KotruljeviÊev nauk o pravednu trgovcu: podudarnosti i razlike s Aristotelovim poimanjem pravednosti MARITA BR»IΔ Prethodno priopêenje Filozofski fakultet SveuËiliπta u Splitu Preliminary communication Teslina 12, HR-21000 Split mbrcic@ffst.hr Primljeno/Recieved: 22. 09. 2009. PrihvaÊeno/Accepted: 25. 11. 2009. DubrovaËki renesansni mislilac Benedikt KotruljeviÊ u svome djelu Della mercatura et del mercante perfetto (O trgovini i o savrπenu trgovcu) koje je objavljeno 1573. godine, daje upute za uspjeπno trgovanje i pribliæavanje idealu savrπenog trgovca. Prije svake djelatnosti, predlaæe KotruljeviÊ, potrebno je provesti unutarnje promiπljanje i razmatranje o onome Ëime Êemo se baviti. Takvo razmatranje o trgovini omoguêava stvaranje i shvaêanje onakvih pravila pomoêu kojih trgovac moæe pravedno trgovati. Prema Aristotelu, temeljno obiljeæje pravednosti je dobro drugoga. Pravednost se u Aristotelovoj filozofiji razumijeva kao savrπena vrlina koja poëiva na sredini kao jedinom ispravnom izboru izmeappleu suviπka i manjka. Osim toga, Aristotel misli da je upravo vrlina pravednosti pretpostavka ostalim vrlinama. BuduÊi da se KotruljeviÊ u svome djelu Ëesto pozivao na Aristotela i njegov nauk, u ovom Êu radu usporediti KotruljeviÊev nauk o savrπenu i uspjeπnu trgovcu s Aristotelovim naukom o pravednosti. KljuËne rijeëi: Benedikt KotruljeviÊ, Aristotel, trgovac, trgovina, pravednost, vrline. 1. Uvod DubrovËanin Benedikt KotruljeviÊ (Benedetto Cotrugli, oko 1416.-1468.) predstavnik je hrvatske ranorenesansne misli. Njegova djela, od kojih su prema danaπnjim spoznajama saëuvana samo O trgovini i o savrπenu trgovcu (Della mercatura et del mercante perfetto) i O plovidbi (De navigatione), sluæe kao pokazatelji stanja u druπtvu, kao i pokazatelji izazova s kojima su se ljudi tog vremena susretali. U vrijeme obnove onih vrijednosti koje su se ponovo temeljile na antiëkom i srednjovjekovnom krπêanskom naslijeappleu, KotruljeviÊ se pokazao kao vrstan poznavatelj i prijenosnik spomenutih tradicija miπljenja. 1 1 O æivotopisu, djelima i nauku Benedikta KotruljeviÊa najiscrpnije podatke, smatram, daju studije sljedeêih autora: Rikard RadiËeviÊ, O Beni KotruljeviÊu, u: Beno KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, pripremili i obradili Rikard RadiËeviÊ i Æarko MuljaËiÊ (Zagreb: JAZU, 1985), pp. 31-51; Ivica MartinoviÊ, Benedikt KotruljeviÊ (1), Zbor 4 (1994), br. 2(29), prilog u Mi: List mladih 18 (1994), br. 3 (oæujak), p. 9; Ivica MartinoviÊ, Benedikt KotruljeviÊ (2), Zbor 4 (1994), br. 3(30), prilog u Mi: List mladih 18 (1994), br. 4 (travanj), p. 9; Æarko MuljaËiÊ, U potrazi za izvornim KotruljeviÊem, u: Vladimir StipetiÊ (ur.), DubrovËanin Benedikt KotruljeviÊ: hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljeêa (Zagreb: HAZU i Hrvatski raëunovoapplea, 1996), pp. 3-17; Ljerka Schiffler, EtiËko-humanistiËka misao Benedikta KotruljeviÊa, Prilozi za istraæivanje hrvatske fi lozofske baπtine 22 (1996), pp. 117-142. Dok je sveti Aurelije Augustin (354.-430.) kristijanizirao filozofiju Platona i platonovaca, kristijanizaciji Aristotelove filozofije doprinijeli su Albert Veliki (1206.-1280.), a napose njegov uëenik sveti Toma Akvinac (1225.-1274.), koji je u svojim djelima ponudio najcjelovitiji izriëaj Aristotelove filozofije. U svojoj analizi cjeline Aristotelove filozofije Toma analizira i Aristotelovo viappleenje uloge trgovaëke djelatnosti u polisu. Toma iz Aristotelove Politike preuzima shvaêanje trgovine kao one djelatnosti koja nosi u sebi neπto ruæno, jer po sebi nije usmjerena prema nekoj poπtenoj i nuænoj svrsi. 2 Takav negativan stav prema trgovini kao djelatnosti koja nije u skladu s krπêanskom idejom milosrapplea i poniznosti, dominirao je miπljenjem uëenih ljudi i crkvenih otaca toga vremena. 2 Toma Akvinski, Suma teologije, 77. pitanje: O prijevari pri kupovini, u: Toma Akvinski, Izabrano djelo, izabrao i preveo Tomo Vereπ, drugo znatno proπireno i dotjerano izdanje priredio Anto GavriÊ (Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2005), pp. 631-637, na p. 636. Usp. Vladimir StipetiÊ, Doprinos B. KotruljeviÊa razvoju ekonomske znanosti, u: StipetiÊ (ur.), DubrovËanin Benedikt KotruljeviÊ: hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljeêa, pp. 211-239, na p. 214. 135
Benedikt KotruljeviÊ, uvjeren da æivi u skladu s moralom i Boæjim zakonima, s takvim se miπljenjima o trgovaëkoj djelatnosti ipak nije slagao. 3 Osim πto je bio filozofski obrazovan te se bavio politikom i diplomacijom, KotruljeviÊ je bio i trgovac. UviappleajuÊi da su trgovci, voappleeni niskim strastima i æeljom za bogaêenjem, zanemarili humanu dimenziju trgovaëkog poslovanja, KotruljeviÊ piπe djelo pod naslovom O trgovini i o savrπenu trgovcu. To se djelo smatra prvim znanstvenim traktatom o dvojnom knjigovodstvu i trgovini, kao i prvom etikom jedne renesansne profesije uopêe, 4 no njime je KotruljeviÊ sve donedavno bio poznat ipak tek u podruëju ekonomske misli. 5 Njegovo djelo je vaæno i zbog toga πto nastoji nadiêi pojmovne razlike i dihotomiju morala i politike, rascjep vjere i znanja, ekonomike i ljudske sreêe (trgovina i zarada gubitak duπe), znanja i sluëaja. 6 Upravo Êu iz te perspektive analizirati utjecaj Aristotelova poimanja pravednosti na filozofsku misao Benedikta KotruljeviÊa. 2. KotruljeviÊev nauk o vjeπtini trgovine Premda je svoj rukopis iz 1458. godine, koji je posvetio uglednom dubrovaëkom trgovcu Frani StjepoviÊu, KotruljeviÊ naslovio Il libro dell arte di mercatura, nakon 115 godina, toënije 1573., djelo je prvi puta objavljeno u Veneciji pod sljedeêim izmijenjenim naslovom: DELLA MERCATURA ET DEL MERCANTE PERFETTO. LIBRI QUATTRO Di M. Benedetto Cotrugli Raugeo. Scritti gia piu di anni CX et hora dati in luce. Utilissmi ad ogni Mercante. Con privilegio. In Vinegia, all Elefanta. MDLXXIII. 3 StipetiÊ, Doprinos B. KotruljeviÊa razvoju ekonomske znanosti, p. 214. 4 Ivica MartinoviÊ, Æanrovi hrvatske filozofske baπtine od 15. do 18. stoljeêa, u: Pavo BariπiÊ (ur.), Otvorena pitanja povijesti hrvatske fi l o zo fi je (Zagreb: Institut za filozofiju, 2000), pp. 69-151, na p. 73. 5 Anappleelko RunjiÊ, On Beno KotruljeviÊ and his work, Most / The Bridge 25/1-2 (1990), pp. 290-298, na p. 295. 6 Schiffler, EtiËko-humanistiËka misao Benedikta KotruljeviÊa, p. 122. O TRGOVINI I O SAVR ENU TRGOVCU.»ETIRI KNJIGE gospara Benedikta KotruljeviÊa DubrovËanina napisane prije viπe od 110 godina sada se objelodanjuju veoma korisne svakom trgovcu. S DOPU TENJEM U Veneciji, kod Slonice. 1573. 7 Objavljivanje djela pod ovim naslovom omoguêio je Frane PetriÊ, jedan od najvaænijih hrvatskih, ali i europskih renesansnih filozofa. Od DubrovËanina Giovannija Giuseppija PetriÊ je dobio prijepis KotruljeviÊeva rukopisa koji je bio prepun pogreπaka, a s molbom da se rukopis tiska. Creski filozof, koji je u to doba bio vlasnik mletaëke izdavaëke kuêe Kod slonice ( All Elefanta ), 1573. godine, pod izmijenjenim naslovom i vlastitom redakturom, tiska prvo izdanje tog djela.8 BuduÊi da je od nastanka do prvog objavljivanja KotruljeviÊeva spisa proπlo viπe od jednog stoljeêa, pretpostavljalo se da postoje joπ stariji prijepisi od onoga kojeg je PetriÊ dobio u ruke. Æarko MuljaËiÊ tako istiëe postojanje prijepisa kojeg je u Napulju 1475. zavrπio DubrovËanin Marin Rafov (Marin de Raphaeli de Ragusa), a koji se danas Ëuva u Nacionalnoj knjiænici u La Valletti na Malti. Osim tog prijepisa, poznata su joπ dva koja je otkrio Ugo Tucci. Jedan je nepotpun i nedatiran, ali se zna da potjeëe iz 15. stoljeêa, dok je drugi onaj Giovannija Strozzija iz 1484. 9 7 Talijanski izvornik i hrvatski prijevod teksta naslovnice prvoga izdanja, kao, uostalom, i cjelokupni prijevod KotruljeviÊeva djela kojim sam se posluæila u ovom radu preuzela sam iz: Beno KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, preveo Æarko MuljaËiÊ, u: Beno KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, pripremili i obradili Rikard RadiËeviÊ i Æarko MuljaËiÊ (Zagreb: JAZU, 1985), pp, 117-240. U tom izdanju izvornik naslovnice, zajedno s njezinim hrvatskim prijevodom, nalazi se na p. 117. 8 Æarko MuljaËiÊ, Frane Petris kao izdavaë traktata o trgovini DubrovËanina Bene KotruljeviÊa (1573), Filozofska istraæivanja 15/1-2 (1995), pp. 157-168, na p. 158. 9 MuljaËiÊ, Frane Petris kao izdavaë traktata o trgovini DubrovËanina Bene KotruljeviÊa (1573), p. 158 i 160. 136
S ciljem da trgovinu i trgovaëku djelatnost oslobodi negativnog predznaka, KotruljeviÊ nastoji da trgovaëko poslovanje bude utemeljeno na onim etiëkim naëelima i vrijednostima koja svoje ishodiπte imaju u krπêanstvu. Iz vlastitog trgovaëkog iskustva KotruljeviÊ analizira trgovaëko poslovanje i daje teorijske upute o tome kako bi trgovac trebao djelovati da bi se pribliæio idealu savrπenog trgovca. PostavljajuÊi taj ideal kao misao-vodilju, KotruljeviÊ ipak ne bjeæi od grube trgovaëke stvarnosti. Zarada je neupitno cilj trgovaëke djelatnosti, ali je pitanje kako ostvariti tu zaradu, a da se u isto vrijeme ostane u okvirima pravednosti, Ëestitosti i poπtivanja ljudskog dostojanstva. PreuzimajuÊi Aristotelovu razdiobu filozofije na teorijsku i praktiënu, KotruljeviÊ navodi da je praksa kêi teorije i da je prije svake praktiëne djelatnosti potrebno, kroz unutarnje razmatranje i razmiπljanje, oblikovati teorijsko znanje koje Êe posluæiti kao niz uputa za uspjeπno provoappleenje praktiënog djelovanja. U Aristotela upravo teorijsko znanje pruæa norme izbora najveêeg dobra pojedinca i polisa, sreêe i dobra æivota. 10 Ozbiljenje pak tih normi u zajednici moguêe je tek praktiënom djelatnoπêu. KotruljeviÊ zato i biljeæi sljedeêe: Prirodno je i autoritetom filozofa jasno dokazano da Ëovjek nuæno treba u svom odnosu prema stvarima kojima upravlja - ako æeli biti dobar i valjan upravljaë - najprije u sebi razmisliti i srediti svoje misli, kako bi kasnije, kad prijeapplee na djelo, bilo oëevidno da je unutarnje umovanje prethodilo vanjskom djelovanju. 11 Kao πto je praksa kêi teorije, teorija je, nastavlja KotruljeviÊ, kêi prirode, a priroda kêi Boga. Upravo je iz prirode, kao posljedica robne razmjene, proizaπla trgovina. Kao πto se sve u prirodi odvija prema ustaljenim i nepromjenjivim zakonima koji su uspostavljeni od Boga, tako bi se i trgovaëka djelatnost, jer proizlazi iz prirode, trebala ostvarivati prema nekim opêeprihvaêenim pravilima i zakonima. Iako u njegovo vrijeme nije postojala znanost o trgovini, KotruljeviÊ biljeæi da se, unatoë tome, 10 Schiffler, EtiËko-humanistiËka misao Benedikta KotruljeviÊa, p. 134. 11 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 127. iz stalna obavljanja te vjeπtine mogu vidjeti neki uzusi, prakse i obiëaji. 12 To svakodnevno djelovanje trebalo je (po)sluæiti kao temelj u formiranju teorijske znanosti o trgovaëkom poslovanju. Potvrdu za te uzuse, obiëaje i takvu praksu KotruljeviÊ pronalazi u kanonskom pravu (Regulae iuris cannonici). Prema tom pravu trgovaëko poslovanje ne smije biti zasnovano samo na raëunu nego i na pravednosti, jednakosti i humanim odnosima. 13 KotruljeviÊevo pozivanje na obiëaje, kao ono πto treba ureappleivati odnose meappleu ljudima i biti kljuëni element za ispravno trgovaëko poslovanje, podsjeêa na Aristotelovo shvaêanje pojma nomos, koji istovremeno oznaëava i obiëaj i zakon. 14 U hermeneutiëkom promiπljanju trgovaëke djelatnosti, KotruljeviÊ polazi od onoga πto je u pogledu trgovine opêepoznato i na odreappleeni naëin (opêe)prihvaêeno meappleu ljudima. Kao i u svakom meappleuljudskom odnosu, i u trgovaëkom se odnosu uvijek traæi ozbiljenje jednakosti, to jest pravednosti, jer je nakana svakog (su)odnosnika da iz odnosa ne izaapplee oπteêen, poniæen ili prevaren. 3. Aristotel: æivot u vrlini ne omoguêava trgovina nego dokolica U V. knjizi Nikomahove etike Aristotel biljeæi svoju odredbu pravednog i nepravednog: Tako je pravedno ono πto je zakonito i jednako, a nepravedno ono πto je protuzakonito i nejednako. 15 PojaπnjavajuÊi pravednost i nepravednost, Aristotel polazi upravo od onih stavova koji su opêeprihvaêeni i na neki naëin uvrijeæeni meappleu ljudima. 16 12 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 129. 13 Schiffler, EtiËko-humanistiËka misao Benedikta KotruljeviÊa, p. 132. 14 Joachim Ritter, Politika i etika u Aristotelovoj praktiënoj filozofiji (1967), u: Joachim Ritter, Metafi zika i politika. Studije o Aristotelu i Hegelu, preveli Ante Paæanin i Pavo BariπiÊ (Zagreb: Fakultet politiëkih nauka, 1987), pp. 118-138, na p. 124: Nomos je kod Aristotela kao i opêenito u grëkoj filozofiji jednom u dodjeljenju politiei i zakonodavstvu (νομοθεσια) zakon, a ujedno pripada etosu te je pomoêu podrijetla legitimirani, od starine posveêeni obiëaj. To πto rijeë povezuje u sebi, spada za Aristotela zbiljski zajedno. Nomos kao postavljeni zakon i pravo pretpostavlja nomos kao obiëaj; obiëaj moæe postati zakonom. 15 Aristotel, Nikomahova etika, prijevod s izvornika, biljeπke i rjeënik nazivlja Tomislav Ladan. Predgovor i filozofijska redaktura Danilo PejoviÊ (Zagreb: Globus / SveuËiliπna naklada Liber, 1988), 1129a35-37, p. 88. 16 Aristotel, Nikomahova etika, 1129a6-10, p. 87: Vidimo kako svi govoreêi o pravednosti podrazumijevaju ono stanje koje ih pripravlja da Ëine pravedna djela, da se ponaπaju pravedno i æele stvari koje su pravedne; a na isti naëin i o nepravednosti; kako je ono stanje u kojem Ëine nepravedna djela i æele stvari koje su nepravedne. 137
Upravo pravednost, a koju Aristotel dræi vrlinom koja je savrπena, obuhvaêa cjelokupno ljudsko djelovanje u zajednici. BuduÊi da se najviπe ljudsko dobro (blaæenstvo) moæe ostvariti samo u politiëkoj zajednici, pravednost u politiëkoj zajednici ima najvaæniju ulogu jer se pravednim, smatra Aristotel, i nazivaju sve stvari koje tvore i Ëuvaju blaæenstvo i njegove sastavine u dræavnom zajedniπtvu. 17 Aristotel navodi da je politiëka zajednica (polis) nastala radi pukog æivljenja (zadovoljavanja potreba), ali da opstoji radi dobra æivljenja. U tom zadovoljavanju potreba, kljuënu ulogu ima robna razmjena, a uvoappleenjem novca i nastaje stvarna trgovina. 18 U naπoj je moêi da novcu mijenjamo vrijednost ili ga uëinimo bezvrijednim. U Nikomahovoj etici Aristotel je tako zapisao i sljedeêe: Stoga novac, kao mjerilo, Ëini stvari sumjerenima i tako ih izjednaëuje; jer da nema razmjene, ne bi bilo zajedniπtva, i niti bi bilo razmjene da nema jednakosti, niti pak jednakosti da nema sumjernosti. 19 Meappleutim, iako se trgovina smatrala vaænim dijelom polisa, jer je osiguravala opstanak zajednice, ona nije pripadala podruëju politiëkog æivota koji je graappleanima trebao omoguêiti æivot u vrlini (dobro æivljenje). 20 Aristotelov negativan pristup prema trgovaëkoj djelatnosti posljedica je naglaπavanja vaænosti dokolice. Po njemu, dokolica ozbiljuje æivot u vrlini i blaæenstvo. 21 Zato jer ga zanima iskljuëivo bogaêenje, trgovac nema dokolicu. Tako shvaêen trgovac zapravo i nije graappleanin u Aristotelovom smislu jer, prije svega, æivi i djeluje u sferi obitelji i kuêe, a ne u sferi javnog djelovanja. Graappleani su oni koji Ëine zbiljski polis, dok ratari, obrtnici i nadniëari, iako polisu trebaju iz funkcionalnih razloga, zbog (pre)posveêenosti nuænostima rada nisu potrebni za njegovo ozbiljenje. 22 17 Aristotel, Nikomahova etika, 1129b18-19, p. 89. 18 Aristotel, Politika, prijevod s izvornika i sedmojeziëni tumaë temeljnih pojmova (grëki, latinski, engleski, francuski, njemaëki, ruski, novogrëki) Tomislav Ladan (Zagreb: Globus / SveuËiliπna naklada Liber, 1988), 1257b22-23, p. 19: Jer novac je poëélo i granica razmjene. 19 Aristotel, Nikomahova etika, 1133b17-19, p. 100. 20 Aristotel, Politika, 1319a25, p. 206: Jer i æivot im je [graappleanima] gori, i nikakvo djelo ne biva prema kreposti od onih kojima se bavi mnoπtvo rukotvoraca, trgovaca i najamnih radnika. 21 Aristotel, Politika, 1328b41-1329a2, pp. 232-233: treba, naime, dokolice i za nastanak kreposti i za dræavne djelatnosti. 22 Æeljko SenkoviÊ, Aristotelova άρίστη πολιτεία, Obnovljeni æivot 62/1 (2007), pp. 3-19, na p. 6: Cilj ovog polisa je najbolji æivot u skladu s vrlinama i posveêenosti idealu καλοκαγαθια (habitualni spoj ljepote i dobrote), pa ovdje postulira aristokratski ideal, vladavinu najboljih i najsposobnijih kojima za samorazvoj treba dokolica - oni se ne smiju baviti zemljoradnjom, trgovinom, zanatom. Istaknut Êu tek dva mjesta na kojima je Aristotel u svojoj Politici zabiljeæio reëenice o pohvali dokolice: Ona [dokolica] je, naime, poëélo svih stvari, da to o njoj joπ jednom kaæemo. Ako je pak oboje potrebno, ali je bolje izabrati dokolicu nego zaposlenost, i dokolica je svrha, valja istraæiti πto treba Ëiniti u dokolici. ; 23»ini se doëim kako sama dokolica sadræava i uæitak i sretnost i blaæeno æivljenje. A takvo πto ne pripada onima koji su zaposleni, nego onima koji su u dokolici. 24 PozivajuÊi se na Aristotela, kojeg u viπe navrata naziva i samo Filozof (Il filosofo), KotruljeviÊ navodi da je stvaran cilj trgovaëkog poslovanja stjecanje i bogaêenje. Istovremeno, KotruljeviÊ naglaπava i pozitivnu stranu trgovanja. Svaka djelatnost, pa tako i ona trgovaëka, pridonosi oëuvanju ljudskog roda u cijelosti. Zbog toga πto je suglasan s Aristotelovim stavovima o zajednici (zajednica je nastala radi pukog æivljenja, ali opstoji radi dobra æivljenja), trgovaëka djelatnost KotruljeviÊu postaje vaæan segment za oëuvanje zajednice. Po KotruljeviÊu, ukoliko bude slijedila pravila ispravnog poslovanja, upravo trgovina moæe zajednici pripomoêi za ostvarenje dobra æivljenja. Zato KotruljeviÊ nudi sljedeêu odredbu trgovine: Trgovina je vjeπtina ili skup pravila po kojima se legitimne (vlasne) osobe praviëno vladaju u trgovaëkim stvarima, radi oëuvanja ljudskog roda s nadom u dobitak. 25 U trgovaëkom poslovanju prisutan je odnos izmeappleu stvari (objekt trgovine i sredstvo trgovanja), ali i izmeappleu ljudi: trgovca i kupca. Iako su pravila umijeêa trgovanja uopêena te se mogu nauëiti i primjenjivati, ona ipak nisu dostatna za objaπnjenje meappleuljudskih odnosa. UmijeÊe se kod Aristotela odnosi na spoznaju tvorbe (poiesis), pri Ëemu se uopêena pravila takvog umijeêa mogu nauëiti. Uz tvorbu (poiesis), Aristotel razlikuje i Ëinidbu (praxis). Dok se Ëinidba odnosi na ljude, jer je temeljni naëin spoznaje pri Ëinidbi razboritost, tvorba se, zahvaljujuêi umijeêu, odnosi na stvari. I u tvorbi i u Ëinidbi poëélo je uvijek u djelatniku, ali su im svrhe razliëite. U tvorbi (proizvodnji) je svrha izvan samog djelatnika, dok 23 Aristotel, Politika, 1337b32-35, p. 257. 24 Aristotel, Politika, 1338a1-4, p. 258. 25 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 130. 138
se u Ëinidbi krije u samom djelatniku.»inidba pomoêu razboritosti sudjeluje u ozbiljenju tzv. etiëkih kreposti kao pravih praktiënih, tj. politiëkih vrlina ili kreposti. 26 RazlikujuÊi i odvajajuêi tvorbu (poiesis) od Ëinidbe (praxis) Aristotel ukazuje na potrebu razlikovanja odnosa izmeappleu ljudi i odnosa izmeappleu ljudi i stvari. 27 KljuËan element u Aristotelovu ostvarivanju pravednosti upravo je odnos izmeappleu dvije osobe ili, joπ preciznije, odnos izmeappleu dvoje graappleana polisa. Aristotel razlikuje opêu ili univerzalnu pravednost i posebnu pravednost. Na temelju razlikovanja geometrijske i aritmetiëke sredine, unutar posebne pravednosti pak razlikuje diobenu i ispravljaëku pravednost. BuduÊi da je posebna pravednost odreappleena zakonima, zakoni bi, navodi Aristotel, trebali propisivati o svim stvarima i to tako da, teæeêi zajedniëkom probitku, propisuju djelovanje koje Êe poëivati na vrlini. Kada se to postigne preklopit Êe se posebna s opêom pravednoπêu, pa Êe se u istoj osobi steêi preduvjeti za postojanje moguênosti istovremenog ostvarenja biti dobar Ëovjek i biti dobar graappleanin. 4. Podudarnosti i razlike KotruljeviÊeva i Aristotelova razumijevanja pravednosti u trgovca i u trgovini Kada KotruljeviÊ, u poglavlju koje je naslovio O pravednosti trgovëevoj, raspravlja o pravednosti on se ipak ne poziva na Aristotela, veê na Aurelija Augustina po kojem se pravednost sastoji u tome da se svakome daje ono πto je njegovo. 28 U skladu s tim i treba razumjeti sljedeêu KotruljeviÊevu misao: Pod praviënim razumijevamo kad se trgovaëka roba kupuje i prodaje po pravednoj cijeni ili otprilike tako. InaËe, opêi je zakon da ugovor ne veæe, a osobito ne onda ako 26 Ante Paæanin, Metafizika i praktiëna fi lozofi ja (Zagreb: kolska knjiga, 1988), p. 97. 27 Aristotel, Politika, p. 8, biljeπka 44: Aristotelu su tvorba (ποιησις) i Ëinidba (πραξιζ) u oporbi.»inidba (πραξιζ) je djelatnost, koja ne proizvodi nikakvo drugo djelo koje se razlikuje od samog Ëinitelja, i nema nikakve druge svrhe osim dobre Ëinidbe (ευπαζια). Tvorba (ποιησις) je djelovanje koje se razlikuje od djelovatelja, i ostvaruje se u djelu koje je izvan tvoritelja. 28 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 200. cijena prelazi za polovinu pravednu cijenu. 29 Trgovac, po KotruljeviÊu, postupa nepravedno uvijek kada premaπuje prikladnu i pravednu cijenu jer to dovodi do oπteêenja kupca koji nakon razmjene i odnosa biva u manjku, a trgovac u viπku. U analiziranju svoje ispravljaëke pravednosti Aristotel navodi da je upravo ta pravednost karakteristiëna za trgovinske razmjene. Ako nakon razmjene oba sudionika imaju isto kao i prije, onda jednakost, a samim time i pravednost, nije naruπena, no ukoliko je nakon razmjene jedna strana u suviπku, a druga u manjku, onda se traæi sudac koji Êe omjere vratiti u stanje jednakosti. S tim se slaæe i KotruljeviÊ kada biljeæi sljedeêe: Stoga trgovac mora stalno davati svakome svoje, pa Ëak i kad bi vidio da se ugovaraë prevario s njim u raëunu ili da se tekst moæe dvosmisleno tumaëiti na tuappleu πtetu. 30 KotruljeviÊ navodi da je prodaja nepravedna i onda ako prodana stvar ima neki nedostatak ili drugu sakrivenu osobinu. Tu je rijeë o nepravdi jer je naruπeno pravilo jednakosti i aritmetiëkog omjera koji traæe da i nakon razmjene obje strane imaju jednako. Na temelju toga moæe se zakljuëiti da se pravednost u trgovinskim razmjenama ostvaruje po principu jednakosti koji je zadovoljen tek onda kada i kupac i trgovac nakon svog odnosa imaju jednako. ObjaπnjavajuÊi distributivnu pravednost, Aristotel navodi da se pravednost ostvaruje i onda kada se svakom dodjeljuje ono πto mu pripada po zasluzi, a ne svakome jednako. Distributivna pravednost se vodi idejom geometrijske sredine jer se pravedni odnosi ostvaruju i onda kada sudionici razmjene nisu dobili jednaki dio. Time se pravednost shvaêa kao razmjer izmeappleu onog πto je prethodno uloæeno i onog πto se nakon odnosa dobilo. Ako je netko iz nekog valjanog razloga u nekoj razmjeni zasluæio veêi dio, onda mu taj veêi dio po diobenoj pravednosti i pripada. Kod KotruljeviÊa se primjena diobene pravednosti u trgovaëkom poslovanju moæe uoëiti pri analiziranju mjenica, pri mijenjanju novca ili pri posuappleivanju novca uz kamatu. Primjerom razgovora izmeappleu Petra i Ivana u kojem Petar od Ivana posuappleuje novac uz kamatu, KotruljeviÊ u poglavlju 29 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 131. 30 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 200. 139
O mjenici biljeæi situaciju u kojoj je dopuπteno zaraëunati kamatu. 31 Dok KotruljeviÊ u kamatarenju i kamatama, ukoliko se temelje na sporazumnom dogovoru izmeappleu dviju strana koje su u odnosu, ne vidi niπta sporno, dotle sveti Toma kamatarenje smatra grijehom, pri Ëemu se poziva na Aristotela. U I. knjizi Politike Aristotel navodi da novac postoji iskljuëivo zbog lakπeg trgovanja. Sukladno tome, prava upotreba novca oëituje se potroπnjom u trgovini, a ne kamatarenjem. I Filozof, piπe Toma, voappleen naravnim razumom, u I. knj. Politike kaæe da je stjecanje novca kamatama krajnje nenaravno, na temelju Ëega Toma zakljuëuje: Zato je Ëovjek jednako tako duæan vratiti novac koji je dobio za kamate kao i za ostalo πto je nepravedno stekao. 32 Trgovca i kupca povezuje potreba. Kad ljudi ne bi trebali niπta jedni od drugih po Aristotelu ne bi bilo nikakve razmjene. U trgovinskom odnosu potreba se zadovoljava onom vrstom pravednosti koju Aristotel naziva uzajamnost prema razmjeru. 33 Uzajamna razmjena obavlja se unakrsnim spajanjem trgovac-kupac, odnosno spajanjem roba-novac. Uzajamnost prema razmjeru, a ne prema pukoj jednakosti, po Aristotelu je vrsta pravednosti koja u sebi objedinjuje elemente distributivne i poravnavajuêe pravednosti, pa zato i biljeæi da razmjeran uzvraêaj odræava zajedniπtvo dræave. 34 Trgovanje, istiëe KotruljeviÊ, stvara obilje novca, pri Ëemu siromaπnima daje posao te obogaêuje dræavnu i opêinsku blagajnu. Upravo od trgovca i trgovanja proizlazi korisnost, blagodat i spas dræave. Aristotelov stav o trgovanju i bogaêenju bitno je drugaëiji. Stjecanje bogatstva razmjenom stvari, misli Aristotel, moæe se protegnuti u bezgraniënost, πto dovodi do toga da se tada ljudi trse oko æivljenja, ali i ne oko dobra æivljenja. 35 31 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 156: Jer uzmimo da Petar ima sto dukata u Parizu, a nalazeêi se u Mlecima, ne moæe ih dopremiti, pa naapplee Ivana, koji ima sto dukata u Mlecima, i kaæe mu: Daj mi ovih tvojih sto dukata, a ja Êu narediti da ti dadu moje u Parizu. Ivan odgovori: Ako baπ hoêeπ, dat Êu ti ih i izvrπit Êu s tobom zamjenu, ali traæim deset posto dobiti. Kaæu da je zbog koristi koju ima Petar i smetnje koju ima Ivan dopuπteno uzeti deset posto. 32 Akvinski, Suma teologije, 78. pitanje: O lihvi, u: Toma Akvinski, Izabrano djelo, pp. 638-644, na pp. 639-640. 33 Aristotel, Nikomahova etika, 1132b32-33, p. 98. 34 Aristotel, Nikomahova etika, 1132b34, p. 98. 35 Aristotel, Politika, 1257b40, p. 20. 5. KotruljeviÊev nauk o vrlini: stanje koje se nalazi u sredini, kako hoêe Aristotel Pravednost je, kao πto je veê ranije istaknuto, za Aristotela savrπena vrlina. Ona u sebi okuplja sve ostale vrline i za svoje ostvarenje pretpostavlja ozbiljenje tih vrlina. Zapravo, vrlina i pravednost su isto, ali njihova bît nije ista. 36 Dok je vrlina zapravo nekakvo stanje (habitus) duπe koje za svoje ozbiljenje ne treba nikoga osim samog djelatnika, pravednost za svoje ozbiljenje ipak traæi nekoga drugoga. Zato Aristotel pravednost shvaêa kao dobro drugoga. 37 Za teorijsku spoznaju je u Aristotelovoj filozofiji kljuëan samo razumski (rasudbeni) dio duπe, dok su za praktiënu nuæni i razumski (rasudbeni) i nerazumni (æudnja, æelja) dio duπe. ZadaÊa odgoja je da navikava nerazumni dio duπe na vodstvo razuma. Prema Aristotelu, po navici se radi ono πto se Ëesto radilo. 38 No, osim uëestalog ponavljanja i Ëinjenja, za naviku je potrebna i karakteristiëna ljudska narav koja osigurava navikavanje, pa Aristotel za naviku Ëak zna reêi da je ona poput naravi. 39 Joachim Ritter navodi da je etiëno djelovanje u polisu povezano s institucijama politiëke zajednice, navikom i obiëajima. 40 Odgojem i navikavanjem mi usvajamo zakone, obiëaje, odnosno takozvani éthos zajednice kojoj pripadamo. Aristotel tako zapisuje sljedeêe: Dakle, kreposti ne nastaju u nama ni po naravi ni protiv naravi, nego smo mi po naravi naëinjeni tako da ih primamo, dok se one usavrπavaju navadom. 41 36 Aristotel, Nikomahova etika, 1130a11, p. 90. 37 Aristotel, Nikomahova etika, 1130a3-5, pp. 89-90: Zbog toga se pravednost i jedina od kreposti Ëini da je dobro drugoga [Platon, Dræava (343 C)], jer se usmjeruje prema drugomu; ona djeluje na korist drugomu, bilo vladaru bilo sudioniku. Usp. Platon, Dræava, prevodilac Martin KuzmiÊ, prijevod redigirao Damir Salopek, filozofska terminologija i biljeπke Zvonko Posavec (Zagreb: Fakultet politiëkih nauka SveuËiliπta u Zagrebu / SveuËiliπna naklada Liber, 1977), 343C, p. 26: I tako si daleko od pojma o pravednom i pravednosti i o nepravednom i nepravednosti, te ne znaπ da je pravednost i pravedno uistinu tuapplee dobro, korist jaëega i vladajuêega, a vlastita πteta podloænika i sluge, dok je s nepravednoπêu upravo protivno. Zar ne znaπ da vladar vlada nad pravim budalama i pravednicima, a podloænici koriste njemu kao jaëemu i sluæeêi (njemu usreêuju njega, a nipoπto ne sebe). 38 Aristotel, Retorika, sa starohelenskog preveo, studiju i komentare saëinio Marko ViπiÊ (Zagreb: ITP Naprijed, 1989), 1369b15, p. 50. 39 Aristotel, Nikomahova etika, 1152a31, p. 156. 40 Ritter, Politika i etika u Aristotelovoj praktiënoj filozofiji (1967), p. 122: ToËno to je bitno za aristotelovsku etiku: EtiËno je djelovanje, koje je u polisu povezano s institucijama, navikom i obiëajem te prema njima izgraappleeno u rasponu koji seæe od doliënog ponaπanja do visoke vrline. 41 Aristotel, Nikomahova etika, 1103a23-25, p. 23. 140
Osim πto se éthos odnosi na ono πto je na odreappleen naëin objektivno dano i usvojeno, éthos pretpostavlja Êud, znaëaj i karakter Ëovjeka. Tu je rijeë o obiëajnosno-etiëko-êudorednim vrlinama koje pretpostavljaju i subjektivan znaëaj. 42 Osim obiëajnosno-etiëko-êudorednih vrlina Aristotel razlikuje i (raz)umske (dijanoetiëke) vrline koje svoj, i zaëetak i porast, imaju po pouci. 43 Nastanak Êudorednih vrlina i njihovo usavrπavanje nije mehaniëko navikavanje: one nastaju pomoêu umnog promiπljanja, uviappleanja, razabiranja, odluëivanja, ali i samog djelovanja po principu sredine kao pravog izbora izmeappleu suviπka i manjka. 44 O nuænosti da Êudoredne vrline budu nekakva srednost Aristotel izriëe ovom reëenicom: A krepost se bavi Ëuvstvima i djelatnostima, u kojima je suviπak pogrjeπka, kao i manjak, dok se sredina hvali i smatra uspjehom, πto je oboje znaëajka kreposti. Stoga je i krepost nekakva srednost, buduêi da teæi onomu πto je po sredini. 45 Kada se za vrlinu kaæe da je srednost Aristotel tada ne misli na geometrijsku ili aritmetiëku sredinu nego na sredinu prema djelatniku. 46 PrihvaÊajuÊi takvu odredbu vrline, KotruljeviÊ zapravo ocrtava duh vremena u kojem se pojedinca shvaêa kao onog koji upravlja vlastitom sudbinom i koji sam svojom voljom odreappleuje svoja djelovanja: Svaki temperament treba da postigne sredinu, da se u njoj uzdræi krepost, jer je krepost izabrano obiëajno stanje, koje se nalazi u sredini, kako hoêe Aristotel. 47 Kod Aristotela su etiëke (Êudoredne) vrline stanja s izborom koja su odreappleena umnim naëelom, odnosno naëelom razboritosti. Razboritost spada u (raz)umske (dijanoetiëke) vrline i bavi se stvarima koje su Ëovjeku pravedne, lijepe i dobre. Prema Aristotelu, postoji uzajamna uvjetovanost razboritosti i dobra, jer nije moguêe da Ëovjek bude razborit ako nije dobar. Taj njegov stav Ëitamo u ovoj reëenici: BuduÊi da ljudi ponajviπe izabiru ono πto je u skladu s njihovim vlastitim karakterom (pravednik da æivi pravedno, hrabar Ëovjek da æivi 42 Paæanin, Metafi zika i praktiëna fi lozofi ja, p. 112. 43 Aristotel, Nikomahova etika, 1103a15-16, p. 23. 44 Ante Paæanin, Etika i prijateljstvo, Filozofska istraæivanja 14/1 (1994), pp. 5-25, na p. 8. 45 Aristotel, Nikomahova etika, 1106b24-28, pp. 31-32. 46 Aristotel, Nikomahova etika, 1106b6-8: Stoga svaki znalac izbjegava i suviπak i manjak, nego traæi i bira sredinu, ali ne sredinu same stvari, nego onu u odnosu prema nama. 47 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 205. hrabro, Ëedan da æivi Ëedno), na sliëan Êe naëin oëito razborit Ëovjek od svega najradije izabrati da bude razborit: to je djelatnost te sposobnosti. OËevidno je, dakle, prema najvaljanijoj prosudbi, da je razboritost najmoênija od svih dobara. 48 Navezanost Êudorednih vrlina, razboritosti i dobra oëituje se u tome da Ëovjek ne moæe biti dobar bez razboritosti, a ni razborit bez Êudorednih vrlina koje se stjeëu navikom. Kod KotruljeviÊa, zadaêa odgoja i obrazovanja upravo se sastoji od toga da trgovca uëini razboritim. Razboritost je, navodi KotruljeviÊ, vrlina opêeg reda i prikladna je svim ljudima, ali je najvaænija za trgovca jer se trgovina i zasniva na slobodnom odluëivanju i djelovanju. 49 Iako se pritom nije pozvao na Aristotela, ovi KotruljeviÊevi stavovi o razboritosti kao vrlini koja poëiva na slobodnom odluëivanju i djelovanju vrlo su bliski onima koje je Aristotel zapisao u VII. knjizi Nikomahove etike. 50 VodeÊi se Aristotelom, KotruljeviÊ navodi da vrlina trgovca ovisi iskljuëivo o njemu i njegovu djelovanju. Samo posjedovanje potencije koja poëiva na vrlini, a pritom ne ostvaruje djelovanje za æivot u vrlini ne znaëi niπta. 51 Svoje gorljivo zalaganje za ozbiljenje æivota u vrlini KotruljeviÊ iznosi u poglavljima treêe knjige svoga djela, a usporedba njegova popisa vrlina s Aristotelovim popisom zahtijevala bi posebnu obradu jer se ta dva popisa podudaraju samo djelomiëno. No, i ondje gdje se podudaraju KotruljeviÊevo se obrazloæenje razlikuje od Aristotelova. 52 Po KotruljeviÊu, trgovac treba biti dostojanstven, razborit, pouzdan, Ëestit, marljiv, spretan, lukav, postojan, ugledan, dareæljiv, miran, a prije svega, pravedan i umjeren. Trgovac, naglaπava KotruljeviÊ, jer je stalno u odnosu s drugim ljudima, osim πto treba biti riznica ljudskih vrlina, treba posjedovati i razliëita teorijska znanja. Ukoliko putem moralnog 48 Aristotel, Nagovor na filozofiju, preveo Darko NovakoviÊ, u: Aristotel, O duπi / Nagovor na fi lozofi ju, predgovor i redakcija Branko Boπnjak (Zagreb: Naprijed, 1987), pp. 108-137, B40, na p. 119. 49 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 191. 50 Aristotel, Nikomahova etika, 1152a 5-10, p. 155: Isto je tako Ëovjeku nemoguêe istodobno biti i razborit i neuzdræan. VeÊ je pokazano kako je Ëovjek ujedno razborit i valjana znaëaja. Uz to, Ëovjek nije razborit samo po tome πto zna, nego i πto moæe Ëiniti;... 51 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 188: Δudoredno æivljenje i krepostan javni æivot svojstveni su ljudskoj skladnosti i dolikuju svakom izvrsnom trgovcu. 52 MartinoviÊ, Benedikt KotruljeviÊ (2), p. 9. 141
odgoja i obrazovanja usvoji i razvije vrline koje se potencijalno nalaze u svakom Ëovjeku, trgovcu Êe pravedno trgovanje postati svojstveno poput dobre navike i to je ono πto Êe ga Ëiniti savrπenim trgovcem, ali i potpunim Ëovjekom. SpecifiËnost Aristotelova shvaêanja pravednosti kao vrline koja je savrπena i koja za svoje ozbiljenje traæi prisutnost ostalih vrlina, zapravo je kljuëni element Aristotelova utjecaja na KotruljeviÊevu filozofsku misao. Po KotruljeviÊu, da bi trgovina, ali i sve ostale praktiëne djelatnosti ostvarile svoju svrhu, dakle opêe dobro, nuæno je da, kao temeljna vrli- 0na praktiënog djelovanja, bude ozbiljena vrlina pravednosti: TrgovËeva pravednost zahtijeva ne samo u opêepoznatim stvarima nego i u skrivenim poπtovanje tuappleeg prava. Ako to ne Ëiniπ, ne Êe te zvati pravednim. 53 6. ZakljuËak U svom djelu O trgovini i o savrπenu trgovcu, koje je objavljeno 1573. godine, Benedikt KotruljeviÊ analizira trgovaëko poslovanje i daje upute o naëinima djelovanja koji Êe trgovcu omoguêiti ostvarenje ideala da bude savrπen, a time i pravedan. DubrovaËki umnik pritom je prihvatio Aristotelovu razdiobu filozofije: na teorijsku i praktiënu. BuduÊi da je, po KotruljeviÊu, praksa kêi teorije, prije svake praktiëne djelatnosti potrebno je oblikovati znanje koje Êe poëivati na teoriji, a koje Êe posluæiti kao niz uputa za uspjeπno provoappleenje praktiënog djelovanja. Kao utemeljitelj teorijskih principa na kojima se zasniva trgovaëko poslovanje, dakle kao utemeljitelj znanosti o trgovini, KotruljeviÊ nauëava da u odnosu izmeappleu trgovca i kupca mora biti zadovoljena meappleusobna jednakost, odnosno pravednost. Pravednost koja je shvaêena kao jednakost, kao suodnos, kao dobro drugoga i kao savrπena vrlina koja zajednici osigurava dobro æivljenje, obiljeæje je upravo Aristotelove filozofije. Osim πto je suglasan s Aristotelovom odredbom pravednosti, KotruljeviÊ je suglasan i s Aristotelovim stavovima o zajednici: zajednica je nastala radi pukog æivljenja, ali opstoji radi dobra æivljenja. Trgovina je, po KotruljeviÊu, vjeπtina koja pridonosi oëuvanju ljudskog roda s nadom u dobitak.»ak πtoviπe, ona doprinosi ostvarenju dobra æivljenja u zajednici. Zbog tako shvaêene uloge, a time i vaænosti koju pridaje trgovini, KotruljeviÊ se razlikuje od Aristotela. Naime, Aristotel trgovinu smatra djelatnoπêu koja je, prije svega, usmjerena na stjecanje materijalnih dobara. Po Aristotelu, zato jer su potpuno posveêeni svome radu i vlastitu probitku, trgovci ne mogu ostvariti æivot u vrlini, kao ni blaæenstvo. Trgovci nemaju vremena za dokolicu, a samo dokolica, nauëava Aristotel, omoguêava ostvarenje prave svrhe Ëovjekova æivota. Zato Aristotel trgovce ni ne smatra graappleanima zbiljskog polisa. Oni, naime, nisu nuæno potrebni za njegovo ozbiljenje, nego polisu trebaju tek iz funkcionalnih razloga. U skladu s tim razumljiv je Aristotelov stav o trgovini: trgovina je polisu potrebna zbog njegova funkcioniranja, odnosno æivljenja, ali ona ne pripada podruëju politiëkog æivota koji Êe graappleanima omoguêiti æivot u vrlini. KotruljeviÊ je prihvatio i Aristotelovu odredbu vrline. Za DubrovËanina vrlina je izabrano obiëajno stanje, koje se nalazi u sredini, kako hoêe Aristotel. Za Aristotela pravednost je vrlina koja je savrπena. U svom nauku KotruljeviÊ je istaknuo popis vrlina koje moraju krasiti trgovca da bi bio savrπen: dostojanstven, razborit, pouzdan, Ëestit, marljiv, spretan, lukav, postojan, ugledan, dareæljiv, miran, a prije svega, pravedan i umjeren. KljuËni pokazatelj Aristotelova utjecaja na KotruljeviÊevu filozofsku misao poëiva upravo na KotruljeviÊevu shvaêanju pravednosti kao vrline koja je savrπena i koja za svoje ostvarenje traæi prisutnost ostalih vrlina. Po KotruljeviÊu, svoj doprinos opêem dobru i zajednici trgovac moæe ostvariti samo ako bude savrπen - ako svojim trgovanjem ostvaruje vrlinu pravednosti. 53 KotruljeviÊ, O trgovini i o savrπenu trgovcu, p. 200. 142
Summary KotruljeviÊ s doctrine of just merchant: analogies and differences to Aristotles s concept of justice Key words: Benedikt KotruljeviÊ, Aristotle, merchant, trade, justice, virtue. In 1458 Benedikt KotruljeviÊ completed his work Della mercatura et del mercante perfetto (On Trade and the Perfect Merchant), first published in Venice in 1573, under the editorship of Frane PetriÊ. An established merchant himself, in his treatise KotruljeviÊ laid down the rules of successful trade, offering advice on how to become a perfect merchant. Practice being the daughter of theory, each practical step should be preceded by internal deliberation and consideration of the matters we intend to deal with in practice. Such considerations on trade lead us to the rules of successful commerce. Once a merchant masters them, he is able to conduct business fairly and contribute to the welfare of mankind with prospects of profit. Profit and accumulation of wealth KotruljeviÊ considers the main goals of successful trade. He describes the values proper to the ideal merchant. Given the communicative nature of his work, a merchant should be a treasure of human virtues. When a merchant sets a fair price, he makes a fair profit. KotruljeviÊ adds that such a merchant, although profit-oriented, shows concern for the well-being of others and that is precisely what makes him a perfect merchant. According to Aristotle, the welfare of others is a basic feature of justice which, for this reason, is being understood as a perfect virtue. As a perfect virtue in Aristotle s philosophy, in order to be accomplished it requires the middle, no more nor less, and presumes the accomplishment of other virtues. Although in the chapter On Merchant s Justice of the third book KotruljeviÊ refers to Augustine s definition of justice, the aim of this article is to question the relationship between Aristotle s understanding of justice and KotruljeviÊ s idea of the perfect merchant and successful trade. 143