UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS Antica Menac t Željka Fink Arsovski t Radomir Venturin HRVATSKI FRAZEOLO

Транскрипт

1 UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS Antica Menac t Željka Fink Arsovski t Radomir Venturin HRVATSKI FRAZEOLOŠKI RJEČNIK

2 Objavljivanje ovog priručnika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 20. svibnja 2014., odlukom broj: Klasa: /14-01/9, Ur. br.: /

3 Antica Menac t Željka Fink Arsovski t Radomir Venturin HRVATSKI frazeološki RJEČNIK Zagreb, studeni 2014.

4 nakladnik Naklada LJEVAK, d.o.o. Kopačevski put 1c, Zagreb za nakladnika Petra Ljevak urednica-producentica Verica Zorić recenzentice Dubravka Sesar Branka Tafra Marija Turk oblikovanje i prijelom Ana Pojatina Ines Svaguša Ram tisak DENONA d.o.o., Zagreb 2014., Antica Menac, Željka Fink Arsovski, Radomir Venturin Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja. CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN Knjiga je tiskana uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

5 PREDGOVOR Frazeologija je relativno mlada lingvistička disciplina, a sam termin frazeologija ima dva osnovna značenja. Prvo je lingvistička disciplina, odnosno znanost o ustaljenim izrazima koji se proučavaju u okviru jednoga jezika ili više njih. Drugo je ukupnost frazema objedinjenih prema različitim kriterijima. To može u prvom redu biti ukupnost frazema pojedinoga jezika. Međutim, frazemi se mogu razvrstati i prema pojedinim komponentama ili sastavnicama (npr. somatska frazeologija), prema porijeklu i proširenosti upotrebe (npr. posuđena frazeologija ili internacionalna frazeologija), prema vremenskoj raslojenosti (npr. arhaična frazeologija), prema područnoj raslojenosti (npr. regionalna frazeologija). Osnovna je jedinica frazeologije frazem. On se sastoji od najmanje dviju sastavnica za koje je karakteristična ustaljenost upotrebe, cjelovitost i relativno čvrsta struktura. Ne stvara se u govornom procesu, nego se kao cjelina uključuje u diskurs, pri čemu postaje dio rečeničnoga ustrojstva ili funkcionira kao samostalna cjelina. Velikom je dijelu frazema svojstvena slikovitost, visok stupanj ekspresivnosti i najčešće negativno konotativno značenje. Bitno je obilježje frazeologije i desemantizacija koja pokazuje da su sve sastavnice ili dio njih izgubile svoje prvotno leksičko značenje, dok je frazem kao cjelina dobio novo, frazemsko značenje. To istodobno znači da se frazemsko značenje ne dobiva zbrojem leksičkih značenja pojedinih komponenata frazema. Frazemi u većini slučajeva pripadaju razgovornomu stilu (npr. mačji kašalj). Postoje, međutim, i oni koji su neprikladni za pristojno izražavanje najčešće zbog prisutnosti u većoj ili manjoj mjeri vulgarnih sastavnica (npr. lizati guzicu (dupe) komu, uhvatiti za muda koga). S druge strane, manji dio frazema ima obilježja stilske uzvišenosti (npr. ostati (biti) upisan (zabilježen i sl.) zlatnim slovima <gdje>). 5

6 PREDGOVOR Dosad se navedena obilježja odnose na frazeme u užem smislu. Za dio je pak frazema karakteristična upotreba u ustaljenom obliku, ali im nisu svojstvene ekspresivnost i konotacija, te ih smatramo frazemima u širem smislu, npr. uzeti / uzimati u obzir što, obratiti / obraćati pozornost (pažnju) komu na koga, na što. Frazemi se pojavljuju u različitim strukturnim oblicima. Minimalni frazemi, odnosno oni za koje govorimo da u većini slučajeva imaju strukturu fonetske riječi, najčešće se sastoje od jedne autosemantičke i jedne sinsemantičke riječi (rjeđe dviju), npr. ni mrve čega, od šuba, ni u ludilu, za pod zub. Sveze riječi imaju najmanje dvije autosemantičke riječi, pri čemu razlikujemo nezavisne i zavisne sveze riječi. U nezavisnima su sastavnice u ravnopravnom i gramatički neovisnom odnosu, npr. ni v rit ni mimo, žariti i paliti, milom ili silom, sitan ali dinamitan, a povezane su nezavisnim veznicima. Za zavisne je pak sveze karakterističan neravnopravan odnos između sastavnica, a zavisna je sastavnica na različite načine gramatički ovisna o glavnoj. Zavisne se sveze prema sintaktički glavnoj sastavnici dalje dijele na imeničke (do krajnjih granica), glagolske (živjeti na tuđoj grbači), pridjevske (lud sto gradi), priložne (jedva jedvice). Dio frazema ima strukturu rečenice. To može biti krnja rečenica, npr. krenulo je (pošlo je) nizbrdo što, dvočlana, npr. srce je na mjestu komu, složena, npr. <pa> kud puklo da puklo ili zavisna gdje je bog (vrag) rekao laku noć. I naposljetku, frazemi mogu biti i polusloženice, npr. pik-zibner, rekla-kazala, zbrda-zdola. Frazemi s poredbenom strukturom specifičan su strukturni tip; oni mogu biti trodijelni (npr. putovati kao kufer (kofer), mrak kao u rogu, sladak kao šećer) ili dvodijelni (npr. kao od brda (brijega, stijene) odvaljen, kao kec (as) na jedanaest). Neki frazemi imaju izraziti nacionalni karakter (pakrački dekret; Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba), dok se drugi mogu smatrati internacionalizmima (nicati (rasti) kao gljive <poslije kiše>, korak po korak). 6

7 PREDGOVOR Dijelu je frazema relativno jednostavno odrediti podrijetlo. Tako se prepoznaju biblizmi (glas vapijućeg u pustinji, vatreno krštenje) ili frazemi iz različitih književnih djela i mitologije (lavovski (lavlji) dio, mrtve duše, Sizifov posao, između Scile i Haribde). Određen broj frazema vuče svoje podrijetlo iz sporta i nekih igara (odskočna daska, na duge staze (pruge), biti na potezu, staviti (baciti) karte na stol). U dubinskoj strukturi nekih skrivaju se povijesni podaci; oni ponekad pripadaju nacionalnoj, a ponekad svjetskoj povijesti, npr. za Kulina bana, kocka je bačena) dok je u drugima moguće prepoznati termine ili izraze iz pojedinih znanosti koji su, dobivši novo značenje, postali dijelom općega frazeološkoga fonda: dječje bolesti, biti na istoj (jednakoj) valnoj dužini <s kim>, za sto osamdeset stupnjeva. Čest su izvor frazema i pojedina područja, npr. pomorstvo (dignuti / dizati sidro), zanat (ispeći / peći <svoj> zanat), kulinarstvo (zakuhati (skuhati) kašu (poparu, čorbu) komu), ribolov (progutati mamac), lov (namjestiti / namještati (postaviti / postavljati) klopku (stupicu, zamku) komu) itd. Budući da je u posljednje vrijeme povećan interes za frazeologiju, želja nam je da ovim rječnikom frazeme hrvatskoga jezika učinimo dostupnijima i samim tim, nadamo se, frekventnijima u upotrebi, te da se možda neki spase od prelaska u pasivni fond. 7

8 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU Hrvatski frazeološki rječnik broji preko 4000 frazema. On uključuje četiri strukturna frazemska tipa: minimalne frazeme (od pamtivijeka, za pod zub, ni trena, ni u ludilu), sveze riječi različitih vrsta (mrkva i batina; Tantalove muke, uploviti u mirnu luku, mrtav hladan, pokvaren kao mućak), frazeme sa strukturom rečenice (srce je sišlo (silazi) u pete komu, smrdi (miriše) po naftalinu što, kad (dok) je <još> Bog po zemlji hodao) i frazeme sa strukturom polusloženice (danas-sutra, fiks-ideja, hoćeš-nećeš). Iako su u rječnik uglavnom uključeni frazemi u užem smislu, zabilježen je i manji dio veoma frekventnih frazema u širem smislu (npr. obratiti / obraćati pozornost (pažnju) na koga, na što). Registrirano je i nekoliko uzrečica, npr. trla baba lan da joj prođe dan. Struktura rječničkoga članka Rječnički se članak sastoji od nadnatuknice, natuknice, definicije frazema te primjera njegove upotrebe. Nadnatuknica Nadnatuknica, koja je otisnuta debelim verzalnim slovima, glavna je sastavnica frazema određena morfološkim principom prema sljedećoj hijerarhiji autosemantičkih vrsta riječi: imenice (gledati kroz crne naočale <na> što), poimeničene riječi (nemati tri čiste), pridjevi (dupkom pun), prilozi (debelo (masno) lagati), glagoli (biti pri sebi), brojevi (nešto <sasvim> deseto) i zamjenice (<i> nikom ništa). Ako frazem sadržava dvije sastavnice ili više njih koje pripadaju istoj vrsti riječi, glavnom se smatra prva (uhvatiti bika za rogove, ne biti za baciti (bacit)). 8

9 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU Frazemi sa strukturom polusloženice imaju isti oblik nadnatuknice i frazema, npr.: RAK-RANA rak-rana DAN-DANAS dan-danas. Homonimne su nadnatuknice obrojčane eksponentom 1, odnosno 2 (KONAC 1 i KONAC 2, KOSA 1 i KOSA 2 ). Nadnatuknice koje imaju jednak fonemski sastav, a različit akcent, akcentirane su (LȔK i LU K, PÀRA i PȀRA). Homografske i homofonske koje pripadaju različitim vrstama riječi također su akcentirane: DU G i DȔG, PRȀVO i PRÁVO. Kad je pak riječ o različitim vrstama riječi koje imaju jednak akcent, uz nadnatuknicu je napisana vrsta riječi: DOBRO (imenica) i DOBRO (prilog). Natuknica Natuknica je frazem otisnut debelim slovima, npr. postaviti se na trepavice. U dijelu se frazema pojavljuju zagrade različitih tipova. Okrugle zagrade sadržavaju varijantu komponente nakon koje slijede, a ta se varijanta u kontekstu može upotrijebiti bez promjene frazemskoga značenja. Takve varijante mogu biti morfološke (kratkog (kratka) daha, promrznuti do kosti (kostiju)) ili tvorbene (baciti (dobaciti) kost komu, baciti / bacati bisere (biserje) pred svinje), ali najčešće su leksičke (uznemiriti (uzbuditi, uzburkati) duhove, namjestiti / namještati pušku (minu) komu). U frazemima se tada međusobno zamjenjuju ili sastavnice sinonimnoga ili bliskoga značenja (čekati kao zapeta (napeta) puška, ne vrijedi (ne valja) ni pišljiva boba) ili pak potpuno različita značenja (vinski (mokri) brat, metar i žilet (šumska jagoda, ćevap)). Ponekad se pak zamjenjuju komponente koje pripadaju istomu semantičkomu polju; tako su u frazemu dušom i tijelom (srcem) međusobno zamjenjiva dva somatizma. Znatno se rjeđe susreće variranje različitih vrsta riječi, npr. otići (preseliti se) na onaj (drugi) svijet. Unutar okruglih zagrada ponekad je zabilježena kratica i sl. koja znači da se osim navedenih varijanata mogu upotrebljavati i neke druge s bliskim značenjem ili iz istoga semantičkoga polja. Tako se, na primjer, osim navedenih glagola u frazemu uvući se / uvlačiti se (zavući se / zavlačiti se i sl.) pod kožu komu u tekstu ponekad pojavljuju i neke druge glagolske sastavnice, 9

10 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU npr. ući. U dijelu se pak frazema unutar okruglih zagrada nalazi kratica itd. koja kazuje da se u tekstu mogu naći i sastavnice koje nisu ni bliskoga značenja, nisu ni dio istoga semantičkoga polja (otjerati (spremiti itd.) u grob koga, biti (naći se itd.) na ulici (cesti)). U većini se slučajeva prijedlog ispred imenske riječi odnosi i na varijantu unutar okrugle zagrade, npr. biti na zlu (lošem) glasu, udaren u glavu (mozak). Ako se upotrebljava drugi prijedlog, koji traži drugačiji padežni oblik, on se navodi u zagradama, npr. borba (bitka) s vjetrenjačama (protiv vjetrenjača), popeti se na glavu (navrh glave) komu. Ako se pak oblik imenske riječi ne mijenja, zamjenjivi se prijedlog bilježi u zagradama: biti kamen na (o) vratu komu (čijem). U izlomljene se zagrade upisuju fakultativne ili izostavljive sastavnice, npr. čupati <sebi (si)> kosu <na glavi>, što znači da se frazem može u kontekstu pojaviti u različitim oblicima, pri čemu takvo variranje ne utječe na njegovo značenje: čupati kosu, čupati sebi kosu, čupati si kosu, čupati kosu na glavi itd. Iz navedenoga je primjera vidljivo da se ponekad u istom frazemu pojavljuje više tipova zagrada (usp. i prekršiti / kršiti (pogaziti / gaziti) <zadanu (svoju)> riječ). Kosom se crtom odvajaju vidski parnjaci: ostati / ostajati (održati se / održavati se) u sedlu. Na prvom se mjestu uvijek nalazi glagol svršenoga vida. U uglatim se zagradama navode kolokacije koje nisu sastavni dio frazema. Takvim se dodacima korisniku daje informacija o uključivanju frazema u tekst. Tako se uz frazem kao bez duše [trčati, bježati, juriti i sl.] nabrajaju glagoli brzoga kretanja, uz frazem preko čijih leđa [učiniti / činiti, postići / postizati što itd.] glagoli djelovanja, uz frazem na sva usta [hvaliti, kuditi itd.] glagoli govorenja kojima se izražava pohvala ili pokuda itd. Frazem od formata [čovjek itd.] prati imenica koja sužava njegovu upotrebu na osobe, dok se u uglatim zagradama iza frazema za i protiv čega [argumenti, razlozi] navode imenice uz koje se on često upotrebljava. U kanonskom obliku frazema sa strukturom rečenice glagolska se sastavnica ne bilježi u infinitivu kao kod glagolskih frazema, već u određenom vremenu, načinu, broju, licu, npr. vidi se (vidjelo se) iz aviona što, ide na čiju dušu što, srce je sišlo (silazi) u pete komu, puno (mnogo) je vode proteklo <Savom (rijekom i sl.)>. Tako se pokazuje najčešći glagolski oblik (ili najčešći oblici), što ne znači da se u nekom tekstu glagol ne može pojaviti u drugom vremenu, načinu ili broju. Kanonski oblik u rječniku samo je predstavnik mogućih pojavnih oblika frazema. 10

11 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU Unutar dijela natuknica debelim se kosim slovima bilježe lične i posvojne zamjenice kao predstavnici takvih zamjenica; one se u tekstu mogu ostvariti i u drugim licima. Tako se u frazemu pravo ti budi (bilo)<!> sugerira da ga je moguće potvrditi i u oblicima pravo mi budi, pravo mu budi. Slično je i s frazemima tipa nije moj dan koji može biti realiziran i u oblicima nije tvoj dan, nije njegov dan. Kad frazem ima dva moguća kanonska oblika, ali su njihove strukturne razlike prevelike da bi mogle biti uključene u zagrade, u natuknici se bilježe oba oblika, a između njih se nalazi veznik ili: baciti / bacati blato na koga ili baciti se / bacati se blatom na koga; od glave do pete ili od pete do glave. U dijelu je frazema običnim kosim slovima napisan dio kojim se daje uputa o njihovu uključivanju u tekst. To je, kao prvo, rekcija koja govori o upotrebi frazema u odnosu na živo i na neživo; tako je frazem voditi računa o kome, o čemu moguće upotrijebiti u oba slučaja, dok se frazemi otvoriti / otvarati <svoju> dušu (srce) komu (pred kim) i udahnuti dušu čemu rabe isključivo u odnosu na živo, odnosno isključivo u odnosu na neživo. Rekcija je ponekad fakultativna ili ima dva moguća oblika: ni iz džepa ni u džep <komu>, pogledati / gledati prijekim (krivim) okom <na> koga, <na> što. Istim se tipom slova daje podatak o tome odnosi li se frazem s rečeničnom strukturom na živo ili na neživo (u tekstu je u tom slučaju riječ o subjektu) zna tko na čemu je, odnosno u punom cvatu je što. Ponekad se daje podatak da se frazem odnosi na neko mjesto, npr. pustiti / puštati korijen (korijenje, žile) <gdje>. Frazemi s poredbenom strukturom navode se s veznikom kao (npr. boriti se kao lav). Prijedlog poput kojim se također može izraziti poredba, nije naveden u natuknici već se potvrđuje u dijelu primjera upotrebe. U jednom je frazemu umjesto numeričke sastavnice, upotreba koje ovisi o kontekstu, upisano x: sa x godina na leđima (grbači) stariji, postariji, u starijoj <životnoj> dobi bile su, dakako, spore i nespretne kakve već mogu biti dvorkinje sa 70-ak godina na leđima. (N) U većini se slučajeva frazemi u rječniku navode samo jedanput. Dva su slučaja kad se bilježe više puta. 11

12 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU Prvi se odnosi na glavnu sastavnicu i njezinu varijantu u okruglim zagradama. Takav se frazem bilježi i pod varijantnom glavnom komponentom, tj. pod odgovarajućom nadnatuknicom. Na tom se drugom mjestu nalazi samo uputnica označena kraticom v. (vidi) nakon koje se navodi nadnatuknica gdje je frazem obrađen. Npr. frazem svaliti (navaliti, natovariti i sl.) na čija leđa (pleća) što dvaput je naveden u rječniku. Pod nadnatuknicom PLEĆA daje se uputnica koja korisnika upućuje na nadnatuknicu LEĐA: svaliti (navaliti, natovariti i sl.) na čija leđa (pleća) što v. LEĐA. Drugi se slučaj odnosi na frazeme koji imaju oblik nezavisne sveze riječi, tj. u kojima se ne može odrediti glavna sastavnica, a sastavnice su vezane nezavisnim veznikom (lice i naličje, ne biti ni rod ni pomozbog komu). Kod prvoga se frazema uputnica nalazi pod nadnatuknicom NALIČJE, a obrada pod nadnatuknicom LICE, dok je kod drugoga obrada pod nadnatuknicom ROD, a uputnica pod POMOZBOG. Unutar jedne nadnatuknice frazemi su raspoređeni prema abecednom redoslijedu prve komponente. Značenje frazema Ispod natuknice navodi se značenje frazema pisano običnim slovima. Većina frazema u rječniku ima jedno značenje, a samo je dio višeznačan. Može se govoriti o različitim aspektima višeznačnosti frazema, pri čemu je svaki od aspekata obrojčan na drugačiji način. Kad je riječ o višeznačnosti (polisemiji) koja razumijeva isto kategorijalno značenje, ispred pojedinoga se značenja piše broj s točkom: zadnja (deveta) rupa na svirali 1. mala (neozbiljna) stvar, sitnica, nešto zanemarivo, zadnji (nevažan) dio cjeline 2. beznačajan čovjek, čovjek kojega okolina ne cijeni Većina višeznačnih frazema ima dva značenja, ali je u rječniku zabilježen i frazem s pet značenja: dići (podignuti i sl.) na noge koga 1. izliječiti koga, zaliječiti koga, oporaviti koga 2. pripremiti koga za samostalan život i rad, odgojiti koga tako da bude sposoban za samostalan život 12

13 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU 3. uznemiriti koga, uzbuniti koga, izazvati pomutnju (paniku), poremetiti čiji mir 4. dignuti na ustanak koga, potaknuti na pobunu (protest) koga 5. oduševiti koga, zadiviti koga, izazvati čije ushićenje U nekoliko se slučajeva ovisno o značenju mijenja rekcija i ona se tada bilježi ispred samoga značenja, a ne (kao što je uobičajeno) unutar frazema ili nakon njega. dići / dizati <svoj> glas 1. (za koga, za što) javno se založiti / zalagati, izjasniti se / izjašnjavati se, poduprijeti / podupirati koga, što 2. (protiv koga, protiv čega) javno se izjasniti / izjašnjavati protiv koga, protiv čega, usprotiviti se / protiviti se komu, čemu kao da su krave žvakale 1. (koga) odjeven u zgužvanu odjeću 2. (što) potpuno zgužvan /o odjeći/ Kad frazemi imaju različita kategorijalna značenja koja se izražavaju riječima iz iste tvorbene porodice ili iz različitih, ispred svakoga se od značenja bilježi veliko slovo (A, B, C) iza kojega je okrugla zagrada. Riječ je najčešće o frazemima koji se u kontekstu realiziraju ili kao pridjevski ili kao priložni. ispod <svake> kritike A) loš, slab, da ne može gori B) loše, slabo, da ne može gore bez zadnjih misli A) iskren, dobronamjeran B) iskreno, dobronamjerno, bez loših namjera (nakana) od glave do pete ili od pete do glave A) pravi <pravcati>, istinski B) potpuno, sasvim, u cijelosti, u svemu, u svim pojedinostima Rijetki su frazemi s trima kategorijalnim značenjima. bog bogova A) izvrstan, odličan, izvanredan, sjajan B) izvrsno, odlično, izvanredno, sjajno C) izvrsno!, odlično!, sjajno! 13

14 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU Još su rjeđi frazemi s više kategorijalnih značenja, od kojih su jedna izražena riječima iz iste tvorbene porodice, a drugo značenje riječju iz druge tvorbene porodice. kao bog 1.A) odličan, izvrstan, izvanredan, sjajan 1.B) odlično, izvrsno, izvanredno, sjajno 1.C) odlično!, izvrsno!, sjajno! 2. sigurno Zabilježen je i frazem s dvama kategorijalnim značenjima, a unutar prvoga (imeničkoga) riječ je o višeznačnosti: šaka jada A) 1. slabašna osoba, jad i bijeda, sinja kukavica A) 2. nešto neugledno (nekvalitetno, jadno, ružno) B) veoma malo U dijelu se frazema u kosim zagradama donosi i dodatna informacija o upotrebi frazema, neka vrsta konkretizacije upotrebne sfere. Tako se, primjerice, uz značenje frazema suh kao barut navodi da se on upotrebljava kad je riječ o predmetu: potpuno suh /o predmetu/, dok se značenje frazema napuniti / puniti baterije (akumulatore) sužava na osobu: dobiti / dobivati novu snagu, obnoviti / obnavljati snagu /o osobi/. Suženje značenja može imati i drugačiji karakter, npr. ne ispustiti / ne ispuštati iz ruku što ne moći se prestati baviti čime /ob. o knjizi/ ; raditi (tegliti) kao konj (vol, marva, životinja, stoka) naporno i mnogo raditi /ob. o teškim fizičkim poslovima/ ; tiha misa privremeni prekid komunikacije nakon svađe /ob. između bračnih drugova/ itd. Primjeri upotrebe Nakon definiranja frazema slijedi primjer njegove upotrebe u kontekstu. U većini se slučajeva donosi jedan primjer upotrebe. Međutim, za frazeme koji imaju varijantne ili fakultativne sastavnice, odnosno koji se izražavaju različitim vidskim parnjacima najčešće se navodi više od jednoga primjera upotrebe. Tekst primjera upotrebe napisan je manjim slovima, a frazem je istaknut drugim tipom slova. Kad je riječ o višeznačnim frazemima, primjer upotrebe nalazi se ispod svakoga pojedinoga značenja. 14

15 OSNOVNI PODACI O RJEČNIKU alfa i omega <čega> 1. izuzetno važna (dominantna) osoba I tako ta slatka utakmica traje cijeli život, pri čemu muškarci misle da dominiraju, dok žene znaju da su one alfa i omega. (N) Među prvima mu je čestitao njegov stari prijatelj, alfa i omega OTV-a. (N) 2. početak i završetak svega, bit Veseljak, pravio se glup, ali je to bila igra promućurnosti. Balzakovski tip, novac mu je bio alfa i omega života. (Lasić) Primjeri su upotrebe uzeti, u prvom redu, iz proznih djela novije hrvatske književnosti. Prezime autora donosi se u zagradama iza primjera upotrebe, a puni se bibliografski podatak nalazi u dijelu Popis izvora. Primjeri su upotrebe nadalje ispisivani iz hrvatskih novina i časopisa tiskanih od 90-ih godina prošloga stoljeća; oni su označeni slovom (N). Jedan od izvora primjera upotrebe su i mrežni pretraživači Google (G), Yahoo (Y) i Altavista (A) te Hrvatski nacionalni korpus (HNK). Ako nije nađen odgovarajući primjer upotrebe frazema u navedenim izvorima, autori su ga ciljano sami sastavili i tada on nema nikakve oznake. Kazalo Nakon rječničkoga dijela slijedi kazalo frazema. U njemu su frazemi poredani prema abecednom redoslijedu prve sastavnice. Iza svakoga frazema slijedi nadnatuknica, pod kojom je obrađen: baciti / bacati biser (biserje) pred svinje v. BISER žuta minuta v. MINUTA Leksikografski izvori Na kraju se daje popis leksikografskih izvora kojima su se autori služili pri izradi rječnika. Popis izvora U popisu se abecednim redoslijedom navode književnici i njihova djela iz kojih su ispisivani kratki tekstovi s odgovarajućim frazemom. Ako je više djela pojedinoga književnika, ona se navode kronološkim redom. Slijedi bibliografski podatak o mjestu i godini izdanja. 15