588 RUDARSTVO RUDARSTVO, pronalaženje i vađenje (dobivanje) korisnih mineralnih sirovina iz Zemljine kore. U širem smislu, rudarstvo obuhvaća sve rado

588 RUDARSTVO RUDARSTVO, pronalaženje i vađenje (dobivanje) korisnih mineralnih sirovina iz Zemljine kore. U širem smislu, rudarsvo obuhvaća sve radove koji akvo vađenje omogućuju i koji dobivene mineralne sirovine prevaraju u korisan proizvod. Česo dodani radovi nisu porebni jer su mineralne sirovine odmah nakon vađenja bez ikakve dalje prerade podobne za uporebu. To su, npr., neke vrse ugljena, kamena sol, boksi i neki nemeali. Nekada su se u rudarsvo ubrajale i geologija, mineralogija, perologija, geofizika i mealurgija. Danas su se, međuim, e nekadašnje pomoćne grane rudarsva razvile u samosalne naučne odnosno ehničke discipline, pa se u rudarsvo uvršavaju samo ona njihova područja koja neposredno služe pronalaženju (israživanju), pripremi, okopavanju (dobivanju), ransporu (opremi) i oplemenjivanju mineralnih sirovina. Za radove u rudarsvu porebne su i mnoge druge osnovne i primijenjene znanosi, a o su: maemaika, fizika, kemija, geodezija, građevinarsvo i srojarsvo, pa je rudarsvo veoma kompleksan vid ljudske djelanosi. U nizu članaka opisane su radne faze u rudarsvu, dok je oplemenjivanje mineralnih sirovina prikazano u posebnom članku (v. Oplemenjivanje mineralnih sirovina, TE 9, sr. 608). Prehisorijsko razdoblje. Počeci rudarsva sežu daleko u prehisoriju. Ne računajući prebiranje po nanesenom kamenju radi odabira nekog ošrobridnog komada kao alaa ili oružja i njegovu obradu okresivanjem, prvim rudarenjem u današnjem smislu može se smarai pronalaženje i vađenje neophodnog začina, soli, e minerala za dobivanje vare, kremena kresivca. U mnogim evropskim i sjevernoafričkim zemljama, od Engleske do Egipa, nađeni su osaci jamskog dobivanja kresivca (si. 1) koji se mogu prilično sigurno dairai bar u neoliik, mlađe kameno doba, j. u < 3. milenij. M eđuim, o nisu prvi ragovi rudarske djelanosi. Na osnovi dosadašnjih nalaza i spoznaja e inerpreacija korelacijom i primjenom ugljikova izoopa 14C akve se djelanosi mogu smjesii i u doba između mezoliika i neoliika, j. u < 7. milenij. Kara na si. 2 prikazuje lokaciju prvih rudnika, s naznakom minerala koji se dobivao i s najčešće prihvaćenim dairanjem. Prema om prikazu, najsarije je rudarsvo, rudarsvo bakra i olova u Maloj Aziji, na isočnosredozemnim oocima Cipru i Krei, na Kavkazu i u M ezopoamiji. Prema novijim israživanjima, među najsarije cenre rudarsva bakra spada i Rudna Glava, donedavno akivan rudnik magneia isočno od M ajdanpeka. Tu su nađeni pokopi, hodnici i okomia okna duboka 15---20m, s mnogobrojnim osacima rudarskog košanog alaa, veoma sličnog alau za rudarenje kresivca. Nalaziše poječe iz prve polovice < 4. milenija. Po svemu se čini da se iz oga prasarog zapadnoazijsko-medieransko-balkanskog kruga širilo poznavanje meala e njihove obrade i prim jene na zapad, u Evropu, i na isok, u Indiju i Kinu. Inenzivnos i vrijeme og širenja kao da je u vezi s prelaskom iz nomadskog na sjedilački način živoa. Rudarski zana zahijeva profesionalan prisup radu, on se ne može obavljai u hodu. Ouda i relaivno velike vremenske razlike u počecima rudarske djelanosi u različiim krajevima svijea (si. 2). Prirodno je da su baš bakar i olovo bili prvi uporebni maerijali nakon kamena, jer su o najmekši meali koji se lako mogu oblikovai hladnim kovanjem kamenim čekićima, a osim oga ada su posojala za ono doba bogaa njihova nalaziša u spomenuim krajevim a; Kipros, grčko ime Cipra, naziv je za bakar u mnogim jezicima. Nalaza o rudarsvu željeza ima ek iz mlađeg razdoblja, iz < 3. milenija. Iz og doba poječe vjerojano najsariji komad obrađenog željeza, vjerojano dio veće alake, nađen u reški Keopsove piramide, a možda i 1601 gvozdenih poluga nađenih u asirskom Korsabadu. Dva su razloga šo su nalazi o rudarsvu SI. 1. Prehisorijski rudnik kremena kresivca Spiennes u Belgiji. I glina, 2 pješčani slojevi, 3 kreda s kresivcem, 4 okopi, 5 zračno okno, 6 ulazni i okopni hodnik SI. 2. Područja počeaka rudarsva, s godinama procvaa pr.n.e. SI. 3. Najsarija rudarska kara (^-X III. s., vladavina Ramzesa II). 1 cese prema moru, 2 rudarske nasambe, 3 zlaonosne sijene, 4 prališa

RUDARSTVO 589 željeza oliko mlađi od nalaza o rudarsvu obojenih meala: željezo izjeda rđa, pa su vjerojano ako mnogi željezni predmei nesali prirodnim puem, i, drugo, njegova je prerada, naročio u čelik, daleko složenija od prerade obojenih meala. Prvo zlao svakako poječe iz naplavina rijeka. Rudarsko dobivanje, međuim, prvo se razvija u Egipu. Temelj bogasva faraona nalazio se u rudnicima zlaa od kojih su goovo čiavom dužinom Arapske pusinje na desnoj obali donjeg Nila osali ragovi više od soinjak rudarskih okana, uglavnom iz <^4. milenija. Čudno je da u hijeroglifskoj lierauri ima vrlo malo pojedinosi 0 rudarskom radu, dok se o preradi meala, dakle o mealurškoj srani posla, npr. o izradi oružja od bakra i bronce ili nakia od zlaa, česo navode veoma iscrpni podaci. Moguće je da razloge za ako različi odnos prema rudarima valja ražii u rangiranju pojedinih zanimanja u o doba. Okolnos da su ada u rudnicima morali radii i srani rani zarobljenici i domaći osuđenici, dakle sužnji općenio, provjerena je i dokazana. Iz sarog Egipa poječe i prva rudarsko-geološka kara (si. 3). Na lisu papirusa prikazane su konure i neki dealji rudnika zlaa iz doba Ramzesa II (< 1290 1224). Kara odaje dobar smisao za logičnu dispoziciju radova. Posoje 1 drugi slikovni prikazi rudarskih radova, ali već iz kasnijeg doba. Najsariji su akvi prikazi nađeni na glinenim zavjenim pločicama iz Posejdonova hrama u Korinu (<-650-550, si. 4). Nezavisno od umjeničkog domea, slike na pločicama pokazuju da u anici rudari nisu bili samo robovi (možda čak ni preežno) i da je osnovni ala rudara, čekić i dlijeo, osao neizmijenjen od najsarijih vremena pa sve do počeka XIX. soljeća. Oprilike iz isoga doba, < 700.god., poječe i napis na sijeni u dolini Kidron kod Jeruzalema o proboju unela kojim se voda pooka Siloah (ili Siloe) dovela u grad (si. 5). Tunel je na nekoliko mjesa spomenu u Bibliji, a sačuvan je, i prohodan, i danas. Na si. 6 prikazan je locr og aničkog rudarskog rada. Ukupna dužina unela iznosi 533 m, nakopna visina 45 m, profil 6 0 x 8 0 cm. Mišljenja se suvremenih rudarskih sručnjaka o om objeku razilaze. Prema jednim a, o je prim jer rudarske bespomoćnosi, a prema drugima remek-djelo rudarskog mjernišva. U svakom slučaju, iz og vremena već ima provjerenih podaaka o važnim rudnicima i o rudarsvu općenio. Tako je poznao da su rudnici srebra u Laurionu u Grčkoj bili u pogonu već u < IX. s., a još su u < V. s. bili oliko izdašni da je amo dobiveno srebro omogućilo A enjanim a izgradnju brodovlja kojima su kod Salamine (< 480. god.) razbili nadmoćnu Kserksovu flou. Balkan je od najsarijih vremena važio kao područje veoma bogao rudnim blagom. Najsarije je, vjerojano, rudarsvo zlaa, za koje se misli da bi, u oblasi sliva rijeke Peka, moglo sezai i do < 3000-2000.godine. Na si. 7 kara je današnje Jugoslavije s lokalieima na kojima su nađeni ragovi sarog rudarsva. Sve su o ležiša obojenih meala (bakar, olovo, cink i živa), ali i željeza i zlaa. Valja isaknui da su do danas okrivena samo dva nalaziša koja nisu navedena na kari; o su nalaziša olova/cinka Ajvalija u Srbiji i Šuplja Sijena u Crnoj Gori. Oba su okrivena ek u XX. s. Šuplja Sijena iskorišavana je više od ridese godina, e kao prakički iscrpljeno ležiše napušena osamdeseih godina. SI. 6. Tlocr unela Siloe. 1 u pogrešnom smjeru pojerani hodnici, 2 mjeso proboja SI. 4. Najsariji slikovni prikaz rudarskih radova (Korin, <-650-550) SI. 5. Napis u sijeni o proboju unela Siloe kod Jeruzalema (< 700)

590 RUDARSTVO 'A R a v n e ^ ^ x (L jubljana)"""--^ Liija X ^ a g r e b ) ^ ^ T ^ O isiscia Sjediše rudarskih vlasi Zlao Bakar A Olovo P Živa 0 Željezo '(Sarajevo): (Beogmd) VIMINACIUM / Rudna^ DOM AVI A Glava "i A\aa I L P la N A f i T iograd)'/) Kraovo Zleovo SI. 7. Rudnici na današnjem lu Jugoslavije u predrimsko i rimsko doba Rimski period označava inenzivan razvoj rudarsva u svim rudonosnim provincijama carsva. Rimska se država širila vojnim osvajanjima, pa su zauzei rudnici proglašavani državnim vlasnišvom kao regalia. O uda se i danas goovo univerzalno prim jenjuje pravo vlasnišva države na mineralne sirovine, rudarski regal. Kako su za održavanje pouzdane vojske bila porebna velika sredsva, i za naoružanje i za nagrađivanje vojnika, u prvom su redu eksploairana sva oprije poznaa nalaziša zlaa, ali su za rimskih vremena okrivena i nova. Tako je u o doba kao nalaziše zlaa bio osobio pozna Pirenejski poluook (Luzianija, Asurija, e rijeke D uero i Tajo), zaim Galija, Dacija (osobio E rdelj), Karpai općenio, Alpe u cenralnom i isočnom dijelu (Visoke i Niske Ture) e Balkan (već spomenua oblas Peka, zaim rijeka Hebros (M arica), za koju Rimljani drže da je jedna od pe svjeskih rijeka s najviše zlaa, Trakija, M akedonija i Bosna). Spomenua područja bila su u rimsko doba isodobno i nalaziša srebra. Tako je iz Hispanije prikupljeno srebro omogućilo Hanibalu da opremi vojsku za napad na Rim u drugom punskom rau (<-218-201). Bakar su Rimljani dobivali iz već poznaih nalaziša (si. 2), ali i iz rudnika u Španjolskoj (Rio Tino), Ialiji i Galiji. Kao značajni rudnici bakra (ali i zlaa, srebra i olova) na našem području mogu se spomenui Kučajna (Guduscum ), M ajdanpek i Bor u isočnoj Srbiji. Rimljani su veliku pažnju posvećivali i rudarsvu željeza. Ležiša na ooku Elbi bila su poznaa već za vrijeme Cezara, u < I. s., a za vrijeme cijele njihove vladavine evala je u Noricumu, današnjoj Šajerskoj, željezarska indusrija koja je proizvodila čuvene noričke m ačeve,a opjevao ih je Horacije. Prasaro je i veoma značajno područje rudarsva željeza sjeverozapadna Bosna, zv. sansko-unski paleozoik, s današnjim cenrom u Ljubiji, a nekadašnjim u rimskom municipiju Splaunumu, Sarom M ajdanu, kamo je vodila cesa iz Salone. Tragovi pokazuju da se u željezo dobivalo već u < 3. mileniju. U predrim sko doba, od < IV. s., kopali su u željezo Iliri, a iz rimskog je doba oliko mnogo spomenika da se mora zaključii kako je u posojala vrlo jaka željezarska indusrija. Uz m nogobrojne rudarsko-mealurške osake, kao šo su peći za aljenje, rudarski ala i rudarske lampe, nađeno je mnogo posuđa, novca, a i nadgrobnih spomenika sa žrvenicima (aram a). U dolini Japre osalo je na milijune ona željezne roske. Rudarsvo u nije popuno zamrlo ni za vrijeme Turaka, jer nije jenjala ni poreba za željezom za proizvodnju oružja. Danas je područje sansko-unskog paleozoika glavni snabdjevač željezara u Jugoslaviji. O važnosi današnjih jugoslavenskih krajeva kao rudarskog područja svjedoči i okolnos da je rimska adminisracija Balkan, odnosno Iliriju, podijelila na nekoliko rudarskih glavarsava, prokuraurâ. Comes meallorum per illiricum e procuraor augusii imao je sjediše u Saloni (Solinu), a procuraores meallorum uredovali su u sljedećim mjesima: Siscia (Sisak), Domavia (Srebrenica) (aj je imao naslov procuraor meallorum pannoniorum e dalmaiorum ), Viminacium (Kosolac) i Ulpiana (Lipljan na Kosovu). Srednji vijek. S propadanjem rimskog imperija, počev od III. s., u Evropi propada i rudarsvo, a u V. s. goovo i nesaje. Vandali, Avari, Huni, Goi, Slaveni, Ugri preplavljuju i carsvo i cijelu Evropu, a A rapi zauzimaju Španjolsku. Prilike za nekoliko soljeća ne dopušaju odvijanje rudarske akivnosi. Ona posepeno oživljava ek u oku smirivanja nakon velike seobe naroda, u doba konsolidiranja franačke države, osobio za Karla Velikog, na izmaku VIII. s., kada se ope počinje radii u Noricumu u rudnicima željeza. O uda se mealurgija meala prenosi u Češku, Saksoniju, Harz, Alsace i Španjolsku. U XII. s. na glasu je željezarska indusrija u Nizozemskoj, odakle se širi u Englesku i Skandinaviju. Već u VIII. s. počinje rudarsvo srebra u Češkoj (Pribram ) i Slovačkoj, adašnjoj Ugarskoj (Banska Šiavnica/Schemniz), od X. s. srebro se kopa u Harzu (Rammelsberg kod Goslara) i Mansfeldu u srednjoj Njem ačkoj, od XII. s. u Freibergu u Saksoniji i Falunu u Švedskoj, u XIII. s. na glasu su rudnici Jâchymov i Kuna Hora u Češkoj, emelji moći ada moćnih Premyslovica. U o doba počinje i dobivanje ugljena. Iz Engleske, doduše, ima zapisa o dobivanju ugljena već u IX. s., ali je prvi ugljenokop ovoren 1292. u Nevvcasleu, kao kraljevski regal dan u zakup građanima og grada. Na koninenu se u iso vrijeme spominju ugljenokopi u Saksoniji (Zwickau), u Belgiji (Liège) i u Nizozemskoj, a iz oga doba ima i podaaka o ada, navodno, već goovo uobičajenoj uporebi ugljena u sjevernoj Kini. U rurskoj oblasi počeci rudarsva ugljena sežu u XIV. s. Srednjovjekovno rudarsvo u Srbiji i Bosni. Rudarsvo na Balkanu oživljava i ope se razvija počev od kraja XII. s., j. paralelno s jačanjem srpske srednjovjekovne države Nemanjića. U sporedno s njom rudarsvo dosiže i svoj procva i propas. To je razdoblje rajalo oko 260 godina, j. od Sefana Prvovjenčanog do pada Srebrenice (1460). Većina rudnika bila je poznaa već u aničko doba, a možda i ranije (Janjevo, Kraovo, Trepča, R udnik, Kučajna, Srebrenica), ali neka su ležiša pronađena ek u srednjem vijeku, među njima i najvažnije. Novo Brdo. Važan, ako ne i presudan udio u razvoju og rudarsva imali su Sasi, njemački rudari koji su na poziv kralja Uroša I sredinom XIII. s. došli u Srbiju, odakle su poslije, u prvoj polovici XIV. s., za vrijeme kralja Tvrka I, prešli i u Bosnu. To su bili profesionalni rudari, porijeklom iz Saksonije, koji bi se odazivali pozivu zemaljskih gospodara i naseljavali se u rudonosnim područjima, donoseći sa sobom svoje običaje, ali i rudarske zakone. Sasi koji su došli u naše krajeve vjerojano su došli iz Erdelja ili iz Spiškog kraja u Slovačkoj. Njihove pravne običaje, i građanske i rudarske, redovno su im zemaljske vlasi, kao posebne privilegije, priznavale i u novoj posojbini. Tako se uskoro glavnim rudarskim cenrima, kao šo su Brskovo, Novo Brdo, Rudnik, kasnije i Srebrenica i Olovo, upravljalo po saskom gradskom pravu. Kako je o pravo odgovaralo saskom rudarskom pravu sarih rudarskih gradova Kremnice i Banske Šiavnice/Schemniza u Slovačkoj, moglo bi se prihvaii i mišljenje da su Sasi došli iz ih slovačkih krajeva, pogoovo zao šo su i ondje bili naseljeni po pozivu. U našim su se krajevima većinom posepeno asimilirali, a manji se dio nakon dolaska Turaka iselio, nešo u dalmainske gradove (Dubrovnik),a nešo i u Ialiju, ali je do danas osalo mnošvo sručnih rudarskih naziva i oponima šo svjedoče o njihovu radu i boravku. Sasi su oliko unaprijedili rudarsvo naših srednjovjekovnih država da je Balkan ada ušao u red prvih rudarskih oblasi i po bogasvu nalaziša i po visokoj razini rudarske ehnike. Osobio je poznao bilo Novo Brdo. Za vrijeme najvećeg procvaa, u prvoj polovici XV. s., bio je najveći grad Balkanskog poluooka, s ~ 15 000 sanovnika (suvremeni zapisi govore i o 40000, ali akve brojke reba primii s velikim oprezom), isaknuo je označen na svim srednjovjekovnim geografskim karam a; danas je na karama jedva označen znakom za ruševinu. Kao i u svim iole značajnijim rudarskim mjesima, i u Novom Brdu bila je jaka dubrovačka kolonija, s generalnim konzulom i svojim vlasiim sudom, a posojala je i mleačka kolonija. Car je Dušan u imao svoju povremenu rezidenciju, u se blizu rodio knez Lazar. Grad se spominje kao mjeso važno po bogasvu, rgovini i rudarskoj vješini. Njegove je rudare pozivao sicilijanski regen (1387) da ondje unaprijede rudarsvo, a kad su Turci (1453) opsjedali Carigrad, posljednji srpski gospodar Novog Brda, despo Đ urađ Branković, morao je poslai čeu novobrdskih rudara da miniraju carigradske zidine. Pad Novog Brda (1455), nakon 40-dnevne opsade koju je vodio sulan M ehmed II, snažno je odjeknuo po cijeloj Evropi. O ome je Ivan Kapisran, ada aposolski lega kod despoa Đ urđa, izvijesio papu Kaliksa III, svega dvadeseak dana nakon pada grada, riječima da je»urski car M ehmed osvojio najjači raški grad, po imenu Novo Brdo, gdje se nalazi zlani i srebrni rudnik, koji je svom gospodaru, kako se govori, donosio 120000 dukaa godišnje«. A i despo upućuje ugarskom kralju Ladislavu V, moleći ga za pomoć, čuvene riječi kako je Novo Brdo capu pariae e ob mineras nervus belli (prijesolnica domovine i zbog ruda odlučujući fakor u rau). Na si. 8 prikazani su i drugi rudnici koji su u srednjem vijeku radili na današnjem jugoslavenskom erioriju. Označene su i kovnice novca. Vrhunac razvoja rudarsva posignu je na svim im srednjovjekovnim rudnicima u Srbiji i Bosni u prvoj polovici XV. s., a oada rudarska djelanos opada, i zbog posepenog urskog napredovanja, ali i zbog međusobnih svađa srpskih i bosanskih dinasija i vlasele. Srebrenica, grad s najdužom rudarskom hisorijom u nas, koji je još sredinom XV. s. svom gospodaru, navodno, donosio godišnje 30000--36000 dukaa, svakako goleme prihode, prelazio je, uz pokolje, pljačke i paljevine, iz bosanskih u srpske ruke, sve uz pomoć i blagoslov M ađara s jedne i Turaka s druge srane. Kada, konačno, u drugoj polovici XV. s. definiivno pada pod ursku vlas, rudarsvo je već znano oslabljeno, pa urska * y \ R ajhenburg---\^ v ~3 'N*Brežice Viroviica V Rudnik Ljubljana ^ s ^ Z a g re b Kovnica > SI. Požega' ~ ^ ^ '^ v T a k r a c * 'V,S. Mirovic; Bihać; Beograd \-.Sm ederevo> li* ') yjkučei Kučajna D u b r o v n i? \.^ ior * Prišina«Đakovica / Prizren, (\ Resan Kočane SI. 8. Rudnici i kovnice novca na današnjem lu Jugoslavije u srednjem vijeku. / Idrija, 2 Mežica, 3 Liija, 4 Samobor, 5 Gvozdansko, 6 Sari M ajdan, 7 Fojnica, 8 Kreševo, 9 Olovo, 10 Srebrenica, 11 Avala, 12 Rudnik, 13 Brskovo, 14 Trepča, 15 Novo Brdo, 16 Janjevo, 17 Kraovo

RUDARSTVO 591 uprava svojim propisima samo ubrzava njegovu propas. Turci odmah zabranjuju svaki izvoz meala i uvode svoj financijski sisem, koji se sasoji u obavezi zakupnika rudnika da polovicu čise dobii preda Pori. Doadašnji financijeri, Dubrovčani i M lečani, napušaju rudarske cenre, a s njima odlaze i preosali Sasi. Rudarsvo živoari još nekih soinjak godina, a zaim zamire. Od nekada mnogobrojnih cvaućih rudarskih gradova, danas je osalo samo pe: Kraovo, Janjevo, Srebrenica, Kreševo i Fojnica. Taj drugi zasoj rudarsva na Balkanu raje blizu ri soljeća, sve do XIX. s. M eđuim, baš u doba zam iranja rudarsva u Srbiji i Bosni, u sjeverozapadnim krajevima današnje Jugoslavije, u Hrvaskoj i Sloveniji, oživljava rudarska djelanos na nekim sarim i novim rudišima (si. 8). Uglavnom su o rudiša plemeniih meala, željeza, olova, bakra i žive. N ajsarije je svakako rudarsvo zlaa, i o ispiranjem iz naplavina Drave i M ure. Ono raje neprekidno od prehisorijskih vremena do danas. Prema nekim procjenam a, e su dvije rijeke davale i do 30 kg zlaa godišnje, odnosno oko 14000 kg od XV. s. do danas. Rudarsvo u Hrvaskoj. Prvi značajni zapis o rudarskoj djelanosi u Hrvaskoj poječe iz godine 1392, kada krčki Frankopani dobivaju od kralja Sigismunda regal za israživanje, dobivanje i preradu zlaa, srebra, bakra, željeza i drugih meala, a 1443. godine dobivaju od Fridrika III. i pravo kovanja novca. Preposavlja se da su Frankopani kopali željeznu rudu u Liču i Čabru u Gorskom koaru i Rudopolju kod Vrhovina; u Čabru je 1651. god., za vrijeme Pera Zrinskog, podignua prva visoka peć u našim krajevima. Ipak, glavna su područja sare hrvaske rudarske djelanosi Zrinska gora, M edvednica i Samoborsko gorje, sa cenrima u Trgovima (ili Trgovi), Gvozdanskom i u Rudam a kod Samobora. To su mahom polimealni rudnici, s olovom, srebrom i bakrom. Za G vozdansko je i Pear II. Zrinski od kralja M aije Korvina (1463) dobio regal, pa je Nikola Zrinski, oac sigeskog junaka, od 1524. nadalje u zaisa i kovao srebrne ugarske fenike, groše i alire, sve do svoje smri (1534). Gvozdanske rude bile su prilično važne, pa je Nikola Zrinski (1526), poslije mohačke bike, izjavio kako mu godišnje donose 30000 zlanih forini. To je golem iznos, ali reba imai u vidu da je o Nikola izjavio u pregovorima s izaslanicima kralja Ferdinanda kojima je gvozdanski rudnik hio usupii za polovicu spomenue svoe. Ipak, po nekim zapisima, u Gvozdanskom se još 1529. dobivalo 1180 loa (19,60 kg) srebra mjesečno. O rudarenju na Medvednici ima zapisa iz XVII. soljeća, iako je vjerojano u bilo rudarskih radova i ranije. Godine 1608. ili 1610. neki zagrebački građani u kopaju zlane i srebrne rude, zbog čega ih uži udovica Sjepana G regorijanca, vlasnica M edvedgrada. Svakako, o rudarsvo nije bilo velikog značenja i nije rajalo dugo. Ipak je na Medvednici bilo pokušaja isražnih radova još i u XIX. s. U Rudama kod Samobora nađeni su ragovi sarog rudarsva u obliku hodnika profila 75 x 75 cm, svakako iz vremena prije uporebe barua u rudarsvu, ali prvi pisani spomenici poječu iz prve polovice XVI. s. Radi se o rudnicima bakra koji svoj proizvod izvoze u Ialiju i na Orijen preko, ada frankopanskog, Bakra. Rude su bile vrlo bogae, sadržavale su i više od 12% Cu. Vrlo je vjerojano da se samoborskim bakrom opskrbljivala i zagrebačka kovnica novca, koja je radila od drugog ili rećeg decenija XVI. s. Kako su Rude, za razliku od goovo svih drugih rudnika, u blizini velikog mjesa, Zagreba, s relaivno dobrim promenim vezama, posvećivana im je velika pažnja. U oku vremena izgrađena je u i separacija s pržionicom, alionica, pa i neka rafinerija. Ipak, rudnici su radili s veoma promjenljivim uspjehom, u prvom redu zbog nedosaka sručnog osoblja i, naročio, gramzivosi vlasnika koji su se česo mijenjali, uz dugorajne sudske sporove. Ipak, rudnici u Rudam a bili su u pogonu sve do sredine XIX. s., kada su radovi na bakru obusavljeni, ali su još neko vrijeme nasavljeni na željezu, akođer bez pravog sručnog vodsva. Rudarsvo u Sloveniji. U Sloveniji posoje, uz već spomenue zapise o noričkom željezu, još sariji ragovi o rudarskoj djelanosi, i o iz Liije. U neposrednoj blizini nalaze se Vače, poznao nalaziše iz halšaske epohe (< V H I-V I.s.), s osacima rudarenja na željezu, zlau i živi. U Liiji su i Rimljani dobivali željezo, a možda i srebro i olovo. U XVI. s. Liija doživljava kraak procva kao rudnik srebra, olova i željeza, pa je ada i sjediše rudarske vlasi, ali se rudiše ubrzo napuša zbog nedovoljnog dom ea adašnje ehnologije. U XIX. i čak XX. s. ima prilično inenzivnih pokušaja oživljavanja liijskog nalaziša, pa je 1881. izgrađena i alionica olova, a 1929. i floacija. I za vrijeme raa (1942) Nijemci su pokušali proizvodii bari, ali bez većeg uspjeha. Mnogo su važniji slovenski rudnici Idrija i Mežica. Oba su okrivena ek na počeku novog vijeka, iz ranijeg perioda o njima nema ragova. Živa je nađena u Idriji 1490. ili 1493, i već je 1493. mleačko Vijeće deseorice (Consiglio de Dieci), kao adašnja nadležna rudarska vlas, dodijelilo prvu rudarsku koncesiju. O ada pa sve do naših dana u Idriji se radi goovo neprekidno (rudnik je samo održavan, bez proizvodnje, od 1977. do 1982. zbog niskih svjeskih cijena žive). Samo nekoliko prvih godina rudnik je bio vlasnišvo privanih rudarskih zadruga, ali je već 1500, nasljedsvom, došao u ruke Habsburgovaca i oni su bili njegovi vlasnici 400 godina, do 1918. Za sve o vrijeme Idrija je bila pouzdan ulog ausrijskih careva u velikoj poliici, blago kojim su se financirali krupni rgovinski pohvai i rani pohodi. Na osnovi dobro vođenih knjiga može se procijenii da je ukupna proizvodnja žive od 1500. do 1986. iznosila 89900. Idrija je veoma važna i po prvim počecima rudarskog Školsva u Evropi. Od počeka XVIII. s. do 1743. radila je, dvadeseak godina, škola za prakikane rudarskog m jerenja. Zaim, od 1752, geomerijska škola i, konačno, od 1763. do 1769. radila je čuvena mineraloško-mealurško-kemijska škola pod vodsvom prirodoslovca Scopolija, liječnika, mineraloga, kemičara i boaničara. V jerojano je na planini Peci više Mežice olovo dobivano već u prvoj polovici XV. s., ali poduzeće kao daum počeka radova uzima godinu 1665, kada je Sigmund Oenfelski od carskog rudarskog sanišva u Brežama/Friesachu dobio koncesiju za israživanje, dobivanje i aljenje galenia (Bleyglanz) u Črnoj u mežičkoj dolini. Kao i Idrija, Mežica radi neprekidno do danas. Od počeka do 1986. proizvedeno je oko 82000001 rude, do kraja XVIII. s. po nekoliko deseaka ona godišnje, zaim, do počeka XX. s., proizvodnja je rasla do približno 1500001, a posljednjih nekoliko godina iznosi 300000 do 4000001 godišnje. Razvoj rudarsva u novije doba. Procva slovenskih rudnika pada u doba renesanse, kada i evropsko rudarsvo, nakon sagnacije od kraja XIII. do sredine XV. s., doživljava jedan od svojih vrhunaca. U oj epohi rješava se osnovni problem koji je dugo vremena zausavljao napredak rudarsva, a o je prodiranje u veće dubine. Glavne su zapreke bile podzemne vode, eškoće s vjerenjem i rasvjea. U brdoviim predjelim a, podzemne su se vode već od XIII. s. odvodile ispod ležiša pomoću zv. nasljednih pokopa koji su se izrađivali decenij ama i dosezali velike dužine. Tako je odvodni pokop u Harzu dosigao dužinu od 23,6 km, a u Mansfeldu, u rudniku bakra, 31 km. Gdje se akav pokop nije mogao izradii, voda se iz jam e dizala velikim vodenim kolom, zv. kunsom, s prom jerim a i do 10 m, koje se pokrealo vodom dovedenom s površine, iz um jeno pregrađenih jezera. Primjenjivao se ada princip voda se podiže vodom. Ali, već od počeka XVI. s. uporebljavaju se i pumpe (si. 9). Takvim i sličnim uređajim a omogućeno je posizanje dubina čak do 900 m. U srebronosnim rudnicima kod Kizbiihela u Tirolu dosiglo je jedno okno (1559) dubinu od 513 m, a okno Duh svei u isom reviru dosiglo je 1599. na svom 17. horizonu dubinu od 886 m. To je za goovo 300 idućih godina bilo najdublje okno na svijeu, sve do 1872, kada je u češkom Pribramu dosignua dubina veća od 1000m. SI. 9. Rudnička pumpa, kuns, s pogonom vodenim kolom, od 1564. u uporebi na rudniku Rammelsberg kod Goslara Na manjim dubinama jame su se od davnina provjeravale prirodnim vjerenjem, ali prelaskom na veće dubine o više nije bilo moguće. Zao se prirodno vjerenje pojačavalo npr. zagrijavanjem zraka spušanjem varenih kolova u okna, ali su se već od kraja XV. s. uporebljavale i lune, drveni zračni kanali pravokunog presjeka kojima se zrak, jeran mjehovima s ušća pokopa, ubacivao u hodnike. U Kunoj Hori ako se zrak 1564. dovodio na radiliša udaljena i više od 400 m od ušća pokopa. Rasvjea se poboljšala ek zamjenom lakolomljivih glinenih lampi, još iz rimskih vremena, limenim lampama, zv. žabicama, koje su se pojavile pokraj XV. s. Renesansa je oplodila i ehničku lierauru. Iako, doduše, već u biblijskoj priči o Jobu posoji prikaz rudarskih radova u kojem se, s dobrim poznavanjem svari, spominje dobivanje zlaa, srebra, željeza, bakra i dragog kam enja, iz rimskog je vremena spomena vrijedan samo raka o rudarsvu Plinija Mlađeg, a kasnije se o rudarsvu govori samo uzgred, i o uglavnom pocjenjivački. Tek 1556. izlazi knjiga o rudarsvu koja će dva soljeća osai i priručnik i udžbenik, pa je i danas još emelj za proučavanje razvoja rudarske ehnike. To je djelo De re meallica libri X II liječnika, mineraloga, mealurga i humanisa Georgiusa Agricole, adašnjeg gradskog fizika u Jachymovu i kasnijeg gradonačelnika u Chemnizu, gdje je i umro godinu dana prije izlaska svog djela. Sadržajem, a naročio i izvanrednim crežima, Agricola daje ako iscrpan i pouzdan prikaz jedne ehničke discipline u određenom vremenu da knjizi u ome nema premca u cjelokupnoj ehničkoj lierauri. Sedamdeseak godina nakon pojave Agricoline knjige rješava se i pianje lagumanja. Uz krajnje mukorpno ručno probijanje hodnika čekićem i dlijeom, od prehisorije je bilo u uporebi lagumanje varom kojim se sijena na radilišu zagrijava ognjem, da bi nakon hlađenja, evenualno vodom, posala kra i ako lakša za obradu. Tek ri soljeća nakon izuma da se crni baru može uporijebii u varenom oružju, 1627. u Banskoj Šiavnici/Schemnizu prvi pu se opucavalo eksplozivom. Iako je u bii o bio epohalan preokre, u mnogim se evropskim rudnicima i dalje lagumalo ognjem, ako npr. u Švedskoj i do 1880.

592 RUDARSTVO Nešo kasnije, počekom XVIII. s.. počinje se radikalno rješavai osnovni problem pri prodiranju u veće dubine, i o parnim srojem, uređajem uglavnom i razvijenim za rudarske porebe podizanja vode. Godine 1712. posavljen je prvi parni sroj, ipa Nevvcomen, na ugljenokopu kod Birminghama. Iako očevidno neusporedivo efikasniji od doada uporebljavane vodne i živoinjske snage, i parni je sroj sporo uvođen u rudarske pogone, uglavnom zbog glomaznosi i velike porošnje goriva (drva, rjeđe ugljena). Rudarsvo na lu Jugoslavije u XIX. i XX. soljeću. U Srbiji i Bosni rudarska djelanos počinje ope ek poslije odlaska Turaka. Nešo su radili i Ausrijanci za vrijeme okupacije Srbije od 1718. do 1739, i o u rudnicima olova, bakra i željeza u M ajdanpeku, Rudniku, Kučajni i na Avali. Radovi su bili malog opsega i neuspješni. U Srbiji su činili velike napore za vrijeme prvog usanka (1804-1813) na isim rudišima, u prvom redu na Rudniku, radi dobivanja željeza i bakra za livenje i kovanje ranog maerijala. Čak je Sena, u dogovoru s Karađorđem, iz A usrije na Rudnik doveo 35 rudara Sasa i jednog inženjera. Na Rudniku su radila dva okna, podignua je alionica i ovorena kovnica novca. Nakon sloma usanka (1813) Turci su ope em eljio unišili sve šo je na Rudniku bilo podignuo. Kneževina Srbija akođer je rudarsvu posveila veliku pažnju. Osobio su velike nade polagane u Majdanpek koji je rebalo da posane emelj za indusrijalizaciju zemlje na bazi adašnjih ruda željeza i bakra. U u Zvijezdu od Orijena, kako je rudnik nazvan, uložena su golema sredsva, ali se ubrzo pokazalo da je o prom ašena invesicija. I drugi pokušaji, dvadeseak godina nakon m ajdanpečkog neuspjeha, na Rudniku, Avali i u Kučajni, nisu uspjeli, uglavnom zbog nedosaka sručnjaka i, osobio, financijskih sredsava. Tu valja poražii počeak poliike angažiranja sranog kapiala u rudarsvu, u prvom redu u rudarsvu meala. Na Svjeskoj izložbi u Parizu (1888) Kneževina je Srbija izložila mnogo uzoraka ruda, minerala, ugljena, ukrasnog kamena i nem eala, i ime zaisa pobudila ineres sranog kapiala koji nije jenjao sve do drugog svjeskog raa. Više je uspjeha državna inicijaiva u Srbiji imala na području eksploaacije ugljena. Prvi je ugljenokop bio Senjski Rudnik u današnjem Resavsko-moravskom ugljenom bazenu Rembas. Ovoren je 1853, svega 11 godina nakon šo su u pronađeni prvi izdanci nezdravog kamena. Ugljen je služio kao energeska podloga za adašnju jedinu indusriju u Srbiji, Topolivnicu u Kragujevcu, a rudari su, po porebi, dovođeni iz Majdanpeka. Dvadeseak godina kasnije (1873) ovoren je i Kosolački ugljenokop koji je, kao i Senjski Rudnik, u pogonu i danas. Uskoro su podijeljene i koncesije za ovaranje ugljenokopa u Sisevcu (1882), Aleksincu (1883), Podvisu (1887) i drugdje. Eksploaacija kosovskog lignia počela je 1923. godine. U Bosni je rudarsvo oživjelo nakon ausrijske okupacije (1878). Već iduće godine upućeni su u okupiranu oblas najbolji geolozi iz Ausro-Ugarske M onarhije. Već 1880. objavljeno je djelo o geologiji Bosne i Hercegovine, s prvom preglednom geološkom karom (1:576000), koje se pokazalo kao vrlo solidna osnova za rudarske radove. Godine 1879. dovedeni su i prvi rudari profesionalci iz Idrije, koji su uglavnom zaposleni na ležišima animona u Čemernici, kroma u Dubošici i mangana u Čevljanovićima. Srebrenica je ponovo proradila ek kasnije. Nijedan od ih rudnika nije se pokazao renabilan, pa ni u kasnijem, privanom zakupu. Više je uspjeha bilo, kao i u Srbiji, u rudarsvu ugljena. Kao najsariji se rudnik uzima Zenica, ovoren 1880, ali je ise godine ovoren i ugljenokop u Laušu kod Banje Luke. Godine 1882. ovoren je rudnik u Ugljeviku, a već 1888. nače je livanjsko-duvanjski ugljeni bazen ovaranjem rudnika u Tušnici i Em inovom Selu. Kreka je ovorena 1895, a sljedeće godine ovoren je prvi ugljenokop u Hercegovini, u Gackom. Ugljenokop u M osaru ovoren je za vrijeme prvog svjeskog raa (1917). U Bosni su ugljenokopi uglavnom osali u državnom vlasnišvu, dok je u Srbiji od velikih rudnika samo Senjski Rudnik bio u državnoj eksploaaciji. Osali su ugljenokopi dai u zakup domaćim, ali i sranim kapialisima. U prekosavskom dijelu jugoslavenskog eriorija, osobio je u Sloveniji bila razvijena eksploaacija ugljena. U zasavskom bazenu ugljen se vadio već u prvoj polovici XIX. s. Tako je rudnik Zagorje ovoren već 1838, Trbovlje 1847. i Hrasnik 1859. Rudnik Rajhenburg (danas Senovo) radio je već od 1859, a Kočevje od 1849; Kočevje je obusavilo proizvodnju prije nekoliko godina. Velenje radi od 1887. I u, u Sloveniji, glavni su ugljenokopi bili u privanom vlasnišvu, i o mahom u vlasnišvu sranaca. U saroj Jugoslaviji u om se pogledu nije niša izmijenilo. Oko 83% kapiala uloženog u rudarsvo bilo je sranog porijekla. U akvim se prilikama rudarsvo nije moglo razvijai, pogoovo šo je i sav vlasi prema oj grani narodne privrede bio nepovoljan. Nije posojao nikakav smišljeni plan razvoja, Tablica 1 RA ZV O J PR O IZ V O D N JE U G LJEN A, R U D A I M ETA LA U JUG O SLA V IJI kameni mrki ligni željeza bakra olova i cinka boksia mangana kroma animona sirovo željezo čelik elekr. bakar rafin. olovo cink animon regulus aluminij živa bizmu srebro Kameni ugljen O Mrki ugljen Ligni Bakar Olovo/cink Željezo A Animon Živa Boksi 0 u Uran kg Godina 1939. 1946. 1966. 1986. 760 3820 2070 670 400 980 650 770 620 720 620 5660 7510 44850 77150 18960 30500 100 84 235 200 12460 12920 10650 32590 4920 3290 1500 1200 1790 570 380 300-17 1300 8680 1130 10080 18080 470 13390 56630 2500 6620 5620 27860 2440 4600 1890 3460 8620-54210 - 117300 61000 1140 3060 1870 4520 62920 140400 97520 113400 51090 89290 2640 1830 42020 319670 550 110 104 21 113570 110000 SI. 10. Rudnici ugljena i meala u Jugoslaviji. 1 Idrija, 2 Žirovski Vrh, 3 Mežica, 4 Laško, 5 Trbovlje, 6 Rovinj, 7 Raša, 8 Obrovac, 9 Ljubija, 10 Jajce, 11 Sanari, 12 Zenica, 13 Banovići, 14 Kreka, 15 Ugljevik, 16 Đurđevik, 17 Vareš, 18 Kakanj, 19 Breza, 20 Vlasenica, 21 M osar (boksi), 22 M osar (ugljen), 23 Srebrenica, 24 Zajača, 25 Veliki M ajdan, 26 Kolubara, 27 Kosolac, 28 Rudnik, 29 M ajdanpek, 30 Rembas (Resavica), 31 Bor, 32 Vrška Čuka, 33 Ibarski rudnici, (Baljavac na Ibru), 34 Aleksinac, 35 Pljevlja, 36 Brskovo (M ojkovac), 37 Nikšić, 38 Kopaonik (Leposavić), 39 Trepča, 40 Kosovo, 41 Klina, 42 Novo Brdo/Kišnica, 43 Blagoda, 44 Toranica, 45 Zleovo, 46 Sasa, 47 Bučim, 48 Dam jan, 49 Tajmiše (5, 6, 8, 10, 20, 21 i 37 područja s više rudnika) Tablica 2 USPOREDBA PROIZVODNJE NEKIH RUDA U JUGOSLAVIJI S PROIZVODNJOM U SVIJETU I EVROPI 1956. 1984. Ruda Svije Evropa Svije Evropa Evropa bez SSSR Mjeso2 % 3 Mjeso2 % 3 Mjeso2 % 3 Mjeso2 % 3 Mjeso2 % 3 Animon 6. 5,0 2. 22,0 7. 1,7 2. 7,3 1. 30,5 Bakar 9. 1,0 2. 8,0 15. 1,9 3. 10,5 3. 18,0 Boksi 8. 4,0 4. 15,0 7. 4,0 2. 19,0 1. 30,0 Cink1 12. 2,0 5. 9,0 16. 1,3 7. 4,1 6. 6,7 Krom 6. 3,0 2. 20,0 - - - - - - Olovo1 7. 4,2 2. 17,0 9. 3,1 2. 9,9 1. 10,0 Željezo - - - - 16. 0,7 5. 1,9 4. 17,0 Živa 3. 10,0 3. 10,0 - - - - - - 1 Udio meala u koncenraima 2 Mjeso prema udjelu u svjeskoj, odnosno u evropskoj proizvodnji 3 Udio u svjeskoj, odnosno evropskoj proizvodnji

RUDARSTVO - RUDARSTVO, ISTRAŽNI RADOVI 593 ek pred počeak drugog svjeskog raa učinjeni su pokušaji organiziranja državnih rudarsko-mealurških poduzeća. U novoj Jugoslaviji svi su rudnici nacionalizirani. U vrlo krakom roku, do 1956. godine, rudarska se proizvodnja udvosručila. Rekonsrukcijom sarih i ovaranjem novih rudnika proizvodnja je rasla i dalje (abl. 1). Vidi se i nazadovanje produkcije nekih sirovina, i u rovnom sanju i u vidu finalnih proizvoda. To se odnosi na kameni ugljen, animon, živu, bizmu i srebro. Popuno je obusavljena proizvodnja mangana i kroma, šo je posljedica iscrpljenja rudiša. Rezerve mineralnih sirovina u Jugoslaviji ipak su još značajne u evropskom, a neke od njih i u svjeskom mjerilu. U abl. 2 prikazan je udio Jugoslavije u svjeskoj proizvodnji nekih važnijih ruda. U 1956. i 1984. godini Jugoslavija, npr., u Evropi zauzima 2. mjeso u proizvodnji ruda anim ona, aluminija i olova, a reće u proizvodnji luda bakra u 1984. godini. Izuzme li se SSSR, položaj Jugoslavije među evropskim proizvođačima još je i povoljniji. Može se zaključii da je Jugoslavija važan proizvođač mineralnih sirovina. Na si. 10 prikazani su danas akivni rudnici u Jugoslaviji. Dalji razvoj rudarsva. Procjene rezervi mineralnih sirovina ne mogu bii pouzdane prije nego šo se obave kompleni rudarski isražni radovi. Kako o za velika rudiša ili rudna područja česo nije moguće zbog vremenskih, financijskih, ehničkih i saobraćajnih razloga, oni se ne provode, već se rezerve procjenjuju mahom na em elju analogija, šo dovodi do pogrešnih prognoza. Zao se i prognoze o brzom iscrpljenju glavnih mineralnih sirovina, koje su se pojavile prije penaesak godina, nisu osvarile. Naproiv, pronađene su nove rezerve deficiarnih sirovina, osobio u nerazvijenim zemljama. Osim oga, poražnja meala, pa prem a ome i sirovina za njihovo dobivanje, opada, jer indusrija posepeno napuša meale zam jenjujući ih u prvom redu polimernim maerijalima. Zao se može očekivai da će rudarsvo i ubuduće namirivai porebe indusrije mineralnim sirovinama. Priom će sve više bii naglašen ekološki prisup rudarskim radovima, jer je zanemarivanje ujecaja na okolinu uzrokovalo, npr. u SAD, usporavanje pa i obusavljanje rudarske djelanosi u nekim područjima. LIT.: E. Laszowski, Rudarsvo u Hrvaskoj. Nakladni odjel Hrv. državne iskare, Zagreb 1942. - V. Simić, Isoriski razvoj našeg rudarsva. Izdavačko- -šamparsko preduzeće Savea za energeiku i eksrakivnu indusriju, Beograd 1951. - M. J. Dimić, Za isoriju rudarsva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni. Srpska akadem ija nauka i umenosi, Beograd 1955. - L. Suhling, Aufschliessen, Gewinnen und Fördern, Geschiche des Bergbaus. Deusches Museum - M ünchen, Rohwol, Reinbek b. Hamburg 1983. - W. A rnold (red.), Erobern der Tiefe. VEB Deuscher Verlag für Grundsoffindusrie, Leipzig 61983. - I. Češmiga, Rudarsvo LR Slovenije. Nova proizvodnja, Ljubljana 1959. R. Marušić RUDARSTVO, ISTRAŽNI RADOVI, uvrđivanje posojanja, položaja i oblika ležiša mineralnih sirovina, njihove količine i kvaliee, e geološko-rudarskih karakerisika neposredne okolice. U bii, meode rudarskih isražnih radova nisu se mijenjale od prehisorije, kada je čovjek kamenog doba iz Zem ljine kore čupao komade krem ena za izradbu prvog oruđa i oružja. Iskusvo ga je naučilo da se određena mineralna sirovina (krem en, bakar, željezo, zlao) uvijek nalazi u određenoj prirodnoj sredini. Na raženju akvih specifičnih prirodnih sredina emelje se i rudarski SI. 1. Isražni radovi u srednjem vijeku (po Agricoli, 1556). A rašljari, B kopanje isražnog jarka isražni radovi. Raskopavanje la, prvo rukam a, pa nekim alaom i najzad srojevima, zaim kopanje okana i, u nasavku, hodnika koji idu od njih u različiim pravcima, bile su glavne i prakički jedine meode za israživanje mineralnih sirovina sve do XIX. s. U o su se doba uporebljavale i viline rašlje za israživanje mineralnih sirovina (si. 1). Revolucionarnu novinu u rudarske isražne radove unosi ek bušilica (na parni pogon) sredinom XIX. s. i ideja Švicarca N. Leschoa (1863) da se za bušenje u vrdim sijenama primijeni bušaća kruna s indusrijskim dijamanima. Od ada su se rudarske koncesije za israživanje i eksploaaciju mineralnih sirovina mogle dobii prem a rudarskim zakonima na osnovu svarnih, poziivnih rezulaa isražnog bušenja, šo je u velikoj mjeri pridonijelo unapređenju i razvoju rudarske djelanosi u cijelom svijeu. Kaegorizacija rezervi. Kako su rezulai isražnih radova osnova za planiranje rudarskih invesicija, dakle za zamašne financijske pa i poliičko-ekonomske zahvae, oni su već davno kodificirani. To se posebno odnosi na količinu i kakvoću uvrđenih sirovinskih rezervi, j. na klasifikaciju i kaegorizaciju rezervi. Počekom ovog soljeća a su nasojanja rezulirala prešunim prihvaćanjem zv. inernacionalnog susava kaegorizacije, kojim su rezerve mineralnih sirovina podijeljene na sigurne, vjerojane i moguće. Prema definiciji iz 1902, sigurne su rezerve one koje su rudarskim isražnim radovima ovorene sa ri ili čeiri srane, vjerojane one koje su ovorene sa dvije srane ili se preposavlja da se u ograničenu opsegu nasavljaju na poznaa ležiša, a moguće su one koje su ovorene s jedne srane ili se samo preposavlja da posoje. I unaoč nedosacima, aj se susav održao deseljećima, pa se, bar u principu, primjenjuje još i danas, ali su u mnogim zemljama, oprilike od rideseih godina ovog soljeća, izrađeni i novi, zakonski obvezni, susavi. Namjera je bila da se novopronađene rezerve šo srože razgraniče šo preciznijim definicijama pojedinih kaegorija. Te su endencije osobio izražene u planski usmjeravanim privredama, gdje su propisani opširni i dealjirani obvezni pravilnici o klasifikaciji i kaegorizaciji mineralnih sirovina. Karakerisike su ih propisa: uvođenje većeg broja kaegorija, najm anje pe, određivanje dopušenih kalkulacijskih pogrešaka u posocima i definiranje svrhe u koju se pojedine kaegorije mogu, odnosno smiju uporijebii. U Jugoslaviji su se primjenjivali različii propisi, a sada je na snazi Pravilnik o klasifikaciji i kaegorizaciji rezervi čvrsih mineralnih sirovina i vođenju evidencije 0 njima (Službeni lis 53/1979). Prema om pravilniku rezerve se mineralnih sirovina svrsavaju u 6 kaegorija: A, B, Q, C2, i D 2. U kaegoriju A uvršavaju se ležiša čvrsih mineralnih sirovina za koja su isražnim radovima popuno dealjno, bez eksrapolacije, uvrđene karakerisike u opsegu koji om ogućuje uvrđivanje meode eksploaacije mineralne sirovine. U kaegoriju B idu ležiša u kojih su isražnim radovima uvrđene karakerisike u opsegu koji omogućuje dobivanje osnovnih elemenaa za uvrđivanje meode eksploaacije mineralne sirovine. Za rezerve kaegorije B dopušena je eksrapolacija (u supnju određenom krierijima propisanim za pojedine sirovine). U kaegoriju C{ uvršavaju se mineralne sirovine koje pod određenim uvjeima mogu bii eksploairane na osnovi djelomičnog poznavanja geološko-rudarskih prilika 1kemijsko-ehnoloških karakerisika. Dopušena je eksrapolacija rezerva Q. U kaegoriju C2 uvršavaju se poencijalne rezerve s karakerisikama određenim na emelju geoloških podaaka i djelomično provjerenim isražnim radovima. Rezerve kaegorije C2 procjenjuju se geološki. I kaegorija D x obuhvaća poencijalne rezerve mineralnih sirovina koje su preposavljene na osnovi analize općih geoloških prilika i usporedbe podaaka dealjne prospekcije e isražnih i sarijih eksploaacijskih radova u promaranom području. U kaegoriju D2 poencijalnih rezervi učvršćuju se mineralne sirovine koje se preposavljaju na emelju kompleksnih geoloških, mineraloško-peroloških i drugih porebnih ispiivanja koja određuju uvjee lokalizacije orudnjenja mineralne sirovine. Kaegoriji D2 pripadaju i poencijalne rezerve područja na kojima nisu okrivene ni pojave mineralne sirovine, ali se njihovo posojanje može preposavii. Rezerve A, B i Q pripadaju u bilančne i izvanbilančne rezerve, dok se rezerve C2, i D 2 ne razvrsavaju u bilančne TE XI, 38