SADRŽAJ SAŽETAK 1 ABSTRACT 1 1. UVOD 2 2. CILJ ISTRAŽIVANJA 4 3. PREGLED LITERATURE 5 3.1. Rast i razvoj 5 3.2. Uzgoj sisajuće prasadi tijekom laktacije 10 3.3. Uzgoj prasadi nakon odbića 16 4. MATERIJAL I METODE 17 4.1. Podaci 17 4.2. Statistička obrada 18 5. REZULTATI I RASPRAVA 19 6. ZAKLJUČCI 22 7. POPIS LITERATURE 23
SAŽETAK Cilj istraživanja bio je utvrditi brzinu rasta prasadi u razdoblju od prasenja do dobi od 90 dana praćenjem tjelesne mase mjerene na određeni dan te ukazati na mogućnosti poboljšanja rasta prasadi u uvjetima uzgoja prasadi na obiteljskim gospodarstvima. Od ukupno 16 krmača križanki između pietrena i njemačkog landrasa u istraživanje je uključeno 140 prasadi. Tjelesna masa prasadi izmjerena je ukupno šest puta od porodne mase do dobi od 90 dana. Rast prasadi križanaca pietrena i njemačkog landrasa do dobi od 90 dana je intenzivan. Prasad udvostručuje porodnu masu nakon tjedan dana od prasenja, a u dobi od 3 mjeseca prosječna tjelesna masa prasadi je 23 puta veća od prosječne porodne mase. Dnevni prirast prasadi je visok u skladu s genotipom svinja. U ukupnom razdoblju uzgoja prasadi nakon odbića prosječni dnevni prirast je iznad 400 g, a od 60. do 90. dana istraživanja izmjeren je prosječni dnevni prirast iznad 560 g. Ključne riječi: svinje, prasad, rast, tjelesna masa, dnevni prirast ABSTRACT Aim of the study was to determine the growth rate of piglets in the period from birth to the age of 90 days weighing piglets on a given day. From a total of 16 crossbred sows (Pietrain x German Landrace) the study included 140 piglets. Body weight of piglets was measured in total six times from birth weight by the age of 90 days. Growth of the crossbred piglets was intensive. Birth weight of the piglets was doubled in one week after farrowing, and at age of 3 months average body weight of piglets was 23 times higher than average birth weight. Average daily gain of piglets was high according to pig genotype. In the period of growing after weaning daily gain was above 400 g, and from the 60th to 90th day average daily gain was above 560 g. Key words: pigs, piglets, growth, body weight, daily gain 1
1. UVOD Svinjogojstvo je pored govedarstva jedna od temeljnih grana stočarstva u Republici Hrvatskoj. Sadašnja svinjogojska proizvodnja ne zadovoljava kako po razini proizvodnje tako još više po kakvoći proizvedenog mesa. Organizacijski ova se proizvodnja odvija većinom na malim proizvodnim jedinicama obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, na kojima nije moguće provesti učinkoviti sustav uzgoja i proizvodnje. Ukupan broj krmača u 2011. godini iznosio je 107000, od čega se u sustavu kontrole Hrvatske poljoprivredne agencije na velikim farmama nalazi 22,45%, a na OPG-ima 2,39% krmača od ukupnog broja krmača, što znači da više od 75 % krmača nisu u sustavu kontrole (HPA, 2013). Svinjogojstvo u ukupnoj vrijednosti stočarske proizvodnje sudjeluje s 35,9 %, dok u sveukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje s 14,2% nalazi na prvom mjestu. U dužem, desetogodišnjem razdoblju broj svinja se drastično smanjuje. Tako smo u Hrvatskoj 2004. godine imali evidentirano 220000 krmača, a danas se procjenjuje na svega 107000, što čini pad od 48,63%, odnosno pad od 4,42% za svaku narednu godinu. Proizvodnja svinjskog mesa čini najvažniju proizvodnju mesa u Hrvatskoj sa udjelom od 49,6% u ukupnoj proizvodnji mesa. Uzroke nepovoljnog stanja svinjogojstva, unatoč mjerama državne novčane potpore treba tražiti u zaostaloj tehnologiji proizvodnje (niska plodnost krmača, visoki postotak uginuća uzrokovan lošim proizvodnim uvjetima, klanje velikog broja odojaka) što ima za posljedicu nedovoljnu i tržišno nekonkurentnu proizvodnju tovljenika. Od ostalih razloga najznačajnija je loša struktura svinjogojske proizvodnje koja se temelji na velikom broju gospodarstava s malim brojem svinja, nedovoljne površine za proizvodnju hrane te visoke cijene stočne hrane. Svinjogojska proizvodnja zahtijeva visoki udio žitarica u obrocima čime svinje postaju konkurencija čovjeku u potrošnji žitarica. Svinjogojska proizvodnja također pomaže razvoju drugih grana gospodarstva kao što su prerada mesa, proizvodnja stočne hrane, proizvodnja opreme za svinjogojsku proizvodnju itd. Ono što je vrlo karakteristično za svinjogojstvo je mogućnost brzog povećanja odnosno smanjivanja proizvodnje uz brzi obrt sredstava. Biološka važnost svinjogojstva proizlazi i prednosti svinja u odnosu na druge vrste domaćih životinja. Svinja je svežder, što znači da svinje dobro iskorištavaju hranu biljnog i animalnog podrijetla. Prednosti svinja u odnosu na 2
druge vrste domaćih životinja su brojne; svinje su uz perad najplodnije domaće životinje, imaju kratak reproduktivni ciklus, visoku proizvodnju mesa po jedinki, visoki randman, meso sa manje vode, a više masti, bolje iskorištavanje hrane u odnosu na druge vrste domaćih životinja, mogućnost držanja u različitim klimatskim uvjetima, te ono što je za ovaj rad bitno da imaju vrlo brzi rast. Većina proizvođača/gospodarstava drži mali broj krmača po gospodarstvu, a svega oko 15 % drži više od deset plotkinja. Nedovoljan je broj krmača čistih pasmina na kojima bi se trebao temeljiti genetski napredak u svinjogojstvu te brzo ostvarivanje visoke i ekonomične proizvodnje za podmirivanje domaćih potreba. Radi nepovoljnog stanja u svinjogojstvu neophodno je donošenje mjera kojima će se svinjogojstvo kvantitativno i kvalitativno unaprijediti, a neke od njih su: tržni red u svinjogojstvu, mjere za stabiliziranje tržišta u svinjogojstvu, te proizvodna bilanca u svinjogojstvu Hrvatske. Svinjogojstvo je grana koja je uz peradarstvo najviše uznapredovala u genetici. Stvaraju se linijski hibridi koji imaju odlične proizvodne karakteristike, što uključuje visoke dnevne priraste, bolju iskoristivost hrane, manju konverziju, te nama neizostavne i ne manje važne klaoničke pokazatelje mesa (organoleptička i biokemijska svojstva mesa). Ono što je danas u svinjogojskoj proizvodnji bitno da u što kraćem vremenskom periodu uzgojimo što kvalitetniju životinju koja zadovoljava gore navedena svojstva. Jedan od pokazatelja proizvodnosti je rast životinja kojem se u posljednje vrijeme sve više studija posvećuje u istraživanju. Poznavanje rasta i razvoja vrlo je važno za dobivanje što većih koristi od domaćih životinja. Glavni čimbenici i pokretači rasta i razvoja su nasljedne osnove koje daju podlogu za rast i razvoj, dok okolišni čimbenici utječu na njihovu izgradnju, odnosno realizaciju. Rast je fiziološka aktivnost koja ima veliko praktično značenje za sve domaće životinje ali je od presudnog značenja kod životinja koje se uzgajaju radi proizvodnje mesa (svinje, goveda, ovce, perad). Pri tome važnu ulogu igraju i hormoni koje luče endokrine žlijezde. Zbog ekonomičnosti proizvodnje mesa u tijeku rasta životinja, ovoj se fazi pridaje posebno mjesto jer je brzina rasta ključ uspjeha. 3
2. CILJ ISTRAŽIVANJA Cilj istraživanja bio je utvrditi brzinu rasta prasadi u razdoblju od prasenja do dobi od 90 dana praćenjem tjelesne mase mjerene na određeni dan te ukazati na mogućnosti poboljšanja rasta prasadi u uvjetima uzgoja prasadi na obiteljskim gospodarstvima. 4
3. PREGLED LITERATURE 3.1. Rast i razvoj Rast se smatra materijalnom osnovom proizvodnje mesa. Poznavanje rasta i razvoja je nužno za dobivanje što veće koristi od uzgoja domaćih životinja. Rast ima veliku praktičnu važnost za sve vrste domaćih životinja, a od presudnog je značenja za životinje koje se uzgajaju radi proizvodnje mesa (svinje, perad, ovce, goveda i druge vrste). Bez rasta nema puberteta, rasploda, samim time ni novih generacija, nema proizvodnje, a ni proizvoda. Usprkos trendu sve intenzivnijih proizvodnih sustava, proizvodnja mesa je još uvijek vrlo varijabilna. Velike razlike se javljaju s obzirom na klaoničku masu i kvalitetu mesnih proizvoda, razlike u genotipovima (pasmine, linije, hibridi, križanci), široki raspon intenziteta proizvodnje, te različiti sustavi uzgoja za proizvodnju mesa. Proizvodnja mesa domaćih životinja odvija se u kombinaciji rasta i tova. Rast je životni proces strukturalnog i funkcionalnog povećanja kompletne biomase (Roessle, 1923), a tov je intenziviranje nakupljanja biomase u nekoj fazi života. Prema Aristotelu rast je povećanje postojeće veličine u prostoru, međutim rast se mora povezati s još jednom dimenzijom, a to je vrijeme. Proučavanje rasta i njegovim zakonitostima bavili su se mnogi znanstvenici koji su rast definirali na više različitih načina: Kronacher (1926), citirano po Kovač (2010) razmnožavanje, povećanje i diferencijacija stanica za pojedinu vrstu značajnom brzinom do konačne veličine Roessle (1928), citirano po Kovač (2010) prirast s nakupljanjem strukturne i funkcionalne punovrijedne osnove Brody (1945) biološka sinteza, proizvodnja novih biokemijskih jedinica Von Bertalanffy (1951) prevladava izgradnja nad razgradnjom organske tvari Filozofi proučavaju rast kao osnovu života. Rast životinje počinje od oplodnje, nakon čega slijedi brazdanje i dijeljenje zigote, ne završava partusom jer tada prelazi iz prenatalnog u postnatalno razdoblje i traje dok životinja ne postigne oblik i tjelesnu masu karakterističnu za vrstu i pasminu kojoj pripada. Najjednostavnija definicija rasta je: nakupljanje biomase u jedinici vremena, pri čemu biomasu čine bjelančevine, mineralne 5
tvari i odgovarajuća voda, te fiziološki minimum masnog tkiva. Kvalitativni pojam rasta govori o promjenama sastava koji se promatra bez obzira na promjenu veličine. Kvantitativni pojam rasta obuhvaća promjenu veličine u vremenu, a da se ne tumači promjena sastava. Kapacitet rasta jedne životinje je maksimalna osnova koju ona može postići. Maksimalni kapacitet rasta doznajemo tek na kraju, kada ga životinja dostigne. Kapacitet rasta može se procijeniti povećanjem porodne mase u određenom razdoblju i veličinom dnevnog prirasta. Odgovarajuća krivulja rasta, uobičajeno vrlo dobro prezentira informacije o svojstvu promatranom na vrlo malom broju podataka te se može biološki interpretirati i koristiti u tumačenju drugih relevantnih osobina rasta (Lopez i sur., 2000). Rast je moguće definirati (Wellock i sur., 2004) kao maksimalnu razinu do koje svaka životinja može rasti pod neograničavajućim uvjetima. Naravno, to je usko povezano s genetskim karakteristikama i trenutačnim stanjem svake individue. Osnovni minimumi za ograničavanje rasta su: I. nutrijenti moraju sadržavati barem najmanju količinu energije II. unos hrane ne smije ograničavati prisutnost toksina III. hrana mora biti stalno dostupna (ad libitum) IV. utjecaji okoline, kao što su visoke temperature i bolesti, također se ne smiju ograničavati (Emmans i Kyriazakis, 1999) Brzina i redoslijed rasta pojedinih organa i tkiva u izravnoj je povezanosti sa funkcionalnim potrebama životinje. Istraživanja su pokazala da životinje rastu u takozvanim vremenskim valovima, stoga se rast može prikazati kao suma određenog broja krivulja promatranih u vremenskim intervalima. Tako kod svinja najbrže raste glava, zatim noge i vrat, dok leđa rastu najsporije (Reeds i sur., 1993). Ekonomski najvažnije karakteristike rasta su stupanj sazrijevanja, dnevni prirast, te početna i završna tjelesna masa. Od oplodnje jajne stanice pa do smrti organizam se nalazi u određenim mijenama, koje se mogu opisati kao rast i razvoj, te se mogu razmatrati s više gledišta. Glavni interes istraživača u zootehnici usmjeren je na rast određenih dijelova tijela ili tkiva kao što su mišići, mast, kosti, koža, ili razvoj mliječne žlijezde i slično. Pa tako rast životinja možemo podijeliti na: 6
RAST Prenatalni Postnatalni Oplodnja Pubertet Rođenje Predpubertetni Postpubertetni Dijagram 1. Podjela rasta Odrasla veličina (jedinka) Prenatalni rast započinje oplodnjom u kojoj kulminira spajanje jedne i samo jedne jezgre spermija i jezgra jajne stanice koje se odvija u aktiviranoj citoplazmi oocite. Za uspješnu oplodnju mora biti ispunjeno nekoliko uvjeta; aktivacija spermija (hiperaktivacija), ulaz spermija u citoplazmu jajašca što uključuje sjedinjavanje njihovih plazminih membrana, aktivacija jajašca i poticaj za prvi stanični ciklus, stvaranje nukleusa spermija i nukleusa jajašca (muški i ženski pronukleus), migracija pronukleusa koje vodi u spajanje genoma, te započinjanje prve diobe i ranog razvoja. Oplodnja završava sa stvaranjem dvije blastomere. Nakon oplodnje nastavlja se brazdanje zigote, pa uzastopnim diobama nastaje embrio s četiri, osam i konačno 16 blastomera ili morula. U sredini morule se pojavljuje šupljina pa na taj način u dobi od šest do osam dana nastaje blastocista u kojoj embrionalne stanice ili blastomere okružuju okruglu šupljinu ispunjenu tekućinom. Blastocistu do trenutka pojave prvih organskih sustava i placente nazivamo embrijem (embrionalno razdoblje), nakon čega nastupa fetalno razdoblje. 7
Tablica 1. Embrionalni razvoj svinje Stadij razvoja Dob embrija Morula 3.5 Blastocista 4.75 Diferencijacija zametnih listića 7-8 Povećanje horionske ovojnice 9 Prva diferencijacija somita 14 Rad srca 16 Početak razvoja svih organa 20 Početak stvaranja ekstremiteta 22 Hrskavična osnova kostura 28 Stvaranje dlaka, okoštavanje lopatice i kostiju buta 35 Izvor: Hollis: Growth of the pigs (1993) Prvih nekoliko dana nakon oplodnje u uterusu ne postoje uvjeti za razvoj zigote, tako ona te dane (3-5) boravi u jajovodu, a nakon toga uslijedi njezino prebacivanje u uterus. Diferencijacijom, odnosno stvaranjem pojedinih tkiva započinje gastrulacija. Tijekom gastrulacije dolazi do migracije stanica iz područja epiblasta i stvaranja troslojne tvorbe građene iz tri vrste tkiva: ektoderma, mezoderma i endoderma. Ova tri zametna listića predstavljaju osnovu za sva tkiva i organe zrelog sisavca. Crtež 1. Diferencijacija tkiva iz zametnih listića. Izvor: http://www.bionet-skola.com/w/images/d/d4/cell_differentiation.gif 8
Oko embrija 14 dana nakon oplodnje nastaju tri embrionalne ovojnice: amnion, korion i alantois. U ranoj embrionalnoj fazi prisutna je žumanjčana vrećica koja ima ulogu opskrbe embrija hranjivim tvarima i kisikom, koja kasnije gubi ulogu razvojem alantoisa. Amnion je ektodermalnog podrijetla, ispunjen amnionskom tekućinom, stvara prostor za rast ploda i štiti ga od mehaničkih potresa i povreda. Alantoična ovojnica nastaje izvrtanjem stražnjeg crijeva (endoderma) i stvaranjem divertikula prekrivenog mezodermom. Alantois i korion se spajaju u ranoj trudnoći u alantokorion, pa na taj način nastaje cirkulacijski sustav preko kojeg alantoična ovojnica snabdijeva krvlju korioalantoičnu placentu (Liker, 2000). Alantoična šupljina ispunjena je tekućinom koja sadrži hranjive tvari, faktore rasta i hormone. Korionska ovojnica je u placentarnih sisavaca vanjska plodna ovojnica u kojoj su smještene unutarnje ovojnice (amnion i alantois), te plod u amnionskoj vreći. Crtež 2. Embrionalne ovojnice u svinja. Izvor: http://www.aps.uoguelph.ca/~swatland/html10234/lec3/lec3.html Karakteristika kod svinja je da se svaki plod nalazi unutar vlastitih ovojnica. Tijekom graviditeta placenta ne propušta velike molekule (imunoglobuline) iz krvotoka majke u krvotok ploda, te je u nemogućnosti stvaranja pasivnog imuniteta (Liker, 2002). Općenito prenatalni razvoj ploda odvija se u tri faze: 9
1. Faza zigote počinje dijeljenjem stanica i traje do nidacije, odnosno do 14. dana graviditeta 2. Faza embrija uobičajeno traje 15 20 dana, odnosno do 35. dana graviditeta, ujedno to je i najkritičnija faza graviditeta jer gubici mogu doseći i do 40% od ukupnog broja oplođenih jajnih stanica 3. Fetalni stadij traje od 36 114 dana graviditeta, upravo u toj fazi je najintenzivniji prenatalni rast (najveći rast se događa tijekom posljednje trećine gravidnosti) Porodom završava prenatalno razdoblje i počinje postnatalno koje se može podijeliti na: 1. razdoblje rasta prije odbića (tijekom laktacije) 2. razdoblje rasta poslije odbića. 3.2. Uzgoj sisajuće prasadi tijekom laktacije Najvažniji čimbenik ekonomičnosti proizvodnje prasadi je broj prasadi u leglu, te je stoga potrebno poduzeti sve mjere da se sačuva broj živorođene prasadi. To se postiže na nekoliko načina od kojih najvažniju ulogu ima genetski materijal. Danas se sustavno i selekcijski odabiru plotkinje koje imaju više od 12 živooprasene prasadi, te minimalno 10 prasadi po odbiću. Stewart i sur. (1989) su utvrdili da životinje oprasene u velikom leglu prije postignu tjelesnu masu od 105 kg u odnosu na one koje su se oprasile u manjem leglu. Broj prasadi u leglu kod prasenja ovisi o mnogim čimbenicima, a najvažniji su: pasmina, postotak oplođenih jajnih stanica, embrionalna smrtnost i postotak mumificiranih fetusa, postotak mrtvorođene prasadi, te naposljetku i sam utjecaj majke. Prema Rupiću (2005) krmače prase od jednog do osamnaest prasadi u leglu, zbog čega se svinje ubrajaju u skupinu najplodnijih domaćih životinja. Autor nadalje navodi da veličina legla krmača ovisi o pasmini, odnosno genotipu svinja. Danas zapadne zemlje Europe proizvode preko 30 prasadi po krmači godišnje, uz indeks prasenja od 2,2 do 2,6. U Hrvatskoj proizvodnja prasadi po krmači godišnje iznosi oko 20, uz indeks prasenja od 1,8-2,3 što u konačnici rezultira nedovoljnom 10
proizvodnjom prasadi za vlastite potrebe, pa nedostatak moramo nadoknaditi odojcima iz uvoza ili uvozom svinjskog mesa. Pri proizvodnji prasadi važna je pravilna priprema krmača za prasenje, te pravilni postupci s krmačama i prasadi u tijeku i nakon prasenja. Prije prasenja prasilište je potrebno oprati i dezinficirati minimalno 10 dana prije prasenja. Krmače je potrebno premjestiti u boks za prasenje četiri do pet dana prije očekivanog dana prasenja da se aklimatiziraju. Preporuča se krmačama aplicirati antioksidante (selen, vitamine) 7 do 10 dana prije prasenja, jer je dokazano da povoljno djeluju na krvožilni sustav. Putem placente prasad dobiva određenu količinu antioksidanata te je vitalnija pri prasenju, smanjuje se pojava zaostajanja posteljice što bi moglo dovesti do upale maternice, a u konačnici i do mastitis-metritis-agalakcija (MMA) sindroma. Od mikroklimatskih uvjeta u prvim danima uzgoja prasadi najvažniju ulogu ima temperatura jer je prasad u prvim danima života jako osjetljiva na temperaturne promjene. Optimalna temperatura u prasilištu za prasad odmah po prasenju mora iznositi 33-35 C što se postiže dodatnim zagrijavanjem prostora za prasad. Optimalna temperatura u prasilištu za krmače mora biti oko 20 C, jer se osiguranjem optimalne temperature za krmače povećava količina pojedene hrane i poboljšava kondicija, čime se utječe na skraćenje razdoblja od odbića do koncepcije. (Uremović i Uremović, 1997). Normalan porod krmača u pravilu traje tri do četiri sata, međutim postoje variranja od 1 do 20 sati. Danas je tehnologija uznapredovala pa se koriste prostaglandini ili hormon oksitocin koji pospješuju razgradnju žutog tijela i kontrakciju maternice te na taj način ubrzavaju porod. Nakon što porod završi, kako se prasad rađa sa oštrim sjekutićima (po dva para na svakoj čeljusti) s kojima oštećuju sise krmače, oni se odstranjuju, te se prasad pušta na sisanje. Od poroda pa sve do prvih 7-10 dana starosti najkritičnija je faza u uzgoju prasadi. Od ukupnih gubitaka prasadi oko 80 % pripada upravo ovom razdoblju. Međutim, uzroka uginuća prasadi ima više: zarazne bolesti (proljev, upala pluća), gladovanje prasadi (hipoglikemija), mehanički uzroci (prignječenja), stjecanje pasivnog imuniteta, porodna masa prasadi, veličina legla i redoslijed prasenja, endokrini razvoj prasadi. Normalnim gubicima u tijeku prasenja se smatra od 0,4 do 0,6 mrtvooprasene prasadi po leglu (Uremović i Uremović, 1997). 11
Tijekom poroda najvažnije je da se svako prase pojedinačno prihvati i odstrani mu se sluz sa nosa i usta, te ostatke zaostalih ovojnica, zatim na 3-5cm od trbušne stjenke odsječe i dezinficira pupčana vrpca. Prasad mora posisati kolostrum u što kraćem vremenskom periodu od prasenja, najkasnije 3-5 sati. Treći ili četvrti dan nakon prasenja prasadi se daju preparati željeza i vitamina zbog prevencije pojave anemije. Na suvremenim farmama i kod ozbiljnijih proizvođača na OPG-ima prasadi se već između petog i sedmog dana starosti počinje davati kruta hrana u valovima, ili se ta smjesa (premiks) posipa po vimenu krmače prilikom sisanja prasadi tako da bi jedan dio te hrane prasad počela konzumirati. Ono što je danas važno da prasad što prije počne konzumirati kruta krmiva, čime se njihov probavni sustav privikava na kruta krmiva. Uremović i Uremović (1997) navode da se dodanom hranom ne podmiruju samo povećane potrebe prasadi za hranjivim tvarima, nego se ubrzava i razvoj odgovarajućih enzima u probavnom traktu prasadi potrebnih za prijelaz s mlijeka na kruta biljna krmiva. Velike farme najčešće vrše kastraciju muške prasadi sa 10-15 dana starosti (Uremović i Uremović, 1997), dok u zadnje vrijeme novija tehnologija uvodi kastraciju vrlo rano već u dobi od tri do četiri dana. Vrlo rana kastracija provodi se iz razloga što se stres zbog kastracije i ostalih postupaka s prasadi akumulira u prvom tjednu života, a nakon toga prasad se uzgaja bez stresnih situacija. Starost i postupak prilikom odbića ovisi o samom proizvođaču odnosno voditelju proizvodnje. U Hrvatskoj odbiće se vrši najčešće u dobi od 3-4 tjedna, dok u zapadnim zemljama Europe na pojedinim farmama odbijaju prasad sa vrlo rano, čak i u dobi od 10-14 dana. U toj fazi prasad nije dovoljno pripremljena za hranidbu krutim krmivima, te nakon odbića nastaje dosta veliki mortalitet. Ranim odbićem postiže se veća proizvodnja prasadi po jedinki tijekom godine pa se tako može ostvariti preko 30 komada živooprasene prasadi po krmači godišnje uz indeks prasenja od 2,4 do 2,6. Naši proizvođači ne mogu pratiti njihove proizvodne rezultate jer većina proizvođača u Hrvatskoj nema adekvatne uvjete za takvu proizvodnju, te se stoga kod nas prasad odbija sa 25-35 dana starosti, te se ostvaruju nešto niži indeksi prasenja od 1,9-2,4 i svega 20 komada odbite prasadi godišnje. Prilikom odbića prasad doživljava stres zbog odvajanja od majke i zbog promjene sredine, pa je dobro prvo odvojiti krmaču od njih iz prasilišta, te nakon 2-3 dana prasad preseliti u uzgajalište. Prilikom odbića prasad se dehelmintizira i vitaminizira po potrebi. Pri odbiću sa četiri tjedna prasad teži između 7 i 8 kg te je spremna za konzumaciju krutih krmiva. 12
Neposredno nakon prasenja prasad ima izvrsne kapacitete rasta. Rast sisajuće prasadi uvjetovan je nedovoljnom količinom mlijeka, te hranjivih tvari. Fiziološki, mlijeko krmače ne sadrži dovoljno hranjivih tvari, pa je zadatak proizvođača da osigura dovoljnu količinu hranjivih tvari, te tako ostvari maksimalan rast prasadi. Poboljšanje rasta prasadi prije odbića čini značajnu razliku u narednim fazama rasta (Vincek i sur., 2008). Značajna pozitivna korelacija postoji između tjelesne mase kod odbića i proizvodnih pokazatelja nakon odbića (dnevni prirast). Tablica 2.: Utjecaj tjelesne mase pri odbiću u dobi od 25-29 dana na tjelesnu masu prasadi u dobi od 78 dana i dnevni prirast. Tjelesna masa pri odbiću, kg Tjelesna masa u dobi od 78 dana, kg Dnevni prirast, g 6.14 30.40 454 7.95 35.60 529 Izvor: Feeding the Suckling Piglet - Prairie Swine Centre http://www.prairieswine.com/publications-psc/pdf-sng/7.pdf Prasad u leglu koja je postigla tjelesnu težinu od sedam ili više kilograma ima manju mogućnost od zaraze kolibacilozom, neće zaostajati u rastu, nakon odbića imat će manje zahtjevnu ishranu. S druge strane, veća masa prije odbića uvjetuje manji mortalitet. Mortalitet prije odbića je jedan od glavnih čimbenika smanjene proizvodnje prasadi po krmači. Procjenjuje se da je oko 20 % svih gubitaka u sisajućem razdoblju posljedica proljeva prasadi (Uremović i Uremović, 1997). Mortalitet do 5 % je zadovoljavajući sa proizvodnog i ekonomskog stajališta, međutim na pojedinim velikim farmama on iznosi od 7 30 % što je s ekonomskog gledišta neprihvatljivo. Većina uginuća događa se unutar 72 sata nakon prasenja, s najmanje 50 % smrtnosti u prvih 24 sata života. Česta uginuća prije odbića uzrokovana su mnogim čimbenicima, mnogi od njih se odnose na nedovoljnu količinu unesene energije putem majčinog mlijeka, zatim prekomjerne gubitke tjelesne topline odnosno pothlađenosti. Način na koji se smanjuje gubitak energije kod sisajuće prasadi je da se osigura toplo područje za prasad tijekom prasenja krmače. Prvi zahtjev za uspješnu hranidbu sisajuće prasadi je da se svakom novorođenom prasetu osigura odgovarajuća količina kolostruma. Kolostrum je prvo mlijeko koje krmača proizvede nakon partusa, a funkcija kolostruma je da osigura hranjive tvari i ostale esencijalne tvari u visoko koncentriranom 13
obliku. Naime, kolostrum povećava otpornost na bolesti provođenjem imunizacije putem imunoglobulina, odnosno antitijela. Imunoglobulini su proteini koji se apsorbiraju u tankom crijevu novorođene prasadi čime pružaju zaštitu od bolesti. Prema nekim istraživanjima povećanjem koncentracije glukokortikoida u krmača u zadnjih deset dana gravidnosti ili njihovim izlaganjem temperaturi od 5 0 C može se povećati IgG u serumu prasadi prvi dan nakon poroda (Uremović i Uremović, 1997). Koncentracija imunoglobulina u mlijeku krmača opada naglo nakon prasenja. Ukoliko prasad u prvih nekoliko sati ne posisa kolostrum, stjenka crijeva postaje nepropusna za imunoglobuline, te se kasnije očituje sa zaostajanjem prasadi u rastu ili u konačnici sa smrču. Imunoglobulini koji su zastupljeni u kolostrumu djeluju samo na mikroorganizme i bolesti kojima je krmača bila prije izložena. Sadržaj imunoglobulina u mlijeku najniži je između 21. i 28. dana poslije prasenja krmače, kada prasad stječe vlastiti aktivni imunitet, zbog porasta endogenog gamaglobulina (Uremović i Uremović, 1997). Dijareja kod novorođene prasadi je jedan od simptoma nedovoljne izloženosti krmače određenim mikroorganizmima u staji ako je dovedena na novu farmu neposredno prije prasenja. Kako bi bili sigurni da je sva prasad posisala kolostrum, proizvođači kratko promatraju cijelo leglo nakon prasenja tijekom vremena kada prasad boravi na vimenu krmače. Jedan od načina osiguravanja adekvatne količine kolostruma za svako prase je takozvano razdjeljivanje sisanja. Kratko nakon prasenja, pola legla odvaja se od krmače i stavlja u toplu i suhu kutiju, a druga polovica legla ostaje na sisanju kod majke, te tako svako pojedinačno prase ima maksimalnu mogućnost za dobivanjem kolostruma putem sisanja (Groskreuzt, 1983). U ovom trenutku postoji komercijalna proizvodnja imunoglobulina i visoko dostupno probavljive energije koja se aplicira oralno svakom novorođenom prasetu koji nije unio dovoljne količine istih tvari putem majčinog mlijeka (kolostruma). U praksi se provodi još jedan način imunizacije, a to je s kolostrumom krava koji se drži u zamrzivaču i daje se zagrijano na tjelesnoj temperaturi oralnim putem svakom prasetu, ukoliko nemaju adekvatan kolostrum od svoje majke. U prethodnom dijelu smo istaknuli presudan utjecaj unosa hrane na ukupni proces rasta. Rast se može dogoditi kada se adekvatne količine hranjivih tvari apsorbiraju. Međutim, ova jednostavna i očita točka krije osnovni regulatorni problem s kojim se organizam suočava tijekom svog života, odnosno dostupnost hranjivih tvari. Dostupnost hranjiva je pod kontrolom vanjskih čimbenika koji su, do neke mjere, izvan kontrole 14
organizma (Fraser i sur., 1994). Niz mehanizama se razvio kako bi se osiguralo što učinkovitije deponiranje viška hranjivih tvari. Prilagođava se neadekvatno usvajanje hranjiva na način da održava fiziološke funkcije na najvišoj razini. Osim sposobnosti da izdrži invaziju patogenih organizama, sposobnost životinja da regulira svoje metaboličke aktivnosti kao odgovor na promjene hranidbe i okoliša čini se da je najvažniji oblik adaptacije. Razumijevanje mehanizama koji se koriste za reguliranje protoka i iskorištavanje hranjivih tvari može i dati važne odgovore na čimbenike koji reguliraju proces rasta kao cjelinu (Azain i Jewell, 1991). Činjenica da pod povoljnim uvjetima postoji jasan obrazac dimenzija rasta i funkcionalni razvojni program koji neprekidno mijenjaju odnos između relativne stope rasta u različitim organima, te između proteina i lipida u bilo kojem razvojnom stupnju, postoji hijerarhija ciljeva rasta. Postalo je jasno u ranoj fazi istraživanja o rastu da su ti ciljevi bili odraz odgovora organizama neadekvatnom hranidbom (Aherne i sur., 1982). Odgovori na pothranjenost prikazani su u hijerarhiji rasta tkiva. Dakle, kada se vrlo mlade svinje podvrgnute dijeti sa neadekvatnom količinom proteinima, one značajne količine proteina deponiraju u gastrointestinalni trakt i kostur, dok prestaje taloženje proteina u kostur, mišiće i kožu. Ova hijerarhija tkiva proteže se i na duže vrijeme. Jasno je da su mehanizmi koji reguliraju dostupne relativne stope prirasta različitih komponenti pod uvjetima adekvatne prehrane, te se ogledaju u nizu osjetljivosti organa rasta kod neadekvatne prehrane (Fowler, 1980). To je dodatno zanimljivo napomenuti da je ovaj program podložan manipulaciji u kasnijim fazama rasta, te posebice, za vrijeme reprodukcije. Hranjiva tvar je složena mješavina makromolekula. Posebno u novorođenih životinja čini se vjerojatnim da svaka vrsta ima mlijeko koje sadrži faktore koji djeluju kao metabolički regulatori. Ovo se odnosi na kolostrum koji sadrži visoke koncentracije hormona poput inzulina i faktora rasta epiderme (Liker, B. Interna skripta Agronomski fakultet, Zagreb) Potrošnja kolostruma potiče sintezu proteina u postnatalnom rastu i razvoju svinja. Sinteza proteina predstavlja povećanje tkiva i metabolički odgovor na faktore koji su prisutni u kolostrumu ali u pravom mlijeku. 15
3.3. Uzgoj prasadi nakon odbića U uzgajalište dolazi prasad u koje je pasivni imunitet pri kraju, a aktivni imunitet se još nije potpuno razvio, pa je potrebno udovoljiti smještaj i hranidbu (Uremović i Uremović, 1997). Na farmama koje proizvode životinje za rasplod (nukleusima) muška prasad se odvaja od ženske, svako leglo je u posebnom boksu ili se sparuje s drugim leglom do maksimalno deset jedinki po boksu. Grupiranje prasadi najbolje je provoditi odmah nakon odbića jer još nije dovoljno razvijena individualnost prasadi, pa međusobna netrpeljivost traje kraće vrijeme. Stručnjaci smatraju da dnevni prirast u razdoblju od odbijanja s tri ili četiri tjedna treba iznositi više od 350 grama/dnevno. Ukoliko je manji od 350 grama ima za posljedicu raslojavanje prasadi prema tjelesnoj masi i stvaranje kržljavaca, koji kasnije niti sa najkvalitetnijom hranom ne mogu postići normalnu završnu masu u tovu (Uremović i Uremović, 1997). Nadalje autori navode da dnevno konzumiranje hrane u uzgoju prasadi od 6-25kg iznosi prosječno oko 800 grama, uz potrošnju 2 kg hrane za kg prirasta. Kapacitet rasta prasadi u uzgoju od odbića do 25 kg manji je od kapaciteta rasta u razdoblju nakon faze uzgoja (Uremović i Uremović, 1997). Limitirajući čimbenik iskorištavanja rasta u razdoblju uzgoja prasadi je ograničeni kapacitet probavnog sustava i često nedovoljno razvijeni enzimatski sustav potreban za potpunije iskorištavanje hranjivih tvari iz krmiva biljnog podrijetla. Nakon odbića potrebno je provoditi ograničenu hranidbu (obročno hranjenje), jer se sprječava pojava proljeva u prasadi (Aherne i sur., 1982). 16
4. MATERIJAL I METODE RADA 4.1. Podaci Istraživanje je provedeno tijekom 2012. godine na OPG-u Knežić Nikola iz Nove Ploščice. U istraživanje je uključeno 140 prasadi koja su bili potomci od 16 krmača. Krmače su križanke dobivene unakrsnim križanjem pasmina pietren i njemački landras. Krmače su tijekom prasenja i laktacije bile smještene individualno u prasilištu na punom podu uz dodatak slame. Istraživanje je trajalo oko šest mjeseci, od veljače do srpnja. Tjelesna masa prasadi izmjerena je ukupno šest puta od porodne mase do dobi od 90 dana kada je prasad završavala fazu uzgoja i bila namijenjena prodaji na tržištu. Prvo mjerenje tjelesne mase je izvršeno neposredno nakon prasenja, drugo 7. dan, treće 21. dan, zatim 35. dan, 60. dan i zadnje mjerenje u dobi od 90 dana. Prasad je prihranjivana predstarterom već od sedmog dana po prasenju. Do završetka istraživanja prasad je hranjena obročnom hranidbom dva puta dnevno. Kastracija muške prasadi je vršena u dobi od 20 do 25 dana, a odbiće se vršilo u prosjeku u dobi od 30 dana, nakon čega se prasad grupirala u uzgajalištu. Slika 1. Prasilište s kućicom za grijanje prasadi 17
Slika 2. Prasad u uzgajalištu 4.2. Statistička obrada Podaci su obrađeni statističkim programskim paketom SAS (SAS 8.2, 2001) uporabom procedura PROC SQL, PROC MEAN. Rezultati su prikazani kao srednje vrijednosti, te mjere varijabilnosti (standardna devijacija, najmanja i najveća vrijednost). Raspodjela tjelesne mase na određeni dan mjerenja prikazana je grafički primjenom procedure UNIVARIATE. Nadalje, kao mjera brzine rasta prasadi izračunat je dnevni prirast za ukupno razdoblje od mjerenja na 1. dan nakon prasenja, odnosno dnevni prirast u prethodnom razdoblju. 18
5. REZULTATI I RASPRAVA Rezultati istraživanja praćenja rasta u određenim vremenskim razmacima počevši od 1. dana po prasenju prikazani su u tablici 3. Tablica 3: Promjene mase i dnevnog prirasta u razdoblju od prasenja do dobi od 90 dana Dob, dani Srednja Standardna Najmanja vrijednost Najveća vrijednost (kg) devijacija (SD) (kg) vrijednost (kg) 1 1.31 0.26 0.58 1.88 7 2.43 0.64 1.05 3.83 21 5.04 1.28 1.73 7.48 35 7.48 1.94 2.08 11.75 60 13.50 3.23 5.42 21.20 90 30.56 5.34 15.70 42.30 Po dobivenim podacima iz tablice možemo zaključiti da su značajna odstupanja u porodnoj masi prasadi (od 0,58 do 1,88 kg). Srednja vrijednost porodne mase u ovom istraživanju je iznosila 1,31 kg. (Uremović i Uremović, 1997) navode da prasad s manjom porodnom masom od 1 kg sitna su ili avitalna, te da normalna porodna masa iznosi od 1,2 1,4 kg ili prosječno 1,3 kg, što ukazuje da su podaci iz ovog istraživanja u odgovarajućim vrijednostima prosjeka. Ostović i sur. (2008) i Cox i Cooper (2001) navode da prasad ispod 1000 grama nema velike mogućnosti za preživljavanje. Varijabilnost tjelesne mase prikazana standardnom devijacijom povećava se s dobi od 0,26 kg za 1. dan pa do 5,34 kg mjereno u dobi od 90 dana. Iako je varijabilnost porodne mase velika detaljnija analiza prikazana na Grafikonu 1. pokazuje da je vrlo mali broj prasadi s niskom porodnom masom, dok je većina prasadi optimalne porodne mase. Nadalje, prasad male porodne mase je zabilježena samo u nekoliko krmača, najvjerojatnije prvopraskinja ili u krmača s izrazito velikim leglima. Međutim, očigledno da niska porodna masa ne znači nužno i zaostajanje u rastu, jer je nekoliko prasadi niske porodne mase na kraju uzgoja imalo tjelesnu masu u prosjeku populacije, pa čak i iznad prosjeka. 19
a) mjerenje 1. dan b) mjerenje 7. dan c) mjerenje 21. dan d) mjerenje 35. dan e) mjerenje 60. dan f) mjerenje 90. dan Grafikon 1. Raspodjela tjelesne mase mjerene šest puta od 1. do 90. dana 20
To znači da u dobrim okolišnim uvjetima postoji mogućnost kompenzacijskog rasta, čime se u budućem razdoblju može nadoknaditi nešto slabija tjelesna masa pri prasenju. Porodna masa prasadi je u negativnoj korelaciji s veličinom legla, tako da izrazito velika legla imaju problem s malom porodnom masom prasadi. Navedeni problem se rješava istovremenom selekcijom i na veličinu legla i na porodnu masu prasadi. Koliko je važna porodna masa za budući rast i razvoj jedinke vidi se u nekim novijim istraživanjima gdje se kod suvremenih genotipova svinja postavlja uzgojni cilj da porodna masa prasadi bude najmanje 1,4 kg. Srednja vrijednost tjelesne mase izmjerene 7. dan po prasenju iznosila je 2,43 kg što je gotovo dvostruko veća masa od porodne (1,31 kg). Kimberly i sur. (1997) su ostvarili srednju vrijednost 7. dan dobi od 2,53 kg, te stoga podaci iz ovog istraživanja ulaze u srednju vrijednost prosjeka. Udvostručenje porodne mase prasadi nakon tjedan dana od prasenja pokazatelj je izrazito brzog rasta svinja, što se često navodi i kao prednost svinja u odnosu na druge vrste domaćih životinja (Uremović i Uremović, 1997). Dnevni prirast u prvih 7 dana iznosio je 0,160 kg, te se do dobi od 90 dana povećao do 0,325 kg (Tablica 4.). U Tablici 4. je prikazana stagnacija rasta kod mjerenja u dobi s 35. dana, a razlog je vjerojatno kombinacija dvaju stresora koji se događaju u kratkom razdoblju: kastracija (25. dan) i odbiće (30. dan). Srednja vrijednost tjelesne mase u dobi od 90 dana iznosila je 30,56 kg, s prosječnim dnevnim prirastom između 60. i 90. dana od 0,568 kg. Tablica 4. Dnevni prirast prasadi prikazan ukupno od prasenja do promatranog razdoblja te po pojedinim razdobljima mjerenja Dob, dani Ukupni dnevni prirast od prasenja do određene dobi (kg) Dnevni prirast od razdoblja neposredno mjerenje prije do određene dobi (kg) 1. - - 7. 0,160 0,160 21. 0,177 0,186 35. 0,176 0,174 60. 0,203 0,240 90. 0,325 0,568 21
6. ZAKLJUČCI Rast prasadi križanaca pietrena i njemačkog landrasa do dobi od 90 dana je intenzivan. Prasad udvostručuje porodnu masu nakon tjedan dana od prasenja, a u dobi od 3 mjeseca prosječna tjelesna masa prasadi je 23 puta veća od prosječne porodne mase. Povećanjem tjelesne mase odnosno dobi prasadi povećava se i varijabilnost tjelesne mase, tako da na kraju razdoblja uzgoja prasadi prije stavljanja u tov razlika između najlakšeg i najtežeg praseta iznosi skoro 27 kg. Dnevni prirast prasadi je visok u skladu s genotipom svinja. U ukupnom razdoblju uzgoja prasadi nakon odbića prosječni dnevni prirast je iznad 400 g, a od 60. do 90. dana istraživanja izmjeren je prosječni dnevni prirast iznad 560 g. S povećanjem dobi odnosno tjelesne mase dnevni prirast prasadi u pravilu raste, osim u dobi od 35 dana kad dolazi do stagnacije dnevnog prirasta što može biti u svezi s određenim postupcima s prasadi i utjecaju stresora (odbiće i relativno kasna kastracija muške prasadi). 22
7. POPIS LITERATURE Azain, M. J., and Jewell, D.E. (1991): Impact of early nutrition on pig performance. Proc. 1991. Georgia Nutrition conference, pp 99-107. Brody, S. (1945): Bioenergetics and Growth. New York, Reinhold Publishing Corp.:1023 pp. Cox L. N., Cooper J.J. (2001): Observations on the pre- and postweaning behaviour of piglets reared in commercial indoor and outdoor environments. Journal of Animal Science. 72:75-86. DZS. (2011): Obrada podataka svinjogojstvo. Emmans, G. C., Kyriazakis, I. (1999): Growth and body composition. In Aquantitative biology of the pig (ed. I. Kyriazakis), pp. 181-197. CAB International, Wallingford. Fowler, V.R. (1980): The nutrition of the piglet. Proc Nottingham Nutrition Conference for Feed Manufacturers, pp 1-20. Fraser, D., J.J.R. Feddes and E.A. Pajor (1994): The relationship between creep feeding behaviour of piglets and adaptation to weaning: Effect of diet quality. Can. J. Animal science 74: 1-6. Groskreutz, K.A. (1983): Successful rearing starts with good colostrum. Pigs 2: 3-6. Hollis G.R. (1993): Growth of the pig. CAB International, Wallingford HPA (2012): Godišnje izvješće za 2011. godinu. Hrvatska poljoprivredna agencija, Križevci Kimberly A. Murphy, B., Robert M., Catherine E. Dewey (1997): Effects of weaning age and dosage of supplemented iron on the hemoglobin concentrations and growth rate of piglets Kovač M. (2010): Uvod u rast. Interna predavanja Lawrence, T. L. J., Fowler, V. R. (1997): Growth of farm animals. CAB International, Wallingford. Liker, B. (2002): Morfologija ženskih spolnih organa. Interna skripta, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 23
López, S., France, J., Gerrits, W.J.J., Dhanoa, M.S., Humphries, D.J., Dijkstra, J. (2000): A generalised Michaelis-Menten equation for the analysis of growth. J. Anim. Sci. 78: 1816-1828. Murphy KA, Friendship RM, Dewey CE. (1997): Effects of weaning age and dosage of supplemented iron on the hemoglobin concentrations and growth rate of piglets. Swine Health and Production. 5, 4, 135 138. Reeds P.J., Burrin D.G., Davis T.A., and Fiorotto M.L. (1993): Postnatal growth of gut and muscule: competitors or collaborators. Proceedings of the Nutrition Society, 52, 57-67. Rupić. V. (2005): Reprodukcija domaćih životinja. Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb SAS Inst. Inc. (2001): The SAS System for Windows, Release 8.02. Cary, NC, SAS Institute. Stewart T.S., and Diekman M.A. (1989): Effect of Birth and Freternal Litter Size and Cross-Fostering on Growth and Reproduction in Swine. Journal of Animal science, 67:635-640. Uremović M., Uremović Z. (1997): Svinjogojstvo. Agronomski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Uremović, Z., Uremović, M., Pavić, V., Mioč, B., Mužic, S., Janječić, Z. (2002): Stočarstvo. Agronomski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Vincek, D. (2010): Analiza rasta i procjena biološkog maksimuma svinja. Doktorski rad. Vincek, D. (2011): Modeliranje rasta u svinja. Agronomski glasnik 1-2/2011. Von Bertalanffy K.L., (1951): General system theory - A new approach to unity of science (Symposium). Human Biology, Dec 1951, Vol. 23, p. 303-361. Wellock, I. J., Emmans, G. C., Kyriazakis, I. (2004): Describing and prediction potencial growth in the pig. Animal Science, 78: 379-388. 24