REPUBLIKA HRVATSKA VARAŽDINSKA ŽUPANIJA GRAD VARAŽDIN VI. osnovna škola Varaždin Dimitrija Demetra 13 Varaždin, 31. 8. 2018. OBRAZAC ZA WEB Informacije o predmetu Ime i prezime učitelja: Martina Špičko Predmet: Hrvatski jezik (5. a, 5. d) (Izvor: Metodički priručnik za hrvatski jezik - 5. razred, 2018., Carnet, Loomen) Sastavnice vrednovanja u predmetu proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima predmetnim područjima: Hrvatski jezik i komunikacija (A), Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Sastavnice su vrednovanja u predmetu Hrvatski jezik: 1. Hrvatski jezik i komunikacija 2. Književnost i stvaralaštvo 3. Kultura i mediji Sastavnicama vrednovanja u svim se trima nastavnim područjima opaža, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u kognitivnome i afektivnome području (znanja, vještine, stavovi i vrijednosti) u svim trima nastavnim područjima. Uz svaki odgojno-obrazovni ishod predlažu se četiri razine usvojenosti kojima se mjeri usvojenost ishoda na zadovoljavajućoj, dobroj, vrlo dobroj i iznimnoj razini. Sastavnice vrednovanja obuhvaćaju: stečena znanja o jeziku, književnosti, medijskoj, kulturnoj i međukulturnoj pismenosti sposobnost razumijevanja jezičnih, književnih i kulturnih koncepata kojima se znanja usustavljuju i međusobno povezuju i isprepliću u predmetu Hrvatski jezik (unutarpredmetno povezivanje) te povezuju s međupredmetnim temama i drugim predmetima po načelu međupredmetne povezanosti primjenu znanja i koncepata na razini analize i sinteze te stvaranje novih znanja i koncepata. Na kraju određenoga razdoblja učenja i poučavanja procjenjuju se ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. sumativno se vrednuje usvojenost znanja i razvijenost vještina prati se i procjenjuje usvojenost općeprihvaćenih stavova i vrijednosti te razvijenost navika i elementi generičkih kompetencija: odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost te komunikacija i suradnja. Smisao i cilj procjenjivanja jest poticanje učenika na iskazivanje znanja, vještina i stavova. Tri su osnova pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga. 1
Vrednovanje za učenje Vrednovanje za učenje služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Temelji se na povratnoj informaciji učeniku i razmjeni iskustava (učitelj i nastavnik - učenik i učenik - učenik) o procesima učenja te usvojenosti znanja, vještina i stavova u odnosu na postavljena očekivanja. Motivira učenike na daljnji rad. Oblici su vrednovanja: provjera razumijevanja i učenikova napredovanja ciljanim pitanjima vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima predstavljanje učeničkih radova uvid u učeničke mape (uvidom u učeničke uratke, prikupljane tijekom dužega razdoblja, prati se učenikov napredak) predstavljanje učeničkih projekata opažanja učeničkih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja (frontalno, individualno i suradničko). Vrednovanje kao učenje Vrednovanje kao učenje učenika potiče na (samo)praćenje, (samo)refleksiju i samovrednovanje učenja s obzirom na ciljeve postavljene na početku nastavnoga procesa. Učenjem i poučavanjem učenike se usmjerava na ovladavanje strategijama nadgledanja, planiranja i samoreguliranja vlastitoga napredovanja u usvajanju znanja, vještina i stavova radi postizanja samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje. Oblici su vrednovanja: vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima služenje popisima za (samo)procjenu znanja, vještina i sposobnosti, popisima kompetencija za osobnu samoprocjenu i praćenje obrascima za (samo)procjenu predstavljačkih uradaka opisnicima za (samo)procjenu suradničkoga učenja, upitnicima, tablicama, ljestvicama procjene, planovima učenja i njegova ostvarivanja. Vrednovanje naučenoga Vrednovanje naučenoga podrazumijeva sumativno vrednovanje razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina u odnosu na definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu te razine usvojenosti. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sintetiziranja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira brojčanom ocjenom. Oblici su vrednovanja: usmene provjere pisane provjere zadatcima zatvorenoga i /ili otvorenog tipa (vremenik) predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Provode se prema potrebi/planu i individualnoj procjeni učitelja i nastavnika. Vrednovanje ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda potiče dubinsko i trajno učenje te primjenu znanja i vještina u novim situacijama i rješavanje problema u kontekstu koji je učenicima važan i zanimljiv. Nedvosmislena pravila i mjerila vrednovanja učenicima pomažu pri razumijevanju sastavnica uspješne izvedbe i područja učenja koji se vrednuju. 2
Zaključna (pr)ocjena oblikuje se na temelju što više različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Zaključna (pr)ocjena nije aritmetička sredina pojedinačnih ocjena, već je pokazatelj učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti izricanja kritičkoga i stvaralačkoga mišljenja, vrijednosti i stavova. O podatcima o učenikovu postignuću i uradcima u predmetu, uloženome trudu, sudjelovanju, suradnji i odgovornosti izvješćuje se zasebno, osim o elementima koji su izravno ugrađeni u odgojno-obrazovne ishode. Elementi ocjenjivanja/vrednovanja u 5. razredu: Naziv Hrvatski jezik i komunikacija (A) Opis Vrednovanje naučenoga (sumativno vrednovanje) a) Usmene provjere Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje znanja provodi se kontinuirano tijekom nastavne godine, u pravilu poslije obrađenih i uvježbanih nastavnih sadržaja. Usmeno provjeravanje može se provoditi na svakom nastavnom satu bez obvezne najave, a to znači da učenici trebaju redovito učiti. b) Pisane provjere zadatcima zatvorenoga i otvorenog tipa (vremenik) Pišu se pisane provjere znanja iz jezika (hrvatski jezik; promjenjive i nepromjenjive riječi; prilozi, prijedlozi, veznici, usklici i čestice; glagoli prezent, perfekt, futur; imenice i sklonidba, sklonidba i stupnjevanje pridjeva; osobne, posvojne i upitne zamjenice) i pravopisne provjere (veliko početno slovo, č/ć, ije/je/e/i, dž/đ, rečenični i pravopisni znakovi). Pišu se 3 školske zadaće (pisani sastavci, pripovijedanje, prepričavanje, opis) tijekom nastavne godine. Datumi su objavljeni u vremeniku pisanih provjera. c) Predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Vrednuje se čitanje (usmjereno, čitanje s razumijevanjem, interpretativno, stvaralačko), slušanje, govor i razgovor (spontani razgovor, govorne improvizacije, razgovorne igre, scenske improvizacije), pisanje (e-pismo, opis, sažeto, opširno i stvaralačko prepričavanje, pripovijedanje, uporabni tekstovi, poziv, zahvala, isprika) Vrednuju se učeničke mape, umne mape, projektni zadatci Vrste tekstova: vic, anegdota, razgovorne igre, spontani razgovor, opis, radijski i televizijski prilozi, bilješka, poziv, oglas, pisani sastavak, sažeto, opširno i stvaralačko prepričavanje, e-pismo Književnost i stvaralaštvo (B) a) Usmene provjere Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje znanja provodi se kontinuirano tijekom nastavne godine, u pravilu poslije obrađenih i uvježbanih nastavnih sadržaja. Usmeno provjeravanje može se provoditi na svakom nastavnom satu bez obvezne najave, a to znači da učenici trebaju redovito učiti. Vrednuje se analiza i interpretacija književnih i neknjiževnih tekstova na satu, obrazlaganje doživljaja književnoga teksta, 3
Kultura i mediji (C) objašnjavanje uočenih ideja i povezivanje teksta sa svijetom oko sebe. b) Pisane provjere zadatcima zatvorenoga i otvorenog tipa (vremenik) Vrednuje se pisana interpretacija i analiza književnih i neknjiževnih tekstova. Učenici pišu pisanu provjeru znanja iz književnosti (usvojenost književnoteorijskih pojmova, razlikovanje temeljnih žanrovskih obilježja književnoga teksta). Vrednuje se stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta. c) Predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Lektira se vrednuje tijekom cijele nastavne godine. Na početku nastavne godine učenici dobivaju popis lektirnih djela za svaki mjesec i upute za vođenje dnevnika čitanja. Učenici trebaju svaki mjesec (osim prosinca i lipnja) pročitati zadano lektirno te trebaju riješiti zadane stvaralačke, problemske i istraživačke zadatke ili lektirne listiće. Svaki mjesec dobivaju drugačiji zadatak. Učenici trebaju aktivno sudjelovati u interpretaciji i analizi djela na satu, raditi u skupini ili individualno te suradnički učiti, istraživati i stvarati. Često se rješavaju problemski zadatci u skupinama. Pišu se 2 kontrolne zadaće iz lektire. Ocjenjuje se rad u skupinama. Vrednuje se predstavljanje pročitanog književnog teksta (izborna lektira) prema uputama ili unaprijed postavljenim zadatcima tekstovi: lirska pjesma: domoljubna, pejzažna; dijalektna pjesma; kratka priča, roman za djecu i mlade, igrokaz; strip a) Usmene provjere Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje znanja provodi se kontinuirano tijekom nastavne godine, u pravilu poslije obrađenih i uvježbanih nastavnih sadržaja. Usmeno provjeravanje može se provoditi na svakom nastavnom satu bez obvezne najave, a to znači da učenici trebaju redovito učiti. b) Pisane provjere zadatcima zatvorenoga i /ili otvorenog tipa (vremenik) Pišu se pisane provjere znanja c) Predstavljanja ili izvedbe: praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Vrednuju se učeničke mape, umne mape, projektni zadatci Vrednuje se kritički odnos prema medijskim porukama, razumijevanje utjecaja medija i njihovih poruka na društvo i pojedinca; stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje tekstovi: animirani filmovi, videoigre, igrani filmovi, isječci na internetskim portalima, tj. suvremeni tekstovi s kojima se učenik svakodnevno susreće 4
Razine usvojenosti: A) Hrvatski jezik i komunikacija ISHOD RAZINA ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA A. 5. 1 Učenik govori i razgovara u skladu s interesima, potrebama i iskustvom. A. 5. 2 Učenik sluša tekst, izdvaja ključne riječi i objašnjava značenje teksta. A. 5. 3 Učenik čita tekst, izdvaja ključne riječi i objašnjava značenje teksta. A. 5. 4 Učenik piše pripovjedne tekstove u skladu s temom. - razgovara sa svrhom davanja i dobivanja informacija - sluša tekst i izdvaja ključne riječi prema unaprijed zadanim pitanjima - čita tekst i izdvaja ključne riječi prema unaprijed zadanim pitanjima - piše pripovjedne tekstove bez vidljive strukture - primjenjuje različite govorne činove i pripovijeda kronološki - sluša tekst, izdvaja ključne riječi i piše bilješke - čita tekst, izdvaja ključne riječi i piše bilješke - piše pripovjedne tekstove trodijelne strukture ne postižući cjelovitost teksta i stilsku ujednačenost - primjenjuje različite govorne činove, opisuje prema jednostavnoj kompozicijskoj strukturi i pripovijeda kronološki - sluša tekst, izdvaja ključne riječi, piše bilješke i prepričava slušani tekst - čita tekst, izdvaja ključne riječi, piše bilješke i prepričava pročitani tekst - piše pripovjedne tekstove vidljive sadržajne smislenosti i strukture - primjenjuje različite govorne činove, opisuje prema jednostavnoj kompozicijskoj strukturi i pripovijeda kronološki te prepoznaje različite svrhe govorenja - sluša tekst, izdvaja ključne riječi, piše bilješke i objašnjava značenje teksta - čita tekst, izdvaja ključne riječi, piše bilješke i objašnjava značenje teksta - piše pripovjedne tekstove vidljive sadržajne smislenosti i strukturne povezanosti te stilske ujednačenosti A. 5. 5 Učenik oblikuje tekst i primjenjuje znanja o promjenjivim i nepromjenjivim riječima na oglednim i čestim primjerima. A. 5. 6. Učenik uočava jezičnu raznolikost hrvatskoga jezika - razlikuje morfološke kategorije roda, broja, osobe i vremena u svrhu oblikovanja rečenice - razlikuje vlastiti mjesni govor od standardnoga hrvatskog jezika i navodi primjere - razlikuje imenice, pridjeve i glagole i oblikuje jednostavne neproširene i proširene rečenice - navodi komunikacijske situacije koje zahtijevaju uporabu službenoga jezika - razlikuje promjenjive i nepromjenjive vrste riječi u službi sklapanja i preoblike rečenice - uočava razliku između standardnoga hrvatskog jezika i materinskoga jezika - razlikuje promjenjive i nepromjenjive vrste riječi u službi sklapanja i preoblike rečenice te uočava različite oblike iste riječi u padežnoj paradigmi - razlikuje službeni jezik, materinski jezik, drugi jezik i jezik nacionalnih manjina 5
u užem i širem okružju. B) Književnost i stvaralaštvo ISHOD RAZINA ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA B. 5. 1 Učenik obrazlaže doživljaj književnoga teksta, objašnjava uočene ideje povezujući tekst sa svijetom oko sebe. B. 5. 2 Učenik razlikuje temeljna žanrovska obilježja književnoga teksta. B. 5. 3 Učenik obrazlaže vlastiti izbor književnoga teksta. B. 5. 4 Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta. - izražava neposredni doživljaj na književni tekst - razlikuje poetske, prozne i dramske tekstove navodeći primjere - izražava emocionalni doživljaj i razumijevanje književnoga teksta - razlikuje temeljna žanrovska obilježja na osnovi tematike i strukture teksta na poznatim primjerima - izražava emocionalni doživljaj književnoga teksta i dovodi u vezu razumijevanje književnoga teksta s glavnim idejama - razlikuje temeljna žanrovska obilježja na osnovi tematike, načina izlaganja i strukture teksta na poznatim primjerima - - - - - - - - - obrazlaže emocionalni doživljaj književnoga teksta povezujući ideje književnoga teksta sa svijetom oko sebe - razlikuje temeljna žanrovska i jezičnostilska obilježja književnih tekstova na poznatim primjerima PREPORUKA: Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je bitno drukčiji od klasične provjere znanja. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja uradak razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. 6
B) Kultura i mediji ISHOD RAZINA ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA C. 5. 1 Učenik razlikuje tiskane medijske tekstove i izdvaja tekstove koji promiču pozitivne vrijednosti. C. 5. 2 Učenik opisuje značenje popularnokulturnih tekstova u kontekstu svakodnevnoga života. - razlikuje tiskane medijske tekstove - prepoznaje popularnokulturne tekstove u kontekstu svakodnevnog života - nabraja sadržajne i grafičke elemente tiskanoga medijskoga teksta i prepoznaje pozitivne vrijednosti u medijskim tekstovima - povezuje popularnokulturne tekstove sa svakodnevnim životom - izdvaja sadržajne i grafičke elemente tiskanoga medijskoga teksta sa svrhom prenošenja poruke - objašnjava značenje popularnokulturnih tekstova uočavajući priču kao temeljni element - uspoređuje različite tiskane medijske tekstove i uporabu sadržajnih i grafičkih elemenata sa svrhom promicanja pozitivnih vrijednosti - upoznaje pojam popularne kulture na tekstovima s kojima se svakodnevno susreće C. 5. 3 Učenik posjećuje kulturne događaje u fizičkome i virtualnome okružju. - - - Potreban pribor: čitanka, udžbenik, radna bilježnica, bilježnica, dnevnik čitanja (posebna bilježnica) (Učenik može koristiti i tablet, pametni telefon, časopis, pravopis, gramatiku, rječnik, pravopisni priručnik, stripove, književna i neknjiževna djela, prema dogovoru s učiteljicom.) Pravila ponašanja učenika u učionici: Od učenika se očekuje da aktivno sudjeluju u nastavi, pokazuju zanimanje i motiviranost za nastavni predmet, doprinose u skupnom radu (rade, slušaju i uvažavaju druge, prihvaćaju prijedloge, dogovaraju se, pomažu), kontinuirano uče, redovito pišu zadaće i izvršavaju ostale obveze. Vrlo je važan odnos prema drugim učenicima i učiteljici (međusobno poštovanje i uvažavanje tuđih ideja i mišljenja). Učionica treba biti uredna, a ploča čista prije svakoga sata. Prije i poslije svakoga sata redari trebaju provjeriti stanje učionice. Učenici trebaju odgovorno koristiti informacijsko-komunikacijsku tehnologiju u razredu. 7
Konzultacije za učenike i suradnja s roditeljima: Učenici mogu postaviti pitanja na svakom nastavnom satu. Nema nepotrebnih ili nepoželjnih pitanja jer obostrana komunikacija temelj je kvalitetnog obrazovanja i dobre nastave. Roditelji mogu doći na individualne razgovore u vrijeme predviđeno za iste. Predmet: Hrvatski jezik (7. a, 7. d) Elementi ocjenjivanja/vrednovanja u 7. razredu: Naziv Usmeno Pisano Lektira Jezično (pisano) Jezično (usmeno) izražavanje izražavanje Opis Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje znanja provodi se kontinuirano tijekom nastavne godine, u pravilu poslije obrađenih i uvježbanih nastavnih sadržaja. Usmeno provjeravanje može se provoditi na svakom nastavnom satu bez obvezne najave, a to znači da učenici trebaju redovito učiti. Pišu se pisane provjere znanja iz jezika i pravopisne vježbe te pisane provjere znanja iz književnosti (tumačenje značenja književnoga teksta, primjena književnoteorijskoga znanja, interpretacija književnoga teksta). Učenici pišu provjeru znanja iz medijske kulture i najmanje dvije kontrolne zadaće iz lektire. Pisane provjere znanja pišu se prema rasporedu pisanih provjera (vremeniku). Na početku nastavne godine učenici dobivaju popis lektirnih djela za svaki mjesec i upute za vođenje dnevnika čitanja. Učenici trebaju svaki mjesec pročitati zadano lektirno djelo, voditi bilješke o pročitanome (riješiti problemske, istraživačke zadatke ili lektirne listiće) te aktivno sudjelovati u interpretaciji i analizi djela na satu, individualnom radu i radu u skupini (suradničko učenje i istraživačko učenje). Pišu se najmanje 2 kontrolne zadaće iz lektire. Prema dogovoru s učiteljicom, učenici mogu dobiti ocjenu iz predstavljanja književnoga djela i rada u skupini. Učenici najmanje jednom u nastavnoj godini samostalno odabiru, čitaju i predstavljaju književno djelo. Pišu se 3 školske zadaće (pisani sastavci pripovijedanje, opisivanje, biografija, autobiografija, kriminalistička priča, vijest, izvješće), jedna u 1. polugodištu i jedna ili dvije u 2. polugodištu. Datumi pisanja školskih zadaća objavljeni su u vremeniku pisanih provjera. Učenici tijekom godine pišu sastavke koji se vrednuju. Ocjenjuje se govorenje, čitanje i slušanje te učenikovo usmeno izražavanje na nastavi tijekom cijele nastavne godine. Učenici govore spontano i prema unaprijed dogovorenoj temi. Obrazlažu vlastito mišljenje i stajalište o različitim temama. Učenici točno naglašavaju riječi u skladu s naglasnim sustavom hrvatskoga standardnog jezika i povezuju izgovorne cjeline u veće cjeline i rečenice, rečeničnim naglaskom i rečeničnom intonacijom. 8
Dodatne aktivnosti učenika: Naziv Plakat Prezentacija Pisano izražavanje Projekti Domaća zadaća Način vrednovanja Učenik može, u dogovoru s učiteljicom, izraditi i predstaviti plakat za ocjenu. Učenik može, u dogovoru s učiteljicom, izraditi prezentaciju za ocjenu ili. Učenik može dobiti ocjenu ako za domaću zadaću ili na satu napiše tekst (pjesmu, sastavak, vijest, kriminalističku priču, biografiju, autobiografiju, izvješće, dramatizaciju teksta, članak, e-pismo...) u kojemu je uspješno izrazio doživljaje, osjećaje, misli i stavove poštujući pravopisnu i gramatičku normu hrvatskoga jezika. Učenik može, u dogovoru s učiteljicom, sudjelovati u različitim projektima kroz godinu. Pisanje domaćih zadaća obavezno je. Provjera i ocjenjivanje domaćih zadaća može se provoditi na svakom nastavnom satu bez prethodne najave. Razine postignuća : Ocjena Razina Opis Učenik će moći. Nedovoljan (1) Dovoljan (2) Dobar (3) Vrlo dobar (4) Odličan (5) Znanje, reprodukcija Konceptualno razumijevanje Primjena Rješavanje problema Neusvojenost temeljnih pojmova Mogućnost reprodukcije u izvornom obliku Uočavanje i povezivanje glavnih koncepata opisivanje tijeka događaja ili procesa Primjena naučenog načela na novom primjeru Organiziranje usvojenog znanja i vještina za rješavanje problema Učenik ne izvršava zadatke, ne surađuje, ne želi govoriti, ne može dati nikakvu povratnu informaciju o obrađenom i ponovljenome nastavnom sadržaju. Učenik može definirati, nabrojiti, imenovati, poredati i opisati temeljne pojmove. Učenik može prepoznati temeljne pojmove. Razumije gradivo, ali ga ne zna primijeniti niti obrazložiti. Uz pomoć učitelja rješava jednostavne zadatke. Učenik razumije gradivo i zna ga objasniti. Služi se usvojenim znanjem, navodi vlastite primjere i samostalno rješava postavljene zadatke. Može samostalno interpretirati dijelove književnoga teksta. Učenik stečeno znanje primjenjuje na nove, složenije primjere. Uspješno izvršava korelaciju sa srodim gradivom. Samostalno rješava složenije zadatke. Služi se dodatnim izvorima znanja, kao što su gramatika, pravopis, rječnik i dr. Potreban pribor: čitanka, udžbenik, radna bilježnica, bilježnica, dnevnik čitanja (posebna bilježnica) Pravila ponašanja učenika u učionici: 9
Od učenika se očekuje da aktivno sudjeluju u nastavi, pokazuju zanimanje i motiviranost za nastavni predmet, doprinose u skupnom radu (rade, slušaju i uvažavaju druge, prihvaćaju prijedloge, dogovaraju se, pomažu), kontinuirano uče, redovito pišu zadaće i izvršavaju ostale obveze. Vrlo je važan odnos prema drugim učenicima i učiteljici (međusobno poštovanje i uvažavanje tuđih ideja i mišljenja). Učionica treba biti uredna, a ploča čista prije svakoga sata. Prije i poslije svakoga sata redari trebaju provjeriti stanje učionice. Ostalo (dodatne informacije o predmetu): Predmet hrvatski jezik obuhvaća četiri predmetne sastavnice: hrvatski jezik, književnost, jezično izražavanje i medijsku kulturu. Temeljni je cilj nastave hrvatskoga jezika osposobiti učenike za jezičnu komunikaciju koja im omogućuje ovladavanje sadržajima svih nastavnih predmeta i uključivanje u cjeloživotno učenje. Zadaće nastavnoga područja hrvatski jezik: osposobljavanje učenika za uspješno snalaženje u svakodnevnim priopćajnim situacijama ovladavanje jezičnim sredstvima potrebnim za uspješnu komunikaciju osvješćivanje potrebe za jezičnim znanjem suzbijanje straha od jezika osvješćivanje razlika između standardnoga jezika i zavičajnih idioma postupno usvajanje hrvatskoga jezičnog standarda Zadaće nastavnoga područja jezično izražavanje: razvoj sposobnosti izražavanja doživljaja, osjećaja, misli i stavova stvaranje navika uporabe pravogovornih i pravopisnih norma ostvarivanje uspješne usmene i pisane komunikacije Zadaće nastavnoga područja književnost: spoznavanje i doživljavanje književnih djela razvijanje osjetljivosti za književnu riječ razvijanje čitateljskih potreba i stvaranje čitateljskih navika osposobljavanje za samostalno čitanje i recepciju književnih djela Zadaće nastavnoga područja medijska kultura: osposobljavanje za komunikaciju s medijima: kazalištem, filmom, radijem, tiskom, stripom, računalom primanje (recepcija) kazališne predstave, filma, radijske i televizijske emisije; osposobljavanje za vrednovanje radijskih i televizijskih emisija te filmskih ostvarenja. Konzultacije za učenike i suradnja s roditeljima: Učenici mogu postaviti pitanja na svakom nastavnom satu. Nema nepotrebnih ili nepoželjnih pitanja jer obostrana komunikacija temelj je kvalitetnog obrazovanja i dobre nastave. Roditelji mogu doći na individualne razgovore u vrijeme predviđeno za iste. 10