11BACCAR.QXD

Транскрипт

1 ZAJEDNICA, TRADICIJA I ETIKA VRLINA Elvio BACCARINI Centar za povijesna istraìvanja, Rovinj UDK: Izvorni znanstveni rad Primljeno: MacIntyre tvrdi da se suvremeni moral nalazi u stanju velike krize koja je posljedica moralne filozofije prosvjetiteljstva. U doba prosvjetiteljstva poku{alo se uspostaviti racionalno opravdanje morala bez pozivanja na telos ljudskih bi}a. Ovakav je poku{aj doveo do nedosljednosti, jer su prosvjetitelji prihva}ali moralna vjerovanja koja su naslijedili iz tradicije, ali ta su moralna vjerovanja bila prilago ena ne ljudskoj prirodi kakva jest, ve} ljudskoj prirodi kakva treba biti. Najva`nija posljedica prosvjetiteljstva je liberalizam. MacIntyre kritizira liberalizam kao nedosljednu teoriju koja s jedne strane èli utemeljiti univerzalna vjerovanja koja su valjana bez pozivanja na tradiciju, a ipak se sam pretvara u tradiciju. Protivno liberalizmu, MacIntyre predlaè povratak aristotelovsko-tomisti~koj tradiciji. Me utim, takav poku{aj nije uspje{an. Prijedlog koji je iznio ne uspijeva objasniti za{to treba biti dràn istinitim. On ne jam~i da njegova teorija moè dati dostatne kriterije za izbor izme u sukobljenih teorija, niti za jasne odgovore unutar pojedinih tradicija. 209 Prije nekoliko mjeseci hrvatska je dràvna televizija prikazala u jednoj popularnoj emisiji raspravu o transvestitima. Me- u sudionicima u raspravi bila je jedna pjeva~ica koja se èstoko suprotstavljala toj pojavi i njezinim predstavnicima. Ono {to ju je ljutilo jest ~injenica {to, po njezinu mi{ljenju, transvestiti nisu pravi mu{karci. Njezina je ljutnja i{la i dalje i bila je usmjerena prema jednom piscu koji je isto tako sudjelovao u raspravi i koji je branio prava transvestita da se odijevaju kako èle. Prigovor pjeva~ice piscu bio je da, toleriraju}i transvestite, ni on nije pravi mu{karac. Pisac je replicirao pjeva~ici tvrde}i da ona nije ba{ najupu}enija osoba za moraliziranje, s obzirom na njezin slobodni stil odijevanja. Na to ona je odgovorila da joj njezin posao dopu{ta takvo odijevanje (vjerojatno - da je u~iteljica, a ne pjeva~ica, ne bi

2 bilo tako) i da njezino odijevanje isti~e njezine ènske obline te se tako pona{a kao prava èna. Moèmo sudionike u raspravi dràti predstavnicima razli~itih moralnih tradicija. Pisca moèmo dràti, barem po tome kako se predstavio u spomenutoj raspravi, zagovornikom liberalne moralne tradicije koja tvrdi da svatko ima pravo ~initi sve {to èli, pod uvjetom da ne ~ini {tetu drugima. Gospo ica predstavlja komunitaristi~ko-teleolo{ku tradiciju. Rije~ je o tradiciji prema kojoj svakoga valja cijeniti s obzirom na vlastitu predodre enu svrhu (telos). Prema toj tradiciji ljudi se moralno vrednuju sli~no kao i funkcionalni predmeti. Npr. {kare se vrednuju s obzirom na njihovu mogu}nost rezanja. O {karama koje dobro reù moè se re}i: To su prave {kare! Tako je spomenuta pjeva~ica zami{ljala da i ljudska bi}a imaju predodre ene svrhe. Neke od tih svrha odre ena su spolom, pa se za mu{karca koji se pravilno postavlja prema vlastitoj svrsi moè re}i da je pravi mu{karac, to jest pojedinac koji se ispravno postavlja prema svrsi kategorije mu{ko. Sli~no se moè re}i i za ène. Krenimo sada na glavnu raspravu ovog ~lanka. Raspravljat }emo o {kotskom filozofu Alasdairu MacIntyreu koji je jedan od najuvaènijih predstavnika komunitarijanske tradicije. MacIntyreova je po~etna pretpostavka da se suvremeni moral nalazi u dubokoj krizi. Razlog te krize jest ~injenica da suvremeni moral nije ni{ta drugo nego skup fragmenata koji su preìvjeli katastrofu. U rekonstrukciji te katastrofe Mac- Intyre ukazuje na tri faze. Prva je faza ona u kojoj je postojao dosljedni moralni sustav. U drugoj se fazi dogodila katastrofa, a tre}a je faza nedosljedan i nepotpun poku{aj rekonstrukcije. Izvor moralne katastrofe jest prosvjetiteljstvo koje je bilo uspje{no u svojoj negativnoj komponenti, ali ne i u pozitivnoj. Klju~no je pitanje za{to je prosvjetiteljstvo bilo toliko neuspje{no. Dakako, nije rije~ o kontingentnim ~injenicama, a jo{ manje o nesposobnosti njegovih predstavnika. Sam Mac- Intyre tvrdi da je te{ko zamisliti talentiranije filozofe od npr. Humea ili Kanta. Razlog neuspjeha prosvjetiteljstva jest u nespojivosti njegovih premisa moralnog rasu ivanja. S jedne je strane ono naslijedilo vjerovanja iz prija{njih moralnih sustava. S druge strane nije èljelo prihvatiti premise rasu ivanja iz pro{losti. Rije~ je poglavito o shemi rasu ivanja aristotelovske tradicije koja je prevladavala tijekom srednjega vijeka, od XII. stolje}a. U osnovi ove teleolo{ke sheme nalazi se temeljni sukob izme u ~ovjeka kakav jest aktualno i onakvog kakav bi bio kad bi realizirao svoju bitnu prirodu. Etika je stoga ona znanost koja treba postavljati ljude u stanje da mogu izvesti prijelaz iz prvog stanja u drugi. Prema tome, etika, shva}ena

3 211 na taj na~in, pretpostavlja neku doktrinu o biti ~ovjeka kao racionalnog bi}a, a poglavito neku doktrinu o njegovoj svrsi. (MacIntyre, 1981., 50). Moralni iskazi, u takvoj tradiciji, trebaju usmjeriti ljude prema realiziranju vlastite svrhe. Shema rasu ivanja oslanja se na strogo razdvajanje ljudske prirode kakva jest aktualno i ljudske prirode kakva treba biti. ôvjek moè biti i iskvareno bi}e, kakvo opisuje Hobbes, ali je cilj etike da ga usmjeri prema dostizanju svoje svrhe koja moè biti identificirana npr. u aristotelovskim vrlinama ili u onim tomisti~kim. Dogodilo se, me utim, da su prosvjetitelji odbili bilo kakvu teleolo{ku viziju ljudske prirode koja bi odredila ~ovjekovu bit i njegovu pravu svrhu. MacIntyre drì da }emo, budemo li to shvatili, shvatiti za{to je prosvjetiteljski poku{aj ustanovljavanja temelja morala trebao propasti. Aristotelovska je etika imala dosljednu shemu racionalnog opravdanja. Polazila je od odre enja aktualne ljudske prirode i ljudske prirode kakva treba biti. Moralni su sudovi trebali predstavljati prijelaz iz jednog u drugo stanje. Prosvjetiteljskom moralnom rasu ivanju, me utim, nedostaje klju~na premisa: o ljudskoj prirodi kakva treba biti u trenutku ostvarivanja vlastite svrhe. Prosvjetitelji su, dakle, opravdali moralne sudove s obzirom na aktualnu ljudsku prirodu. Me utim, prihva}ali su moralne sudove koji su se odnosili na ostvarenje idealne ljudske prirode. U takvim uvjetima njihova shema razmi{ljanja nije mogla izbje}i nedosljednost. Glavni ishod prosvjetiteljstva jest liberalizam, doktrina koja je, prema mi{ljenju MacIntyrea, naslijedila sve lo{e osobine svojeg prethodnika. Poput prosvjetiteljstva, i liberalizam traì na~ela racionalnog opravdanja koji moraju biti univerzalni i neutralni prema razli~itim tradicijama. Stoga je, poput prosvjetiteljstva, i liberalizam osu en na nedosljednost. Pogledajmo za{to. Ponajprije treba pojasniti kakvu vrstu tradicije predstavlja liberalizam. Postoje, prema mi{ljenju MacIntyrea, dvije vrste tradicije: istraìva~ke tradicije i dru{tveno-politi~ke tradicije. Prema rije~ima MacIntyrea, liberalizam predstavlja dru{tveno-politi~ku tradiciju. Prije svega, potrebno je prisjetiti se da projekt zasnivanja oblika dru{tvenog ure enja u kojem bi se pojedinci mogli osloboditi kontingentnosti i posebnosti tradicije pozivanjem na norme koje su doista univerzalne, neovisne o tradiciji, nije samo niti prvenstveno projekt filozofa. Radilo se i radi se o projektu modernog liberalnog dru{tva koji je individualisti~ki. (MacIntyre, 1988., 355) Liberalno dru{tveno ure enje krenulo je od ideje zasnivanja zajedni~ke ku}e u kojoj bi mogli suìvjeti nositelji razli- ~itih sustava vrijednosti. Me utim, u praksi se vidjelo da se

4 takva ambicija ne moè ostvariti. Iz ravnopravnog suìvota isklju~eni su svi oni koji negiraju koegzistenciju u pluralizmu vrijednosti, primjerice oni koji tvrde da vlada treba podràti izobrazbu usmjerenu na isklju~ivost. Njima je dopu{teno vlastite stavove zadràti u privatnom ìvotu, ali ih ne mogu ostvarivati u javnom politi~kom ìvotu. Iz toga bi trebalo biti vidljivo da sam liberalizam posjeduje vlastito shva}anje dobra, ono o suìvotu u pluralizmu vrednota, pa da takvo shva- }anje name}e preko javnih ustanova. Liberalizam je stvorio politi~ko uvjerenje u kojem promi~e i {titi svoje vrednote. Poput svake druge doktrine, da bi mogao opstati, liberalizam je trebao nametnuti svoje vrednote. Ta ~injenica predstavlja prvu nedosljednost, jer je u suprotnosti s po~etnim premisama doktrine: onima o suìvotu razli~itih sustava vrednota. Liberalizam, me utim, nije utemeljio istraìva~ku tradiciju. Liberalizam je legitimirao razli~ite istraìva~ke tradicije: dru{tveno-ugovornu, utilitaristi~ku, kantovsku, itd. Sve te tradicije raspolaù metodologijama koje mogu nuditi potrebne odgovore na razli~ite probleme unutar svojih specifi~nih rasprava, ali ne i u odnosu na rasprave sa sukobljenim tradicijama. Jedino u ~emu se liberali op}enito slaù jest legitimitet neslaganja. Zbog toga }e u liberalnoj politi~koj tradiciji biti stalno nazo~ni sukobljeni odgovori na razli~ite probleme. Drugim rije~ima, bit }e stalno nazo~ne nedosljednosti. Lijek koji MacIntyre predlaè za izbjegavanje nedosljednosti u moralu jest povratak teleolo{ko-komunitaristi~koj tradiciji. Rije~ je o prijedlogu koji u sredi{te moralnog rasu ivanja postavlja identificiranje svrhe ljudskog bi}a i pozivanje na istra- ìva~ku tradiciju, nasuprot traènju univerzalnih i neutralnih na~ela. Svoj prijedlog on izlaè u tri pojma: pojam prakse, pojam narativnog sustava i pojam moralne tradicije. Krenimo od odre enja pojma prakse. Pod praksom podrazumijevam svaki oblik dosljedne i sloène kooperativne i dru{tveno odre ene ljudske aktivnosti pomo}u koje se ostvaruju vrednote koje su sadràne u tom obliku aktivnosti u tijeku poku{aja dostizanja onih modela koji je djelomi~no odre uju. Rezultat je sustavni napredak ljudskih sposobnosti u dostizanju ideala i ljudskih shva}anja ciljeva i vrednota. (MacIntyre, 1981., 175) Praksu odre uju ponajprije njezine unutarnje vrednote. To su one vrednote koje je mogu}e posti}i isklju~ivo samom praksom. Tako npr. vrijednost zabavljanja publike virtuozno- {}u glasa i skladno{}u izvedbe predstavlja unutarnju vrijednost pjevanja. Vrijednost zara ivanja velikih svota novca jest vanjska vrijednost, jer moè biti postignuta pjevanjem, ali i drugim aktivnostima, npr. igranjem nogometa. Unutarnje su vrijednosti prakse odre ene tradicijom. Postavljene su u

5 samom razvoju prakse, u novim i sve sofisticiranijim prinosima raznih sudionika. Rije~ je, stoga, o vrednotama koje su dane, a ne prepu{tene arbitrarnosti. Pojam prakse predstavlja prvi korak u utemeljenju teleolo{kog pristupa time {to odre uje koji je telos njezinih sudionika: postizanje njezinih unutarnjih vrednota. Vrline koje }e se traìti od pojedinaca su one vrline koje pridonose postizanju telosa. Sam pojam prakse, me utim, jo{ uvijek nije dostatan za utemeljenje etike. Svaki pojedinac mogao bi èljeti slijediti u svojem ìvotu ve}i broj praksa. Kako razli~ite prakse traè razli~ite vrline, pojedinci bi se mogli ~esto na}i u dvojbama. Da bi izbjegao taj problem, MacIntyre se poziva na pojam narativnog sustava. Svaki pojedinac mora zamisliti vlastiti ìvot u cjelini, poput narativnog sustava, odre uju}i tako koja }e praksa u njegovu ìvotu biti dominantna. Pomo}u takvog odre enja, pojedinac }e biti u stanju odrediti hijerarhiju vrednota i izbje}i dvojbe. Time jo{ uvijek nisu rije{eni svi problemi pred kojima se MacIntyre nalazi. Kad bi se prihvatilo da svatko smije zami- {ljati narativnu strukturu vlastita ìvota, ne bi se izbjegla arbitrarnost koja vlada u suvremenom svijetu. Me utim, tvrdi on, nije tako da svatko mora sam izabrati narativan sustav vlastitog ìvota. On je dan u kontekstu u kojem je sva~iji ìvot predodre en moralnom tradicijom kojoj pripada. Ono sto jesam jest dakle u zna~ajnom dijelu ono {to sam naslijedio, specifi~na pro{lost koja je u nekoj mjeri ìva u mojoj sada{njosti. Uklju~en sam u odre enu povijest {to uglavnom zna~i, svi alo mi se to ili ne, bio ja toga svjestan ili ne, da sam jedan od nositelja jedne tradicije. (MacIntyre, 1981., 206) Svatko smije reformirati vlastitu tradiciju, pobolj{ati je ili osuvremeniti, ali to moè ~initi samo ako uzima istu tradiciju kao polazi{nu to~ku. MacIntyre drì da je tako izbjegao arbitrarnost suvremenog morala: vrline su odre ene telosom ljudskog ìvota, a telos je odre en tradicijom zajednice. Pred njim se nalazi, me utim, jo{ jedan problem. Postoje raznolike tradicije. Kako odrediti koja je od njih najbolja? U nedostatku odgovora opet ne}e biti postignut napredak u odnosu na suvremeni moral. Suìvjet }e sukobljene tradicije od kojih }e svaka nuditi drugim tradicijama sukobljene odgovore na razli~ita pitanja. On poku{ava rije{iti i taj problem. MacIntyre, dakako, ne misli da se procjena toga koju tradiciju valja izabrati moè izraziti pomo}u neutralnih kriterija racionalnosti, jer drì da takvi kriteriji ne postoje. Odgovor }e se prona}i ocjenjuju}i svaku tradiciju unutar njezinih kriterija racionalnosti.

6 214 Dokle god neka tradicija uspijeva rje{avati razne probleme koji se pojavljuju unutar njezinih kriterija, ne}e biti mogu}e pobiti je. Me utim, doga a se da se tradicije dovedu do situacija epistemolo{ke krize. Rije~ je o situacijama u kojima odre ena tradicija ne uspijeva dati odgovore na pitanja koja su relevantna i po njezinim internim kriterijima racionalnosti. Ponekad se takvi odgovori pojavljuju u kasnijim fazama tradicije, ali ponekad tradicija ne uspijeva ponuditi odgovore ni nakon dugih poku{aja. Moè se, u takvim slu- ~ajevima, dogoditi da jedna tradicija dolazi u dodir s drugom tradicijom i da upravo sukobljena tradicija uspijeva dati odgovore na pitanja koja su relevantna za prvu tradiciju koja ih sama nije uspjela formulirati. Ako suparni~ka tradicija uspijeva dati odgovore na pitanja koja su relevantna za prvu tradiciju koja ih sama nijie uspjela formulirati te ako sukobljena tradicija uspijeva objasniti za{to prva tradicija ne uspijeva ponuditi odgovore na ta pitanja, svakako se moè dràti dokazanim da je suparni~ka tradicija uspje{nija od prve. Kao {to smo najavili, takav dokaz ne slijedi iz uporabe neutralnih i univerzalnih kriterija racionalnosti, kao {to to, prema mi{ljenju MacIntyrea, zami{ljaju predstavnici suvremenog liberalizma, ve}, kao {to smo vidjeli, iz kriterija racionalnosti koji su interni samim tradicijama. Traènje univerzalnih i neutralnih kriterija izaziva neiscrpne rasprave, jer po~iva na nedosti`nom idealu racionalnosti. Uspjeh je mogu- }e posti}i pozivanjem na realnije shva}anje racionalnosti, ono koje se oslanja na kriterije koji su unutarnji samim tradicijama. MacIntyre primjenjuje ovu metodu izbora da bi pokazao prednosti aristotelovsko-tomisti~kog prijedloga nad liberalnim. Tomist tvrdi da je u stanju u~initi razumljivim i povijest morala i suvremeni moral na na~in koji je nemogu} onima koji ìve u pojmovnim strukturama koje su tipi~ne za modernost. Oni se ne mogu nadati mogu}nosti shva}anja samih sebe isklju~ivo u terminima koje oni sami i njihove ustanove prihva}aju za obja{njavanje. Njihove teorije, teorije onih koji su uhi}eni u modernosti, mogu nuditi isklju~ivo ideolo{ke racionalizacije. (MacIntyre, 1990., 194) Kao {to smo ve} vidjeli, tradicije sukobljene onoj koju predlaè MacIntyre su po njegovu mi{ljenju propale nako {to su èljele otu iti elemente koji su nu`ni u svakom moralnom istraìvanju: povezivanje s tradicijom i djelovanje u skladu s telosom, koji su sredi{nji u tomisti~kom programu. Iz istih razloga zbog kojih je postprosvjetiteljski program propao u svojim nastojanjima, on nije u stanju ponuditi obja- {njenje eventualnih slabosti drugih teorija. Superiornost tomisti~kog prijedloga je dvostruka. S jedne strane, tomizam je

7 u stanju objasniti propast postprosvjetiteljskog projekta i ukazati na na~in kojim se moè prevladati probleme u kojima je ta tradicija. S druge strane, postprosvjetiteljski program nije u stanju re}i ni{ta korisno o aristotelovsko-tomisti~koj tradiciji. Ovo je bilo izlaganje MacIntyreova prijedloga. Prije}i }u sada na izlaganje nekih te{ko}a za koje mi se ~ini da postoje u tom programu. Prvi prigovor kre}e od tvrdnje da je MacIntyreov program intrinzi~no konzervativan. Sam MacIntyre èli izbje}i takav prigovor tvrde}i da to {to svatko pripada odre enoj tradiciji jo{ uvijek ne zna~i da tradicije ne treba shvatiti kao fenomene u evoluciji. Naslije ena intelektualna ba{tina sluì kao po- ~etni standard, ali moè kasnije biti modificirana ili ~ak ostavljena u prilog drugoj tradiciji. Ipak, ako se prihva}a takva mogu}nost, moglo bi se replicirati MacIntyreu, kao {to je u~inio Kymlicka, tvrde}i da postaje vrlo nejasna razlika izme u komunitaristi~ko-teleolo{kog pristupa i liberalizma. Ako mi moèmo, ipak, revidirati o~ekivanja i obveze ko-je slijede iz uloga i uvjeta u kojima se nalazimo, ako smijemo odbaciti vrijednosti i dobra koja su interna nekoj odre enoj praksi, nije vi{e jasno kako se MacIntyreov prijedlog razlikuje od liberalnog individualisti~kog pristupa koji èli odbaciti. (Kymlicka, 57) Ako MacIntyreov prijedlog omogu}uje mijenjanje tradicije ili ~ak njezino odbacivanje, gube se upravo one osnove koje su omogu}avale moralni konsenzus i uniformnost racio-nalnih kriterija, to jest odre enost svrha (a time i vrlina) i odre enost dru{tvenih uloga. Posljedi~no, javljaju se svi problemi koji su se javljali teorijama koje MacIntyre kritizira. On bi mogao izbje}i taj problem tvrde}i da liberal moè prihvatiti reformu moralnih tradicija ili ~ak prijelaz s jedne moralne tradicije na drugu, i kao rezultat arbitrarnog izbora, dok bi njegova teorija ipak nametala kriterije racionalnosti. Svatko bi mogao reformirati vlastitu teoriju, ali samo onda kad bi ona nai{la na probleme sluè}i se uvijek sredstvima koje dopu{ta odre ena tradicija, ili bi bilo dopu{teno u potpunosti odbaciti odre enu teoriju samo onda kad bi se ona nalazila u situaciji nepopravljive epistemolo{ke krize. Takav aspekt nagla{avaju i Mulhal i Swift. Sama struktura moè biti mjenjana, ali ne sva odjednom i ne na bilo koji na~in koji bi se dopao reformatoru; struktura ~ini praksu i njezino bi potpuno odbijanje predstavljalo potpuno poni{tenje prakse prije nego promjenu u njezinom smjeru. âk i revolucionarni kriti~ar mora biti sudionik u praksi. (Mulhal i Swift, 85)

8 216 Pitanje je moè li kriti~ar koji je na taj na~in ograni~en jo{ uvijek biti dràn pravim moralnim inovatorom. Spomenutim ograni~enjima svatko nalazi zabrane za vlastitu slobodu koje dolaze iz tradicije. Slobode pojedinaca ograni~ene su standardima koji su naslije eni iz pro{losti. Tradicija odre- uje kad su neke promjene legitimne, a kad nisu. Ali, ako je tako, ne uspijevam shvatiti kako MacIntyreov prijedlog moè tvrditi da nije konzervativan. On ne moè izbje}i dvojbu: ili treba priznati da se njegova teorija ne razlikuje bitno od suparni~ke, ili treba prihvatiti da je njegova teorija intrinzi~no konzervativna. Dakako, dvojba je rje{iva tvrdnjom da nema ni{ta lo{eg u konzervativizmu. Me utim, sam MacIntyre èli izbje}i takav odgovor. Ono {to bi on jo{ mogao re}i jest da se njegov prijedlog ipak razlikuje od liberalizma zbog toga {to liberalizam ne dopu{ta pozivanje na tradiciju te vodi u nedosljednosti, {to nije slu~aj s njegovom teorijom. Ne}emo inzistirati na interpretaciji liberalizma, ali ~ini nam se da je MacIntyreova interpretacija te doktrine potpuno kriva. Istina je da su liberali naj~e{}e prihva}ali prosvjetiteljsku ambiciju za ustanovljavanjem neutralnih i univerzalnih kriterija racionalnosti, ali ni- {ta u samoj liberalnoj tradiciji ne name}e takvo inzistiranje. Sve {to je liberalu dostatno jest dopu{tanje svakome da se kriti~ki postavlja prema vlastitoj tradiciji i jamstvo ravnopravnog suìvota me u sljedbenicima razli~itih tradicija. îni se, dakle, da se MacIntyre moè izvu}i iz prigovora isklju~ivo inzistiranjem na vlastitoj interpretaciji liberalizma koja, me- utim, predstavlja prije stra{ilo nego vrijednu rekonstrukciju. Pogledajmo sada prigovor koji MacIntyreu upu}uje Gordom Graham. On polazi od tvrdnje da je nemogu}e, u mnogobrojnim slu~ajevima, ustanoviti jesu li neki stavovi progresivni ili regresivni unutar neke teorije. Zamislimo, kao {to ~ini Graham, da se vodi rasprava o statusu predbra~nih odnosa sa stajali{ta kr{}anstva. Danas bi mogli biti spremni vjerovati da, unutar te tradicije, takvi tipovi odnosa mogu biti razmatrani samo identi~no kao i izvanbra~ni odnosi, odnosno kao pona{anja koja valja osuditi. Me utim, ako se gleda samo kr{}anska tradicija, vidi se da su predbra~ni odnosi u razli~itim oblicima bili prihva}eni. Drasti~na se promjena pojavila kad su kraljevske obitelji htjele zajam~iti na jasan na~in prava nasljednika. Takav razvoj name}e pitanje: novost treba dràti devijacijom u odnosu na tradiciju, ili kao primjer evolucije? Graham tvrdi da je, da bi se moglo prosuditi, potrebno imati kriterije koji su vanjski u odnosu na tradiciju. MacIntyreov odgovor na sli~ne prigovore sastoji se u tome da je potrebno, da bi se prona{la rje{enja, promatrati skup svih vjerovanja koja postoje u tradiciji. Novosti trebaju biti u skladu s temeljnim vjerovanjima tradicije i s ljudskim

9 217 telosom koji tradicija postavlja. Zamislimo da je me u temeljnim vjerovanjima i na~elo da ljudska bi}a trebaju slaviti ìvot, ìve}i s puno zadovoljstva i razmnoàvaju}i sam ìvot. Ako je tako, ne vidi se za{to bi se trebala vjen~anjem ograni~avati reproduktivna aktivnost i ljubavna strast. U tome bi, ipak, postojao jasan temelj za razlikovaje izme u predbra~nih i izvanbra~nih odnosa, budu}i da izvanbra~ni odnosi predstavljaju nepo{ten ~in prema partneru. Problem je za MacIntyrea, me utim, u tome {to ni{ta ne jam~i da tradicije mogu imati tako jednostavne premise koje bi nudile jasne odgovore, ~ak i u komunitaristi~ko-teleolo{kom pristupu. Da bismo potvrdili taj dojam, prije imo na tipi~an slu~aj moralne dvojbe. Dawid Wong je, iznose}i svoju kritiku MacIntyrea, iznio poznati Sartreov primjer. Mlad ~ovjek, u tijeku Drugog svjetskog rata, mora odlu~iti ho}e li ostati kod ku}e da bi se mogao brinuti o staroj majci, ili pristupiti antifa{isti~kom otporu. Prvo je pona{anje dobrog sina, a drugo domoljuba. [to valja ~initi? Ne mogu zamisliti jasan odgovor na to pitanje koji bi nudila aristotelovsko-tomisti~ka tradicija. Ne moè ga zamisliti niti Wong koji se stoga pridruùje Grahamu u tvrdnji da ~ak i MacIntyreov prijedlog ostavlja velike praznine u odgovorima na va`na moralna pitanja. Zapravo, dok se god sam MacIntyre ne bude uklju~io u poku{aje pronalaènja odgovora na raznolika moralna pitanja, njegova }e teorija biti podlo`na kritikama mogu}- nosti nu enja rje{enja eti~kih problema. Te su se kritike odnosile na nemogu}nost izbora, ~ak i unutar iste teorije. MacIntyreovi se problemi pove}avaju zbog toga {to je i mogu}nost izbora me u razli~itim teorijama slije enjem njegove metodologije puno sloèniji nego {to bi bilo potrebno. Pogledajmo dva vrlo jednostavna primjera. Najprije zamislimo estetisti~ku tradiciju, npr. sljedbenike Oscara Wildea i Gabrielea D Annunzija. Takav bi projekt posjedovao sve elemente koji ~ine tradiciju: tekstove koji postavljaju kanone (Slika Doriana Graya i Il piacere) autoritativne predstavnike tradicije (Oscar Wilde i D Annunzio), ideale koje treba dosti}i itd. Razlika izme u takve tradicije i one aristotelovsko-tomisti~ke bila bi u ljudskom telosu. Ne bi vi{e bila rije~ o prakticiranju odre enih klasi~nih vrlina (onih aristotelovskih dijanoeti~kih ili onih tomisti~kih teolo{kih) ve} o poku{aju dostizanja originalnog ideala ljepote. Kako oboriti takvu doktrinu? Vidjeli smo da se, prama prijedlogu koji izlaè MacIntyre, doktrina moè oboriti samo kad se nalazi u situaciji epistemolo{ke krize. Ne mogu zamisliti kako se moè pojaviti epistemolo{ka kriza za mogu}u estetisti~ku tradiciju. Problem je za MacIntyrea u tome {to takva tradicija moè prihvatiti nedosljednosti, one su ~ak i poèljne. Inovativnost je svakako jedan od ideala estetizma.

10 218 Prema tome, o~ekivat }e se od svakog sljedbenika te tradicije predlaganje originalnih modela u vlastitom ìvotu. înjenica da }e se razli~ite osobe pona{ati na razli~it i konfliktan na~in ne}e predstavljati problem, ve} vrlinu. Estetisti~ki ideal koji predlaè Dorian Gray moè legitimno divergirati od onoga koji zastupa Andrea Sperelli i, prema tome, takvu }e tradiciju biti te{ko napadati, jer nema ambiciju da pruà dosljedne i jednozna~ne odgovore. Ne}e biti epistemolo{kih kriza dokle god }e umjetni~ka ma{ta biti dosta plodna, a do sada je pokazala da je to u stanju biti u dostatnoj mjeri. Spomenuta bi tradicija bila prili~no sloèna i sofisticirana. Mogli bismo zamisliti, me utim, i jako pojednostavljene tradicije. Zamislimo bilo koji tradicionalisti~ki moral, poput onog koji je zastupala protivnica transvestita, spomenuta na po~etku teksta. Za takve bi doktrine bilo vrlo te{ko do}i u stanje epistemolo{ke krize. One, naime, mogu imati izrazito siroma{an sadràj, {to povla~i malen broj problema i, prema tome, ograni~enu mogu}nost kriza. Time vidimo dodatnu te{ko}u za MacIntyreovu doktrinu. Ne samo da je vrlo prisutna mogu}nost relativizma, {to je s obzirom na ambicije spomenutog filozofa veliki problem, ve} se ~ini da su njegovom teorijom privilegirane, zato {to su te{ko oborive, najsiroma{nije doktrine koje postavljaju manji broj problema. Favorizirati unaprijed siroma{ne doktrine u odnosu na one sofisticiranije ~ini se dodatnim problemom za koji MacIntyre svakako mora na}i odgovor. Daljnji je problem za njegovu teoriju to {to ne uspijeva u potpunosti objasniti za{to se njegov moralni prijedlog mora dràti istinitim. Sama ~injenica {to neka moralna tradicija uspijeva rje{avati probleme koje postavlja svojim unutarnjim standardima nije dostatan dokaz njezine istinitosti. Problem je istovjetan onome koji se uobi~ajeno postavlja koherentisti~kim doktrinama. Iako je neki sustav vjerovanja unutarnje dosljedan, to ne zna~i da je potvr ena njegova istinitost. Nu- `no je, prije svega sluè}i se obja{njenjem spoznajnog mehanizma koji vodi do stvaranja vjerovanja, pokazati za{to je razumno prihva}ati da vjerovanja koja pripadaju najbogatijem skupu vjerovanja preslikavaju vanjsku istinu. To prihva}aju i sami suvremeni zastupnici koherentizma (Lehrer). MacIntyre nam ne daje nikakvo obja{njenje takve vrste. Ono {to bi bilo potrebno MacIntyreu jest opis neposrednog opaàja ljudskog telosa ili obja{njenje empirijskih posljedica njegova moralnog prijedloga koje bi ga mogle potvrditi. Ni{ta od toga nije ponu eno, prema tome, suprotno komentarima koji poja- {njavaju sli~nosti (Murphy, 1995., ) moramo re}i da se MacIntyreov prijedlog bitno razlikuje od Lakatosevog. Navedeni je problem autenti~an i za samog MacIntyrea, jer on komentatorima koji mu ukazuju na mogu}nost da spasi

11 LITERATURA 219 svoju teoriju bez pozivanja na istinu (Graham, 1994.) odgovara da istinitost predstavlja neraskidiv aspekt njegova prijedloga. Pogledajmo sada jo{ jedan problem MacIntyreova prijedloga. Rije~ je o problemu moralne motivacije. Svaka bi doktrina trebala nuditi motivaciju za prihva}anje i prakticiranje njezinih na~ela. Za one koji prihva}aju neku tradiciju problem se ne postavlja. Netko moè prihvatiti neku tradiciju, biti sretan zbog te ~injenice i slijediti njezine preskripcije. înjenica {to je sretan zbog pripadanja tradiciji ve} predstavlja dostatnu motivaciju. MacIntyre, me utim, ima i {ire ambicije. On èli usmjeriti na aristotelovsko-tomisti~ku tradiciju i one koji je ne prihva}aju. Drìm da MacIntyreov prijedlog ne nudi dostatnu podlogu za tu ambiciju. On tvrdi da je bazi~ni kriterij koji postavlja bilo koja uspje{na moralna teorija ljudski telos. Pitanje je: zbog ~ega bi bilo tko trebao podrediti vlastiti ìvot postizanju nekog telosa? Takav bi ìvot mogao biti ugodan, ali i bogat neugodnim obvezama. Ako je ljudski telos, kao {to sugerira Aristotel, dostizanje intelektualnih vrlina na najvi{em stupnju, tada ìvot podre en vrhunskom telosu moè biti osiroma{en za veliku koli~inu zadovoljstava za kojim teì velik broj ljudi. MacIntyreov je problem, stoga, u motivima koji bi natjerali na odustajanje od svakodnevnih zadovoljstava zbog dostizanja vrhunskog telosa. Nisam uspio na}i u njegovim radovima nikakav prijedlog koji bi odgovarao toj potrebi. Motivacija koju bi on mogao ponuditi jest mogu}- nost da se ìvi dosljedan ìvot u kojem postoje odgovori na sva moralna pitanja. Mislim da ni to ne moè predstavljati dostatan odgovor. [to ~initi s onima kojima je draè ìvjeti u nedosljednostima, ali s puno zadovoljstava? Posljednja kritika koju èlim izloìti je slijede}a. Ustanovaljavanje superiornosti neke teorije nad nekom drugom, u MacIntyreovom prijedlogu, bit }e vremenski mogu}a nakon {to }e jedna teorija u}i u stanje epistemolo{ke krize. Kako se do tada trebaju pona{ati sljedbenici sukobljenih tradicija? Budu}i da ne raspolaù nikakvom mogu}no{}u razvijanja rasprave iz koje bi slijedili vrijedni rezultati, preostaje samo netolerancija, vjerojatno sukobi. Liberalni prijedlog nudi puno bolje odgovore. Suprotno od MacIntyreova prijedloga, on moè biti koristan, ~ak i ako nije kona~no prihva}en kao vrijedan, modus vivendi dok se ne iscrpe rasprave. Graham, G. (1994.), MacIntyre s Fusion of History and Philosophy, u: Horton, J: i Mendus, S: (ur.), After MacIntyre (str ), Cambridge, Polity Press. Kymlicka, W: (1989.), Liberalism, Community and Culture, Oxford, Oxford University Press. MacIntyre, A. (1981.), After Virtue, Notre Dame, Indiana, University of Notre Dame Press.

12 MacIntyre, A. (1988.), Whose Justice? Which Rationality?, Notre Dame, Indiana, University of Notre Dame Press. MacIntyre, A. (1990.), Three Rival Versions of Moral Inquiry, London, Duckwoth. Mulhal, S. i Swift, A. (1992.), Liberals and Communitarians, Oxford, Blackwell. Murphy, N. (1995.), Postmoderni nerelativizam: Imre Lakatos, Theo Meyering i Alasdair MacIntyre, Filozofska istra`ivanja, 15 (1-2): Wong, D. (1984.), Moral Relativity, Los Angeles, University of California Press. Community, Tradition and the Ethics of Virtues Elvio BACCARINI Centre for Historical Research, Rovinj MacIntyre maintains that contemporary morality is in a state of great crisis due to the moral philosophy of Enlightenment. In the age of Enlightenment there was an attempt to establish a rational justification of morality without referring to the telos of human beings. This attempt produced inconsistencies, because the enlighteners accepted moral beliefs inherited from tradition. However, those moral beliefs were adapted not to human nature as it was, but as it should have been. The most important consequence of Enlightenment is liberalism. MacIntyre criticizes liberalism as an inconsistent theory which on the one hand wants to establish universal beliefs which are valid without referring to tradition, and yet is itself transformed into tradition. In contrast to liberalism, MacIntyre suggests the return of the Aristotelian-Thomistic tradition. However, such an attempt has not been successful. His proposition does not succeed in explaining why it should be considered authentic. He cannot guarantee that his theory can provide sufficient criteria for making a choice between conflicting theories, nor give clear answers within certain traditions. Gemeinschaft, Tradition und Tugendethik Elvio BACCARINI Zentrum für Geschichtsforschung, Rovinj 220 Nach der These MacIntyres befindet sich die zeitgenössische Moral in einer tiefen Krise, die auf die Moralphilosophie der Aufklärung zurückzuführen ist. Im Zeitalter der Aufklärung versuchte man, eine rationale Rechtfertigung der Moral ohne Berufung auf das Telos der Menschenwesen aufzustellen. Dieser Versuch endete in Inkonsequenz, da die Philosophen der Aufklärung traditionsmäßig überlieferte moralische

13 Anschauungen übernahmen, die jedoch nicht der bestehenden menschlichen Natur angepaßt waren, sondern von einer hypothetischen, idealen menschlichen Natur ausgingen. Die wichtigste Folgeerscheinung der Aufklärung ist der Liberalismus. MacIntyre kritisiert den Liberalismus als eine inkonsequente Theorie, die einerseits universale Ansichten, die ohne Berufung auf die Tradition Gültigkeit haben, begründen möchte, die sich andererseits aber selbst in eine Tradition verwandelt. Im Gegensatz zum Liberalismus schlägt MacIntyre die Rückkehr zur aristotelisch-thomistischen Tradition vor. Ein solcher Versuch ist jedoch zum Scheitern verurteilt. MacIntyres Vorschlag enthält keine zulängliche Erklärung dafür, warum dieser Versuch wahrheitsgemäß sein soll. Er bietet keinerlei Gewähr, daß seine Theorie ausreichende Kriterien zur Wahl einer der konfrontierten Theorien zu geben vermag, noch aber vermittelt er klare Antworten innerhalb der einzelnen Traditionen. 221