UVOD

TREND RIZIČNIH PONAŠANJA KOD STUDENTICA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Mr.sc. Sanja Ćurković, 1 Doc. Dr.sc. Romana Caput-Jogunica, 1 Vesna Alikalfić 2 1 Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, 21 Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Sažetak Provedeno je istraživanje na studenticama Agronomskog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ukazuje na veliki problem nedostatne tjelesne aktivnosti studentica. Analiza rezultata pokazuje da je 53% studentica u zadnjih mjesec dana prosječno bilo aktivno samo 1 dan, a 15,76% niti jedan dan. Utvrđena je razlika između stvarnog BMI (21,05-21,35) i poželjnog BMI (19,75-19,55). Buduća istraživanja bi trebala uključiti razvoj mjernog instrumenta koji bi detektirao što veći broj sedentarnih aktivnosti tipičnih za studentsku populaciju. Ključne riječi: studentice, tjelesna aktivnost, zdravlje UVOD Mnoga zdrava ponašanja usvajaju se tijekom adolescencije i rane odrasle dobi (Both,2002.). Umanjena tjelesna aktivnost u populaciji studenata rezultira neaktivnošću u odrasloj dobi, što je danas opći javnozdravstveni problem.(both,2002., Calfas i sur. 2000.) Tjelesna neaktivnost je povezana s većim brojem rizika za razvoj kroničnih bolesti (debljina, srčano-žilna oboljenja i dr.) zbog čega uloga sedentarnog ponašanja u javnom zdravstvu danas privlači veliku pozornost. Organizacije koje se bave prevencijom i zaštitom zdravlja studentske populacije identificirali su tjelesnu neaktivnost kao jednu od šest rizičnih ponašanja za zdravlje na populaciji studenata (WHO, 2003.; ACHA, 2002). Istraživanja su pokazala da navike bavljenja tjelesnom aktivnošću usvojene u vrijeme studija značajno pridonose tjelesnoj aktivnosti u odrasloj dobi (Keating i sur. 2005.; Sparling i Snow, 2002.; Fish i Nies,1996.) Na populaciji studenata provedena su brojna istraživanja koja se odnose na tjelesnu aktivnost, a obzirom na ciljeve grubom podjelom možemo ih sistematizirati kao: 1. Deskriptivna istraživanja koja opisuju tjelesnu aktivnost, kvantitativne i kvalitativne promjene, te odrednice tjelesne aktivnosti (Nahas i sur. 2003.; Sparling i Snow, 2002.; Calfas i sur. 2000.; Wallace i sur. 2001.; 2003.: Buckworth, 2001.) i dr. 2. Istraživanja u svrhu promicanja preventivnih programa i značaja redovite tjelesne aktivnosti u populaciji studenata (Leslie, 2001.; Buckworth, 2001.; Sallis i sur. 1999). Istražujući tjelesnu aktivnost istraživači su postavili teorijske okvire tjelesne aktivnosti. Unutar teorijskog okvira tjelesnu aktivnost možemo promatrati u odnosu na: osobne faktore (dob, spol, rasa, opće stanje zdravlja i dr.), socijalne faktore (obiteljska podrška, prijatelji), 1

kognitivnom planu (uspješnost, stav prema tjel. aktivnosti) i faktore okoline (vremenski uvjeti, izvođenje vježbe i dr). (Calfas i sur. 2000.; Wallace i sur. 2001.; Keating i sur. 2005). Najveći broj istraživanja tjelesne aktivnosti provodio se obzirom na dob i spol. Dio istraživanja je zabilježio da postoji spolna razlika u tjelesnoj aktivnosti u populaciji studenata (Leslie i sur. 2000., Huang TTK i sur. 2003; prema Keating i sur. 2005., Wallace i sur. 2001). Istraživanja pokazuju određene razlike po spolu s obzirom na interes prema pojedinim kineziološkim aktivnostima. Interes studenata je veći za timske sportove i kondicijske vježbe s opterećenjem dok su studentice više zainteresirane za grupne fitness programe i plesne strukture (Leslie i sur. 2000., Keating i sur. 2005). U ovoj populaciji je važno istražiti ranije sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima jer se pokazalo da osobe koje su bile aktivne tijekom ranijeg školovanja nastavljaju s tjelesnim vježbanjem tijekom i nakon studija. (Hildebrand, Johnson 2001.) U Hrvatskoj su provedena istraživanja na studentskoj populaciji po pojedinim fakultetima primjenom skala K1 (stava prema sportu) i K2 (stupanj angažiranosti u sportu) (Bosnar, Prot, 1993; 1995;1999; Caput-Jogunica, 1999.; Fučkar, Dijaković, 2001.; Prot, Caput-Jogunica, Komel-Klaić, 2001.) te procjenom indeksa tjelesne aktivnosti i samoprocjene fitnesa (Caput- Jogunica, Ćurković, 2007). Analize navedenih istraživanja ističu problem nedostatne aktivnosti studenata, a osobito studentica. Uvažavajući rezultate i analize spomenutih istraživanja, na dva fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je provedeno istraživanje u svrhu utvrđivanja: 1. dosadašnje tjelesne aktivnosti studentica, 2. trenutnog stanja sudjelovanja u sportsko rekreativnim aktivnostima promatrano kroz zadnjih mjesec odnosno sedam dana, 3. stvarne i poželjne mjere tjelesne mase i tjelesne visine, 4. stanja stvarnog i poželjnog BMI u svrhu procjene stupnja rizika za zdravlje. Na kraju autore je zanimalo da li postoji razlika u tjelesnoj aktivnosti i BMI između studentica Agronomskog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. METODE RADA Uzorak se sastoji od 368 studentica u dobi 18-20 godina starosti (37,77% studentica Agronomskog fakulteta i 62,23% studentica Filozofskog fakulteta). Studentice su polaznice nastave tjelesne i zdravstvene kulture u programima aerobika, jazza, narodnog i društvenog ples, cheerlidinga, trbušnog plesa, klasičnog baleta i fitnessa). Primijenjen je upitnik koji u sebi sadrži varijable koje se odnose na raniju tjelesnu aktivnost (DOSAD) sastavljenu od 7 čestica, varijablu koja procjenjuje tjel. aktivnost u zadnjih mjesec dana (MJESEC) sastavljenu 2

od 6 čestica, te varijablu kojima se procjenjuje aktivnost u zadnjih 7 dana (7DANA) sastavljene od 6 čestica te varijabli kojima se procjenjuje stvarna tjelesna visina i masa (STVVIS, STVMAS) i poželjna tjelesna visina i masa (POŽVIS, POŽMAS). Također je izračunat BMI stvarne i poželjne tjelesne mase te njihova razlika. Programom statistica 7.1 izračunati su osnovni statistički parametri. Razlike u frekvencijama odgovora obzirom na fakultet testirane su χ 2 testom za svaku varijablu. REZULTATI Analizom uvida u dosadašnju tjelesnu aktivnost tijekom osnovne i srednje škole gotovo pola ispitanica nije se bavila ničim izvan redovne nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Promatrano po fakultetima zamjetna je razlika u rekreativnom i natjecateljskom sportu. Studentice Filozofskog fakulteta više sudjeluje kako u povremenom rekreativnom sportu, tako i redovitom rekreativnom sportu (2 i više puta tjedno po 1 sat). Vrhunskih sportašica je mali broj i one sve pripadaju Filozofskom fakultetu. Tablica 1. Rezultati dosadašnje tjelesne aktivnosti studentica Do upisa na fakultet (tijekom O.Š i S.Š.) kakva je bila Vaša tjelesna aktivnost? AGR FFZG UKUPNO Kategorije odgovora f % f % f % Oslobođena od nastave TZK i dr. aktivnosti 1 0,27 3 0,82 4 1,09 Samo u okviru nastave TZK 65 17,66 83 22,55 148 40,22 Osim nastave TZK bila sam aktivna i u škol. 7 1,90 13 3,53 20 5,43 Sportu Bavila sam se sportom povremeno, rekreativno 38 10,33 56 15,22 94 25,54 Rekreativno (2 i više x tjedno po 1 sat) 16 4,35 45 12,23 61 16,58 Bila sam aktivna sportašica 12 3,26 24 6,52 36 9,78 Vrhunska sportašica, reprezentativka 0 0 5 1,36 5 1,36 UKUPNO 139 37,77 229 62,23 368 100% Analizirajući tjelesnu aktivnost u zadnjih mjesec dana od provođenja istraživanja primjetno je da se više od pola uzorka (53,80%) bavilo sportsko-rekreativnim aktivnostima između 2 i 5 puta. Ovakav rezultat je poražavajući iz razloga što naše studentice potvrđuju ranije provedena istraživanja o velikom padu u tjelesnoj aktivnosti u ženskoj populaciji mladih odraslih ljudi. Studentice očito imaju usvojeni sedentarni način života u kojem nema dovoljno mjesta za tjelesnu aktivnost niti brigu o zdravlju putem iste. Naime, tjelesna neaktivnost je prepoznata kao jedan od šest prioriteta koji se odnose na rizično ponašanje za zdravlje na 3

populaciji studenata (WHO, 2003.; ACHA, 2002). Rekreativne programe koji se obično provode 2 puta tjedno ukupno je pohađalo 18,45% studentica, od kojih su više zastupljenje studentice Filozofskog fakulteta. U redovnom preporučenom tjelesnom vježbanju najmanje 3 puta tjedno sudjelovalo je ukupno oko 15% studentica s tim da gotovo 12% studentica otpada na studentice Filozofskog fakulteta. Tablica 2. Rezultati tjelesne aktivnosti studentica u zadnjih mjesec dana (travanj, 2007.) U zadnjih mjesec dana koliko ste se puta bavili s nekom sportskorekreativnom aktivnošću? AGR FFZG UKUPNO F % F % F % 1 Niti jednom 29 7,88 15 4,08 44 11,96 2 2-5 puta 71 19,29 127 34,51 198 53,80 3 6-12 puta 24 6,52 44 11,96 68 18,48 4 13-20 puta 8 2,17 22 5,98 30 8,15 5 21-28 puta 3 0,82 10 2,72 13 3,53 6 Svaki dan 4 1,09 11 2,99 15 4,08 UKUPNO 139 37,77 229 62,23 368 100% Analizirajući tjelesnu aktivnost u zadnjih 7 dana vidljivo je da je 38% studentica sudjelovalo u nekoj sport. rekreativnoj aktivnosti samo jednom u trajanju minimalno 30 minuta. Gotovo isto toliko je sudjelovalo 2 i 3 puta u zadnjih tjedan dana. Svakodnevno bavljenje sportskorekreativnim aktivnostima prijavilo je manje od 10% studentica. Razlike između studentica oba fakulteta su vidljive. U analiziranim varijablama studentice Filozofskog fakulteta su aktivnije kako u umjerenom tako i u svakodnevnom bavljenju sportsko-rekreativnim aktivnostima.(pearson Chi square 18,8618, df=5, p=0,02), odnosno (Pearson Chi-square: 13,7260, df=5, p=0,17) Tablica 3. Rezultati tjelesne aktivnosti studentica u zadnjih sedam dana (travanj,2007.) U zadnjih 7 dana koliko ste se dana bavili s nekom sportsko-rekreativnom aktivnošću u trajanju minimalno 30 minuta? AGR FFZG UKUPNO F % F % F % 1 Niti jedan dan 32 8,70 26 7,07 58 15,76 2 Jedan dan 52 14,13 88 23,91 140 38,04 3 Dva dana 31 8,42 56 15,22 87 23,64 4 Tri dana 17 4,62 28 7,61 45 12,23 5 Četiri dana 4 1,09 17 4,62 21 5,71 6 Pet i više dana 3 0,82 14 3,80 17 4,62 UKUPNO 100% Osim analize tjelesne aktivnosti u istraživanju su prema uzoru na istraživanja (Ojamaa,M. i sur.2004., Racette,S. i sur.2005., Keating, XD. 2005.) utvrđene vrijednosti BMI, osobno zadovovljstvo tjelesnom visinom i masom. Indeks tjelesne mase (Body Mass Index - BMI) je 4

jednostavna metoda brze procjene optimalne tjelesne težine pojedinca. 1 Rezultati nam pokazuju da postoji razlika između stvarnog i poželjnog BMI po fakultetima, ali gledajući ukupno postoji razlika između stvarnog i poželjnog BMI. Grafički prikazi na slikama 1., 2. i 3. vrlo dobro pokazuju odstupanja od stvarnog stanja, te ispitane studentice žele biti više i mršavije. 36 26 34 32 24 30 22 28 stvbmi 26 24 22 pozbmi 20 18 20 16 18 16 14 14 1 2 fax Median 25%-75% Min-Max 12 1 2 fax Median 25%-75% Min-Max. Slika 1 Stvarni BMI (1-AGR, 2-FFZG) Slika 2. Poželjni BMI (1-AGR, 2-FFZG Slika 3. Prikaz razlika između stvarnog i poželjnog BMI (1-AGR, 2-FFZG) BMI(kg/m 2 ) 21,8 21,6 21,4 21,2 21,0 20,8 20,6 20,4 20,2 20,0 19,8 19,6 19,4 19,2 19,0 Mean; Whisker: Mean±0,95 Conf. Interval 1 2 fakultet stvbmi pozbmi ZAKLJUČAK Na osnovu analize rezultata ovog istraživanja važno je istaknuti veliki problem nedostatne tjelesne aktivnosti studentica, od kojih je 53% u zadnjih mjesec dana prosječno bilo aktivno samo 1 dan, a 15,76% niti jedan dan. Rezultati su posljedica dosadašnje uključenosti s obzirom da 40,22% studentica nije sudjelovalo niti u jednoj sportsko-rekreativnoj aktivnosti osim obavezne nastave tjelesne i zdravstvene kulture tijekom osnovne i srednje škole.. 1 Temelji se na odnosu tjelesne težine i visine osobe. Ne predstavlja idealnu mjeru jer ne radi razliku između tjelesne mase uzrokovane prevelikom količinom masnog tkiva i tjelesne mase koju čine mišići, te zna biti prestrog prema muškarcima, a nedovoljno strog prema ženama. Stoga rezultate dobivene izračunom indeksa tjelesne mase trebamo uzeti samo kao smjernicu, a nipošto ne kao precizan dijagnostički pokazatelj pretilosti. 5

Slijedom toga možemo zaključiti da nisu usvojile naviku bavljenja tjelesnim vježbanjem kao nešto što bi bilo važno za njihovo zdravlje. Trend neaktivnosti se dakle nastavlja i dalje i ono što možemo predvidjeti su u početku brojne zdravstvene tegobe koje nakon određenog broja godine polako prelaze u bolest. S druge strane susrećemo se s opterećenošću mladih žena svojim izgledom i potrebom da budu mršave. Iako smo na našem uzorku dobili idealan BMI (21,05-21,35) ispitanice ipak nisu zadovoljne svojim izgledom, te bi htjele biti mršavije ( poželjni BMI 19,75-19,55). Na temelju ovog i brojnih drugih istraživanja, mišljenja smo da bi trebalo provesti cijeli niz istraživanja vezanih uz motivaciju, odnos između studentskog vježbanja i drugih studentskih aktivnosti. Buduća istraživanja bi trebala uključiti razvoj mjernog instrumenta koji bi detektirao što veći broj sedentarnih aktivnosti tipičnih za studentsku populaciju. Osobito bi trebalo istražiti relacije sedentarnog ponašanja i drugih rizičnih faktora za zdravlje u ovoj populaciji. Na populaciji studenata iznenađuje i nedostatak longitudinalnih istraživanja u kojima bi se evidentirale promjene u odnosu na tjelesnu aktivnost srednjoškolaca. LITERATURA 1.American College Health Association.(2002). Healthy Campus 2010: Make it happen. Baltimore, MD: American College Health Association. 2.Bosnar, K., Prot, F.(1993). Prilagodba skale K1 stava prema športu populacije studenata kineziloškog fakulteta. U: V. Findak (ur.), Zbornik radova 2. ljetne škole pedagoga fizičke kulture RH.str 64-69 3.Bosnar,K. Prot,F. (1995). Konkurentna validacija mjera stava i angažmana športskim aktivnostima. U V. Findak(ur.) Zbornik radova 4. Ljetne škole pedagoga fizičke kulture. 139-141. 4.Both,FW., Chakravarthy, MV. (2002). Costs and consequences of sedentery living: new bettleground for an old enemy. President s Council on Physical Fitness and Sports: Research Digest. 3:1-7. 5. Buckworth, J.(2001). Exercise adherence in college students:issues and preliminary results. Quest. 53:335-345. 6. Calfas, K.J., Sallis,J.F., Nicholas,JF et al.(2000). Project GRAD two-yaer outcomes of a rendomized controlled physical activity intervention among young adults. Am J Prev Med. 18:28-37. 7. Caput-Jogunica, R., Ćurković,S (2007). Indeks tjelesne aktivnosti i samoprocjena fitnesa studenata Agronomskog fakulteta. Sport za sve u funkciji unapređenja kvalitete života. Ur: M. Andrijašević, 319-326. 8. Fish,C., Nies, M.(1996). Health promotion needs of students in a college environment. Public Health Nurse. 13:104-111. 9. Hildebrand, KM, Johnson, DJ. (2001). Determinants of college physical activity class enrollment: implications for high school physical education. Phys Educ. 58:51-56. 10. Fučkar, K. Dijaković, T. (2001). Analiza stava i interesa prema sportu studenata Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. U V. Findak (ur.) Zbornik radova 10. Ljetne škole pedagoga fizičke kulture.114-117. 6

11. Keating,D.X., Guan, J., Pinero, H.C., Bridges, D.M. (2005.) A meta-analysis of College Students Physical Activity Behaviors. Journal of American College Health, vol.54, (2), 116-125. 12. Leslie, E., Sparling, PB., Owen,N. (2001). University Campus setting and the promotion of physical activity in young adults: lessons from research in Australian and the US. Health Educ. 101:116-125. 13. Nahas, M.V., Goldfine, B., Collins, MA. (2003). Determinants of PA in adolescentsand yung adults: the basis for high school and college physical education to promote active lifestyles. Phys Educ. 60(1):42-56. 14. Ojamaa,M.,Landor,A., Ignatjeva,N.,Maaroos,J.(2004). Anthropometric indices and health-related behaviours among female University students. Papers on Antropology XIII. 176-184 15. Racette,S., Deusinger,S., Strube,M et al. (2005). Weight Changes, Exercise and Dietary Patterns During Freshman and Sophomore Years of College. Journal of Am College Health, vol 53(6), 245-251. 16. Sallis, J.F., Calfas, KJ., Nichols, JF., et al (1999). Evaluation of a university course to promote physical activity: project GRAD. Res. Q Exerc Sports. 70:1-10. 17. Sparling, P.B., Snow, T.K. (2002). Physical activity patterns in recent college alumni. Res. Q Exercise Sport. 73: 200-205. 18. Wallace, L.S., Buckwort, J. (2001). Application of the transtheoretical model to exercise behavior among nontraditional college students. Am J Health Educ. 32:39-47. 19. Wallace, L.S. Buckwort, J. (2003). Longitudinal shifts in exercise stages of change in college students. J Sports Med Phys Fitness. 43:209-212 20.World Health Organization.( 2003). The European Health Report 2002. European series no.97. Copenhagen:WHO Regional Office for Europe. 7

TREND RIZIČNIH PONAŠANJA KOD STUDENTICA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Mr.sc. Sanja Ćurković, 1 Doc. Dr.sc. Romana Caput-Jogunica, 1 Vesna Alikalfić 2 1 Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, 21 Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Sažetak Provedeno je istraživanje na studenticama Agronomskog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ukazuje na veliki problem nedostatne tjelesne aktivnosti studentica. Analiza rezultata pokazuje da je 53% studentica u zadnjih mjesec dana prosječno bilo aktivno samo 1 dan, a 15,76% niti jedan dan. Utvrđena je razlika između stvarnog BMI (21,05-21,35) i poželjnog BMI (19,75-19,55). XXistraživanja bi trebala uključiti razvoj mjernog instrumenta koji bi detektirao što veći broj sedentarnih aktivnosti tipičnih za studentsku populaciju. Ključne riječi: studentice, tjelesna aktivnost, zdravlje Trend of risk behavior of the female students of the University of Zagreb Summary The present study has been provided on university female students of the Faculty of Agriculture and Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb. The results of the study show that 53% female students have participated in physical activity only 1 day per month and 15,76% not at all. The differences beetween real BMI (21,05-21,35) and desirable BMI are confirmed. It would be desirable that the next studies create an instrument ( questionnaire) which could detect better the sedentary style of living. 8