SADRŽAJ Uvodna riječ 2 Program 84. Dani dijabetologa 4 Program 20. Simpozij društva za dijabetes, 10 endokrinologiju i bolesti metabolizma HUMS-a Saže

SADRŽAJ Uvodna riječ 2 Program 84. Dani dijabetologa 4 Program 20. Simpozij društva za dijabetes, 10 endokrinologiju i bolesti metabolizma HUMS-a Sažeci 84. Dani dijabetologa 12 Sažeci 20. Simpozij društva za dijabetes, endokrinologiju 40 i bolesti metabolizma HUMS-a Najave događanja 50 Oglasi 52

Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora PREDSJEDNIK doc.dr.sc. Dario Rahelić, dr.med. PODPREDSJEDNIK doc.dr.sc. Sanja Klobučar Majanović, dr.med. TAJNIK Ana Majić, dr.med. UPRAVNI ODBOR doc.dr.sc. Miro Bakula, dr.med. Marin Deškin, dr.med. Igor Bjelinski, dr.med. doc.dr.sc. Mladen Krnić, dr.med. doc.dr.sc. Silvija Canecki Varžić, dr.med. Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac Klinička bolnica Merkur, Dugi dol 4a, 10000 Zagreb Tel. +38512353826 Fax. +38512353957 E-mail: simpozij@hddbm.hr TEHNIČKA ORGANIZACIJA A.T.I. d.o.o. Turistička agencija Zadarska 15, HR-52100 Pula OIB 29635530727, ID KOD HR-AB-52-040155102 Tel. +385 52 223 400, Fax +385 52 217 644

UVODNA RIJEČ Poštovane kolegice i kolege, osobita mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti Vas, u ime Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a i u svoje osobno ime, prilikom 84. Dana dijabetologa, koji se održavaju od 9. do 12. svibnja 2019. godine, u prelijepom povijesnom gradu, Šibeniku. U posljednjih desetak godina svjedoci smo brojnih promjena u skrbi osoba sa šećernom bolešću. Sve međunarodne i nacionalne smjernice već godinama naglašavaju važnost individualnog pristupa, s posebnim naglaskom na smanjenje rizika od hipoglikemije i negativnog utjecaja na tjelesnu masu. Najnovije smjernice naglasak stavljaju na procjenu kardiovaskularnog rizika i u osoba sa šećernom bolešću i dokazanom kardiovaskularnom bolešću daju prednost lijekovima s dokazanom učinkovitošću na smanjenje kardiovaskularne smrtnosti i pozicioniraju ih na sam vrh terapijskog algoritma. U skladu s time, Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a i Hrvatsko kardiološko društvo pripremili su zajedničke preporuke za liječenje osoba sa šećernom bolešću i razvijenom kardiovaskularnom bolešću. Vjerujem da će navedene preporuke uvelike pridonijeti još većoj dostupnosti moderne terapije osobama sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj. S druge strane, moderna tehnologija značajno pridonosi boljim ishodima liječenja, boljoj regulaciji glikemije uz manje epizoda hipoglikemije i većoj kvaliteti života oboljelih. Upravo smo zbog toga ove, 84. Dane dijabetologa posvetili temi Moderna terapija i moderna tehnologija u liječenju šećerne bolesti. Posebno me raduje da je, nakon više godina, u sklopu ovih Dana dijabetologa organiziran simpozij Društva za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Hrvatske udruge medicinskih sestara, jer upravo medicinske sestre edukatori čine temelj kvalitetne skrbi osoba sa šećernom bolešću. Vjerujem da će program, u kojem sudjeluju brojni predavači, privući Vaš interes, da će Vam predavanja koristiti u svakodnevnoj praksi i da će ovaj simpozij ispuniti svoj glavni cilj a to je unaprjeđenje skrbi osoba sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj. Na kraju, koristim priliku zahvaliti se svima Vama, liječnicima, medicinskim sestrama edukatorima i kliničkim dijetetičarima, koji skrbite za osobe sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj. Doc.dr.sc. Dario Rahelić, FACE, FACN, FRCP Edin. Predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora 2

UVODNA RIJEČ Poštovane kolegice i kolege, Čast i zadovoljstvo mi je pozvati Vas u ime Društva za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma HUMS-a i svoje ime na 20. Simpozij Društva za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma koji će se održati u Šibeniku, od 09.do 12. svibnja 2019. godine. Simpozijem medicinskih sestara/tehničara nastavljamo vrlo intenzivnu aktivnost na profesionalnom planu, s obzirom na to da nam je ovo jedanaesta godina od osnivanja našeg Društva, a već 20. Simpozij. Tema ovogodišnjeg sestrinskog simpozija je Moderna terapija moderna tehnologija. Vjerujem da će naše kolegice prenijeti svoja iskustva i nova znanja u stalnim izazovima s novim tehnologijama kako pacijenata tako i medicinskih sestara/tehničara. Pozivam Vas da nam se pridružite svojim sudjelovanjem. Nadam se da ćemo na Simpoziju dobiti nova znanja koja će nam koristiti u svakodnevnom radu te da će nam boravak u Šibeniku ostati u lijepom sjećanju. Vilma Kolarić, dipl.med.techn. Predsjednica Društva za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma HUMS-a 3

PROGRAM ČETVRTAK 9.5.2019. BLOK 1 - HRVATSKI MODEL I NACIONALNA STRATEGIJA LIJEČENJA ŠEĆERNE BOLESTI Moderatori: Silvija Canecki-Varžić, Sanja Klobučar Majanović, Dario Rahelić 19:00-19:15 Nacionalni program zdravstvene zaštite za osobe sa šećernom bolešću - hrvatski model u 2013. godini Željko Metelko 19:20-19:35 Nacionalna strategija za liječenje osoba sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj 2019-2020 Milan Vrkljan 19:35-19:45 Rasprava 20:00 Otvaranje simpozija 20:45 Večera PETAK 10.5.2019. BLOK 2 - NEALKOHOLNA BOLEST JETRE I NOVI BIOMARKERI KONTROLE GLIKEMIJE Moderatori: Velimir Božikov, Marica Jandrić Balen, Slaven Kokić 08:00-08:15 HbA1c- ograničenja i nove mogućnosti - Marica Jandrić Balen 08:20-08:35 Novi biomarkeri glikemijske kontrole - Marijana Vučić Lovrenčić 08:40-08:55 Poliagonisti u liječenju šećerne bolesti tipa 2 - Ines Bilić-Čurčić 09:00-09:15 Liječenje NAFLD u osoba sa šećernom bolešću iz perspektive prošlosti i sadašnjosti Tamara Turk Wensveen 09:20-09:35 Masna stanica prijatelj ili neprijatelj - Slaven Kokić 09:35-09:45 Rasprava 09:45-10:15 Satelitski simpozij Merck Predijabetes bolest ili siva zona? 10:15-10:30 Stanka za kavu 4

PROGRAM PETAK 10.5.2019. INVITED INTERNATIONAL SPEAKER Moderator: Željko Metelko 10:30-10:55 Nocturnal hypoglycaemia and its risks Brian Frier (UK) BLOK 3 - MODERNA TEHNOLOGIJA U PRAĆENJU GLIKEMIJE & INZULINSKE PUMPE Moderatori: Velimir Božikov, Marica Jandrić Balen, Saša Missoni 11:00-11:15 Continuous glucose monitoring i Flash glucose monitoring Dario Rahelić 11:20-11:35 Time in range međunarodni konsenzus Tadej Battelino (Slovenija) 11:40-11:55 Inzulinske pumpe nova generacija Dubravka Jurišić Eržen 12:00-12:15 Inzulinske pumpe u tipu 2 šećerne bolesti Nebojša Lalić (Srbija) 12:15-12:25 Rasprava 12:30-12:45 Satelitski simpozij Merck Sharp & Dohme DPP4 i/ili SGLT2 inhibitor: kome i kada? Dario Rahelić 12:45 13:15 Satelitski simpozij Berlin Chemie Menarini Primjena tioktatne kiseline u liječenju parestezija kod dijabetičke polineuropatije - Sandra Vučković Rebrina 13:15-15:00 Ručak PANEL RASPRAVA 15:00-16:00 Moderna tehnologija kome, kada i zašto Moderator: Ivana Pavlić Renar Sudionici panela: Tadej Battelino (Slovenija), Milan Vrkljan, Dubravka Jurišić Eržen, Igor Bjelinski, Silvija Canecki-Varžić, Mladen Grgurević 5

PROGRAM PETAK 10.5.2019. 16:00-17:00 Satelitski simpozij Abbott Moderator: Dario Rahelić Flash glucose monitoring sustav za cjeloviti uvid u vrijednosti glukoze - Dario Rahelić Translating FreeStyle Libre flash glucose monitoring into clinical practice - Tadej Battelino (Slovenija) FreeStyle Libre sustav iskustva iz kliničke prakse, Mladen Grgurević 17:00-17:30 Stanka za kavu 17:30-18:30 Satelitski simpozij Novo Nordisk Hrvatska Individualizirani pristup u liječenju šećerne bolesti Moderator: Tina Tičinović Kurir Primjena liraglutida u ŠB T2 - Tomislav Božek Hipoglikemije istina ili mit - Davorka Herman Mahečić Novi brzodjelujući inzulin aspart - Jelena Vučak Lončar 20:00 Večera SUBOTA 11.5.2019. BLOK 4 - NOVOSTI U LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 1 Moderatori: Blaženka Miškić, Ivana Prpić Križevac, Željka Crnčević Orlić 08:00-08:15 Inkretinska terapija u liječenju šećerne bolesti tipa 1 Tina Tičinović Kurir 08:20-08:35 SGLT inhibitori u liječenju šećerne bolesti tipa 1 Ivana Prpić Križevac 08:40-08:55 Oralna primjena proteinskih lijekova - Silvija Canecki Varžić 09:00-09:15 Pametni inzulini Miro Bakula 6

PROGRAM SUBOTA 11.5.2019. 09:20-09:35 Enterra sustav za neuromodulaciju želuca spas za bolesnike s dijabetičkom gastroparezom Sanja Majanović Klobučar 09:35-09:45 Rasprava 09:45-10:15 Stanka za kavu 10:15-11:45 Satelitski simpozij Sanofi Croatia Liječenje šećerne bolesti u 21 stoljeću: Razotkrivanje dokaza Od Bantinga do modernih lijekova Dubravka Jurišić Eržen Titracija: Pružite pacijentima najbolji početak Gorana Mirošević Simbioza dokaza Ines Bilić Ćurčić Moderni inzulini: više sličnosti nego razlika? Maja Čavlović Naglić BLOK 5 - PREHRANA, GESTACIJSKI DIJABETES I MODERNE TEHNOLOGIJE Moderatori: Miro Bakula, Nikica Car, Sreten Kavarić 11:45-12:00 Uloga modernih tehnologija u promjeni prehrambenih i životnih navika prepreke, prednosti i potrebe Eva Pavić 12:05-12:20 Moderni pristup liječenju sindroma policističnih jajnika Zelija Velija Ašimi (Bosna i Hercegovina) 12:25-12:40 Gestacijski dijabetes iz sadašnje perspective Azra Bureković (Bosna i Hercegovina) 12:45-13:00 Moderna terapija dislipidemije u šećernoj bolesti tipa 2 Spomenka Ljubić 13:05-13:20 Prednosti fiksnih kombinacija u liječenju šećerne bolesti Davorka Herman Mahečić 13:20-13:30 Rasprava 13:30-14:30 Satelitski simpozij Novo Nordisk Hrvatska Dodana klinička vrijednost u liječenju ŠB T2 Moderator: Dario Rahelić Pregled kliničkog programa DUAL - Silvija Canecki Varžić Što kada bazalni inzulinski analog nije dovoljan? - Sanja Klobučar Majanović ideglira - učinkovitost i sigurnost vs. bazal bolus - Miro Bakula ideglira - iskustva iz kliničke primjene - Dario Rahelić 14:30-15:30 Ručak 7

PROGRAM SUBOTA 11.5.2019. BLOK 6 - KARDIOVASKULARNE STUDIJE U DIJABETOLOGIJI Nepromotivni znanstveni simpozij potpomognut od tvrtke Astra Zeneca Moderator: Miro Bakula, Silvija Canecki Varžić, Blaženka Miškić 15:30-15:45 Kardiovaskularne studije u dijabetesu: novo poglavlje - Silvija Canecki Varžić 15:50-16:05 Inhibicija SGLT2: nove mogućnosti u zatajivanju srca - Miro Bakula 16:10-16:25 Nova perspektiva kardio- i nefro-protektivnog učinka SGLT-2 inhibitora - Tomas Matić 16:30-16:45 Nove mogućnosti liječenja šećerne bolesti Tatjana Milenković (Makedonija) 16:50-17:05 Budućnost liječenja šećerne bolesti tip 2 - ishodi orijentirani na bolesnika - Marko Skelin 17:05-17:15 Rasprava 17:15-17:40 Stanka za kavu 17:40-18:40 Satelitski simpozij Eli Lilly Mjesto i uloga agonista receptora GLP-1 u liječenju osoba sa ŠBT2 Uvodna riječ - Tina Tičinović Kurir Prednosti kombinacije agonista receptora GLP-1 i SGLT-2 inhibitora - Tomislav Božek Inzulin i GLP-1 RA: izravni učinci na srce i bubreg - što se krije iza metaboličkih učinaka - Ines Bilić Ćurčić GLP-1 RA: Od randomiziranih kliničkih ispitivanja do svakodnevne kliničke prakse - Marina Gradišer Diskusija i Zaključna riječ - Tina Tičinović Kurir 18:40-19:10 Satelitski simpozij Bauerfeind Moderator: Mladen Grgurević Razlike između rt-cgm i i-cgm, Igor Bjelinski 20:30 Večera - Event Room u hotelu Jure 8

PROGRAM NEDJELJA 12.5.2019. BLOK 7 - DIJABETES NOVE PERSPEKTIVE Moderatori: Ines Bilić Ćurčić, Mladen Krnić, Maja Radman 09:00-09:15 Digitalna tehnologija i šećerna bolest Maja Radman 09:20-09:35 Plazma N-glikani i C-reaktivni protein kao biomarkeri HNF1A-MO DY u odraslih Edita Pape Medvidović 09:40-09:55 Moderni inzulini i glukovarijabilnost Marin Deškin 09:55-10:05 Rasprava 10:05-10:45 Sastanak Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a 10:45-11:00 Zatvaranje simpozija 9

PROGRAM ZA MEDICINSKE SESTRE 20. Simpozij društva za dijabetes, endokrinologiju I bolesti metabolizma HUMS-a MODERNA TERAPIJA MODERNA TEHNOLOGIJA SUBOTA 11.05.2019. 08:30 09:00 Problematika i izazovi u skrbi za osobe sa šećernom bolešću Vilma Kolarić 09:00-09:30 Satelitski simpozij Novo Nordisk Hrvatska Moderator: Dario Rahelić Poboljšanje regulacije nakon primjene bazalnih inzulinskih analoga, Tomas Matić ideglira - učinkovitost i sigurnost vs. bazal bolus, Jelena Miočić ideglira - iskustva iz kliničke primjene, Dario Rahelić 09:30 10:00 Ostvareni snovi uz pomoć nove tehnologije Anita Karanfilovska, Lara Čituljski 10:00 10:30 Stanka za kavu 10:30 11:00 Suvremene tehnologije u dijabetesu - Goran Toplek 11:00 11:30 Što možemo očekivati u budućnosti od novih tehnologija Iris Britvar 11:30 11:50 Edukacija bolesnika oboljelih od šećerne bolesti Martina Meštrović 11:50 12:10 Što je danas hipoglikemija Ana Čolaković 12:10 12:30 Prikaz rezultata strukturirane edukacije kod bolesnika sa šećernom bolešću Anamari Rupčić, Zdenka Habuš 12:30 13:00 Pretilost i šećerna bolest prikaz slučaja Verica Šeb, Darija Vekić 13:00 13:30 Što nam pokazuje oksimetrija Karolina Petranović 13:30 14:00 Što gubimo a što dobivamo Snježana Gaćina 14:00 15:30 Ručak 15:00 17:00 Radionica: Računanje ugljikohidrata Gordana Miholić 17:00 17:30 Stanka za kavu 17:30 19:00 Okrugli stol: Sestrinske smjernice za edukaciju osoba sa šećernom bolešću svi sudionici 10

KNJIGA SAŽETAKA

ČETVRTAK 9.5.2019. BLOK 1 HRVATSKI MODEL I NACIONALNA STRATEGIJA LIJEČENJA ŠEĆERNE BOLESTI Moderatori: Silvija Canecki Varžić, Sanja Klobučar Majanović, Dario Rahelić 19:00-19:15 Nacionalni program zdravstvene zaštite za osobe sa šećernom bolešću - hrvatski model u 2013. godini Željko Metelko 19:20-19:35 Nacionalna strategija za liječenje osoba sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj 2019-2020 Milan Vrkljan 12

NACIONALNI PROGRAM ZDRAVSTVENE ZAŠTITE ZA OSOBE SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU - HRVATSKI MODEL U 2013. GOD. Željko Metelko Prema viziji akademika Škrabala prvi legalni dokument o Hrvatskom modelu registriran je u Narodnim novinama (NN No 1/1972, str. 3,6B). Principi aktivnosti obuhvaćeni su općim pravilima, kriterijima i elementima zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću u Hrvatskoj. To je uključivalo obavezno izvještavanje, jedinstvene podatke, registar osoba sa šećernom bolešću, povremene kućne posjete nepokretnim bolesnicima te bolesnicima s komplikacijama šećerne bolesti, ambulatno i liječenje u bolnicama za bolesnike s komplikacijama šećerne bolesti (neuropatija, mikro i makrovaskularne komplikacije u bolnicama te besplatno snabdijevanje svim potrebnim materijalom za liječenje osoba s šećernom bolešću inzulinom. Hrvatski model za program liječenja osoba sa šećernom bolešću sastoji se od od otvorenih komunikacijskih kanala za edukaciju od specijalizirane razine zdravstvene zaštite prema primarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz neprestanu kontrolu nepotrebne upućenosti bolesnika prema specijaliziranoj zdravstvenoj zaštiti. Podatak o nepotrebnom upućivanju većeg broja bolesnika označava potrebu dodatne edukacije zdravstvenih djelatnika iz centra iz kojeg se bolesnici upućuju. Pored nacionalne edukacije od 1972. godine redovito je provođena poslijediplomska edukacija sa više od 200 studenata iz cijelog svijeta, od kojih su mnogi završili magisterij i doktorat znanosti. Time je ostvarena Hrvatska dijabetološka škola jedinstvena u svijetu. Rezultati ankete prema zahtjevu Ministarstva zdravstva 2013. Godine: U 15 od 28 županijskih centara liječnik specijalist dijabetolog-endokrinolog provodi rad i u drugim specijlističkim službama. Ukupni broj kreveta za dijabetologiju i endokrinologiju u Centrima Hrvatske iznosi 321. Od 28 centara u Hrvatskoj 14 centara su prijavila rad u dnevnim bolnicama za dijabetologiju i endokrinologiju, ali je samo 8 centara odgovorilo o broju stolica(kreveta) u dnevnoj bolnici. Prema anketnom upitniku postoji velika raznolikost o broju radnih prostorija za zaštitu dijabetoloških i endokrinoloških bolesnika od jedne prostorije do najviše 60. Sveukupno, 118 liječnika različitih razina specijalizacije iz dijabetologije i endokrinologije radi u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. Sveukupno, 158 medicinskih sestara radi u zdravstvenoj zaštiti dijabetoloških i endokrinoloških bolesnika u zdravstvenim ustanovama Hrvatske. U najvećem broju centara nema zaposlenih administratora, najvećim dijelom administrativni rad provodi medicinska sestra ili tehničar. U samo 12 centara koristi se Croadiabnet redovito u dnevnom radu, dok će u ostalim centrima započeti ponovno rad u Crodibnet-u poslije uključivanja Crodiabneta u bolnički kompjuterski sustav. 13

Upitnik je uključivao i pitanja o specijaliziranoj službi za dijagnostiku i liječenje kasnih komplikacija šećerne bolesti. Kardiologija, oftalmologija, neurologija, angiologija, psihologija, i kirurgija uglavnom su dostupne, dok je nefrološka služba zastupljena svega u nakoliko centara. Uočeni problem i prijedlozi: 1. Problem učestalosti šećerne bolesti tipa 2 sa pretilšću prerasla je nacionalne epidemije i dosegla razinu pandemije. Zbog zahtjeva liječenja posebno kasnih komplikacija šećerne bolesti očekuje se problem bankrota zdravstvenog budžeta i/ ili skraćenje očekivanog trajanja života populacije. 2. Snažan, neovisan nacionalni centar je važan, i treba ga ponovno organizirati što prije. Izuzetno je važno da se omogući ponovno rad nacionalnog centra na zasadama javnog zdravstva, jednako kao i kliničkih principa rada za osobe sa šećernom bolešću. 3. Aktivna komunikacijska mreža treba provoditi zdravstvenu zaštitu osoba sa šećernom bolešću radom u Referentnom centru, Regionalnim centrima, Županijskim centrima i savjetovalištima na razini primarne zdravstvene zaštite. 4. Posebno treba obratiti pozornost na prevenciju pretilosti i šećerne bolesti prema principima promjene načina života, edukacije, kontrole utjecaja okoline. Da bi se ti ciljevi ispunili treba prihvatiti da pretilost, tip 2 šećerne bolesti kao i druge kronične nezarazne bolesti nisu samo zdravstveni problem već nacionalni problem. 5. Broj kreveta za stacionalno liječenje treba smanjivati ali ne ukidati, treba osigurati veći broj mjesta za dnevnu bolnicu. 6. Trake za samokontrolu moraju biti racionalno dostupne za one bolesnike koji provode samokontrolu i samozbrinjavanje. 7. Redovne posjete iskusnog dijabetologa nužne su za sve centre i regionalne centre kao pomoć za utvrđivanje i moguče poboljšanje liječenja. 8. Stručna i znanstvena suradnja treba biti nastavljena kroz Društvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskog liječničkog zbora. 9. Upućivanje bolesnika u ustanovu tercijarne zdravstvene zašte treba provesti suradnjom sa odgovarajućim dijabetologom u županijskom centru. Akcijski plan Nacionalnog povjerenstva za strategiju liječenja šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj Milan Vrkljan Predsjednik Nacionalnog povjerenstva za strategiju liječenja šećerne bolesti u RH, Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Zabrinjavajući je podatak da ishod liječenje bolesnika sa dijabetesom višestruko je lošiji u RH nego u razvijenim zemljama EU unatoč istim mogućnostima i dostupnosti lijekova i inzulina. Vjerujemo da je uzrok tomu upravo loše provođena ili nedostatna 14

edukacija bolesnika koji boluju od šećerne bolesti u RH kao i nedostatak sustava za praćenje ishoda liječenja. Činjenica je da unatoč svim dostupnim farmakološkim pripravcima gotovo 40% oboljelih ima loše reguliranu šećernu bolest, oko 30% graničnu regulaciju, a samo 26.59% ima dobro reguliranu šećernu bolest. Zbog teškoća u postizanju i održavanju optimalnih vrijednosti glavnih metaboličkih parametara preko 50 % osoba sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj razvija kronične komplikacije od čega su najčešće retinopatija sa prevalencijom od oko 30% i periferna neuropatija sa prevalencijom od 31%. Iz svega navedenog može se zaključiti kako je dijabetes kronična bolest koja se ne odražava samo na pojedinca već i na društvo u cjelini generirajući značajne financijske troškove. Hrvatsko društvo za farmakoekonomiku i ekonomiku kaže kako godišnji trošak dijabetesa iznosi 11.49% proračuna HZZO-a, od ukupnih troškova 85.72% otpada na liječenje dijabetičkih komplikacija, a tek 14,28% na redovite kontrole i lijekove. Radi velikog javnozdravstvenog problema Ministarstvo zdravstva RH 2018. godine osnovalo je Nacionalno povjerenstvo za strategiju liječenja šećerne bolesti u RH. Tijekom prezentacije prikazat će se akcijski plan liječenja šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj (2019. - 20. godina) kao dio nacionalne strategije liječenja dijabetesa. 15

PETAK 10.5.2019. BLOK 2 NEALKOHOLNA BOLEST JETRE I NOVI BIOMARKERI KONTROLE GLIKEMIJE Moderatori: Velimir Božikov, Marica Jandrić Balen, Saša Missoni 08:00-08:15 HbA1c- ograničenja i nove mogućnosti - Marica Jandrić Balen 08:20-08:35 Novi biomarkeri glikemijske kontrole - Marijana Vučić Lovrenčić 08:40-08:55 Poliagonisti u liječenju šećerne bolesti tipa 2 - Ines Bilić Ćurčić 09:00-09:15 Liječenje NAFLD u osoba sa šećernom bolešću iz perspektive prošlosti i sadašnjosti Tamara Turk Wensveen 09:20-09:35 Masna stanica prijatelj ili neprijatelj - Slaven Kokić 16

HBA1c-ograničenja i nove mogućnosti kontrole glikemije Marica Jandrić Balen HbA1c je najčešće korišteni biomarker za dijagnosticiranje predijabetesa i dijabetesa,te praćenja stanja kronične glikemije. Nastaje kada se glukoza veže na amino-terminalnu skupinu β podjedinice hemoglobina i predstavlja dominantni protein u eritrocitima. Međutim glikirani hemoglobin ima svoja ograničenja, pruža samo prosječnu razinu glukoze u proteklih 2-3 mjeseca, ne odražava brze promjene dnevne kontrole glukoze, ne otkriva hipoglikemiju ili hiperglikemiju na dnevnoj bazi, nepouzdana je mjera u bolesnika s određenim stanjima, te ne daje podatke o tome kako prilagoditi režim liječenja kada su razine HbA1c povišene i može se otkriti kada je bolest već uspostavljena. Prognoza bolesti u ranim stadijima i predviđanje populacije s većim rizikom zahtijevaju identifikaciju specifičnih markera koji su dovoljno osjetljivi da se otkriju u ranim stadijima bolesti. Identifikacija ranih biomarkera za kronične nezarazne bolesti kao što je dijabetes vrlo je važna za pronalaženje odgovarajuće terapijske strategije. Fruktozamin (FA) je korišten kao alternativni glikemijski marker za probir za dijabetes i može biti potencijalno koristan za dijagnosticiranje predijabetesa. Glikirani albumin (GA) je marker koji odražava kratkoročnu glikemiju i nije pod utjecajem situacija koje lažno mijenjaju razine HbA1C. 1,5-anhidroglucitol (1,5-AG) je validirani marker kratkotrajne glikemijske kontrole, čvršće je povezan s fluktuacijama glukoze i postprandijalnom glukozom, te može ponuditi komplementarne informacije uz A1C. Nedavne studije sugerirale su da se ekspresija biomolekula uključujući mikrorna, proteine i metabolite specifično mijenja tijekom progresije T2DM i komplikacija bolesti, te mogu biti potencijalni biomarkeri za prognozu, dijagnozu i liječenje bolesti. Dodatne usporedne studije biomarkera bit će potrebne za utvrđivanje njihove kliničke korisnosti. Genetske studije koje procjenjuju mutacije, također mogu pružiti dodatni uvid u povezanost s metaboličkim abnormalnostima. Novi biomarkeri glikemijske kontrole Marijana Vučić Lovrenčić Uspostava i održavanje dobre kontrole glikemije je temeljni zahtjev u liječenju šećerne bolesti. Suvremena klinička praksa podrazumijeva praćenje glikemije kroz svakodnevnu samokontrolu koju pomoću odgovarajućih pomagala provode pacijenti te laboratorijsko određivanje HbA1c, surogatnog biljega prosječne glikemije u razdoblju od 2-3 mjeseca. Visoka koncentracija glukoze u krvi je glavno biokemijsko svojstvo šećerne bolesti. Međutim, za djelotvornu prevenciju komplikacija šećerne bolesti nužno je razumijevanje ne samo kvantitativnih već i temporalnih i dinamičkih svojstava hiperglikemije. U novije vrijeme su identificirana ograničenja koja u tom smislu imaju preporučeni klinički alati za praćenje kontrole glikemije. HbA1c pruža vrijednu, standardiziranu i 17

dokazano učinkovitu informaciju potrebnu za donošenje kliničkih odluka, no njegova točnost može biti narušena u čitavom nizu (pato)fizioloških stanja. Alternativni biljezi glikemije, poput glikiranog albumina, fruktozamina i 1,5-anhidroglucitola mogu pružiti vrijedne informacije o kontroli glikemije u takvim slučajevima, kako u smislu potvrde, tako i supstitucije klinički sumnjivih rezultata HbA1c. Matematički integrirani/transformirani podatci dobiveni kontinuiranim mjerenjem glukoze pomoću senzora otvaraju iznimno vrijedan uvid u dosad ne(pre)poznati svijet varijabilnosti glikemije koja je rezultat kompleksnih individualnih značajki određenih nasljednim i stečenim čimbenicima. Tekuća istraživanja u području metabolomike i glikomike otvaraju nove mogućnosti za iznalaženje zanimljivih biomarkera glikemije s potencijalnom primjenom u ciljanim pod-skupinama oboljelih od šećerne bolesti. Buduća klinička primjena alternativnih biomarkera glikemijske kontrole svakako podrazumijeva rigoroznu validaciju u prospektivnim studijama i nužnu diversifikaciju prema načelima precizne medicine. Ključne riječi Šećerna bolest; HbA1c; fruktozamin; glikirani albumin; 1,5-anhidroglucitol; metabolomika; varijabilnost glikemije; komplikacije Poliagonisti u liječenju šećerne bolesti tipa 2 Ines Bilić Ćurčić Liječenje šećerne bolesti tipa 2 uključuje kontrolu višestrukih patoloških čimbenika koji utječu na kontrolu glikemije, tjelesne težine, kardio-renalnog rizika i povezanih morbiditeta. Napredak u proteinskoj terapiji za istodobno ciljanje više od jednog receptora na površini stanice upotrebom mješavina peptida, hibridnih peptida ili kimeričnih peptida u jednoj administraciji nudi nove farmakoterapijske mogućnosti. Nove mješavine i hibridi dvaju ili više komplementarnih peptida su ispitivani kao potencijalne terapije za liječenje dijabetesa tipa 2, uglavnom na temelju analoga gastrointestinalnih i adipogenih hormona. U kliničkim ispitivanjima obećavajuće rezultate pokazuju kimerične molekule s agonističkim učincima na dva ili više receptora. Iste uključuju dualne agoniste za GLP-1 i GIP receptore, dualne agoniste za GLP-1 i receptore glukagona, i trostruke agoniste za GLP-1, GIP i glukagonske receptore. Dizajn budućih peptidnih terapijskih opcija pruža nove mogućnosti za individualizaciju liječenja s posebnim naglaskom na ravnotežu učinaka na različitim receptorima. 18

Naslov: Liječenje NAFLD u osoba sa šećernom bolešću iz perspektive prošlosti i sadašnjosti Tamara Turk Wensveen Nealkoholna masna bolest jetre (engl. nonalchoholic fatty liver disease-nafld) klinički je sindrom koji obuhvaća nekoliko entiteta: jednostavnu steatozu jetre, nealkoholni steatohepatitis (engl. non-alcoholic steatohepatitis-nash), fibrozu, cirozu jetre i hepatocelularni karcinom (HCC). Globalna prevalencija NAFLD dosegla je visokih 25%. Danas znamo da šećerna bolest (ŠB) ima jasnu biološku povezanost s NAFLD-om i da oko 75% osoba sa ŠB2 ima i NAFLD. S obzirom na epidemiološku i patofiziološku povezanost NAFLD-a i ŠB tijekom godina mnogo je različitih antidijabetika ispitano u kontekstu poboljšanja parametara NAFLD/NASH-a. Redukcija tjelesne težine i promjena životnog stila dokazano dovode do poboljšanja inzulinske senzitivnosti, redukcije transaminaza i stupnja steatoze. Meta-analiza Li i suradnika pokazala je da je metformin učinkovit u poboljšanju biokemijskog i metaboličkog profila bolesnika s masnom jetrom, ali ne i histološkog gradusa. Posebno je značajan podatak da je metformin učinkovit u liječenju komplikacija NAFLD-a pa je tako u jednoj studiji pokazan učinak redukcije hepatocelularnog karcinoma za 7% po godini uzimanja metformina. Prvi podaci o učinkovitosti pioglitazona u terapiji NASH-u datiraju unatrag desetak godina, kada su u NEJM-u objavljeni rezultati studije u kojoj su bolesnici koji su bili randomizirani na pioglitazon imali statistički značajno sniženje transaminaza, ali i što je važnije, imali su poboljšanje histološkog gradusa, kako stupnja steatoze tako i stupnja fibroze. Od tada do danas objavljene su mnoge studije s nekonzistentnim podacima, no posljednja objavljena meta-analiza Musso G. i suradnika koja je obuhvatila 8 RTC studija s biopsijom potvrđenom dijagnozom NASH-a pokazala je efekt pioglitazona u smislu promjene histološkog gradusa odnosno rezolucije NASH-a i redukcije fibroze. Za novije predstavnike ove grupe, saroglitazar i elafibranor prvi rezultati su ohrabrujući, no čekaju se rezultati velikih studija njihove učinkovitosti u terapiji NASH-a. Iako su u animalnim modelima, DPP-4 inhibitori pokazali obećavajuće rezultate u vidu prevencije razvoja steatohepatitisa putem utjecaja na upalne i fibrozne signalne puteve, u humanim studijama bilo je teško reproducirati ove rezultate. Štoviše, rezultati su do danas vrlo kontradiktorni. Od GLP-1 R agonista, najviši stupanj dokaza efikasnosti redukcije NASH-a ima liraglutid, što je pokazano u RTC studiji LEAN. Za SGLT-2 inhibitore, za sada nema još dostatnih podataka, iako su rezultati E-LIFT studije s empagliflozinom i EFFECT-II studije s dapagliflozinom pozitivni. Među postojećim antitijabetičnim lijekovima u terapiji NAFLD-a, po razini dokaza, ipak se ističu za sada 2 skupine: TZD i GLP-1 R agonisti ili preciznije pioglitazon i liraglutid za koje postoji trenutno najveći broj dokaza učinkovitosti. Randomizirane kliničke studije koje su u tijeku dati će nam vrijedne podatke o poziciji drugih antidijabetika u kontekstu liječenja NAFLD-a. 19

MASNA STANICA PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ ORGANIZMA Slaven Kokić Brojni tipovi stanica doprinose staničnoj arhitekturi masnog tkiva. Iako adipocit ima funkcionalno važan doprinos sistemskoj metaboličkoj homeostatizi, nekoliko dodatnih tipova stanica doprinosi potpomaganju maksimalne fleksibilnosti tkiva u odnosu na mnoge biosintetske i kataboličke procese, ovisno o metaboličkom stanju. U te stanice uključujemo vaskularne endotelne stanice, imunosne stanice i stanice prekursorsora adipocita te fibroblaste. U kombinaciji, te stanice omogućuju masnom tkivu izvanrednu fleksibilnost u odnosu na ekspanziju i kontrakciju, te optimiziraju sposobnost masnog tkiva da djeluje kao endokrini organ kroz oslobađanje mnogih proteinskih faktora, koji kritički utječu na sistemsku homeostazu lipida i mnogim njihovih metabolita. Masne stanice - prijatelji ili neprijatelji? Nijedno drugo tkivo nije bilo više maligno od masnog tkiva. Znamo da je višak masnog tkiva često povezan s povećanim rizikom za razvoj kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i, zapravo, čak i od razvoja raka. Naš pogled na adipocit se značajno promijenio od ranih 1990-ih. Tada smo procjenjivali masne stanice uglavnom zbog njegove sposobnosti da se podvrgnu unosu glukoze posredovane inzulinom i da oslobode i reesterificiraju slobodne masne kiseline, ovisno o nutritivnom statusu. Sada znamo da je adipocit vrlo složena, metabolički visoko aktivna sekretorna stanica. Sposobna je za oslobađanje velikog broja proteinskih proizvoda, dobro je opremljena za manipulaciju s lokalnim i sustavnim razinama lipida i oslobađa brojne ključne metabolite. Očito je da su naše masne naslage odraz neto razlike između unosa energije (unos kalorijski bogate hrane) i potrošnje energije (energija potrebna za zadovoljavanje osnovnih energetskih potreba, za fizičku aktivnost i termogenezu). Sustavna sposobnost prilagođavanja promjenjivim uvjetima hranjivih tvari je fenomen koji nazivamo metaboličkom fleksibilnošću. Ona uvelike ovisi o sposobnosti širenja masnog tkiva kako bi se ono prilagodilo potencijalnom višku kalorija u sustav u bilo kojem trenutku. Širenje masnog tkiva može se dogoditi po nekoliko različitih scenarija a u ovisnosti o tome koliko je ovaj proces ekspanzije učinkovit, može nas podariti sa sretnim masnim stanicama (uredan metabolizam) ili s nesretnim masnim stanicama (disfunkcionalne masne stanice koje pokazuju visok stupanj metaboličke disregulacije). 20

PETAK 10.5.2019. INVITED INTERNATIONAL SPEAKER Moderator: Željko Metelko 10:30-10:55 Nocturnal hypoglycaemia and its risks Brian Frier (UK) Nocturnal hypoglycaemia and its risks in insulin-treated diabetes Professor Brian M Frier, The Queen s Medical Research Institute, University of Edinburgh, Edinburgh Scotland More than half of all episodes of severe hypoglycaemia (requiring external help) occur during sleep, and mostly during the night. However, nocturnal hypoglycaemia is frequently asymptomatic and unrecognised. The incidence of nocturnal hypoglycaemia is difficult to determine with no internationallyagreed definition, but continuous glucose monitoring has shown that it occurs frequently in people treated with insulin. Attenuation of the counter-regulatory responses to hypoglycaemia during sleep may explain why some episodes are undetected and prolonged, and consequently the cardiovascular responses to hypoglycaemia are modified. The morbidity and mortality associated with nocturnal hypoglycaemia are probably much greater than realised, causing coma, seizures, physical injuries and cardiovascular events and affects quality of life, mood and work performance the following day. Recurrent exposure may induce impaired awareness of hypoglycaemia. Cardiac arrhythmias that occur during nocturnal hypoglycaemia include bradycardia and ectopics in insulintreated type 2 diabetes and may provoke dangerous arrhythmias. These are the likely cause of the rare Dead in Bed syndrome in young people with type 1 diabetes. Treatment strategies should be adopted that minimise the frequency of nocturnal hypoglycaemia. 21

PETAK 10.5.2019. BLOK 3 MODERNA TEHNOLOGIJA U PRAĆENJU GLIKEMIJE & INZU LINSKE PUMPE Moderatori: Velimir Božikov, Dubravka Jurišić Eržen, Tina Tičinović Kurir 11:00-11:15 Continuous glucose monitoring i Flash glucose monitoring Dario Rahelić 11:20-11:35 Time in range međunarodni konsenzus Tadej Battelino (Slovenija) 11:40-11:55 Inzulinske pumpe nova generacija Dubravka Jurišić Eržen 12:00-12:15 Inzulinske pumpe u tipu 2 šećerne bolesti Nebojša Lalić (Srbija) 22

Kontinuirano mjerenje glikemije i tzv. flash mjerenje glikemije Dario Rahelić Šećerna bolest predstavlja važan javnozdravstveni i socioekonomski problem. Usprkos modernoj terapiji veliki dio oboljelih ne postiže ciljeve liječenja. Pri postizanju ciljeva liječenja važnu ulogu ima kontrola glikemije. Do prije nekoliko godina uređaji za samokontrolu glikemije bili su jedina mogućnost u redovitom praćenju glikemije. Međutim, u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo brojnih promjena u skrbi osoba sa šećernom bolešću. Osim napretka u terapiji šećerne bolesti, značajan je napredak i u modernoj tehnologiji koja se koristi u praćenju glikemije i isporuci inzulina. Tako danas na tržištu postoje uređaji za kontinuirano mjerenje glikemije (eng. real-time CGM - rtcgm) i uređaji za tzv. flash mjerenje glikemije (eng. intermittently viewed CGM - icgm). Moderna tehnologija značajno pridonosi boljim ishodima liječenja, boljoj regulaciji glikemije uz manje epizoda hipoglikemije i veću kvalitetu života oboljelih. U Republici Hrvatskoj dostupni su uređaji za kontinuirano i tzv. flash mjerenje glikemije. Dok je do nedavno najvažniji ishod liječenja bilo postizanje ciljne vrijednosti glikiranog hemoglobina, danas postaje sve važnije vrijeme provedeno u ciljnim vrijednostima glikemije (eng. Time in range). Predavanje će prikazati današnje mogućnosti mjerenja glikemije uz poseban osvrt na mogućnosti koje moderna tehnologija pruža. Time in range međunarodni konsenzus Tadej Battelino (Slovenija) U posljednjih nekoliko mjeseci objavljeni su rezultati velikih grupa istraživača koji pokazuju, da se u najrazvijenijim zemljama regulacija šećerne bolesti nije poboljšala usprkos modernim inzulinima, mjerenje glukoze (CGM) postala je rutinska metoda za skrb osoba sa šećernom bolešću, pogotovo tipa 1, pa sve više i tipa 2 liječenih inzulinskom terapijom, koja omogućava preciznije praćenje glikemije i pruža bolju ocjenu regulacije šećerne bolesti nego glikirani hemoglobin. Da bi upotreba CGM postala učinkovitija, potrebni su jasni klinički ciljevi, podešeni za različite populacije osoba sa šećernom bolešću. U veljači ove godine na kongresu drugim najnovijim lijekovima za šećernu bolest i najnovijom tehnologijom. Kontinuirano ATTD (Advanced Technologies and Treatments for Diabetes) okupila se međunarodna grupa dijabetologa, koja je po interesnim grupama unaprijed pripremila bazu podataka, potrebnih za evidence-based dogovorene ciljne vrijednosti tzv. Vremena provedenog u ciljnim vrijednostima glikemije (eng. Time in Range TIR). Nakon kongresa napisan je draft dokumenta koji je prošao nekoliko revizija i bit će predstavljen na kongresu American Diabetes Association u lipnju ove godine, i publiciran. U predavanju će biti predstavljene teoretske osnove za ciljne vrijednosti Vremena provedenog u ciljnim vrijednostima glikemije, i osnovne poruke Međunarodnog konsenzusa za ciljne vrijednosti Vremena provedenog u ciljnim vrijednostima glikemije. 23

Inzulinske pumpe nova generacija Dubravka Jurišić Eržen Tehnološki napredak u području liječenja šećerne bolesti tip 1 omogućio je uvođenje novih metoda u svakodnevnom kliničkom radu u cilju njegove što bolje metaboličke regulacije uz poboljšanu kvalitetu života oboljelih. Primjerice, razvoj kontinuiranih potkožnih inzulinskih infuzijskih sustava omogućio je poboljšanje u isporuci inzulina, dok sustavi kontinuiranog praćenja glukoze pružaju mogućnost bolesnicima i liječnicima bolje razumijevanje varijabilnosti glukoze, što dovodi do mogućnosti vrlo točne titracije inzulina na temelju dobivenih vrijednosti glikemije. Spajanje ovih uređaja rezultiralo je terapijom inzulinske pumpe pojačane senzorima, koja je postala glavni strukturalni element na kojem se je razvila umjetna gušterača (zatvoreni sustavi). Ovo predavanje sumira evoluciju senzorske terapije inzulinske pumpe do današnjih dana i njene buduće primjene u novoj generaciji upravljanja glikemijom kod šećerne bolesti tip 1. Inzulinske pumpe u tipu 2 šećerne bolesti Nebojša M. Lalić Prethodne studije su jasno pokazale da se primenom supkutane kontinuirane insulinske infuzije uz pomoć spoljne portabilne insulinske pumpe u pacijenata sa tipom 1 dijabetesa može postići normalizacija glikemije i idealna glikoregulacija. Ovakav terapijski pristup u pacijenata sa tipom 2 dijabetesa (T2D) nije široko primenjivan te nema velikih studija i nedostaju podaci o efektu terapije insulinskom pompom u različitim metaboličkim stanjima u T2D (insulinska rezistencija, gojaznost, dislipidemija i sl.). Medjutim, u sve većeg broja pacijenata sa T2D uočava se neuspeh prethodne insulinske terapije što je bio razlog novijih ispitivanja metaboličkog efekta terapije insulinskom pumpom u ovih pacijenata. Nakon nekoliko manjih studija sa nekonzistentnim rezultatima, velika OpT2mize studija je ubedljivo pokazala da terapija insulinskom pumpom u T2D značajno popravlja HbA1c, ali uz istovremeno značajno manju varijabilnost glikemija u poredjenju sa standardnim bazal-bolus terapijskim režimom. Dodatno, novija istraživanja ukazala su i da primena insulinske pumpe u novootkrivenom T2D, otklanjajući brzo i efikasno toksične efekte hiperglikemije, može rezultirati u češćoj i dugotrajnijoj remisiji bolesti. Detaljni mehanizmi metaboličkih promena koje bi bile u osnovi popravljanja glikoregulacije primenom insulinske pumpe u T2D su i dalje nerazjašnjeni. U tom smislu, naša istraživanja su pokazala da primenom insulinske pumpe u podgrupi T2D pacijenata sa izraženom insulinskom rezistencijom se postiže sporija redukcija nivoa glikemije, ali značajno bolje sniženje HbA1c uz istovremeno popravljanje insulinske rezistencije. Ovakvi rezultati sugerišu da insulinska pumpa u T2D pacijenata sa većom insulinskom rezistencijom može biti efikasniji terapijski izbor i da feksibilan pristup u sniženju nivoa glikemije predstavlja preduslov ostvarivanja zahtevnih terapijskih ciljeva. 24

SUBOTA 11.5.2019. BLOK 4 NOVOSTI U LIJEČENJU ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 1 Moderatori: Blaženka Miškić, Ivana Prpić Križevac, Željka Crnčević Orlić 08:00-08:15 Inkretinska terapija u liječenju šećerne bolesti tipa 1 Tina Tičinović Kurir 08:20-08:35 SGLT inhibitori u liječenju šećerne bolesti tipa 1 Ivana Prpić Križevac 08:40-08:55 Oralna primjena proteinskih lijekova - Silvija Canecki Varžić 09:00-09:15 Pametni inzulini Miro Bakula 09:20-09:35 Enterra sustav za neuromodulaciju želuca spas za bolesnike s dijabetičkom gastroparezom Sanja Majanović Klobučar 25

Inkretinska terapija u šećernoj bolesti tip 1 Tina Tičinović Kurir Šećerna bolest tip 1 je karakterizirana imunološki posredovanim oštećenjem beta stanica gušterače, manjkom inzulina i posljedičnom hiperglikemijom. Inzulin je temeljna terapija u šećernoj bolesti tip 1. Učinkovitost i sigurnost inkretinske terapije u dodatku na inzulinsku terapiju u šećernoj bolesti tip 1 ispitivana je u mnogim studijama. Mehanizmi kojim inkretinska terapija pridonosi regulaciji glikemije uključuju poticanje o glukozi ovisnog lučenja inzulina iz beta stanica, povećanje biosinteze inzulina, inhibicija sekrecije glukagona iz alfa stanica i stvaranje glikogena u jetri. Dodatni mehanizam kojim inkretinska terapija pridonosi sniženju glukoze u plazmi uključuju odgođeno pražnjenje želuca i povećanje osjećaja sitosti što rezultira smanjenjem unosa hrane i gubitkom na tjelesnoj težini. Inkretinska terapija u šećernoj bolesti tip 1 može poboljšati regulaciju glikemije, reducirati dozu inzulina i tjelesnu težinu bez povećanja rizika od neželjenih događaja kao što su teške hipoglikemije, ketoze i ketoacidoze. Na animalnim modelima šećerne bolesti i kulturama stanica utvrđeno je da inkretinska terapija ima imunomodulacijsko, protuupalno i regeneracijsko djelovanje na beta stanicu. Ta istraživanja otvaraju mogućnosti primjene inkretinske terapije u smislu odgađanja pojavnosti, sprječavanju progresije i reverzije tijeka šećerene bolesti tipa 1 u osoba kojima je nedavno dijagnosticirana i /ili imaju dugogodišnju šećernu bolest tip 1. Prema dosadašnjom saznanjima, inkretinska terapija, mada još nije odobrena u liječenju tipa 1 šećerne bolesti, pruža mnoge dobrobiti u liječenju osoba sa šećernom bolešću tipa 1. SGLT inhibitori u liječenju šećerne bolesti tipa 1 Ivana Prpić-Križevac Usprkos intenzivnom liječenju tipa 1 šećerne bolestik novim inzulinima i inzulinskim crpkama, pacijenti s tipom 1 šećerne bolesti susreću se s nizom izazova, od hipoglikemija do dobitka na tjelesnoj težini, a manje od 30 % postiže ciljne vrijednosti HbA1c. 2019. g je prekretnica u liječenju T1ŠB jer je EMA odobrila dodatanu terapiju dapagliflozinom i sotagliflozinom uz inzulinsku terapiju u T1ŠB. SGLT inhibitori zbog svog učinka neovisnog o inzulinu, nude mogućnost poboljšanja glikemije bez povećanog rizika hipoglikemijei bez dobitka na TT, što je i potvrđeno u nekoliko velikih kliničkih studija (s dapagliflozinom 5i 10 mg u DEPICT 1-3, sotagliflozinom 200 i 400 mg u intandem 1-3, te empagliflozinom 2,5, 5 i 10 mg u EASE 1-3). Učinak na smanjenje HbA1c nije vezano u dozu, dok učinak na TT ovisi o dozi lijeka, a dodatna prednost je povećanje vremena provedeno u ciljnim vrijednostima za oko 3 h. Sve kliničke studije sa SGLT inhibiotrima u T1ŠB pokazale su povećanje apsolutnog rizika od DKA, većina s tek blago povišenom glukozom u plazmi (<13,9 mmol/l), što otežava i produljuje dijagnozu i početak liječenja. Prikazane su i strategije smanjenja rizika od DKA uz SGLT inhibitore. 26

Oralna primjena peptidnih lijekova Silvija Canecki Varžić Peptidni hormoni imaju ključnu ulogu u održanju homeostaze glukoze, od središnje kontrole teka za jelo do crijevne resorpcije ugljikohidrata, kao i kontrole procesa pohrane, mobilizacije i korištenja glukoze kao ključnog izvora energije. Alternativni putevi primjene inzulina te drugih peptidnih lijekova za liječenje šećerne bolesti predmetom su intenzivnih istraživanja. Oralna primjena inzulina i ne inzulinskih injektibilnih lijekova u velikoj je mjeri ograničena enzimatskom degradacijom te oslabljenom crijevnom resorpcijom u probavnom traktu. Nove peptidne formulacije za oralnu primjenu poput oralnog inzulina (ORMD-0801, početak Faze III kliničkih ispitivanja) te prva oralna formulacija GLP-1 RA (oralni semaglutid, aplikacija novoga lijeka predana za FDA odobrenje) obećavajuće su moguće terapijske opcije u bliskoj budućnosti. Pametni inzulini-sažetak Miro Bakula Kompleksnost inzulinske terapije u oboljelih od šećerne bolesti tip 1 i tip 2 te rizici vezani uz glukovarijabilnost potaknuli su razvoj tehnologije tzv pametnih inzulina (glucose-responsive insulin; GRI). Dugogodišnji cilj je razvoj sustava za isporuku inzulina koji bi istovremeno kooptimizirao, kako liječenje hiperglikemije, tako i prevenciju hipoglikemija. Takvi bi sustavi poput beta-stanica gušterače omogućili djelovanje inzulina proporcionalno trenutnoj razini glikemije bolesnika, pritom bez vanjskog (samo) mjerenja/kontrole glikemije - bilo od strane bolesnika, bilo od strane medicinskog osoblja. Sukladno tome, sustavi pametnih inzulina (GRI) već desetljećima zaokupljaju pažnju / bude pozornost znanstvene, istraživačke zajednice. GRI bi se općenito mogli podijeliti na: 1. mehanički GRI - spajanje uređaja za kontinuirano mjerenje glukoze (CGM) s inzulinskom pumpom (CSII); algoritamski sustavi zatvorene petlje 2. Sustave temeljene na polimerima- baziraju se na kompleksu nativnog inzulina ili derivata inzulina unutar polimernog matriksa koji je pogodan za pametnu supkutanu injekciju/implantaciju. Matriks je dizajniran da senzira intersticijske razine glukoze i otpušta proporcionalne količine inzulina za sistemsku apsorpciju. 3. Molekularni GRI predstavljaju novu klasu molekula u kojima sama molekula inzulina ili njena formulacija ima aktivnost ili bioraspoloživost ovisnu o glukozi. Sekvestracija inaktivnog kompleksa inzulina u intersticijskom prostoru ili krvotoku s pojačanom aktivacijom samo kod hiperglikemije U teoriji, idealni pametni inzulin bi se primijenjivao jednom dnevno, postigla bi se skoro idealna kontrola glikemije i to bez hipoglikemija, a sve to uz minimalne dijetarne restrikcije i znatno manju potrošnju trakica za samomjerenje glikemije. 27

Enterra sustav za neuromodulaciju želuca spas za bolesnike s dijabetičkom gastroparezom Sanja Klobučar Majanović Gastropareza je poremećaj karakteriziran usporenim pražnjenjem želučanog sadržaja u dvanaesnik u odsustvu mehaničke opstrukcije. Kod nekih ljudi ovo stanje uzrokuje jak osjećaj mučnine i opetovana povraćanja te značajno narušava kvalitetu života. Šećerna bolest smatra se najčešćim poznatim uzrokom gastropareze jer se čak 29% svih slučajeva javlja među osobama oboljelima od šećerne bolesti. Gastropareza kao komplikacija šećerne bolesti nastaje obično u osoba koje dijabetes imaju deset i više godina i često je udružena s ostalim mikro- i makrovaskularnim komplikacijama. U tih bolesnika, nepotpuno pražnjenje želuca i usporen dotok hrane u tanko crijevo rezultira varijabilnom i nepredvidljivom apsorpcijom glukoze iz probavljene hrane u cirkulaciju što otežava kontrolu razine glukoze u krvi. Upravo zbog odgođene apsorpcije glukoze iz probavnog trakta poseban problem predstavljaju česte hipoglikemije kojima su ovi bolesnici skloni jer inzulin koji si uobičajeno apliciraju uz obrok počne djelovati prije nego hrana dospije u crijeva i razgradi se do glukoze. Postavljanje dijagnoze gastropareze temelji se na kliničkoj prezentaciji bolesti, otklanjanju mogućnosti opstrukcije endoskopskim pregledom te na potvrdi usporenog pražnjenja želučanog sadržaja uz pomoć nalaza scintigrafije pražnjenja želuca. U slučajevima kada tegobe uzrokovane gastroparezom nije moguće ublažiti lijekovima od pomoći može biti neuromodulacija želuca. Enterra sustav želučane neuromodulacije koristi blage električne impulse za stimulaciju glatkih mišića donjeg dijela želuca što pozitivno utječe na kontrolu kroničnog osjećaja mučnine i povraćanja uzrokovanih gastroparezom. U Republici Hrvatskoj je takva terapija dostupna od 2016. godine u KBC Rijeka, gdje se problematikom gastropareze bavi tim kojeg čine gastroenterolog, dijabetolog, spec. nuklearne medicine i digestivni kirurg. 28

SUBOTA 11.5.2019. BLOK 5 PREHRANA, GESTACIJSKI DIJABETES I MODERNE TEHNOLOGIJE Moderatori: Miro Bakula, Nikica Car, Sreten Kavarić 11:45-12:00 Uloga modernih tehnologija u promjeni prehrambenih i životnih navika prepreke, prednosti i potrebe Eva Pavić 12:05-12:20 Moderni pristup liječenju sindroma policističnih jajnika Zelija Velija Ašimi (Bosna i Hercegovina) 12:25-12:40 Gestacijski dijabetes iz sadašnje perspective Azra Bureković (Bosna i Hercegovina) 12:45-13:00 Moderna terapija dislipidemije u šećernoj bolesti tipa 2 Spomenka Ljubić 13:05-13:20 Prednosti fiksnih kombinacija u liječenju šećerne bolesti - Davorka Herman Mahečić 29

Uloga modernih tehnologija u promjeni prehrambenih i životnih navika prepreke, prednosti i potrebe Eva Pavić Unazad nekoliko desetljeća, naglasak na pravilnu i uravnoteženu prehranu ovisno o stanju dio je smjernica u prevenciji i liječenju svih vodećih svjetskih i europskih relevantnih stručnih društva. Američka dijabetička udruga i Europsko udruženja za istraživanje dijabetesa u trenutno važećim smjernicama naglašavaju važnost prehrane kao jednog od temeljnih aspekata u skrbi osoba koje boluju od šećerne bolesti. Danas u moderno doba, nezdrave i nepravilne prehrambene navike, nedostatak tjelesne aktivnosti, vodeći su uzroci razvoja šećerne bolesti tipa 2, ali i uzroci komplikacija u oboljelih. Rezultati brojnih studija pokazali su da odgovarajuća i individualno prilagođena prehrana može poboljšati glikemijsku kontrolu, utjecati na smanjenje HbA1c za oko 1 do 2 % te u kombinaciji sa ostalim sastavnicama u liječenju dijabetesa može dodatno poboljšati klinički i metabolički ishod oboljelog. Prehrambene smjernice naglašavaju važnost kvalitete hrane koju konzumiramo, unos hrane koja dokazano ima pozitivno djelovanje na zdravlje te smanjen unos hrane koja može negativno utjecati na razvoj same bolesti. Kao najbolji načini prehrane, koje nalažu smjernice stručnih društva, jer zaokružuju sve navedeno znanstveno su se pokazale individualno prilagođena Mediteranska i DASH prehrana (engl. Dietary Approaches to Stop Hypertension) gdje je tajna djelovanja sinergija između hrane. Zahvaljujući korisnim učincima različitih bioaktivnih nutrijenata stvara se veza između različitih molekularnih mehanizama koji svojim međusobnim djelovanjem mogu doprinijeti pozitivnom utjecaju na glikemijsku kontrolu. Problem današnjice je izloženost bolesnika nizu informacija o čarobnoj hrani, čarobnim hit dijetama i dodacima prehrani za koje se tvrdi da mogu smanjiti rizik od razvoja kroničnih nezaraznih bolesti, pomoći u snižavanju tjelesne mase ili usporiti starenje. Usprkos tome što za većinu tih dijeta, hrane postoje slabi ili nikakvi znanstveni dokazi, zbog lake dostupnosti informacija o prehrani, kako bolesne tako i zdrave osobe ponekad ne mogu prosuditi o učinkovitosti pojedinog načina prehrane ili vrste hrane. Upravo iz toga razloga cilj ovog predavanja je prikazati koju su trenutno značajne prehrambene kontroverze te ulogu modernih tehnologija u prosudbi što je dobro, a što ne u prevenciji i liječenju šećerne bolesti. Ključne riječi: šećerna bolesti, Mediteranska prehrana, DASH prehrana, moderne tehnologije 30

Moderni pristup liječenju sindroma policističnih jajnika Zelija Velija Ašimi Sindrom policističkih jajnika (PCOS) je vrlo heterogeni sindrom kako u kliničkoj slici tako i u laboratorijskim manifestacijama. Klinički značaj morfologije jajnika sam ili u kombinaciji sa drugim karakteristikama PCOS-a još uvijek nije jasan. Često se povezuje s abnormalnim nivoima gonadotropina, nižim nivoima proteina za vezanje inzulinskog faktora rasta 1 (IGF-BP1), povećanom inzulinskom rezistencijom i povišenim 17-hidroksiprogesteronom (17-OHP) i androgenim odgovorom na gonadoliberine (GnRH-agoniste). Žene s PCOS-om su u većem riziku za gestacijski dijabetes, preeklampsiju, carski rez, porod prije termina ili porod poslije termina. Kronična anovulacija u PCOS-u dovodi do konstantne stimulacije endometrija s estrogenom a bez progesterona, te povećava rizik od endometrijalne hiperplazije i karcinoma. Oko 75% žena sa sindromom policističnih jajnika pati od neplodnosti zbog anovulacije. Tretman PCOS mora imati multidisciplinaran i u isto vrijeme individualiziran pristup. Tretman bi zapravo trebao započeti još u utrobi majke, posebno u periodu organogeneze, kada se može dogoditi tzv. epigenetsko reprogramiranje, koje može dovesti do ekspresije gena koji će u kasnijoj dobi dovesti do ispoljavanja fenotipa PCOS. Dostupni režimi liječenja su brojni i uglavnom se oslanjaju na stimulaciju jajnika sa FSH, smanjenje koncentracije inzulina i smanjenje LH nivoa kao osnove terapijskih principa. Terapeutske opcije PCOS-a uključuju modifikaciju stila života, kombinirane oralne kontracepcijske pilule, antagoniste androgenih receptora, lijekove za redukciju inzulinske rezistencije. Terapija PCOS-a postaje neophodna kod odraslih kako bi se inducirao ovulacijski ciklus i plodnost, te poboljšao kozmetički izgled (smanjenje hirzutizma i akni). Istovremeno je važno rješavati gojaznost i povezane metaboličke komplikacije, koje uključuju: 1) disfunkciju endotela i upalu, 2) aterogeni profil lipoproteina u serumu, 3) povišenu kalcifikaciju koronarne arterije, 4) nealkoholnu masnu bolest jetre i nealkoholni steatohepatitis i 5) opstruktivnu apneju u snu. Liječenje neplodnosti kod žena sa PCOS-om je okruženo mnogim polemikama. Na osnovu trenutno dostupnih dokaza, postignut je konsenzus grupe eksperata u vezi sa terapijskim izazovima postavljenim kod ovih žena. Prije nego što se započne bilo kakva intervencija, treba obezbijediti savjetovanje pacijentica o važnosti promjene stila života, naročito smanjenje tjelesne težine i vježbanje kod žena sa prekomjernom tjelesnom težinom, o pušenju i konzumaciji alkohola. Gestational diabetes from the present perspective Azra Bureković Pregnant women who have never had diabetes before but who have high blood glucose levels during pregnancy are said to have gestational diabetes. We don t know what causes gestational diabetes, but we have some assumptions. 31

The placenta supports the baby as it grows. Hormones from the placenta help the baby develop. But these hormones also block the action of the mother s insulin in her body. This problem is called insulin resistance. Insulin resistance makes it hard for the mother s body to use insulin. She may need up to three times as much insulin for the regulation of blood glucose. Gestational diabetes starts when modher body is not able to make and use all the insulin it needs for pregnancy. Without enough insulin, glucose cannot leave the blood and be changed to energy. Glucose builds up in the blood to high levels. This is called hyperglycemia. Gestational diabetes usually appears roughly halfway through pregnancy, as the placenta puts out large amounts of anti-insulin hormones. Women without known diabetes should be screened for gestational diabetes 24 to 28 weeks into their pregnancies. Before the gestational diabetes test, pregnant women should fast overnight for at least eight hours. The next morning, doctors will check fasting blood glucose, then give an oral glucose tolerance test (OGTT). This involves drinking a glucose solution and testing blood glucose one and two hours later. Gestational diabetes is diagnosed if any of these three criteria are met: Fasting glucose is 5,1 or higher, one-hour OGTT is 10,0 mmol/l or higher and twohour OGTT is 7,5 mmol/l or higher. Many women with gestational diabetes are able to achieve blood glucose targets through diet and exercise.. If changes in diet and exercise aren t enough to keep blood glucose at safe levels, medication may be required. The gold standard is human insulin; long-acting insulin analogs. Oral medications aren t typically prescribed to pregnant women for safety reasons. Women taking insulin will need to monitor their blood glucose levels more often to determine appropriate doses and timing relative to meals. Besides all the normal pregnancy upkeep, women with gestational diabetes must monitor their blood glucose. Typically, the goal is to keep blood glucose at or below 5,2 mmol/l before meals, 7,7 mmol/l an hour after a meal, or 6,6 mmol/l two hours after a meal. Gestational diabetes should clear up soon after giving birth. If high blood glucose levels linger-screening should take place six to 12 weeks after the baby is born-the diagnosis is type 2 diabetes. This occurs in about 5 to 10 percent of gestational diabetes cases. Even if blood glucose levels do return to normal, women who ve had gestational diabetes have a 35 to 60 percent chance of developing type 2 diabetes in the next 10 to 20 years, according to the Centers for Disease Control and Prevention. So it s a good idea to be screened for diabetes at least every three years and to take steps, such as avoiding overweight, eating nutritious meals, and exercising 30 minutes a day, to stay healthy-while watching your child grow up. 32

Moderna terapija dislipidemije u šećernoj bolesti tipa 2 Spomenka ljubić Dislipidemija je značajni čimbenik razvoja komplikacija u šećernoj bolesti. Osobito je značajna njena povezanost s nastankom kardiovaskularnih bolesti koje su znatnoj mjeri zastupljene u osoba sa šećernom bolesti. Inzulinska rezistencija, koja je prisutna u tipu 2 šećerne bolesti, uzrokom je ne samo kvantitativnih promjena u lipidnim frakcijama nego i kvalitativnih razlika. Uz nastanak aterogenih malih gustih čestica LDL-koleterola, sniženih vrijednosti HDL-kolesterola i povišenih triglicerida, nalazimo i promijene u koncentraciji apolipoproteina A1, B i C3 što sve utječe na pojačanu aterogenost. Promjene u karakteristikama dijabetičke dislipidemije uzrokom su i promjena u pristupu liječenju. Iako statine smatramo prvim lijekom za liječenje povišene vrijednosti LDL-kolesterola i unatoč dokazima o smanjenju kardiovaskularnog rizika, njihov učinaka na HDL-kolesterol i trigliceride u šećernoj bolesti nije dostatan. U cilju rješavanja rezidualnog kardiovaskularnog rizika bit će potrebno primijeniti fibrate, učinak kojih je primarno u sniženju triglicerida. Prema ACC, AHA i ADA smjernicama ako statini nisu dostatni za postizanje ciljanih vrijednosti LDL-kolesterola u terapiju će se dodati ezetimib. Treći korak je primjena PCSK9 inhibitora. Smjernice također podržavanju kombiniranu terapiju statinima i fibratima zbog spomenutih karakteristika dijabetičke dislipidemije. Zamijećen je utjecaj hipolipemika na pojavnost šećerne bolesti, ali je zanemariv u odnosu na dokazanu korist spomenute terapije u prevenciji komplikacija, poglavito smanjenja kardiovaskularnog rizika. 33

SUBOTA 11.5.2019. BLOK 6 KARDIOVASKULARNE STUDIJE U DIJABETOLOGIJI Nepromotivni znanstveni simpozij potpomognut od tvrtke Astra Zeneca Moderator: Miro Bakula, Silvija Canecki Varžić, Blaženka Miškić 15:30-15:45 Kardiovaskularne studije u dijabetesu: novo poglavlje - Silvija Canecki Varžić 15:50-16:05 Inhibicija SGLT2: nove mogućnosti u zatajivanju srca - Miro Bakula 16:10-16:25 Nova perspektiva kardio- i nefro-protektivnog učinka SGLT-2 inhibitora - Tomas Matić 16:30-16:45 Nove mogućnosti liječenja šećerne bolesti Tatjana Milenković (Makedonija) 16:50-17:05 Budućnost liječenja šećerne bolesti tip 2 - ishodi orijentirani na bolesnika - Marko Skelin 34

Nova perspektiva kardio- i nefro-protektivnog učinka SGLT-2 inhibitora Tomas Matić Najnoviji ADA/EASD konsenzus o liječenju šećerne bolesti tipa 2 iz 2018. godine preporučuje SGLT-2 inhibitore kao preferiranu dodatnu terapiju za osobe sa šećenom bolešću tipa 2 i ustanovljenom kardiovaskularnom ili kroničnom bubrežnom bolesti. Zatajenje srca glavni je doprinositelj kardiovaskularnom morbiditetu i mortalitetu u šećernoj bolesti tipa 2. Mogući mehanizmi kojima SGLT-2 inhibitori ostvaruju kardiovaskularnu dobrobit nisu jasno objašnjeni, ali mogu uključivati rasterećivanje srčanih klijetki u dijastoli (posljedično natriurezi i osmotskoj diurezi) i sistoli (smanjenje krvnog tlaka i poboljšanje vaskularne funkcije), poboljšanje metabolizma kardiomiocita, promjene kardiorenalne osi, inhibiciju miokardne izmjene Na + / H +, smanjenje nekroze i srčane fibroze, promjenu adipokina, proizvodnje citokina i mase epikardnog masnog tkiva te obnovu mitohondrijske funkcije i redoks stanja u zatajujućem srcu. Moguće je da se korisni učinci SGLT-2 inhibicije na zatajenje srca mogu proširiti i na osobe koje nemaju šećernu bolest, što je koncept koji se trenutno testira (npr. u EMPEROR-Reduced/Preserved i Dapa-HF kliničkim ispitivanjima). Bubrežna bolest u šećernoj bolesti značajno povećava rizik od ukupnog i kardiovaskularnog mortaliteta. Glomerularna hiperfiltracija je rana hemodinamska promjena u šećernoj bolesti i mogući zajednički put progresije za mnoge oblike kronične bolesti bubrega. SGLT-2 inhibitori mehanizmom blokiranja reapsorpcije NaCl u proksimalnim tubulima povoljno opterećuju makulu densu, što rezultira aktivacijom adenozina i konstrikcijom aferentne arteriole. Također su važna protuupalna i antifibrotička djelovanja, inhibicija hiperglikemijom posredovanog povećanja reaktivnih kisikovih radikala u proksimalnim tubulima te ublažavanje glomeruloskleroze. Velika klinička ispitivanja s primarnim kompozitnim bubrežnim ishodima pokrenuta su za procjenu učinka dapagliflozina, odnosno empagliflozinana na bubrežne ishode i kardiovaskularnu smrtnost, neovisno o prisustvu šećerne bolesti tipa 2. New possibilities in treatment of diabetes Tatjana Milenković Diabetes is caused by combined abnormalities in insulin production and action. The pathophysiology of these defects has been studied extensively and is reasonably well understood. Their causes are not known and their manifestations reflecting the triple threat of genes, environment, and lifestyle. Treatment, once restricted to monotherapy with secretagogues or insulin, now involves complex combinations of different regimens that stem the progression but do not fundamentally alter the underlying causes of the disease. 35

The various lines of research can be grouped into three main categories: technological, biological, and pharmacological. Technological solutions are focused on the delivery of insulin and glucagon via an artificial pancreas, and components of the system are already in use, suggesting this option may well be available within the next years. Of the biological solutions, pancreas transplants seem unlikely to be used widely, and islet cell transplants have also been hampered by a lack of appropriate donor tissue and graft survival after transplant. However, significant progress has been made in these areas, and additional research suggests manipulating other cell types to replace beta cells may be a viable option in the longer term. The last category, pharmacological research, appears the most promising for significantly reducing the burden of type 2 diabetes mellitus. In recent years, research has concentrated on reducing blood glucose, and the increasing pace of research has been reflected in a growing number of antidiabetic agents. In the past few years, studies of the complementary approach of protecting cells from the damaging effects of high blood glucose have also been reported, as has research into the control of energy intake and energy expenditure. Evidence from studies of dietary restriction and bariatric surgery suggests it may be possible to reset metabolism to effectively cure diabetes, and research into pharmacological agents that could selectively restore energy balance is exciting prospect for future treatments for people with type 2 diabetes mellitus. Budućnost liječenja šećerne bolesti tip 2 - ishodi orijentirani na bolesnika Marko Skelin Šećerna bolest zbog velike prevalencije ali i porasta incidencije u svijetu predstavlja ogroman problem za bolesnike te za cjelokupno društvo s obzirom na veličinu problema. Vodeći uzrok smrti navedene populacije su kardiovaskularne bolesti te se procjenjuje kako više od 50% osoba sa šećernom bolesti umire od kardiovaskularnih komplikacija dok se u populaciji iznad 65 godina taj postotak povećava na oko 70% oboljelih. Iako je trenutno potrebno za sve nove antihiperglikemičke lijekove provesti randomizirana klinička ispitivanja KV ishoda (engl. CV OutcomeTrial, CVOT) s ciljem dokazivanja sigurnosti s aspekta kardiovaskularnog rizika, stručna društva, jave zdravstvene organizacije, regulatorne agencije, pacijenti i kliničari su svoj fokus usmjerili na vrijednosti hemoglobina A1c (HbA1c), u svrhu mjerenja kvalitete liječenja bolesnika sa šećernom bolesti. Također je tijekom vremena, razina HbA1c zamijenila je druge pokazatelje kvalitete skrbi za dijabetes, kao što su razina glukoze u krvi i simptomi hiperglikemije. Nove skupine antihiperglikemika poput inhibitora natrijevog glukoze 2 (SGLT-2) i agonista receptora glukagona sličnog peptida 1 (GLP- 1) su u placebo kontroliranim randomiziranim kliničkim studijama pokazali redukciju kardiovaskularnih i bubrežnih ishoda s upotrebom, neovisno o smanjenju razine HbA1c. Predavanje će nastojati napraviti kritičku evaluaciju ishoda korištenih u kliničkim studijama za ispitivanje antihiperglikemičkih lijekova poput HbA1c, s aspekta ciljeva liječenja koji su orijentirani prema željama bolesnika. 36

NEDJELJA 12.5.2019. BLOK 7 DIJABETES NOVE PERSPEKTIVE Moderatori: Ines Bilić Ćurčić, Mladen Krnić, Maja Radman 09:00-09:15 Digitalna tehnologija i šećerna bolest Maja Radman 09:20-09:35 Plazma N-glikani i C-reaktivni protein kao biomarkeri HNF1A-MODY u odraslih Edita Pape Medvidović 09:40-09:55 Moderni inzulini i glukovarijabilnost Marin Deškin 37

Digital technology and diabetes mellitus Maja Radman Diabetes technology is the term used to describe the hardware, devices, and software that people with diabetes use to reduce the burden of living with diabetes. It has been divided into two main categories: insulin administered by syringe, pen, or pump, and blood glucose monitoring as assessed by meter or continuous glucose monitor. Diabetes technology has expanded to include hybrid devices that both monitor glucose and deliver insulin, some automatically, as well as software that serves as a medical device, providing diabetes self-management support. Digital technology transforms communication between people with diabetes and diabetes care teams. Diabetes that require regular follow-up and therapy progression can benefit from the integration of technology. Mobile technology with ubiquitous availability and adoption by all populations can provide a platform for the rapid development of person-centered interventions that support self-management beyond traditional computer, web-based programs, and underutilized traditional, institution-based, diabetes education programs. There are four key elements for improving A1c: (1) communication, (2) patient-generated health data, (3) education, and (4) feedback. Diabetes self-management education and support services are required during 4 key times at diagnosis, during an annual assessment by a health care provider, when complicating factors arise, and during transitions in care. Technology-enabled selfmanagement solutions will facilitate engagement at these key times by reducing barriers of travel time and cost, time away from work or family, and timely engagement following hospitalizations. PLAZMA N-GLIKANI I C-REAKTIVNI PROTEIN KAO BIOMARKERI HNF1A-MODY U ODRASLIH Edita Pape Medvidović MODY (Maturity-onset diabetes of the young) je grupa monogenskih obilika šećerne bolesti sa značajkama autosomno dominantnog tipa nasljeđivanja i kliničkom prezentacijom insulin-neovisnog oblika bolesti. Procjenjuje se da je prevalencija MODY 1%-3% (Shields et al 2010, Pihoker et al 2013, Shepherd et al 2016), od toga 30%-65% pripada MODY 3 (Stride et al., 2005). Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2015. u RH je registrirano 260 092 oboljelih od šećerne bolesti, od toga 90 % sat2dm, njih 7,3 % mlađih od 45 godina. Naše istraživanje je ustanovilo da prevalencija MODY 3 RH iznosi 66 %. Dijagnoza MODY 3 nije moguća radi nedostupnosti genetskog testiranja u svakodnevnoj širokoj kliničkoj praksi. Na taj način se dešava da se oboljeli od ovog oblika monogenskog dijabetesa klinički shvaćaju kao bolesnici sa T2DM i posljedično ne dobivaju terapiju odabira. U ovom istraživanju smo uočili specifičan profil plazma N-glikana i snižene vrijednosti CRP HNF1A-MODY bolesnika,što bi moglo poslulžiti kao negenetički biomarker za dijagnozu. 38

Moderni inzulini i glukovarijabilnost Marin Deškin Glukovarijabilnost možemo, najjednostavnije, definirati kao stupanj oscilacije glikemije između najviših i najnižih razina. GV se može shvatiti kao predisponirajući čimbenik, a i kao posljedica hipoglikemijskih, odnosno hiperglikemijskih stanja. Isto tako, istraživanja ukazuju na GV kao jedan od čimbenika CV rizika. Još je Rosenstock 2001 god, definiravši karakteristike idealnog bazalnog inzulina ( oponašanje fiziološke bazalne inzulinske sekrecije, dugo djelovanje, nježan, ravan profil, predvidiv učinak, fleksibilno doziranje, reduciranje rizika, posebno noćnih, hipoglikemija...), zapravo, i usmjerio terapijski cilj prema minimaliziranju GV. Napredak u tehnološkom razvoju terapijskih rješenja kao što su bazalni inzulini nove generacije, ultrabrzodjelujući inzulini i inkretinska terapija, učinkovitije omogućuju i minimaliziranje glikemijskih oscilacija. Isto tako, noviji biomarkeri glikemijske kontrole, numerički pokazatelji GV, kao i razvoj tehnologije u smislu kontinuiranog monitoringa glikemije, isto tako, idu u tom smjeru. Navedeno nam omogućuje optimalniju i sigurniju regulaciju, posebice u smislu manjeg rizika hipoglikemija, što uz terapijske opcije sa dokazanim CV benefitima prevenira razvoj kroničnih komplikacija. 39

SUBOTA 11.5.2019. 20. Simpozij društva za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma HUMS-a MODERNA TERAPIJA MODERNA TEHNOLOGIJA 08:30 09:00 Problematika i izazovi u skrbi za osobe sa šećernom bolešću Vilma Kolarić 09:30 10:00 Ostvareni snovi uz pomoć nove tehnologije Anita Karanfi lovska, Lara Čituljski 10:30 11:00 Suvremene tehnologije u dijabetesu - Goran Toplek 11:00 11:30 Što možemo očekivati u budućnosti od novih tehnologija Iris Britvar 11:30 11:50 Edukacija bolesnika oboljelih od šećerne bolesti Martina Meštrović 11:50 12:10 Što je danas hipoglikemija Ana Čolaković 12:10 12:30 Prikaz rezultata strukturirane edukacije kod bolesnika sa šećernom bolešću Anamari Rupčić, Zdenka Habuš 12:30 13:00 Pretilost i šećerna bolest prikaz slučaja Verica Šeb, Darija Vekić 13:00 13:30 Što nam pokazuje oksimetrija Karolina Petranović 13:30 14:00 Što gubimo a što dobivamo Snježana Gaćina 15:00 17:00 Radionica: Računanje ugljikohidrata Gordana Miholić 17:30 19:00 Okrugli stol: Sestrinske smjernice za edukaciju osoba sa šećernom bolešću svi sudionici 40

PROBLEMATIKA I IZAZOVI U SKRBI ZA OSOBE SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU Vilma Kolarić Ključne riječi: šećerna bolest, tip 2 šećerne bolesti, holistički pristup... Incidencija oboljelih od šećerne bolesti je u stalnom porastu. Prevalencija oboljelih od šećerne bolesti raste uzlazno u zemljama sa srednjim i niskim bruto nacionalnim dohotkom. Projicira se da će šećerna bolest biti do 2030. godine sedmi vodeći uzrok smrti u Svijetu. Procjenjuje se da je 2015. godine 9,4 % američke odrasle populacije imalo dijabetes, a čak 23,8 %, 7,2 milijuna ih nije znalo da su oboljeli, postotak odraslih osoba s dijabetesom se povećava nakon 65 godine života i iznosi 25,2 % Šećerna bolest tipa 2 predstavlja veliki javno zdravstveni problem u zemljama trećeg Svijeta gdje se zdravstveno stanje stanovništva drastično promijenilo u protekla tri desetljeća. Podaci iz nacionalnog registra osoba sa šećernom bolešću kažu da je u 2016. godini bilo je registrirano 284.185 osoba s dijabetesom. Procjenjuje se da 40 % osoba ne zna da ima šećernu bolest te da je ukupan broj oboljelih 455 000 osoba, 90 % oboljelih ima tip 2 šećerne bolesti. U 21 stoljeću dolazi do globalnog pomaka u brizi za šećernu bolest od usmjerenosti na regulaciju šećerne bolesti prema holističkom pristupu za osobe sa šećernom bolešću. Program evaluacije potvrđuje da sveobuhvatna skrb za pacijente s loše reguliranim tipom 2 šećerne bolesti može poboljšati uz kontrolu šećerne bolesti i kvalitetu života. S obzirom na to da u Hrvatskoj ima veliki broj oboljelih, šećerna bolest je prepoznata kao veliki javnozdravstveni problem kako zbog dobrobiti samih pacijenata tako i zbog troškova zdravstvenog sustava koji su vezani uz njeno zbrinjavanje. OSTVARENI SNOVI UZ POMOĆ NOVE TEHNOLOGIJE Anita Karanfilovski, Lara Čituljski Ključne riječi: šećerna bolest, edukacija, kasne komplikacije, inzulinska pumpa, gušterača, bazalni ritmovi Uloga edukatora je naučiti bolesnike vještine kako bi mogli brinuti o sebi i održati dobru kontrolu bolesti. Edukator mora znati educirati, razumjeti psihologiju življenja s DM i steći vještine u postupanju i praćenju kronične bolesti. Osnovni ciljevi liječenja šećerne bolesti su uklanjanje smetnji te sprečavanje razvoja kasnih komplikacija, uspostavljanjem uredne metaboličke ravnoteže u organizmu, te postizanje uvjetnog zdravlja uspostavljanjem radne sposobnosti i uključivanjem osobe u uredan društveni život, a za djecu osiguran uredan tjelesni i duševni razvoj. Ako razina glukoze nije zadovoljavajuće regulirana u osobe sa tipom 2 šećerne bolesti uz osnovne principe liječenja, kao dodatno liječenje dodaju se oralni lijekovi. U liječenju osoba sa šećernom bolešću u kojih se ne uspijeva postići zadovoljavajuća reguliranost glikemije niti s dvije injekcije, srednjedugodjelujućeg inzulina na dan potrebno je u liječenje uvoditi više injekcija inzulina tijekom 24 sata. Takav način liječenja postiže temeljnu razinu inzulina 41

u krvi osoba sa šećernom bolešću tijekom dana jednom injekcijom dugodjelujućeg inzulina, a kratkodjelujući inzulin se primjenjuje nepo-sredno prije većih obroka. U zadnje vrijeme kod bolesnika s komplikacijama i moguće je postaviti inzulinsku pumpu da bi postigli dobru regulaciju glikemije i spriječili kronične komplikacije. Inzulinskom pumpom oponaša se rad gušterače. Inzulinskom pumpom isporučuje se bolus doza inzulina u cilju kompenzacije ugljikohidratnog unosa pri svakom obroku. Inzulinska pumpa daje mogučnost primjene različitih bazalnih ritmova tijekom dana, vikendom, smjenski rad, škola U pumpama se primjenjuje samo jedan inzulin ultrakratkog djelovanja. SUVREMENE TEHNOLOGIJE U DIJABETESU Goran Toplek Ključne riječi: Suvremena tehnologija, šećerna bolest, medicinska sestra, edukacija Napredak tehnologije popraćen je paralelno sa napretkom i medicinske tehnologije a samim time i poboljšanjem kvalitete života oboljelih. Kako je šećerna bolest poprimila pandemijske razmjere, ulaganje u tehnologiju na ovome području, osim izazova predstavlja i značajan ekonomski benefit. Ne čudi da se ulažu znatni napori u inovaciju proizvoda koji doprinose da se život oboljelih od dijabetesa poboljša. Svjedoci smo razvoja aplikacija koje doprinose boljoj samokontroli bolesti. Isti imaju razne mogućnosti poput zvučne signalizacije upozorenja hipo i hiperglikemije, pokazivanja tendencije rasta ili pada gupa, vizualne signalizacije i sl. Svjedoci smo i senzora koji su omogućili da oboljeli jednim potezom glukometra skenira i i izmjeri vrijednost gupa bez da se bode u prst. Postavlja se pitanje zašto svi oboljeli od šećerne bolesti ne koriste mogućnosti suvremene tehnologije koje doprinose prevenciji komplikacija bolesti ako su iste dostupne? Ima mnogo odgovora, no zasigurno je jedan taj da način na koji će sestra/tehničar educirati oboljelog o korištenju navedenog uvelike ovisi da li će oboljeli prihvatiti suvremenu tehnološku pomoć. Svi tehnološki noviteti iziskuju dodatne edukacije kod medicinskih sestara i tehničara edukatora. Zbog navedenog potrebno je kontinuirano ulaganje u edukaciju med. sestara. zbog toga što su med. sestre ključne u motivaciji i samoj edukaciji pacijenata o korištenju novih tehnologija. 42

KUDA IDEMO U BUDUĆNOSTI Iris Britvar Ključne riječi: Ubrzani ritam života, dijabetes, napredna tehnologija, inzulini nove generacije, uloga medicinske sestre i zdravstvenog tima u edukaciji pacijenta Posljednjih nekoliko godina pratimo i mijenjamo ritam života i prilagođavamo se napretku i novim dostignućima u liječenju šećerne bolesti. Istraživanja koja su mnogobrojna vode se na različitim poljima, mogućnostima i posljedicama šećerne bolesti ali i novim tehnologijama koje nam omogućuju praćenje glukoze. Spoznali smo da dijabetes kao bolest nije samo oštećena funkcija beta stanica gušteračete da je za uspjeh u dobroj glukoregulaciji potreban multidisciplinaran pristup. Nove tehnologije i napredak omogućio je pacijentima kontinuirano praćenje glukozeali to je samo podatak koji sam za sebe neće pomoći previše ako ne povedemo računa o pravilnom načinu uzimanja terapije ali i prehrane. Genetski inženjering producira svakih nekoliko godina inzuline novih generacija poboljšanog učinka. Ono čemu težimo od prvih dana spoznaje o dijabetesu jeste djelovanje najsličnije prirodnom lučenju gušterače. Hoćemo li u narednih nekoliko godina ili desetljeća svjedočiti tim postignućima? Bilo kako bilo, potreba za uravnoteženom i zdravom prehranomostaje. Educirajmo se i educirajmo svoje pacijente o novim mogućnostima. EDUKACIJA PACIJENATA OBOLJELIH OD ŠEĆERNE BOLESTI Martina Meštrović, Milena Gabrić Ključne riječi: šećerna bolest, edukacija, dokumentacija, kvaliteta života Šećerna bolest je značajan uzrok radne nesposobnosti, velikih troškova zdravstvene zaštite i prijevremene smrtnosti. Tip 2 dijabetesa, može se prevenirati zdravim stilom života, zdravom tjelesnom masom i fizičkom aktivnošću. Dobrom edukacijom o dijabetesu i mjerama prevencije poboljšava se kvaliteta života dijabetičara i rizičnih pacijenata. Dijeta, samokontrola, smanjenje tjelesne težine i povećana fizička aktivnost su prve potrebne mjere u kontroliranju razine glukoze u krvi. Kod bolesnika s dijabetesom tipa 2, ako promjena načina života ne daje odgovarajuće smanjenje šećera, primjenjuje se oralna terapija, ako je potrebno i terapija inzulinom. Uloga medicinske sestre: uzimanje podataka, sestrinska anamneza (glavne tegobe, sadašnja bolest, ranija oboljenja, osobna anamneza, radna anamneza, obiteljska anamneza). Antropometrijska mjerenja (tjelesna masa, tjelesna visina, krvni tlak), vođenje dokumentacije. Prijava dijabetičara, zakazivanje kontrolnih pregleda - edukacija o značaju pravilne prehrane i redovite kontrole. Postupci samokontrole. Edukacija i aplikacija inzulina; edukacija o hipoglikemiji i hiperglikemiji, edukacija o pravilnoj njezi 43

tijela i stopala. Edukacija o tjelesnoj aktivnosti. Edukacija pridonosi boljoj regulaciji šećerne bolesti. Može se provoditi individualno ili u grupama. Ako se na stručan način provede edukacija bolesnika, s jasnim ciljevima smanji će se potreba za liječenjem i zdravstvenom njegom. ŠTO JE DANAS HIPOGLIKEMIJA? Ana Čolaković Ključne riječi: hipoglikemija, šećerna bolest, šećer, referentna vrijednost Hipoklikemija je niska vrijednost glikemije u krvi, bez obzira jesu li prisutni simtpomi. To je vrijednost manja od 3,9 mmol/l i jedna je od najčešćih akutnih komplikacija šećerne bolesti. U lečenju šećerne bolesti tipa 2 primjenjuju se lijekovi koji smanjuju inzulinsku rezistenciju (bigvanidi, tiazolidindioni), stimuliraju beta stanice gušterače na lučenje inzulina (derivati sulfonilureje, glinidi), blokiraju razgradnju polisaharida do glukoze u crijevima (inhibitori alfa glukozidaze), inkretinski temeljena terapija (DPP- 4 inhibitori i agonisti GLP-1 receptora) koja počiva na pojačanju učinaka endogenog GLP-1 ili primjeni istog u farmakološkim dozama, te različite formulacije humanih ili inzulinskih analoga. Primjena ovih lijekova u svakodnevnoj je kliničkoj praksi ograničena brojnim nuspojavama, kao što su hipoglikemija i dobitak na tjelesnoj težini te kontraindikacijama koje uključuju bubrežnu i srčanu insuficijenciju. Dolaskom novih tehnologija u liječenjeu šećerne bolesti, svakodnevno se surećemo sa novim stavovima i uvjerenjima oboljelih. Naime, danas je popularan trend, osobito kod pacijenata mlađe životne dobi, približavanje referentnim vrijednostima zdravih osoba. Zahvaljujući novim uređajima, pacijentima je dostupna trenutna vrijednost šećera, zbog čega se osjećaju sigurnije i slobodnije. PRIKAZ REZULTATA STRUKTURIRANE EDUKACIJE KOD BOLESNIKA SA ŠEĆERNOM BOLESTI Anamari Rupčić, Zdenka Habuš Ključne riječi: šećerna bolest, dobra edukacija, bolji rezultati, manje komplikacije U 2018. godini kroz našu dnevnu bolnicu educirano je 646 pacijenata sa šećernom bolesti. Veći broj pacijenta je sa DM tip 2, njih 476, i 170 pacijenata sa DM tip 1. U DM tip 2 je educirano 51% žena prosječne dobi 56 godina i 49% muškaraca prosječne dobi 62 godine. U DM tip 1 je educirano 45% žena prosječne dobi 30 godina i 55% muškaraca prosječne dobi 35 godina. 44

Ono što je nama edukatorima važno su postignuti rezultati edukacije koji se najbolje vide u padu vrijednosti HbA1c kroz određeni period. U DM tipa 2 je prosječna vrijednost HbA1c prije edukacije 8.9%, nakon 3 mj. 7.2%, a nakon 6mj. 7.0%. U DM tip 1 je ta vrijednost prije edukacije prosječno 8.2%, nakon 3 mj. 7.45% i nakon 6 mj. 7.0%. Isto tako je primijećeno da su pacijenti,uključeni u grupnu edukaciju,rješavajući test znanja prije i nakon edukacije znatno popravili točnost svojih odgovora sa 67 % na 86%. Sve to nas navodi na zaključak da je dobra edukacija temelj dobrog liječenja pacijenata sa DM i bitno je da se ona provodi planski i sistematizirano, a cilj je da plan edukacije bude isti za sve pacijente u Hrvatskoj. PRETILOST I ŠEĆERNA BOLEST Vekić Darija, Verica Šeb Ključne riječi: pretilost, šećerna bolest, debljina Pretilost ili debljina i šećerna bolest ili dijabetes mellitus dvije su pandemije modernog doba koje se mogu povezati jednim imenom diabesity. Povećanjem prevalencije pretilosti raste i broj popratnih bolesti, a time i ukupni morbiditet i mortalitet današnjice koja pogađa sve slojeve društva i svih kontinenata. Iako svi pretili nemaju šećernu bolest, niti su svi dijabetičari pretili, ipak je više od 80% odraslih dijabetičara pretilo. Socijalni utjecaj i civilizacijske prednosti modernog društva pridonose povećanju prevalencije pretilosti kao i šećerne bolesti, osobito u zrelijoj dobi. Debljina je značajan čimbenik rizika za razvoj, tijek i liječenje šećerne bolesti tip 2u odraslih, ali i kod djece i adolescenata. Kod pacijenata koji imaju visoki rizik obolijevanja od dijabetesa tipa 2, glavnu ulogu u prevenciji bolesti ima promjena stila života što podrazumjeva i smanjenje tjelesne težine. Cilj je napraviti program prevencije kojim će se osigurati adekvatan unos svih nutrijenata, a smanjiti broj unesenih kalorija.glavna preporuka je smanjiti unos masti i rafiniranih šećera te povećati unos prehrambenih vlakana iz namirnica koje ih sadržavaju (cjelovite žitarice, voće i povrće).također je potrebno povećati tjelesnu aktivnost, prilagođeno svakom pojedincu (preporuka je 30min dnevno). Promjena životnih navika važan je korak i u liječenju dijabetesa, a podrazumijeva promjenu loših prehrambenih navika te redovitu tjelesnu aktivnost. Cilj liječenja je dobro reguliranje bolesti, prevencija i sprečavanje komplikacija izazvanih dijabetesom a samim time se i povećanjem kvalitete života oboljelih osoba. U radu ćemo prikazati pacijenta sa dijagnozom Obesitas extrema, komplikacijama osnovne bolesti i novootkrivenom šećernom bolesti. 45

ŠTO NAM POKAZUJE OKSIMETRIJA MJERENJE TRANSKUTANOG TLAKA KISIKA (tcpo2) U MEKIM ČESTIMA Karolina Petranović Ključne riječi: tlak, kisik, ishemija, tkiva, mikrocirkulacija Mjerenje transkutanog tlaka kisika (tcpo2) u mekim čestima predstavlja neinvazivno mjerenje koncentracije kisika u koži. Metoda se koristi kod procjene mikrocirkulacije, vjerojatnosti cijeljenja ulkusa stopala, predviđanja amputacije, sugestije razine amputacije, indikacije za revaskularizaciju, postavljanje dijagnoze kronične kritične ishemije, kod primjene hiperbarične terapije i kod terapije vazodilatatorima. Normalne vrijednosti tcpo2 kao odraz stanja mikrocirulacije u nogama su 40 odnosno 60 mmhg. Velika vjerojatnost da će ulkus stopala zacijeliti postoji kada je vrijednost veća od 40 mmhg. Granična vrijednost tcpo2 za postavljanje dijagnoze kronične kritične ishemije je 30 mmhg. Mjerenje transkutanog tlaka kisika (tcpo2) u mekim čestima predstavlja neivazivno mjerenje koncentracije kisika u koži odnosno stanje mikrocirkulacije. Oksimetrija (tcpo2) omogućava trenutnu, kontinuiranu informaciju o sposobnosti tijela da dovede kisik tkivima. Vrijednost tcpo2 ovisi o unosu kisika respiratornim sustavom, transportu kisika odnosno kapacitetu krvi za transport kisika i o cirkulacijskom sustavu općenito. Bilo koji poremećaj koji mijenja sposobnost organizma da dostavi kisik tkivima biti će vrlo brzo vidljiv na vrijednosti tcpo2 obzirom da koža nije prioritetni organ za oksigenaciju. Metoda se koristi kod procjene mikrocirkulacije, vjerojatnosti cijeljenja ulkusa stopala, predviđanja amputacije, sugestije razine amputacije, indikacije za revaskularizaciju, postavljanje dijagnoze kronične kritične ishemije, kod primjene hiperbarične terapije (ishemija i efekt terapija) i kod terapije vazodilatatorima. Kod nas u Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac oksimetrija se koristi kod procjene stanja mikrocirkulacije osoba s perifernom arterijskom bolešću, određivanja vjerojatnosti cijeljenja ulkusa stopala te kod postavljanja dijagnoze kronične kritične ishemije. ŠTO GUBIMO A ŠTO DOBIVAMO Snježana Gaćina Ključne riječi: prehrana, metabolizam, priprema hrane, zdravlje Danas znamo da zdravlje, postizanje idealne tjelesne mase i vitalne starosti nisu posljedica puke sreće. Zdravi način prehrane treba uživati što veći broj ljudi. Naglasak treba staviti na uživanje u namirnicama koje pridonose zdravlju, igraju važnu ulogu u održavanju tijela i uma, maksimalno funkcionalnim. Buduće zdravlje leži u izboru i pripremi namirnica koje sadržavaju najviše hranjivih tvari a istovremeno potiču metabolizam, a u sinergiji su s našim genima. Metabolizam je ukupnost bioloških, 46

fizikalnih i biokemijskih reakcija i procesa koji se u organizmu odvijaju na nivou tkiva i stanice. Metabolizam uključuje unos, razgradnju, dobavu, apsorpciju, iskorištenje, preradu hranjivih tvari u svrhu iskorištavanja energije za životne procese. Prehrana treba biti izvor hranjivih tvari, cjelovite i ako je moguće ekološki uzgojene, poznate i svakodnevne, prihvatljive cijene, ukusne te lako dostupne. U njih se ubrajaju: povrće, voće, riba, morski plodovi, orašasto voće, sjemenke, krto meso, mahunarke, cjelovite žitarice, ljekovito bilje i začini. Preporučeni način pripreme hrane olakšava probavu, povećava bioraspoloživost, intenzivira okus i čini namirnice sigurnim za konzumaciju. Preporučena priprema namirnica je kuhanje na pari, pirjanje, kratko grilanjem u pećnici i poširanje. Posuđe koje se preporuča koristi je: posuđe od nehrđajućeg čelika, emajla, gusa i vatrostalnog stakla. Preporučeno je kuhane od 7-15 minuta, međutim, neke namirnice zbog sigurnosti zahtjevaju dulje kuhanje: veliki komadi ribe i mesa. RAČUNANJE UGLJIKOHIDRATA Gordana Miholić Ključne riječi: ugljikohidrati, prandijalni inzulin, korektivni faktor, ugljikohidratni omjer Prehrana bolesnika sa šećernom bolesti jedan je od osnovnih principa liječenja, bilo da se radi o tipu1 ili tipu2 šećerne bolesti. Od izuzetne je važnosti educirati bolesnika o sadržaju osnovnih nutrijenata u namirnicama, osobito sadržaju ugljikohidrata. Obzirom da ugljikohidrati direktno utječu na razinu glikemije, prepoznavanje tih namirnica i njihovih količina u obroku su od presudnog značaja za dobru regulaciju glikemije. Pacijenti koji su na inzulinu, osobito na intenziviranoj inzulinskoj terapiji, posebnu pažnju pridaju količini ugljikohidrata u pojedinom obroku. Osnovni je princip intenzivirane inzulinske terapije dobro poznavanje i određivanje grama ugljikohidrata kako bi se mogla samostalno odrediti doza prandijalnog inzulina. Da bi pacijent bio sposoban za ovakvu vrstu edukacije trebaju biti motivirani i edukator i pacijent. Pacijent treba biti raspoložen za učenje i očuvanih kognitivnih funkcija. Ugljikohidratni omjer je odnos količine prandijalnog inzulina i grama unesenog ugljikohidrata. Pacijent na osnovu jednostavne formule može izračunati koliko mu jedinica prandijalnog inzulina treba u pojedinom obroku. Korektivni faktor je količina prandijalnog inzulina koja se primjenjuje u pojedinim situacijama hiperglikemije. Pacijent jednostavnom formulom dolazi do broja jedinica inzulina koje primjenjuje kada je potrebno sniziti glikemiju. Ovakvim se izračunima pomaže bolesnicima da budu slobodni u određivanju doze prandijalnog inzulina, te da znaju riješiti situacije povećane glikemije, nastale zbog pogrešaka u prehrani, ali i u stanjima akutnih bolesti. 47

NOTES 48

NOTES 49

Primijenite JARDIANCE što ranije kod vaših ŠBT2 bolesnika s HIPERTENZIJOM i KORONARNOM BOLEŠĆU SMANJITE KV SMRTNOST I SPRIJEČITE KV DOGAĐAJE 1-5 Prvi oralni antidijabetik odobren od strane EMA za učinak na kontrolu glikemije i smanjenje KV smrtnosti. 1 (empagliflozin) 10 mg filmom obložene tablete 25 mg filmom obložene tablete (empagliflozin+metforminklorid) 5 mg/850 mg; 12,5 mg/850 mg; 5 mg/1000 mg; 12,5 mg/1000 mg filmom obložene tablete KV = kardiovaskularni Reference: 1. Sažetak opisa svojstava lijeka Jardiance, 2019. 2. Zinman B, Wanner C, Lachin JM, et al; EMPA-REG OUTCOME Investigators. Empagliflozin, cardiovascular outcomes, and mortality in type 2 diabetes. N Engl J Med. 2015;373(22):2117-2128. 3. Zinman B, Inzucchi SE, Lachin JM, et al. Rationale, design, and baseline characteristics of a randomized, placebo-controlled cardiovascular outcome trial of empagliflozin (EMPA-REG OUTCOMER). Cardiovasc Diabetol. 2014;13(102). doi:10.1186/1475-2840-13-102. 4. Piepoli MF, Hoes AW, Agewall S, et al. 2016 European Guidelines on cardiovascular disease prevention in clinical practice: The Sixth Joint Task Force of the European Society of Cardiology and Other Societies on Cardiovascular Disease Prevention in Clinical Practice. Eur Heart J. 2016;37(29):2315-2381. 5. Davies MJ et al. Management of hyperglycaemia in type 2 diabetes, 2018. A Consensus report by the American Diabetes Association (ADA) and the European Association for the Study of Diabetes (EASD). Diabetologia. 2018 Oct 5. doi: 10.1007/s00125-018-4729-5. Epub ahead of print.

Page 1 / 1 Snapshot AVERAGE % above target 19 % % in target 77 % % below target 4 % Average duration SENSOR DATA mmol/l 203 Min CAPTURED 97 % Daily scans 4 21 mmol/l 10.0 3.9 5.6 5.0 3.0 Average Glucose 10th to 90th Percentile Median 0 00:00 06:00 12:00 18:00 00:00 3.9 Low Glucose Events 2.2 00:00 06:00 12:00 18:00 00:00 100% 50% Sensor Data Captured 0% 00:00 06:00 12:00 18:00 00:00 DAILY CARBS RAPID-ACTING INSULIN Meal Correction User Change Manual LONG-ACTING INSULIN Total Daily Insulin 39.3u 39.3 grams/day units/day units/day units/day Snapshot 6 January 2017-19 January 2017 (14 Days) Glucose Glucose 7.8 Estimated A1c 6.5% or 48 mmol/mol Insulin 326 39.3 LOW GLUCOSE EVENTS 4 Comments There was a ketone test. The result was 0.6 mmol/l. Gaps found in food data. 1 day in this Sensor Usage reporting period has no recorded food events.

Victoza Dokazano sprječava kardiovaskularne događaje 1,2 Nenadmašno sniženje HbA1C 3-9 Nenadmašno smanjenje tjelesne težine 3-9 GLP-1=glukagonu sličan peptid-1. Omogućite korisne učinke Vašim bolesnicima uz najpropisivaniji agonist GLP-1 receptora 2,10 Reference: 1. Marso SP, Daniels GH, Brown-Frandsen K, et al; the LEADER Steering Committee on behalf of the LEADER Trial Investigators. Liraglutide and cardiovascular outcomes in type 2 diabetes. N Engl J Med. 2016;375(4):311-322. 2. Victoza Sažetak opisa svojstava lijeka. 3. Pratley R, Nauck M, Bailey T, et al; for the 1860-LIRA-DPP-4 Study Group. One year of liraglutide treatment offers sustained and more effective glycaemic control and weight reduction compared with sitagliptin, both in combination with metformin, in patients with type 2 diabetes: a randomised, parallel-group, open-label trial. Int J Clin Pract. 2011;65(4):397-407. 4. Nauck M, Rizzo M, Johnson A, Bosch-Traberg H, Madsen J, Cariou B. Once-daily liraglutide versus lixisenatide as add-on to metformin in type 2 diabetes: a 26-week randomised controlled clinical trial. Diabetes Care. 2016;39(9):1501-1509. 5. Buse JB, Nauck M, Forst T, et al. Exenatide once weekly versus liraglutide once daily in patients with type 2 diabetes (DURATION-6): a randomised, open-label study. Lancet. 2013;38(9861):117-124. 6. Pratley RE, Nauck MA, Barnett AH, et al. Once-weekly albiglutide versus once-daily liraglutide in patients with type 2 diabetes inadequately controlled on oral drugs (HARMONY 7): a randomised, open-label, multicenter, non-inferiority phase 3 study. Lancet Diabetes Endocrinol. 2014;2(4):289-297. 7. Buse JB, Rosenstock J, Sesti G, et al; for the LEAD-6 Study Group. Liraglutide once a day versus exenatide twice a day for type 2 diabetes; a 26-week randomised, parallel-group, multinational, openlabel trial (LEAD-6). Lancet. 2009;374(9683):39-47. 8. Dungan KM, Provedano ST, Forst T, et al. Once-weekly dulaglutide versus once-daily liraglutide in metformin-treated patients with type 2 diabetes (AWARD-6); a randomised, open-label, phase 3, non-inferiority trial. Lancet. 2014;384(9951):1349-1357. 9. Pratley RE, Nauck M, Bailey T, et al: for the 1860-LIRA-DPP-4 Study Group. Liraglutide versus sitagliptin for patients with type 2 diabetes who did not have adequate glycemic control with metformin: a 26-week, randomised, parallel-group, open-label trial. Lancet. 2010;375(9724):1447-1456. 10. Internal calculations based on IMS MIDAS database, April 2017. Novo Nordisk Hrvatska d.o.o., Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 17, 10020 - Zagreb, www.novonordisk.hr SAMO ZA ZDRAVSTVENE RADNIKE HR19VZ00001 (04/2019)