indd

Транскрипт

1 STUDENI ISSN V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

2 Na kraju ovoga poslanja Duha, Marija postaje Æenom, novom Evom, majkom æivih, Majkom Ëitavog Krista. I kao takva ona je nazoëna s Dvanaestoricom, jednoduπno postojana u molitvi (Dj 1, 14), u zoru posljednjih vremena koja Duh u jutro Pedesetnice zapoëinje oëitovanjem Crkve. (Katekizam KatoliËke Crkve, 726)

3 11 (560) STUDENI ISSN s marijom po svijetu VJERSKI LIST ZA MARIJINE ŠTOVATELJE Split, Godina LI. Cijena: 7 kn Vjera je kao i bunar Predstojnik jedne trapistiëke zajednice u Alæiru imao prijatelja muslimana. S njime se ËeπÊe sastajao na molitvu, za πto nije uvijek nalazio vremena, osobito krajem tjedna, kad bi brojni gosti posjeêivali njihov samostan. KonaËno naapplee prijatelj naëina kako bi ga privolio na joπ koji susret: VeÊ odavno nismo produbili naπ bunar. Htio mu je time reêi kako veê dulje vremena æeli s njim razgovarati u zajedniëkoj molitvi. Na to mu trapist odvrati: I πto Êemo naêi u dnu: muslimansku ili krπêansku vodu? Na to Êe mu prijatelj: Pa ti znaπ, πto je u dnu bunara, da je to Boæja voda. Kao s bunarom, sliëno je i s naπom vjerom. Moramo je sve viπe produbljivati, kako bismo naiπli na vodu koja utaæuje naπu Ëeænju za Bogom. to je bunar dublji, voda je u njemu svjeæija i pitkija. to svoju vjeru viπe produbljujemo i u njoj se osvjeæujemo, o njoj razmiπljamo i otkrivamo njezino znaëenje za naπ æivot, to smo Bogom zaokupljeniji, viπe mu se pribliæavamo, za nj nalazimo viπe vremena i s njime dulje razgovaramo, a on nas sve viπe zadivljuje. Vjera se raapplea u susretu s Bogom æivim, koji nas poziva i otkriva nam svoju ljubav, ljubav koja nam prethodi i na koju se moæemo osloniti jer u njoj nalazimo sigurnost i na njoj moæemo graditi svoj æivot. Preobraæeni tom ljubavlju, stjeëemo novi pogled, gledamo drugim oëima, postajemo svjesni da je u njoj sadræano veliko obeêanje punine i da se pred nama otvara pogled u buduênost. Vjera koju primamo od Boga kao nadnaravni dar, javlja se kao svjetlo koje nam predstavlja putokaz na naπemu æivotnom putu (Svjetlo vjere, 4). Naπ æivotni put dug je i trnovit. Stoga smo i po zavrπetku Godine vjere pozvani u vjeri rasti, o Bogu razmiπljati i s njime razgovorati, kako bismo na putu izdræali. Na putu vjere Majka Gospodinova vjerniëkom puku najljepπi je uzor. Blaæena je jer je povjerovala (Lk 1, 45). Njezina vjera odluëujuêa je za njezin poziv i ulogu djevice i majke. Po vjeri sudjeluje u otajstvu svoga Sina, predaje se i povjerava Bogu, vjerom odgovara na Boæji poziv. Vjeruje ne samo rijeëju nego Ëitavim svojim biêem. Napreduje na putu vjere te se, srcem i umom, postupno pribliæava nedokuëivosti Boæje tajne. Marija je primjer svima koji vjeruju, onima koje Isus naziva blaæenima zbog toga πto sluπaju rijeë Boæju i vrπe je te po tom postaju njegova prava rodbina, njegova majka, braêa i sestre (Lk 8, 21). U R E D N I K

4 s marijom po svijetu I Hrvat u Marijinoj kongregaciji Na tradicionalnom jesenskom hodoëaπêu i susretu Ëlanova Marijine muπke kongregacije u bavarskom svetiπtu Crne Gospe u Altöttingu o blagdanu Gospe Æalosne, nakon jednogodiπnjeg Ëlanstva 17 muπkaraca posebno se posvetilo Gospi. U Kongregaciju je primljeno 8 novih Ëlanova, meappleu kojima i jedan mladi Hrvat. InaËe Bavarska danas ima 14 Marijinih kongregacija s 45 tisuêa Ëlanova. Muπka kongregacija u Altöttingu osnovana je 25. oæujka 1599., a ima 12 tisuêa Ëlanova. Meappleu ostalim, izdaje svoj tjednik i pomaæe obnovu altöttinπke bazilike sv. Ane. (FP) Poljski mariološki simpozij U Rokitnu, u biskupiji Zielona Góra- Gorzow (Poljska), u svetiπtu Sveta Marija Djevica odræan je od 19. do 21. rujna susret poljskih Ëuvara svetiπtâ i simpozij Poljskoga marioloπkog druπtva. Tema susreta bila je Vjerovati s Marijom i kao Marija, a sudjelovalo je 80-ak osoba. Meappleu obraappleenim temama istiëu se Marijina vjera, Marija - svjedoëanstvo i primjer vjere, Teoloπke implikacije Marijine vjere, Marijina vjera slavljena na osnovi zbirke misa o BDM i Glazbena Marijina ikona i vjera. Raspravljalo se i o ulozi marijanskih svetiπta kao o πkoli vjere i marijanskog vida nove evangelizacije. (Z) Nagrađen bend Imakulata Na 8. festivalu hrvatskih duhovnih pjesama Hosana Fest 22. rujna u Subotici nagradu stuënog æirija za pjesmu Otisci u pijesku dobila je skupina Imakulata iz Gromiljaka u Bosni i Hercegovini, koju vodi s. M. Zeko. (KT) Marijina legija u Africi Na afriëkom podruëju, rad Marijinih legionara u regiji Cape Verde posebno je usmjeren prema ovisnicima, obra Êe- Papa Franjo u Porcijunkuli Za svoga pohoda Asizu, rodnom mjestu sv. Franje Asiπkoga, zaπtitnika Italije, papa Franjo u popodnevnim satima 4. listopada, na sveëev blagdan, pohodio je i baziliku sv. Marije Anappleeoske, gdje se u crkvici Porcijunkuli zadræao u molitvi i sabranosti. Nakon toga se pred asiπkom bazilikom susreo s umbrijskom mladeæi i odgovarao na njihova pitanja. Hrvati su, inaëe, tijekom povijesti, na svojim hodoëaπêima u Rim, rado sa svojim duhovnicima navraêali i sv. Mariji Anappleeoskoj, kolijevci FranjevaËkog reda. (RV) MARIJA 11/2013.

5 s marijom po svijetu nju mladih i biblijskim teëajevima za produbljivanje vjere. Na afriëkom tlu u planu je promicanje legije na πirem podruëju Gvineje Bissao. U Egiptu je odræana opêa konferencija Ëlanova Ma rijine legije, a osnovane su i dvije nove kurije te je uspostavljen komicij za juæ nu regiju. Za svojih apostolatskih aktiv nosti legionari su doπli u dodir s oko 50 tisuêa egipatskih kopta katolika, a nadaju se da Êe se znatno poveêati i broj le gionara. U Gani su oæivljeni neki prezi diji u mirovanju i osnovani novi. (ML) Legija u Južnoj Americi U Perù se Marijini legionari ËeπÊe obraêaju prolaznicima na ulicama i po perivojima poslovne Ëetvrti, a medicinsko osoblje traæi mlade Ëlanove da posjeêuju sirotiπte kako bi se igrali i molili s njegovim πtiêenicima. Legionari u Paragvaju posjeêuju ËeπÊe domove za invalide, gdje pomaæu u pripremi obroka i pranju rublja, a kuêni posjeti ukljuëuju razmatranja svetopisamskih tekstova i pouke kako se moli Gospina krunica. Posebno su aktivni po zatvorima. Sve to potaknulo je brojna obraêenja i pridobivanje novih Ëlanova. U»ileu se po legionarskom djelovanju brojni iz sekta vraêaju u Crkvu, pa se posebna pozornost posveêuje formaciji novih legionara. U Venezuelu su prispjeli brojni lijeënici s Kube. BuduÊi da vrlo malo znaju o Bogu, rado prihvaêaju pouke i traæe krπtenje. (ML) Marijanski dan u Godini vjere Na Trgu sv. Petra u Vatikanu u sklopu Godine vjere odræan je Marijanski dan pod geslom Blaæena ti πto povjerova. U skupini za njegovu pripravu kao teolog sudjelovao je i fra M. teko, a odræan je na obljetnicu posljednjega Gospina ukazanja u Fatimi i na uoënicu, 12. i 13. listopada. U toj prigodi dovezen je 12. listopada kip Gospe Fatimske iz Kapele ukazanja u fatimskom svetiπtu, a doëekalo ga je preko 100 tisuêa Ëlanova viπe od 800 razliëitih udruga i zajednica marijanske duhovnosti iz svih krajeva svijeta, meappleu kojima i skupina iz Hrvatske. U 16 sati zapoëela je procesija s Gospinim kipom, koji je obiπao Ëitav Trg i zaustavio se na mjestu gdje je ranjen bl. Ivan Pavao II., a pred vatikanskom bazilikom doëekao ga je Papa i darovao Gospi krunicu. Nakon pozdrava mons. R. Fisichelle, kip je postavljen na prijestolje, a po zavrπetku marijanske molitve u obliku MajËina puta, u kojoj su razmatrane Gospine æalosti, Papa je odræao prigodnu katehezu o Marijinoj vjeri. Kip je zatim prevezen helikopterom u rimsko svetiπte Gospe od Boæanske ljubavi, u kojemu je od 19 sati odræano cjelonoêno bdjenje S Marijom preko noêi, tijekom kojega se video-porukom sudionicima obratio Papa. Moljena su radosna otajstva krunice u izravnoj povezanosti s 12 najveêih Gospinih svetiπta u svijetu na svih pet kontinenata - Lurd, Nazaret, Lujan, Vailankanni, Guadalupe, Akito, Nairobi, Banneux, Czestochowa i Marian Valley, Ëemu je uslijedilo euharistijsko klanjanje s trenucima pjevanja i razmatranja, da bi u 5 sati ujutro biskup L. Leuzzi slavio misu. Fatimski kip vraêen je 13. listopada na Trg sv. Petra, na kojemu je, po zavrπetku molitve krunice, Papa predvodio misno slavlje i posvetio svijet Bezgreπnom Srcu Marijinu. NaveËer je Gospin kip vraêen u Fatimu. (Z-RV-IKA) Predovditelj listopadskog hodočašća Na molbu A. Marto, biskupa Leiria- Fatima, glavno godiπnje meappleunarodno hodoëaπêe 12. i 13. listopada u fatimskom Gospinu svetiπtu predvodio je donedavni dræavni tajnik kardinal T. Bertone. (IKA) MARIJA 11/

6 papa o mariji Marijin nam pogled pomaže Draga braêo i sestre, pozdravljam sve hodoëasnike u svetiπtu Boæanske Ljubavi i one koji su povezani iz svetiπtâ u Lurdu, Nazaretu, Lujanu, Vailankanni, Guadalupi, Akitu, Nairobiju, Banne uxu, Czestochowi i Marian Valley. VeËeras se osjeêam sjedinjen sa svima vama u molitvi svete krunice i u euharistijskom klanjanju pod pogledom Marije Djevice. Pogled! Koliko je on vaæan! Kolike se stvari mogu reêi jednim pogledom! Naklonost, ohrabrenje, ljubav, ali i prijekor, zavist, oholost, pa Ëak i mrænja.»esto pogled reëe viπe od rijeëî, ili kaæe to πto rijeëi ne uspijevaju ili se ne usuappleuju reêi. Koga gleda Djevica Marija? Gleda sve nas, svakoga od nas. I kako nas gleda? Gleda nas kao Majka, s njeænoπêu, s milosrappleem, s ljubavlju. Tako je gledala sina Isusa, u svim trenucima njegova æivota, radosnim, svijetlim, æalosnim, slavnim, kao πto razmatramo u otajstvima svete krunice, jednostavno s ljubavlju. Kad smo umorni, obeshrabreni, zdrobljeni problemima, gledamo u Mariju, osjeêamo njezin pogled koji kaæe naπem srcu: Hrabro, sinko, ja sam tu i podupirem te! Gospa nas dobro poznaje, ona je mama, zna dobro koje su naπe radosti i poteπkoêe, naπe nade i naπa razoëaranja. Kad osjetimo teæinu svojih slabosti, svojih grijeha, pogledajmo Mariju, koja govori naπem srcu: Ustani ponovno, idi k mome sinu Isusu, u njemu Êeπ naêi prihvat, milosrapplee i novu snagu za nastavak puta. Marijin pogled ne obraêa se samo nama. Pod kriæem, u trenutku kad joj Isus povjerava Apostola Ivana, i s njime sve nas, govoreêi: Æeno, evo ti sina (Iv 19, 26), Marijin pogled upravljen je na Isusa. I Marija nam kaæe, kao na svadbi u Kani: to god vam rekne, uëinite (Iv 2, 5). Marija nam pokazuje Isusa, poziva nas da za nj svjedoëimo, uvijek nas vodi svome sinu Isusu, jer je jedino u njemu spasenje, jedino on moæe pretvoriti vodu samoêe, tegobe, grijeha, u vino susreta, radosti, praπtanja. Jedino on. Blaæena ti πto povjerova! Marija je blaæena zbog svoje vjere u Boga, zbog svoje vjere, jer je pogled njezina srca stalno bio usmjeren u Boga, u Sina Boæjega kojega je nosila u krilu i promatrala na Kriæu. U klanjanju Presvetom Sakramentu, Marija nam kaæe: Gledaj u moga Sina Isusa, dræi pogled uperen u nj, sluπaj ga, razgovaraj s njim. On te gleda s ljubavlju. Ne boj se! On Êe te nauëiti da ga slijediπ kako bi za nj svjedoëio u velikim i malim djelima svoga æivota, u obitelj skim odnosima, na svom poslu, u trenutcima slavlja; nauëit Êe te iziêi iz samoga sebe, iz same sebe, kako bi gledao druge s ljubavlju, poput njega koji te volio i voli, ne rijeëima, nego djelima! O Marijo, daj da osjetimo tvoj pogled Majke, vodi nas svome Sinu, uëini da ne budemo krπêani iz izloga, nego oni koji znaju isprljati ruke kako bi s tvojim Sinom Isusom izgradili njegovo Kraljevstvo ljubavi, radosti i mira. Papa FRANJO (Iz video-poruke, 12. listopada 2013.) MARIJA 11/2013.

7 »in povjere Mariji Blaæena Marijo Djevice Fatimska, obnovljenom zahvalnoπêu za tvoju majëinsku nazoënost sjedinjujemo svoj glas s onim svih naraπtaja koji te nazivaju blaæenom. Slavimo u tebi velika djela Boæja koji se nikad ne umara saginjati se s milosrappleem nad ËovjeËanstvo, pogoappleeno zlom i ranjeno grijehom, da bi ga ozdravio i spasio. Prihvati dobrohotnoπêu Majke Ëin povjere koji danas obavljamo s pouzdanjem pred ovim tvojim likom nama tako dragim. Sigurni smo da je svaki od nas dragocjen u tvojim oëima i da ti niπta nije tuapplee od svega onoga πto prebiva u naπim srcima. Puπtamo se da nas dohvati tvoj slatki pogled i primamo utjeπiteljsko milovanje tvog osmijeha.»uvaj naπ æivot meappleu svojim rukama: blagoslovi i ojaëaj svaku æelju dobra; oæivi i hrani vjeru; podupri i rasvijetli nadu; probudi i oæivi djelatnu ljubav; vodi sve nas na putu svetosti. PouËi nas svojoj ljubavi naklonosti prema maleni- ma i siromasima, prema iskljuëenima i onima koji trpe, prema greπnicima i izgubljenima srca: skupi sve pod svoju zaπtitu i sve izruëi svome ljublje- nom Sinu, Gospodinu naπem Isusu. Amen. Papa FRANJO (Na Trgu sv. Petra, 13. listopada 2013.)

8 kroz ovaj mjesec Lijek protiv straha Strah je negativan osjeêaj kad Ëovjek vidi ili oëekuje opasnost, bila ona stvarna ili nestvarna, te tako moæe biti utemeljeni i neutemeljeni strah. Svaki Ëovjek se raapplea s moguênoπêu takve reakcije, kojom se potvrappleuje da osjeêa kako oko njega postoji stvarnost koja ga nadilazi i kojom ne moæe upravljat i i gospodariti, te se stoga strah smatra primarnom ljudskom emocijom. STRAH GOSPODNJI Jedna od kategorija straha je i strah Gospodnji, kako nas uëi Sveto pismo. Za razliku od drugih strahova od kojih Bog oslobaapplea Ëovjeka, ovakva vrsta straha predstavlja se kao svojevrsna krepost kod poboænih ljudi koji imaju osjeêaj za Boga. Doista, Bog je æelio jednu vrstu straha kao pozitivnog iskustva kojim se priznaje i prihvaêa njegovo gospodstvo nad Ëovje kom. Zato taj strah nije klasiëan, nego poπtivanje njegove volje, te bojazan da protiv nje ne sagrijeπimo. Upravo takav strah je, proturjeëno, najbolja zaπtita od straha koji Ëovjeku moæe uniπtiti æivot, a to je strah od zlih ljudi i sila zla koje su prisutne u svijetu, kojih se Ëovjek trajno mora bojati jer se pred njima osjeêa nemoêan i nezaπtiêen. OsjeÊajuÊi nemoê pred njima, jer ih ne moæe sam od sebe pobijediti, u Ëovjeku se raapplea strah da Êe postati njihova ærtva. Ali taj strah nije uvijek i najprije strah da ne postane zao, nego da mu sile zla ne naude na neki drugi naëin. No sile zla kojih se boji, najviπe mu nau de kad prihvati logiku zla te kad poëne Ëiniti zlo, tj. kad izgubi strah Boæji. U mnogim situacijama Ëovjek i ne vidi da se priklonio tim istim silama zla kad Ëini grijeh, a s druge strane paniëno se boji da mu se ne dogodi neko zlo. Navikao je Ëiniti zlo kao da nije niπta, to Ëak i pravda mnogim razlozima ne vjerujuêi da se dogaapplea zlo onda kad Ëini izbore suprotne od Boæjega Êudorednog zakona. Da u sebi ima straha Boæjega, dobro bi razumio πto je zlo, dao bi se pouëiti o grijehu i tako bi stekao neprocjenjivu zaπtitu zahvaljujuêi upravo strahu Gospodnjem. Tako je ljudsko iskustvo obiljeæeno zlom koje Ëini i zlom koje mu se dogaapplea, πto u njemu izaziva strahove. Na neki naëin ostaje nemoêan pred zlim silama πto ga Ëak moæe dovesti do oëaja, izgubljenosti i rezignacije. A sve to nastaje u trenutku kad osjeêa da ne moæe nadvladati sile koje su oko njega. Na æalost, ne vidi da bi mu strah Gospodnji bio protuteæa ostalim strahovima koja bi ga vratila u ravnoteæu. No naπa nebeska Majka æivjela je u strahu Gospodnjem te pazila budno da ne uëini propust i grijeh protiv Boga. Zato je bila slobodna od strahova ovoga svijeta, pa i od paniëne zabrinutosti za buduênost, jer je dobro znala da je pozvana Bogu se potpuno predati. Sve drugo bilo joj je manje vaæno, a sigurnost joj je dolazila od njegove oëinske skrbi. PosjedujuÊi krepost i dar straha Boæjega budno je pazila da ne naruπi zdravlje duπe i tijela grijehom koji je oholo uzdizanje protiv Boga, te uzrok svih loπih strahova i problema. LIJEK PROTIV NAŠEG STRAHA Krepost straha Boæjega koju je posjedovala Marija postaje nama danas put i lijek, jer nas uëi kako ugaappleati iskljuëivo MARIJA 11/2013.

9 kroz ovaj mjesec Bogu traæeêi æivot vjeëni i stavljajuêi u drugi plan ostale æelje i potrebe. Postaje putokaz kojim nam je iêi ako se æelimo osloboditi strahova ovoga svijeta i strahova od buduênosti. Blagdan Marijina prikazanja u Hramu blagdan je kad slavimo Marijinu potpunu posveêenost Bogu, koja je odraz i pokazatelj straha Gospodnjega u kojemu æivi, tj. onog osjeêaja za Boæju prisutnost protiv koje nipoπto ne bi htjela pogrijeπiti. SmirujuÊe rijeëi koje anappleeo Gabrijel izgovara Mariji u trenutku navjeπtenja zorno opisuju stanje njezine duπe: Ne boj se, Marijo! Ona je zaista bila vrlo pozorna na svaki titraj duha i jedino na πto je pazila bilo je da ne sagrijeπi. O njezinoj cjelovitosti svjedoëi nam blagdan njezina prikazanja u Hramu koji prenosi istinu da je bila cijela Bogu posveêena i da je od prvog dana svoga æivota bila Ëuvana od grijeha te da su roditelji Joakim i Ana budno pratili da je potpuno zaπtite od toga zla i te poπasti. U tom duhu se razumijeva i njezin strah, pri Ëemu joj anappleeo Gabrijel pruæa jamstvo da on nije napasnik koji kuπa nego Boæji poslanik koji navijeπta radosnu vijest. A buduêi da nam je kao putokaz prema spasonosnom izboru kojim se onda lijeëimo od svakoga drugog straha, nije ni Ëudo da je onda Ëastimo kao Gospu od Zdravlja. Ona nas vodi putem ozdravljenja od naπih strahova uëeêi nas zdravu æivotu pred Bogom, kakvim je i sama æivjela. Zato ovim razmiπljanjem moæemo povezati i blagdan Marijina prikazanja u Hramu i blagdan Gospe od Zdravlja. Anappleelove rijeëi djevojci i Djevici iz Nazareta otkrivaju kakvim je æivotom ona æivjela i Ëega se bojala. Bila je milosti puna i Gospodin je bio s njom, a ipak je osjetila neku vrstu straha kad se anappleeo pojavio na obzorjima njezine duπe. Bojala se da je biêe koje joj se ukazuje ne udalji od Boga te se stoga i nama bojati Ëega se i ona bojala i na naëin na koji se ona bojala. Ali jednako nam je tako ljubiti sve ono πto je ona ljubila i onako kako je ona ljubila. Upravo jer se prikazala Bogu i jer je bila milosti puna, Marija je imala takvo tjelesno i duhovno zdravlje poradi kojega je nama postala primjer i ideal, pomoênica i zagovornica. Mi krπêani trebali bismo se poput Marije bojati prvenstveno Boga kako bismo se oslobodili strahova. Jer druπtvo i mentalitet svijeta koji Ëovjeka æeli osloboditi straha od grijeha, ali ne na naëin da ukloni grijeh iz okruæenja, nego da ga proglasi nepostojeêim, Ëovjeku Ëini medvjeappleu uslugu ËineÊi mu okruæenje okuæenim. Doista, tako nije moguêe osloboditi se grijeha i njegovih posljedica, πto se kasnije pokaæe pogubnim, te se uspostavi da nas ne oslobaapplea nego na nas navlaëi svekolike æivotne strahove. Poappleimo stoga odvaæno za naπom Majkom, Bogu prikazanom, te priskrbimo sebi istinsko zdravlje duπe i tijela. Ivan BODROÆIΔ MARIJA 11/

10 mi danas i ovdje Taj divni novi svijet Pun svijet je boja laæljivih, osvijetli Ti nam pravi lik! (Himan) Izvini, prijatelju, da pitam: Jes æenjen? Tako mi se, jednoga davnog proljeêa, obratio nepoznat muπkarac, na trajektu koji je plovio na relaciji Stari Grad - Split. VeÊ sam bio sveêenik, mladomisnik, sa zaduæenjem pomaganja krajem tjedna æupniku u Jelsi, a joπ uvijek i student πeste godine na splitskoj Teologiji, pa sam svakog tjedna putovao iz Jelse preko Staroga Grada u Split i obrnuto. Tog je ponedjeljka trajekt bio pun beogradske djece iz odmaraliπta u ZenËiπÊu (nekoliko kilometara istoëno od Jelse) i njihovih mamica, a naπao se i pokoji otac, meappleu njima i taj koji je sjedio do mene. Ja sam prouëavao testove za polaganje vozaëkog ispita i pravio se da ne primjeêujem njegovu svaappleu sa æenom zbog kêerkice koja je, kao i mnoga djeca, bila vrlo nervozna jer je bilo bokun mora i neugodna ljuljanja broda. On je uporno nagovarao suprugu da ide uspavati dete pa Êe se dalje on pobrinuti, a æena, kojoj je takoappleer bila puna kapa, napokon ga je i posluπala, ali glasno negodujuêi, i udaljila se s djetetom protestnim korakom (da smo bili u zatvorenoj prostoriji, vjerojatno bi zalupila vratima!). Kao da me tek primijetio, tada mi se on obrati: Izvini, prijatelju, da te pitam: Jes æenjen? - Nisam! - E, pa nemoj se ni æenit! Ja sam na to spremno odgovorio: Pa i nemam namjeru! A on: O, a πto neêeπ!? KAO I NEMOJ SE ŽENITI SliËno postupaju i naπi mediji. Najprije govore: Udri!, a zatim viëu: to to radiπ?! S neskrivenim simpatijama komentiraju, odobravaju i ohrabruju sve πto je protivno stavovima krπêanskog morala, sve to proglaπavaju naprednim, Ëini se baπ zbog toga πto se protivi tom reakcionarnom moralu (ili rigidnom moralu 20. stoljeêa - kako se svojevremeno bio izrazio ministar zdravlja ), valjda po onom kljuëu: Neprijatelj moga neprijatelja - moj je prijatelj! Tako se u mnogim naπim listovima pljeπêe naprednosti maloljetnih spolnih aktivnosti, upotrebi prezervativa, pobaëaju, homoseksualnim vezama i brakovima, u Ëasopisima za mlade njihovi estradni idoli govore (naravno, u ulozi uzora) o svojim prvim spolnim iskustvima u 14. ili 15. godini, upravo se forsira to pitanje, kao da u generalije prvotno spadaju genitalije, a nepotpisani prireappleivaëi sve to joπ garniraju svojim struënim savjetima i mudrim preporukama. Za djevojëice donose Kratak vodië za flert sa strancima, pouke MARIJA 11/2013.

11 mi danas i ovdje kako se sve ljubiti, kako biti spolno izazovna, i onda se sve to ilustrira izazovnim fotografijama tinejdæera, poëevπi veê od petog razreda osnovne. Sada se dio toga pouëno-odgojnog materijala prenosi u priruënike za tzv. zdravstveni odgoj u πkolama: provokativno (ne)odjevene dìve naπe estrade pored æena iz svijeta znanosti i druπtveno korisnih djelatnosti, odjevenih otmjeno i jednostavno - pa neka djeca biraju πto im se viπe sviapplea! Gle, kako mi poπtujemo svoju djecu! Sve je to poput one preporuke mog sugovornika: Nemoj se ni æenit!, a onda: A πto neêeπ?! Sve Ëine da po plju ju ili barem relativiziraju ( diktatura relativizma - govorio je papa Benedikt) sve vrijednosti i moralna naëela, a onda se licemjerno zgraæaju kad se pokaæe kukolj kao plod toga njihova opaka neprijatelj-ëovjekova sijanja. Neπto poput onoga posloviëna pitanja s one strane: Ko nas to, bre, zavadi?! S DON ANDROM - NA LOMAČU Baπ tako se ti liberalni novinari licemjerno zgraæaju kad se pojavi vijest o nekom sluëaju pedofilije, kad se otkrije nekoga tko na internetu ostvaruje zaradu s djeëjom ili maloljetniëkom prostitucijom, kao da oni ne zaraappleuju prodajom desetaka tisuêa primjeraka svojih Ëasopisa po cijeni od samo 15 kuna, makar je velik dio sadræaja petparaëki? Ti isti libertinski tekstopisci koji posvemaπnju raspuπtenost, nesputanu slobodu i nekontrolirani konzumizam propovijedaju kao ideale napretka, odjednom se pretvaraju u nesmiljene inkvizitore i egzekutore kada treba na stup srama razapeti pojedinca koji je zaveo maloljetnicu ili dopustio da ona zavede njega, a upravo su je ti isti novinari pouëili kako Êe to uspjeπno izvesti! To licemjerje u medijima bode nas u oëi svakog dana, gotovo u svim izdanjima - pisanim i elektroniëkim. Moæemo od njega pobjeêi jedino ako sami sebi propiπemo silenzio stampa - strogi post od medija, πto je doista postalo vrlo zdrava dijeta. Kad je don Andro UrsiÊ objedinio u jednu knjiæicu svoje tekstove o homoseksualcima - moæe se reêi namjerno provokativnih - a takav je bio i njegov govor za sve novine koje su ga htjele Ëuti, nazvao me netko u ime EPEH-a i, kao generalnog vikara biskupije, upitao: to Êete uëiniti s don Androm? Tko to? - pitao sam. Pa - Biskupija. Spremno sam odgovorio: Poslat Êemo ga na lomaëu! to sam i htio postiêi, sugovornik je ostao bez teksta, pa sam mu obrazloæio: Ponajprije, don Andro je odrasla i punoljetna osoba. Nastupa u svoje ime i govori javno. Otkuda sad odjednom vaπe (straho)poπtovanje crkvenog auktoriteta pa zovete u pomoê njegove nadreappleene? Zar je jedan primarius odgovoran za postupke medicinskog osoblja Ëak i izvan bolnice? Osim toga: po kojem kriteriju vi u medijima odobravate homoseksualcima da svoje nesimpatizere nazivaju homofobima i javno proglaπavaju homofoba godine, a na one koji njihovu orijentaciju dræe zastranjenjem ili poremeêajem sada prizivate inkviziciju? I baπ biste htjeli da ih sudovima izruëuje sama Crkva kojoj inaëe smrtno zamjerate πto je to Ëinila kroz povijest. MARIJA 11/

12 mi danas i ovdje marijansko bilje NOVOROĐENČE NA DEPONIJU Prije nekoliko godina, kad je mrtvo novoroappleenëe pronaappleeno na jednom deponiju, dnevne novine i tjedne revije utrkivale su se danima u prozivanju te gadure koja se tako rijeπila svoga jadnog djeteta, i to iste one novine i revije koje se u svojoj naprednoj i emancipiranoj orijentaciji s pravom na pobaëaj ophode kao s pitanjem civilizacijskog postignuêa i nesporna prava æene na raspolaganje svojim tijelom! I kojima nije ni na kraj pameti da bi barem ponekad na svojim stranicama istaknule koju od tisuêa i milijuna majki koje se iz noêi u noê i po deset puta ustaju da bi pomogle svome bolesnu djetetu ili su uz njega probdjele i po deset noêiju u nizu! Na susretu mladih katolika u Zadru oku - pilo se oko 30 tisuêa mladih, a sli Ëno je bilo u Sisku i u Varaædinu. Dru æili su se u molitvi i pjesmi, nije bilo nijednog incidenta, πtono se kaæe ni jedne razbijene Ëaπe, a 90% naπih me dija te skupove nije ni spomenulo. U is to vrijeme, na paradi istospolaca u Spli tu bilo je oko 300 sudionika i na njoj svakakvih nereda. O tome je 90% medija izvjeπêivalo danima prije i poslije! SliËnim primjerima licemjerja danaπnjih medija, politika, razliëitih udruga i interesnih skupina moglo bi se ispisati niz debelih knjiga. Umjesto toga citirat Êemo suvremenoga njemaëkog pisca J. M. Simmela, koji u jednom od svojih romana osluπkuje πansonu s pitanjem: Kakva velika nesreêa treba da se dogodi da bi ËovjeËanstvo stiglo do pameti?, na πto kao otpjev odzvanja: Odgovor zna samo vjetar! Stanko JER»IΔ Kesica Majke Božje Capsella bursa pastoris Kesica Majke Boæje ili rusomaëa dvogodiπnja je biljka, koja najëeπêe raste uz putove i æivice kao i na zapuπtenim mjestima. Pri dnu stabljike biljka ima perasto izrezano liπêe. Cvjetovi su joj bijeli, ponekad malo ljubiëasto nahukani, a smjeπteni su uzduæ gornje polovice stabljike pa taj njezin dio podsjeêa na grozd. Latice su mu izrazito duæe od lapova, a Ëesto ih nema. Plod je trokutasta i obrnuto srcolika komuπka kojemu su rubovi izboëeni ili gotovo ravni. Latinsko ime capsella bursa pastoris biljka je dobila zbog izgleda svojih plodova koji sliëe na torbicu = bursa, nekog pastira = pastoris. BuduÊi da latinska rijeë bursa znaëi novëanik ili torbicu za dragocjenosti, moæe se shvatiti rusomaëin marijanski naziv, jer nas Marija nosi sa sobom kao neku dragocjenost. Mario CRVENKA MARIJA 11/2013.

13 svjedoëanstvo Tebi prikazujem... U ranoj mladosti bl. Miroslav BuleπiÊ (+1947.) odluëio se poêi za Isusom. No, Isusov put nije lagan. Njega nema bez kriæa: Tko ne nosi svoga kriæa i ne ide za mnom, ne moæe biti moj uëenik! (Lk 14, 27). Bez obzira na to, u opasnim godinama II. svjetskog rata i po raêa, blaæenik se nije bojao. Svjestan da Bogu niπta nije nemoguêe (Lk 1, 37), stavio se k tome Gospi pod posebnu zaπtitu. U svome duhovnom dnevniku na blagdan Bezgreπnog zaëeêa 8. prosinca zapisao je: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zdravo Marijo posveêenje svega sebe Majci Boæjoj. Majko moja, evo me pred Tobom. Razmatram Tvoju dobrotu i Tvoju dareæljivost prema meni. Ti si mi puno i puno pomogla u mojem æivotu. Hvala Ti, predobra i prelijepa Majko. Ti me pozivaπ k sebi. Ti æeliπ da ja budem sav tvoj. Svijet vrijeapplea Boga. Ti hoêeπ da se Bogu dade zadovoljπtina za sve te uvrede te æeliπ da se i ja stavim potpuno u Tvoju sluæbu, da Ti se sav predam. NeÊu da budem πkrt, veê velikodu πno i od sveg srca darujem Ti se sada i zauvijek. HoÊu da æivim u Tebi, za Tebe s Tobom, da mogu æivjeti tako s Kristom, za Krista u Kristu Bogu. U Tvoje ruke, Majko, postavljam svoju duπu sa svim njezinim moêima, Tebi darujem sve svoje zasluge, svoje molitve, svoja dobra djela, svoju ËistoÊu, svoje poteπkoêe i svoje odnose s drugovima. Tebi prikazujem svoje tijelo, svo ja sjetila, da mogu biti u Tvojoj sluæbi. U Tvoje ruke predajem sve Ëasti, sva djela, bilo tjelesna bilo du πevna. Sve: duπu i tijelo zatvori u svo je preëisto Srce i oëuvaj mene Ëista i ljubeæljiva. Sav hoêu da bu dem tvoj. HoÊu da se ærtvujem svaki dan za Te. Slatko Srce Marijino, moje Majke, budi spasenje moje! Kad sam dakle sav Tvoj, Ëuvaj me i brani kao stvar i svojinu svoju. Tvoj sam. Primi me, Majko! Svaki dan hoêu moliti za obraêenje greπnika i po nakani Tvojeg PreËistog Srca. Neka zavlada Tvoje Srce u srcima svih ljudi: u meni, u mojoj obitelji, u ovom naπem zavodu, u naπoj Istri, u hrvatskoj domovini, u cijelom svijetu. Nek se bude po svem svijetu Tebi pjevala slava. Molit Êu po nakani sv. Oca pape i cijele Crkve. Tvoj sam sada i uvijek! Amen. Dobra Majka svojih nikad ne napuπta, pa ni na Ëasu smrti! Vinka TOKIΔ BUROLO D. Tenčić Radočaj

14 s marijom kroz povijest Sveti Ante o Djevici Mariji (2) Sv. Anti Padovanskom utjeëu se mali i veliki, krπêani i nekrπêani. Mole ga za sreêu i zdravlje, za izgubljene stvari, za uspjeh u πkoli, za radno mjesto, za obitelj... On je Ëudotvorac, ali i mudar nauëitelj, nadaren bogoslovac.»injenica da Bog po njegovu zagovoru Ëini Ëu desa, zasjenjuje njegovu uëenost. Bogo slovac ostaje tako u sjeni Ëudotvorca. Za ispravno shvaêanje njegove uloge u povijesti Crkve, potrebno je sjediniti onu ak Ëudesa traæiπ gle s odlikom vrsna uëitelja u vjeri. I tu je sv. Ante toliko znaëajan da mu je Crkva pripisala naslov evanappleeoskog nauëitelja. GOSPA I SVETAC Apostolsku sluæbu sv. Ante vrπi poëetkom 13. stoljeêa. Po naobrazbi i kulturi, dijete je svoga vremena, æivi i djeluje u ondaπnjem ozraëju. Roappleen g u portugalskom Lisabonu na krπtenju dobiva ime Ferdinand. KrπÊanski odgojen u uglednoj obitelji, ulazi u red otaca augustinaca. Doznavπi za svjedoëanstvo vjere petorice franjevaëkih muëenika u Maroku g , pridruæuje se franjevcima. Æeli biti misionar, ali, mjesto u Afriku, dospijeva g u Italiju. Ondje propovijeda puku i pouëava mladu braêu u bogoslovlju te g u Padovi umire. Poznata je ikonografija Padovanskog sveca: mladi franjevac, s ljiljanom u desnici, s knjigom u lijevoj i s Dijetom u naruëju. No poznat je i drugi prikaz sveca s Gospom, koja se odnosi na viappleenje koje je imao potkraj æivota. UmjetniËko predstavljanje toga doæivljaja s vremenom se bitno mijenja. U poëetku je Gospa prikazana u nebu s anappleelima, a svetac u molitvi. Potom prikazuju Mariju s Djetetom u naruëju, ali u odmjerenu odstojanju od sveca. Malopomalo Djevica se toliko pribliæila svecu da je prikazuju kako mu pruæa Dijete. U posljednjim slikama toga niza Djevica nestaje, a ostaje Ante s Djetetom. SLUŽBENICA OTKUPLJENJA SveËevi govori temelje se na Sv. pismu. U njima tumaëi Boæju rijeë te vjerniëkom puku izvodi zdravu i korisnu pouku. Marijinu ulogu u povijesti spasenja svetac saæima u jednostavnim rijeëima. Bog daruje spasenje po rukama one koje je njegova kêerka i majka njegova Sina, bl. Djevica Marija. Ta Marijina uloga zapoëinje veê kod tajne utjelovljenja: MARIJA 11/2013.

15 s marijom kroz povijest Kada danas Sunce pravde, Sin Boæji, ulazi u oblak, to jest u blaæenu Djevicu, tada ona postaje na neki naëin svijetla duga, znak saveza, mira i pomirenja meappleu oblacima slave, to jest izmeappleu Boga i greπnoga ljudskog roda. BuduÊi da na neki naëin uspostavlja mir izmeappleu Boga i ljudi, Ante poziva vjernike da se utjeëu Mariji, koja je sigurno utoëiπte i zaπtita greπnika. U svojim propovijedima Ante prikazuje ulogu Majke Marije u Isusovu æivotu i djelovanju. Ne samo πto ga raapplea, nego se i kao majka brine za njegov rast i razvoj, odgaja ga za njegovo poslanje, prisutna je u odluëujuêim dogaappleajima njegova æivota. Dok njeguje dijete Isusa i za nj se brine, Marija je poput Marte iz Evanappleelja. Kad, pak, promiπlja i u svom srcu prebire dogaappleaje i rijeëi o svom Sinu, nadmaπuje drugu Lazarovu sestru, Mariju, koja sjedi do Isusovih nogu i sluπa njegovu rijeë (Lk 10, 42). Krist podnosi svoju muku u onom tijelu koje je svojim mlijekom hranila Djevica Majka. Sv. Ante hvali siromaπtvo i djeviëanstvo Majke Gospodinove, njezinu posluπnost, duh promiπljanja, pravednost i jakost duha. On misli da Marijin æivot nije podloæan poæudi. Jednako tako, njezino majëinstvo, koje je djeviëansko, ne ostvaruje se po poæudi. Pod utjecajem apokrifnih spisa i evanappleeoski nauëitelj zastupa ideju da je Marija prije navjeπtenja uëinila zavjet djeviëanstva. Na temelju te njezine odluke ostvaruju se na njoj rijeë proroka Izaije: Evo, zaëet Êe djevica i roditi sina (Iz 7, 14). DjeviËanski znaëaj Marijina majëinstva prikazuje sluæeêi se primjerom iz biljnog svijeta. Kao πto ljiljani ostaju u svojoj snazi, ljepoti i mirisu i nakon πto ih je kiπa oprala, jednako je tako blaæena Djevica saëuvala krepost i ljepotu djeviëanstva kad je porodila Sina. Promiπljanje o Marijinoj ljepoti u Anti nim propovijedima Ëesto se ponavlja. U njemu naglaπava prije svega duhovnu ljepotu toga izvanredna stvorenja, koja je, dok je bila Ëlan zemaljske Crkve, bila obdarena svim krepostima. Darove koje je od Boga primila u konaënici su oëitovanje punine milosti, koja, po obilju izvrsnosti, nadilazi sva ostala stvorenja. U svojim propovijedima Ante veliëa Marijinu skromnost: Nema nijedne svete duπe koja bi u sebi zdruæila sve obilje kreposti kao sveta Marija koja po svojoj uzviπenoj poniznosti zasluæuje da utjelovi i porodi Sina Boæjega, cvijet nepovrijeappleena djeviëanstva. U svojim marijanskim propovijedima sv. Ante upravlja i proπnje Gospi za zagovor. One su pune nade i pouzdanja: Molimo te, Gospe naπa, nado naπa. Ti koja si zvijezda mora, svijetli nam dok nas potresa oluja uzburkanog mora, vodi nas u luku spasa. Snagom svoje prisutnosti osnaæi naπe posljednje putovanje, da bismo sigurno mogli iziêi iz zatoëeniπtva i zasluæiti da radosno prispijemo do neizreciva veselja. Neka nam to udijeli Onaj kojega si nosila u svojoj blaæenoj utrobi i kojega si dojila na svojim svetim grudima. Njemu Ëast i slava u vijeke vjekova! Amen. Æivot i poruka priprostoga padovanskog franjevca iz davnih vremena joπ uvijek su svjeæi i vaæni i u naπe dane. Njegova poruka ujedno je i poziv da krπêanin vjerno slijedi Krista Gospodina, koji se iz ljubavi predaje sve do smrti na kriæu, odakle nam ostavlja oporuku: Evo ti majke! dar-ko MARIJA 11/

16 s marijom kroz katekizam S Marijom za pokojne Jedan je od hvalevrijednih molitvenih obiëaja u mnogim æupama okupljanje pokojnikove rodbine i prijatelja na molitvu krunice osam dana po ukopu dragog im pokojnika. RazmiπljajuÊi o najdubljim otajstvima vjere zajedno s Majkom Isusovom i sami jaëaju vjeru i nadu u prekobrobni æivot i proæivljavaju ono πto molimo u Vjerovanju: Vjerujem u opêinstvo svetih! MoleÊi otajstva krunice za pokojne i utjeëuêi se u njihov zagovor kod Boga, obnavljamo najdublja otajstva naπe vjere i unaprijed se radujemo svom uskrsnuêu s Kristom. Opravdanost i plodonosnost molitava za pokojne Katekizam (br. 958) temelji na vjeri u zajedniπtvo s pokojnicima, a to potkrepljuje rijeëima: PoznajuÊi dobro zajedniπtvo cijeloga otajstvenog Tijela Isusa Krista, Crkva putnika veê od prvih vremena krπêanstva s velikim je poπtovanjem njegovala spomen mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao molitvi za mrtve da im se oproste grijesi, za njih je prinosila i molitve. Naπa molitva za njih moæe im ne samo pomoêi, veê i njihov zagovor uëiniti uspjeπnim u naπu korist (Svjetlo naroda, 50). U tom je duhu sv. Ivan Zlatousti preporuëivao vjernicima: Pruæajmo im pomoê i obnavljajmo im spomen. Ako su Jobovi sinovi bili oëiπêeni ærtvom svoga oca, zaπto bismo sumnjali da Êe naπi prinosi za pokojne tim pokojnicima pruæiti neku utjehu? Ne oklijevajmo pruæati pomoê onima koji su preminuli i prikazivati za njih svoje molitve. Zajedniπtvo u molitvi i suobliëavanje sa æivotom i osjeêajima bl. Djevice, koja je doæivjela smrt svoga jedinoroappleenca, pomaæe vjernicima rast u vjeri i nadvladavanje smrti kao najveêeg i posljednjeg Ëovjekova neprijatelja. Sveci su za æivota oëitovali tvrdu vjeru u zauzimanje kod Boga i nakon smrti. Tako sv. Dominik pred smrt tjeπi svoju braêu rijeëima: Ne plaëite! Bit Êu vam korisniji poslije smrti i uspjeπnije Êu vas pomagati nego za svoga æivota. A sv. Terezija od Djeteta Isusa joπ je izriëitija: Svoje Êu nebo provoditi ËineÊi dobro na zemlji. OSNAŽENI DREVNOM PRAKSOM KrπÊani su od poëetka duboko vjerovali da se tvojim vjernicima, Gospodine, æivot mijenja a ne oduzima, i poπto se raspadne dom ovozemnog boravka, stjeëe se vjeëno prebivaliπte na nebesima. Zbog toga oci II. vatikanskog sabora naglaπavaju: Crkva putnika, dobro poznajuêi tu zajednicu cijeloga mistiënoga Tijela Isusa Krista, veê je od prvih vremena krπêanske religije s velikim pijetetom πtovala uspomenu mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi (2 Mak 12, 45), za njih je prinosila i molitve (LG 50). Sveti oci i krπêanski pisci preciziraju da su, uz euharistijsku ærtvu, za pokojnike korisni i drugi izraæaji poboænosti kao πto su: molitva, milodari i djela milosrapplea. Drevni su krπêani izraæavali osobito poπtovanje pokojnikovim posmrtnim ostacima kao sjemenu πto se sije u zemlju da bi istrunulo, ali i proizvelo æivot novoj stabljici. Tu nam je vjeru posvjedoëila sv. Monika, koja je - prema MARIJA 11/2013.

17 s marijom kroz katekizam svima koji u Kristu poëivaju, daruje mjesto osvjeæenja, svjetlosti i mira. SliËno je i s puëkim poboænostima povezanim uz smrt i spomen pokojnikâ. PuËke obiëaje i molitvenu praksu koja ih prati treba uskladiti s naëelima krπêanske vjere kao πto su: povezanost s Kristovom smrêu i uskrsnuêem, besmrtnost duπe, uskrsnuêe tijela te oëitovanje Krista koji Êe suditi æive i mrtve na koncu vremena. Sve πto je u skladu s tim naëelima moæe se pripustiti i u krπêanske obiëaje. zapisima njezina sina Augustina - na Ëasu smrti preporuëila svojim sinovima: Ukopajte ovo tijelo kamo god, neka vas ne muëi briga za njega. Samo vas molim da se, gdje god budete, mene sjetite pred oltarom Gospodnjim. UvodeÊi novokrπtenike u dublje poznavanje krπêanskih tajna i potiëuêi ih na dosljedno æivljenje onoga πto su na krπtenju obeêali, u svojim Mistagoπkim katehezama sv. Δiril Jeruzalemski piπe: Zatim (u anafori) molimo za preminule svete oce i biskupe, i uopêe za sve one koji su usnuli prije nas, uvjereni da je to od velike koristi duπama za koje molimo, dok je ovdje prisutna sveta i strahovita ærtva UpuÊujuÊi Bogu molitve za preminule, pa bili oni i greπnici, mi prikazujemo Krista, ærtvovana za naπe grijehe, da Bog, prijatelj ljudi, bude milostiv njima i nama. U svojim sluæbenim molitvama Crkva svagdano upravlja æarke molitve Gospodinu za sve pokojnike svih prostora i vremena. To je lijepo izraæeno u Prvomu misnom kanonu kad molimo Gospodina da vjernicima, koji otiappleoπe pred nama obiljeæeni znakom vjere i PROŽIVLJAVANJE A NE PRIKRIVANJE Suvremeni mentalitet i druπtvena organizacija æivota nisu pogodni za doæivljavanje i pravilno proæivljavanje smrti.»esto je raπirena praksa da se smrt i njezini znakovi prikrivaju, a molitve i sakramenti povezani sa stanjem πto neposredno prethodi smrti izbjegavaju da se bolesnik ne bi prestraπio. LijeËnici i najbliæa rodbina dræe svojom duænoπêu skrivati od bolesnika blizinu smrti i nastoje da umre izvan svoje kuêe umjesto u krugu svojih najbliæih. U velikim gradovima viπe nema mjesta za mrtve, a u skuëenim stanovima gradskih zgrada nemoguêe je organizirati molitveno bdjenje za viπe rodbine i prijatelja. Nasuprot tome, tanatopraksa je u mnogim zemljama visoko razvijena i ukljuëuje sramotno visoke novëane naknade. PotiËe i prakticira razliëite zahvate i kemijske procese kako mrtvac ne bi odavao da je umro, nego da se saëuva vanjski privid æivota. A krπêaninu pomisao na smrt treba biti bliska i vedra u duhu rijeëi sv. Pavla: Za mene je æivjeti Krist, a umrijeti dobitak! (Fil 1, 21). Marko BABIΔ MARIJA 11/

18 likovna kultura Gospa od Sudnjega dana Kad je papa Siksto IV. ( ) uz baziliku sv. Petra u Vatikanu odluëio sagraditi papinsku kapelu, nije ni slutio da Êe stvoriti enciklopediju krπêanske sakralne umjetnosti. Za njezin nacrt pobrinuo se arhitekt Giovannino de Dolci ( ). Prema proporcijama Salomonova hrama, projektirao ju je kao zatvorenu i nepristupaënu utvrdu, a za njezino oslikavanje odabrani su najpoznatiji talijanski ranorenesansni slikari. Od postavljanja temeljnog kamena do zavrπetka gradnje proπle su oko Ëetiri godine, a blagoslovio ju je na blagdan Uznesenja Marijina, 9. kolovoza papa Siksto IV. Tako je kapela, kasnije prozvana Sikstinska po tom papi, posveêena Velikoj Gospi. U prigodi blagoslova, na oltarnoj poleappleini, izmeappleu motivâ Roappleenja Isusova i Roappleenja Mojsijeva, oslikan je srediπnji prizor Velike Gospe na kojemu papa Siksto IV. nazoëi Marijinu uznesenju i krunjenju. Otada su trebale proêi joπ 23 godine da Michelangelo, na zahtjev pape Pavla III. ( ), podigne drvenu konstrukciju za oslikavanje oltarne poleappleine s prikazom UskrsnuÊa Kristova. Najprije je sagradio novi zid koji je nakosio za jedan lakat, oko 38 cm, pri Ëemu je zatvorio dva prozora i prekrio dvije lunete, dvojicu papa i tri glavne oltarne slike: Mojsijevo i Isusovo roappleenje te srediπnji prizor Uznesenja Marijina s papom Sikstom IV. Meappleutim, Michelangelo je naknadno promijenio motiv i naslikao Posljednji sud prema Matejevu evanappleelju: Kad Sin ËovjeËji doapplee u slavi i svi anappleeli njegovi s njime, sjest Êe na prijestolje slave svoje. I sabrat Êe se pred njim svi narodi, a on Êe ih VELIČANSTVENA SVODNA SLIKA Do blagoslova Sikstinske kapele dovrπeno je 16 fresaka s paralelnim prizorima iz Isusova i Mojsijeva æivota. Trebalo je joπ oslikati svod. Papa Julije II. ( ) odluëio je g da to uradi Michelangelo Buonarroti ( ). Tako je nakon Ëetiri godine, na Duπni dan g , na svodu od gotovo 800 m Ëetvornih zablistala veliëanstvena freska Stvaranja svijeta u devet prizora s popratnim sadræajima MARIJA 11/2013.

19 likovna kultura jedne od drugih razluëiti kao πto pastir razluëuje ovce od jaraca. Postavit Êe ovce sebi zdesna, a jarce slijeva (Mt 25, 31-46). Radio ga je od 16. travnja do 30 listopada Meappleu 400 likova na oltarnoj poleappleini (12,2 x 13,7 m), naslikao je i Gospu od Posljednjeg suda, jedinstven sakralni motiv u krπêanskoj umjetnosti. Vjerojatno ga je na to ponukao srediπnji prizor Velike Gospe, koji je morao uniπtiti. Nakon polemika koje su u meappleuvremenu oko toga nastale, papa Pavao III. blagoslo vio je na BoæiÊ g fresku i tako zaustavio njezino najavljeno uniπtenje. UgledajuÊi se u tradicionalnu ikonografiju, kako romaniëku tako i gotiëku, osobito na crkvenim portalima i svodovima, Michelangelo je stvorio novu kompoziciju Sudnjeg dana bez uobiëajene svetopisamske simbolike. NEVJEROJATAN RED U NEREDU Kad promatramo fresku Posljednjeg suda u Sikstinskoj kapeli, na prvi mah uëini nam se da su likovi na njoj razbacani bez ikakva rasporeda. Meappleutim, analizirajuêi kompoziciju, moæemo je razdijeliti na tri zasebne cjeline. Srediπnja cjelina, Isus i Marija, okruæeni povorkom svetih osoba Staroga i Novoga zavjeta, s drugom zasebnom cjelinom u gornjem dijelu, s anappleelima, zaprema polovicu slike. U donjem dijelu, u treêoj zasebnoj cjelini, podno Isusa, prikazan je, razdvojen u dva dijela, svrπetak svijeta i uskrsnuêe tijela. Prema zakonima kruæne kompozicije, svi se likovi okreêu oko Isusa. Noπen oblacima, bez kraljevske haljine, polugol, podigao je desnicu i ponovio rijeëi s kriæa: Dovrπeno je! (Iv 19, 30). Na to je nastao meteæ koji je Michelangelo skladno razdijelio na nebeske i zemaljske povorke. Kao dvostruki krug, rasporeappleeni su nebeski pratitelji, koji otvaraju Isusu prostor da najavi Sudnji dan. U prvoj su povorci apostoli, patrijarsi i proroci, a u drugoj krπêanski muëenici i blaæenici, crkveni nauëitelji, starozavjetne svete æene i poganske sibile. U donjem dijelu odvija se drama Sudnjeg dana. U prvom su planu anappleeli trubaëi i ËitaËi sudbine, a slijedi uskrisivanje mrtvih, odnosno uspon spaπenih prema nebu i silazak prokletih u pakao. GOSPINA ZANIMLJIVA ULOGA Nakon kratka prikaza cjelokupne kompozicije, zanimljiva je uloga Gospe od Sudnjega dana. Desno uz Isusa, koji odluëno istupa naprijed i uzdignutom desnicom uzdiæe spaπene u nebo, a spuπtenom ljevicom tjera proklete u pakao, Gospa u molitvenom stavu, savijena u vitku S-krivulju, pogledom prati uspon spaπenih. Kad je Sin podignuo desnicu i najavio svrπetak svijeta, Majka je postala nemoêna, jer, kao posrednica izmeappleu zemlje i neba, viπe ne moæe prinijeti vjerniëke molitve svome Sinu kao Otkupitelju. U crvenoj haljini s velom oko glave i plavim preko koljena, upravljajuêi samilosni pogled prema spaπenima, Gospa ukrπtava ruke kao da Sinu zahvaljuje na usliπanim molitvama. U sakralnoj ikonografiji na prizorima Sudnjeg dana uz Isusa se nikad nije prikazivala Gospa kao posrednica. U proæivljenoj vjeri, Michelangelo je uëinio iznimku i posebno naglasio Marijino posredniπtvo. Ante Branko PERI A MARIJA 11/

20 æivimo u obitelji Godina vjere bliži se kraju Na poëetku svake nove godine - πkolske, akademske, ili koja veê bila, pravi se plan i program. Na kraju godine pogleda se redovito unatrag, da se vidi πto je od planiranog ostvareno. Kad neka godina dobije svoju tematsku boju, ne znaëi samo da je neπto u krizi nego da nam je i to veoma vaæno za æivot. Osim toga, pojedine godine mogu biti posveêene proslavi odreappleenih obljetnica, tj. sjeêanja na neke vaæne dogaappleaje. Jubileji su prigoda da se prisjetimo i nekih Ëinjenica vezanih uz naπ æivot. Tako zanosa koji nas je nosio pri izboru æivotnog zvanja, opredjeljenja, braënog druga, pa i kupovine dragih stvari. GODINA VJERE Zaπto je bila potrebna Godina vjere? Zar su ostale godine bile godine nevjere, pa nam je sada trebala jedna godina vjere?! Godina vjere vrijeme je u kojem smo trebali odgovoriti na pitanje: U koga vjerujem? to vjerujem? Komu vjerujem? Kako vjerujem? Zaπto vjerujem? Vjerujem li svakog dana ili jedino onda kad se ljuljaju moja sigurnost i moje samopuzdanje, jer ne moæe sve biti onako kako sam zamislila, isplanirala i kako ja hoêu? Vjerujem li zato jer su me uëili da je to dobro ili zato πto su vjerovali i moji prije mene, vjerom su bili ispunjeni, pa su to nastojali prenijeti i na mene? Vjerujem li zato πto hoêu, mogu, æelim, postojim, osjeêam i æivim dodirnuta miloπêu i obdarena nevidljivim darom vjere za koju je svatko od nas i sam odgovoran? OSOBNA ODGOVORNOST Zaustavit Êu se na osobnoj odgovornosti, a da to ne bude shvaêeno preuzetno, samodostatno, umiπljeno, oholo, prepotentno. Godina vjere poticaj je svakom od nas da se upitamo πto nam znaëi vjera i πto Ëinimo kad se uvjerimo da bez nje ni æivot nema smisla. Moæe li vjernik æivjeti bez vjere? Ne moæe, jer onda i nije vjernik, premda misli da jest samo zato πto se tako zove. Moæe æivjeti u zabludama o vjeri, u neznanju, zatvoren u sebe. Moæe pod svaku cijenu traæiti odgovore na æivotna pitanja i tamo gdje ih neêe dobiti u duhu vjere. Dobit Êe i zadovoljstvo, moæda rjeπenje zdravstvenih problema, novac i slavu i stan, ostvarenje æivotnih snova. Ako pri tom ne izgubi sebe, svoj identitet, svoju obitelj i vjeru, neka po onoj Tko nije protiv nas, zanas je! pomogne i drugima na æivotnom putu. Dogaapplea se upravo suprotno: da se dobije sve, a izgubi vjeru, zdravlje, obitelj, duπevni mir, πto nije pravilo, jer moæe biti i obrnuto da se izgubi sve, a naapplee sebe u Bogu. Putovi su razliëiti. Put do zvijezda je trnovit, a onaj koji vodi u kraljevstvo nebesko uzak. to znaëi proêi kroz uska vrata? Oni koji su bili u Svetoj Zemlji, sjeêaju se guæve pred Isusovim grobom i kako se ulazilo, jedan po jedan. Ako ste æeljeli joπ nekoga u tom trenutku imati pored sebe, trebali ste Ëitavo vrijeme biti zajedno i paziti da vas tko ne izgura ili se ne ugura meappleu vas. Jedno po jedno ulazili smo kroz uska vrata. Nismo bili optereêeni u MARIJA 11/2013.

21 æivimo u obitelji Ëijem Êemo druπtvu biti. Bili sam u Boæjoj blizini i u druπtvu onoga kojega je on u onom trenutku izabrao za mene. U OBITELJI I U CRKVI Osim odgovornosti za sebe i za svoju vjeru, obiteljski ljudi brinu se i za svoju djecu. Njihova briga ponekad je toliko debela da je duπa ispunjena tjeskobom, kao i srce optereêeno teæinom, izgubila pravilan ritam i oboljela. Godina vjere bila je i prigoda za prevenciju moguêih odstupanja, za oëuvanje zdrave vjere, za povratak nade. Kome je trebala? U carstvu biljnog svijeta postoje borovi i jele, lipe, jablani i raznovrsno bilje. Jedno cvate raskoπno i mirisno, drugo skromno i samozatajno. I borovi i lipe mijenjaju liπêe. Borovi su uvijek zeleni, a put ispod njihovih kroπanja posut je otpalim iglicama. Na proljeêe i oni dobivju nove, svjetlije izdanke. Lipe, zaodjenute bojama æivota, svake jeseni, ostaju bez liπêa. Golih grana Ëekaju proljeêe i novo ruho. Svake godine novo liπêe na istom deblu, na starim i na novim granama. I ako se neko liπêe osuπi i ne otpadne, na toj grani nema novog lista. to to ima veze s Godinom vjere? Isus je s nama u Crkvi uvijek isti. Vjernici su poput stabala zelenih, zimzelenih, golih... Kad umiru, jedni odlaze radosni, drugi goli, treêi posjeëeni... Ne moæe se doæivotno ostati u prvopriëesniëkim i krizmaniëkim klupama. U njih svake godine dolaze novi uëenici. To ne znaëi da ne treba prostora za one koji æele ostati u Crkvi i nakon krizme, kao i za one koji, poput starih jela, rastu visoko, upravo zato jer su za rast naπli povoljno mjesto, nikome nisu smetali i nitko ih nije dirao. U BOŽJEM VRTU Godina vjere bila je za sve nas prigoda da naappleemo sebi mjesto u Boæjem vrtu. Ako nismo uspjeli, zamolimo za malo prostora u stakleniku, gdje biljke rastu unatoë klimatskim neprilikama. Neka naπe obitelji budu plodni vrtovi Boæji u kojima Êe svako dijete dobiti mjesto za ljubav. Ako se koje i rodi bez obiteljske ljubavi, Gospodin Êe se u svom stakleniku pobrinuti i za nje. Nek se ne ubije, nego neka se rodi! Ne moæemo se spasiti bez nas samih! Bog æeli da se svi ljudi spase. Pomozimo mu u tome! Svoju brigu za spasenje povjerimo Isusu i Mariji. Bogu prepustimo i sebe i sve svoje, kao i svoje brige i tjeskobe, i zamolimo ga za ono najpotrebnije: puno ljubavi i ono malo zrno vjere koliko je potrebno za spasenje. Danijela DE MICHELI VITTURI MARIJA 11/