z pojedin. Stog još uvijek tre dokzti nužnost morlne prosude z 12
morlno ponšnje, jer je moguće d je morlno rsuđivnje puk rionlizij z ponšnj koj su motivirn u potpunosti rzličitim, s morlnom nepoveznim, fktorim. Uistinu, neki su utori demonstrirli d ljudi, umjesto d koriste kompleksne proese odlučivnj, izvode nmjern ponšnj n temelju heuristik (Driver i Loe, 2007). Gigerenzer (2007) pretpostvlj d su morlne kije temeljene n rzim i štedljivim heuristikm, koje sme po sei nisu ni dore ni zle, te su slične onim koje su u podlozi ponšnj općenito, odnosno ponšnj koj nisu nužno u svezi s morlom. Iko ističe d heuristike nisu njpouzdniji nčin donošenj odluke, jer ignorirju informije i ne istržuju ostle mogućnosti i njihove posljedie, njihov svrh je ekonomičnost i točnost (Mehić i Krdum, 2016). Dkle, čujemo priču ili vidimo kiju, te immo instntn osjećj odorvnj ili neodorvnj (Greene i Hidt, 2002). U tom kontekstu vlj npomenuti i vžnost morlnih intuiij, odnosno jkih i neposrednih morlnih vjerovnj o tome je li nešto morlno doro i loše, koje su neophodne z morlno rsuđivnje (Driver i Loe, 2007). Može se reći d ''morlno rsuđivnje ne uzrokuje morlnu prosudu; morlno je rsuđivnje oično post-ho konstrukij, generirn nkon što je prosud već donesen'' (Hidt, 2001, str. 814). Prem tome, morlno rsuđivnje se njčešće odvij u svrhu podržvnj iniijlnih morlnih intuiij, ili pk d se rzriješe sukoi višestrukih intuiij (Hidt, 2001). Stog ti dvoproesni pristupi, koji pretpostvljju d je prvi sistem rz i nenmjern, drugi spor i nmjern, zuzimju entrlnu poziiju i u logičkom i u morlnom rsuđivnju, što omogućuje povezivnje ov dv polj. Pri tome vlj npomenuti kko distinkiju između utilitrnog i deontološkog morl. Utilitrni morl smtr d posljedie oprvdvju određeno ponšnje, stog je oprvdno nnijeti nekome zlo ko će to u končnii dovesti do mnjeg zl, ili će od tog iti veće koristi z veći roj ljudi. Deontološki morl se pk oslnj n intrinzičnu prirodu ponšnj, te ne oprvdv nnošenje zl usprkos posljedim. Općenito, sistem jedn, rz i nmjern se povezuje s dentološkim projenm, sistem dv s utilitrnim (De Neys i Bilek, 2017). 1.6 Morlno odlučivnje Bilo je već govor o morlnom rezonirnju ili rsuđivnju, pojmu koji se može definirti ko ''svjesn mentln ktivnost koj se sstoji od trnsformirnj doivenih informij o ljudim kko i se došlo do morlne projene'' (Hidt, 2001, str. 820). Ono se fokusir n kognitivne mehnizme korištene prilikom morlnih dilem (De Neys i Bilek, 2017). U prethodnom odjeljku spomenuti su određeni nedosti Kohlergove teorije, koji upućuju n to 13
d morlno rsuđivnje nije presudno z morlno ponšnje. U Kohlergovim, li i drugim sličnim istrživnjim morlnog rsuđivnj, od ispitnik se trži d, n osnovu iznesene dileme, svjetuju ponšnje druge osoe i ojsne zšto je određeno ponšnje druge osoe prihvtljivo ili neprihvtljivo (Coly i Dmon, 1992), te se pretpostvlj d u tom slučju ispitnii zuzimju perspektivu te osoe (Monin, Pizrro i Beer, 2007). Ipk, rdi se o drugoj osoi u nekoj hipotetskoj situiji, te stv ispitnik u tom slučju nije od velike vžnosti (Blsi, 2004), jer se mentln stnj te druge osoe reprezentirju neovisno o sei (Firth i de Vignemont, 2005). Uistinu, kko pokzuju Peng i Hushn (2004) u svojoj met-nlizi, utvrđen je znčjn, li nisk poveznosti između morlnog rsuđivnj i morlnog ponšnj, te negtivn poveznost između morlnog rsuđivnj i nemorlnog ponšnj. Kko utori ističu, morlno rsuđivnje igr vžnu ulogu u morlnom ponšnju. Ipk, morlno rezonirnje ne govori mnogo o pojedinčevom soijlnom ponšnju (Coly i Dmon, 1992), te je evidentn prisutnost drugih vrijli koje utječu n morlno ponšnje, mogućnost predviđnj morlnog ponšnj n osnovu morlnih nčel je od ključne vžnosti. Postoji mogućnost d pojedin, iko prepoznje i evluir određene morlne vrijednosti, on ne djeluje u skldu s njim, ko one nisu internlizirne, ili se ne poklpju s vlstitim iljevim (Coly i Dmon, 1992). U tom kontekstu se spominje morlni identitet, u koji su integrirni ideli i rige o određenim spektim morlnosti, ili o morlu općenito, s kojim je morlno ponšnje uvelike usklđeno. Utjej morlnog identitet n morlno ponšnje treo i se ispitivti u hipotetskim situijm u kojim je pojedin kter, ne promtrč (Blsi, 2004). U tkvoj, egoentrično postvljenoj dilemi, oso je u hipotetskoj dilemi reprezentirn u odnosu n see (Firth i de Vignemont, 2005), te se u tom slučju koristi morlno odlučivnje, koje pretpostvlj d pojedin, kd je uključen ko kter, uzim u ozir kontekst i posljedie svojih odluk, što smo po sei potiče rzličite psihološke proese od onih pri prosuđivnju tuđeg ponšnj (Monin, Pizrro i Beer, 2007). Stog se pretpostvlj d odlučivnje, u odnosu n rsuđivnje, u većoj mjeri pouđuje proesirnje u odnosu n see, odnosno više se misli o potenijlnim osonim posljedim (Sood i Forehnd, 2005), iko se ti pojmovi često koriste ko sinonimi. U prilog tome ide postojnje pristrnosti kter-promtrč, odnosno pridvnje drugim ljudim rzličitih morlnih stndrd od nših, iko se nlzimo u istoj situiji. T pristrnost dovodi do postojnj rzlik između odgovor u hipotetskim morlnim dilemm u kojim su ispitnii kteri u odnosu n to kd su ili promtrči (Ndelhoffer i Feltz, 2008). 14
Ndlje, funkionlnom mgnetskom rezonnijom (fmri) identifiirn su mozgovn područj koj se ktivirju prilikom morlnog mišljenj. Z morlno rsuđivnje se pokzl itn regij ventromedijlnog prefrontlog korteks, čij oštećenj dovode do normlnosti u morlnim projenm i ponšnju, ko i morlnim prijestupim (Cmeron i sur., 2018). Područj koj tkođer pokzuju promjene u ktiviji prilikom morlnih spoznj su: medijlni frontlni girus (MFG), posteriorni ingulrni preuneus (PCP), retrospinlni korteks (RSK), superiorni temporlni sulkus (STS), inferiorni prietlni režnj (IPR), orifrontlni korteks (OFK), temporlni polovi, migdl, dorsolterlni prefrontlni korteks (DPK), te prietlni režnj (PR). Određen područj, poput MFG-, PCP- i RKS- su ktivn prilikom osonog i neosonog morlnog prosuđivnj, dok su područj STS- i IPR- speifičn z osono morlno prosuđivnje, područj DPK- i PR- ktivirju prilikom neosonog morlnog prosuđivnj (Greene i Hidt, 2002). Tkvi nlzi upućuju n neistovjetnost tih proes. Tkođer se pokzlo kko prilikom osonih morlnih projen, u odnosu n indirektne i neosone projene, znčjno ktivnij područj MFG-, PCP- i ngulrnog girus, mnje ktivn područj su on povezn s rdnom memorijom, desni srednji frontlni girus te prijetlni lous (Greene i sur., 2001), što pokzuje kko se pri neosonim projenm ktivirju područj povezn s nmjernim kognitivnim proesirnjem i rdnom memorijom (Fong i sur., 2017). Ndlje, Berthoz i sur. (2006) su u svom istrživnju doili d se pri osonim soijlnim prijestupim, u odnosu n situije kd su te prijestupe činili drugi, jvlj već ktivnost u lijevom dijelu superiornog prietlnog režnj, preuneusu, te u desnom režnju mlog mozg, općenito je u tkvim prosudm zilježen ktivije migdle. Ovi nlzi skupno upućuju n poželjnost korištenj test koji ispituje morlno odlučivnje, ne rsuđivnje, jedn tkv je korišten u ovom istrživnju (Gregov i Tokić, 2017). Kko je iz uvod očigledno d morlno rezonirnje, li isto tko i odlučivnje, uključuje i utomtske emoionlne proese, i kontrolirne kognitivne proese (Greene i sur., 2008), te predstvlj fektivno i kognitivno opterećenje, prilikom morlnog odlučivnj trelo i doći do promjen u ktivnosti krdiovskulrnog sustv. 1.7. Krdiovskulrn ktivnost Poznto je kko se živčni sustv krlježnjk sstoji od središnjeg i perifernog živčnog sustv, koji se dlje dijeli u utonomni i somtski. Somtski je živčni sustv u interkiji s vnjskom okolinom, povezuje entrlne strukture i osjetne orgne, skeletne 15
mišiće, zgloove, i sl. Autonomni živčni sustv sudjeluje u reguliji proes unutr orgnizm (Pinel, 2000), odnosno održv homeostzu tijel (Nuget i sur., 2011) pomoću tri ogrnk, koji se ntomski i funkionlno međusono rzlikuju: simptičkog, prsimptičkog i enteričkog ogrnk. Enterički živčni sustv je zdužen z promjene u provnom trktu (Tokić, 2016), dok simptički i prsimptički sustv regulirju ostle orgnske sustve. Simptički živi izlze iz lumlnog i torklnog dijel krlježničke moždine, prsimptički iz mozg i skrlnih dijelov krlježničke moždine. Vžno je npomenuti d simptički sustv stimulir i moilizir zlihe energije, dok prsimptički sustv konzervir energiju, ztim d svki orgn prim i simptičk i prsimptičk vlkn, koji regulirju njegovu ktivnost, te nposljetku, d simptičke promjene upućuju n psihološku pouđenost, prsimptičke, s druge strne, n psihološku opuštenost (Pinel, 2000). Srčni ritm uvjetuju proesi n memrni sinus trijskog čvor, n koji uvelike utječu i simptikus i prsimptikus (Tokić, 2016). Utjej simptikus, posredstvom norepinefrin, uzrokuje povećnje srčne ktivnosti. Tj utjej je ostvren povećnjem propusnosti memrne z N+, C++ i K+ (Msters, Stevenson i Shl, 2004), što urzv depolriziju Purkinijevih vlkn (Tokić, 2016). U području spektrlne nlize, o kojoj će iti riječi nešto ksnije, ktivij simptikus se reflektir u nižim frekvenijskim područjim, od 0,04 do 0,15 Hz (Msters, Stevenson i Shl, 2004). S druge strne, prsimptički sustv usporv srčnu ktivnost, ispuštnjem etilkolin koji usporv rd sino-trijskog čvor, smnjujući frekveniju i sngu kontrkije. Z rzliku od simptičkog, utjej prsimptičkog sustv dovodi do usporvnj srčne ktivnosti, stog se njegov ktivnost očituje n višim frekvenijm spektrlne nlize, od 0,15 do 0,4 (Tokić, 2016). Anliz vrijilitet srčne ktivnosti (HRV) je jedn od kvntittivnih mrker ktivnosti utonomnog živčnog sustv. Anliz srčnog ritm u iti proučv odstupnj u intervlim između uzstopnih otkuj sr, odnosno odstupnjim u pojedinim RR intervlim (Tsk Fore, 1996). Stog je to, z rzliku od drugih, invzivnih i kompleksnih tehnik, neinvzivn i jednostvn, te lko primjenjiv tehnik, koj omogućuje uvid u rd utonomnog živčnog sustv (Tokić, 2016). Iko rojni fktori utječu n srčnu ktivnost, utonomni živčni sustv im njveću vžnost (Thyer i sur., 2009). Prem Tsk Foreu (1996) nlize vrijij u srčnoj ktivnosti n EKG-u se temelje n detektirnju pojedinih QRS kompleks (Slik 1.), ko i ''NN intervl'' (što dolzi od engleskog norml to norml), odnosno intervl između susjednih QRS kompleks koji su 16
rezultt depolrizije sinusnog čvor. Postoje rojni prmetri dinmike srčne ktivnosti, it će nvedeni oni koji su relevntni z ovo istrživnje. Slik 1. Shemtski prikz normlnog EKG-. Svki srčni iklus sstoji se od P-vl, QRS kompleks, koji su vlovi depolrizije, i T-vl, koji je vl repolrizije. Sm QRS kompleks se sstoji od Q, R i S vl Preuzeto s: https://en.wikipedi.org/wiki/qrs_omplex Njjednostvniji prmetri su oni vremenski, ritmetičk sredin RR intervl i prosječn srčn frekvenij. Ztim slijede kompleksniji sttistički prmetri, poput stndrdne devijije svih RR intervl u nekom vremenskom periodu, koj reflektir sve ikličke promjene u vrijilitetu. RMSSD je mjer koj oznčv korijen prosječne veličine kvdrirnih rzlik između uzstopnih RR intervl, i jedn je od pouzdnijih prmetr z projenu ktivije prsimptičkog dijel utonomnog sustv. Prmetri spektrlne nlize, doiveni n krćim vremenskim intervlim, su komponente vrlo niskih frekvenij (VLF), niskih frekvenij (LF) i visokih frekvenij (HF), čij se vrijednost oično izržv u psolutnim vrijednostim snge (ms 2 ). Te vrijednosti odju informije o količini sveukupne vrijne u srčnim frekvenijm koje su rezultt periodičnih osilij srčne frekvenije n rzličitim frekvenijm (Stein i sur., 1994). Tkođer su korištene mjere normlizirnih jedini visokih i niskih frekvenij, u kojim se LF ili HF dijeli s totlnom vrijnom od koje je 17
oduzet vrijednost VLF, sve skup se pomnoži s 100. Posljednj korišten mjer je omjer LF i HF (Tsk Fore, 1994). Fiziološki korelti VLF- nisu dovoljno doro definirni, te je ov vrijednost uvelike posljedi prisutnosti šum u signlu (Auert, Seps i Bekers, 2003), te je čk uopće upitno postojnje speifičnih psiholoških proes odgovornih z promjene n ovom frekvenijskom spektru (Tripthi, Mukundn i Mthew, 2003). S druge strne, z sngu spektr n visokim frekvenijm smtr se odgovornim prsimptikus, odnosno eferentn vgusn ktivnost, koj putem prsimptičkog sustv omogućv inhiitorne efekte n rd sr (Tsk Fore, 1996; Thyer i sur., 2009; Prk i sur. 2016; Tokić, 2016). To potvrđuju istrživnj vgusotomijom, električnom vglnom stimulijom (Tsk Fore, 1994) i korištenjem tropin z lokdu prsimptičke ktivnosti (Tokić, 2016). Vgus je X. krnijlni živ, koji donosi osjete iz prsnih i trušnih orgn, te kontrolir prsne i trušne orgne (Pinel, 2000), poput sr, pluć, stomk i jetre (Prk i sur., 2016). Vlj imti n umu d sngu spektr n ovom području uvjetuju još neki proesi, poput disnj (Tokić, 2016). Što se tiče snge spektr n niskim frekvenijm, nlzi o fiziološkim koreltim nisu tko jednoznčni, te neki pretpostvljju d je on odrz simptičke ktivnosti, neki kko n nju utječu i simptički i vgusni utjeju (Tsk Fore, 1996). Istrživnj u kojim su korišten frmkološk sredstv z moduliju simptičke ktivnosti idu u prilog pretpostvi d uprvo on uvjetuje sngu spektr LF-. Ipk, novij istrživnj pokzuju kko nije presudn isključivo simptičk ktivnost, već zjednički modultorni efekti simptikus i prsimptikus posredovne rorefleksivnim mehnizmim (Tokić, 2016). Stog, iko se omjer LF i HF smtr pokzteljem simptičko vgusne rvnoteže (Tsk Fore, 1994), dovodi se u pitnje vljnost njegov korištenj u tu svrhu, kko sve više istrživnj ukzuje n utjej oje grne utonomnog živčnog sustv n područj niskih frekvenij (Tokić, 2016). Z ispitivnje spektrlnih komponenti LF- i HF- se preporučuje vremenski period od pet minut, dok ispitivnje VLF- nije primjereno n periodim krćim od 24 st (Tsk Fore, 1996). Ipk, Tkhshi i sur. (2017) nvode kko postoji znčjn visok poveznost između mjer HF- n periodim od pet minut i periodim od 10 sekundi, te između mjer LF- n periodim od pet minut i periodim od 30 sekundi, što upućuje n to d su mogući i krći periodi vremen d i se ispitle te dvije spektrlne komponente. Zključno, i vremenski i frekvenijski prmetri mogu se koristiti ko pokztelj ktivnosti utonomnog živčnog sustv. Jednostvni prmetri vremen, dkle ritmetičk sredin RR intervl, stndrdn devijij RR intervl i RMSSD detektirju prsimptičku ktivnost, te se njihove vrijednosti povećvju prilikom prsimptičke ktivije (Polnzyk 18
i sur., 1998) njihovo smnjenje ukzuje n prevleniju simptičkih modulrnih efekt. Tkođer, RMSSD se smtr koreltom visokih frekvenij, z koje je poznto d reflektirju povećnu ktiviju prsimptičkog sustv (Tsk Fore, 1994), stog i i vrijednosti visokih frekvenij, ko i vrijednosti jednostvnih prmetr vremen, trele iti povećne prilikom dominntne prsimptičke ktivnosti, smnjene prilikom simptičke ktivnosti, odnosno u periodim mirovnj. S druge strne, kko je poznto d su vrijednosti niskih frekvenij odrz simptičke ktivnosti (Tokić, 2016), očekuje se d su njihove vrijednosti povećne u situijm u kojim se jvlj povećn ktivij simptičkog sustv, u situijm kd se zhtjev moilizij energije, poput situij u kojim se doživljv mentlni stres (Pgni i sur., 1991). Nposljetku, očekivno je kko će se i vrijednosti omjer niskih i visokih frekvenij povećti kd se povećvju vrijednosti niskih frekvenij, odnosno kko su te mjere u negtivnoj svezi s vrijednostim visokih frekvenij i vrijednostim jednostvnih prmetr vremen. 1.8. Povezni morlnog odlučivnj i elektrokrdiovskulrne ktivnosti Ko što je već rečeno, morlno odlučivnje predstvlj i fektivno i kognitivno opterećenje, što podržvju novij istrživnj funkionlnom mgnetskom rezonnijom, prem kojim i kognitivni i emoionlni proesi igrju ključnu, te ponekd konfliktnu ulogu (Greene i sur., 2004), te kko su u pozdini morlnog rsuđivnj neurlni krugovi zduženi z fektivn stnj, kogniije i motivijske proese (Deety i Cioppo, 2012). Prilikom rješvnj kognitivnih i emoionlnih zdtk, met-nlizom je utvrđen ktivij tri moždn područj, desnog pregenulnog ingulrnog korteks i desnog sugenulnog ingulrnog korteks u medijlnom prefrontlnom korteksu, te lijev sulentikulrn proširen migdl i ventrlni strirum, s tim d se prilikom emoionlnih zdtk ističe ktivij desnog rostrlnog medijlnog prefrontlnog korteks, dok se prilikom riješvnj kognitivnih zdtk ističe ktivij lijevog posteriornog putmen (Thyer i sur, 2011). Soijlne i morlne prosude ovise o funkionirnju kompleksnih kognitivnih i emoionlnih proes (Moll i sur., 2002). Stog je logično pretpostviti kko i morlno odlučivnje ko tkvo trelo utjeti n određene tjelesne sustve, poput krdiovskulrnog, koji je, ko što je prije rečeno, modulirn ktivnošću utonomnog živčnog sustv. Tko neki utori ističu kko vgln ktivnost općenito djeluje n promjene srčne ktivnosti prilikom soijlnih, odnosno društvenih podržj, kko i pospješil soijlnu ngžirnost kod sisv (Piper, Sslow i 19
Sturn, 2015). Do povećne srčne ktivnosti dolzi i prilikom morlnog gđenj (Ottvini i sur., 2013), što su nlzi koji upućuju n poveznost srčne ktivnosti i morl općenito. S neurontomske perspektive, ventromedijlni prefrontlni korteks je ključno moždno područje u pozdini fekt i morlnosti (Cmeron i sur., 2018), iko Greene i Hidt (2002) kompletnije iznose područj ''morlnog mozg'', odnosno područj mozg koj su ktivn prilikom određenih morlnih kogniij, te njihove funkije. Područj koj nvode su medijlni frontlni girus, posteriorni ingulrni peruneus, retrospinlni korteks, superiorni temporlni sulkus, inferiorni temporlni sulkus, interiorni prietlni režnj, orifronltni korteks, ventromedijlni frontli korteks, temporlni režnj, migdl, dorsolterlni prefrontlni korteks i perietlni režnj. Primjerie, prilikom prosudi izjv nepoveznih s morlom ktivirju se drug moždn područj (Moll i sur., 2003). Tkođer, istrživnj slikovnim prikzim mozg su pokzl kko je ktivnost prefrontlnog korteks povezn s vglnom funkijom, p tko i srčnim vrijilitetom (Thyer i sur., 2009), te kko je ktivnost u lijevom frontlnom korteksu povezn s filijtivnim emoijm, u desnom frontlnom korteksu s simptičkom ktivnošću, pouđenošću, verzivnim ponšnjem i emoijm nužnim z preživljvnje (Solerno i sur., 2012), što upućuje d su određen mozgovn područj ktivn, odnosno zdužen i z morlne kogniije i z srčni ritm. Uistinu, utvrđen je poveznost srčne frekvenije i HRV- s protokom krvi u desnom superiornom prefrontlnom korteksu, lijevom rostrlnom nteriornom igulrnom korteksu, desnom dorsolterlnom preforntlnom korteksu, te desnom prietlnom korteksu (Thyer i sur., 2009). Ndlje, nek istrživnj povezuju srčnu frekveniju s ktivnostim u područjim, među ostlim, migdle, dorsomedilnog i dorsolterlnog prefrontlnog korteks (Npdow i sur., 2008). Tkođer, istrživnj n ljudskim i životinjskim vrstm pokzuju kko i moždn ktivnost modulir krdiovskulrne funkije, te kko postoji i diretkn i indirektn vez između frontlnog korteks i utonomnih motornih krugov zduženih i z eksitijske efekte simptikus i inhiiijske efekte prsimptikus n sre (Thyer i sur., 2009). Stog je logično zključiti kko će prilikom rješvnj morlnih dilem, odnosno prilikom morlnog odlučivnj, doći do određenih promjen u srčnoj ktivnosti. Istrživnj su pokzl d prilikom morlne uzvišenosti, koju krkterizirju pozitivne emoije, dolzi do povećnj srčne ktivnosti. Prilikom pozitivnih emoij, li i strh i ljutnje dolzi do povećne sipmptičke ktivnosti, što rezultir povećnjem srčne ktivnosti (Piper, Sslow i Sturn, 2015). Općenito je emoionln pouđenost povezn s opdnjem u HRV-u, što su nlzi konzistentni s općom inhiiijskom ulogom prefrontlnog korteks putem vgus 20
(Thyer i sur., 2009). No ovi se nlzi ipk ne odnose n morlno odlučivnje ili rezonirnje. Određene mjere srčne ktivnosti osjetljive su n količinu mentlnog npor, te mogu iti korisne pri projenjivnju generlne kognitivne ktivnosti (Proroković, Gregov i Vlerjev, 2003). Nek istrživnj pokzuju kko se prilikom rješvnj kognitivnih zdtk povećvl srčn frekvenij (Cioppo i Sndmn, 1978), te kko je smnjen mentlni npor povezn s smnjenjem srčne ktivnosti (Cstldo i sur., 2017). Uistinu, HRV je, neovisno o metodi kvntifikije, oećvjuć mjer mentlnog npor (Meshkti, 1988), te može iti koristn z ispitivnje vlenije, pouđenosti, pžnje, kognitivnog trud i stres i ko mjer ktivnosti utonomnog živčnog sustv (Cstldo i sur., 2017). Neki istrživči tkođer pretpostvljju kko se srčn frekvenij povećv prilikom stresnih stnj, dok i smnjenje moglo reflektirti interes i proesirnje informij koje dolze od vnjskih podržj, te kko je povećn srčn ktivnost povezn s proesirnjem informij koje su internlne (Cioppo i Sndmn, 1978), ko što je to slučj s morlnim proesirnjem, te s negtivnim morlnim emoijm kod djee, poput krivnje (Mlti i sur., 2016). Ipk, srčn ktivnost smtr se indiktorom vlenije emoij, te se povećv pri pozitivnim, smnjuje kod negtivnih emoij (Crmon-Perer i sur., 2013), iko Kreiig (2010) nvodi kko se srčn ktivnost ko i vrijilitet srčne frekvenije povećv i smnjuje kod rzličitih pozitivnih i kod negtivnih emoij. I neke druge fiziološke mjere, poput elektrodermlne ktivnosti, z koju su zslužni medijijski utjeji oje grne utonomnog živčnog sustv, iko se promjene u elektrodermlnoj ktivnosti kože koriste ko mjer ktivije pretežno simptičke grne utonomnog sustv, koji inervir žlijezde znojnie (Figner i Murphy, 2011), tkođer ukzuju n utonomnu pouđenost prilikom kognitivnih konflikt i rzrješenj istih (Koyshi i sur., 2007). Stog je ilj ovog istrživnj ispitti promjene u krdiovskulrnoj ktivnosti prilikom morlnog odlučivnj. 2. Prolemi i hipoteze 1. Ispitti promjene u prmetrim funkionirnj krdiovskulrnog sustv (vremensk domen i domen frekvenij) z situije čitnj pet senrij s prezentirnim morlnim dilemm i donošenj odluke u odnosu n situiju mirovnj. 21
Hipotez 1. Može se pretpostviti kko će u periodim čitnj i odlučivnj doći do povećne simptičke ktivnosti u odnosu n periode odmor. Stog se očekuje d će u tim periodim, u odnosu n period odmor, doći do smnjenj vrijednosti jednostvnih prmetr vremen (MRR, SdRR i RMSSD), smnjenj snge spektr n području normlizirnih vrijednosti visokih frekvenij (nuhf), te povećnj snge spektr n području normlizirnih vrijednosti niskih frekvenij (nulf) ko i omjer LF/HF. 2. Ispitti poveznosti između prmetr krdiovskulrne ktivnosti (prmetri vremen i prmetri frekvenije) i stupnj morlnosti ispitnik, operionlizirnog indeksom morlnog odlučivnj (IMO). Hipotez 2. Pretpostvlj se d će pojedini koji postižu viši rezultt n testu morlnog odlučivnj (IMO), zog veće simptičke pouđenosti, imti mnje vrijednosti jednostvnih prmetr vremen (MRR, SdRR, RMSSD) i normlizirne vrijednosti visokih frekvenij (nuhf), odnosno, d će iti utvđen negtivn poveznost između tih mjer i IMO, dok će već sng spektr normlizirnih niskih frekvenij (nulf) i omjer niskih i visokih frekvenij (LF/HF) iti pozitivno povezni s vrijednostim indeks morlnog odlučivnj (IMO). 3. Metod Ispitnii U istrživnju je sudjelovlo 35 ispitnik, li ih je u zvršnu ordu rezultt ušlo nešto mnje (N=28), zog nemogućnosti orde podtk. Kod nekih ispitnik ilo je prevelikog šum pri nlizi srčne ktivnosti, dok je kod nekih ilo nemoguće odrediti odgovrjuće segmente vremenskih serij z periode odmor, čitnj i odlučivnj. Bio je jednk roj muških i ženskih ispitnik (Nm=14 i Nž=14). Njmlđi ispitnik imo je 20 godin, njstriji 38. Prosječn do ispitnik il je 24,93 godine. Što se tiče rzine orzovnj ispitnik, njviše je student (N=11), ztim ispitnik s visokom stručnom spremom (N=9), te nposljetku ispitnik s srednjom stručnom spremom (N=8). Prior Test morlnog odlučivnj (Gregov i Tokić, 2018) 22
U istrživnju je korišten Test morlnog odlučivnj (TMO), prilgođenim z rčunlnu primjenu u progrmu E-prime. Test se sstoji od pet senrij koji detljno opisuju morlnu dilemu (npr. ispitnik je zposlenik tvrtke koj posreduje u proesim privtizije, te se z isti ntječj z konesiju jvlj ispitnikov lizk prijtelj, koji očekuje d se urgir u njegovo ime d se usluge posredovnj omoguće njemu, i poznt korporij, koj i poso odrdil kvlitetnije) u kojoj se ispitnik postvlj ko kter te on tre donijeti odluku kko će postupiti. Odluk ispitnik se projenjuje kroz tri segment: ) Ispitnik odgovr s DA ili NE n pitnje o nčinu postupnj (npr. sugerirt ću ugovrnje posl s korporijom), pri čemu jedn od odgovor predstvlj morlniju, drugi nemorlniju odluku. U prv dv senrij odgovor DA predstvlj morlniju odluku, u zdnj tri senrij morlniju odluku predstvlj odgovor NE. ) Ispitnik se pit koliko je sigurn u tu odluku te je potreno d upiše postotk sigurnosti odluke n z to predviđeno mjesto. ) Ispitnik tre orzložiti svoju odluku odirnjem jednog njprihvtljivijeg odgovor. Ponuđen su po tri orzloženj z vrijntu odgovor DA i z vrijntu odgovor NE, međutim, ispitniku se nude smo lterntive vezne uz prethodni odgovor koji je do (DA ili NE), te nem uvid u moguć orzloženj one opije koj nije odrn. Tri lterntivn orzloženj sdržjno su prilgođen trim temeljnim Kohlergovim fzm morlnog rzvoj tko d svkoj fzi (pretkonvenionlnoj, konvenionlnoj i postkonvenionlnoj) odgovr jedn česti/rgument. N osnovu ov tri segment može se izrčunti indeks morlnog odlučivnj (IMO), koji se izrčunv njihovom sumom. Pritom tre nglsiti d utori predlžu ponderirnje pojedinih spekt n sljedeći nčin: 1) Oi morlnij odluk doiv ponder 2, nemorlnij ponder 1, 2) Fi pretkonvenionln fz ponderir se ko 1, konvenionln ko 2 i postkonvenionln ko 3, 3) Si ponderir se ko proporij sigurnosti (postotk sigurnosti donesene odluke/100). Doiveni indeks morlnog odlučivnj (IMO) kreće se u teoretskom rsponu od 0 do 30 pri čemu viš vrijednost indeks oznčv višu rzinu morlnog odlučivnj. PowerL sustv z mjerenje krdiovskulrne ktivnosti Z ispitivnje krdiovskulrne ktivnosti korišten je sustv PowerL 8s uz Dul Bio Amp pojčlo, tri odgovrjuće elekrode, te odgovrjući progrm ''Chrt5''. Ovj sustv se 23
koristi z prikupljnje i nlizu rzličitih fizioloških podtk, u sustv je integrirn i oilježvč dogđj, odnosno tzv. ''event mrker'', u ovom slučju u oliku nožne pedle koji omogućuje izdvjnje određenog segment vremenske serije. U ovom istrživnju sustv je korišten z prćenje i pohrnjivnje krdiovskulrne ktivnosti, odnosno R-R intervl (izrženih u milisekundm) u rzličitim situijm, te nposljetku z nlizu prikupljenih podtk. Postupk Istrživnje se provodilo u Psihologijskom lortoriju n Sveučilištu u Zdru. Smo ispitivnje se provodilo u izolirnoj prostoriji u kojoj se nlzil oprem z mjerenje srčne ktivnosti, te dv rčunl. N jednom rčunlu su ispitnii, sjedeći, rješvli elektroničku verziju Test morlnog odlučivnj (TMO), drugo je rčunlo ilježilo srčnu ktivnost. Srčn ktivnost je il mjeren putem tri elektrode, od kojih su dvije ile postvljene mlo ispod rer ilterlno, treć s desne strne između rmen i ključne kosti, kko je prikzno n slii (Slik 2.). Ispitnii su smi postvljli elektrode, kko nije ilo ženskih surdnik u istrživnju koje i ih postvili ženskim ispitnim, nkon čeg i prispojili kele n njih. Nkon postvljnj elektrod, prvo se provjeril čistoć signl, te se elektrodm po potrei mijenjl poziij kko i se ostvrio optimlni signl. Ekrn drugog rčunl io je okrenut tko d ispitnii ne mogu vidjeti rd vlstitog sr. Pedl z oznčvnje rzličitih senrij se nlzil ispod stol, te su je ispitnii treli pretisnuti nogom kd im je to pislo n ekrnu, između svkog period odmor, čitnj i odlučivnj. Ztim i se ispitniim pročitl drug uput, koj se odnosil n smi TMO. N tipkovnii n kojoj su ispitnii unosili svoje odgovore ile su nlijepljene nljepnie s ponuđenim odgovorim. N tipki 'A' je il nlijepljen ijel nljepni n koju je zelenim slovim ispisno 'DA', dok je n tipku 'D' nlijepljen ijel nljepni n kojoj je rvenim slovim ilo ispisno 'NE'. Tkođer, n tipkm '1','2' i '3' su nlijepljene nljepnie 'A', 'B' i 'C', kojim su ispitnii irli orzloženje z svoj odgovor, dok su n desnom dijelu tipkovnie upisivli svoj stupnj sigurnosti u odluku. 24
Slik 2. Rspored elektord korišten u ovom istrživnju. Ispitnii su prvo mirovli pet minut, kko i se izmjeril zln ktivnost rd sr, te tri minute između svkog senrij. U početnom odmoru, u nlizu je ušlo smo posljednje tri minute, kko i odmori ili izjednčeni, te kko i se doio što optimlniji signl z vrijeme prvog odmor. Nime, d i ispitnii došli u Psihologijski lortorij, koji se nlzi u podrumu zgrde Sveučilišt, morli su prijeći veći roj stepeni, što i moglo dovesti do određenog npor i povećnj srčne ktivnosti. Iko se ne i moglo reći d je to veliki npor, ovko su poduzete mjere sigurnosti, jer se pokzlo kko se nkon lgne tjelovježe tre oko minute d dođe do oporvk (Mrtinmäki i Rusko, 2008). Nkon prvog odmor slijedio je jedn od senrij iz TMO. Smi senriji su ili rotirni po slučju između ispitnik. Kd i pročitli senrij, pritiskom tipkom ''Spe'' i se pojvilo prvo pitnje, n koje se odgovr s 'DA' ili 'NE', ztim orzloženje odgovor, n koje se odgovr s '', '' ili '', nposljetku su upisivli stupnj sigurnosti u svoju odluku, od 0 do 100, te potvrdili svoj odgovor pritiskom tipke 'Enter'. Ztim i slijedio sljedeći period odmor od tri minute, p opet senrij, dok se nisu izrotirli svi senriji. Nkon posljednjeg senrij tkođer je slijedio period odmor koji nije ušo u ordu rezultt. 25
Rezultti Z sve ispitnike izrčunt je indeks morlnog odlučivnj, po prethodno nvedenoj formuli. Deskriptivni podi su prikzni u tlii. Tli 1. Osnovni deskriptivni prmetri rezultt IMO- z sve ispitnike (N=28). M Sd Rspon Asimetričnost* Spljoštenost* IMO 11,0836 2,7057 13,05 (5,95-19) 0,7724 (0,44) 1,4968 (0,8583) * u zgrdm su vrijednosti pripdjuće stndrdne pogreške 10 9 8 7 6 f(n) 5 4 3 2 1 0 4 6 8 10 12 14 16 18 20 IMO Slik 3. Distriuije rezultt IMO- (N=28) Kko i se ispitle rzlike između vremenskih prmetr u periodim odmor, čitnj i odlučivnj provedene su 3x5 ANOVA z ritmetičku sredinu RR intervl (MRR), stndrdnu devijiju RR intervl (SdRR) i z korijen prosječne veličine kvdrirnih rzlik između uzstopnih RR intervl (RMSSD) n ponovljenim mjerenjim, čiji su rezultti prikzni u tlii. 26
Tli 2. Rezultti provedene 3x5 ANOVA-e z prmetre vremen srčne ktivnosti (MRR, SdRR, RMSSD) kroz pet rzličitih senrij z periode odmor, čitnj i odlučivnj (N=28). Aritmetičk sredin RR intervl Stndrdn devijij RR intervl RMSSD F df p Senrij 0,5116 4/108 0,7273 Situij 14,4039 2/54 0,0000 Senrij x Situij 2,0587 8/216 0,0411 Senrij 0,5735 4/108 0,6824 Situij 15,2728 2/54 0,0000 Senrij x Situij 1,4599 8/216 0,1734 Senrij 0,9466 4/108 0,4400 Situij 3,5199 2/54 0,0365 Senrij x Situij 1,0873 8/216 0,3730 Doiveni rezultti ukzuju n nepostojnje rzlik između senrij z vremenske prmetre srčne ktivnosti, dkle prosječnim vrijednostim RR intervl (MRR), stndrdnoj devijiji RR intervl (SdRR), te korijen prosječne veličine kvdrirnih rzlik između uzstopnih RR intervl (RMSSD). Ipk, ispostvilo se kko su znčjne rzlike između period odmor, čitnj i odlučivnj unutr svkog senrij, dok je interkij znčjn smo z MRR. D i se provjerilo između kojih situij postoje rzlike provedene su Turkey HSD test post-ho nlize, čiji su rezultti priloženi u prilozim (Prilog 1., 2. i 3.) 27