sl8399b.indd

Транскрипт

1 THE INDO EUROPEAN LANGUAGES (ur. Mate Kapovi} ), Routledge, 2017., drugo izdanje Ova knjiga jedna je od njih dvadeset i tri koliko ih je dosad iza{lo u ovoj vrlo ambiciozno zami{ljenoj seriji pod naslovom Language Family Series. Radi se o drugom izdanju knjige, ~ije je prvo izdanje bilo objavljeno (uredili Ramat i Ramat). Knjiga ima 630 stranica, a sadr`i i 15 karata, tablice i broj~ane prikaze te je opremljena kazalima jezika i autora. Iako je raspon obra ene materije ostao manje vi{e isti kao u prvom izdanju, ovo drugo izdanje znatno je promijenjeno. Pri tom nije rije~ samo o izmjenama i dopunama nu`nima nakon gotovo ~etvrt stolje}a od prvog izdanja novi je i urednik knjige, a to je Mate Kapovi} s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. On je istovremeno i autor uvoda i prvih dvaju poglavlja. U knjigama dosad objavljenima u ovoj seriji lingvisti iz cijelog svijeta obradili su razne jezi~ne porodice, ali je primjetljivo da su (arealno) najslabije obra ene Australija (jo{ nijedna porodica), obje Amerike (samo jedan naslov) i Afrika (dva naslova). Izolirani jezici tema su jedne knjige, dok svi ostali naslovi obra uju jezike Eurazije. Knjiga Indo European Languages daje {irok pregled pojedinih jezika i jezi~nih grana unutar ie. jezi~ne porodice. Sama porodica broji vi{e od 400 jezika i ima gotovo 3 milijarde govornika. Iako nije najve}a jezi~na porodica, uklju~uje ve}inu dana{njih jezika Europe, Iranske visoravni i Indijskog potkontinenta, a ra{irena je i na ostalim kontinentima. U njoj se mogu prona}i najbitniji podaci o povijesnom razvoju i jezi~nim obilje`jima ie. jezika; u poglavljima o albanskom, armenskom i gr~kom rije~ je o jezicima koji ~ine samostalne grane, dok su ostali ie. jezici (uklju~uju}i i izumrle) predstavljeni u poglavljima o granama. Grane ie. jezika ve} su predstavljene kao zasebni naslovi u ovoj seriji (keltski, iranski, indoarijski, germanski, slavenski i romanski). U odnosu na prvo izdanje u~injene su ove izmjene i dopune: poglavlje Praindoeuropski: usporedba i rekonstrukcija (1. izd.) sada je zamijenjeno trima potpuno novim poglavljima (Fonologija praindoeuropskog, Morfologija praindoeuropskog i Sintaksa praindoeuropskog). Poglavlje Sanskrt (1. izd.) zamijenjeno je novim poglavljem Indoarijski. Dodano je i kratko pretpoglavlje Indoiranski. Umjesto poglavlja Latinski i Italski jezici (1. izd.) nalazi se samo novo poglavlje Italski. Novo pretpoglavlje Baltoslavenski prethodi poglavljima Baltijski i Slavenski. Planirano je novo poglavlje Fragmentarno potvr eni indoeuropski jezici, ali tekst nije zavr{en na vrijeme. Poglavlje Indoeuropljani: porijeklo i kultura (1. izd.) u potpunosti je ispu{teno. Redoslijed je poglavlja nov. Jedini su autori iz prvog izdanja Nicholas Sims Williams (Iranski) i Patrick Sims Williams (Keltski). Njihova su poglavlja osvje`ene verzije iz prvog izdanja; sva 127

2 su ostala poglavlja potpuno nova. Neki su od autora iz prvog izdanja na`alost u me uvremenu preminuli Calvert Watkins ( ) i Werner Winter ( ). U knjizi se ne govori o ie. kulturi, arheologiji, mitologiji, poetici i sl. Tako er, ortografija praindoeuropskog ujedna~ena je kroz sva poglavlja. Svaki od autora (njih 16) ima svoj stil pisanja, a pomnim ~itanjem mogu se zamijetiti i suprotstavljeni stavovi. To ~itatelj treba uzeti u obzir kod razmatranja razli~itih pogleda na rekonstrukciju praindoeuropskog ili odre enih tuma~enja neke teme. No, kako isti~e Kapovi}, treba znati da povijesna lingvistika nije dogma primjenjuju}i iste metode u istra`ivanju, mo`e se do}i do razli~itih rezultata i upravo se na takvu su~eljavanju razli~itih ideja gradi communis opinio. Evo kratkog prikaza dijelova i poglavlja; svaki dio/poglavlje obra uje fonologiju, morfologiju i sintaksu; na kraju svakog poglavlja autori upu}uju na ostalu literaturu: 1. DIO Praindoeuropski 1. poglavlje 128 Fonologija praindoeuropskog Mate Kapovi} U ovom poglavlju predstavljeni su rekonstruirani fonolo{ki sustav pie. i njegovi najva`niji odrazi u va`nijim drevnim ie. jezicima. Sama rekonstrukcija temelji se na odrazima u starim indoarijskim jezicima (vedski i sanskrt), avesti~kom, starogr~kom, latinskom, starocrkvenoslavenskom, litavskom, gotskom, hetitskom, staroirskom, toharskom (A i B), klasi~nom armenskom i albanskom. Za rekonstrukciju se koristi i drugim jezicima (sabelijskim, latvijskim, staropruskim, starovisokonjema~kim, staroengleskim, luvijskim, galskim, staroperzijskim itd.) kada je to potrebno ili kada imaju oblik ili neku odliku koja se ne nalazi u jezicima iz prve grupe. Idealno gledano, rekonstrukcija pie. trebala bi uzeti u obzir sve va`ne informacije koje se nalaze u svakom ie. jeziku/dijalektu. 2. poglavlje Morfologija praindoeuropskog Mate Kapovi} Praindoeuropski je imao bogatu i slo`enu morfologiju. U kasnijim jezicima ona je bila uvelike pojednostavljena, npr. nijedan suvremeni ie. jezik nema osam pade`a koliko ih je imao pie., a neki nemaju nijednog. Pojavili su se i novi morfolo{ki oblici, npr. ve}ina suvremenih ie. jezika ima posebno budu}e vrijeme koje nije postojalo u pie. Oblici i zavr{eci obi~no se lak{e rekonstruiraju nego njihova funkcija i to~no zna~enje. Te`i{te ovog prikaza jest na rekonstrukciji pie. oblika i paradigmi. Iako strogo gledano nesklonjivi oblici nisu dio morfologije, i o njima se govori na kraju poglavlja, a o tvorbi rije~i govori se samo sporadi~no.

3 3. poglavlje Sintaksa praindoeuropskog Thomas Krisch Ovo poglavlje govori o glavnim podru~jima istra`ivanja u sintaksi pie. jezika. To su poredak konstituenata, apsolutne konstrukcije, funkcije pade`a (uklju~uju}i sinkretizam) i struktura argumenata. Ovo se podru~je {iri u mnogim pravcima i mo`emo se nadati da }e to dovesti do koherentne slike o sintakti~kim svojstvima prajezika. 2. DIO Praindoeuropski i jezi~na tipologija Ranko Matasovi} U ovom se poglavlju prikazuju tipolo{ki zna~ajna obilje`ja praindoeuropskog jezika. To su obilje`ja koja su ili rijetka ili su u korelaciji s ostalim obilje`jima te tako definiraju jezi~ni»tip«. Razmatraju se i obilje`ja koja pokazuju genetsku i/ili arealnu distribuciju, tj. statisti~ki su ~e{}a u odre enim jezi~nim porodicama i/ili jezi~nim areama. Posebno su relevantna dijakronijski stabilna obilje`ja koja obi~no dijele genetski najbli`i jezici neke porodice. Ta su obilje`ja va`na zbog prou~avanja duboke genetske povezanosti unutar ie. porodice i jezi~nog kontakta pie. sa susjednim porodicama. 3. DIO Anatolijski H. Craig Melchert Anatolijska potporodica posvjedo~ena je od sredine drugog tisu}lje}a pr. n. e. do otprilike prvog i drugog stolje}a n. e. Nema suvremenih predstavnika. Dokazi o postojanju anatolijskih jezika nalaze se u opse`noj koli~ini sa~uvanih zapisa na hetitskom i u manjoj mjeri onih pisanih luvijskim, likijskim, lidijskim, karijskim i palajskim, dok je vrlo malo toga sa~uvano na sidetskom i pisidijskom. Tekstovi su ve}inom zabilje`eni klinastim pismom (posu enim iz Mezopotamije), ali ih ima i na originalnom anatolijskom pismu, dok se u najkasnijoj fazi nalaze alfabeti razvijeni na temelju gr~kog alfabeta. Obra eni su i leksikon i jezi~na situacija tog vremena i prostora. 4. DIO Indoiranski 1. poglavlje Indoiranski Leonid Kulikov Indoiranskim jezicima govori vi{e od milijardu ljudi na velikom prostoru od Kavkaza i jugoisto~ne Anatolije na zapadu do sjeveroisto~ne Indije i Ben- 129

4 gala na istoku i Maldiva na jugu. U tu grupu spadaju indoarijski, iranski, nuristanski i dardski jezici. Svima im je zajedni~ki predak praindoiranski, koji se govorio krajem tre}eg tisu}lje}a pr. n. e. Govornici tog jezika obi~no se poistovje}uju s arheolo{kom kulturom Sinta{ta i Andronovo. Zbog bitno nekontroverzne naravi rekonstrukcije praindoiranskog ta potporodica mo`da je najbolje ustanovljena unutar ie. porodice. Vrlo je zanimljiv dio koji govori o indoiranskim jezicima iz dijakronijsko tipolo{ke perspektive. 2. poglavlje Indoarijski Leonid Kulikov Indoarijski jezici predstavljaju najve}u granu u ie. porodici i po broju govornika i po broju ustanovljenih jezika, a govore se na {irem podru~ju Indijskog potkontinenta. Migracijama su nastale i brojne dijaspore. Jo{ oko g. pr. n. e. bio je to jedinstven jezik, blizak prairanskom, a po~eo se dijalektalno/ jezi~no granati nakon dolaska govornika u Indiju. U poglavlju se iznosi i detaljna kronologija razvoja indoarijskih jezika, od najranijeg vedskog sanskrta do suvremenih jezika. Obuhva}ena je i genetska klasifikacija suvremenih indoarijskih jezika. 3. poglavlje Iranski Nicholas Sims Williams Danas se ovim jezicima govori na prostoru cijelog Irana, Afganistana i Tad`ikistana i u dijelovima Turske, Sirije, Iraka, Pakistana i Uzbekistana (i u dijasporama). Poglavlje je usredoto~eno na najranije osvjedo~ene iranske jezike avesti~ki i staroperzijski. Prikazano je i avesti~ko pismo. 5. DIO Gr~ki Rupert Thompson Gr~ki je ~lan»jezgrene«skupine ie. jezika nastale nakon odvajanja anatolijskog i toharskog. Op}enito je mi{ljenje da se jezik razvio in situ, na Balkanskom poluotoku u drugom tisu}lje}u pr. n. e. Neke rije~i potvr uju utjecaj supstratskih jezika (negr~kog, mogu}e i neindoeuropskog). Svi suvremeni dijalekti gr~kog (s mogu}im izuzimanjem cakonskog) razvili su se na temelju varijeteta poznatog kao koine (gr. κοινὴ διάλεκτος,»zajedni~ki dijalekt«), a koji se pak razvio iz»internacionalizirane«verzije atenskog dijalekta. Danas je to slu`beni jezik Gr~ke i Cipra, a govori se i u dijaspori. 130

5 6. DIO Italski Rex Wallace Ovo je dio o me usobno bliskim jezicima koji su se govorili na Apeninskom poluotoku u prvom tisu}lje}u pr. n. e. (potvr eni od 7. st. pr. n. e.). Italski jezici dijele se u dvije skupine: latinsko faliski~ku i sabelijsku. Najve}i je jezik u toj grupi latinski, koji je jedini italski jezik koji nije nestao, nego su se iz njega razvili dana{nji romanski jezici. Zbog jezi~ne i kulturne va`nosti latinskog i zbog njegove va`nosti u prou~avanju ie. jezika o njemu se u poglavlju i najvi{e govori. No, kada je to potrebno ili prikladno, navode se podaci i iz ostalih italskih jezika. 7. DIO Keltski Patrick Sims Williams Pre`ivjeli keltski jezici dijele se u dvije skupine: britonsku (britsku) i galsku (goidelsku). Vrlo su razli~ite i vrlo male me usobne razumljivosti. U britsku skupinu spadaju vel{ki, bretonski i izumrli korni{ki, a u galsku irski, {kotski, galski i izumrli manski. Keltski su jezici potvr eni u 6. stolje}u pr. n. e., a govorili su se na velikom podru~ju, od Iberskog poluotoka do Male Azije. Keltske jezike te{ko je povezati s nekom od drugih ie. grana, no spominje se i italsko keltska hipoteza (zasad nepotvr ena). Na tipolo{kom planu primjetan je VSO poredak konstituenata. 8. DIO Germanski Joshua Bousquette i Joseph Salmons Ovo je pregled germanskih jezika u kojem se prati razvoj osobitosti koje su odijelile tu skupinu od ostalih ie. grana, od pragermanskog do prvih potvr enih varijeteta (4. st. pr. n. e.). Obra ene su jezi~ne strukture koje dijele svi germanski jezici ili svi jezici potomci pragermanskog, kao i one strukture koje ih me usobno razlikuju. Obra eni su poznati primjeri (prijevoj, gubitak pade`a, poredak konstituenata), ali i neke novije pojave (laringalizacija, odre enost, dopune). Istaknuto je kako ti oblici djeluju na gramatiku, povezuju}i fonologiju, morfologiju i sintaksu. Tematika se obra uje unutar dru{tveno kulturnog konteksta (npr. jezi~ni dodiri). 9. DIO Armenski Birgit Anette Olsen Suvremeni armenski jezik ima dva dijalekta (oba standardizirana), isto~ni i zapadni. Taj jezik, potvr en od 5. stolje}a n. e., danas se osim u Armeniji govori i na podru~ju sjeverozapadnog Irana i u Nagorno Karabahu. Znatan je 131

6 broj govornika u bilingvalnim dijasporama. Jedna je od osobitosti gubitak roda, a pade`i se razlikuju samo na zamjenicama. Poredak konstituenata relativno je slobodan, s neobilje`enim SVO poretkom. 10. DIO Toharski Douglas Q. Adams Govornici toharskih jezika (toharski A i toharski B) pojavljuju se na povijesnoj sceni u 1. stolje}u n. e., a jezi~ni podaci koji ih potvr uju iz kasnog su 4. stolje}a n. e. (za toharski A), odnosno iz 7. stolje}a n. e. (za toharski B). Najkasniji dokumenti potje~u iz 9. stolje}a n. e. Toharski jezici govorili su se u trgova~kim gradovima na drevnom Putu svile (dana{nja zapadna Kina). To su ujedno ie. jezici koji su se ra{irili najisto~nije od prostora s kojeg potje~u Indoeuropljani. Uglavnom je prihva}eno i mi{ljenje da su toharski jezici (poslije anatolskih) druga velika grana koja se odvojila od ie. matice. 11. DIO Baltoslavenski 1. poglavlje 132 Baltoslavenski Steven Young Sli~nosti (neke vrlo istaknute) u strukturi i leksiku baltijskih i slavenskih jezika ve} dugo vremena privla~e pa`nju jezikoslovaca. No, to~na narav odnosa izme u tih dviju grana ie. jezika jednako je tako dugo i izvor prijepora. Do 19. stolje}a prevladavalo je mi{ljenje da su baltijski jezici neka vrsta slavenskih jezika. Tek se radovima komparativista Franza Boppa i Augusta Potta napokon prepoznalo da su baltijski jezici zasebna jezi~na skupina. Najuvjerljiviji argument za prabaltoslavenski jezik ogleda se u inovacijama u vrlo slo`enoj prozodijskoj strukturi. Slavenski su jezici posvjedo~eni od 9. stolje}a n. e., a baltijski od 16. stolje}a n. e. Jezici tih dviju skupina govore se na Baltiku, na Balkanu, u srednjoj i isto~noj Europi. Baltoslavensku granu ~ine zapadni baltijski, isto~ni baltijski i slavenski jezici. 2. poglavlje Baltijski Steven Young Baltijsku jezi~nu skupinu ~ine litavski i latvijski (isto~ni), dok je tre}i ve}i baltijski jezik, staropruski (zapadni), izumro u 18. stolje}u. Dva su glavna dija-

7 lekta litavskog auk{taitski i `emaitski. Latvijski standardni jezik temelji se na sredi{njem dijalektu. Baltijski jezici imaju slo`en akcenatski sustav. 3. poglavlje Slavenski Marc L. Greenberg Prvi posvjedo~eni slavenski jezik, starocrkvenoslavenski (temeljen na solunskom staromakedonskom dijalektu), potvr en je u 9. stolje}u. Slavenski jezici tradicionalno se dijele na zapadne (~e{ki, slova~ki, poljski ), isto~ne (ruski, bjeloruski, ukrajinski) i ju`ne (slovenski, hrvatski, makedonski ). Standardni jezici odra`avaju etni~ke i kulturne razlike koje su se uglavnom definirale u 19. stolje}u i kao takvi nisu idealni odrazi genetskog razvoja slavenskih varijeteta iz prajezika. 12. DIO Albanski Alexander Rusakov Albanski jezik govori oko 7,5 milijuna govornika, a dijeli se na dva glavna dijalektalna podru~ja: sjeverno (geg) i ju`no (tosk). Osim u Albaniji albanskim se jezikom govori i u susjednim zemljama (Kosovo, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Gr~ka), a ve}e su dijaspore u ju`noj Italiji i Hrvatskoj (Zadar). Jezik je posvjedo~en prili~no kasno (15. stolje}e), {to ote`ava rekonstrukciju praalbanskog. Tu je i pitanje eventualnog ilirskog podrijetla, oko kojeg se jo{ uvijek vode rasprave. Suvremeni albanski jedan je od glavnih ~lanova balkanskog jezi~nog saveza. Standardni jezik dijeli ve}inu obilje`ja (tzv. balkanizama) s ostalim jezicima tog jezi~nog saveza prisustvo nagla{enog /ə/, postpozicionirani ~lan, stopljeni genitiv i dativ, odsustvo infinitiva, volitivni futur i udvostru~ene objektne klitike. Ova je knjiga idealna stru~na literatura za napredne studente i poslijediplomce koji se bave ie. lingvistikom i ie. jezicima. Bit }e od koristi i istra`iva~ima kojima trebaju najnoviji podaci o granama ie. jezi~ne porodice. Izuzetno je zanimljiva i za svakoga koga zanima povijesna lingvistika, lingvisti~ka antropologija i razvoj jezika. Zbog nekih potpuno novih uvida i tuma~enja knjiga }e biti zanimljiva i po~etnicima i neindoeuropeistima, a svakako je referentna za stru~njake koji se bave istra`ivanjima u indoeuropeistici. Goran Paveli} 133