1. Vrste crta Svaki crtež a tehičkom crtežu prikaza je različitim vrstama i širiama liija kako bi bio jasa i pregleda. Vrste, kao i širie liija, propisae su stadardom: pua široka pua taka isprekidaa Naziv crte Oblik crte Primjea crta- točka- crta široka crta- točka- crta taka vidljivi bridovi i koture objekata, završetak avoja i sl. kote i pomoće kote liije, šrafure, pokaze liije i sl. evidljivi bridovi i koture i bridovi zaklojei prozirim materijalom i sl. tok zamišljeog presjeka i ozake dužie pri površiskoj obradi i sl. glava i pomoća simetrala, dodaci obrade, dodatak a obradbu i sl. prijelom i prekid metala, kamea, izolacijskih materijala i sl. crta- dvije točke- crta taka koture susjedih dijelova Zbog bolje pregledosti crteža i zahtjeva za izradu mikrofilmova sve vrste liija a jedom crtežu crtaju se u tri stupja širie. To ovisi o veličii formata papira i mjerila u kojem se crta. Zbog toga su određee slijedeće širie liija: Naziv liije Liijske skupie pua široka 0,5 0,35 0,5 0,7 1,0 1,4 pua taka 0,13 0,18 0,5 0,35 0,5 0,7 isprekidaa 0,18 0,5 0,35 0,5 0,7 1,0 crta- točka- crta široka 0,5 0,35 0,5 0,7 1,0 1,4 crta- točka- crta taka 0,13 0,18 0,5 0,35 0,5 0,7 slobodom rukom 0,13 0,18 0,5 0,35 0,5 0,7 crta- dvije točke- crta taka 0,13 0,18 0,5 0,35 0,5 0,7 Omjer između debele i take crte ikad e bi smio biti maji od :1. Miimali razmak između paralelih crta, uključujući i šrafuru, e bi smio biti maji od 0,7 mm.. Vrste i formati papira Za crtaje tehičkih crteža upotrebljava se meki bijeli papir, tvrdi bijeli papir (hamer), te proziri papir (paus). Za crtaje olovkom ili tušem papir mora biti gladak i tvrd, a izvučee crte moraju biti jedoliče širie i oštrih rubova. Ako je crtež potrebo umožiti, origial se ajprije crta olovkom a hamer- papiru, a zatim se crta tušem a prozirom paus- papiru. Obje vrste papira osjetljive su a svjetlost i preveliku ili premalu vlažost, pa treba voditi račua o mjestu gdje ga čuvamo. Naime, dugotrajim djelovajem svjetla hamerpapir potami, dok paus- papir se smežura a prevelikoj vlazi, a a premaloj vlazi postae krut i lomljiv. Veličia papira je propisaa stadardima, tako da postoje gotovi i sirovi (potrebo ih je obrezivati do gotovog formata) formati papira za crtaje (A, B, C i D reda).
Formati papira A- reda primjejuju se za sve tehičke crteže, za tiskae skice s kotama, tiskae crteže, listove stadarda i raze obrasce. Mogu se upotrebljavati uzdužo ili poprečo. Za crtaje dugačkih objekata dopušta se upotreba produžeog formata sastavljeog od jedakih ili susjedih formata. Osova karakteristike formata A- reda su slijedeće: - kraća prema dužoj straici odosi se kao 1 :, - dijeljejem po dužoj straici dobivamo formata A- reda iže vrste. A A4 A4 A3 A0 = 1 m A1 Normala položaj sastavice uvijek je doji desi kut crteža. Veličie papira formata A - reda su: A0 A1 A A3 A4 A5 A6 1189 841 mm 841 594 mm 594 40 mm 40 97 mm 97 10 mm 10 148 mm 148 105 mm Pri radu s velikim formatima papira važo je zati da je dozvoljeo presavijati samo kopije crteža, tj. samo proziri paus- papir, dok se origial e smije presavijati. Kopija se presavija uvijek a format A4 i to tako da ima sastavicu okreutu prema gore tako da se oa uvijek može vidjeti bez obzira a to što je crtež presavije. Bušei dio mora imati lijevo, da bi se crtež mogao rasklopiti i složiti bez vađeja iz mehaizma.
10 10 3. Okvir i zaglavlje crteža Zaglavlje je omeđeo mjesto a crtežu u koje se upisuju podaci o podrijetlu i uporabi predmeta. Sastoji se od osovog dijela i, prema potrebi, dodatih polja za dopuske podatke. Sastavica je popis sviju predmeta, odoso sklopova, dijelova i materijala potrebih za sastavljaje ili izradbu jediice prikazae crtežom. Oa može biti a crtežu ili odvojea. Ukoliko je a crtežu, može se dodati zaglavlju, a ako je odvojei dokumet (a formatu A4), ozačava se istom ozakom kao i osovi crtež. Sastavica a crtežu popujava se odozdo prema gore, a samostala sastavica odozgo prema dolje. Primjer zaglavlja: 50 50 0 Prezime i ime: Datum: Mjerilo: 5 5 Tekstila škola Varaždi 10 NAZIV CRTEŽA 70 Br. crteža: 0 Okvir i zaglavlje a formatu papira A4 5 5 5 Prezime i ime: Mjerilo: Datum: Škola: TEKSTILNA ŠKOLA, VARAŽDIN Naziv crteža: Br. Crteža: 5
4. Kotiraje Kotirati crtež zači uijeti sve izmjere i zakove prema kojima će se izraditi acrtai predmet. Elemeti kote su: - mjerica, - strelica, - pomoća mjera crta, - mjera (mjeri broj, koti broj) s evetualim ozakama (promjer, polumjer, kvadrat, toleracija, stupaj, avoj). Sve izmjere su u milimetrima i bilježe se izad u sredii mjerica tako da se čitaju odozgo i s desa. Mjeri broj je stvara mjera predmeta bez obzira a mjerilo. Mjerice su usporede crte s mjerim bridom i crtaju se redovito izva slike 6 do 8 mm. Pomoće mjere crte okomite su a bridove i prelaze mjericu 1 do mm. Ozake promjera i kvadrata stavljaju se ispred mjere. mjera (mjeri broj, koti broj) 40 mjerica strelica pomoća mjera crta Kotiraje kružice 5. Ortogoalo projiciraje
U tehičkom crtaju predmeti se prikazuju tako da bez aročitog apora možemo utvrditi sve jihove dimezije. Zbog toga se predmet ajčešće prikazuje u tlocrtu (osova, pogled odozgo ili prva projekcija), acrtu (lice, pogled sprijeda ili druga projekcija) i bokocrtu (profil, pogled slijeva ili treća projekcija). Pri tom zamišljamo da se predmet alazi u petom prostorom oktatu. Neomeđee zamišljee ravie projekcija ili slika dijele prostor a osam dijelova koji se zovu oktati. Ravie projekcija sijeku se u osima x, y, z koje idu ishodištem O i međusobo su okomite. Na horizotaloj ravii π 1 (osova 1 ili tlocrta ravia) crta se tlocrt (pogled odozgo), a okomitoj ravii π (osova ili acrta ravia) crta se acrt (pogled sprijeda) i a ravii π 3 (osova 3 ili bokocrta ravia) crta se bokocrt (pogled slijeva). Na slijedećoj slici je istakut 5. prostori oktat s pravilim rasporedom ravia π 1, π i π 3 za prikazivaje, tj. crtaje objekata koje zamišljamo da se alaze u 5. prostorom oktatu: Z Π 0 Π 3 -X Y Π 1
Z Z Π Π 3 ac rt bokocrt -X Y X Y -X Z tlocrt Π 1 Y Prostora predodžba objekta u petom prostorom oktatu i jegovih slika, tj. projekcija a ravie π 1, π, π 3 iz koje se vidi međusoba povezaost objekta s projekcijama kao i projekcija među sobom:
6. Prostoro prikazivaje predmeta Svaki predmet se može prikazati prostoro ili plošo. Prostori prikaz daje zoriju sliku predmeta i gotovo se redovito primjejuje kada je predmet složeijeg oblika. Predmet može biti prikaza pomoću slijedećih prostorih projekcija: - kosa projekcija, - dimetrija, - izometrija, - perspektiva. Koja će projekcija za prikazivaje ekog predmeta biti upotrijebljea visi o složeosti i obliku samog predmeta. Uvijek se bira oa projekcija koja će dati ajzoriji prikaz predmeta. Kosa projekcija Dužia i visia tijela koje želimo prikazati u kosoj projekciji crtaju se u pravoj veličii, a širia predmeta crta se pod kutom od 45 0 i skraćea a polovicu. Prikratu određee dimezije tijela ozačavamo slovom i izražavamo razlomkom. Tako u slučaju kose projekcije prikrata izosi = 1. Vrlo rijetko se mogu susreti i crteži a kojima je u kosoj projekciji širia predmeta acrtaa pod kutom od 30 0 s prikratom = 3. Kosa projekcija kocke 30 z 1 : 1 30 y 1 : 45 0 x 1 : 1 30 Iako smo prema pravilu o crtaju kose projekcije jeu širiu smajili a polovicu (15 mm), kotirati treba jeu pravu širiu (30 mm) bez obzira a upotrijebljeu prikratu.
Zadatak: Pomoću acrta i tlocrta slijedeće tijelo prikaži u kosoj projekciji u mjerilu 1 : 1. 40 10 0 10 40 10 40 50 Rješeje: Dimetrija
U ovoj projekciji dužia i visia se prikazuju u pravoj veličii, dok je širia skraćea a polovicu, tj. kažemo da prikrata širie izosi = 1. Dužia se crta pod kutom od 7 0 prema horizotali, a širia pod kutom od 4 0 prema horizotali. Na slijedećoj slici prikazaa je kocka duljie straice 30 mm u dimetrijskoj projekciji. z y 1 : 1 1 : 30 x 1 : 1 7 0 4 0 30 30 Predmet koji prikazujemo uvijek je potrebo postaviti tako da predja straa (dužia koju crtamo pod kutom od 7 0 ) bude složeijeg oblika kako bi se bolje istakula i kako bi crtež bio razumljiviji. I ovdje je potrebo apomeuti da se pri kotiraju predmeta sve dimezije upisuju s pravim vrijedostima bez obzira a prikratu širie predmeta. Zadatak: Pomoću acrta i tlocrta slijedeće tijelo prikaži u dimetriji u mjerilu 1 : 1. 40 10 0 10 40 Rješeje zadatka: 10 40 50
Izometrija Izometrijska projekcija prikazuje tijelo u tri bita pogleda. Nijeda od triju dimezija tijela ije skraćea, pa ih je moguće kotirati. Dužia i širia predmeta crtaju se pod kutom 30 0 prema horizotali. Na slijedećoj slici prikazaa je kocka duljie straice 30 mm u izometriji. y z 1 : 1 x 30 30 0 1 : 1 1 : 1 30 0 30 30 Zadatak: Pomoću acrta i tlocrta slijedeće tijelo prikaži u dimetriji u mjerilu 1 : 1.
40 10 0 10 40 Rješeje zadatka: 10 40 50
8. Nerazdvojive veze U erazdvojive ubrajaju se spojevi dobivei zavarivajem, spojevi dobivei lemljejem, spojevi dobivei lijepljejem, spojevi dobivei zakivajem i stezi spojevi. Zavarivaje Zavarivaje je jeda od ajvažijih postupaka spajaja materijala. Njime se postiže: - ušteda troškova za modele i alate, - maji trošak asuprot kovaim i lijevaim dijelovima, - zavarei dio uz spreto oblikovaje može biti bez gubitka a čvrstoći i do 50% lakši, - zbog jedostavijeg oblika zavaree kostrukcije su bolje od oih dobiveih zakivajem. Zavarivaje je postupak spajaja dijelova varejem. Zavarei dio se sastoji od više pojediačih dijelova koji su međusobo zavarei. Zavarei sklop se sastoji od više zavareih dijelova koji su također međusobo zavarei. Zavarivati se može sa ili bez dodatog materijala. Neki od važijih i daas češće upotrebljavaih postupaka zavarivaja metala taljejem su: - plisko zavarivaje, - elektrootporo zavarivaje, - elektrolučo zavarivaje, - zavarivaje plazmom, - zavarivaje elektroskim sopom, - zavarivaje svjetlosim sopom (laserom). Kod pliskog zavarivaja dijelove koje želimo zavariti zagrijavamo plameikom a tekući pli ili kisik. Nako toga dijelovi se lokalo rastale i uslijed primijejeog pritiska a oba zagrijaa dijela zavare. Elektrootporo zavarivaje može biti točkasto, bradavičasto ili šavo. Dijelovi koje treba zavariti se stavljaju u kliješta, te ujedo služe da bi kroz jih vrlo kratko potekla električa struja. Zbog pružaja otpora prolasku električe struje dijelovi se lokalo rastaljuju i a taj ači međusobo zavaruju. Kod elektrolučog zavarivaja toplia se stvara električim lukom koji gori kratkotrajo između elektrode i dijelova koje želimo zavariti. Na taj ači dolazi do čeoog rastaljivaja dijelova koji se primjeom pritiska zavaruju. Kod ultrazvučog zavarivaja dijelovi se zavaruju topliom proizvedeom pomoću mehaičkih titraja u strukturi materijala koje varimo ako što su izložei izvoru ultrazvuka. Pri zavarivaju plazmom materijale rastaljujemo topliskom eergijom plazmeog toka. Plazma astaje disocijacijom i ioizacijom plia. Kod zavarivaja elektroskim sopom kietička eergija ubrzaih elektroa pri udaru o koviu pretvara se u topliu i a taj ači tali materijal. Pod utjecajem pritiska rastaljei dijelovi se zavaruju. Pri zavarivaju svjetlosim sopom, odoso laserom, laserski sop svjetlosti usmjeruje se a mjesto zavarivaja. Na taj ači proizvodi se visoka temperatura zbog koje se materijal lokalo tali i zavaruje. Laserski zavarivati se e može bez prekida, već samo u točkama. Predost laserskog ačia zavarivaja je što se mogu zavarivati vrlo siti predmeti. Najvažiji metali koji se mogu zavarivati su čelici s do 0,3% ugljika.
Nepovoljo pri zavarivaju čelika djeluju slijedeći elemeti legiraja: silicij, maga, sumpor i fosfor. Elemeti legiraja koji su eutrali u pogledu zavarivaja, odoso e štete su: bakar, ikal, krom, molibde, i vaadij. Najvažiji eželjezi materijali koji se mogu zavarivati su: bakar, mjed, broca, cik i alumiij. Također, i dijelovi od termo- plastičih masa, tzv. običi i tvrdi PVC mogu se međusobo zavarivati. Postupci kojima se vrši jihovo zavarivaje su: - vrućim pliom, - grijačim tijelima(frikcioo), - kemijskim dodacima koji se spajaju. Dva osova oblika šava pri zavarivaju su V- šav i X- šav. Stadardima je točo propisa i ači pripreme šava, kao i koji šav treba u određeom slučaju primijeiti. V- šav X- šav Lemljeje Lemljeje je postupak spajaja metalih materijala pomoću rastaljeog dodatog materijala, tj. lema, čija je točka taljeja iža od točke taljeja osovih materijala dijelova koje želimo spojiti. Razlikujemo dvije vrste lemljeja: - meko lemljeje (temperatura taljeja je iža od 450 0 C), - tvrdo lemljeje ( temperatura taljeja je viša od 450 0 C). Površie koje se leme moraju obavezo biti glatke i čiste od oksida, masti i sl. Čišćeje spojih mjesta obavlja se premazivajem pastom ili otopiama soli. Osim toga, lemiti se može u atmosferi zaštitih pliova (poput argoa) koji sprečavaju ili barem reduciraju mogućost oksidacije lemljeih površia. U ajzačajije postupke lemljeja ubrajamo: - plameo lemljeje, - lemljeje pomoću lemila, - lemljeje urajaje u lemu masu, - lemljeje u peći, - otporo lemljeje. Za meko lemljeje teških metala poput željeza, bakra ili ikla upotrebljavaju se lemovi dobivei slitiom olova i kositra, s različitim omjerima udjela olova odoso kositra.
Za meko lemljeje lakih metala poput alumiija i razih alumiijskih slitia upotrebljavaju se lemovi dobivei slitiom kositra, cika i kadmija. Za tvrdo lemljeje teških metala koriste se srebri lemovi, bakrei lemovi ili mjedei lemovi. Za tvrdo lemljeje lakih metala koriste se alumiijski lemovi i alumiijsko- silicijski lemovi. Lijepljeje Lijepljeje je postupak međusobog spajaja dijelova prijajajem uz pomoć lijepila. Lijepljei spojevi upotrbljavaju se pri spajaju kovia i ekovia poput drveta, umjetih tvari, gume, stakla, porculaa i sl. Za spajaje kovie s koviom lijepljeje dolazi u obzir samo u oim slučajevima gdje treba spriječiti gubitak svojstava kovia zbog termičke obrade ili kada su dijelovi koji se spajaju vrlo taki. U strojarstvu posebu važost ima čvrsto lijepljeje kojim se ostvaruju erastavljivi spojevi. Čvrsta lijepila se izrađuju od umjetih smola a bazi feola, melamia, epoksida, poliestera i sl. Lijepila su običo u tekućem staju, u obliku paste ili u čvrstom staju kao folije. Prema ačiu otvrđivaja lijepila dijelimo a hlada i topla. Hlada lijepila otvrđuju a soboj temperaturi, dok topla lijepila otvrđuju a temperaturama između 80 i 00 0 C. Toplim lijepljejem ostvaruje se veća čvrstoća lijepljeog spoja, ali su troškovi takvog lijepljeja višestruko veći (peći za sušeje, sušioe,...). Lijepila se prema broju kompoeata koje čie lijepilo dijele a jedokompoeta i dvokompoeta. Površie koje se lijepe moraju biti čiste i odmašćee. Sloj lijepila mora biti što taji, a idealo bi bilo kada bi mogao biti debljie jedake veličii jede molekule. Čvrstoća lijepljeog spoja aglo opada s porastom debljie ljepljivog sloja. Najveća čvrstoća postiže se slojem debljie 0,1 do 0,3 mm. Ako je sloj lijepila debljie 1 mm čvrstoća opada čak za 60%. Porastom temperature čvrstoća lijepljeog spoja opada i to je više izražeo kod hladih lijepila. Također, čvrstoća lijepljeog spoja se smajuje tokom vremea, tj. starejem i to maksimalo do 70% počete čvrstoće spoja. Zbog svega toga lijepljee spojeve je uvijek potrebo oblikovati tako da budu izložei aprezaju a smik. Najveću čvrstoću daju lijepljei spojevi sastavljei od alumiijskih dijelova, a iza jih slijede čeliči, bakrei i mjedei dijelovi. Zakivaje
Zakoviči spojevi čeličih kostrukcija se daas pokušavaju što je moguće više izbjegavati zbog velike predosti zavareih spojeva. Zavarei dijelovi su lakši, jedostavijeg su oblika, isu oslabljei rupama i zahtijevaju maje rada. Oblici sirove zakovice poluokrugla glava upuštea glava okrugla glava kombiacija F F jedozareza zakoviči spoj F F F dvozareza zakoviči spoj Zakoviči spojevi se jedio češće upotrebljavaju pri spajaju lakih metala koje ije moguće zavarivati. Naime, kod jih zavarivaje djeluje epovoljo a svojstva zavara, pa su zakovai spojevi siguriji od zavareih bez obzira a visoka zareza aprezaja. Predosti zakovaih kostrukcija lakih metala pred čeličim kostrukcijama su mala težia, približo jedaka čvrstoća i otporost a koroziju. Nedostaci zakovaih kostrukcija lakih metala u odosu a čeliče kostrukcije su visoka cijea i iži modul elastičosti. Oblici završe glave zakovičog spoja ločasta glava plosata glava Posebo dvije važe skupie zakovica su slijepe zakovice i zakovice s eksplozivom. Slijepe zakovice omogućuju zakivaje i oih dijelova koji su pristupači samo s jede strae.
Zakovice s eksplozivom u struku sadrže eksploziv koji se pali kada se glava zakovice dodire posebim alatom. Tlak koji proizvede eksplozija proširuje struk zakovice i a taj ači ostvaruje spoj. Najviše se upotrebljavaju u proizvodji avioa. Kada se upotrebljavaju zakovice koje su proizvedee od različitog materijala od osovog materijala kojeg zakivamo potrebo je voditi račua o elektrokoroziji. Nju je moguće spriječiti premazivajem zakovice razim premazima koji mogu spriječiti elektrolitsko djelovaje spoja. Stezi spojevi Steze spojeve dobivamo avlačejem vajskog obruča određeog uutarjeg promjera a rukavac koji ima veći vajski promjer. Stezim spojevima ostvaruju se siguri spojevi koji mogu biti izložei vibracijama i udarcima promjeljiva opterećeja. Na taj ači ajčešće se spajaju rotirajući dijelovi poput kotača, turbiskih rotora, rotora vetilatora i drugi razi dijelovi a vratilima i osoviama. Navučei stezi spojevi povezuju se tako da se vajski dio skuplja ili uutarji rasteže. Skupljaje materijala postiže se hlađejem do temperatura od -190 0 C, dok se rastezaje postiže grijajem materijala do temperatura od +350 0 C. Važo je istakuti da je čvrstoća prvog spajaja ajveća, dok sa svakim slijedećim spajajem čvrstoća opada jer dolazi do zaglačavaja površia koje se alaze u kotaktu. 9. Razdvojive veze U razdvojive veze ili spojeve ubrajamo:
- vijčae spojeve, - spojeve kliovima i - spojeve utorima. Vijčai spojevi Postoji vrlo mogo stadardiziraih vijaka i matica, o ajčešće se upotrebljavaju vijci sa šesterokutom glavom i maticom (ISO). Osove vrste avoja koji se ajčešće upotrebljavaju su metrički avoj, obli avoj, te Whitworthow ili cijevi avoj. Materijali vijaka i matica su čelici, razih svojstava, čvrstoće i rastezaja. Nemetali spojevi se zaštićuju orgaskim premazom, urajajem u rastaljei metal, galvaskom prevlakom ili upotrebom erđajućeg materijala. Pri izboru kvalitete vijka i pripadajuće matice uvijek je potrebo odabrati maticu koja je za jedu klasu iže kvalitete od kvalitete vijka tako da se uvijek prvo istroši matica, jer je trošak izmjee matice maji od troška izmjee vijka. Da bi se izbjeglo povećaje potrebog mometa pritezaja, ako je površia alijegaja erava kao kod lijevaih, kovaih i valjaih proizvoda, tada se pod glavu vijka i matice koji se pritežu stavlja podloška. Također, podloške se ulažu kada su površie alijegaja mekše od vijaka ili kada su površie alijegaja kose u odosu a os pritezaja. Pravilo priteguti vijci e odvijaju se sami od sebe i pri titrajim ili udarim pogoskim opterećejima, jer je treje u avojima i a površii alijegaja glave dovoljo veliko (samokočo). Kod prejakog pritezaja može doći u spoju do plastiče deformacije koja se povećava u pogou i dovodi do popuštaja preaprezaja i labavljeja spoja. Za odvrtaje pravilo pritegutog spoja treba ostvariti momet da bi se veza rastavila. Do samorastavljaja dolazi samo ako se preaprezaje zbog pojave sjedaja potpuo izgubilo. Spojevi kliovima Postoje kliovi s agibom i kliovi bez agiba koji se azivaju i pera. Spoj uzdužim kliom koristi se pri spajaju vratila s remeicama, zupčaicima, razim polugama i sl. h h 1 h h > h 1 kli pero Pero je kli bez agiba i ulaže se u utor svojim bokovima i a taj ači stvara čvrsti dosjed. Kliovi također mogu biti tagecijali i udubljei. Zatici služe za spajaje zupčaika i remeica sa vreteima, osoviama i sl., te su uvijek opterećei a tlak. 10. Svorjaci, osovie i vratila Svorjaci su za razliku od zatika opterećei a odrez, savijaje ili kombiirao.
Opruge služe za akumulaciju eergije ili za ublažavaje udara. Postoje lisate opruge koje se upotrebljavaju kao amortizeri a kamioima, zatim torzioe opruge, tajuraste opruge i cilidriče opruge. Osovie su elemeti koji služe za prijeos gibaja, dok su vratila elemeti koji služe za prijeos mometa i gibaja. Zbog toga je osovia opterećea samo a savijaje (jer se e okreće s kotačem), dok je vratilo opterećeo i a savijaje i a torziju ili uvijaje, jer preosi i momet. F savijaje F torzija + savijaje Z 3 osovia Z 1 Z vratilo Z 4 Rukavci su dijelovi osovia i vratila a kojima se oi oslajaju preko ležaja a kostrukciju. Razlikuju se radijali i potpori rukavci. Između svaka dva tijela koja su u međusobom dodiru javlja se treje. Treje u strojarstvu dijelimo a: - suho treje, - mješovito treje i - tekuće treje. Treje koje astaje između dijelova ili elemeata u dodiru između kojih ema maziva azivamo suho treje. Oo je ajepovoljije, jer a taj ači dobivamo ajveći mogući koeficijet treja koji je uzrok zagrijavaju, povećaoj potrošji eergije, te brzom trošeju dijelova koji su u dodiru. Zbog toga se upotrebljava samo u kočicama, gdje je upravo i potrebo eki dio u pokretu zaustaviti u vrlo kratkom vremeu. Mješovito treje je ustvari kombiacija suhog i tekućeg treja. Nastaje kada se između dijelova rotirajućeg i mirujućeg tijela mjestimičo alazi sloj maziva, a mjestimičo su u suhom dodiru. Treje je tekuće ako se između dijelova pokretog i epokretog tijela u potpuosti alazi sloj maziva odoso ulja. Oo daje ajmaji koeficijet treja, pa je i potrošja eergije i dijelova u dodiru ajmaja. Kao maziva mogu poslužiti masti i mierala ulja životijskog ili bilo kojeg drugog porijekla. Ujedo tekućim trejem postiže se i hlađeje dijelova u dodiru, te sprečavaje oksidiraja i korozije. 11. Zupčai prigoi Zupčaici preose okreto gibaje s jedog vratila a drugo vezom oblika, tj. zahvatom zubi. Zupčaim prijeosicima zbog toga ije potreba poseba prijeosi elemet poput remea ili laca.
Postoje prijeosici sa stalim prijeosim omjerom i prijeosici s promjeljivim prijeosim omjerom. Kao primjer prijeosika sa stalim prijeosim omjerom možemo uzeti pogoski stroj, dok kao primjer prijeosika sa promjeljivim prijeosim omjerom možemo uzeti mjejač brzia. Razdjeli prijeosici su takvi prijeosici koji služe za prijeos okretog gibaja a više vratila. Zupčaici se dijele prema vrsti i obliku zubaca a: - zupčaike s ravim zupcima, - zupčaike s kosim zupcima i - zupčaike sa strelastim zupcima. Zupčaici s kosim zupcima bolje priajaju jedi uz druge, pa rade s maje šumova i tiše ego zupčaici s ravim zupcima. Osim toga rad im je miriji i mogu podijeti veća opterećeja jer osim radijale a sebe preuzimaju i aksijalu silu. Prijeosi omjer pokazuje odos broja okretaja pogoskog i gojeog zupčaika. Tako a primjer, prijeosi omjer : 1 zači da se pogoski zupčaik okree puta dok se gojei zupčaik pri tome okree 1 puta. Formula pomoću koje se može izračuati broj okretaja bilo pogoskog ili gojeog zupčaika uz zadai broj zubaca glasi: 1 z =, gdje je: z1 1 - broj okretaja pogoskog zupčaika, - broj okretaja gojeog zupčaika, z 1 - boj zubaca pogoskog zupčaika, z - broj zubaca gojeog zupčaika. Primjer: Izračuaj koliko zubaca mora imati gojei zupčaik kako bi se okreuo 50 puta u miuti, ako se pogoski zupčaik sa 400 zubaca okree 00 puta u miuti. 1 = 00 [okr/mi] = 50 [okr/mi] z 1 = 400 [zubaca] z =? 1 z 1 = z = z1 z1 00 z = 400 50 z = 1600 [zubaca] Zupčaici mogu biti izrađei od različitih materijala što ovisi o tome kolikom silom će biti opterećei, te u kakav stroj će biti ugrađei. Tako se zupčaici izrađuju od lijevaog željeza, čelika, mjedi, tekstolita, razih plastičih masa itd. Zupci zupčaika koji su jako opterećei moraju biti posebo otvrduti kako bi im se što je moguće više smajilo trošeje. Postupak otvrdjavaja površie zubaca aziva se cemetiraje. To je postupak u kojem se površia čelika dodato legira ugljikom.
Ako je razlika u promjerima između malog i velikog zupčaika velika, tada se redovito mali zupčaik mora izraditi od boljeg materijala. Za smajivaje treja između zubaca, a time i jihova trošeja, zagrijavaja i buke koju pri radu proizvode, zupčaike je potrebo podmazivati strojim uljem. 1. Tari prigoi Kod tarog prijeosa vrtja s pogoske tareice a gojeu tareicu postiže se trejem. Tarim prijeosom je moguće promijeiti broj okretaja i smjer vrtje, a istovremeo se može postići i jedo i drugo. Kako se tareice međusobo e kližu, to zači da jihovi opsezi moraju opisati jedake putove. Koliko je puta promjer jede tareice maji od druge, toliko se puta ta tareica brže okreće. Matematički se to može zapisati slijedećom formulom: 1 d =, gdje je: d 1 1 - broj okretaja pogoske tareice, - broj okretaja gojee tareice, d 1 - promjer pogoske tareice, d - promjer gojee tareice. Primjer: Pogoska tareica čiji je promjer 150 mm učii 450 okretaja u miuti. Izračuaj broj okretaja gojee tareice ako je jezi promjer 50 mm. 1 = 450 [okr/mi] d 1 = 150 [mm] d = 50 [mm]
=? 1 d d = 1 = 1 d1 d 150 = 450 50 = 1350 [okr/mi] 13. Remeski prigoi I kod ove vrste prijeosa sage koristi se treje između remea i remeica. Kada je treje između remea i remeice premalo za prijeos sage, reme kliže po remeici. Treje se može povećati pravilim apijajem remea bilo pomoću zatezih remeica ili pak povećavajem razmaka između remeica. Reme koji povezuje remeice može biti plosati, kliasti ili zupčasti. Plosati remei izrađuju se od kože ili gume. Za preošeje velikih saga potrebi su široki remei i velike remeice koje zauzimaju puo prostora. Zbog toga se vrlo često upotrebljavaju kliasti remei. Kliasti reme se izrađuje od gume protkae platom. Kada se presiječe ima oblik klia, pa se zbog toga i aziva kliasti reme. Uz istu silu kliasti reme može preijeti trostruko veći okreti momet i može raditi s majim obuhvatim kutom i to gotovo bez proklizavaja. Kliasti reme radi mirije i tiše, može preijeti veće sage, zauzima maje prostora i ije potreba velika apetost remea. Zupčasti reme može biti azublje s jede ili s obje strae. Primjejuju se svugdje tamo gdje je potreba visoka sigurost prijeosa i gdje ije dozvoljeo proklizavaje.
Ako između remea i remeica ema proklizavaja, tada i jihovi opsezi moraju opisati jedake putove. Koliko je puta promjer jede remeice maji od druge, toliko se puta ta remeica brže okreće. Matematički se to može zapisati slijedećom formulom: 1 d =, gdje je: d 1 1 - broj okretaja pogoske remeice, - broj okretaja gojee remeice, d 1 - promjer pogoske remeice, d - promjer gojee remeice. Primjer: Pogoska remeica čiji je promjer 300 mm učii 90 okretaja u miuti. Izračuaj promjer pogoske remeice ako oa mora učiiti 00 okretaja u miuti. 1 = 90 [okr/mi] d 1 = 300 [mm] = 00 [okr/mi] d =? 1 d = 1 d = d1 d1 90 = 300 00 = 135 [mm] d Remeskim prijeosom se osim prijeosa okretaja, tj. mometa i sage, može promijeiti i broj okretaja, smjer vrtje ili i jedo i drugo istovremeo. 14. Krivulji i poluži prigoi Elemeti koji pretvaraju kružo gibaje u pravocrto i obruto, te elemeti koji kružo gibaje pretvaraju u gibaje po ekoj krivulji azivaju se stroji mehaizmi. Jeda od ajjedostavijih i ajstarijih mehaizama je stapi mehaizam. O služi za pretvaraje pravocrtog gibaja (lijevo - deso) u kružo gibaje, a po prvi put se upotrebljava kod parih strojeva, odoso parih lokomotiva. Sastoji se od stapa sa stapajicom, ojice i koljeastog vratila sa zamašjakom.
koljeasto vratilo sa zamašjakom stap sa stapajicom ojica Najčešće upotrebljavai mehaizam koji kružo gibaje pretvara u pravocrto je ekscetar. Po kostrukciji ovaj je mehaizam vrlo sliča stapom mehaizmu, ali ima potpuo suprotu zadaću. Slijedeći vrlo često upotrebljava mehaizam je mehaizam bregastog vratila. Primjejuje se kod motora s uutrašjim sagorijevajem za podizaje i spuštaje vetila. Naime, brijeg a vratilu podiže vetil čime se vetil otvara, a zatim ga opruga vraća atrag u početi položaj čime se vetil poovo zatvara. Vetil se giba samo dok ga brijeg podiže i opruga vraća.
I kulisi mehaizam također služi za pretvaraje kružog gibaja u pravocrto. Osim toga pomoću ovih mehaizama može se mijejati hod. Zglobo - poluži mehaizam sastavlje je od štapova koji su međusobo spojei pokretim zglobovima. Služi za preošeje i istovremeo i za pretvaraje gibaja. Običo se upotrebljavaju kombiirai s ekim drugim mehaizmom. Jeda od vrlo česte primjee je kod automobilskih brisača automobila gdje je potrebo kružo gibaje rotora elektromotora pretvoriti u gibaje lijevo - deso.