foto Andro DamjaniÊ broj 4-6 / 2014. Poπtarina plaêena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Dossier: Zakonita cenzura i sudski progoni novinara Intervju Jurica PaviËiÊ: Novine moraju biti malo ideoloπki πizofreneistraæivanje: Povlaπteni novinari i curenje informacija Tiskovine imaju buduênost Facebook novinarstvo prolazna moda ili medijska buduênost?sindikat HND-a: Albert Faggian najgori poslodavac godinedodijeljene nagrade HND-aAndro DamjaniÊ: Kao fotograf dirigirao sam pred 900 komsomolaca u Moskvi
2 sadræaj 3 UVODNIK Mediji vaæniji od onih kojima su namijenjeni? Ivica Buljan str. 4. GODINE: Kolumna je kao kuêni ljubimac: Barbara MatejËiÊ str. 9. JURICA PAVI»I moraπ je redovito hraniti DOSSIER Granice povrede Ëasti i ugleda Melisa Skender str. 13. MEDIJSKA SCENA Povlaπteni novinari i curenje informacija Melisa Skender str. 19. Novine imaju buduênost Goran BorkoviÊ str. 21. Facebook novinarstvo Branimir ZekiÊ str. 24. Zadnja rupa na svirali Ankica TomiÊ str. 29. Regionalni i lokalni tjednici: traæimo PDV od 5% Igor VukiÊ str. 31. Koπarka i HTV dva su svijeta Ozren Podnar str. 35. IZ RADA HND-a I SNH-a Za bolje sutra Melisa Skender str. 38. PoveÊati izdvajanje za srediπnjicu Melisa Skender str. 40. Nagrade novinarima koji idu izvan sluæbene linije Melisa Skender str. 42. REAGIRANJE Andrea Milat str. 50. MEDIJI U SVIJETU Nogomet jedina tema mjeseca Vlado VuruπiÊ str. 51. MEDIJI U SVIJETU Zanimanje novinar: glavni trendovi u 2014. Ozren Podnar str. 52. RECITE IM Concept store u raljama prudentnih benefita Nives OpaËiÊ str. 54. INTERVJU: ANDRO DAMJANI Kao fotograf dirigirao sam pred Jozo PetriËeviÊ str. 55. 900 komsomolaca u Moskvi NOVE KNJIGE str. 63. IN MEMORIAM str. 65. Ovaj broj ilustriran je fotografijama Andre DamjaniÊa glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Prvi broj izaπao je 1946. godine IzdavaË: Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara Hrvatske, Zagreb, PerkovËeva 2/I tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828-332 e-mail: novinar@hnd.hr www: http://www.hnd.hr Za nakladnika: Zdenko Duka Æiro raëun: 2360000-1101234838 Glavni urednik: Ivica Buljan e-mail: ibuljan@hnd.hr Redakcija: Jozo PetriËeviÊ Melisa Skender Goran BorkoviÊ Damir PetranoviÊ Redaktorica: Ankica TomiÊ 3500 primjeraka GrafiËki urednici: Danijel & Goran-Den PopoviÊ POP & POP, Novomarofska 27, Zagreb, tel. (01) 3023-334, fax (01) 3026-820, e-mail: pop-pop@zg.t-com.hr Tisak NOVI LIST Rijeka UreappleivaËki odbor: Viviana Ban Anton FiliÊ (predsjednik) Toni HnojËik Andrej MatijaπeviÊ Æarko ModriÊ (potpredsjednik) Æeljko PeratoviÊ Vlado VuruπiÊ Branimir ZekiÊ Hrvoje Zovko
4 uvodnik Piπe Ivica Buljan 5 foto Andro DamjaniÊ foto brojafoto Andro DamjaniÊ Prije nekoliko dana, gostujuêi u emisiji Drugi dio dana Hrvatskog radija, Lewis Carni, direktor programa BBCjeva Radija 2 i Radija 6 Music, vrlo je iscrpno i pouëno za naπe prilike govorio o poloæaju radija u svijetu medija. Ono πto mi je zapelo za uho odnosi se zapravo na sve medije, dok je Carni govorio o tome kako sluπatelji ne æele nametljive medije i to ih sve viπe odbija od takvih, naroëito u ovom digitaliziranom vremenu kada ih svaki radijski, televizijski voditelj ili novinar, nakon πto obaspe sluπatelja, gledatelja ili Ëitatelja brojnim informacijama, joπ upuêuje na razne internet stranice, facebookove, twitere i tako dalje... Doista je iritantno i zamorno kada vas se naprosto zapljusne tolikom koliëinom informacija kao da ljudi u ona dvadeset Ëetiri sata πto im dnevno stoje na raspolaganju trebaju samo biti æedni i gladni informacija pa Êe, eto, kao, biti sretni i beriêetni. U ozbiljnim medijima, kao πto vidimo, svjesni su te opasnosti da se izgube konzumenti, jer su mediji prenametljivi. Kod nas joπ bezobrazno nasrêu na svoje Ëitatelje i sluπatelje kao kao da su mediji ti koji su vaæniji od onih kojima se obraêaju. NaroËito neukusne znaju biti puste samohvale pojedinih medija pod egidama - ekskluzivno, prvi donosimo, prvi smo objavili ili pak samo za vas piπu Ëuveni novinari... ili to πto ih se privlaëi nuappleenjem kojekakvih triëarija i biæuterije. I to bi bilo u redu da se radi o stvarnim i velikim novinarskim otkriêima, ali onda kada to proëitate ili posluπate, vidite da nema opravdanja za takvu samohvalu i dakako da Ëitatelj odmahne rukom i kaæe a to piπu ovi ili oni neêu ih viπe Ëitati. I ne Ëitaju, πto pokazuju i rezultati najnovijih istraæivanja gdje su tiraæe svim tiskovinama veê godinama u konstantnom padu i tome se ne nazire kraj, a model kako da se zaustavi joπ uvijek se ne iznalazi. Jednostavno i banalno opravdanje je da je internet, u koji se svi kunu, paradoksalno svemu kriv. Komotna situacija za vodstva naπih tiskovina i drugih medija u toj jedinstvenoj samoobrani i samoobmani koju nitko ne moæe pobiti. A svih ovih godina u foteljama sjede isti ljudi koji zapravo u stvarnosti niπta ne poduzimaju kako bi se trend promijenio. Naravno, onima u privatnim medijima teπko je diktirati πto i kako da rade, ali naæalost pri tome stradavaju i profesionalno i egzistencijalno mnoge kolege. No, javnim medijima, televiziji i radiju, koji su izgubili gledanost i sluπanost, ne bi trebalo biti svejedno i duæni su poduzeti sve kako bi se novinarski posao obavljao πto kvalitetnije i kako bi novinarstvo æivnulo, kao πto to rade na BBC-iju, gdje se ne guπe u nesposobnosti i nepoduzetnosti, nego rade i stvaraju nove moguênosti. Da se moæe ulagati, kretati u nove novinske projekte, moæete proëitati i u ovom broju Novinara. Takve projekte trebali bi pratiti i nadleæni u dræavnim institucijama, i adekvatno njihovoj uspjeπnosti i vaænosti, stimulirati njihov opstanak i izlaæenje. Pri tome je vaæno stvoriti jedan model financiranja javnih medija koji Êe biti transparentan i pravedan i koji neêe ovisiti o tome jesu li na vlasti naπi ili vaπi. I pri tome moramo voditi raëuna da smo mala zemlja i malo træiπte, jer cijela Hrvatska stane u pola New Yorka. U takvim okolnostima medijsko je træiπte vrlo ograniëenih moguênosti, pri Ëemu se medijske slobode vrlo lako mogu kontrolirati ili se mogu koristiti u svrhu odreappleene politike ili poslovnih interesa nekih grupacija, kao πto je to sada sluëaj. A takvima su nesuzdræana nametljivost, povrπnost i glupost vrlo poæeljni saveznici Pozivamo sve zainteresirane kolege fotoreportere da poπalju svoje radove za rubriku Foto broja na mail: ibuljan@hnd.hr Mediji vaæniji od onih kojima su namijenjeni?
6 televizija Od jeseni i regionalni CNN na programu N1, regionalni CNN-ov program, dugo se najavljuje. Trebao je krenuti pred ljeto, vrtjela se priëa meappleu novinarima. Ipak, N1 Êemo saëekati, kako sada stoje stvari, barem do rujna. Usprkos tome, veêi dio ekipe je okupljen i radi naveliko. Dubravko MerliÊ, direktor programa hrvatskog centra N1 televizije, najavio je pokretanje programa na kabelskim televizijama u rujnu. Program smo postavili vrlo ambiciozno, a okupili smo i vrhunsku uredniëku i novinarsku ekipu jer æelimo biti prvi, toëni i vjerodostojni, rekao je MerliÊ. Jamstvo za ispunjavanje obeêanja su mu novinari koje je uspio privoljeti da uappleu u projekt, poput Josipa ariêa, Æeljka MatiÊa, Anke BiliÊ KeseroviÊ, Ivane DragiËeviÊ, Zorana prajca, Sandre Kriæanec N1 Êe krenuti s jutarnjim izdanjem nacionalnih i regionalnih sadræaja. Tijekom dana svakih Êe se pola sata emitirati vijesti koje Êe zajedniëki raditi regionalni centri u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu. U 19 sati na rasporedu je 35-minutni srediπnji dnevnik koji Êe se baviti temama iskljuëivo vezanima za Hrvatsku, nakon Ëega Êe na programu biti regionalni politiëki talk-show Pressing koji Êe se seliti od studija do studija. (gb) infopress medijski repovi IzdavaË 21. stoljeêa vlasniëki povezan s Digitelom? Zbog 98,7 milijuna kuna dugova, marketinπka agencija Digitel Aljoπe RoksandiÊa zatraæila je krajem travnja pokretanje predsteëajne nagodbe, objavio je Tportal. Digitel je druga po veliëini oglaπivaëka agencija na træiπtu s udjelom od 14 posto træiπta. Kako je proπle godine bio suoëen s padom prihoda od 15 posto (iznosili su 138 milijuna kuna) pao je u insolventnost. Do pada prihoda doπlo je zbog smanjenog budæeta za oglaπavanje kljuënih klijenta, gubitka ugovora s velikom pivovarom koja je promijenila agenciju kao i gubitak klijenata zbog vlasniëkih promjena. Jedan od razloga je i 61 milijun kuna problematiënih potraæivanja povezanih druπtava od kojih je u veêina u financijskim problemima ili u procesu predsteëajne nagodbe; naplata veêeg dijela nije realna. Ono πto je zanimljivo je da se meappleu tim povezanim druπtvima uz tvrtke u kojima je agencija i formalni vlasnik, npr. Digitel nekretnine, Digitel komunikacije, Ujedinjene produkcije, Digitel, Digitel ulaganja, Da! i D ulaganja, nalazi i tvrtka Miran dan, izdavaë ugaslog dnevnika 21. stoljeêe nad kojom se vodi steëajni postupak. Povezana druπtva, prema definiciji, mogu biti vezana kapitalom, dakle vlasniëki, ili poduzetniëkim ugovorima poput ugovora o voappleenju poslova ili ugovora o prijenosu dobiti i imaju odreappleen stupanj ovisnosti. Digitel od Mirnog dana potraæuje 4,8 milijuna kuna. Novinari brzo ugaπenog dnevnika upozoravali su na vezu Digitela i 21. stoljeêa, s obzirom da se vlasnik te agencije u redakciji novina ponaπao zapravo poput urednika, odnosno vlasnika 21. stoljeêa. Vodio je kolegije, mijenjao naslovnice, odreappleivao teme. Vlasnik tvrtke Miran dan Marjan Jurleka rekao je za portal Forum.tm da je on bio jedini izdavaë 21. stoljeêa i da je to druπtvo pokrenulo izdavanje tog dnevnog lista. SteËajni upravitelj Maroje StjepoviÊ rekao je pak da takav dokument nije vidio te da su poreznici temeljito Ëeπljali dokumentaciju upravo zbog sumnje u vlasniëku povezanost, ali - koliko zna - niπta nisu pronaπli. Novinari 21. stoljeêa i dalje Ëekaju na isplatu zaraappleenih plaêa. IduÊe steëajno roëiπte zakazano je za poëetak srpnja. (gb) tiraæe Novinsko izdavaπtvo i nadalje proæivljava agoniju Novinska tiraæa i prodaja oglasa i dalje padaju, a zabrinjavajuêe je za novinske izdavaëe to πto se ni u prva Ëetiri mjeseci ove godine ne vide znaci oporavka. Kako prenosi Tportal lanjske godine, lider na træiπtu, 24sata poveêao je prihode za 7,4 posto na 260,5 milijuna kuna, a prema podacima portala Poslovna Hrvatska, ostvario je i dobit od 15,8 milijuna kuna. Sestrinska novinska kuêa VeËernji list, takoappleer u vlasniπtvu austrijske Styrije, nastavila je s negativnim trendom kad se gledaju prihodi koji su u konstantnom padu od poëetka krize. Lani je VeËernjak prihodovao 202 milijuna kuna (-4 posto), a prije Ëetiri godine ta je brojka bila veêa za Ëak 87 milijuna kuna. ZahvaljujuÊi snaænom rezanju poslovnih rashoda za 27,8 milijuna kuna, VeËernji list proπlu je godinu zavrπio s neto dobiti od 3,9 milijuna kuna, a godinu ranije bio u gubitku 15,6 milijuna kuna. Tvrtka EPH Media, izdavaë Jutarnjeg lista, Globusa i Forbesa, lani je imala osjetan pad prihoda te je poslovala s gubitkom. Od 2010., prodaja novina i oglasa sve je manja. Proπle godine, prihodi su bili 178,2 milijuna kuna (-11,7 posto), a gubitak je iznosio 4,9 milijuna kuna. Krajem srpnja 2013., nad EPH-om je otvoren postupak predsteëajne nagodbe. Vjerovnici su prihvatili plan restrukturiranja i sad se Ëeka potpisivanje ugovora. I Slobodna Dalmacija u sve je veêim problemima, jer lanjski prihod od 131,2 milijuna kuna gotovo je za 100 milijuna kuna manji nego πto je ostvareno prije Ëetiri godine. U odnosu na 2012., prihod je pao za sedam posto, a rashodi se poveêali za Ëak 60,6 milijuna kuna (+46 posto) πto je dovelo do rekordnog gubitka od 81 milijun kuna. Uprava Slobodne Dalmacije u konsolidiranom financijskom izvjeπêu navodi kako je gubitak rezultat otpisa potraæivanja u predsteëajnoj nagodbi prema druπtvima grupe EPH, troπka izgubljenog sudskog spora s Jadrantekstilom i usklaappleivanja vrijednosti zgrade u Splitu na adresi Hrvatske ratne mornarice 4. Prihodi su pali i Novom listu, i to za sedam posto, na 97,1 milijun kuna Ëime je nastavljen dugogodiπnji negativan niz. RijeËke novine vratile su se i loπoj navici poslovanja u gubitku; lani im je minus bio 5,1 milijun kuna, a godinu prije ostvarile su dobit od 2,5 milijuna kuna. BuduÊi da su im rashodi ostali isti, moæe se zakljuëiti da je gubitak izravna posljedica pada broja prodanih novina i oglasa. A da tiskane medije Ëeka joπ jedna teπka godina, vidljivo je iz podataka tvrtke ABC Hrvatska, agencije koja procjenjuje tiraæe tiskovina u suradnji s izdavaëima, agencijama i oglaπivaëima. Od dnevnih listova prate se naklade 24sata, Jutarnjeg lista i VeËernjeg lista. Kad se usporedi prosjeëan broj dnevno prodanih primjeraka u prva Ëetiri mjeseca ove godine s istim razdobljem iz 2013. i 2012., jasan je trend pada prodaje. 24sata prije dvije godine imala su prosjeënu nakladu od oko 130.000 prodanih primjeraka, a sad je ona ispod 110.000. Jutarnji list sa oko 60.000 pao je ispod 50.000, a VeËernji list sa 65.000 na oko 60.000 prodanih primjeraka dnevno. neprofitni mediji Fond za pluralizam poëeo dijeliti sredstva za 2014. godinu Tek poëetkom lipnja neprofitni elektroniëki mediji potpisali su ugovore za koriπtenje dodijeljenih im sredstava iz Fonda za pluralizam za proπlu godinu. Ukupno 15 neprofitnih podijelilo je neπto manje od milijun kuna, od Ëega je 681.120 kuna izdvojeno za 11 internet portala, a 290.880 za proizvoappleaëe audiovizualnog i radijskog programa. NajveÊi pojedinaëni dodijeljeni iznos za portale tako je 77.304 kune, koliko je dobio izdavaë Forum. -a Dom infopress kulture, slijedi πibenski portal Tris, Lupiga i splitska Cenzura plus za svoj portal Stav. Najmanji iznos od 32.981 kunu dobio je portal Pogledaj. to, a kompletan popis objavljen je na web stranici VijeÊa za elektroniëke medije. Meappleu neprofitnim proizvoappleaëima televizijskog i radijskog programa najveêi je iznos od 107.265 kuna dodijeljen Fade Inu, graappleanska inicijativa NG Buntovnicu slijedi s iznosom od 79.155 kuna, dok su Udruga Filmska klapa i Radio mreæa dobile subvenciju neπto veêu od 50 tisuêa kuna. PoËetkom lipnja VijeÊe za elektroniëke medije na svojem je web-u objavilo i odluku o subvencioniranju programa lokalnih radijskih i tv-postaja. Program 18 lokalnih televizija sufinanciran je tako s ukupno 14,3 milijuna kuna, a sredstava su ovim natjeëajem podijeljena za samo Ëetiri radijske postaje u ukupnom iznosu od 786.353 kuna. Preko milijun kuna dobile su Varaædinska televizija i Mijor, dok Êe veêini ostalih biti isplaêeni iznosi neπto iznad 900 tisuêa kuna. Najmanje iznose dobili su Televizija Dalmacija, Televizija Jadran, Vox i Z1, a kompletan popis objavljen je na webu VijeÊa.»etiri radija koja su dobila potporu u ovom, prvom krugu dodjele sredstava Fonda za 2014. godinu su Hrvatski radio OtoËac, Radio Benkovac, Radio Kaj kojem je dodijeljen i najveêi pojedinaëni iznos od gotovo 300 tisuêa kuna i Radio Senj. Raspisan je i natjeëaj za drugu turu dodjele sredstava u 2014. za koji natjeëajnu dokumentaciju treba dostaviti od 4. srpnja, a odluka kome koliko bit Êe objavljena 2. rujna ove godine. (M. Skender) predsteëaj I Novi list u predsteëajnoj nagodbi Andrej SabliÊ iz Rijeke imenovan je povjerenikom predsteëajne nagodbe Glasa Istre novine, Glasa Istre trgovina, a od 12. lipnja i Novog lista nad kojim je vlasnik Albert Faggian takoappleer pokrenuo postupak predsteëajne nagodbe. Radnici Glasa Istre joπ u oæujku ove godine kazneno su prijavili Faggiana za nesavjesno poslovanje koje je upropastilo tri tvrtke sada u postupku predsteëajne nagodbe. Nikakvu informaciju o daljnjem postupanju po prijavi nisu dobili, osim nesluæbene informacije o tome 7 foto Andro DamjaniÊ
8 infopress da je odbaëena jer, navodno, iznos pronevjerenog novca nije dovoljan za pokretanje sveobuhvatnije istrage. Nije pomoglo ni reagiranje Platforme 112 koja je poëetkom travnja od DORH-a traæila da ispita financijske akrobacije vlasnika koji je Novi list opteretio nizom kredita i jamstava, a da ga od ZagrebaËke banke nikada zapravo nije ni kupio. Najstariji hrvatski dnevnik tako, nakon πto ga je poharao Robert JeæiÊ, a potom i Faggian, Ëeka novog vlasnika i neizvjesnu buduênost. Policija je u meappleuvremenu protiv Faggiana podnijela novu kaznenu prijavu Æupanijskom dræavnom odvjetniπtvu, a na Zboru radnih ljudi zaposlenici su na vijest o otvaranju predsteëajne nagodbe reagirali najavom novih kaznenih prijava odluëni jednako tako da se bez pregovora sa zaposlenima viπe ne moæe odluëivati o sudbini Novog lista. Koliko Êe tu svoju odluku uspjeti provesti u djelo, neizvjesno je u okolnostima kada vlasnik medija, prema træiπnim uvjetima, moæe postati svatko tko ima dovoljno novca ili dobre poznanike na odgovarajuêim mjestima. (ms) ict nagrade Nagrada Boæo Teæak Draæenu TomiÊu ICT novinar godine za 2013. i dobitnik nagrade SAP ICT Journalist Prize Boæo Teæak je Draæen TomiÊ, glavni urednik i vlasnik specijaliziranog portala ICTbusiness.info. U organizaciji informatiëke tvrtke SAP d.o.o. te s glavnom temom inovacije za jednostavnost poslovanja Forum je okupio viπe od 500 domaêih i stranih sudionika, veêinom predstavnika ICT industrije. Nagradu za ICT (informacijsko-komunikacijske tehnologije) novinare tvrtka SAP dodjeljuje u suradnji sa Zborom informatiëkih novinara Hrvatskog novinarskog druπtva i joπ nekoliko sponzora, a SAP ju je utvrdio 2001. -Nagrada je dokaz da se dugogodiπnji trud i rad isplati, a pokretanje portala ICTbusiness.info i ova nagrada kruna su dvadesetogodiπnjeg truda u novinarstvu koje je naæalost danas u financiranje medija Sufinanciranje tv i radijskog programa na Ëekanju Javni poziv Grada Zagreba lokalnim radijskim i tv-postajama za subvencioniranje proizvodnje programskih sadræaja od interesa za Grad objavljen je 27. veljaëe, no do danas nije donesena odluka o raspodijeli sredstava. Kako doznajemo od proëelnika Ureda gradonaëelnika Mira Lace, na natjeëaj je pristiglo 10 prijava, a Povjerenstvo joπ nije donijelo prijedlog Liste programskih sadræaja za dodjelu subvencija. Bez tog prijedloga, upozorava Laco, gradonaëelnik ne moæe donijeti zakljuëak o dodjeli sredstava koji Êe, kao i prethodnih godina, biti objavljen na web stranici Zagreb.hr U meappleuvremenu, Grad je raspisao i novi natjeëaj za subvencioniranje medijskih sadræaja, ali za portale. NatjeËaj je objavljen 30. svibnja. Kolika Êe se ukupno novca dijeliti na ova dva natjeëaja, u propozicijama nije objavljeno. Prema prijedlogu proraëuna Grada Zagreba za ovu godinu, planirano je ukupno 14 milijuna kuna uloæiti u informiranje i odnose s javnoπêu kroz natjeëaje za subvencioniranje sadræaja lokalnih medija. (M. Skender) vrlo teπkom stanju jer mnogi su kolege posljednjih godina ostali bez posla. Treba istaknuti da proizvodnja sadræaja koπta bez obzira na naëin njegove distribucije - papir, eter odnosno radio ili televizija, internet i nije jednostavno sve to pomiriti, ulaganja vremena i novca su velika. Meappleutim, posebno me raduje jer kada vam struka dodijeli nagradu onda ona ima posebnu teæinu zbog Ëega mi je posebno drago da sam baπ ove godine dobitnik jer sadræaj je uvijek na kraju pobjednik. Naravno nagrada je obveza da se ne posustane i da zajedno s ekipom koja stoji iza portala ICTbusiness.info i nedavno pokrenute ICTbusiness TV emisije nastavimo na stvaranju kvalitetnog i zanimljivog, relevantnog sadræaja, rekao je TomiÊ primajuêi nagradu. SAP i HND dodijelili su i novinarsku nagradu za najbolji ICT Ëlanak za 2013., πto je dobila Tanja IvanËiÊ BeloπeviÊ za Ëlanak pod nazivom OptiËka infrastruktura u Hrvatskoj objavljen u BUG-u, te za najbolje ureappleivanje uredniku Olegu Maπtruku za 4. broj mjeseënika Mreæa iz 2013.(No) fotografija U Rovinju najbolji od najboljih fotoreportera u HR U galeriji rovinjskog Centra vizualnih umjetnosti Batana otvorena je izloæba fotografija 100 najboljih radova hrvatskih profesionalnih fotoreportera. Kako piπe Glas Istre Rovinjci i ljubitelji fotografije imaju priliku na jednome mjestu razgledati sve ono πto je tijekom 2013. godine plasirano u medijima, odnosno kako je to istaknuo predsjednik Zbora fotoreportera Hrvatske, Siniπa HanËiÊ najbolje od najboljih fotoreportera u Hrvatskoj. OcjenjivaËka komisija u sastavu Krasnodar Perπun, Nenad PetroviÊ, prof. Ante Verzotti, Srapplean ÆivuloviÊ i Mario Periπa odbrala je najzanimljivije i najatraktivnije fotografije od 1.271 pristiglog rada i izluëila 21 finalista u sedam kategorija. Titulu fotografije godine ponijela je fotoreporterka Neja MarkiËeviÊ (CROPIX) i to za snimak Trga bana JelaËiÊa, fotografiju snimljenu tijekom proslave prikljuëenja Republike Hrvatske Europskoj uniji. U kategoriji Dogaappleaj nagraappleeni su Filip Brala/Pixsell, Goran Jakuπ/Pixsell, Neja MarkiËeviÊ /CROPIX, za Svakodnevni æivot Zvonimir Bariπin/CROPIX, Bernard»oviÊ/Glas koncila, Tom Dubravec/CROPIX, za Reportaæu Vlado Kos/CROPIX, Zoran MarinoviÊ, Stipe SuraÊ, Kulturu i umjetnost Matko Biljak/Slobodna Dalmacija, Neja MarkiËeviÊ/CROPIX, Goran Stanzl/Pixsell, Portret Duje KlariÊ/CROPIX, Boris KovaËev/CROPIX, Sport Goran Mehkek/CROPIX, Jure MiπkoviÊ/CROPIX, Srapplean VranËiÊ/ CROPIX, te za Prirodu i okoliπ Filip Brala/Pixsell, Nina urappleeviê i Stipe SuraÊ. - Realizacija projekta Hrvatska novinska fotografija od osobitog je znaëenja za fotoreportersku struku, ali i za πiru javnost. ZahvaljujuÊi predanom radu fotoreportera, graappleani na slikovit i direktan naëin spoznaju æivot koji ih okruæuje. Izreka da slika govori tisuêu rijeëi na najbolji naëin ocrtava vaænost novinske fotografije i njenu ulogu u informiranju ljudi o svim aspektima druπtva i æivota, rekao je na otvorenju HanËiÊ. novinar godine Razgovarala Barbara MatejËiÊ jurica Jurica PaviËiÊ najbolji je novinar u 2013. godini. Tako su odluëili Ëlanovi Hrvatskog novinarskog druπtva. Odmah nakon dodjele nagrada u Velikoj dvorani HND-a komentiralo se kako je nadglasao i kolegu s televizije, a u pravilu televizijski novinari, kada su nominirani, budu izabrani za novinare godine. No, Jurici PaviËiÊu nije potrebna popularnost jakog medija niti ono πto se obiëno smatra velikim temama da bi bio s dobrim razlogom nagraappleen. Njegove kolumne u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji nastanjuju osiromaπeni radnici, lokalni uzurpatori javnih dobara, otoëke afere, turizam koji guta i ljude i prostor, devastacije pjaceta, luëica i πetaliπta, ukratko, ono πto se svakodnevno odvija ispod radara nacionalnih medija. Tako se njegovi subotnji zapisi u kolumni Vijesti iz Liliputa Jutarnjeg lista - koji, usput, nema viπe splitsko dopisniπtvo - Ëitaju kao dalmatinska kronika po kojoj Êemo jednom moêi preciznije suditi o danaπnjem vremenu nego pregledavajuêi televizijske dnevnike. paviëiê S obzirom na to da je Jurica PaviËiÊ - uz to πto je knjiæevnik, scenarist i esejist - i nagraappleivani filmski kritiëar, pitali smo ga, iz znatiæelje, koji mu je najbolji film o novinarstvu. Odabrao je zakljuënu, petu sezonu serije Æica Davida Simona, bivπeg reportera Baltimore Suna. No, nije mogao stati samo na jednom naslovu: I Fellinijev Dolce vita. I stari filmovi Franka Capre. I jedan domaêi: HadæiÊev Novinar. To moæda nije najbolji film na svijetu, ali se vidi da ga je radio Ëovjek koji je o svijetu novinarstva znao do crno ispod nokta. PrimajuÊi nagradu za novinara godine posebno ste zahvalili pokojnom Anappleelku Ercegu, Boæi V. Æigi, Mariju Boπnjaku i Zlatku Gallu. Zbog Ëega njima Ëetvorici, Ëime su vas zaduæili? - To su bila Ëetvorica mojih bivπih urednika koji su mi usmjerili karijeru, Ëesto protiv moje volje, u pravcu koji se na koncu ispostavio kao dobar. Boæe V. Æigo je urednik koji je na Silvestrovo 1989. objavio moj prvi profesionalni tekst u novinama. Bila je to knjiæevna kritika, tekst o Anappleelu 9 Kolumna je kao kuêni ljubimac: moraπ je redovito hraniti Novinarstvo nikad nije bila vaænija i cjenjenija profesija nego izmeappleu 1985. i 1992. Prije toga, novinari su bili druπtvenopolitiëki radnici, kasnije su postali zabavljaëi. Tih nekoliko godina bili su prometeji
10 novinar godine jurica paviëiê 11 Lako je u velikim novinama napasti premijera. Ali, objavite vi tekst o svom roappleaku koji je u TuËepima prevrnuo kip πute u potok, πto je Anappleelko Erceg napravio u drugom broju Makarske kronike. Tu poëinje novinarstvo uniπtenja, romanu Ernesta Sabata, koji je upravo tada prvi put objavljen u Jugoslaviji, na srpskom. Æigo je u to vrijeme bio utemeljitelj i prvi urednik Foruma, tjednog priloga za kulturu Slobodne Dalmacije. U to je vrijeme Slobodna bila na svom vrhuncu, a Forum je bio prilog koji je doista s pravom nosio to ime. Bio je jako otvoren, u njemu su pisali istaknuti zagrebaëki i beogradski kulturnjaci, bio je otvoren lokalnoj intelektualnoj sceni i mjesto polemike. Ako ste htjeli napisati tri kartice o urbanistiëkom, konzervatorskom ili znanstvenom prijeporu, Forum je bio mjesto gdje ste to uvijek mogli. Iz danaπnje perspektive zvuëi nestvarno da je potpuno poëivao na vanjskoj suradnji. Tako sam i ja onamo dospio, i to mi je bilo prvo mjesto novinskog objavljivanja. Zlatko Gall je postao urednik kulture u Slobodnoj Dalmaciji u proljeêe 1991. U to doba on je veê uvelike probio led mlaappleima jer je bio prvi novinar u Dalmaciji koji je legalizirao pop-kulturne teme koje su do tada imale prostor samo u omladinskom tisku: strip, pop muzika, supkulture. Kad je postao urednik, jako je usmjerio rubriku u tom pravcu. Mi se tada uopêe nismo poznavali, no on je Ëitao moje tekstove o filmu u Kinoteci i u proljeêe 1991. me zvao da postanem stalni filmski kritiëar Slobodne.»etiri mjeseca potom sam dobio stalni radni odnos, toëno na prvi dan rata u Sloveniji. To je promijenilo moj æivot utoliko πto sam se vratio iz Zagreba u Split. Tada je to bilo protiv mojih intimnih æelja, no danas sam presretan da je tako ispalo, jer uæivam u svakom aspektu Dalmacije. Tada joπ nije postojala rijeë head hunting. No, ono πto su radili Gall i KuluπiÊeva Slobodna - u osnovi joπ uvijek socijalistiëki kombinat - bilo je zapravo to: head hunting. Na isti naëin, poëetkom devedesetih, pojavili su se tekstovi nekog diplomanta filozofije iz Zadra za kojeg nitko nije Ëuo. Bio je to Ante TomiÊ. I nekih duhovitih klinaca iz Splita za koje nitko nije Ëuo. Bili su to LuciÊ i DeæuloviÊ. Mario Boπnjak smislio je u jesen 1992. u Vijencu naziv moje kolumne - Vijesti iz Liliputa - a taj se naziv zalijepio za mene do danas. to se Anappleelka Ercega tiëe, pomalo je bizarno da je Ëak i Jutarnji, prenijevπi Hininu vijest, prije mjesec dana njegovo prezime krivo prenio kao Herceg, iako je on jedan od osnivaëa Jutarnjeg i iako je kljuëno formirao subotnji prilog Magazin. Pokojni Anappleelko dao je konture i smjer Magazinu i prvi smjestio moj Liliput u subotu. U jednom trenutku viπe nije mogao psihofiziëki izdræati veliku redakciju i Zagreb, vratio se u Makarsku i osnovao male lokalne novine, Makarsku kroniku, za koju i danas piπem. Umro je od galopirajuêeg raka pluêa i straπno mi fali. Makarska kronika za mene je case study πto novina moæe napraviti od jedne sredine. Osnutkom tih novina, Makarska je opet postala grad, iz novina su iziπli knjiæara i muziëka sluπaonica, poslije su nastali festival stripa i filma, Makarska je danas neusporedivo viπe grad od veliëinom sliënih, a po tradiciji jaëih Omiπa i Trogira. Mislim da je zrno toga zaëela Kronika. Osim toga, na Anappleelkovu primjeru vidio sam πto je prava prva linija novinarstva - a to je mala sredina. Lako je u velikim novinama napasti premijera. Ali, objavite vi tekst o svom roappleaku koji je u TuËepima prevrnuo kip πute u potok, πto je Anappleelko napravio u drugom broju. Tu poëinje novinarstvo. PoËeli ste objavljivati, kao πto kaæete, na samom kraju prijelomne 1989. Tih prvih godina devedesetih Slobodna je, zahvaljujuêi Joπku KuluπiÊu, uspijevala biti i slobodna i kvalitetna. Tada je joπ i Danas bio dobar tjednik. Kakav je vama bio taj poëetak rada u novinama? - Novinarstvo nikad nije bila vaænija i cjenjenija profesija nego tih nekoliko prijelomnih godina. Prije toga, novinari su bili druπtveno-politiëki radnici, kasnije su postali zabavljaëi. Tih nekoliko godina izmeappleu 1985. i 1992/3., oni su bili prometeji. Ulazili smo u novi svijet, a vi ste bili tumaëi tog svijeta. Ljudi su iz novina uëili πto je trodioba vlasti, πto monetarizam, πto inflacija i Ëikaπka πkola, koji postoje izborni sustavi, πto se dogodilo na Golom otoku ili na martovskim pregovorima Odjednom se otvorio prostor neke slobode, a oni koji su ga znali uzeti, bili su druπtveno cijenjeni. to se Slobodne tiëe, ona je usred socijalizma bila ustrojena kao ozbiljna, odgovorna vertikalna firma, danas bismo rekli skoro k o privatna. Postojali su proizvodni i profesionalni standardi, vertikalna odgovornost, stroga profi-disciplina. Istodobno, postojali su i jaki elementi strukovne autonomije, poëevπi od redakcijske konferencije koja je u ranim devedesetima preuzela ulogu sliënu plenumu. Kad gledate koja su imena na tim stranicama, shvatite da su Slobodna i Nedjeljna u tih pet, πest godina proizvele praktiëki cijeli kozmos danaπnjeg hrvatskog novinarstva: sve perjanice su poëele tamo. NeobiËan je to osjeêaj, znati da si kao poëetnik s par mjeseci staæa pisao u daleko najboljoj novini u kojoj si ikad radio i u kojoj Êeπ ikad raditi. A iza toga je stajao jedan neugledni Ëovjek, nesvrπeni gimnazijalac koji je hodao uokolo u ruænoj kaki koπulji s epoletama. KuluπiÊ je - uzgred reëeno- svaki dan prelamao ruëno gotovo cijele novine, takav je kontrol frik bio. Znamo Ëuti danas da ovako loπe u novinarstvu kako je sada nije bio ni u tim Tuapplemanovim devedesetima. Koliko je to toëno, kakvima su vam u sjeêanju ostale cijele devedesete godine u novinarstvu i kako su se mijenjale okolnosti za novinare u ovih vaπih gotovo Ëetvrt stoljeêa rada? - Tuapplemanovo doba je u novinarstvu bilo kompleksno. S jedne strane, postojao je straπan ideoloπki pritisak, snaæni institucionalni nacionalizam, dosta se lagalo u novinama, pogotovo u ratu. S druge strane, pritisak ideologije imao je nusefekt da je pritisak komercijalizacije bio sporedan. Tiraæe su joπ bili komforne, kulturne rubrike velike, postojala je konzervativna hijerarhija tema. Nives Celzijus nije mogla na naslovnicu. Ja sam te devedesete proveo u Slobodnoj koja je tijekom tog razdoblja proπla nekoliko faza. Prvo je postojao KuluπiÊev period pa razdoblje oπtre hadezeizacije oko 1993/4. Potom je stigao period detanta kad se novine odmiëu politiëkoj kontroli, joπ pod Kutlom Slobodna se pomalo izmakla direktnom utjecaju HDZ-a. Ja sam tad ureappleivao upravo Forum i treba poπteno priznati da sam imao punu slobodu. Ljudi iz zagrebaëkih redakcija su mi govorili da ono πto izlazi kod mene, u Hrvatskoj moæe iziêi samo joπ u Feralu. Paradoks je da je Slobodna pala opet pod kontrolu vladajuêe stranke onda kad se Kutlin imperij poëeo uruπavati. Tada sam doæivio i prvi cenzorski sluëaj u cijelim devedesetima: Olga Ramljak skinula je iz novina komentar Ante TomiÊa o tome kako Tuappleman reketari firme da kupuju njegova sabrana djela. Ja sam tada - 1999. - dao ostavku kao urednik Foruma, i to je bio moj zadnji uredniëki posao u æivotu. Naæalost, najgore ideoloπko srozavanje Slobodna je doæivjela tek onda kad je pao HDZ. Tada je mjesto glavnog urednika preuzeo Josip JoviÊ koji je od Slobodne pokuπao napraviti neoustaπki Fox News. S naslovnica se pozivalo ljude na miting Norcu. To viπe nisam mogao izdræati i u listopadu 2000. sam pobjegao u Jutarnji list. Straπno mi je teπka bila ta odluka jer mi je Slobodna bila ispod koæe - i ostala do danas. Teme vaπih kolumnistiëkih tekstova u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji Ëesto nalazite u lokalnim medijima ili na regionalnim stranicama novina, onima koje ih joπ objavljuju. Kvalitetni lokalni mediji, kao πto je Makarska kronika, mogli bi biti buduênost novinarstva, jer Êe se ljudi, nakon zasiêenja silnim informacijama koje teπko mogu filtrirati, ponovno okrenuti onom πto se dogaapplea u njihovoj neposrednoj sredini. - Boris DeæuloviÊ je jednom rekao da je raditi Greatest Shits u Feralu bilo kao ribarenje: moraπ znati poπte, mjesta gdje Êeπ naêi bisere. Ja mislim da je tako i s kolumnama. Kolumna je kao kuêni ljubimac: moraπ ga hraniti, a svaki ima svoju hranu, ne moæeπ dati kuniêu hranu za maëke. Meni je hrana Novine po mom guπtu moraju biti malo ideoloπki shizofrene; nemam niπta protiv da objavljuju kako su apartmani na Srappleu super i da treba koncesionirati autoceste, sve dok se daje prostor i opreënom miπljenju i sve dok se ne sakrivaju od javnosti Ëinjenice i argumenti druge strane
12 novinar godine jurica paviëiê apsolvirao. Nema dodane vrijednosti, nema appleavoljeg odvjetnika koji bi zapaprio unisonu slogu. S jedne je strane u medijima previπe kolumni i komentara, a premalo struënih analiza i reportaæa, a druge, Ëini mi se da to novinarima nije samo stvar prestiæa, nego i prostor slobode, da pod svojom slikom, u kolumni, mogu napisati ono πto moæda ne bi smjeli u drugim formama. to je dovelo do hiperprodukcije kolumnistiëkog novinarstva? - To je toëno. Novinarstvo se u Hrvatskoj pretvorilo u vojsku koja ima samo redove i generale, bez poruënika i kapetana. Imate ili prekarni, anonimni rad, prepisivaëinu s portala, ili pak pretjerano vaæne kolumnistiëke zvijezde, πto vrijedi i za mene. Gubi se ono πto je meni u novinama najvaænije, a to su ljudi koji su eksperti za svoja podruëja, koji znaju sve o INA-i, to πto sam negdje bio. Jedna kolumna mi je iziπla jer sam se ovo ljeto sidrio ispred uniπtenog beogradskog odmaraliπta na Jakljanu. Druga jer sam bio na Tjentiπtu, treêa jer sam bio na Æirju. Male sredine generiraju priëe iz kojih najviπe shvatite druπtvo. Evo, uzmite ovaj tjedan: gradonaëelnik Filip Jakova je likvidirao lokalno rukometno igraliπte da bi lokalnom hotelu sagradio rotor i pristupni put. U Makarskoj su se SDP i HDZ posvadili oko datuma na πtandarcu za gradsku zastavu. U Vrboskoj, graappleani su se pobunili da bi spasili palmu na otoëiêu koju vlast æeli iπëupati. Puno viπe saznate o Hrvatskoj iz tih malih, lokalnih priëa nego iz visoke politike koja se Ëesto bavi apstrakcijama. Vaπa kolumna u Jutarnjem listu, Vijesti iz Liliputa, koja je posebno apostrofirana u obrazloæenju ovogodiπnje nagrade, nekada djeluje kao da je zabunom objavljena, jer ono πto u njoj kritizirate zna biti upravo ono πto se na kojoj stranici do vas propagira. Kako se osjeêate u takvom kontekstu? - Nakon Ëetvrt stoljeêa, navikao sam se veê pisati za novine u kojima je moja pozicija razliëita od dominantne ideologije novina. Tako je bilo dugo vremena u Slobodnoj, tako je i sad. Tako nije bilo jedino u Vijencu sredinom devedesetih i prvih nekoliko godina u Jutarnjem. Moj ideal su novine koje su popriπte ideoloπke borbe, novine u kojima postoji konfrontacija dviju strana, u kojima se ukrπtaju ideoloπki argumenti i iznose protuargumenti. Zato nemam niπta protiv da u novinama za koje piπem ljudi objavljuju da su apartmani na Srappleu super i da treba koncesionirati autoceste, sve dok se objavljuju i opreëna miπljenja, i sve dok se ne sakrivaju od javnosti Ëinjenice i argumenti druge strane. Novine po mom guπtu moraju biti malo ideoloπki shizofrene. Zato ne volim previπe veêinu naπih kontrakulturnih, lijevih subvencioniranih medija. Imam osjeêaj da cijele novine sviraju na jednoj æici, da mi govore opet i opet neπto πto sam veê ili prirodnim znanostima, ili istarskoj politiëkoj sceni, ili o kriminalnoj sceni Zagreba, ili o turizmu, o situaciji u BiH, ili o filmu i kazaliπtu - ljudi Ëija Êe vam ekspertiza i znanje krucijalno trebati moæda deset puta godiπnje, ali kad ih trebate, onda ih imate i moæete im vjerovati. Takva vrsta novinara bih æelio biti kad je po srijedi film, i to mi je zapravo vaænije od kolumni. Nitko se nije ni rodio ni umro kao kolumnist. to se pak kolumni tiëe, nemam πto dodati. One zaista jesu nastale dijelom i kao alibi - prostor autonomije preko kojeg novine kompenziraju πto se nekim temama ne bave u pravim formama. Kao da je svaka kolumna svoj mali, autarkiëni nezavisni medij. Mislim da Êe Internet 2.0 i razvoj medija joπ pojaëati tu apartnost kolumni i blogova. Teπko je predvidjeti u kojem Êe se smjeru novinarstvo razvijati ili pak uruπavati, no ipak - koji scenarij vi vidite kao izgledan? Mislite li da Êete doëekati mirovinu radeêi u medijima i da Êete pritom biti zadovoljni? - Sigurno je da mirovinu neêu doëekati u papirnim novinama. Ali mislim da to nije ni bitno. Ne vidim zaπto bi bilo nasuπno vaæno da se sijeku bukve da bi netko Ëitao moj tekst. Nemam niπta protiv ne-papirnog novinarstva. No, brine me πto postpapirno novinarstvo joπ nije pronaπlo svoj ekonomski model. Za novinarstvo nije dobro da æivi ni od javnih subvencija ni od oglaπivaëa. Ono mora æivjeti od Ëitatelja koji plati 7 ili 15 kuna. Na internetu nije tako, a Ëini mi se da neêe ni biti. Nisam dovoljno struëan ni medijski pismen da bih prognozirao kako Êe se taj problem rijeπiti. Ali, vidim da je novinarstvo u krizi, i ne samo kod nas. Dosta vam je pogledati sjajni dokumentarac Page One Andrewa Rossija o New York Timesu da to vidite. U njemu imate prizor kad David Simon, kreator serije Æica, koji je bio novinar crne kronike u Baltimoreu, kaæe na jednoj javnoj tribini: O.K., ali tko Êe u tom vaπem svijetu buduêeg novinarstva izvjeπtavati o neëemu tako dosadnom kao πto je urbanistiëki plan Baltimorea? Tome se nema πto dodati dossierpiπe Melisa Skender Zakonita cenzura i sudski progoni novinara Granice povrede Ëasti i ugleda Procjena okolnosti moæe se razlikovati od suca do suca. Tako πiroko otvoren prostor interpretacije predstavlja velik rizik za novinare, osobito one koji se bave istraæivanjem i joπ dræe do uloge psa Ëuvara demokracije. NemoguÊe je, naime, pisati o korupciji a da se netko ne uvrijedi 13 Gotovo 18 godina trajala je graappleanska parnica koju je, zbog pretrpljene duπevne boli, protiv jednog tjednog izdanja EPH vodila televizijska voditeljica, i izgubila. Prema tekstu presude objavljenom na internetskim stranicama Vrhovnog suda RH, moæe se razabrati kako tuæba datira iz 1993. godine. Ipak, prva presuda opêinskog suda zabiljeæena je tek 2008., a do tada su sudski troπkovi narasli na 48.643 kune. Postupci u graappleanskim parnicama protiv Ëasti i ugleda posljednjih 14 godina u prosjeku traju od 2,5 do 3 godine. Bio bi taj prosjek i bolji da ga ne kvari osam postupaka πto su trajali dulje od desetljeêa. SluËaj televizijske voditeljice na vrhu je te liste. Podaci skupljeni zahvaljujuêi traæilici sudske prakse SuPra Vrhovnog suda, komparirani s komercijalnom traæilicom koja korisnicima bez pretplate nudi samo ograniëen pristup, sigurno se ne mogu smatrati cjelovitima. Ipak, obraappleenih neπto viπe od 300 pravomoênih presuda uglavnom u graappleanskim parnicama, moæe se smatrati uzorkom na temelju kojega je moguêe potraæiti odgovore na neka pitanja. Primjerice, o omjeru oslobaappleajuêih presuda i izreëenih kazni. Prema naπem uzorku, taj omjer je pola - pola s laganom prevagom u korist izreëenih kazni. Njihova je ukupna vrijednost u posljednjih 14 godina dosegla 6,5 milijuna kuna, mahom za duπevne boli u graappleanskim parnicama. Bez kamata. Sve to u razdoblju kada je,
14 dossier dossier 15 Ukupna vrijednost izreëenih kazni u posljednjih 14 godina dosegla je 6,5 milijuna kuna, mahom za duπevne boli u graappleanskim parnicama. Bez kamata. Sve to u razdoblju kada je, kako tvrdi Vesna AlaburiÊ, bilo izrazito teπko dokazati kaznenu odgovornost novinara za djela protiv Ëasti i ugleda kako tvrdi Vesna AlaburiÊ, bilo izrazito teπko dokazati kaznenu odgovornost novinara za djela protiv Ëasti i ugleda. Zahtijevanje naknade graappleanskom parnicom donedavno je tako bio lakπi put do odπtete za okaljanu Ëast i ugled. Pitanje je hoêe li tako ostati i nakon donoπenja novih odredbi za kaznena djela protiv Ëasti i ugleda. Ipak, podaci o broju kaznenih presuda u ukupnom uzorku priliëno su manjkavi. Posebno ako se usporede s ukupno 193 osude za djela protiv Ëasti i ugleda zabiljeæene samo u 2009. godini. Taj podatak objavio je u svojem radu Kaznena djela protiv Ëasti i ugleda samo par mjeseci prije donoπenja novog KZ-a dekan Pravnog fakulteta u Osijeku Igor BojaniÊ, tada joπ Ëlan radne skupine za izradu zakonskog prijedloga. Stvar procjene Kako se u spomenutom radu navodi, najveêi krimen starih odredbi o kaznenim djelima protiv Ëasti i ugleda bio je Ëlanak 203. koji, osim u sluëaju dokaza iskljuëive namjere da naπkodi neëijoj Ëasti ili ugledu, oslobaapplea tuæenika kaznene odgovornosti. Posebnom odredbom reguliralo se iznoπenje osobnih i obiteljskih prilika, πtitila posebna prava djeteta i jasno odredilo u kojim sluëajevima istina ne moæe biti apsolutna obrana. Novim zakonom ta je granica izmeappleu privatnog æivota i javnog djelovanja zamagljena i ostavljena sucima na procjenu. Dokazivanje da ste govorili istinu ili postupali u dobroj vjeri nije, naime, uopêe dopuπteno ako sud procijeni kako iznoπenje istine nije u javnom interesu. Presuda Slavici LukiÊ i obrazloæenje u kojem sudac ne prepoznaje javni interes ni kada se radi o poslovanju privatne medicinske ustanove u koju su ulupani milijuni javnog novca, odjednom je materijalizirala svu zabrinutost koju su zbog novih odredbi KZ-a izraæavali Hrvatsko novinarsko druπtvo, pa i pojedini struënjaci za kazneno pravo i prije donoπenja Zakona. Granica kriminalizacije istine pomaknuta je sada toliko daleko da, osim u sluëaju iznoπenja privatnih i obiteljskih prilika, istina moæe biti kaænjiva i kad je u pitanju Ëast gospodarskog subjekta. Ovakve odredbe ograniëavaju bilo kakvo kritiëko i istraæivaëko novinarstvo, objasnio predsjednik HND-a Zdenko Duka na otvaranju okruglog stola Izmjenom Kaznenog zakona protiv cenzure gdje Druπtvo vidi najveêu opasnost kaznenog djela sramoêenja i zaπto se zalaæe za brisanje te odredbe iz Kaznenog zakona. Tu je inicijativu potpisom peticije podræalo viπe od 1600 ljudi, mahom novinara. U novoj konstrukciji proπirena je zona kriminalizacije iznoπenja istinitih i ËinjeniËnih tvrdnji ne samo na iznoπenje obiteljskih i osobnih prilika. Bio sam od poëetka kritiëan prema ovoj odredbi zbog njezine kompleksnosti i kompliciranosti koja bi u praksi mogla stvoriti poteπkoêe. Ne valja kad se jedna odredba moæe protumaëiti na viπe naëina, a utvrappleivanje javnog interesa otvara priliëno πiroku zonu razliëitih tumaëenja, komentirao je profesor zagrebaëkog Pravnog fakulteta Petar DerenËinoviÊ, valjda jedini Ëlan radne skupine koji je bio protiv ovakvog rjeπenja u novom Kaznenom zakonu. Normalni zakonodavac u normalnoj zemlji mora htjeti donositi zakone koji Êe sprijeëiti zloporabu u πto je moguêe veêoj mjeri, rekao je HRT-ov novinar Damir DeviÊ pa zakljuëio kako je sporna odredba prije svega loπe napisana. Nije jasno koja se to druπtvena vrijednost ovom odredbom htjela zaπtititi, tko ima pravo na zaπtitu Ëak i u sluëaju istinitosti informacije. Jesu li to djeca, Ëlanovi obitelj? To nigdje nije napisano. Premda je DerenËinoviÊ posebno istaknuo kako nije bilo nikakvih politiëkih pritisaka, ton u kojem se vodila polemika, najbolje Êe doëarati naslov Ëlanka koji je za strukovni list Odvjetnik 2006. napisao Draæen MatijeviÊ, a koji glasi: Laæ je postala zakonom zaπtiêeno pravno dobro. Tako je, naime, dobar dio domaêih pravnih struënjaka gledao na Ëlanak 203. koji je nestao iz novog KZ-a. Meappleu njima i jedan politiëar. Jedan dio medija koji su obuzeti groznicom profita ili su glasnogovornici, agitatori ili propagandisti grupnih ili politiëkih interesnih skupina stavio si je kao vrhovno naëelo sramoêenje pojedinaca iz politiëkog ili javnog æivota, rekao je pravnik Vladimir eks 2011. kada je zakon donesen, pozdravljajuêi propisivanje kaznenog djela sramoêenja i otkrivajuêi Ëiju Ëast treba zaπtititi. Uspostava ravnoteæe Svaki je kazneni zakon izraz neke politiëke volje, ali to ne znaëi da su politiëari izravno utjecali na rad radne skupine. Ovaj je zakon ovakav jer je postojala politiëka volja da se discipliniraju novinari, da se olakπa njihov progon i postroæi kaænjavanje, uvjerena je Vesna AlaburiÊ koja je ipak nastojala ublaæiti oπtricu koja se u raspravi okrenula prema sudstvu. Prema njezinu iskustvu, a zastupala je na hrvatskim sudovima mnogo novinara, urednika i nakladnika, hrvatski sudovi u dosadaπnjoj su praksi na pravilan naëin uspostavili ravnoteæu izmeappleu sukobljenih osobnih i druπtvenih vrijednosti. Mislim da ovog trenutka ne moæemo govoriti o moguênosti da nam sudstvo kao takvo odluëuje u ovim predmetima na naëin koji Êe doista predstavljati ugroæavanje slobode izraæavanja, bez obzira koliko bili nezadovoljni jednom konkretnom presudom. Ipak, to moæe biti povod da se preispitaju neke okolnosti, dodaje AlaburiÊ. Jedna je okolnost, na koju je AlaburiÊ veê upozoravala u svojim javnim istupima, da malo tko u Hrvatskoj uopêe zna kako odredba o sramoêenju funkcionira u πvicarskom pravnom sustavu. Osim πto u svojem sadræaju nije dovoljno precizna, odredba o sramoêenju naslanja se na pravni sustav s kojim naπi pravnici imaju malo iskustva. Tim prije πto je i bez svega toga suappleenje u postupcima protiv Ëasti i ugleda, Ëini se, dovoljno komplicirano. I prije je novinar odgovarao ako je iznosio istinu i time vrijeappleao neëije ljudsko dostojanstvo. To moæe imati straπne posljedice za obiteljske i osobne prilike uvrijeappleene osobe, πto se sudskim postupkom na kraju i utvrappleuje. Radi se u pravilu o vrlo kompleksnim procesima gdje niπta nije crno - bijelo, rekla je Rahela ValentiÊ koja je na OpÊinskom kaznenom sudu u Zagrebu radila na 50-ak predmeta protiv novinara. U 90% sluëajeva su to bile oslobaappleajuêe presude, zakljuëila je. No, niπta nije lakπe osloniti se na 90% oslobaappleajuêih presuda jedne sutkinje nego na temelju jedne nepravomoêne presude suditi o moguêim opasnim implikacijama sporne zakonske odredbe. KonaËno, nepovjerenje u hrvatsko sudstvo nije od juëer, kao πto i pad povjerenja javnosti u medije nije novi trend. Stara su i nastojanja Hrvatskog novinarskog druπtva na zakonskoj regulaciji koja ne ide prema zastraπivanju novinara i zasipanju medija sudskim tuæbama. Druπtvo je krajem 90-ih naruëilo istraæivanje kojim je æeljelo ustanoviti osnovna obiljeæja sudskih postupaka protiv predstavnika medija, od nakladnika do urednika i novinara, te istraæiti utjecaj πto ga ti postupci imaju na razvoj slobodnog novinarstva u Hrvatskoj. Istraæivanje je vodio profesor zagrebaëkog Pravnog fakulteta Alan Uzelac, a obuhvatilo je 540 predmeta, od Ëega 497 graappleanskih parnica i 43 kaznena postupka od 1990. do 1999. godine. Izvjeπtaj je na kraju napravljen samo na temelju graappleanskih predmeta povrede Ëasti i ugleda objavljivanjem u javnim medijima. Presude su se do listopada 1996. donosile temeljem Zakona o informiranju, a nakon toga prema Zakonu o javnom priopêavanju. Brojni su predmeti zavrπili na TrgovaËkom sudu nakon πto su tvrtke nakladnika otiπle u steëaj, πto je praktiëki obustavljalo postupke. Sudstvo je bilo toliko sporo da je najveêi dio graappleanskih tuæbi protiv medija ostao nerijeπen i nakon deset godina. Izvjeπtaj sugerira kako ta sporost moæda nije sasvim sluëajna, veê uzrokovana i suzdræavanjem sudova od formiranja odreappleene sudske prakse. Naime, tijekom 90-ih Ëesti su bili zahvati koji su ugroæavali status sudaca i njihovu nezavisnost, a doπlo je i do velikih kadrovskih promjena. Izgleda da je samo u manjem broju sluëajeva to rezultiralo pristranim i neobjektivnim odlukama - iako je i takvih zasigurno bilo. U veêem je broju sluëajeva reakcija sudbenog aparata bila u produæavanju procesa donoπenja odluke, kako bi bila amortizirana aktualna politiëka oπtrica, stoji u izvjeπtaju.»esti tuæitelji SpecifiËnim je izvjeπtaj prepoznao i tuæitelje koji se uëestalo pojavljuju, poput Franje Kajfeæa koji je u promatranom razdoblju podigao osam tuæbi, do Antuna Vrdoljaka, Vinka SindiËiÊa i Tomislava MerËepa koji su ih imali po pet. Najmanje tuæbi za naknadu πtete zbog naruπenog ugleda podigao je do 1999. protiv medija Miroslav Kutle. Svega Ëetiri. Na vrhu popisa najveêih dosuappleenih odπteta u 90-ima oëekivano se pojavljuju osobe koje jesu, ili su bile, javni djelatnici i kao takvi Ëesto meta medija, kaæe izvjeπtaj u kojem se ne preπuêuje ni kako je u nekim sluëajevima bliskost tuæitelja s vlasti mogla biti presudna za visinu naknade πtete. Tu je i napomena da takva praksa nije bila sustavna. Premda se ograappleuje od kategoriëkih zakljuëaka zbog nepotpunih podataka, kao najveêu vrijednost ovog istraæivanja autor i suradnici prepoznaju metodologiju za buduêa moguêa istraæivanja sudskih postupaka. UsporeappleujuÊi ovo istraæivanje s podacima do kojih smo uspjeli doêi zahvaljujuêi tome πto je dio presuda objavljen na internetu, moæemo pokuπati usporediti sudsku praksu 90-ih s onom od 2000. do danas. Onda, kao i danas, graappleanske parnice za naknadu πtete, prema Zakonu o javnom priopêavanju, rjeπavale su se u naletima. Kako bi na snagu stupio novi zakon, naglo bi porastao broj tuæbi πto je, uz nagle promijene zakonodavstva i druπtvene prakse, bio problem sam po sebi, stoji u izvjeπêu objavljenom 2001. Najviπe predmeta u razdoblju od 1990. do 1999. okonëano je pravomoêno 1993., tri godine prije donoπenja novog Zakona o javnom priopêavanju. Rjeπavanje tuæbi za naknadu πtete temeljem tog Zakona oteglo se sve do rujna proπle godine, iako ne vaæi od svibnja 2004. Gotovo deset godina parnice su se vodile temeljem dvaju zakona, ovisno o datumu predavanja tuæbe. To je i jedan od razloga zbog kojih su odlukom Vrhovnog suda 54 predmeta vraêena na postupanje niæe rangiranim sudovima. Na uzorku od 300 predmeta, to je gotovo petina. Prva na listi najviπe pravomoêno dosuappleenih naknada do 1999. bila je Nevenka Tuappleman s iznosom od 150 tisuêa kuna. Danas prvo mjesto dijele jedan bivπi potpredsjednik Vlade, sutkinja Vrhovnog suda i bivπi predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda. Svakom je dosuappleen iznos od 200 tisuêa kuna. Tjedniku Nacional je od 2000. do 2012, na raëun sjelo πest presuda iznad stotinu tisuêa kuna svaka, ne raëunajuêi kamate.»ak osam sudskih presuda protiv Nacionala doneseno je samo 2006. godine, preko 410 tisuêa kuna na ime naknada πtete. Iznosu joπ treba pribrojati kamate i sudske troπkove. Pogleda li se tko je sve u meappleuvremenu upao meappleu prvih deset najizdaπnije obeπteêenih tuæitelja, osim veê nabrojanih triju osoba, tu je i bivπi predsjednik Sabora kojem je dosuappleeno 130 tisuêa kuna od medija koji su prenijeli da je novinarki prijetio piπtoljem. I sutkinja koju je u novinama oklevetala jedna od stranki u postupku koji je vodila. Osoba kojoj je Ministarstvo pravosuapplea navodno gradilo kuêu, osoba u medijima povezivana s trgovinom oruæjem u vrijeme embarga, osoba koja se pronaπla na objavljenoj listi 206 najveêih hrvatskih kriminalaca koja je tajni dokument MUP-a. Tu je i tuæiteljica koja je ærtva nebuloznog napisa o povezanosti njezina intimnog æivota s nalozima Udbe, dvije maloljetnice i vjerouëitelj kojeg su u jednim dnevnim novinama sumnjiëili za seksualno uznemiravanje maloljetnika. Vlasnik kroji standarde Je li Kazneni zakon najbolji naëin da se sloboda izraæavanja uskladi s Europskim konvencijom o ljudskim pravima, gdje se profesor BojaniÊ, autor spomenutog rada o kaznenim djelima protiv Ëasti i ugleda, posebno poziva na Ëlanak 10. stavak 2. koji govori o odgovornosti kojom je sloboda izraæavanja nuæno uvjetovana? Istraæivanje koje je naruëio HND, a u omjeru manjem od planiranog proveo tim na Ëelu s Alanom Uzelcem, zakljuëuje Podaci o broju kaznenih presuda u ukupnom uzorku priliëno su manjkavi. Posebno ako se usporede s ukupno 193 osude za djela protiv Ëasti i ugleda zabiljeæene samo u 2009. godini
16 dossier 17 Granica kriminalizacije istine pomaknuta je sada toliko daleko da, osim u sluëaju iznoπenja privatnih i obiteljskih prilika, istina moæe biti kaænjiva i kad je u pitanju Ëast gospodarskog subjekta kako voappleenje sudskog postupka u najmanju ruku nije najefikasniji naëin za formiranje zadovoljavajuêih profesionalnih standarda. Situacija se u proteklih preko deset godina dodatno promijenila pa standarde sada kroji vlasnik po svojoj mjeri umjesto po profesionalnim uzusima. Novinar koji je veê ograniëen stupnjem egzistencijalne vezanosti za radno mjesto, a na træiπtu ih nema slobodnih, sada se moæe autocenzurirati i u mjeri koja neêe ugroziti Ëasne ljude dovoljno utjecajne, bogate ili oboje kojima to nije financijski problem. Kakve su realne πanse novinara kojemu se sudi prema slobodnoj procijeni javnog interesa i u okviru nejasne definicije kada i za obranu Ëije Ëasti istina prestaje biti apsolutna obrana? Pored svega, upozorila je Vesna AlaburiÊ, samo se novinarskoj profesiji u naπem druπtvu ne priznaje pravo na greπku. Zaπto se svim drugim profesijama, i sucima i dræavnim odvjetnicima i odvjetnicima, mora dokazati umiπljaj odnosno namjera da bi oni bili kazneno odgovorni za loπe postupanje u svome poslu, dok se jedino novinari smatraju krivima dok ne dokaæu okolnosti koje ih oslobaappleaju kaznene odgovornosti? upozorava odvjetnica. Procjena okolnosti moæe se, πto se i pokazalo, razlikovati od suca do suca. Tako πiroko otvoren prostor interpretacije predstavlja velik rizik za novinare koji su moguêa ciljana meta ove odredbe, smatraju u HND-u. NaroËito novinari koji se bave istraæivanjem i joπ dræe do uloge psa Ëuvara demokracije. NemoguÊe je, naime, pisati o korupciji a da se netko ne uvrijedi. dossier Oni koje prozivamo u svojim tekstovima i Ëije poslovanje i ponaπanje propitujemo ovom su kaznenom odredbom dobili savrπeno oruæje za zastraπivanje novinara, za odmazdu i odvraêanje novinara od toga da se bavi temama u kojima se moæe izloæiti riziku da bude tuæen za sramoêenje. Jer sramoêenje moæe biti sve, komentirala je presudu za Media Centar Sarajevo Slavica LukiÊ. Kaznena odredba o sramoêenju odnosi se, osim toga, na novinare, a ne na nakladnike koji se nisu pretjerano angaæirali oko osporavanja ove odredbe, upozorila je LukiÊ na najvjerojatniji scenarij gdje Êe novinari sami snositi troπkove i plaêati kazne. Takva pojaëana represija na novinare u ovoj ekonomskoj situaciji vrlo je opasna za slobodu govora i demokratske vrijednosti druπtva, dodaje. Tim viπe πto se sporna odredba ne odnosi samo na novinare veê na svakog tko u veêem druπtvu, na predavanju, tribini, skupu, lane neπto πto bi nekoga moglo osramotiti. Ministar pravosuapplea Orsat MiljeniÊ ne misli ipak da je Zakon toliko loπ ili da bi jedna presuda bila dovoljan razlog da ga se mijenja. S druge strane, naëelni je stav Ministarstva da, ako postoji moguênost da bi zakonska odredba mogla ograniëavati pravo na slobodu izraæavanja i medijske slobode, onda ga treba mijenjati, rekao je ministar dodajuêi da se Ëast i ugled πtite kaznenim zakonom u mnogim zemljama EU. Klevetu Zakon definira kao namjerno, svjesno iznoπenje neistine i za dekriminalizaciju takvog djela ne moæemo se zalagati. Kod odredbe o sramoêenju treba napraviti jasnu razliku privatne osobe od javne osobe, odnosno osobe na foto Andro DamjaniÊ Jedna je okolnost, na koju je Vesna AlaburiÊ veê upozoravala u svojim javnim istupima jest, da malo tko u Hrvatskoj uopêe zna kako odredba o sramoêenju funkcionira u πvicarskom pravnom sustavu. Osim πto u svojem sadræaju nije dovoljno precizna, odredba o sramoêenju naslanja se na pravni sustav s kojim naπi pravnici imaju malo iskustva KAKO SE ZA KLEVETU SUDI U DRUGIM ZEMLJAMA EU Od 27 zemalja EU, obuhvaêenih komparativnom studijom o zakonima koji se primjenjuju kod krπenja prava na privatnost i osobnost, njih 17 pitanje povrede Ëasti i ugleda regulira kaznenim zakonom. Od toga se u 14 dræava EU, kao i u Hrvatskoj, Ëast i ugled πtite dvostruko, u okviru graappleanskog i kaznenog prava. Istraæivanje je 2008. naruëila Europska komisija pa je jedno od pitanja na koja se traæio odgovor bila i primjena europske Konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u nacionalna zakonodavstva. Konvencija s jedne strane osigurava pravo na vlastito miπljenje, slobodno primanje i distribuciju informacija i ideja bez upletanja javnih vlasti, dok istovremeno zahtijeva i zaπtitu privatnosti i osobnosti svakog Ëovjeka. Prema odlukama Europskog suda za ljudska prava, veê tada je bilo vidljivo da se od politiëara i javnih duænosnika zahtijeva tolerancija na veêi stupanj kritiënosti i preispitivanja njihovih kvalifikacija za javnu sluæbu, pa onda i privatnog æivota ako je povezan s time. Nacionalna zakonodavstva na razliëite su se naëine nastojala uskladiti s Konvencijom i uspostaviti ravnoteæu izmeappleu slobode informiranja i prava na zaπtitu privatnosti. RazliËiti su i omjeri u kojima se u pojedinoj dræavi πtiti sloboda govora na uπtrb privatnosti i obratno, kao i odredbe o okolnostima koje Êe utjecati na presudu. Slovenija Ëast i ugled πtiti graappleanskim i kaznenim zakonom. Prema kaznenom zakonu za djela protiv ugleda i Ëasti propisane su i kazne zatvora. Kazne su u pravilu stroæe ako se informacija koja πteti ugledu i Ëasti prenosila putem medija. Za klevetanje u medijima propisana je novëana ili kazna zatvora do 6 mjeseci. Od kaznenog djela izuzeti su znanstveni, knjiæevni i umjetniëki radovi, kao i novinarska, politiëka i druga javna djelovanja u obrani prava i zastupanja legitimnih interesa, te ako se ne moæe dokazati da je postojala iskljuëiva namjera klevetanja. Kleveta je svjesno pronoπenje neistine s iskljuëivom namjerom da se naπkodi neëijoj Ëasti i ugledu zbog koje se u Sloveniji moæe zavrπiti u zatvoru i do godinu dana. Za kazneno djelo uvrede optuæeni moæe biti osloboappleen ako dokaæe istinitost svojih tvrdnji ili opravdani razlog zbog kojeg je povjerovao kako je informacija istinita. Posebna odredba odnosi se na zaπtitu privatnosti gdje je novinarska profesija ponovo izuzeta kao i politiëari i javni djelatnici, te situacije u kojima se πtiti neko pravo ako optuæeni dokaæe istinitost svojih navoda ili opravdane razloge zbog kojih je povjerovao u njihovu istinitost. Joπ je jedna specifiënost slovenskog zakona da tuæitelj mora dokazati u kojoj su mjeri povrijeappleeni njegov ugled i Ëast kako bi sud mogao odluëiti o presudi i naknadi. NjemaËka se u sluëajevima kada su mediji optuæeni za povredu Ëasti i ugleda dræi Ëlanka 5. Ustava u kojem svaka osoba ima pravo na slobodno izraæavanje svojeg miπljenja, a cenzura se izrijekom zabranjuje. Ovo pravo ograniëeno je na maloljetne osobe i privatnost. U svim drugim sluëajevima na sudovima je procjena o tome zadire li djelo u javnu ili sferu privatnog æivota za koju vrijedi pravilo nepovredivosti Ëak i kad se radi o istinitim tvrdnjama. Kazneni zakon od procesuiranja takoappleer iskljuëuje, u Ëlanku 193., kritiëke sudove o znanstvenim, umjetniëkim ili komercijalnim postignuêima te sliëne iskaze kojima je namjera zaπtititi neko pravo ili legitiman interes - osim ako je vezano za uvredljive elemente ili osobite okolnosti. Istina je apsolutna obrana osim ako njezino iznoπenje nije nasilno. Osim ovog saveznog zakona, svaka njemaëka savezna dræava ima vlastite zakone gdje je zaπtita privatnosti osigurana zakonima o medijima. Austrija pravo privatnosti takoappleer πtiti graappleanskim i kaznenim zakonom. Zadiranje u privatnost poëinjeno u medijima uglavnom je u ingerenciji austrijskih medijskih zakona kao temeljnih zakona koji reguliraju medije. Za klevetu se odgovara prema graappleanskom i kaznenom pravu. Kleveta je definirana Ëlankom 29. Zakona o medijima gdje novinar ne mora dokazivati istinitost svojih tvrdnji veê se oslobaapplea kaznene odgovornosti ako je sve poduzeo kako bi provjerio informaciju i ako je njezina objava bila u javnom interesu. Austrijsko zakonodavstvo podrazumijeva i veêu toleranciju politiëara i javnih djelatnika prema kritiënim napisima o njihovom djelovanju i preispitivanju njihovih kvalifikacija za javnu sluæbu. Posebnom odredbom πtite se privatnost i obiteljski æivot osim ako nije u vezi s javnim æivotom. Finska takoappleer izuzima javne osobe od previπe striktne zaπtite osobne Ëasti i ugleda sve dok se informacija prenosi u korektnim granicama zaπtite privatnosti koja se ne odnosi na javni interes. Isto vrijedi i u Nizozemskoj gdje optuæen nije duæan dokazivati istinitost, veê dobru namjeru i poduzimanje svih mjera za provjeru istinitosti informacije Ëije je objavljivanje u javnom interesu. Istovremeno, prema i dalje vaæeêem nizozemskom zakonu, na koji se veê dugo nitko nije pozvao, za vrijeappleanja kraljevske obitelji moæe se dosuditi i pet godina zatvora. Poljska je zakonom propisala kaznu od tri godine za vrijeappleanje predsjednika. Olakotne okolnosti za novinarsku profesiju postoje i u belgijskom zakonodavstvu, kleveta ne postoji ni u Danskoj ako se utvrdi da je informacija istinita, a njezina objava πtiti javni ili legitiman osobni interes. Francuska kazneno goni samo povredu privatnosti dok su sva druga djela protiv Ëasti i ugleda regulirana Zakonom o medijima. Dekriminalizaciju djela protiv Ëasti i ugleda razmatraju i u Portugalu gdje istina nije obrana samo u sluëaju zadiranja u neëije privatne i obiteljske prilike. U drugim sluëajevima istinitost se ne mora dokazivati ako postoje dokazi da se poduzelo sve za provjeru informacije i ako je njezina objava u javnom interesu. panjolska je u sluëaju klevete javnih djelatnika duæna imenovati dræavnog odvjetnika koji Êe istraæiti navode. Dræavno odvjetniπtvo vedske takoappleer moæe pokrenuti kazneni postupak ako je u pitanju kleveta protiv dræavnog duænosnika, no to se malo kada i dogaapplea u praksi. U vedskoj su od optuæbi za klevetu izuzeti vrijednosni sudovi, istina je apsolutna obrana, a javni interes kljuëni argument koji optuæenog oslobaapplea odgovornosti. Osim razliëite razine zaπtite za javne osobe i dræavne duænosnike, u pojedinim zemljama, primjerice u Bugarskoj, pravni subjekti mogu tuæiti za klevetu samo ako dokaæu da im je ona prouzroëila veliku materijalnu πtetu. Isto pravilo vrijedi i u Velikoj Britaniji otkako je 1. sijeënja 2014. na snagu stupio novi zakon o kleveti. Istina je apsolutna obrana, a ne mora ni biti dokazana ako postoje dokazi da su informacije dane u dobroj vjeri da se djeluje u javnom interesu. Kompanije, organizacije kao i tijela dræavne uprave uopêe nemaju pravo na zakonsku zaπtitu Ëasti u vedskoj
18 dossier medijska scena Piπe Melisa Skender 19 foto Andro DamjaniÊ Prema podacima koje smo prikupili, sudski troπkovi u graappleanskim parnicama kreêu se u prosjeku od 50 do 30 tisuêa kuna, πto vjerojatno ovisi o postupku, broju roëiπta, odvjetniëkim tarifama, pozvanim vjeπtacima, svjedocima Vesna AlaburiÊ zastupa Slavicu LukiÊ pro bono i spremna je, kaæe, iêi do Strasbourga. No, koliko bi novinara moglo financirati takvu pravnu bitku protiv istaknutih javnih osoba ili korporacija? TOP 12 MEDIJA PREMA IZNOSU KAZNI* MEDIJ Iznos Sudski Ukupno ProsjeËna kazna kazne troπkovi presuda po presudi Globus 532.000,00 80.646,25 7 87.520,89 Nacional 1.280.000,00 176.722,15 20 72.836,11 Glas Slavonije 130.000,00 2.132,50 2 66.066,25 Arena 125.954,00 4.589,00 2 65.271,50 Gloria 110.000,00 10.765,00 2 60.382,50 Jutarnji list 330.000,00 147.311,66 8 59.663,96 Novi list 489.000,00 47.107,17 9 59.567,46 Slobodna Dalmacija 750.000,00 129.919,99 15 58.661,33 HRT 200.000,00 20.704,76 4 55.176,19 Feral 525.000,00 166.506,19 13 53.192,78 VeËernji list 450.000,00 71.409,03 12 43.450,75 Glas Istre 129.000,00 0,00 3 43.000,00 *SAMO OSU UJU E PRESUDE javnom poloæaju. Svi mi koji smo javne osobe pristajemo na javno vrednovanje naπeg rada i ponaπanja. Tu bi standardi zaπtite trebali biti najniæi, odnosno πtititi bi trebalo samo osobni æivot javne osobe, ako ga ona sama ne zloupotrebljava, rekao je MiljeniÊ najavljujuêi joπ jedan okrugli stol o novim prijedlozima na kojima radi radna skupina. S druge strane ustrajnosti u kriminalizaciji javne rijeëi ne stoje nikakvi pokazatelji da je moguênost kaznenog progona novinara ikako pridonijela viπim profesionalnim standardima i podigla razinu odgovornosti prema temeljnom ljudskom pravu na privatnost svake osobe. Ipak, osim Vesne AlaburiÊ za okruglim stolom nije se naπao pravnik koji bi se za dekriminalizaciju djela protiv Ëasti i ugleda bezrezervno opredijelio. Tako je i istraæivanje profesora Uzelca zakljuëeno tezom kako Êe sudovi, premda nisu najbolje mjesto za formiranje profesionalnih standarda slobode medija, u mnogim sluëajevima i dalje ostati zadnji izlaz. to u meappleuvremenu preostaje novinarima protiv kojih su veê podignute optuænice osim nade da Êe sudovi otezati s postupkom? Prema prvim podacima na tri najveêa opêinska suda, u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, vodilo se 74 postupaka za sramoêenje, od toga 42 protiv novinara. Toliko je kaznenih postupaka protiv novinara profesor Uzelac uspio zbrojiti u deset godina na koje se odnosilo njegovo istraæivanje. Sigurno ne treba sumnjati da je pravda dostiæna, no s pozicije u koju su stavljeni, mnogim Êe novinarima cijena moæda biti previsoka. Cijene sudskih troπkova Prema podacima koje smo skupili, sudski troπkovi u graappleanskim parnicama kreêu se u prosijeku od 50 do 30 tisuêa kuna πto vjerojatno ovisi o postupku, broju roëiπta, odvjetniëkim tarifama, pozvanim vjeπtacima, svjedocima Vesna AlaburiÊ zastupa Slavicu LukiÊ pro bono i spremna je, kaæe, iêi do Strasbourga. No, koliko bi novinara moglo financirati takvu pravnu bitku protiv istaknutih javnih osoba ili korporacija? Ovo je velik korak natrag u odnosu na protekli zakon, rekla je Slavica LukiÊ usporeappleujuêi situaciju s onom iz 90-ih godina i prisjeêajuêi se koliko je vremena tada bila primorana provoditi na sudovima. Sve do 2000. godine i Ustavne odluke koja je takvu praksu promijenila, dræavni odvjetnik je po sluæbenoj duænosti, uz prethodnu njihovu suglasnost, KZ-om bio obavezan pokrenuti postupak protiv uvrede Ëasti i ugleda dræavnog vrha gdje su uz predsjednika RH bili nabrojani predsjednici Vlade, Sabora, Ustavnog suda i Vrhovnog suda.»ak i takav, 1997. doneseni zakon, koji je za najteæa djela protiv Ëasti i ugleda propisivao i kazne zatvora, bio je neusporedivo liberalniji prema slobodi govora. I tuæbi je bilo manje. Ugroæenost Ëasti i ugleda relativno uspjeπno je regulirana instrumentima graappleanskog prava, a Ëlanak 203. u starom Kaznenom zakonu πtitio je novinare od kaznenog progona na temelju Ëinjenice da su obavljali svoj posao Povlaπteni novinari i curenje informacija Istraæivanje Zbora istraæivaëkih novinara HND-a Kad proëitam u novinama, primjerice, o prijedlogu proraëuna o kojem znam da smo slali upit Vladi, e da bi odgovori osvanuli u odabranim medijima jutro prije sjednice Vlade, to ljuti, jedan je od primjera loπe prakse iz istraæivanja otvorenosti vlasti prema novinarima koje su poëetkom lipnja objavili Zbor istraæivaëkih novinara HND-a i GONG. Anketni upitnik sa 42 pitanja popunilo je 117 novinara informativnih redakcija iz dosegom najznaëajnijih hrvatskih medija, a konaëni rezultati otkrili su o novinarskoj struci Kakvi su nam profesionalni standardi, moæda najbolje pokazuje podatak da veêina novinara, Ëak 67% ispitanih, smatra kako je koriπtenje neformalnih kanala komunikacije s tijelima vlasti prihvatljivo u iznimnim situacijama. Njih 20% ne nalazi pak niπta sporno u anonimnim izvorima iz Vlade ili ministarstava
20 medijska scena Piπe Goran BorkoviÊ 21 barem koliko i o javnim tijelima vlasti. Tako je sada i empirijski utvrappleeno kako je mjerilo dobrog novinara debljina njegova adresara, odnosno neformalni kontakti koje ima bilo izravno s duænosnicima ili njihovim glasnogovornicima. Potvrappleeno je i kako odreappleene medijske kuêe imaju povlaπten poloæaj, dok se diskriminacijom kaænjavaju oni mediji koji kritiëno izvjeπtavaju o radu pojedinog tijela vlasti. Neformalni kanali Kakvi su nam profesionalni standardi, moæda najbolje pokazuje podatak da veêina novinara, Ëak 67% ispitanih, smatra kako je koriπtenje neformalnih kanala komunikacije s tijelima vlasti prihvatljivo u iznimnim situacijama. Njih 20% ne nalazi pak niπta sporno u anonimnim izvorima iz Vlade ili ministarstava. Istraæivanje je ocjenjivalo kako s novinarima komuniciraju Vlada RH, sva ministarstva, HZZO, Ured predsjednika Republike te Ured predsjednika Hrvatskog sabora. Pokazalo se kako je svaki anketirani novinar posljednjih godinu dana u prosjeku kontaktirao 7,5 od ukupno 24 navedena tijela vlasti, a tako visokom prosjeku doprinijeli su najviπe mladi novinari koji kontaktiraju s najveêim brojem razliëitih tijela. Ti su podaci potvrdili joπ jedan opêepoznati trend prema kojem je u redakcijama sve manje specijaliziranih novinara, dok oni mlaapplei imaju sve manje πanse ikada se usko opredijeliti za odreappleeno podruëje. Novinari su se u anonimnoj anketi æalili i na zid πutnje koji prema njima podiæu pojedina tijela, a jedan od ispitanih novinara svjedoëio je i o tome kako je veê dogovoreni intervju morao prepustiti kolegi. Nije objaπnjeno zaπto, ali mislim da su u pitanju osobna prijateljstva Vladine bivπe savjetnice, zabiljeæeno je u upitniku. Srediπnji ured Vlade RH inaëe prednjaëi u nejednakom tretmanu novinara s obzirom na osobna poznanstva, pokazalo je istraæivanje, a slijede ministarstva unutarnjih poslova, kulture, gospodarstva i financija. Jedna treêina ispitanika ili 34% tvrdi kako ova Vlada u veêoj mjeri koristi neformalne kanale komuniciranja u odnosu na prethodnu, dok gotovo polovica (45%) smatra kako to Ëini jednako kao i prethodna. Za novinarska pitanja najzatvorenija su dræavna tijela s najveêom koncentracijom politiëke i financijske moêi: srediπnji ured Vlade RH i Ministarstvo financija. Niske ocijene za svoju komunikaciju s novinarima dobili su i glasnogovornici Ministarstava kulture i Ministarstva pravosuapplea. Utjecati na medije Prema objavljenim rezultatima istraæivanja, koji se mogu pogledati na web stranicama HND-a i GONG-a, ispada tako da duænosnici radije komuniciraju s novinarima ili medijima gdje mogu utjecati na ono πto Êe i kako biti napisano, pa i birati novinara s kojim æele razgovarati. KritiËnost prema njihovu radu kaænjava se pak zabranom pristupa duænosniku, pa i informaciji. Stara je to praksa koja se samo nastavlja baπ kao i sluëajevi kada duænosnik ili njegov glasnogovornik vrπe pritisak na novinara prijetnjama svojim poznanstvom s, primjerice, urednikom. PoraæavajuÊim se, do neke mjere, moæe smatrati i podatak prema kojem se od svih ispitanih samo 7% novinara pozvalo na Zakon o pravu na pristup informacijama. Ipak, pitalo se samo za zadnji upit πto su ga novinari slali nekom od istraæivanjem obuhvaêenih tijela javne vlasti, a on se u 79% sluëajeva odnosio na konkretna pitanja. Samo 5% novinara upitom je zahtijevalo dostavu dokumenata. Premda je na temelju tek jednog upita teπko donositi generalne zakljuëke, ovako velika razlika u postocima ipak govori o sve manjim kapacitetima za istraæivaëko novinarstvo u vodeêim hrvatskim redakcijama. PolitiËari, tako ispada, i dalje odreappleuju okvir tema kojima se novinari bave jer se novinari nerijetko ne udubljuju u dokumente i ne nastoje previπe istraæivati mimo onog πto im je servirano.»injenicu da se novinari puno ËeπÊe obraêaju glasnogovornicima nego sluæbeniku za informiranje, moguêe je objasniti i kratkim rokovima kada je na odgovor nemoguêe Ëekati 15 dana. Samo u nekim tijelima vlasti funkcija glasnogovornika objedinjena je s funkcijom sluæbenika za informiranje. Ondje gdje to nije sluëaj, sluæbenici za pravo na pristup informacijama obiëno su marginalizirani, i to najprije od samih novinara. Takva je praksa to Ëudnija ako se zna da je sluæbenik Zakonom o pravu na pristup informacijama obavezan dati odgovor, dok ne postoji zakon koji na to obavezuje glasnogovornika. Zbog toga je jedan od konkretnih zahtjeva kojima je rezultiralo ovo istraæivanje i reguliranje odgovornosti, prava i obaveza Ureda za odnose s javnoπêu tijela javnih vlasti. Prije svega, potrebno je uskladiti Zakon o medijima sa Zakonom o pravu na pristup informacijama kako bi se svim novinarima osigurao jednak pristup traæenim podacima te sankcionirala diskriminacija nekih novinara. Zahtijeva se i veêa struënost i kvaliteta Ureda za odnose s javnoπêu koji bi trebali osigurati redovno komuniciranje o radu tijela vlasti, poput tematskih brifinga o specifiënim javnim politikama i proaktivnog objavljivanja podataka. Boljem informiranju javnosti pomogle bi i redovite konferencije za novinare bez unaprijed nametnute teme, na kojima bi predsjednik Vlade i njegovi ministri bili dostupni za izravna pitanja novinara. IstraæivaËi na meti VeÊina ispitanih novinara traæila je i izravan pristup dræavnim sluæbenicima koji rade na pojedinim temama i s njima su najbolje upoznati. Funkcija glasnogovornika, sudeêi prema rezultatima istraæivanja, prije se doæivljava kao prepreka nego kao pomoê u obavljanju novinarskog posla. Svemu navedenom usprkos, anketirani su novinari generalno relativno zadovoljni otvorenoπêu tijela vlasti, pa tako ispada da prosjek kvari nekoliko loπe ocijenjenih ministarstava i srediπnji Vladin ured.»injenica da se radi o dræavnim tijelima πto u najveêoj mjeri kroje politiku koja izravno utjeëe na æivote graappleana zabrinjavajuêa je kao i njihova sklonost potpunoj kontroli onoga πto Êe o njihovu radu iziêi u javnost. Zbor istraæivaëkih novinara HND-a stoga je meappleu konkretne zahtjeve stavio i izbacivanje odredbe o sramoêenju iz Kaznenog zakona. Jasno je, naime, da Êe upravo istraæivaëki novinari najëeπêe biti metom te kaznene odredbe, osobito kad rezultati istraæivanja pokazuju kako su najmoêniji ljudi u dræavi, ako je suditi prema njihovu odnosu s novinarima, oëito skloni izbjegavanju neugodnih tema i pitanja. Koliko u tome mogu biti uspjeπni, pokazuje i relativno slab odaziv novinara za ovo istraæivanje. Premda ih je pozvano gotovo 600, upitnik je pristalo ispuniti njih 230, od kojih je tek 138 ispitanih odgovorilo na sva pitanja. Nije to posebnost samo ovog istraæivanja. SliËno se ponovilo i s anketnim upitnikom koji je novinarima lani slalo Ministarstvo kulture. Razlog tako slaboj motivaciji novinara da odgovaraju na pitanja o svojem profesionalnom statusu, moæe se takoappleer pronaêi u rezultatima ovog istraæivanja. Ako su, naime, dræavni duænosnici navikli postavljati uvijete kako Êe i s kojim novinarima komunicirati, tada je teπko oëekivati bilo kakav konkretan pomak bez obzira na sve iscrpne ankete za koje treba odvojiti i neko vrijeme. Pored toga, meappleu novinarima koji prate rad visokih dræavnih tijela manje je i onih kojima ovakvo, generalno loπe stanje, odgovara jer putem svojih veza dobivaju ekskluzive Novine Novine imaju imaju buduênost buduênost Prema objavljenim rezultatima istraæivanja, koji se mogu pogledati na web stranicama HNDa i GONG-a, ispada tako da duænosnici radije komuniciraju s novinarima ili medijima gdje mogu utjecati na ono πto Êe i kako biti napisano, pa i birati novinara s kojim æele razgovarati; kritiënost prema njihovu radu kaænjava se pak zabranom pristupa duænosniku, pa i informaciji VeÊ je valjda svima dojadilo Ëitati tekstove o slomu medijskog træiπta, o sve veêoj brojci novinara na burzi rada, o novim otkazima, o gaπenju joπ jednog novinskog izdanja, o uredniëkom povlaappleivanju oglaπivaëima, odnosno o svemu onome πto zadnjih godina obiljeæava novinarsku struku. Zato smo za ovaj broj pripremili neπto drugo. Pokuπali smo pronaêi nekoliko pozitivnih primjera, kolega koji se barem trude pronaêi izlaz iz crnila i dati kakav-takav zamah umornom træiπtu tiskovina, pa zato odmah molba da ih se ne sasijeëe na prvu, kako to obiëno radimo, jer kao rade za ovoga ili onoga ili u svrhu ovu ili onu. Hrabri dvojac Pronaπli smo ih dvojicu. Toni Moπkov ne samo da veê nekoliko mjeseci ustrajava objavljujuêi magazin Rolling Stone, nego je nedavno krenuo i na Top Gear, a Branko Karapandæa hrabro ulazi u niπu dnevnih novina na kojima su i mnogo iskusniji slomili zube. PriËa prva: Moπkov je deset godina proveo u marketingu. Radio je u Nacionalu do njegova gaπenja, a onda je usred krize odluëio i sam krenuti u izdavaëki pothvat. Siguran sam da træiπte za tiskovine postoji, ali da joπ nije doπlo do njegova ËiπÊenja, kaæe Moπkov navodeêi razloge koji su ga ponukali da uzme hipotekarni kredit i upusti se u avanturu za koju ni veêi izdavaëi ne bi dali boba. Evo njegove priëe: U zadnje se vrijeme Ëesto kaæe da vas sila natjera na neke stvari, pa tako i na poduzetniπtvo. Moje zadnje radno mjesto prije otvaranja vlastite firme bio je Nacional, koji je zavrπio tako kako je zavrπio. Upravo u to vrijeme dobio sam pozivnicu za londonski sajam medija, gdje sam platio kotizaciju i, ne biste vjerovali, bio senzacija jer sam bio prvi iz Hrvatske koji se tamo uopêe pojavio. Svi ostali iz regije odavno su bili na tom festivalu, jedino se nije pojavljivao nitko iz Hrvatske. Pitali su zaπto. Odgovorio sam im kako pretpostavljam da je razlog u tome πto oëito mislimo da radimo najbolje novine na svijetu. Uostalom, i sâm sam radio kod Ive PukaniÊa koji me nauëio puno onoga πto i danas primjenjujem, ali sam znao da on niti hoêe niti moæe imati licencna izdanja, jer je bio siguran da svoj posao zna najbolje. Kao jedinom Ëovjeku iz Hrvatske, Moπkovu je odmah ponuappleen sastanak s izdavaëima glasovitog The Economista.
22 medijska scena 23 BuduÊi da Rolling Stone izlazi veê 47 godina, nadao se da je rijeë o imenu samom po sebi. Iznenadile su ga, meappleutim, reakcije dijela Ëitatelja nakon nekoliko brojeva koji su kritizirali sadræaj Rolling Stonea tvrdeêi da je u njemu previπe politike.»itatelji, kaæe Moπkov, nisu znali da je ideja Janna Wernera, izdavaëa i urednika Rolling Stonea, bila upravo da spaja glazbu s politikom i ekonomijom U dva dana, koliko je trajao festival, Moπkov je bio na πesnaest sastanaka, od kojih je svaki trajao po 45 minuta. IzdavaËi su nudili svoja rjeπenja, a on je uzeo ono po πto je doπao. Cijenu ne smije otkriti. OdluËio sam krenuti s Rolling Stoneom. Mislio sam da je taj magazin najbolje rjeπenje za poëetak jer s takvim proizvodom nikome neêu uêi u meso. Cilj mi je bio da budem ispod radara velikim izdavaëima u Hrvatskoj. Da sam odmah krenuo s Top Gearom, vjerojatno bi me zamijetili, πto mi, kao maloj tvrtki koja je zapravo start up, nije trebalo. Za razliku od Rolling Stonea, koji praktiëki nema konkurenciju, na domaêim kioscima postoji barem 12 Ëasopisa poput Top Geara, koji se bave autoindustrijom, objaπnjava Moπkov. Zavidna tiraæa BuduÊi da Rolling Stone izlazi veê 47 godina, nadao se da je rijeë o imenu samom po sebi. Iznenadile su ga, meappleutim, reakcije dijela Ëitatelja nakon nekoliko brojeva koji su kritizirali sadræaj Rolling Stonea tvrdeêi da je u njemu previπe politike.»itatelji, kaæe Moπkov, nisu znali da je ideja Janna Wernera, izdavaëa i urednika Rolling Stonea, bila upravo da spaja glazbu s politikom i ekonomijom. Prosjek prodaje prva tri broja prijavljen agenciji ABC iznosi 9000 primjeraka, i to na podruëju bivπe Jugoslavije, koje pokriva hrvatsko izdanje. foto Andro DamjaniÊ Zadovoljan sam tim brojkama jer smo ljude najprije trebali nauëiti Ëinjenici da Rolling Stone nije samo rock n roll, da nije samo glazba, da nemamo samo Pink Floyde i Ëisti rock, nego i recentnu glazbu. U tome su nam puno pomogli ameriëki izdavaëi, ispriëavπi nam kako su prije nekoliko godina stavili mladu zvijezdu Justina Biebera na naslovnicu. Gotovo im je pao server od mailova kojima su ih zatrpali gnjevni Ëitatelji, prijeteêi da Êe otkazati pretplatu. Dogodilo se, meappleutim, neπto sasvim drugo. UnatoË Ëinjenici da im 70 posto prodaje odlazi na pretplatu, a tek 30 posto na kioske, broj s Bieberom su na kiosku praktiëki rasprodali. Neki su klinci prvi put upravo zbog Biebera vidjeli Rolling Stone i kupili ga. Neπto sliëno pokuπavamo i mi. Stavili smo na naslovnicu Matiju BabiÊa s Indexa i taj se broj prodao jednako kao i proπli na kojem je bio Damir Urban. Na iduêu naslovnicu stavili smo temu Bosanski blues o socijalnim prosvjedima u BiH, jer nam se Ëinilo da mainstream-mediji puno viπe piπu o dogaappleanjima u Ukrajini, nego u BiH, koji nas se viπe tiëu. Ne samo da su nam partneri iz SAD-a Ëestitali na tom potezu, nego je i taj broj proπao vrlo dobro na kioscima. Broj poslije na naslovnici je bila Dunja ErcegoviÊ, koja nije dobro poznata πiroj publici, ali mislim da je i to uloga Rolling Stonea da podræi sve mlade i pametne ljude koji neπto rade, posebno zato πto radiostanice puπtaju istih 12 pjesama po cijeli dan i ne pruæaju dovoljno moguênosti mladima. Ni s njom nismo pogrijeπili, kaæe Moπkov. Licencna solidarnost Nakon Rolling Stonea, krenuli su s objavljivanjem licencnog izdanja automagazina Top Gear, Ëasopisa koji je ekstenzija televizijske emisije s 25 izdanja u svijetu. PoËeli su s ekskluzivnim izdanjem Turning Points New York Timesa, koje je bilo dostupno iskljuëivo putem poπte, a od 2014., najavljuje Moπkov, i ono bi se trebao pojaviti na kioscima. GovoreÊi o licencnim izdanjima, Moπkov tvrdi da ona osiguravaju kvalitetu sadræaja i da im vlasnici licence znatno pomaæu u realizaciji broja. Naπi nam partneri daju smjernice i u prijelomu, sugerirajuêi koje fotografije da stavimo na naslovnicu, zaπto da upotrijebimo sivu, a ne potpuno crnu boju. To je πkola koju prolazimo iz broja u broj. Za svako izdanje radili smo nulta izdanja. Uostalom, i oni rade Ëeste redizajne, πto je sjajna πkola za sve nas. Ovdje se ne moæe dogoditi da urednici, novinari i grafiëari pet godina rade isti posao, objaπnjava Moπkov. to se tiëe sadræaja, po ugovoru bi Rolling Stone, primjerice, trebao imati pedeset posto prenesenog, a pedeset posto izvornog sadræaja. Moπkov kaæe da bi, s obzirom na kvalitetu novinara koje je okupilo hrvatsko izdanje, uskoro mogli zatraæiti njegovu izmjenu. O cijeni ne æeli puno. Misli da je 15 kuna vrlo fer, jer su se dræali Ëinjenice da, na primjer, Top Gear u Velikoj Britaniji stoji Ëetiri funte, jednako kao i kava s mlijekom u centru Londona. IzdavaËi su upravo takvu cijenu formirali i za Hrvatsku: po iznosu kuna koji se izdvoji u centru Zagreba za macchiato. Moπkov se ne boji financijskog neuspjeha. Zapoπljava osmero ljudi, πto je i po zakonu duæan. Unajmljuje ured, plaêa reæije i kaæe da mu je tvrtka u blagom plusu, ali Kad bih gledao vlastiti novac koji sam investirao, osobno sam u minusu, ali to je moj problem. Uostalom, da bi Ëovjek u Hrvatskoj uπao u izdavaπtvo, i tako mora biti malo lud, jer se plaêaju obaveze na sve i svaπta, pa i na oglase, πto naπi partneri iz svijeta joπ ne vjeruju. UnatoË tome, ne mislimo odustati. toviπe, πirit Êemo se dalje, optimistiëan je Moπkov. Zagreb dobiva svoju novinu PriËa druga: Branko Karapandæa, bivπi novinar i urednik u VeËernjem listu, sa svojim suradnicima pokreêe dnevni list koji Êe biti iskljuëivo orijentiran na grad Zagreb i ZagrebaËku æupaniju. U trenutku kada se piπe ovaj tekst, taj dnevni list (nesluæbeno ime je Za Zagreb) joπ nije iziπao na danje svjetlo. Koπtat Êe pet kuna. Glavna urednica bit Êe Iva Markulin, bivπa novinarka Vjesnika, koja Êe morati doseêi 8000 prodanih primjeraka, koliko je potrebno za mirno izlaæenje novog izdanja. Ako se pred ljeto u tome ne uspije, novine se neêe gasiti, obeêava Karapandæa, jer je poslovni model baziran na planu tri plus tri mjeseca. Osim toga, postoje zamjenski planovi za osiguranje dodatnih prihoda, jer se pripremaju i drugi projekti. O brojci zaposlenih novinara zasad ne govori. Kaæe da nije problem zaposliti, ali je problem poigravati se sudbinama ljudi. Otkud novac za pokretanje dnevnog lista, pitali smo Karapandæu. Najmanje Ëetiri godine intenzivno se bavimo ovom idejom. Viπe smo puta razgovarali s Brankom Tuappleenom i Stjepanom AndraπiÊem, nekad glavnim ljudima VeËernjeg lista, i zakljuëili da novac nije temeljni uvjet njezine realizacije, nego Ëinjenica da oni koji proizvode novine imaju kontrolu nad njom. U Europi je upravo takav trend jer druπtvena poduzeêa imaju znatno viπi stupanj uspjeπnosti od onih takozvanih neoliberalnih, koje zanima iskljuëivo kapital. Ove novine pokreêe skupina profesionalaca koji su u jednom trenutku bili otpisani jer nisu odgovarali interesima pojedinih izdavaëa, a koji vjeruju u svoje znanje. PojaËani smo mladim, ali veê etabliranim novinarima s razliëitih portala i vjerujem da moæemo napraviti proizvod koji Êe ljudi Ëitati. Vrlo Êemo brzo znati jesmo li u pravu, objaπnjava Karapandæa, demantirajuêi pritom tvrdnje da iza ovog projekta stoji zagrebaëki gradonaëelnik Milan BandiÊ. Nemamo nikakve veze s njim. Istina je da sam indirektno radio za gradonaëelnika preko Medijske mreæe, ali ne bih tu Ëinjenicu povezivao s ovim listom niti Êe ga BandiÊ ureappleivati. Naπe kriterije odreappleivat Êe uredniπtvo i graappleani. Prema njihovu Êemo sudu podupirati ili kritizirati odreappleene poteze. Ako je negdje rupa na cesti, objavit Êemo da je rupa na cesti. Ni VeËernji ni Jutarnji ni 24sata zapravo nisu zagrebaëke novine. Njima je samo sjediπte u Zagrebu. Uza sve uvaæavanje, ali oni uvijek kasne za elektroniëkim medijima i nude ono πto su graappleani veê Ëuli. Naπ je cilj drukëiji. Æelimo uvijek iêi korak dalje i svaku vijest koja je vrijedna toga tretirati kao temu. Jasno nam je da je to teæi put, ali mi ne æelimo biti novine sa stavom, nego novine s neobvezujuêim rjeπenjima u prometu, u kulturi, u znanosti, u sportu, u zdravstvu, a ponekad i u politici s kojom se neêemo iskljuëivo baviti. IzbjeÊi Tisak Karapandæa i njegovi suradnici muku muëe s tehniëkim detaljima. Odustali su, barem u prvu ruku, od distribucije putem Tiska. Ne moæemo Ëekati 75 dana da bismo od prvog dana prodaje dobili novac od Tiska. Ispada da bismo tiskali 750 tisuêa primjeraka u 75 dana. Ako ih pomnoæimo s pet kuna, πto je prodajna cijena izdanja, dobijemo iznos od Ëetiri milijuna kuna. BuduÊi da je realna pretpostavka da Êemo prodati oko pola tiskanih novina, ispada da nam je potrebno izmeappleu pet i sedam milijuna kuna da krenemo, πto nam je bilo previπe, objaπnjava Karapandæa, πto otvara priliku za kolportere kojima je ponuappleeno 1,2 kune bruto po prodanom primjerku. Potencijalni problem u opstanku novog dnevnog lista mogli bi biti i oglasi. Karapandæa se ne boji oglaπivaëa i kaæe da su se oni, nakon πto su izvukli priliënu korist od tiskanih, priklonili elektroniëkim medijima. Ono πto mogu obeêati jest da naπu drugu i treêu stranicu nitko neêe moêi kupiti, osim Ëitatelja koji su kupili naπe novine. Hrabro ili ludo? Vrijeme Êe pokazati, rekli bi nemaπtoviti, ali u ovom sluëaju vrlo toëni novinari Ne moæemo Ëekati 75 dana da bismo od prvog dana prodaje dobili novac od Tiska. Ispada da bismo tiskali 750 tisuêa primjeraka u 75 dana. Ako ih pomnoæimo s pet kuna, πto je prodajna cijena izdanja, dobijemo iznos od Ëetiri milijuna kuna. BuduÊi da je realna pretpostavka da Êemo prodati oko pola tiskanih novina, ispada da nam je potrebno izmeappleu pet i sedam milijuna kuna da krenemo, πto nam je bilo previπe, objaπnjava Branko Karapandæa, πto otvara priliku za kolportere kojima je ponuappleeno 1,2 kune bruto po prodanom primjerku
24 Piπe Branimir ZekiÊ medijska scena 25 Facebook novinarstvo Prolazna moda ili medijska buduênost Styria, toënije dnevni list 24sata, prvi je pokrenuo strategiju otvaranja sluæbenih FB-stranica svojim novinarima, na kojima oni danas postavljaju linkove na svoje tekstove i izravno komuniciraju s Ëitateljima Ako je iπta kriv, nije na partiji da mu sudi. Ta su vremena proπla. Facebook status koji je na dan smjene Slavka LiniÊa objavila bivπa glasnogovornica Vlade Ivana Grljak, u udarnim prilozima prenijele su sve tri nacionalne televizije, a vodeêi portali dali su mu istaknuto mjesto analizirajuêi sukob premijera i bivπeg ministra financija. Dalo bi se sad raspravljati koliko je virtualna podrπka koju je LiniÊu dala politiëki irelevantna PR-ovka u medijskoj obradi bila predimenzionirana, ali ovdje je kljuëno neπto drugo: GrljakiËin status i tekst o njemu sigurno prvi nisu mogli objaviti novinari bez otvorenog profila na Facebooku. ZahvaljujuÊi Zuckerbergovoj koπnici informacija, stotine politiëara, PR-ovaca, opinion makera, vjerojatno i pripadnika obavjeπtajnih sluæbi, umreæeno je s novinarima kao nikad prije, vijesti kaotiëno kolaju, a medijski trudbenici Ëetaju, skrolaju i vrebaju vruêu robu. Opaska ËovjeËe, nema te na Facebooku, uz dozu humora i Ëuappleenja, novinare bez profila sve ËeπÊe dovodi u situaciju da se pred kolegama skoro pa opravdavaju kako uopêe uspijevaju raditi svoj posao. U klubu ravnoduπnih prema FB-u godinama je i voditelj Nedjeljom u 2 Aleksandar StankoviÊ, koji tek povremeno ode na sluæbene stranice emisije, ako gledateljima æeli zahvaliti ili se ispriëati zbog neke pogreπke.»uvanje intime Nikad nisam doπao u napast da otvorim osobni profil. Jednostavno mi ne treba. Ne æelim svoje slike gurati drugima pod nos, niti ih obavjeπtavati o svojim svakodnevnim aktivnostima. Ako govorimo o informacija koje kolaju, vjerojatno sam za neπto zakinut,ali to nadoknaappleujem na druge naëine. Zauzvrat dobivam spokoj, jer ne moram komunicirati s kojekakvim idiotima koji se nuæno kaëe na profile javnih osoba. Oni koji me baπ trebaju, naêi Êe me preko telefona ili maila, sve viπe od toga smatram gubljenjem vremena, rezolutan je StankoviÊ. Osim gubljenja vremena, nekima aktivnosti na FB-u mogu donijeti ozbiljne probleme u redakciji. Nakon oslobaappleajuêe presude Anti Gotovini i Mladenu MarkaËu u studenome 2012., na profilu HTV-ove novinarke Helene KrmpotiÊ pojavio se osebujan osvrt na premijera i predsjednika, zaëinjen soënim psovkama i pozivom na linë. Nabijem na k MilanoviÊa i JosipoviÊa i njihova miπljenja o Domovinskom ratu i oslobaappleajuêoj presudi. Da barem malo nalikujemo na dræavu, veê danas bi bili spaljeni na lomaëi na Markovu trgu. Na Prisavlju se odmah pokreêe interna istraga, urednici novinarku prijavljuju za govor mrænje, a ona angaæira odvjetnike koji dva dana nakon incidenta tvrde da KrmpotiÊ nije bila autorica spornog statusa. Kao joπ jedan u nizu poteza s ciljem da je se difamira, netko od kolega je hakirao, provalio u FB-profil i pod njenim imenom i prezimenom objavio izrazito ruæne, bezobrazne i neprimjerene izjave, izvrgnuvπi je podsmijehu javnosti i struke, ali i stegovnom postupku, poruëili su odvjetnici, najavljujuêi i kaznenu prijavu zbog naruπavanja dostojanstva i profesionalnog integriteta Helene KrmpotiÊ. Ovaj sluëaj nikad nije dobio epilog, samo je pokazao da krπenja etiëkih i radnih normi, kad su novinarske FB aktivnosti u pitanju, nije nimalo jednostavno pravno dokazati. Jedna od junakinja novinarskih bizarnosti koje je porodio Facebook supruga je ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Njoj se smrklo kad je odluëila javno podijeliti fotografiju iz ministrova i svog dnevnog boravka gdje je dala postaviti, ni viπe ni manje, nego veliku Ledovu πkrinju
26 27 Nikad nisam doπao u napast da otvorim osobni profil. Jednostavno mi ne treba. Ne æelim svoje slike gurati drugima pod nos, niti ih obavjeπtavati o svojim svakodnevnim aktivnostima. Ako govorimo o informacija koje kolaju, vjerojatno sam za neπto zakinut,ali to nadoknaappleujem na druge naëine, kaziva Aleksandar StankoviÊ. Interna prepiska Da bi dospjele pod lupu javnosti ili na naslovnice portala, FB-objave novinara ne moraju Ëak biti ni javne. Pokazala je to interna FB prepiska, u inbox, izmeappleu splitskog novinara Damira PetranoviÊa i ministra unutarnjih poslova Ranka OstojiÊa, koji je u toj polemici izvukao deblji kraj. U razgovoru koji se vodio u kasnim noênim satima OstojiÊ insinuira da je PetranoviÊ plaêenik, istovremeno hvaleêi sebe kao jedinog ministra koji je imao petlje uhititi Dinamova πefa Zdravka MamiÊa. Osupnut ministrovim uliënim stilom, infantilnom samohvalom i optuæbama na njegov raëun, PetranoviÊ iduêe jutro cijelu prepisku prosljeappleuje kolegama, Index je objavljuje na naslovnici, ali ozbiljnija reakcija novinarske struke i foto Andro DamjaniÊ medijska scena stranica svojim novinarima, na kojima oni danas postavljaju linkove na svoje tekstove i izravno komuniciraju s Ëitateljima. Meappleu njima je i Ivan PandæiÊ, jedan od vodeêih istraæivaëkih novinara mlaapplee generacije, koji je dugo odolijevao zovu Marka Zuckerberga, a danas ima i sluæbenu novinarsku FB stranicu i privatni profil. Koji opet najviπe koristi za posao. Direktna komunikacija Kad sam odluëio otvoriti profil, odmah sam odluëio da Êe to biti radi posla: prijateljstava s politiëarima, kolegama, analitiëarima, profesorima, osobama iz odnosa s javnoπêu i tek ponekim starim privatnim prijateljem. Kad je 24sata odluëio svim novinarima otvoriti i stranicu, u neznanju sam mislio da Êe se prijatelji moêi prebaciti i tamo, ali nije bilo tako lako. Onda sam zapeo u apsurd s dva profila, pa pozvao sve prijatelje da lajkaju i tu stranicu. Zato nekad istu stvar objavim na oba profila, πto zna biti naporno onima koji su mi i prijatelji. Stranica je striktno poslovna i ograniëena na moj medij, profil je slobodnija forma, ali i jedno i drugo je privuklo Ëitatelje. Javljaju se, a πto mi je joπ vaænije, njihove priëe i stavovi puno su realniji, za razliku od anonimnih komentara ispod Ëlanaka na internetu, valjda zato πto objavljuju pod svojim imenom. Drago mi je vidjeti kad netko poπalje priëu jer ima povjerenja u moj rad. Ne znam bi li je poslao i na redakciju, tako da je ovo brz, jednostavan i direktan naëin komunikacije, pojaπnjava PandæiÊ. Novinari su stalno u dvojbi: poslovne ili privatne objave, ili moæda kombinirano? Slike s ljetovanja ili kritika neke odluke MilanoviÊeve Vlade? RazliËiti novinari razliëito odluëuju, ovisno o vlastitom karakteru, FB publici kojoj se obraêaju ili navuëenosti na famozne lajkove. Facebook mnogima u æurnalistici sluæi i kao auspuh od nagomilanog stresa, pa ga koriste ponajprije kao privatne osobe, a ne novinari. Zalome se selfieji s ludih noênih izlazaka, πto se u gorim sluëajevima takoappleer moæe vratiti kao bumerang. Recimo, ako je iduêi dan radni, urednik virtualni prijatelj, a novinar sa sinoênje fotke vidno indisponiran. Privatne objave drugih protagonista javne scene, koje novinari potom koriste u svojim tekstovima, radijskim ili tv-prilozima, samo u zadnjih nekoliko mjeseci isprovocirale su nekoliko bizarnih sluëajeva, ne posve liπenih humora. Najsvjeæiji je primjer Tomislava Matije Varge, Ëlana Uprave Hrvatske poπtanske banke, kojega je Vlada na to mjesto imenovala poëetkom lipnja. Varga se, valjda u naletu euforije zbog ugodnog i ispunjenog vikenda, na FB-u pohvalio kako ga je proveo u Istri, po vinarijama i oπtarijama, na bicikliranju u prirodi i koncertu TBF-a, no na naslovnice nije doπao zbog toga. Kobno je ispalo πto se Varga u statusu pohvalio veëerom s Emilom i Majom, a Emil nije nije bio nitko drugi nego vlasnik Atlantic Tradea i prijatelj premijera MilanoviÊa, Tedeschi. Dovoljno da kao lavina krenu medijski napisi kako politika preko privatnih druæenja i dalje kadrovira u upravi dræavne banke, ali i da se napomene kako je protagonist teksta ujedno i brat ravnatelja HZZO-a Siniπa Varge, joπ jednoga javnosti izostaje. I sve bi bilo dobro da se radilo o jedinom ministrovom incidentu ove vrste. Da se treba kloniti Facebooka kad su novinari u blizini, vidjelo se i u æestokoj polemici s novinarom Slobodne Dalmacije Ivanom Ugrinom kojoj su u realnom vremenu svjedoëile stotine njihovih virtualnih prijatelja, a potom i mediji. Tko god je Ëitao, morao se zapitati: otkud ministru toliko vremena za internetsko sipanje æuëi, i to stilom i vokabularom neobrazovanog, anonimnog forumaπa? Svaka ozbiljnija studija o hrvatskom novinarstvu morat Êe ubuduêe uzeti Facebook kao jedan od vaænijih faktora za dostupnost i Ëitanost tekstova, a time i prepoznatljivost njihovih autora. Styria, toënije dnevni list 24sata, prvi je pokrenuo strategiju otvaranja sluæbenih FBkoji uæiva premijerovu naklonost. Njegov brat Tomislav Matija nakon svega naprasno gasi FB profil, a VeËernjem listu koji je prvi objavio tekst stiæu nemuπta uvjeravanja kako Maja i Emil iz statusa zapravo nisu braëni par Tedeschi. Druga junakinja novinarskih bizarnosti koje je porodio Facebook supruga je ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Njoj se smrklo kad je odluëila javno podijeliti fotografiju iz ministrova i svog dnevnog boravka gdje je dala postaviti, ni viπe ni manje, nego veliku Ledovu πkrinju. Osim πto su je nemilosrdni internetski forumaπi iscipelarili za rijetko viappleen neukus, u novinarskom tekstu postavljeno je mnogo neugodnije, iako donekle nategnuto pitanje. Kako se u ministrovu domu naπao sponzorski proizvod tvrtke Ivice TodoriÊa, posloviëno dobro uvezanog sa svakom garniturom na vlasti? U oba navedena sluëaja, niz pitanja otvorio se tek nakon FB statusa njihovih autora, kojima vjerojatno ni u primisli nije bilo da Êe zbog hvalisanja hedonistiëkim vikendom ili samo obiënom ledenicom zavrπiti na naslovnicama portala. Pomicanje granica privatnosti Novinar PandæiÊ kaæe da se gotovo uvijek dræi pravila da na svom profilu ne objavljuje stvari iz privatnog æivota. Iznimka su bile nedavne poplave u Slavoniji, kad je objavio fotografije roditeljske kuêe u Gunji. Katastrofa u Slavoniji i mojoj Gunji pomjerila je granice privatnog i poslovnog. Da, htio sam da πto viπe ljudi vidi moju potopljenu kuêu, da prenesem razmiπljanja tih ljudi, da utjeëem da ih se ne zaboravi. Baπ tada se vidjela ogromna korist od Facebooka. Kad je krenula poplava, ljudi koji su izaπli iz Gunje objavljivali su na posebnoj grupi za one zatoëene u kuêama, dijelili su informacije, preko tamoπnjih prijatelja stalno sam bio u tijeku, iz svega su nastale i neke novinarske priëe. Javilo mi se mnogo ljudi koje sam poznavao samo povrπno, ta nesreêa nas je ujedinila, a bez druπtvene mreæe sve bi bilo mnogo teæe. Stvar je priliëno jednostavna, ako im objavim neko obeêanje iz ministarstva, ljudi s terena brzo u svojim komentarima jave kako je u stvarnosti, provodi li se to ili ne. Oni meni pomaæu u poslu, a ja njima koliko mogu da im se problemi rijeπe, to je ta sinergija. Imali smo, naravno, novinare i na terenu, bez toga sve bi bilo besmisleno, ali hrpa informacija stigla nam je upravo od mojih sumjeπtana. Druπtvene mreæe pokazale su naæalost i crnu stranu, jer se istovremeno pojavljivala i gomila dezinformacija, kaæe PandæiÊ. S padom naklade tiskanih medija Facebook je postao najdostupnija besplatna platforma za veêu vidljivost novinarskih uradaka. Sve viπe novinara svaku svoju kolumnu ili jaëu novinarsku priëu, Ëim se pojavi na webu, objavljuje i na vlastitom profilu, gdje iz prve ruke, po broju lajkova i dijeljenja, moæe vidjeti je li pogodio æivac publike. S druge strane, status medijskih zvijezda pojedinim novinarima donosi posjeêenost virtualnih stranica veêu od broja prodanih primjeraka nekih nacionalnih dnevnih listova. Zoran prajc na dan pisanja ovog teksta brojao je viπe od 30 tisuêa pratitelja, dok Matija BabiÊ armiju sljedbenika svakodnevno uveseljava ciniënim statusima o LiniÊu, egonu, MilanoviÊu i Kukuriku koaliciji, objavljujuêi i detalje o porezno-policijskom nadzoru koji mu je, uvjeren je, vlast navukla na portal Katastrofa u Slavoniji i mojoj Gunji pomjerila je granice privatnog i poslovnog. Da, htio sam da πto viπe ljudi vidi moju potopljenu kuêu, da prenesem razmiπljanja tih ljudi, da utjeëem da ih se ne zaboravi. Baπ tada se vidjela ogromna korist od Facebooka. Kad je krenula poplava, ljudi koji su izaπli iz Gunje objavljivali su na posebnoj grupi za one zatoëene u kuêama, dijelili su informacije, preko tamoπnjih prijatelja stalno sam bio u tijeku, iz svega su nastale i neke novinarske priëe. Javilo mi se mnogo ljudi koje sam poznavao samo povrπno, ta nesreêa nas je ujedinila, a bez druπtvene mreæe sve bi bilo mnogo teæe
28 medijska scena Piπe Ankica TomiÊ Muke po lektorima 29 foto Andro DamjaniÊ Kad treba srezati honorare ili otpustiti viπak radnika, a zbog globalne krize izdavaëi 90 posto energije ulaæu iskljuëivo u raspodjelu budæeta, lektor Êe se naêi prvi u redu za odstrel, jer njegovim se odlaskom ubijaju dvije muhe - vlasnik se rijeπio viπka i maknuo smetalo koje ga podsjeêa na nesavrπenosti Zadnja rupa na svirali Zamislite da radite posao koji podrazumijeva potpunu odgovornost, iako javnost ne zna da ste iπta radili, da sve ono πto obavite vaπi nadreappleeni smatraju samorazumljivim i, samim time, jednostavnim, prelakim, nedovoljno vaænim da bi se financijski stimuliralo, i jedini rezultat vaπeg rada su - propusti. Ako vam je jasno o Ëemu govorimo, vjerojatno ste zaposleni kao lektor u nekoj od hrvatskih novinskih redakcija. Jeste li isfrustrirani? Vjerojatno jeste. Da biste postali vaæan, ali zanemaren kotaëiê u mehanizmu objavljivanja druπtveno korisnih priëa, aktualnih vijesti i senzacija, prethodno ste morali zavrπiti zahtjevan studij hrvatskog jezika na nekom od filozofskih fakulteta u zemlji, te se tako regrutirati u veêinom najobrazovaniji kadar redakcije. Pritom ste, vjerojatno, zaraæeni neviappleenim mazohizmom, ako se svjesno marginalizirate ili greπkom (i pukom neinformiranoπêu) pristajete zasjesti na zaëelje zaëelja kad je rijeë o profesionalnom ugledu. Hrvati su ekstremno upuêen narod: svaki kafanski podupiraë πanka bolje od aktualnog izbornika zna koja je dobitna nogometna formacija, sluëajni prolaznik bio bi bolji premijer od izabranog kad bi mu se samo dala πansa, a jeziëni standard doktorirali su svi koji su prismrdili srednjoj πkoli, pa bolje od profesora znaju kad upotrijebiti koji refleks jata i tako produbiti razliku izmeappleu nas, Hrvatina, i susjeda nam, donedavnih neprijatelja. Drugi je problem Ë i Ê, poligon za izrugivanje Dalmatincima i Zagorcima, i to je otprilike to. Ostalim jeziënim pitanjima nitko se ne zamara jer ono πto ne znamo ne znamo da ne znamo, osobito ako nam tako odgovara da bismo u birtijaπkim razgovorima prodavali pamet. Na sniæenju. No, problem se javlja kad ljudi koji su pisanu rijeë odabrali za karijerni razvoj ne osvijeste vlastite rupe u obrazovanju, i to onom jeziënom. Osjetljivi na vlastiti tekst, novinari se u pravilu gnuπaju lektora, onih koji im literarna remek-djela mijenjaju, dotjeruju, ispravljaju, makar se tu nema πto ispraviti, uvjereni su. Svaka redakcija ima barem jednu hrabru zvijezdu koja lektorskoj sluæbi zabranjuje ulaz u tekst, i s tim profesionalni jeziëari u naëelu nemaju nikakvog problema. Jer nemaju ni odgovornosti. Autor je potpisao tekst, stavio veto na izmjene, i sve pogreπke (jeziëne, stilske, ËinjeniËke) potpisane su njegovim imenom. VeÊi je problem vrh piramide - vlasnici medija koji zapoπljavaju jeziënu sluæbu, jer je ona dio osobne higijene svakog izdavaëa, te koji vrlo brzo postanu svjesni da ne znaju sve, a πto je preduvjet ljudske uspjeπnosti. Ipak, kako je taπtina veliki neprijatelj svake osobnosti, u ironiji vlastitog poslovanja, veliki gazde lektore nazivaju ËitaËima, sluæbom koja baca oëi na tekst, neambicioznima da bi iπta sami napisali. Ne smeta pritom πto ista ta sluæba od izmeta stvara pitu, jer - kako priznati da je izmet izmet ako ste iskeπirali nemali honorar da biste zvijezdu kupili za vlastiti medij?! Za takvo priznanje nuæna je samokritika, uvredljiva metoda u procesu vlastitoga vrednovanja. Lektora je, dakle, lakπe okarakterizirati kao deæurno smetalo, pozicionirati ga tik uz ËistaËicu i portira, vrijedne radnike svake tvrtke, Ëija je zadaêa krpom prebrisati podove i sanitarije ili se nasmijeπiti na ulazu, ali - Lektori su u redakcijama pozicionirani tik uz ËistaËicu i portira, vrijedne radnike svake tvrtke, Ëija je zadaêa krpom prebrisati podove i sanitarije ili se nasmijeπiti na ulazu, ali - taj je kadar tek iznimno zrcalo profesionalne neupuêenosti. Za razliku od lektorske sluæbe
30 Piπe Igor VukiÊ 31 medijska scena foto Andro DamjaniÊ Svaka redakcija ima barem jednu zvijezdu koja lektorskoj sluæbi zabranjuje ulaz u tekst, i s tim profesionalni jeziëari u naëelu nemaju nikakvog problema. Jer nemaju ni odgovornosti. Autor je potpisao tekst, stavio veto na izmjene, i sve pogreπke (jeziëne, stilske, ËinjeniËke) potpisane su njegovim imenom taj je kadar tek iznimno zrcalo profesionalne neupuêenosti. Za razliku od lektorske sluæbe. Zato, kad treba srezati honorare ili otpustiti viπak radnika, a zbog globalne krize izdavaëi 90 posto energije ulaæu iskljuëivo u raspodjelu budæeta, lektor Êe se naêi prvi u redu za odstrel, jer njegovim se odlaskom ubijaju dvije muhe - vlasnik se rijeπio viπka i maknuo smetalo koje ga podsjeêa na nesavrπenosti. Viπe je stupnjeva u organizaciji lektorske sluæbe. Glavnima i odgovornima kao prvo nameêe se rjeπenje kako da, od dvoje lektora koji Êe Ëitati proëiπêene tekstove kolege, jednostavno makne jednoga te tako dvostruko Ëitanje (a Ëetiri oka vide bolje) zamijeni jednim. NajËeπÊe i jedinim buduêi da su novinari Ëesto ili vremenski prikraêeni ili potpuno nezainteresirani za vlastiti tekst pa im se ne mili potroπiti minutu-dvije nakon πto su ga natipkali proizvodeêi u najmanju ruku tipfelere, ako ne i ozbiljnije jeziëne pogreπke. Druga je biserna ideja Ëovjeka zamijeniti strojem, tj. lektora spell checkerom koji bi trebao ukazati na nepravilnosti, ali - da ponovimo - jalova je to inicijativa bez temeljnog poznavanja gramatike i pravopisa materinjeg jezika osobe koja bi promjene trebala prihvatiti, Ëak i kad bismo zanemarili Ëinjenicu da se time profesore hrvatskog jezika i knjiæevnosti svodi na softver (otprilike kao πto se i blagajnice u supermarketima izbacuje zbog pametnih blagajni kojima se kupci znaju sluæiti koliko i strojem za rezanje salame, zbog Ëega je degradirana blagajnica uvijek negdje sa strane, spremna uskoëiti kad zapne). I ne manje vaæno, iz iskustva po mnogim redakcijama znam da reëena strojna provjera jezika u pravilu nije dio serijske opreme uredskih kompjutora. Pool - joπ jedna vrhunska ideja. Kao πto bi novinar trebao biti upuêen u znaëenje onoga πto piπe, jer bi u tom sluëaju i njegov tekst bio materijal koji odgovara na pitanja, umjesto πto ih nemuπto postavlja, tako bi jednako dobro bilo i da lektor zna πto (semantiëki) treba ispraviti u tekstu. Osobno poznajem nekoliko kolega koji su dobili otkaz, novëanu kaznu ili neki treêi oblik sankcija (poniæenja iskljuëena) jer nisu ispravili pogreπno ime (ne ime s tipfelerom), Ëinjenicu (ne veliko ili malo slovo pojma) ili nisu reagirali na nelogiënosti iznesenih tvrdnji u tekstu, a da se pritom novinaru koji je krivo shvatio nije dogodilo niπta. Utoliko, zaπto bi ikome kome je stalo do novinskog sadræaja bilo u interesu lektore kao krdo stjerati u tor (tj. pool) i bombardirati ih sadræajem s kojim se prvi put susreêu, ovisno o tome u kojoj su smjeni koji dan. I Ëetvrto - konaëno rjeπenje restrukturiranja moderne redakcije ukidanje je jeziëne sluæbe u cijelosti, bez potrebe da se ona zamijeni iëim. A time dolazimo do glavnog problema suvremenog izdavaπtva - podcjenjivanja publike. Novinske redakcije (viπe nego portali) glavni problem slabe i nikakve konzumacije sadræaja koji proizvode pripisuju aktualnoj krizi i potrebi da krajnji korisnik od vlastitog budæeta otkine ono πto smatra luksuzom, dakle - naviku kupovanja novina. Drugi uzrok traæi se u nedovoljno sofisticiranim potrebama Ëitatelja koji (a to portali najbolje znaju) nemaju strpljenja za pametne tekstove i dulje forme, nego su fokusirani iskljuëivo na sliëice i traëeve te tabloidno πtivo koje ih zabavlja. Istina je, publika ima specifiëne zahtjeve, ali koliko ona kreira sadræaj medija, toliko i mediji navlaëe Ëitatelje na konzumiranje kvalitetnih tekstova. Ta je komunikacije, bez dvojbe, dvosmjerna. Umjesto zamaranja viπom matematikom neisplativosti zadiranja u temu o kojoj se piπe, uredniëki bord trebao bi se zamisliti nad kvalitetom priëe i plasirane informacije, ne samo u znaëenjskom smislu, nego i u formalnom. Ako smo veê zemlja s rekordnim brojem visokoobrazovanih na burzi rada, to znaëi da prosjeëan Ëitatelj dnevnih novina o materiji o kojoj se piπe (osobito politiëkoj ili ekonomskoj) nerijetko zna viπe od novinara koji je informaciju instant preradio i na brzinu kopi-pejstao s interneta, zbog Ëega je vjerojatno apsolvirao i osnovnoπkolsku gramatiku. Takav Êe Ëitatelj itekako primijetiti tekstualnu nehigijenu, jeziënu nemuπtost i bezidejnost izraæavanja koje, prema novim modelima ustroja jeziëne sluæbe, viπe nema tko zagladiti kao glazuru na...hm... jedva probavljivoj jestvini. I tu su tipfeleri najmanji problem. Oni se u pravilu proizvode sluëajno Regionalni i lokalni tjednici Traæimo PDV od 5% Tjednici lokalnog i regionalnog karaktera mnogim graappleanima predstavljaju primarni izvor informacija o gospodarskim, politiëkim, kulturnim i drugim relevantnim zbivanjima unutar neke lokalne zajednice. Naæalost, zakonski okvir, regulatorna pravila i javne politike u Hrvatskoj ne stimuliraju adekvatno razvoj lokalnih medija i produkciju lokalnih medijskih sadræaja od javnog interesa, kaæe Mirko JuriË, predsjednik lokalnih i regionalnih izdavaëa novina ZagrebaËke dnevne novine pozatvarale su svoja dopisniπtva u manjim gradovima.»esto se snalaze tako da prepiπu tekst iz lokalnog tjednika. I plaêaju PDV po stopi od 5%, a mi po 13 posto, kaæe Mirko JuriË, predsjednik Grupacije lokalnih i regionalnih izdavaëa novina i direktor Varaædinskih vijesti. Stoga je Grupacija, koja djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zatraæila da se i na prodane primjerke lokalnih i regionalnih listova, a uglavnom je rijeë o tjednicima, plaêa porez na dodanu vrijednost od 5%.
32 Lokalni izdavaëi pozivaju se i na rjeπenje Ustavnog suda kojim je proπle godine ukinuta odluka o 25.000 rijeëi u dnevnim novinama kao mjeri za niæe oporezivanje. Osobito ukazuju na obrazloæenje da svaka neopravdana razlika u postupanju prema novinama izravno utjeëe na slobodu tiska medijska scena Mogli bi zaposliti stotinjak novinara Grupacija izdavaëa regionalnih i lokalnih novina broji 32 Ëlana, a u njima radi 366 novinara i urednika. Mirko JuriË procjenjuje da bi s niæim PDV-om i drugim poboljπanim træiπnim uvjetima lokalne novine mogle krenuti u zapoπljavanje novog kadra. Neka svaka od naπih Ëlanica zaposli 3 do 4 nova zaposlenika, doπli bismo brzo do stotinjak novozaposlenih novinara, kaæe JuriË koji dodaje da u mnogim tjednicima nedostaju mlaapplei novinari koji donose svjeæe ideje i suvremeniji prijelom i grafiku. Kombinacijom iskustva i mladenaëkog elana i novine Êe biti privlaënije svojim Ëitateljima, smatra JuriË Zahtjeve za izjednaëavanjem poreznog tretmana poslali su ministarstvima kulture i financija. Prvi im je cilj uvjeriti Ministarstvo kulture da podræi njihov zahtjev. Zatim bi, na inicijativu iz resora kulture, Ministarstvo financija trebalo Vladi podnijeti prijedlog izmjene zakona. Prema prvim kontaktima s predstavnicima Ministarstva kulture, podrπka u toj instituciji mogla bi se dobiti. VeÊ na osnivanju Grupacije, u sijeënju ove godine, bio je Milan ÆivkoviÊ iz Odjela za medije Ministarstva kulture. JuriË kaæe da je pokazao zanimanje za argumente kako lokalni tjednici obavljaju vrijednu druπtveno-kulturnu funkciju. Objasnili smo da regionalni i lokalni informativni tjednici mnogim graappleanima predstavljaju primarni izvor informacija o gospodarskim, politiëkim, kulturnim i drugim relevantnim zbivanjima unutar neke lokalne zajednice. Naæalost, zakonski okvir, regulatorna pravila i javne politike u Hrvatskoj ne stimuliraju adekvatno razvoj lokalnih medija i produkciju lokalnih medijskih sadræaja od javnog interesa, rekao je JuriË. Jednakost u stopi PDV-a izdavaëi lokalnih novina pokuπali su postiêi joπ lani kad se, zbog ulaska u EU, mijenjao zakon o PDV-u. Tada su Varaædinske vijesti, list Meappleimurje, Podravski list i Zagorski list osnovali Medijski klaster. Potom su podræali prijedlog Udruge novinskih Glavak: Je li nekome u interesu da nema lokalnih medija? Grupacija regionalnih informativnih novina Hrvatske gospodarske komore odræala je poëetkom lipnja u Zagrebu svoj drugi sastanak, na kojem je zakljuëeno da se od Ministarstava kulture i financija zatraæi izjednaëavanje træiπnih uvjeta za sve opêe informativne novine, neovisno o tome izlaze li dnevno, tjedno, dvotjedno ili mjeseëno, jer dræe da se istovjetne medijske sadræaje treba jednako i porezno tretirati. Suπtina zahtjeva je smanjenje PDV-a sa sadaπnjih 13%, koliko danas plaêaju svi regionalni i ostali tjednici i mjeseënici, na 5% koliko plaêaju dnevne novine. Grupacija takoappleer traæi i ukidanje obaveze kolportera regionalnih informativnih novina da pri kolporterskoj prodaji koriste fiskalne kase, jer ih to takoappleer dovodi u neravnopravan poloæaj prema prodavateljima dnevnih novina koji ne moraju tako raditi. Prema analizi struënjaka HGK Rajka Naprte, iznijetoj tijekom sastanka, regionalne informativne novine su zapoπljavale u 2013. godini ukupno 375 osoba (sa vanjskim suradnicima-novinarima i preko 500), a svojim radom pokrivaju dogaappleaje iz podruëja kulture, privrede, politike i svakodnevice Ëijim detaljima se nacionalni mediji, slobodno moæemo reêi, viπe uopêe ne bave, posljediëno i zbog radikalnog smanjivanja dopisniπtava i opêenitog pada prodaje. - Moramo se naêi u istoj kategoriji kao i dnevni listovi. Mi ne izdavaëa da se sniæena stopa od 5 posto primjenjuje na sve dnevne novine i sve druge tiskane medije. Medijski klaster inicirao je zatim osnivanje grupacije pri HGK. Lokalni izdavaëi pozivaju se i na rjeπenje Ustavnog suda kojom je proπle godine ukinuta odluka o 25.000 rijeëi u dnevnim novinama kao mjeri za niæe oporezivanje. Osobito ukazuju na obrazloæenje da svaka neopravdana razlika u postupanju prema novinama izravno utjeëe na slobodu tiska. Sadaπnja situacija s razliëitim poreznim stopama za dnevnike i tjednike tako podsjeêa na devedesete godine kad je vlast poreznim pritiskom æeljela ugroziti izlaæenje kritiëki orijentiranih novina, poput tjednika Feral Tribune. Tada je Ministarstvo kulture moglo samostalno odluëiti da neki list ne spada u periodiëki tisak, pa je morao plaêati i veêi porez. Nakon pritiska iz inozemstva i ustrajnog lobiranja Hrvatskog novinarskog druπtva, na Ëelu s tadaπnjom predsjednicom Jagodom VukuπiÊ, i uz struënu pomoê odvjetnice Vesne AlaburiÊ, pronaappleeno je sretno rjeπenje. Odreappleeno je da Êe isti porezni tretman imati sav periodiëki tisak, koji je definiran kao tisak koji izlazi najmanje dva puta godiπnje i u nakladi veêoj od 500 primjeraka. Ta jednostavna definicija, koja obuhvaêa i dnevnike i tjednike i mjeseënike i drugu periodiku, nije ostavljala moguênost arbitrarnog tumaëenja zakona. moæemo biti u podreappleenom poloæaju, jer naπ sadræaj nije isti kao izvjeπêa lota ili tarot - rekao je Mirko JuriË, direktor Varaædinskih vijesti. Sa zahtjevima grupacije sloæio se i savjetnik u Ministarstvu kulture Milan F. ÆivkoviÊ: - Ako se meappleu komercijalnim medijima moæe naêi i jedan sektor koji je od kljuënog javnog interesa, to je svakako proizvodnja lokalnih vijesti. Uostalom, zakonska je obaveza dræave da potiëe razvoj i osnivanje lokalnih medija i medijski pluralizam. Uz Hrvatsku u Europi postoji samo jedna dræava u kojoj se povlaπtena stopa PDV-a razlikuje za tjedne i dnevne novine, a to je Poljska. Tu nepravilnost bi trebalo ispraviti i pretpostavljam da to neêe biti sporno. LogiËno je da se opêe informativno træiπte promatra kao jedno, jer bi i lokalni listovi vjerojatno izlazili ËeπÊe ako bi za to bilo moguênosti na træiπtu. Saborska zastupnica, Ëlanica odbora za medije SunËana Glavak misli da je tu oëito je da je Hrvatska prekrπila zakon (o medijima), jer do sada nije ne poticala razvoj lokalnih medija nego ih je gotovo guπila. - Je li nekom u interesu da vi πto manje izlazite, da vas nema - to pitanje ostavljamo u zraku, rekla je zastupnica. Inicijativu podræava i Ivo LovriÊ iz poduzeêa Tisak d.d., koji je izjavio: - Iz podataka o padu prodaje svih tiskovina za viπe od 20% u ovoj godini je vidljivo da se neπto treba napraviti kako bi se pomoglo lokalnim medijima. Ja se slaæem sa ovom inicijativom NeobiËno je da su danas zakonska rjeπenja na ovom podruëju ispod razine dosegnute prije dvadesetak godina. Ekonomska kriza jednako kao i dnevnike pogaapplea i informativne tjednike i polumjeseënike koji izlaze u æupanijama i gradovima. Moæda joπ i gore jer lokalci uglavnom dobivaju mrvice iz nacionalnih kampanja telekomunikacijskih operatera, banaka, pivara... JuriË se ne moæe naëuditi kako njihovi marketinπki odjelima ne znaju za potencijal lokalnih novina. Na podruëju koje pokrivaju Zagorski list, Varaædinske vijesti, Meappleimurje, Glas Podravine i Bjelovarski list æivi oko 830 tisuêa stanovnika. Zajedno se prodaju u nakladi od 37 tisuêa primjeraka tjedno. Varaædinske vijesti, primjerice, prodaju tjedno oko 8200 primjeraka, Meappleimurje oko 12.000. Tjednike prosjeëno proëita viπe ljudi, na kiosku su cijeli tjedan pa se tako dolazi do veêeg Ëitateljskog dosega na tom podruëju nego putem dnevnih listova, objaπnjava JuriË. Snagu lokalnog tiska potvrappleuju i u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Prema rijeëima Rajka Naprte, voditelja Odjela za papir, tisak i medije HGK, joπ od 2011. godine koliëina papira koju koriste tjednici i regionalni listovi nadmaπila je koliëinu papira koja se upotrebljava za tiskanje dnevnih novina. S druge strane, distribucija i doseg dnevnih novina daleko je od potpune nacionalne pokrivenosti. Grupacija Êe zato nastojati zajedniëki nastupati prema velikim oglaπivaëima. Ponudit Êe im pakete oglaπavanja koji Êe imati dobar omjer cijene i dosega, najavljuju u Grupaciji. U planu su i druge zajedniëke akcije, primjerice, razmjena tekstova, istraæivaëkih tema i drugog sadræaja od zajedniëkog interesa. Æupanijski i gradski listovi imaju znaëajnu ulogu i u nadzoru troπenja javnog novca u lokalnim proraëunima. Ta uloga dolazi najjasnije do izraæaja kod tjednika koji su vlasniëki nezavisni od svojih jedinica lokalne ili regionalne samouprave. Svjesni su toga i u Grupaciji pa je veê na osnivanju bilo pitanja hoêe li se napokon uvesti rok lokalnoj samoupravi i njezinim tvrtkama da se maknu iz vlasniëke strukture medija. O tome se govori godinama, ali niπta se ne mijenja. Zato su apetiti vlasti sve veêi, osobito u vrijeme izbora, a istodobno one ne æele ulagati u medije u kojima su (su)vlasnici, upozorili su sudionici osnivaëkog skupa Grupacije u HGK. Od Ministarstva kulture traæit Êe odgovor i na to pitanje. I napuniti novine odgovarajuêim sadræajem u malim sredinama, zapravo je teæe nego u dnevnim novinama u velikim gradovima. U manjim mjestima svatko zna svakoga. Nije lako pronaêi crtu izmeappleu atraktivnosti i opasnosti da se nekoga ne uvrijedi i ne upadne u jeftini senzacionalizam. Previπe opreza odbit Êe Ëitatelje, a prevelika smionost moæe lako zavrπiti i fiziëkom ugrozom. Uza sva ograniëenja i teπku ekonomsku situaciju zbog koje mnogi oklijevaju dati na kiosku sedam do deset kuna za lokalni list (koliko Ëesto nije dovoljno ni za kavu s mlijekom), ipak se razvio niz lijepih izdavaëkih projekata. Od Dubrovnika i Makarske do listova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj mogu se naêi fascinantni primjeri izdanja, koja iz tjedna u tjedan izlaze na mnogo stranica, imaju bogato ilustrirane sportske, televizijske i estradne priloge. Nemaju se Ëega stidjeti u usporedbi s boljim primjerima u dnevnim novinama. I stoga zaista nema razloga da njihov proizvod bude oporezovan veêom stopom PDV-a 33 IzjednaËiti i uvjete distribucije Lokalni izdavaëi traæe pomoê i u pregovorima s distributerima radi izjednaëavanja uvjeta s dnevnim listovima. Tjednicima sada na troπak distribucije odlazi 46% prihoda, dok dnevni listovi plaêaju 32%. Mirko JuriË bio je dugogodiπnji direktor Tiska za sjeverozapadnu Hrvatsku pa mu je problematika distribucije poznata i iznutra. Kaæe da u Sloveniji, u mreæi Dela, troπak distribucije za sve novine iznosi 23%, a kod nas je, za lokalne tjednike, taj troπak dvostruko veêi. Kako smo sad i mi u Europskoj uniji, trebali bismo imati uvjete barem jednake onima u Sloveniji
34 Status koπarke na Hrvatskoj je televiziji skandalozan, a javna se televizija prema kraljici igara odnosi podcjenjivaëki. Ne radi se samo o minimalnom broju klupskih utakmica koje se izravno prenose, nego i o tretmanu informacija iz koπarke u izvjeπtajnim emisijama. Nerijetko su zanemarene ili na neprikladnom mjestu. Ponekad se zapitam sabotira li netko na HTV-u namjerno hrvatsku koπarku, primjeêuje Hrvoje SliπkoviÊ iz Jutarnjeg lista medijska scena Piπe Ozren Podnar foto Andro DamjaniÊ Kraljica sportova ili prosjakinja? Koπarka i HTV dva su svijeta 35 Malo se tko danas usuappleuje i sanjati o povratku ameriëke studentske NCAA lige koja se nekada prenosila na dræavnoj televiziji, znajuêi da je i planetarno popularna NBA liga odavna iπëeznula s malih ekrana dalekovidnice. NBA je zadnji put bio na HTV-u u sezoni 2004./ 2005., kad je prenoπeno finale San Antonio Spurs - Detroit Pistons, koje su Spursi dobili u sedam utakmica, kaæe novinar Tomislav Pakrac
36 medijska scena 37 Podatak da HTV nije prenosio Final Four u Beogradu, sve govori. OËito nitko na HTV-u nije oëekivao scenarij da Êe se u finalu naêi dva hrvatska kluba. teta πto gledatelji u cijeloj Hrvatskoj nisu mogli gledati majstorije 20-godiπnjeg Darija ariêa SudeÊi po zastupljenosti koπarke na hrvatskoj javnoj televiziji, nikad se ne bi reklo da Dario ariê, Ante TomiÊ, Mario Hezonja i drugi igraëi koji oduπevljavaju danaπnje europske navijaëe nose hrvatsku putovnicu. Po uëestalosti prijenosa koπarke na HTV-u, teπko bi se moglo zakljuëiti da je Hrvatska dala Damira olmana, Petra Skansija, Kreπu osiêa, Vinka Jelovca, Draæena PetroviÊa, Dina Raappleu, Tonija KukoËa, Stojka VrankoviÊa, Arijana Komazeca, Gordana GiriËeka i nebrojene druge asove kraljice igara. Malo vrijedi pet Kupova prvaka Cibone i Jugoplastike, olimpijsko srebro i svjetska bronca reprezentacije i pregrπt trofeja koje su Hrvati osvojili kao Ëlanovi nepobjedive jugoslavenske momëadi. UnatoË neugaslom zanimanju, domaêi gledatelji ne mogu na nacionalnoj televiziji vidjeti veêinu vaænih koπarkaπkih utakmica jer su one rezervirane uglavnom za pretplatnike programa kabelske televizije. Razgovarali smo s nekoliko istaknutih koπarkaπkih novinara o mjestu hrvatske i meappleunarodne koπarke na HTV-u. Svi se slaæu da jedan od sportova po kojima je naπa zemlja prepoznatljiva ima bijedan status na nacionalnoj televiziji, kao i da za taj status ne postoje ni ekonomska ni sportska opravdanja. Status koπarke na Hrvatskoj je televiziji skandalozan, a javna se televizija prema kraljici igara odnosi podcjenjivaëki. Ne radi se samo o minimalnom broju klupskih utakmica koje se izravno prenose, nego i po tretmanu informacija iz koπarke u izvjeπtajnim emisijama. Nerijetko su zanemarene ili na neprikladnom mjestu, prosuappleuje Hrvoje SliπkoviÊ iz Jutarnjeg lista. I dalje smo zemlja sjajnih koπarkaπa. Iako je Dario ariê zaludio Europu, nema izgleda da javni servis posveti pozornost koπarci. Danas, ako ne platite odreappleenu IPTV platformu, praktiëno ne moæete gledati ovaj sport, tvrdi novinar i koπarkaπki kroniëar Ivan MilatiÊ. Propust HTV-a da prenosi zavrπni turnir regionalne ABA lige, ili barem finale izmeappleu Cibone i Cedevite, bio je novi udar na obveznike plaêanja nameta na dræavnu televiziju. Promaπaj s ABA ligom Prava na regionalnu ABA ligu veê nekoliko godina pripadaju Arena Sportu, iako se i HTV povremeno ukljuëuje. Ove je sezone HTV prenosio dio utakmica redovne sezone tog natjecanja, neformalno poznatog kao Jadranska liga, ali se pritom nije proslavio, tvrdi varaædinski novinar i koπarkaπki povjesniëar Tomislav Pakrac. Nisam vodio evidenciju, ali svaka druga utakmica nije bila prenoπena od poëetka zbog tehniëkih razloga. Jedna od Ciboninih utakmica Ëak je kasnila s ukljuëenjem viπe od pola sata. Finalni je turnir prikazan samo na Arena Sportu koji je za ustupanje prava traæio viπe nego πto je HTV htio ili mogao platiti. Koπarka jako loπe stoji na HTV-u, veli iskusna koπarkaπka izvjestiteljica Iva Perdec AugustiÊ.»injenica da Final Four ABA lige nije bio na HTV-u, nego samo na Areni, koju objektivno gleda malo ljudi, izazvala je pravu lavinu pogrda. Znate i sami da su glavni sportovi u Hrvata skijanje i rukomet. S time se slaæe T-portalov Vladimir RadiËeviÊ, urednik bivπih revija Koπarka i Superkoπarka. Podatak da HTV nije prenosio Final Four u Beogradu, sve govori. OËito nitko na HTV-u nije oëekivao scenarij da Êe se u finalu naêi dva hrvatska kluba. teta πto gledatelji u cijeloj Hrvatskoj nisu mogli gledati majstorije 20-godiπnjeg Darija ariêa. Meappleutim, cijena prijenosa nije uvijek bila nedostiæna za odgovorne na HTV-u, nego je narasla tek uoëi zavrπnice, istiëe Perdec AugustiÊ. Koπarka na televiziji u dræavama bivπe Jugoslavije Usporedba s nacionalnim televizijama u susjednim dræavama potvrappleuje jadan status koπarke na HTV-u. U zemljama bivπe Jugoslavije situacija je, kada su javne televizije u pitanju, puno bolja nego kod nas, ocjenjuje MilatiÊ. Slovenija TV Slovenija 2 prenosi zavrπnicu dræavnog prvenstva, kao i utakmice reprezentacije i zavrπnice kupa u muπkoj i æenskoj konkurenciji. Dok je u Euroligi nastupala Union Olimpija, prijenosi su bili na TV Slovenija, a sada je, kao i u Hrvatskoj i Srbiji, to natjecanje preuzeo Sport Klub. Podrazumijeva se da je prenosila i cijeli Eurobasket na svom terenu. Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina je putem BHT 1 prenosila sve utakmice reprezentacije i u kvalifikacijama i na Eurobasketu u Sloveniji. Prenosila je i zavrπnicu dræavnog prvenstva i kupa te pojedine susrete ABA lige predstavnika BiH. RT Republike Srpske, kao jedan od entitetskih dræavnih medija, prenosio je gotovo sve πto i BHT 1, ali i sve utakmice Igokee iz Aleksandrovca, koja je pod vodstvom kapetana, RijeËanina Siniπe tembergera, obranila naslov prvaka. Srbija U Srbiji je koπarka najmanje jednom tjedno na ekranima RT Srbije, koja prenosi dræavno prvenstvo, ABA ligu, Eurokup te nastupe reprezentacije, Ëak i na prijateljskim turnirima. Proteklih je godina prenosio i Euroligu, koju je u meappleuvremenu preuzeo Sport Klub. Tako je StankoviÊev kup u Pekingu i angaju, koji je zbog vremenske razlike igran u nevrijeme - 12 i 14 sati - prikazan na RTS 1, koji kao i HTV 1 nije rezerviran za sport; Eurobasket u Sloveniji prenoπen je u cijelosti HTV je mogao otkupiti prava joπ na poëetku sezone jer je Cedevita bila sigurna oklada za nastup u Final Fouru. Kad su se Cibona i Cedevita plasirale na zavrπni turnir, cijena viπe nije bila ista i HTV je odustao. DomaÊe prvenstvo Hrvoje SliπkoviÊ smatra Ëudnim πto javnost nije doznala kolika je zapravo bila cijena prijenosa koja je obeshrabrila vodstvo HTV-a.»injenica da nikada nije objavljeno koji je novëani iznos Arena Sport traæio za prava prijenosa znak je potpunog podcjenjivanja javnosti. Sigurno ga se ne moæe usporediti s iznosima koje HTV izdvaja za druge sportske dogaappleaje. Hrvatsko je dræavno prvenstvo joπ rjeapplei gost na nacionalnoj televiziji nego regionalna liga. Kad je krenulo doigravanje, HTV Sport je jedva objavljivao rezultat poneke utakmice pretplatnicima od kojih mjeseëno ubire priliëan novac, smatra MilatiÊ. Umjesto HTV-a, tv-kuêa Sport Klub je ta koja veê nekoliko godina prenosi po jednu utakmicu svakog kola i cijelo doigravanje hrvatskog prvenstva. Iskreno, da nema Sport Kluba, sumnjam da bismo imali prilike nekoliko puta u sezoni gledati utakmice Alkara iz Sinja pred sjajnim navijaëima ili πibenski derbi u krcatom Baldekinu, upozorava RadiËeviÊ. Europski kupovi Kad se radi o meappleunarodnim klupskim natjecanjima, HTV je ispustio Euroligu prije pet sezone, ali je zadræao utakmice hrvatskih klubova u Eurokupu. Ove je sezone javna televizija prikazala utakmice Cedevite u prvom i drugom krugu Eurokupa. To je priliëna senzacija, buduêi da veê dugo nije bilo europskih utakmica na HTV-u, ironizira MilatiÊ. Prava na Euroligu veê su godinama u rukama tv-kuêe Sport Klub, zahvaljujuêi kojoj koπarkaπki zaljubljenici mogu gledati utakmice od prvog kola do Final Foura. S obzirom na to da u Euroligi igra velik broj hrvatskih koπarkaπa te da Êemo sljedeêe sezone imati dva kluba u tom rangu, nema drugog izbora nego okrenuti se Sport Klubu, napominje RadiËeviÊ. No, samo je dio prijenosa prestiænih koπarkaπkih natjecanja dostupan u osnovnim programskim paketima, koji ukljuëuju Sport Klub 1 i Arena Sport 1, a za viπe od toga potrebno je kupiti dodatne sportske kanale. I to vas ne oslobaapplea obaveze plaêanja mjeseëne naknade HTV-u. Utjeha u reprezentaciji DomaÊi su navijaëi sretni πto HTV pokriva barem hrvatsku reprezentaciju na velikim natjecanjima pa njene utakmice mogu pratiti i oni koji ne æele plaêati naknadu komercijalnim televizijama. Meappleutim, i tu je bilo propusta. Primjerice, HTV nije prenosio povijesni kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Pekingu 2008. jer su procijenili da neêemo dobro proêi. A upravo je taj turnir bio poëetak stvaranja sjajne reprezentacije predvoappleene Jasminom Repeπom, istiëe RadiËeviÊ. MilatiÊu pak smeta spoznaja da æenske koπarke nema ni u tragovima na javnoj televiziji, iako su naπe reprezentativke nastupile na OI. Nadam se da Êemo gledati viπe reprezentativne koπarke u godinama uoëi OI u Riju. teta je πto Êe Slavko CvitkoviÊ, jedini komentator koji donekle razumije koπarku, otiêi u mirovinu, a nasljednik mu se nikako i nigdje ne nazire. NBA davno iπëeznula NekoÊ su hrvatski ljubitelji sporta na javnoj televiziji mogli nauëiti abecedu ameriëke koπarke. I to ne samo profesionalne. HTV je u vrijeme Jugoslavije bila sinonim za koπarkaπke prijenose i emisije. Krajem osamdesetih i poëetkom devedesetih prenoπeni su Ëak i zavrπni turniri ameriëke studentske NCAA lige, oslikava MilatiÊ. Malo se tko danas usuappleuje i sanjati o povratku studentske koπarke, znajuêi da je i planetarno popularna NBA liga odavna iπëeznula s dræavne televizije. NBA je zadnji put bio na HTV-u u sezoni 2004./2005., kad je prenoπeno finale San Antonio Spurs - Detroit Pistons, koju su Spursi dobili u sedam utakmica, sjeêa se Tomislav Pakrac. Ovako, ljubiteljima NBA preostaje gledanje redovne sezone i veêine utakmica doigravanja na Sport Klubu Iskreno, da nema Sport Kluba, sumnjam da bismo imali prilike nekoliko puta u sezoni gledati utakmice Alkara iz Sinja pred sjajnim navijaëima ili πibenski derbi u krcatom Baldekinu
38 iz rada HND-a i SNH-a Skupπtina HND-a / Skupπtina SNH 39 Poloæaj novinara nikad nije bio nesigurniji, izgubljeno je oko 35 posto radnih mjesta, plaêe su u prosjeku od 25 do 30 posto niæe, privatne radijske i lokalne televizijske postaje se gase, pobrojio je u svojem Izvjeπtaju na otvaranju Skupπtine predsjednik HND-a Zdenko Duka sve razloge zbog kojih je potreban veêi angaæman Druπtva u borbi za opstojnost medija i kvalitetno, profesionalno informiranje javnosti foto Andro DamjaniÊ Nakon tri godine na HND-ovoj 55. godiπnjoj Skupπtini izglasan je novi Statut Druπtva i prihvaêeni svi amandmani koji su ciljali na veêu odgovornost Ëelnih ljudi svih HND-ovih tijela, ukljuëujuêi predsjednika i glavnog tajnika druπtva. Prema odredbama novog Statuta, predsjednici i potpredsjednici svih tijela HND-a mogu se birati najviπe u dva uzastopna mandata, a u sluëaju neprihvaêanja godiπnjeg izvjeπtaja, duæni su podnijeti ostavku. Ako to ne uëine, Izvrπni odbor HND-a pokrenut Êe postupak njihove smjene. Najviπe prijepora izazvao je amandman kojim je predloæen jednak stupanj odgovornosti i za glavnog tajnika, jer ne radi se o izbornoj veê profesionalnoj funkciji. VeÊina na Skupπtini odluëila je ipak kako je i glavni tajnik smjenjiv ako njegov godiπnji izvjeπtaj ne dobije potvrdu veêinom glasova Srediπnjeg odbora. Izvjeπtaje Êe, pod istim uvjetima, morati godiπnje svojim Ëlanovima na glasanje ponuditi i predsjednici Ogranaka. Dok s jedne strane postoji strah da pod ovakvim uvjetima neêe biti zainteresiranih za rad u Ograncima za koji se ionako ne dobiva nikakva naknada, s druge se strane vjeruje kako Êe poveêana razina odgovornosti rezultirati i ozbiljnijim radom Ogranaka. Od ukupno 41 ogranka HND-a, predsjednik Zdenko Duka u svojem je izvjeπtaju, naime, nabrojio tek πest koji su tijekom proπle godine bili aktivni. Ogranak umirovljenih novinara postavio je i pitanje novëane pomoêi Ëlanovima HND-a sredstvima iz Fonda Za bolje sutra solidarnosti Vladimir Majer. Zapaæeno je kako je u proπloj godini, u odnosu na 2012., isplaêeno gotovo upola manje sredstava po toj stavki, πto smatraju nelogiënim s obzirom na sve teæi socijalan poloæaj novinara. Æarko ModriÊ ispred Ogranka umirovljenih novinara predloæio je stoga objavljivanje cjelovite dokumentacije i kriterija za isplatu pomoêi iz Fonda solidarnosti Vladimir Majer na web stranicama HND-a. Uzrok manjem broju zahtjeva za novëanu pomoê, smatraju, moæda je u Ëinjenici kako mnogi nisu ni upoznati s pravom na koriπtenje Fonda u koji se ulaæe 40% Ëlanarine HND-ovih aktivnih Ëlanova, dok umirovljenici cijelu svoju Ëlanarinu uplaêuju u Fond. Ovo je prihvaêeno kao jedan od zakljuëaka Skupπtine. Ogranak umirovljenika zaloæio se i za veêi angaæman HND-a u zastupanju istraæivaëkog novinarstva, kao i ulaganja u edukaciju mladih novinara. Draæen Vukov ColiÊ predloæio je vodstvu HND-a da iskoristi svoj ugled u meappleunarodnim krugovima, poveæe se s meappleunarodnim organizacijama i ispita postoje li moguênosti financiranja pojedinih projekata ili pak povlaëenja sredstava iz EU fondova. OdluËeno je da Êe za prvu sjednicu nakon ljeta Srediπnji odbor HND-a traæiti detaljne izvjeπtaje o plaêama i sistematizaciju poslova u tajniπtvu kako bi se razmotrila moguêa racionalizacija i izbjeglo smanjenje plaêa zaposlenih u tajniπtvu. Pokaæe li se potreba za smanjenjem plaêa, to svakako ne bi trebalo biti linearno. Pri odluci bi trebalo voditi raëuna i o godinama do mirovine te kreditnoj zaduæenosti zaposlenika. Na iduêem Srediπnjem odboru raspravljat Êe se i o analizi troπkova studentskih ugovora i ako bi se poslovi koje obavljaju studenti mogli preraspodijeliti na zaposlene u tajniπtvu. Na Skupπtini je reëeno kako se sa svim vanjskim suradnicima od proπle godine potpisuju ugovori o djelu. Odbor za Statut Skupπtina je zaduæila da u roku dva tjedna pripremi cjelovit tekst Statuta prihvaêenog na Skupπtini sa svim amandmanima, te ga dostavi na odobrenje Gradskom uredu za opêu upravu. Odbor za Statut uskladit Êe tekst prema moguêim primjedbama Gradskog ureda i Statut Êe nakon toga biti objavljen na web stranicama HND-a i u glasilu Novinar. Poloæaj novinara nikad nije bio nesigurniji, izgubljeno je oko 35 posto radnih mjesta, plaêe su u prosjeku od 25 do 30 posto niæe, privatne radijske i lokalne televizijske postaje se gase, pobrojio je u svojem Izvjeπtaju na otvaranju Skupπtine predsjednik HND-a Zdenko Duka sve razloge zbog kojih je potreban veêi angaæman Druπtva u borbi za opstojnost medija i kvalitetno, profesionalno informiranje javnosti. Spomenuo je i nova previranja na onemoêaloj medijskoj sceni, uz EPH koji Ëeka odluku TrgovaËkog suda kako bi se vlasnikom 90 posto te izdavaëke kuêe upisao odvjetnik Marjan HanæekoviÊ. Albert Faggian traæio je predsteëajnu nagodbu i za Novi list, iako te novine nikad nisu negativno poslovale. Postupak predsteëajne nagodbe Faggian je veê pokrenuo za Glas Istre novine i trgovina. Situaciju na HRT-u obiljeæili su nesporazumi ravnatelja Gorana Radmana s Nadzornim odborom, Programskim vijeêem i novinarima kuêe. Kao svijetli novinarski trenutak proπle godine Zdenko Duka izdvojio je solidariziranje veêine redakcija s HND-ovim pozivom na bojkot udruge U ime obitelji koja je tijekom kampanje za referendum o braku diskriminirala veliki broj medija. Joπ jedan sluëaj novinarske solidarnosti jest peticija za ukidanje kaznene odredbe sramoêenja nakon pravomoêne presude novinarki Jutarnjeg lista Slavici LukiÊ. HND je organizirao i okrugli stol naslovljen Izmjenom kaznenog zakona protiv cenzure koji je okupio relevantne pravne struënjake, suce i novinare i rezultirao najavom ministra pravosuapplea Orsata MiljeniÊa da Êe odredba o sramoêenju biti razmotrena i izmijenjena ili brisana, prijedloge Êe ponuditi radna skupina koja je radila na Kaznenom zakonu. Joπ jedna svijetla toëka proπle godine bila je i konaëna pravomoêna presuda koju je novinarka Helena Puljiz dobila nakon viπegodiπnjeg procesa protiv RH. Problemi u medijima i paket novih medijskih zakona, o kojima bi se do jeseni trebala otvoriti javna rasprava, bili su povod panel-diskusiji na temu Medijsko zakonodavstvo - πto treba mijenjati?, koja je u HND-u odræana dan nakon Skupπtine. Medijska strategija trebala bi biti predstavljena javnosti do kraja lipnja, najavio je tom prilikom Milan F. ÆivkoviÊ, savjetnik za medije ministrice kulture Andreje Zlatar VioliÊ. Strategija Êe analizirati i loπ poloæaj novinara te naglasiti kako bi im se odgovarajuêom zakonskom regulativom trebala osigurati veêa autonomnost pred izdavaëima. Tako je jedan od uvjeta sniæenja PDV-a za dnevne novine bilo donoπenje Statuta redakcije koji je obavezan postao i za sve nakladnike elektroniëkih medija koji se prijavljuju za subvencije iz Fonda za pluralizam. Pokazalo se, meappleutim, da su statuti u veêini redakcija gdje su doneseni uglavnom tek formalnost koju je trebalo ispuniti. Nadzor nad provoappleenjem mjere, koja je najveêim tiskanim izdavaëima osigurala ukupno 30 milijuna kuna veêe prihode, nitko, naime, ne provodi. Meappleu alarmantno opasnim zakonskim odredbama istaknula se, meappleutim, odredba o kaznenom djelu sramoêenja. Posebnu opasnost odredbe o sramoêenju Slavica LukiÊ, novinarka Ëija je presuda otkrila svu πirinu moguêe njezine zloporabe, vidi i u Ëinjenici uredniëkih intervencija u tekstove, zbog Ëega Êe na kraju odgovarati novinari koji su tekstove potpisali. Pored toga, novinari su izloæeni cenzuri i u svojim redakcijama pod pritiskom izdavaëa koji im zabranjuje da govore o stanju medija u kojem rade Melisa Skender ZakljuËci 55. godiπnje Skupπtine HND-a 14. lipnja 2014. 1) Svu dokumentaciju s kriterijima za dodjelu pomoêi iz Fonda solidarnosti Vladimir Majer treba objaviti na internetskoj stranici HND-a (dokumenti Upravnog odbora Fonda, odluka o kriterijima za isplatu pomoêi, odluka o kriterijima za utvrappleivanje jednokratne novëane naknade za posljedice nesretnog sluëaja, odluka o kriterijima za dodatak mirovini, kao i buduêe odluke Upravnog odbora Fonda solidarnosti Vladimir Majer). PredlagaË Æarko ModriÊ 2) Srediπnji odbor Êe za prvu iduêu sjednicu pribaviti od tajniπtva detaljne izvjeπtaje o plaêama, kako bi potom razmotrio potrebu za smanjenjem plaêa koja ne bi trebala biti linearna (s obzirom na kreditnu zaduæenost djelatnika i godine staæa preostale do mirovine). PredlagaËica Boæena MatijeviÊ Srediπnji odbor za iduêu Êe sjednicu pribaviti sistematizaciju od tajniπtva kako bi razmotrio moguênosti racionalizacije poslova i njihove preraspodjele radi moguêe uπtede na plaêama. PredlagaËica Diana Koller 3) Za iduêi Srediπnji odbor takoappleer se traæi analiza troπkova studentskih ugovora, kako bi se razmotrio moguêi manji angaæman preko student servisa, a viπe angaæirali djelatnici tajniπtva HND-a (ne bi li se prvo smanjili troπkovi HND-a, a ne nuæno i plaêe djelatnika). PredlagaËica Silva Celebrini 4) Vodstvo i Tajniπtvo HND-a treba provjeriti koji su dodatni izvori financiranja te pojaëati meappleunarodnu suradnju s ciljem edukacije i dobivanja novëane pomoêi i povlaëenje sredstava iz EU fondova. PredlagaË Draæen Vukov-ColiÊ 5) Zaduæuje se Odbor za Statut da u roku 15 dana pripremi cjeloviti tekst Statuta prihvaêen na danaπnjoj Skupπtini te ga na odobrenje odmah dostavi Gradskom uredu za opêu upravu. Bude li primjedbi iz Gradskog ureda, Odbor za Statut usuglasit Êe tekst Statuta te ga nakon toga objaviti u glasilu Novinar i na web stranicama HND-a.
40 BuduÊi da kriza na medijskom træiπtu ne posustaje, a poslodavci svoje poslovanje restrukturiraju preko leapplea radnika, potrebna Êe biti i sredstva za πtrajkaπki fond kao i druge izvanredne troπkove iz rada HND-a i SNH-a Sve manje stalno zaposlenih novinara i neprekidna rezanja njihovih primanja razlog su zbog kojeg Sindikat novinara Hrvatske sve teæe podmiruje troπkove sudskih postupaka koje pokreêe kako bi zaπtitio interese svojih Ëlanova. OdvjetniËke usluge i lani su, kao i prethodnih godina, najveêa pojedinaëna stavka u rashodima SNH, reëeno je na 26. redovnoj Skupπtini. Ipak, ni jedan Ëlan koji im se obratio za pravnu pomoê nije odbijen, a s odvjetniëkim uredima dogovoreno je plaêanje na rate. Kako je, meappleutim, sve viπe sporova koje novinari gube u drugostupanjskim postupcima, veêi su i iznosi naknada za sudske troπkove. Istovremeno, buduêi da kriza na medijskom træiπtu ne posustaje, a poslodavci svoje poslovanje restrukturiraju preko leapplea radnika, potrebna Êe biti i sredstva za πtrajkaπki fond kao i druge izvanredne troπkove. Svi ti razlozi bili su dovoljno snaæan argument da veêina na Skupπtini usvoji prijedlog novog izraëuna Ëlanarine s promijenjenim odnosom uplata za srediπnjicu i sindikalne podruænice tako da se srediπnjici ubuduêe uplaêuje 0,7 posto, a podruænicama 0,5 posto od neto primanja Ëlanstva. Ova se mjera, meappleutim, uvodi na godinu dana, zakljuëeno je na Skupπtini te je tako i u Statutu SNH promijenjena toëka 3. u Ëlanku 60. prema kojoj sada Skupπtina SNH odluëuje o raspodjeli Ëlanarine izmeappleu srediπnjice i podruænica. Ova Êe mjera poveêati prihode srediπnjice za 90 tisuêa kuna, od kojih Êe dio iêi u πtrajkaπki fond, a dio Êe se u buduênosti izdvajati za pola plaêe pravnika kojeg bi SNH i HND zajedno zaposlili. Taj pravnik nas moæda neêe moêi uvijek zastupati na sudu pa Êe nam i dalje trebati odvjetnici, no troπkovi Êe svakako biti manji, rekao je predsjednik SNH Anton FiliÊ dodajuêi kako, iako s HNDom oko toga postoji naëelni dogovor, zajedniëki sastanak Izvrπnih odbora Sindikata i Druπtva joπ nije odræan jer je struktura HND-a drugaëija i uz Izvrπni postoji i Srediπnji odbor. Predloæio je stoga da obje organizacije imenuju svoje odbore za suradnju koji bi to pitanje mogli raspraviti. Time, meappleutim, nije i zavrπena rasprava o suradnji SNH i HND-a jer, kako je FiliÊ napomenuo, sve teæa gospodarska situacija odraæava se i na primanja Druπtva, zbog Ëega ono posljednje dvije-tri godine nije moglo i novëano pomagati SNH. Pokrivanjem troπkova od najma prostora do reæija, HND je u rad sindikata uloæio, prema financijskom izvjeπtaju Druπtva, oko 191 tisuêu kuna, ali kao materijalnu, a ne financijsku pomoê. Ponovno je postavljeno i pitanje moguêeg ujedinjavanja tih dviju organizacija, iako u proteklih godinu dana nije odræan ni jedan sastanak radnih skupina oformljenih s tim ciljem. Problemi su i ovdje tehniëke naravi buduêi da je sindikat jedini zakonom ovlaπten pokrenuti πtrajk te je njegovo potpuno pripajanje HND-u nemoguêe, baπ kao πto ni HND s tradicijom duljom od stoljeêa ne moæe nestati kako bi se pripojio Sindikatu. ZajedniËko zapoπljavanje odvjetnika ipak je velik korak prema joπ bliæoj suradnji, zakljuëio je FiliÊ te pozvao sindikalne povjerenike da svoje prijedloge o daljnjoj suradnji pripreme za Skupπtinu HND-a. Jedna od ideja prema osnaæivanju SNH bio je i prijedlog njegova udruæivanja sa sliënim sindikatima, toënije Sindikatom medija i komunikacija, no inicijativa je zapela na bojazni kako bi SNH na taj naëin izgubio svoju autonomiju. Ipak, ovisno o problemima s kojima su Ëlanovi Sindikata bili suoëeni u svojim redakcijama, pojedine podruænice SNH uspjeπno su suraappleivale s ostalim sindikatima koji djeluju u njihovim medijima u zajedniëkom nastupu prema poslodavcu. To se prije svega odnosi na suradnju s podruænicama Sindikata grafiëke i nakladniëke djelatnosti Hrvatske koji djeluju u Novom listu, Glasu Slavonije i Slobodnoj Dalmaciji. Kao svijetli primjer istaknuta je i suradnja Podruænice SNH novinari i medijski djelatnici sa Samostalnim sindikatom radnika HRT-a koji su zajedniëki uspjeli ispregovarati potpisivanje novog Kolektivnog ugovora za HRT-ove radnike Melisa Skender Faggianu Krumpirko kao najgorem poslodavcu Na Skupπtini su prihvaêena i pravila za provedbu πtrajka na nacionalnoj razini, kao i pravila za provedbu πtrajka u sindikalnoj podruænici i πtrajka solidarnosti πto Êe pomoêi, kako je istaknuo FiliÊ, da se πtrajk provede bez reperkusija za ljude koji ga vode. Odreappleeni su i prioritetni zadaci SNH meappleu kojima je, uz potpisivanje nacionalnog kolektivnog ugovora, rjeπavanja statusa RPO-a i poziva dræavnim institucijama da istraæe transparentnost vlasniπtva, i inicijativa o objavi Bijele knjige pritisaka na sindikalne povjerenike Skupπtina HND-a / Skupπtina SNH koji su pozvani izvijestiti o svim problemima s kojima se u svojem djelovanju susreêu. Sindikat bi se, osim toga, svakako trebao ukljuëiti u raspravu o moguênosti beneficiranog radnog staæa za novinare koju je u sklopu izmjena Zakona o staæu s poveêanim trajanjem najavio ministar rada i mirovinskog sustava Mirando MrsiÊ. Dokument o planu i programu rada izradit Êe Izvrπni odbor, zakljuëeno je na Skupπtini koja je i ove godine zavrπena dodjeljivanjem Cvjetka najboljem i Krumpirka najgorem poslodavcu. Cvjetka tako ove godine nije dobio nitko, dok je Ëak pet Krumpirka, po jedan za svaki medij u svojem vlasniπtvu, dobio Albert Faggian PoveÊati izdvajanje za srediπnjicu 41 foto Andro DamjaniÊ
42 iz rada HND-a i SNH-a 43 foto Mario uæiê Nagraappleeni najbolji novinarski radovi u proπloj godini Nagrade onima koji idu izvan sluæbene linije Tradicionalne nagrade Hrvatskog novinarskog druπtva za profesionalnu izvrsnost podijeljene su ove godine u osam kategorija. Prema odluci OcjenjivaËkog odbora, izostala je nagrada za istraæivaëko novinarstvo kako bi se struci, ali i vlasnicima medija, poruëilo da je, kad su u pitanju kriteriji za ovu kategoriju, letvica podignuta vrlo visoko. Radovi koje nagraappleuje Hrvatsko novinarsko druπtvo nakladnici moæda ne bi nagradili, rekao je otvarajuêi ceremoniju dodjele nagrada predsjednik HND-a Zdenko Duka. OcjenjivaËki odbor prema vlastitoj savjesti i propisanim pravilima ËeπÊe Êe svoj glas dati novinarima koji idu izvan struje, dodao je. Kakva su pak aktualna strujanja kad je o novinarskoj profesiji rijeë, Duka je saæeo u zakljuëku kako smo viπe sumorni nego zadovoljni situacijom u medijima i ispunjavanjem njihove druπtvene funkcije. Nagrada za novinara godine, jedina koja se dodjeljuje prema glasovima Ëlanova HND-a, pripala je Jurici PaviËiÊu, kolumnistu Jutarnjeg lista, koji je dobio najviπe od ukupno 646 glasova, meappleu kojima je bilo 107 nevaæeêih. InaËe, i ove kao i prethodnih godina, Ëlanstvo u HND-u nije bilo uvjet za novinare nominirane za nagrade. Nagradu Marija JuriÊ Zagorka za pisano novinarstvo dobila je slobodna novinarka Barbara MatejËiÊ koju je kandidirala grupa graappleana Grada Vukovara za dvije reportaæe iz Vukovara objavljene u Jutarnjem listu i Novostima. Ne vidim potvrdu da je ijednoj Vladi stalo do Vukovara, zakljuëila je svoj skraêeni i u cijelosti Vukovaru posveêen govor Barbara MatejËiÊ uz naglasak da to govori kao novinarka s terena. Nagradu za radijsko novinarstvo dobila je Silvija eparoviê za tjedni politiëki magazin Aftershock koji potpisuje kao autorica, urednica i voditeljica, a koji se aktualnim politiëkim previranjima bavi traæeêi njihove uzroke u bliæoj ili davnoj proπlosti. Za televizijsko novinarstvo priznanje je dobilo dvoje autora i urednika u meappleuvremenu ukinutog HRT-ova vanjskopolitiëkog magazina Horizonti. Ivana DragiËeviÊ rijeë je vrlo brzo prepustila kolegi Draganu NikoliÊu. Smatram da je ovo za HTV vaæna nagrada, a kako ja viπe nisam djelom te kuêe, mislim da je bolje da o njoj govori kolega, rekla je Ivana DragiËeviÊ koja je nedavno s HTV-a preπla na novu televiziju N1, pokretanje Ëijeg se programa oëekuje najesen. Dragan NikoliÊ u svojem je govoru naglasio kako je televizija timski rad, πto je kasnije ponovio i HTV-ov snimatelj Mario SladiÊ koji je svojeg kolegu Stjepana Betija, suputnika s kojim je izvjeπtavao iz Sirije, izvukao za govornicu kako bi ga predstavio. Nagrada za najbolju novinsku fotografiju Nikπa Antonini pripala je Æeljku LukuniÊu za fotografiju kliziπta tik iznad ponora koji se nakon nevremena otvorio odronom zemlje. Najboljim internetskim novinarom proglaπen je Ilko imiê za seriju svojih tekstova o predsteëajnim nagodbama, upravo na dan smjene ministra financija Slavka LiniÊa. LiniÊ jest smijenjen, ali nisam zadovoljan jer mislim da je odgovornost na cijeloj Vladi, rekao je imiê prilikom preuzimanja nagrade. Nagradu za æivotno djelo Otokar Kerπovani dobio je Branko uljiê, dugogodiπnji novinar Novog lista, za svaki redak πto ga je u proteklih 40 godina napisao o moru i naëinu æivota uz more. Za govornicu je izaπao gotovo srameæljivo i u kratkom govoru rekao tek kako mu ova nagrada posebno znaëi jer je dodjeljuje struka, zbog Ëega ima osobitu teæinu. Dodjela nagrada bila je i prilika da predsjednik HND-a pozove sve zainteresirane da Druπtvu upute svoje sugestije oko moguêih promjena sustava nagraappleivanja. Naime, na novinarskoj tribini gdje su par dana prije ceremonije predstavljena sva tri kandidata za novinara godine, Jurica PaviËiÊ, urednik Plodova zemlje Vlatko GrguriÊ i novinar VeËernjeg lista Marinko JurasiÊ, bilo je puno nezadovoljnih zbog malog broja kategorija za koje se nagrada dodjeljuje. Voditeljica novinarskih tribina i predsjednica ogranka HNDa u VeËernjem listu, novinarka Boæena MatijeviÊ, otvorila je to pitanje i na zajedniëkoj sjednici Srediπnjeg i Izvrπnog odbora HND-a, odræanoj 20. svibnja, kad je napomenula da bi trebalo razmisliti o vraêanju nekih kategorija poput one za najbolju reportaæu, intervju, kolumnu i sliëno jer, smatra, nedostatak novca ne bi smio biti opravdanje. KonaËno, nagrada ne mora biti novëana, zakljuëila je, jer kolegama je priznanje struke ipak vaænije Melisa Skender Prema odluci OcjenjivaËkog odbora, izostala je nagrada za istraæivaëko novinarstvo kako bi se struci, ali i vlasnicima medija, poruëilo da je, kad su u pitanju kriteriji za ovu kategoriju, letvica podignuta vrlo visoko
44 Branko uljiê dobitnik nagrade za æivotno djelo Otokar Kerπovani foto Mario uæiê iz rada HND-a i SNH-a Odlazak u mirovinu - spas za novinara Nagradu za æivotno djelo Branko uljiê primio je s malo rijeëi, spominjuêi ribare i ljude koji æive na moru, a o kojima je najëeπêe pisao tijekom Ëetiri desetljeêa u redakciji Novog lista. Odnedavno je u prijevremenoj mirovini, puno viπe plovi, ali i piπe, jer kako najavljuje, u pripremi je i druga njegova knjiga. Nedostaje li vam redakcija otkako ste u mirovini? - Jednostavno pitanje na koje bi trebalo kratko odgovoriti: da ili ne! Ali, nije tako Profesionalno, nakon 45 godina u novinarstvu, nema sumnje da mi redakcija nedostaje. Naæalost, moram iskreno reêi da ne æalim za redakcijom kakvu sam ostavio u Novom listu. Naprotiv. Nije to zbog kolega, njih Êu zauvijek nositi u lijepom sjeêanju, a nadasve naëin na koji su me ispratili. Meappleutim, bole me rijeëi kojima mi se obraêaju prilikom svakog susreta: Blago tebi, ti si se izvukao! Kad to kaæe mlada kolegica ili kolega u naponu stvaralaπtva, ne moæeπ ostati indiferentan. Novi list je u teπkoj materijalnoj situaciji, nije to viπe nikakva tajna, problemi eskaliraju svaki put kad treba isplatiti plaêe. Umjesto razgovora o poslu, novinarstvu i listu, redakcijom dominira pesimizam, neizvjesnost oko plaêe i sudbine tvrtke. Nakon 40 godina odraappleenih u Novom listu, naprosto nisam mogao i æelio raditi u takvim uvjetima, u neizvjesnosti hoêu li Êu dobiti plaêu. Ukazala se prilika u obliku skromne otpremnine i - dignuo sam sidro, otiπao u prijevremenu mirovinu. Uvijek sam govorio, radit Êu do posljednjeg dana zakonskih moguênosti. Mogao bih raditi, ne joπ 15 mjeseci, nego pet godina. Ima u meni volje i snage, novinarskog entuzijazma i, πto je najvaænije, zdravlja. Zato mi nedostaje redakcija, ali mi joπ viπe nedostaje terenski rad, jer ja sam uvijek viπe vremena provodio na terenu, meappleu ljudima. Fale mi ti susreti i druæenja. Nedostaje mi ranojutarnja kava i Êakula s ribarima, doëekivanje brodova i πuπur u luci, ponekad i Ëaπa vina poslije marende na brodu u vrijeme dok veêina prosjeënih ljudi tek ustaje iz kreveta. Nedostaju mi besane noêi u ribolovu, svakodnevni posjeti ribarnici, nedostaje mi snifanje poliesterskih smola u pogonima malih brodograditelja, skakanje po brodovima. Bez obzira na to πto plovim puno viπe nego dok sam radio, nedostaje mi plovidba po zadatku, testiranje brodova i motora, jurnjava i prkos vjetru i valovima. Æaljenju, meappleutim, nema mjesta. Odlazak u mirovinu svima nam je neminovnost, nevaæno dogodi li se mjesec ranije ili kasnije. Kako se u 45 godina, koliko ste u novinarstvu, mijenjala profesija i uvjeti rada novinara? - Usporedbe su gotovo nemoguêe. Kad sam radio prve novinarske korake na Radio Rijeci, krajem πezdesetih i poëetkom sedamdesetih godina, program je trajao tri sata, javljanja uæivo gotovo da nije bilo. MuËna su bila izvjeπtavanja s terena, javljanja iz neke seoske poπte gdje se veza Ëesto prekidala. A fotoilustracije... I vaæni dogaappleaji iz udaljenih mjesta ostajali su bez ilustracije, ili je fotografija objavljivana s dan, dva zakaπnjenja. Filmove se slalo po vozaëima, zapovjednicima brodova, putnicima vlaka Tko je tada mogao zamisliti mobitele, internet, elektroniëku razmjenu podataka, kolor fotografiju u redakciji istog trena kad se neπto dogodilo. Novine su se tada paæljivo i detaljno Ëitale, bile su pune novosti.»itam danaπnje novine, sve mi je nekako poznato, neke od tih vijesti proëitao sam, ili Ëuo, juëer ujutro. Osobno mi smeta pristup mnogih mladih kolega, previπe vremena provode za kompjutorom, previπe se koriste internetom. Da se razumijemo, i meni je on od velike pomoêi, ali su mi u poslu uvijek glavni bili ljudi, susreti i razgovori s njima. U tome internet ne pomaæe! to mislite o prijedlogu beneficiranog radnog staæa za novinare? I πto biste preporuëili mladim kolegama koji tek ulaze u profesiju? - O beneficiranom staæu sluπam od objave prvog teksta. Pamtim, joπ negdje 1971. ili 1972. godine, u novinarskim se krugovima tvrdilo da je to gotova stvar. A, nema ga ni danas i pitanje je hoêemo li beneficirani staæ uopêe dobiti? Da bismo ga trebali dobiti, to nije sporno. I osobno sam sudjelovao u nekim raspravama i formuliranju zahtjeva ondaπnjeg DNH - Druπtva novinara Hrvatske. OptimistiËki sam o tome priëao u redakciji, a jedan stariji kolega me prizemljio rijeëima: Niπta od toga!»esto bih se njegovih rijeëi, kako je samo bio u pravu. Savjet mladima Parafrazirao bih onu Lenjinovu: uëiti, uëiti i samo uëiti. UËio sam doslovce do posljednjeg radnog dana, sluπao, gledao, pitao, Ëitao, traæio i one informacije πto mi nisu nuæne, πto ih vjerojatno neêu objaviti. Nikad se nisam sramio pitati, ni kao stari novinar. Bolje je dva puta pitati, nego jednom objaviti pogreπnu informaciju. Ljudi moraju vjerovati novinama i novinaru koji informaciju potpisuje. Ako toga nema, sve je uzalud. Joπ neëega moraju biti svjesni buduêi novinari - u novinarstvu se neêe financijski obogatiti. Gdje se novac dijeli, ondje nema pravog i poπtenog novinara. Moæemo li sad kad imate viπe vremena, oëekivati i nove vaπe knjige, osobito zahvaljujuêi uspjehu knjige Sportski ribolov uz hrvatsku obalu? - Sigurno! Imam viπe ideja, nameêu se teme o ribama, ribarstvu, ribolovu, drvenoj brodogradnji, podvodnim aktivnostima, otocima i æivotu na njima. Neki izdavaëi iskazuju zanimanje, njihov interes odluëit Êe u kojem smjeru zaploviti i kada. TrenutaËno se odmaram, povremeno neπto napiπem za struëne i specijalizirane Ëasopise iz Hrvatske i inozemstva, viπe publicistiëki nego novinarski. Sve skupa skromno u odnosu na nekadaπnju radnu aktivnost. Nisam se umorio od pisanja, ali je nakon 45 godina potreban predah. A novinar piπe dok je æiv Melisa Skender Zapisujem ideje: one koje me ne puπtaju, postaju teme Nije sluëajno da je Barbara MatejËiÊ jedina koju za nagradu nisu predloæili kolege ili urednici. Nju je predloæila skupina Vukovaraca. Jer, njezini su tekstovi utjecali na obiëne ljude. Stoga je nagrada viπe nego zasluæena, na kraju krajeva, za koga bismo mi novinari zapravo trebali raditi ako ne za obiëne ljude, reëeno je na sveëanoj dodjeli HND-ovih nagrada za novinarsku izvrsnost prije nego πto joj je uruëena ona za najbolje pisano novinarstvo. Nema niπta obiëno u tim obiënim ljudima - objaπnjava nam Barbara dok sjedimo na kavi. -»esto su moji sugovornici nepoznati ljudi, ali u onome πto rade i kako razmiπljaju otvoreni su, viπeslojni, zanimljivi. Prema njima su politiëari sasvim obiëni, ploπni - kaæe Barbara i govori to kao novinarka s terena. VeÊ za dva dana sprema se ponovno u Meappleimurje. Upoznala je razred u kojem sjedi s romskim πkolarcima i s njima provodi utorke kako bi direktno vidjela ono πto brojke govore o obrazovanju Roma. Raspon tema kojima se bavite priliëno je πirok, od javnog prostora do ljudskih sudbina. Kako prepoznajete priëu, kako znate koju treba ispriëati? - PriËa koje valja ispriëati ima posvuda, samo treba znati uoëavati, sluπati, postavljati pitanja. Neke nalazim u kratkim informacijama, Ëija me pozadina zaintrigira, na primjer kad sam proëitala da je æenu ubio bivπi partner na balkonu u tri sata poslijepodne, zanimalo me πto su susjedi Ëuli i πto su poduzeli; kad sam na internetu pronaπla da se Hrvatska spominje kao destinacija za æenski seksualni turizam, istraæila sam koliko je to toëno i postoje li muπki heteroseksualni seksualni radnici u patrijarhalnoj Hrvatskoj. Neke teme proizlaze iz pokuπaja razumijevanja neëije pozicije, recimo, zanimalo me kako u podijeljenim sredinama, kao πto su Mostar i Vukovar, æive ljudi koji su u mijeπanim brakovima ili razgovaraju li o ratu veterani i invalidi rata iz Hrvatske, Bosne i Srbije koji se danas sreêu na turnirima sjedeêe odbojke. Za neke priëe Ëekam da se dogode, da se situacija koju sam zamislila realizira kako bih mogla o tome pisati. Na primjer, ne piπem o sportu, ali ako se na predstojeêem Svjetskom prvenstvu u nogometu dogodi da netko promaπi straπno vaæan gol, bilo bi mi zanimljivo pisati o tom igraëu, o tome kako se prebrodi takav javni poraz. Imam malu biljeænicu u koju zapisujem ideje i priliëno je ispunjena. One koje me ne puπtaju ni nakon duljeg vremena, bit Êe teme koje Êu jednom obraditi. Tako ih testiram. Novinari su sve manje na terenu, ostavlja li to posljedice na sadræaj novina i naëin kako komuniciraju s publikom? - Svakako, ako novinari nisu meappleu ljudima, ako ne provjeravaju na terenu kako se reflektiraju politiëke odluke i kako stvari uistinu stoje, onda se stvara jaz izmeappleu publike i medija. Time je ugroæeno i pravo na vjerodostojno informiranje, ono koje sluæi javnosti. Danaπnja medijska publika uvelike mora biti educirana da bi mogla prepoznati πto joj se zapravo podmeêe pod vijesti, mora znati tko, kako i zaπto oblikuje medijske sadræaje da bi znala moæe li im vjerovati. A to nije duænost publike. Tko vam plaêa putne troπkove? Kako se snalazite na træiπtu? - Ovo Êe ljeto biti pet godina kako sam slobodnjakinja i u tom mi je periodu samo jednom domaêi medij platio dnevnice i smjeπtaj. Nije to bila neka velika redakcija niti skupo putovanje, veê tjednik Novosti i reportaæa iz Vukovara. I tada sam zbog troπkova morala birati hoêu li iêi autom s fotografom i vratiti se isti dan ili sama i prespavati. Kako mi je vaæno da mogu πto viπe provesti na terenu, mada su i dva dana prekratka, iπla sam sama, vlakom. Tako najëeπêe putujem; javnim prijevozom, niskobudæetno i na svoj troπak. Kada radim za strance, pak, uglavnom mi plate troπkove. A kako se snalazim na træiπtu? Preæivljavam iz mjeseca u mjesec. Moji roditelji bi rekli da to nije dovoljno, ali i dalje me zadovoljava πto radim posao koji volim, ne moram pristajati na bitne kompromise i od toga mogu æivjeti. To πto mi dani nisu ispunjeni nervozom, nezadovoljstvom i Ëekanjem vikenda da doappleem k sebi, takoappleer ima svoju vrijednost. Istina, ne odraæava se na raëunu, ali taj benefit osjeêam svakodnevno. BuduÊi se u pravilu bavite vrlo osjetljivim i intimnim temama, kako prilazite sugovornicima? Kako se, na kraju, nosite s vlastitim emocijama i predrasudama? - Ne znam postoji li bolji naëin da se priapplee ljudima od poπtovanja prema njima, iskrenog interesa i volje da ih se sasluπa, koliko god trajalo. Ljudi zapravo imaju potrebu govoriti o onome πto ih muëi, ali trebaju osjeêati da ima smisla da se povjere baπ vama. Vjerojatno pomaæe i to πto ne baratam unaprijed formiranim stavovima i zakljuëcima, πto se trudim osloboditi svih predrasuda iako, naravno, nisam na njih sasvim imuna, ali apsolutno ostavljam prostor da mi se pokaæe da sam u krivu. Uostalom, kada neπto radim, ne radim zato πto sve znam o tome, nego baπ zato πto æelim razumjeti. Emocije ne blokiram, nisam distancirana reporterka i zapravo se teπko mogu natjerati da radim neπto prema Ëemu niπta ne osjeêam. Mislim da najbolje radim kad emocije kanaliziram u posao.»esto na granici izmeappleu toga hoêete li biti dobar ili odliëan novinar stoji urednik, rekli ste u razgovoru s Antonelom MaruπiÊ za Voxfeminae.net. Kako procjenjujete πanse mladih novinara koji tek ulaze u redakcije? to je bilo kljuëno u vaπem osobnom profesionalnom napredovanju? - Pretpostavljam da Êe novinari koji su na poëecima najviπe ovisiti o sebi samima, o svojim kvalitetama, vrijednostima u koje vjeruju i ustrajnosti, jer neêe biti puno urednika koji Êe se njima baviti. Nije drukëije bilo ni kad sam ja poëinjala ili moæda samo nisam imala sreêe. Koliko bi manje studenata novinarstva teæilo poslu u PR-u da im se pokaæe da je novinarstvo lijepa i vaæna profesija, u koju itekako ima smisla uloæiti samoga sebe Melisa Skender foto Mario uæiê Barbara MatejËiÊ 45 dobitnica nagrade Marija JuriÊ Zagorka
46 Ivana DragiËeviÊ i Dragan NikoliÊ dobitnici nagrade za televizijsko novinarstvo foto Mario uæiê iz rada HND-a i SNH-a iskljuëivo zakonski odreappleenog javnoga karaktera HTV-a. Nije - Nataπa, Zinka BadriÊ i ja smo krenule svaka svojim putem Nagrada za to stvar inicijative, veê inercije. A to ubija kreativnost i autore VeÊina i jedina sam meappleu nama koja je joπ vezana uz radio. Nataπa je bilo kojega predznaka... novinar AP-a, a Zinka u drugim vodama. Week Report nas je Kako biste ocijenili medijsko praêenje izbora hrvatskih sve obiljeæio i od toga je teπko pobjeêi. Ponekad me ipak, neêu ukinuti zastupnika u Europskom parlamentu? Koliko je zakon radiostanica reêi ljuti, ali nije mi ugodno kad ljudi misle da je to jedino πto prema kojem se svim listama moralo dati isto vrijeme znamo raditi, jedino πto o tebi, kad se govori, treba spomenuti. i pozornost ograniëavajuêi? Postoji li danas, osim HR-a kao javnog medija, bilo koji magazin IVANA: Medijsko praêenje je bilo upravo to - praêenje danas proizvodi radio gdje biste mogli raditi u svojem stilu? kandidata, u tim tzv. predizbornim aktivnostima, i to vrlo πturo, -»ini se da je jedini privatan radio gdje se proizvodio van radara, po zakonu takvom kakav jest, bez πireg konteksta, novac, nekakav javni sadræaj bila Stojedinica. Danas su radiostanice, eksplikacije. Iskreno se nadam da Êemo doæivjeti dan kada Êemo kako ja to vidim, izgubile svoj pravi smisao i postoje samo da Ivani DragiËeviÊ i Draganu NikoliÊu HND-ova nagrada za na televiziji vidjeti punokrvnu, argumentiranu, struëno voappleenu bi proizvodile kakav-takav, ali profit. Zbog toga su se u televizijsko novinarstvo i sluæbeno je priznanje vanjskopolitiëkog magazina Horizonti, emisije koja je, naæalost, politiëku debatu, suëeljavanje kljuënih politiëkih aktera, bilo a ne sadræaj meappleuvremenu razvili kojekakvi formati namijenjeni pred parlamentarne ili europarlamentarne izbore. Zakon jest proizvodnji novca, a ne viπe radijskog sadræaja. Dobro, to potrajala koliko i entuzijazam privremene uprave HRT-a. problem, ali ni mi novinari nismo nevini u tom konkretnom moæda ljudi zaista sluπaju i moæda to proizvodi novac, ali ne Iako Horizonte viπe ne moæemo gledati na HTV-u, autore i sluëaju. Godinu dana smo u EU, no shvaêanje tog konteksta u vidim u tome nikakve druge svrhe. Tako sam se od nekoga dalje pratimo zahvaljujuêi reportaæama Dragana NikoliÊa Silvija eparoviê dobro je poznat glas ne samo hrvatskog medijima kao da izostaje. tko je odrastao uz Radio 101 i bio uvjeren kako je to jedini koji je ostao na HTV-u i Ivane DragiËeviÊ - koja je u radijskog etera, a nagrada koju je osvojila za radijsko DRAGAN: Problem je πto Hrvatska ne æivi svoju novu radio koji mogu sluπati, pretvorila zapravo u sluπatelja prije meappleuvremenu javnu televiziju zamijenila kabelskom news novinarstvo svakako nije prvo priznanje koje je dobila za svoj europsku stvarnost ni u jednom segmentu druπtva.»ast svega HR-a, i to prije nego πto sam poëela raditi Aftershock. televizijom N1 s regionalnom licencom CNN-a i programom profesionalni angaæman. Ovog puta nagraappleena je njezina izuzecima, ali trenutaëno nema politiëkog mainstreama koji Tu me ne maltretiraju πupljim priëama o vremenu i dobrom koji obuhvaêa Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. bi suvereno, argumentirano, zanimljivo raspravljao o emisija Aftershock, tjedni politiëki magazin koji se svakog raspoloæenju nego mi nude sadræaj i, u veêini, radiofoniënost. Autorskom televizijskom dvojcu postavili smo ista pitanja. europskim temama, a kamoli za to zainteresirao biraëe. petka u 10.30 emitira na frekvenciji Radio Sljemena. Umjesto To ne znaëi da se nuæno slaæem s njihovim kutom gledanja, Kakvi su izazovi autorskog televizijskog projekta i Nezaposlenost mladih, ilegalni imigranti, trgovinski sporazum suhoparnog pregleda najvaænijih zbivanja, Aftershock ali dobijem informaciju koju onda procesuiram. koliko Ëesto novinari HRT-a, u odnosu na one s EU s Amerikancima, klimatske promjene, odræiv razvoj... Da sluπateljima nudi cjelovit prikaz uzroka koji su doveli do Neko vrijeme, do gaπenja BBC-jeva dopisniπtva u komercijalnih televizija, imaju priliku kreirati svoje, je zakon i bolji, a nije jer status quo odgovara najveêim posljedica s kojima smo danas suoëeni, pa makar to znaëilo Hrvatskoj, bili ste njihova urednica vijesti. to ste autorske emisije ili snimati reportaæe na terenu? strankama, koje su kadrovski potkapacitirane za πiru raspravu i vraêati se nekoliko desetljeêa u arhiviranu povijest kako bi najvaænije nauëili iz tog iskustva, a moglo bi opêenito IVANA: Mislim da se i dalje brkaju lonëiêi kada se o takvim temama, siguran sam da hrvatski politiëari ne bi se priëa smjestila u pravi kontekst. koristiti svakom novinaru? usporeappleuju javna i tzv. zemaljske komercijalne televizije u znali iskoristiti pruæenu medijsku priliku. Istina, i kolegama Kako je nastao Aftershock? - Pa prvo to da uvijek imaπ πto nauëiti, bez obzira na to RH. HRT prema zakonu ima svoju jasnu ulogu, te bi u novinarima bilo bi znatno teæe. Za moderiranje debate u kojoj - Bila sam pozvana da kao autor predloæim neku ideju koliko iskustva imaπ. Drugo, da uvijek moraπ imati na umu danaπnje, medijski i πire, kaotiëno doba, trebao to koristiti su referentne godine 45. ili 90., a ne 2014. ne trebate posebna Hrvatskom radiju, a kako me stalno muëila pomisao na profesionalna pravila koja se ne odnose samo na onih pet na najbolji moguêi naëin. Glomazni, tromi sustav i negativna predznanja. Za poimanje globalnoga konteksta i raspravu o kratko pamêenje zbog kojega ljudima izmiëe pravi sadræaj pitanja, nego ih se nuæno moraπ dræati da bi radio selekcija izjedaju sami sebe, a politika uvijek iz sitnog interesa globalnim (europskim) temama i politiëari i novinari ipak aktualnih dogaappleanja, odluëila sam spojiti ono proπlo i profesionalni posao. Recimo, kod nas je iznoπenje osobnog æeli malo tog HRT-a prigrabiti ili vuêi po blatu u svojim trebaju iskoraëiti iz bespuêa naπe male palanke. A taj prvi sadaπnje i tako je nastao Aftershock. Jer lakπe je shvatiti πto stava izjednaëeno s novinarskim slobodama pa se onda i internim borbama. Ja vidim dobre autorske stvari i na javnoj korak nikako da se dogodi... nam se dogaapplea kad razumijemo πto je bilo prije. Niπta nije dobrim vijestima smatraju one u kojima donosiπ svoj stav. i na komercijalnim televizijama, u novinama, na radiju. to je sljedeêa priëa ili projekt koji biste voljeli raditi i od juëer. Ipak, ne mogu reêi da sam se tome sama dosjetila. Mislim, trebaπ imati stav, ali pritom ne smijeπ zanemariti to Moæda ih ima manje nego nekad, no naappleu svoj put. Zbog kako biste usporedili prednosti i nedostatke Naime, Nataπa MagdaleniÊ BantiÊ i ja smo, temeljem onoga πto je prava vijest.»ovjeku trebaπ dati prave informacije na prostora koji HRT nudi na svoja Ëetiri kanala, rekla bih da komercijalnih i javne televizije za realizaciju te ideje? Ëime smo se prije bavile, æeljele napraviti neπto drugo i uvijek temelju kojih Êe on graditi vlastiti stav. Svoju ulogu novinari ondje ima viπe mjesta za autorske stvari. Stvarati ih u IVANA: TrenutaËno sam usredotoëena na lansiranje novog nam je negdje knjiga bila u glavi. Pet godina smo potroπile trebaju procjenjivati i ovisno o politiëkim okolnostima pa je birokratiziranom okruæenju, gdje su organizacijske kuêice news kabelskog kanala N1, gdje sam u svibnju preπla na mjesto na to da skupimo materijal i napiπemo knjigu koja predstavlja tako 90-ih moæda trebalo raditi vijesti sa stavom, ali danas, ispred ideja, ipak, dosta je teπko i u konaënici projekt nikada izvrπne producentice nakon 15 godina rada na HRT-u. Vjerujem pregled prvih 20-ak godina Hrvatske samostalnosti i, premda kad je toliko razliëitih politiëkih utjecaja, trebao bi biti ne biva realiziran na najbolji naëin, za πto HRT i dalje ima da novi posao donosi nove izazove, a s obzirom na novinarsku je krenula s idejom o izdavaëu, i dalje ga traæi. dovoljno razuman da prepoznaπ pravu vijest, pa je i to neka najbolje kreativne resurse koji se Ëesto ne vide, ne Ëuju. ekipu koju N1 okuplja u tri dræave, vjerujem da Êe, uz vrsta stava. Ponekad ne znam ni kako se ljudi uopêe snalaze O kakvoj je knjizi rijeë? DRAGAN: Iz jednogodiπnjeg iskustva Horizonata mogu vijesti, biti prostora i sluha za mnoge zanimljive projekte. u svemu tome jer, na primjer, naπi roditelji koji moæda kupuju reêi da su autori, osobito oni koje troπi tjedni ritam, na HTVu prepuπteni sami sebi. Umjesto da sve svoje potencijale - Pokuπale smo i vjerujem uspjele dati sveobuhvatan DRAGAN: Uza sve ostale reporterske obaveze, ove sam VeËernjak imaju sasvim drukëiju realnost od onih koji kupuju pregled prvih 20 godina samostalne Hrvatske na viπe od tisuêu godine uspio krajem travnja dosnimiti materijal za svojevrsnu Jutarnji. A πto se u stvari dogaapplea, zna li to itko, nisam sigurna. posvete sadræaju, preëesto su prisiljeni baviti se formom. stranica, uz oko tisuêu fotografija, grafikona, kriæaljki. Tu πpanjolsku trilogiju, koja bi u tri 45-minutna dokumentarca Kako onda na danaπnjem træiπtu procjenjujete πanse Naravno, ako su postavili vlastite standarde toga Ëime se bave su godine rata, tranzicije, pretvorbe i privatizacije, ratni najesen trebala gledatelje upoznati s tri najveêa izazova mladih novinara? i ako im je stalo kako je taj sadræaj upakiran. Prisavski sustav suvremenog πpanjolskog druπtva (druπtvena drama kao zloëini, povijesni repovi, borba protiv podivljale korupcije, -»ini mi se da im je jako teπko jer ne postoji sustav u kojem ne prati pojedince, Ëini sve da ih sasijeëe. Posljedica atmosfere posljedica ekonomske krize, ideja katalonske neovisnosti, ali i kolaæ raznolikih podataka o dogaappleanjima u druπtvu od bi ih se moglo poduëavati. Moja generacija je imala sreêu πto je u kojoj je redelegiranje odgovornosti i na najmanjoj razini podjela zemlje na lijevi i desni tabor), koje i inaëe smatram filma, sporta, glazbe, kulturoloπkih fenomena. Knjiga nema postojala kultura urednika koji je imao odgovornost prema stvaranja programa godinama njegovana i poæeljna jednim od najdinamiënijih na kontinentu. Bit Êe to kruna namjeru biti povijesni udæbenik jer mi nismo povjesniëarke, svojim mladim kolegama koji tek ulaze u posao. Tako je i mene, kategorija, a svaki novi mediokritet na funkciji odaπilje mojeg viπegodiπnjeg intenzivnog reporterskog rada i boravka ali smo zapisniëarke povijesti. Htjele smo tom knjigom dati kad sam doπla na Stojedinicu, tesala Vesna Krbot NejaπmiÊ, poruku kako su svi isti i zamjenjivi, jest i Ëinjenica da su u panjolskoj. Takve teme i forme, kao i dugoroëno planiranje te vrste, nemaju prolaz na komercijalnim kanalima. su kao odrasli pratili Hrvatsku od samoga roappleenja i onih koji postrojavala nas je kao vojsku i to na radiju koji nikad nije bio neki kontekst i premostiti razlike u generacijama - onih koji genijalna urednica. Iako je bila tek neznatno starija od nas, reporteri i autori komercijalnih televizija njihovi brandovi, a na javnome servisu ti su ljudi debelo podcijenjena kategorija. Govorim to iz prve ruke, buduêi da sam bio meappleu onima koji su se rodili s njom. poznat po osobitoj discipliniranosti. Vjerujem da su svi ljudi i HTV i dalje pruæa veêi manevarski prostor za snimanje su postavljali temelje informativnog programa jedne Obje ste bile suautorice i urednice emisije Week urednici pod pritiskom pa nemaju ni vremena, ali to πto se ne reportaæe iz inozemstva ili autorski projekt u odnosu na nacionalne tv-kuêe prije viπe od deset godina Report na Radiju 101, ipak ne volite kad vas se s tom trenira i ne obuëava te mlade ljude, u konaënici se odraæava i komercijalnu konkurenciju. Naæalost, odavno je to posljedica Melisa Skender emisijom povezuje? na to kakvo Êemo imati novinarstvo foto Mario uæiê 47 Silvija eparoviê dobitnica nagrade za radijsko novinarstvo
48 Ilko imiê dobitnik nagrade za internet novinarstvo foto Mario uæiê iz rada HND-a i SNH-a - Otkako smo uπli u EU, stvari su se promijenile, pa se svaka FOND SOLIDARNOSTI vlast trudi pokazati transparentnom. U sluëaju predsteëajnih nagodbi, jednog od najloπijih zakona joπ od pretvorbe i VLADIMIR MAJER KONA»NO privatizacije, dræava je htjela svoju transparentnost dokazati objavljivanjem kompletne dokumentacije na stranicama FINAe. Meappleutim, tamo se nalaze na tisuêe dokumenata Ëiji je pregled SAMOSTALAN KAKO BI MOGAO POMO I Besmislena UGROÆENIM»LANOVIMA HND-a jako oteæan jer nisu kategorizirani pa trebaju sati da bi se pronaπao odreappleeni dokument Ëak i ako nagodba nije previπe transparentnost zahtjevna. Mene viπe brine kada, uza svu tu transparentnost i na Pedeset peta skupπtina HND-a je donijela odluku da se Fond solidarnosti temelju sluæbenih dokumenata, otkrijete nepravilnosti i to Vladimir Majer konaëno osamostali i u novi statut druπtva unesena je objavite, a ne dogodi se apsolutno niπta. Takva je transparentnost odredba koja to potvrappleuje. Sredstva Fonda, koja nisu utroπena u besmislena. to se tiëe komunikacije s Ministarstvom financija, proraëunskoj godini ne mogu se koristiti za druge namjene i prenose se u ona je u doba LiniÊa bila nemoguêa. Mislim da na viπe od polovice iduêu proraëunsku godinu. Samo Skupπtina HND-a moæe u opravdanim upita nikada nismo dobili odgovor iako su se odnosili na sluëajevima odluëiti o prenamjeni dijela sredstava Fonda solidarnosti Nakon πto je prije dvije godine dobio priznanje za dokumente i potvrde koje je izdalo Ministarstvo. Jedan od takvih zapisano je u novom statutu. istraæivaëko novinarstvo kao prvi internetski novinar kojeg je je, ako uopêe postoji, specifikacija brojke od navodno 50 tisuêa nagradio HND, Ilko imiê novu je strukovnu nagradu dobio u predsteëajnom nagodbom spaπenih radnih mjesta. Nikada nije Zaπto je to vaæno, nije potrebno objaπnjavati. Posljednjih godina kategoriji internet novinarstva ustanovljenoj lani. OcjenjivaËki objavljeno ni koliko je temeljem predsteëajnih nagodbi 1200 tvrtki novinari su pod sve veêim pritiskom: gube zaposlenje, smanjuju im se odbor opisao ga je u svojem obrazloæenju kao posljednjeg u postupku uplatilo u dræavni proraëun, iako bi to trebao biti plaêe, buduênost je sve viπe upitna. Nitko viπe nije siguran da Êe iduêe novinara za kojeg biste æeljeli da u tekstu o vama upotrijebi frazu najznaëajniji pokazatelj uspjeπnosti tih nagodbi. godine, iduêeg mjeseca, moæda Ëak iduêe sedmice biti zaposlen. Upravo u krenimo redom. Ona se, naime, Ëesto pojavljuje u serijama Jeste li od DORH-a ikada dobili konkretan odgovor vrijeme odræavanja skupπtine stigle su vijesti o zatraæenom predsteëajnom njegovih tekstova o gospodarskom kriminalu, korupciji, na bilo koje pitanje? postupku za joπ jedan dnevni list. krupnom kapitalu, sukobima interesa javnih osoba kojima se - Od DORH-a Êete najviπe saznati onog trenutka kad objavite Kada su osnivali Hrvatsko novinarsko druπtvo, prije 104 godine, naπi ime u vodeêim medijima malo kada, ako ikada, spominje u neπto za njih nepovoljno pa su primorani reagirati i otkriti malo prethodnici su bili imuêni i ugledni graappleani. Uostalom, oni su uspjeli bilo kakvom osim pozitivnom svjetlu. viπe informacija nego πto bi htjeli. Kad im postavite bilo kakvo izgraditi krasnu i vrlo vrijednu zgradu u kojoj smo mi danas i od prihoda Kako istraæivaëko novinarstvo funkcionira na portalu pitanje vezano uz njihov redoviti rad, uvijek Êe se pozvati na tajnost koje ona donosi naπe druπtvo æivi. Danas HND nebi mogao izgraditi ni Index.hr? podataka ili na to da istraga traje. Tako ne znamo, recimo, niπta o - Moram zahvaliti Indexu ne samo na strpljenju, jer tome πto se dogaapplea sa sluëajem Slobodne Dalmacije gdje je kaznena novinski kiosk, pa je usporedba s davnim vremenima poëetka proπlog istraæivanja nekih priëa malo duæe traju, nego i za prostor koji su prijava podnesena 2009. jer istraga traje, sluëaj Kamensko - istraga stoljeêa porazna. Pa ipak i tada su osnivaëi HND-a zapisali u pravilima dobile te priliëno tabu-teme o kojima se u drugim medijima nije traje, u sluëaju Branka egona, koji traje od 2010. do danas, nije (Ëlan 2 iz 1910): Svrha je druπtva da udruæi novinare, unapreappleuje puno pisalo.»esto su to bile i, pod navodnim znakovima, dosadne, utvrappleena njegova imovina. I svaki put kad ih pitate za istrage tih novinarstvo, zaπtiêuje i diæe probitke i ugled novinara i novinarskog staleæa ekonomske teme koje su ipak bitne za razotkrivanje korupcije. nekih moênika, koje traju pet i viπe godina, u policiji i DORH-u vas One ne samo da su nalazile svoje mjesto na Indexu, nego su bile i doæivljavaju kao provokatora i sve zavrπi na suhim, birokratskim prezentirane na naslovnici portala. to se posebnosti internetskog odgovorima, tipa ne moæemo davati podatke. medija tiëe, on je vrlo brz i uvijek aæuran tako da tekst koji napiπete U svojem govoru na dodjeli HND-ovih nagrada ujutro naveëer uopêe ne mora izgledati isto jer se stalno spomenuli ste i represiju dræavnog aparata kojoj je nadopunjuje novim informacijama. Osobno, u tome vidim samo Index izloæen u posljednje vrijeme. prednost. Loπa strana je, πto se na internetu vrlo Ëesto dogaapplea, da - Sve je krenulo od Porezne uprave kada smo objavili prvi je raspon tema o kojima piπemo priliëno πirok - od medicinskih tekst o Slavku LiniÊu poëetkom proπle godine i kada smo poëeli fenomena, razliëitih zanimljivosti, poplava, potresa pa do pisati o predsteëajnim nagodbama. Za to vrijeme mislim da financijskih afera. Moja je sreêa πto sam na Indexu ipak ograniëen redakciju nije posjetila samo veterinarska inspekcija, sve druge na te gospodarsko-politiëke teme, a posao na desku pomaæe mi da su bile. Meappleutim, najveêi pritisak krenuo je kada smo objavili proπirim svoje znanje o aktualnim dogaappleajima, pa u njima aferu PomoÊnik. Samo dan nakon πto smo objavili Ëlanak koji nalazim teme koje su vrijedne daljnjeg istraæivanja. je na kraju doveo i do smjene Branka egona, DORH i policija Prvi ste pisali o nepravilnostima vezanim uz zakucali su na vrata viπe desetaka ljudi, meappleu kojima i onih koji predsteëajne nagodbe, no Slavko LiniÊ smijenjen je su na Indexu radili 2004. i 2005. godine. ObiËno ti pozivi stiæu tek nakon teksta u Jutarnjem. Je li frustrirajuêe kad kasno naveëer i tim se bivπim suradnicima Indexa nalaæe da se vam drugi mediji na takav naëin preuzimaju priëe? odmah ujutro jave u Odvjetniπtvo. - Meni je drago πto Index nije sudjelovao u odstrelu Slavka Koliko je teπko ostati nezavisan na træiπtu poput LiniÊa kojem je, ispada, presudila naslovnica Jutarnjeg lista. naπeg? Jeste li sada, kad je Net.hr pripojen EPH, Drago mi je πto smo bili prvi medij u Hrvatskoj koji je prepoznao ostali jedini nezavisni portal? svu opasnost predsteëajnih nagodbi, a bilo je tek pitanje vremena - Ne bih rekao. Moæda smo prvi meappleu nezavisnima, ali pokreêu πto Êe od tih silnih uz predsteëajne nagodbe vezanih afera biti se i drugi portal, pa to vidim kao izgradnju nezavisnog prostora na povod njegovoj smjeni. Dogodilo se da je to sluëaj SpaËva koji je internetu. Tu prije svega mislim na Lupiga.com, na Stav.cenzura,hr objavio Jutarnji list, a gledajuêi kronologiju dogaappleaja i izjave, u Splitu i na Forum.tm. Osim toga, i T-portal pokazuje neke znakove oëito je da se Jutarnji list uglavnom bazirao na dokumentima iz napretka, tako da rat nije izgubljen nego tek predstoji najæeπêa bitka ureda predsjednika Vlade pa i sama ta Ëinjenica dovoljno govori koja Êe donijeti glavobolje svima koji misle da su pokoravanjem o njihovu Ëlanku. mainstream medija rijeπili sve svoje medijske probleme. Da njihovi Koliko su naπa tijela javne vlasti otvorena prema spinovi neêe biti otkriveni i da Êe moêi slobodno raditi ono πto su javnosti i tretiraju li razliëito novinare portala i radili dosad. Mislim da to neêe proêi novinare, primjerice, HRT-a? Melisa Skender 49 i da POTPOMAÆE SVOJE»LANOVE E, A U SLU»AJU POTREBE I NJIHOVE PORODICE. Prihodi Fonda solidarnosti su relativno stabilni. Oni se prikupljaju izdvajanjem 40 posto od Ëlanarine redovnih Ëlanova dok umirovljeni novinari plaêaju 180 kuna godiπnje izravno u Fond solidarnosti. Uz to u Fond dolaze i pojedinaëne uplate, na primjer odricanje od novëane nagrade u korist Fonda ili oporuëna ostavπtina nekih umirovljenih Ëlanova HND-a. Proπle godine od prikupljenih 405.818 samo je 319.000 kuna utroπeno za pomoê Ëlanovima HND-a. Ostatak je potroπen za druge svrhe πto je za mnoge Ëlanove neprihvatljivo. Uostalom, kada se bolje proëita Pravilnik Fonda solidarnosti, pogotovo Ëlan 3 stav 2, jasno je da se proraëunom ne smije dirati u sredstva Fonda. Naime, taj pravilnik iz 2008. godine kaæe Sredstva Fonda vode se odvojeno u knjigovodstvu HND kao poseban fond. Iz toga je jasno da se ta sredstva ne mogu koristiti za druge svrhe. Ogranak umirovljenih novinara na svom je godiπnjem sastanku predloæio promjenu statuta kako bi se Fond joπ ËvrπÊe zaπtitio, πto je na skupπtini HND-a 13. lipnja jednoglasno prihvaêeno. No to nije sve. Naime, ustanovljeno je da se na internetskoj stranici HND-a mogu proëitati Pravila Fonda solidarnosti donesena 2002. godine i neπto izmijenjena 2008. godine, ali uz to nisu objavljeni i drugi vaæni dokumenti Fonda. Zato Ëlanovi HND-a ne mogu saznati kriterije i pravila o dodjeli pomoêi. Mnogima je sigurno vrlo neprijatno dolaziti u tajniπtvo HND-a i raspitivati se o moguênostima da im se odobri novëana pomoê. Zato je na skupπtini jednoglasno prihvaêen i zakljuëak da se na internetsku stranicu HND-a odmah stave i svi dokumenti Upravnog odbora Fonda, Odluka o kriterijima za isplatu pomoêi, Odluka o kriterijima za utvrappleivanje jednokratne novëane naknade za posljedice nesretnog sluëaja i Odluka o kriterijima za dodatak mirovini, te sve buduêe odluke Upravnog odbora Fonda solidarnosti Vladimir Majer kako bi Ëlanovi HND-a mogli saznati kakva su im prava i kako mogu zatraæiti novëanu pomoê Fonda. (æm) foto Andro DamjaniÊ
50 reagiranje mediji u svijetu Piπe Vlado VuruπiÊ 51 Poπtovani/a, temeljem Ël. 40 Zakona o medijima koji regulira pravo na ispravak objavljene informacije, traæimo objavu ovog reagiranja, a povodom teksta objavljenog u sluæbenom glasilu Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Novinar broj 1-3/2014. pod naslovom UmijeÊe diplomatiquea, u kojemu autor Toni GabriÊ iznosi niz neistinitih, tendencioznih i klevetniëkih tvrdnji. Prva u nizu neistinitih ËinjeniËnih tvrdnji jest ona da je KopMedija, zadruga za medije i izdavaë hrvatskog izdanja Le Monde diplomatuquea, pri TrgovaËkom sudu u Zagrebu upisana kao druπtvo s ograniëenom odgovornoπêu (od 18. srpnja 2012. Tt-12-11758-2). Naime, TrgovaËki je sud samo nekoliko dana po tom upisu, koji sam kasnije naziva oëiglednom pogreπkom, izdao Ispravak rjeπenja (od 23. srpnja 2012. Tt-12-11758-3) u kojem piπe da se KopMedija u Registar upisuje kao zadruga za medije. GabriÊevo zanemarivanje spomenutog Ispravka rjeπenja, koje je isto tako javno dostupno kao i prethodno pogreπno Rjeπenje, smatramo svjesnom odlukom autora teksta s ciljem povrede ugleda, nanoπenja financijske πtete i diskreditacije rada KopMedije. Druga kljuëna GabriÊeva tvrdnja, ona da se ministrica kulture pismom namjere upuêenom Parizu obvezala na financiranje projekta KopMedije, takoappleer nije istinita. Kao πto je vidljivo iz objavljenog pisma namjere, ministrica se niti jednom reëenicom nije obvezala ni na πto prema KopMediji, kao ni prema pariπkoj centrali Le Monde diplomatiquea. Kako je za zasnivanje obveznopravnog odnosa potreban potpis dviju zainteresiranih strana, a pismo o kojem je rijeë potpisala je samo ministrica kulture, obvezni odnos, svakome je jasno, nije zasnovan. Ministrica je u pismu samo napisala da se plan za pokretanje hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea uklapa u kriterije natjeëaja za trogodiπnju (2013. - 2015.) financijsku potporu Ministarstva kulture koji se uskoro otvara, kao i u politiëke prioritete tog Ministarstva. Iz ministriëina pisma vidljivo je da se vanjskopolitiëke teme spominju iskljuëivo u kontekstu medijske politike za koju je, podsjeêamo, nadleæna institucija upravo Ministarstvo kulture, a prema rijeëima same ministrice: VanjskopolitiËke teme, naæalost, veê dugo nisu u rasponu interesa dominantno privatnog novinskog izdavaπtva u Hrvatskoj, tako da Êe pokretanje LMD-a bitno doprinijeti pluralizmu medijskih sadræaja. ImajuÊi u vidu da pluralizam politiëkih stajaliπta u medijskoj sferi preëesto ovisi o aktivistiëkom entuzijazmu prekarnih izdavaëkih projekata, iznimno je vaæno osigurati stabilnu javnu potporu dugotrajnom izlaæenju hrvatskog izdanja. Napokon, kooperativna inicijativa Medijske zadruge KopMedija posebno raduje kao doprinos buduêem, nadamo se, pluralizmu vlasniπtva medija. Suprotno zlonamjernim GabriÊevim interpretacijama da je ministrica pismenim obvezivanjem pariπkom LMD-u dovela struëne vrednovatelje pred gotov Ëin, kojima autor teksta stvara laæni dojam da je Le Monde diplomatique sredstva dobio odlukom ministrice, a ne na natjeëaju, jedina je istina da je Le Monde diplomatique sredstva dobio na isti naëin na koji su dodijeljena i Toniju GabriÊu - odlukom peteroëlanog Kulturnog vijeêa za knjiænu, nakladniëku i knjiæarsku djelatnost, a na temelju ocjenjivanja predloæenih projekata na natjeëaju za sufinanciranje programa Ëasopisa i elektroniëkih publikacija. Zaπto GabriÊ u svom tekstu o naëinu odluëivanja i dodjele sredstava nije anketirao Ëlanove Kulturnog vijeêa o navodnom svrπenom Ëinu? Jedino suvislo Ëemu se moæemo domisliti jest autorova bojazan da bi od njih dobio po sebe nezadovoljavajuêi odgovor, toënije da su pri donoπenju odluke djelovali autonomno. Nejasno je takoappleer zaπto Toni GabriÊ uopêe suraappleuje s Ministarstvom kulture, a vidjet Êemo kasnije da se takvoj suradnji rado odaziva, ako smatra da je Ëlanove pojedinih tijela lako dovesti pred gotov Ëin, odnosno ako ih tretira kao nedorasle i nesposobne za samostalno odluëivanje. ZakljuËimo: buduêi da je spomenuto ministriëino pismo po svojoj pravnoj formi i uëincima iskljuëivo neobvezujuêe pismo namjere, a nipoπto pismo kojim se zasniva neki obveznopravni odnos, ono niti je prejudiciralo, niti je to moglo, rjeπenje ili odluku vezanu uz natjeëaj i dodjelu sredstava Le Monde diplomatiqueu. Uostalom, naëelna podrπka nekom novom i nezavisnom mediju, a s obzirom na njegov profil, po naπem je uvjerenju ministriëin legitimni politiëki Ëin. Ministrica je imala priliku javno izraziti zadovoljstvo pokretanjem hrvatskog izdanja LMD-a ili je, s druge strane, sve to mogla preπutjeti i domaêe izdanje prepustiti træiπtu, eventualnim sponzorima i pokrajnjim interesnim krugovima, πto bi takoappleer bio Ëin vrijedan diskusije o ideoloπkoj mu pozadini. Ali principijelno zahtijevati ukidanje same te moguênosti - aktivnog bavljenja politikom, naime - jest meritokratska podvala koju najbolje moæe zastupati upravo autor nasrtaja na LMD. Naime, Toni GabriÊ je bio sastavljaë kriterija natjeëaja Ministarstva kulture za neprofitne medije za 2013. godinu, po kojima je portal H-alter, a Ëiji je on glavni urednik, zauzeo prvo mjesto. Pritom valja istaknuti, jer GabriÊ dræi do tog aspekta, da na mjesto sastavljaëa kriterija nije doπao putem javnog natjeëaja ni formalnim demokratskim kanalima. Sam bi si GabriÊ, u duhu Ëlanka posveêenog KopMediji, javno zacijelo trebao postaviti pitanje tko ga je ovlastio za to, na osnovu kojih kvalifikacija, zaπto bi baπ on bio najbolji izbor i tko bi uopêe trebao pisati kriterije o tome tko Êe pisati kriterije. GabriÊevo pitanje, koje si, naravno, neêe javno postaviti, zanimljivo je zbog njegove licemjerne primjedbe vezane uz angaæman dvoje Ëlanova KopMedije u jednom medijskoistraæivaëkom projektu Ministarstva kulture. On najprije konstatira da nitko nije bio zakonski duæan raspisati javni natjeëaj za angaæiranje suradnika za tu potrebu, ali svejedno inzistira na tome da se taj natjeëaj raspisati - morao. Razlog takvom podijeljenom pristupu natjeëajnoj problematici prepoznajemo u oëitoj motivaciji zadræavanja utjecaja nad raspodjelom javnog novca, dakle u GabriÊevoj konkurentskoj i kompeticijskoj ostraπêenosti. Dok Igora LasiÊa i Andreu Milat kao Ëlanove KopMedije optuæuje za suradnju s Ministarstvom kulture, namjerno preπuêuje Ëinjenicu da su oba prozvana Ëlana tijekom cijele godine suradnje s Ministarstvom ujedno bila i aktivni Ëlanovi Udruge za nezavisnu medijsku kulturu (UNMK), koja je nakladnik portala H-alter, Ëiji je Toni GabriÊ glavni urednik. Istovremeno, tijekom iste godine u Ministarstvu je u Odjelu za medije zaposlena joπ jedna Ëlanica UNMK-a, πto sve GabriÊ u svom napadu na KopMediju preπuêuje, kao πto preπuêuje i Ëinjenicu da je upravo on na natjeëaju za koji je pisao kriterije dobio najveêu potporu u visini od 400.000 kuna za proizvodnju medijskog sadræaja. Ne zaboravimo, veêi dio tog medijskog sadræaja proizveden je tako πto je jednostavno preuzet iz drugih medija, uglavnom bez odobrenja autora prenesenih tekstova. Na natjeëaju za neprofitne medije H-alter je u rubrici za koju je bitan broj autorskih tekstova ostvario maksimalan broj bodova, premda je za promatranu godinu na tjednoj razini imao svega nekoliko autorskih tekstova. Ako usporedimo sufinanciranje KopMedije i sufinanciranje UNMK-a, lako je utvrditi da je GabriÊeva udruga bitno izdaπnije potpomognuta javnim sredstvima koja stoje na raspolaganju Ministarstvu kulture od KopMedije. Uz to, oko medijske politikea ri raznim aktivnostima Ministarstva kulture angaæirano je viπe Ëlanova UNMK-a nego naπe medijske zadruge, dakle pravo je pitanje tko je tu i zaπto privilegiran i tko te privilegije æeli saëuvati. to se tiëe natjeëaja pod nazivom Javni poziv za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima, KopMedija se odluëila prijaviti sa svojim prijedlogom nakon πto je od zainteresiranih novinara zaprimila æelje da se odreappleenim temama bave na naëin na koji ih obraappleuje upravo LMD. Potaknuti time, kao i Ëinjenicom da se natjeëajnom dokumentacijom nije traæio dokaz o upisu u Registar neprofitnih organizacija, uputili smo Ministarstvu kulture upit moæemo li se prijaviti na spomenuti natjeëaj i pritom dobili potvrdan odgovor. Za eventualne daljnje nejasnoêe oko natjeëajnih kriterija i profitnosti, odnosno neprofitnosti zadruga, KopMedija nije i ne moæe biti odgovorna ni na koji naëin. Na kraju, ali ne najmanje vaæno, prilikom nastanka teksta UmijeÊe diplomatiquea autor Toni GabriÊ i uredniπtvo Novinara nisu kontaktirali niti su za podatke ili komentar zatraæili prozvanu stranu, u ovom sluëaju KopMediju, zadrugu za medije. Krajnje neprofesionalnim, ako ne i zlonamjernim, smatramo ponaπanje uredniπtva Novinara koje je dozvolilo da se publicira Ëlanak u kojemu se desetak kolega novinara eksplicitno optuæuje za korupciju, a da pritom nikome od njih nije dana prilika da se oëituje o iznesenim diskvalifikacijama. Tim viπe πto tekst, objavljen pod tendencioznim opremom UmijeÊe diplomatiquea, nije pisan iz pozicije objektivnog i neutralnog novinara koji informacije objavljuje u interesu javnosti, nego iz pozicije poslovno zainteresirane strane koja se takoappleer natjeëe za sredstva Ministarstva kulture, πto je uredniπtvo Novinara moralo znati. Stoga otvorenom ostavljamo moguênost da zadovoljπtinu potraæimo na sudu. Molimo vas da ovaj ispravak objavite u roku i na naëin predviappleen Zakonom o medijima, u sljedeêem broju Novinara, a prije toga na web-stranicama Hrvatskog novinarskog druπtva. Za KopMediju, zadrugu za medije Andrea Milat, upraviteljica U Zagrebu, 14. travnja 2014. Nogomet jedina tema mjeseca Ovih vruêih, paklenih dana kasnog proljeêa godine Gospodnje 2014., kao i svake Ëetiri godine veê punih, respektabilnih 80 godina (koliko ima i trener svih trenera iro BlaæeviÊ) oëi, srca i umovi svijeta bit Êe prikovani uz najveêu planetarnu manifestaciju: Svjetsko nogometne prvenstvo u Brazilu. Nogomet je odavno postao majkom svih dogaappleaja i nema gotovo nikoga tko bi na tu manifestaciju ostao imun, makoliko bio i antinogometno nastrojen. Prema istraæivanjima javnog mijenja, ni spuπtanje ljudi na Mars ne bi bilo gledano toliko kao finale Svjetskog prvenstva. Ovih nestvarnih nogometnih dana ludila prestaje svaki interes za sve ostale dogaappleaja, makoliko uzbudljivi, dramatiëni, tragiëni, veseli, turobni ili povijesni bili - naime, upravo sva ta raspoloæenja, emocije i optereêenja nude utakmice SP-a. Nogomet veê sada jede i baca u zapeêak sve druge teme poput onih hoêe li veê jednom taj Slavjansk pasti ili ne u ruke krvoæednih strana ukrajinskog sukoba, svatko veê odmahuje rukom na operetne raskole u SDP-u ili iranski nuklearni program, ali i kobnu sudbinu neke Kim Jong Unove urokljive tetke pa Ëak i Putinove macho pictoriale. Nogomet postaje okosnica oko koje se vrti svjetsko javno mnijenje. Neviappleen interes Ovo, 20. jubilarno okupljanje, najboljih svjetskih reprezentacija ujedno je najveêi i medijski dogaappleaj. Gotovo da se ni Olimpijske igre viπe ne mogu nositi s tim fenomenom. Na svakog nogometaπa doêi Êe, kaæu, viπe od 50 medijskih djelatnika i ni jedna jedina tajna iz svlaëionica, koje djeluju poput startrekovskih space shuttleova i dobro utvrappleenih kampova koji su nadgledaniji i izoliraniji od paranoiëne sovjetske granice 30-ih godine, ne smije ne doêi do Ëitatelja, sluπatelja ili gledatelja. Mediji su vrlo brzo shvatili znaëaj i privlaënost nogometa, mada je ipak potrajalo da se pozicionira na medijskom prostoru, onako kako to izgleda danas. Naime, tehnologija i marketing su u mnogome odreappleivali taj, gotovo neobjaπnjivi, rast interesa. Recimo, rezultati s prvog SP-a 1930. u Urugvaju stizali su i s nekoliko dana zakaπnjenja, putujuêi preko oceana, na vesla, zaobilaznim putevima. Rezultati s te prve svjetske smotre, recimo u tadaπnjim hrvatskim medijima, stiskali su se na zadnjim stranicama, uz vijest o tome kako je zaprega kod Podsuseda izmakla kontroli pripitog selaka iz ZapreπiÊa te naletjela na postariju kumicu za zeljem koji je nosila na Dolac. Vremena su se tako promijenila. Nogomet je danas naslovna vijest. Mediji su bili i ostali neizostavna pratnja nogometa, pa je doπlo do simbioze koje je postala medijski fenomen kako 20. tako i 21. stoljeêa. Recimo, s utakmicom Engleska - SAD 0:1 (inaëe jednom od najsenzacionalnijih rezultata u povijesti svjetskih prvenstava) na SP-u u Brazilu 1950., bila je dodatna medijska zbrka. Naime, kao πto se zna, Englezi su izgubili od reprezentacije iz zemlje gdje je nogomet tada bio velika nepoznanica. Rezultat je odmah obletio svijet putem tada najveêeg tehnoloπkog dosega - telefaksom. No, neke engleske novine objavile su, pozivajuêi se kasnije na nesavrπenost telefaksova, da je utakmica zavrπila rezultatom 10:1 za Englesku, πto zapravo ne bi bilo iznenaappleenje. Mislili su da je ispred engleske 0 ispala 1. Koliko je sve napredovalo, kazuje i brojka od 1,2 milijuna telefonskih, televizijskih, internetskih i radiokabela kojima se 60 puta mogla obujmiti Zemlja, instaliranih u Francuskoj 1998. O medijima u sluæbi nogometnih strasti govori i podatak da su, na spomenutom Prvenstvu 1950., na dan odluëujuêe utakmice s Urugvajem, brazilske novine donijele fotografiju svoje reprezentacija s natpisom Ovo su svjetski prvaci! I pokazalo se, kao nebrojeno puta u povijesti, da nitko ne treba trëati pred rudo, osobito ne novine. Brazil je tu utakmici izgubio i ostao bez bezecirane titule. Legenda kaæe da je upravo ta naslovnica motivirala urugvajske nogometaπe da odigraju utakmicu svog æivota i ne smo da posrame Brazil usred njihova hrama - Maracane, nego da oëitaju i lekciju nadmenim brazilskim novinarima. Teπki novinarski lapsusi O zanimljivost novinarske svemoêi i spremnosti za svaku priliku, svjedoëi i priëa odnedavno. Usred odluëujuêe utakmice Japana, na SP-u 2002., s Tunisom, novinska agencija Koyoda poslala u optjecaj tekst - Tragedija u Osaki i Uniπteni japanski snovi. Japan je u tom trenutku vodio veê 2:0 protiv Tunisa i bio je siguran u prolaz u drugi krug. No, novinari te agencije pedantno su se pripremili za sve varijante, od one katastrofalne do uspjeπne. Vaæno je da budu prvi! No, neki aljkavi sluæbenik ili nogometni neznalica greπkom je poslalo u svijet krivi scenarij i zabezeknuo japanske navijaëa. Agencija se kasnije ispriëavala, ali je ipak uπla u anale teπkih novinarskih lapsusa. Mediji su, dakle, neizostavan pratilac svjetskih nogometnih prvenstava. Radioprijenosi utakmica vode se od 1930. godine, a televizija kao najveêi nogometni fan, ukljuëila se veê na Jubilarno, 20. Svjetsko prvenstvo najveêi je medijski dogaappleaj. Na svakog nogometaπa doêi Êe, navodno, viπe od 50 medijskih djelatnika, tako da nijedna tajna iz svlaëionice neêe mimoiêi Ëitatelja, sluπatelja ili gledatelja
52 Rezultati s prvog SP-a 1930. u Urugvaju stizali su i s nekoliko dana zakaπnjenja, putujuêi preko oceana, na vesla, zaobilaznim putevima. U tadaπnjim hrvatskim medijima stiskali su se na zadnjim stranicama, uz vijest o tome kako je zaprega kod Podsuseda izmakla kontroli pripitog selaka iz ZapreπiÊa te naletjela na postariju kumicu za zeljem koji je nosila na Dolac petom prvenstvu 1954. u vicarskoj, odakle su emitirana prvi izravni prijenosi. Od prvenstva u vedskoj 1958. broj novinara rapidno raste pa je tada bilo Ëak 1500 akreditiranih predstavnika medija. Iako je televizija na velika vrata uπla, kako smo rekli, u vicarskoj, SP u vedskoj 1958. oznaëio je poëetak sustavnog praêenja natjecanja putem televizijskog ekrana. No, oko toga se mjesecima prije poëela voditi pravno-financijska bitka izmeappleu organizatora prvenstva i Eurovizije. Tada je glavni problem bio kako nadoknaditi πtetu πvedskim organizatorima ako zbog prijenosa padne prodaja ulaznica. DomaÊini su postavili limit od 85 posto prodanih ulaznica i tada su pristajali na prijenos. No, to je bilo teπko ostvariti, jer su se (danas je to Ëuappleenje u svijetu) ulaznice kupovale na dan utakmice! Osim toga, navijaëki turizam nije bio ni u povojima. On Êe doêi tek na prvenstvima krajem 60-ih i poëetkom 70-ih. Svjetsko prvenstvo nezamislivo je danas bez televizije, a smatra se da Êe televizije stotinjak zemlja prenositi uæivo sve utakmice Prvenstva u Brazilu, a televizijska prava postala su najveêa stavka u zaradi organizatora. I dok su tv-prava za Prvenstva odræana do Italije 1990. bila moglo bi se kazati na simboliënoj razini, od prava za SP 2006. godine u ujedinjenoj NjemaËkoj utræeno je 1,2 milijarde ameriëkih dolara, dok se, usporedbe radi, od sponzora stilo tek 800 milijuna dolara. Tako su, recimo, njemaëke javne postaje ARD i ZDF, koje su otkupile pravo na prijenos utakmica, za 170 milijuna dolara, morale naplaêivati 30 sekundi reklame za gotovo 300 tisuêa dolara kako bi pokrile utroπena sredstva. Nogometaπi reporteri To svakako nije Ëudno jer je, recimo, proπlo Prvenstvo 2010. godine u JuænoafriËkoj Republici svaku utakmicu u prosjeku gledalo na televiziji oko 400 milijuna ljudi, a to znaëi je da 26 milijardi ljudi gledalo cijelo Prvenstvo. Sad se smatra da Êe, samo uvodnu utakmicu Brazila i Hrvatske, na televizijskim ekranima gledati oko dvije milijarde gledatelja. No, podsjetimo se, nekih starih sluëajeva, kada su zbog sredstava mnogi kuburili s novinarima, ali su æeljeli izvjeπtaje. Pa je tako za jedne moskovske novine s Prvenstva u vedskoj izvjeπtavao igraë zbornaje komande Sergej Salnikov. SliËno je bilo i u»ileu 1962. kada su zagrebaëke i beogradske novine angaæirale nogometaπe da im πalju izvjeπtaje, pa je zbog toga dolazilo do mnogih zabuna, jer bi neki igraë koji je radio za Politiku, na tribinama vidio jedan broj gledatelja, a onaj igraë koji je bio douπnik Vjesnika prebrojao bi drukëije, pa su se izvjeπtaji Ëesto drastiëno razlikovali. Kako se nogomet razvijao, tako je medijska glad postajala sve veêa, pa su nogometaπi postajali traæena roba i nedodirljivi idoli. Na Prvenstvu u Meksiku 1970. brazilska reprezentacija je objavila cjenik za razgovore s njihovim igraëima, pa je druæenje s Peleom od nekih petnaestak minuta koπtalo tada vrtoglavih 1400 ameriëkih dolara. Nogomet je postao stilom æivota, a mediji, kao i mnogi, æive od - nogometa. Tako Êe biti i sada u Brazilu. I za Ëetiri godine u Rusiji. I za sljedeêe Ëetiri u...!? mediji u svijetu Piπe Ozren Podnar Zanimanje n ovinar: glavni trendovi u 2014. to danaπnji novinari moraju znati da bi saëuvali svoju karijeru? Bacimo li pogled prema nastavku 2014., uoëavamo nekoliko kljuënih strategija na koje Êe se oslanjati novinska industrija u nastojanju da odræi korak s vremenom. To su mobilne tehnologije, individualizirani sadræaj i organsko oglaπavanje Novinska Êe industrija i dalje æivjeti blizu ruba te Êe se morati oslanjati na kreativnost i inovacije ako æeli preæivjeti, iznio je medijski guru Ken Doctor predstavljajuêi trendove u novinarstvu na nedavnom World Publishing Dxpou u Amsterdamu. Mediji Êe uvoditi nove strategije, istiëe Doctor. Susrest Êemo se s novim medijskim proizvodima usmjerenima na posebne skupine Ëitatelja. Neki Êe tiskani mediji radi uπtede mijenjati ritam izlaæenja pa Êe, umjesto svakodnevno, izlaziti Ëetiri ili tri puta tjedno. U upotrebu Êe uêi nova generacija paywalla, modela naplate on line sadræaja. Prihodi od oglasa u tiskanom novinarstvu nastavit Êe padati, nakon πto su u zadnje godine na globalnom planu pali za 39 posto prosjeënim tempom od 51 milijardu dolara godiπnje. Oglasi Êe se i dalje seliti na digitalnu platformu, a pritom Êe poprimati nove, maπtovite oblike u cilju πto uspjeπnije mimikrije s uredniëkim dijelom sadræaja. to novinari moraju znati o trendovima u novinskoj industriji i kakva znanja i vjeπtine moraju posjedovati da bi opstali u ovom biznisu? Bacimo li pogled prema nastavku 2014., uoëavamo nekoliko kljuënih strategija na koje Êe se oslanjati novinska industrija u nastojanju da odræi korak s vremenom. To su mobilne tehnologije, individualizirani sadræaj i organsko oglaπavanje. Bujanje mobilnosti Svrha glasila uvijek je bila prenoπenje vijesti javnosti, gdje god se ona nalazila. NekoÊ se to odvijalo na gradskom trgu, a danas na beæiënim ureappleajima i druπtvenim mreæama. Prema predviappleanjima struënjaka kao πto su Caroline Little i Ken Doctor, upotreba mobilnih ureappleaja nastavit Êe bujati te Êe se mobilni korisnici po brojnosti i dalje pribliæavati korisnicima stolnih ureappleaja. Proπle su godine digitalni mediji ostvarivali 33 posto prometa s mobilnih platformi, osam posto viπe nego 2012. BBC je proπlog srpnja prvi put, u dva nepovezana dana, zabiljeæio veêi promet s mobilnih nego sa stolnih raëunala. ZahvaljujuÊi ovom trendu, ove Êemo godine svjedoëiti sve veêem broju nakladnika kojima Êe mobilna strategija biti na prvome mjestu, a ne puki dodatak prikazu sadræaja na raëunalima. VeÊ vidimo kako mediji obnavljaju svoje internetske stranice i uvode nove aplikacije, oëito intenzivno razmiπljajuêi o Ëitateljskom doæivljaju. Mnogi su predviappleali da Êe digitalna era odvesti duge novinarske forme do izumiranja, no to se nije dogodilo. Kvalitetni Êe sadræaji i dalje imati mnogo Ëitatelja, a neki Êe od njih biti voljni i platiti pristup. Ipak, mobilni saæeci vijesti naziru se kao novi hit za korisnike smartfona i tableta, ocjenjuje Forbes u prilogu o trendovima u novinskoj industriji. Primjerice, Yahoo je nedavno kupio Summly, servis koji putem algoritama saæima vijesti za mobilne ureappleaje. Osluπkivanje potroπaëa I novinski i oglaπavaëki biznis brzo se mijenjaju pod utjecajem Facebooka, Twittera, Tumblra i drugih druπtvenih mreæa. VodeÊe druπtvene mreæe iz dana u dan sve viπe podsjeêaju na medijske kompanije, tako πto objavljuju svakovrsne programske i reklamne sadræaje. Sve se viπe Ëitatelja informira putem druπtvenih mreæa, prateêi preglede i saæetke vijesti koje stvaraju njihovi prijatelji. No, i mediji se mogu okoristiti tragovima koje korisnici ostavljaju na druπtvenim mreæama. Novinska industrija sve Êe viπe koristiti tehnoloπke moguênosti prikupljanja podataka o Ëitateljima da bi im isporuëila osobno relevantne i ciljane vijesti. Ove Êe godine sve viπe medija osluπkivati potroπaëe i krojiti sadræaje prema njihovim interesima, potrebama i aktivnostima. Na temelju informacija o trenutnoj lokaciji ili planovima putovanja, mediji Êe predviappleati kretanja korisnika i nuditi im relevantnije vijesti vezane za njihovu lokaciju. Tako Êe vijesti biti ne samo vremenski, nego i prostorno aktualne, a Ëitatelji Êe biti zahvalni πto im je olakπano snalaæenje u internetskom moru informacija. OglaπivaËi pokreêu medije Kompanije koje ranije nisu imale veze s medijima ulaze u nakladniπtvo i pokreêu glasila radi oglaπavanja vlastitih proizvoda i usluga, a za ureappleivanje i pisanje angaæiraju uglavnom slobodne novinare. OglaπivaËi koji joπ nisu spremni za osnivanje vlastitih medija ulaze dublje u sponzorske odnose i naruëuju sadræaje temeljene na njihovim proizvodima i uslugama, ali za Ëiju su realizaciju ipak zaduæeni novinari i urednici. Organsko oglaπavanje (engl. native advertising) oblik je digitalnog oglaπavanja u kojemu su oglasi stilom i formom uklopljeni u ostali sadræaj internetskog portala. Radi se o sponzoriranom Ëlanku ili drugom sadræaju tako oblikovanom da πto manje odudara od nesponzoriranih sadræaja. To je joπ jedan oglaπavaëki trik sraëunat na nenametljivo uvlaëenje pod koæu Ëitateljima, sklonim preskakanju oëiglednih reklama. Nakladnici Êe morati izaêi ususret oglaπivaëima u pogledu poveêane vidljivosti oglasa. Donedavna je svaki oglaπivaë traæio postavljanje oglasa na vrh stranice, no u meappleuvremenu su zakljuëili da Ëitatelji skrolaju bræe nego πto se oglasi stignu prikazati. Stoga sve viπe oglaπivaëa zahtijeva da njihovi oglasi budu vidljivi barem na sekundu. Ako Ëitatelj skrola naniæe, oglas Êe se takoappleer pomicati prema dolje. Druga je opcija da duæe skrolanje omoguêi vidljivost veêem broju oglasa smjeπtenih uz tekst. Alati za vanjsku suradnju Mediji Êe teæiti proizvodnji priloga koji obuhvaêaju tekst, zvuk, video i crteæ. Iako atraktivne, takve Êe multimedijske reportaæe ostati u domeni bolje stojeêih i ambicioznijih nakladnika, jer Êe njihova proizvodnja biti skupa, spora i ograniëena nedostatkom osoblja. Danaπnje medijske redakcije nisu kadrovski opremljene za proizvodnju dovoljne koliëine sadræaja uz koje bi se mogla vezati dovoljno πiroka paleta reklama od kojih je moguêe udobno æivjeti. U vrijeme sniæenih prihoda veêina medijskih organizacija zapoπljava manje novinara nego do prije Ëetiri ili pet godina pa raste potreba za proizvodnjom sadræaja izvan redakcije. Da bi to bilo moguêe, mediji Êe morati na svoje stranice postavljati jednostavne alate s kojima Êe se moêi sluæiti vanjski autori sadræaja kao πto su Ëitatelji-reporteri, komentatori i slobodni novinari Crowdfunding: rast mikrosponzoriranja OËekuje se nastavak razsta Indiegoga i Kickstartera, internetskih servisa za crowdfunding ili mikrosponzoriranje. To je postupak prikupljanja malih novëanih iznosa od velikog broja ljudi za raznolike kreativne projekte, koji mogu biti i nakladniëke prirode. Po trenutaëno najpopularnijem modelu mikrosponzoriranja, primatelj sredstava daje svakom sponzoru odreappleene povlastice (engl. perks) ovisno o uplaêenom iznosu. Primjerice, uspije li skupiti dovoljno sredstava za pokretanje medija, nakladnik moæe obeêati sponzoru pretplatu ili besplatan pristup premijernim sadræajima. U drugim modelima davatelji sredstava mogu raëunati na simboliëan udio u profitu (bude li financirani projekt donosio profit) ili na dionice poduzeêa osnovanog od prikupljenih sredstava. Jedan model obuhvaêa klasiëne donacije, za koje donatori ne traæe nikakve protuusluge 53 Proπle su godine digitalni mediji ostvarivali 33 posto prometa s mobilnih platformi, osam posto viπe nego 2012. BBC je proπlog srpnja prvi put, u dva nepovezana dana, zabiljeæio veêi promet s mobilnih nego sa stolnih raëunala. ZahvaljujuÊi ovom trendu, ove Êemo godine svjedoëiti sve veêem broju nakladnika kojima Êe mobilna strategija biti na prvome mjestu, a ne puki dodatak prikazu sadræaja na raëunalima
54 Concept store u raljama prudentnih benefita recite im Piπe Nives OpaËiÊ»itajuÊi i sluπajuêi moje jeziëne savjete (koji to zapravo i nisu, tek kap u moru da se hrvatski leksik kliko-toliko saëuva od nepotrebnih bedastoêa iz naslova), ljudi mi i sami πalju bisere na koje naiappleu. OËito ih zasmeta isto ono πto zasmeta i mene: u prvom redu nerazumljivost. Tako mi je pod bombastiënim nadnaslovom: Modni poremeêaj u (svejedno je kako se grad zove) stigla istrgnuta stranica s rukom napisanim komentarom na cijeli Ëlanak: to je prije svega jeziëni poremeêaj. O Ëemu je rijeë? Jedna modna dizajnerica otvara na glavnom trgu svojega grada, kako je sama i zamislila, concept store, u kojem Êe, osim svoje unikatne odjeêe pod brendom Fashion Disorder, prodavati i nakit ili torbe svojih kolega dizajnera. Sama ta pojava u naπem je tisku oëito izazvala tektonski modni poremeêaj, no pritom onaj jeziëni nisu ni primijetili. Jer ako poënete traæiti πto bi to bilo concept store, uvjerit Êete se da ga ni u jednom englesko-hrvatskom rjeëniku nema. To je, dakle, kao i tolike druge stvari oko nas, neπto neopisivo. Jer ako razglobimo sastavne dijelove ove sintagme, vidjet Êemo da puno smisla baπ i nema. Concept znaëi pojam, ideja, zamisao, misao, shvaêanje, pristup, koncepcija, doktrina, naëelo, formulacija, definicija... A store moæe biti zaliha, skladiπte, obilje; robna kuêa, trgovina, duêan, prodavaonica. Mi glupi (i dosadni zato πto u svemu traæimo neki smisao) joπ uvijek æivimo bez ikakvih benefita. Naime, niπta ne razumijemo. U samostalnoj hrvatskoj dræavi i u hrvatskom tisku, koji je sada konaëno svoj i slobodan, a ne kao nekoê - dirigiran (bilo iz Beograda bilo iz Saveza komunista). Doduπe, vlasnici medija malo su odnaroappleeni, nisu baπ na ti s hrvatskim prilikama (s hrvatskim jezikom joπ manje), no pustimo sada to, Ëemu traæiti dlaku u jajetu?! Tko je nama kriv! Benefiti odoπe boljima i viπima, a nas ne dopadoπe. Razumijevanje hrvatskoga tiska oëito i nije jedini benefit bez kojega mi (takvi) æivimo. Jer benefit je korist, uæivanje, blagodat, prednost, potpora, povlastica i, prema latinskom, beneficija. Ljudi koji su cijeli svoj poπteni radni vijek proæivjeli bez ikakvih povlastica (razumljivijih i na planu izraza, a pogotovo na planu sadræaja - dobri stari F. de Saussure!), radeêi samo svoj posao, poπtovali su veê i svoje radno mjesto kao blagodat πto uopêe imaju posao i nisu nad kruhom traæili pogaëe. No danas za one koji se usude kritizirati te bjelosvjetske gluposti obiëno govore da nismo prudentni! Niti smo bili nisi smo sada. Sva prenemaganja koja sam nabrojila u Ëlanku ne govore samo pokondirene tikve poluinteligenata i kojekakvih spadala koji se na taj naëin misle uzdiêi u oëima uëenih. Naæalost, tako i govore i piπu i filozofi, znanstvenici, no moæda ni mnogi od njih nisu danas daleko od mentalnoga sklopa skorojeviêa: izraæavaj se πto nerazumljivije, pa Êe ti upravo ta nerazumljivost dati auru znanstvenosti. I u to se uvjeravam vrlo Ëesto lektorirajuêi jedan znanstveni Ëasopis. Mislila sam da znanost mora biti razumljiva svima, a ne da je zaodijevaju u ruho koje Êe je uëiniti πto nerazumljivijom. Zaπto prudentan, kojega nema ni u rjeëniku stranih rijeëi? Zar samo zato πto se tako kaæe u engleskom jeziku? U englesko-hrvatskom rjeëniku doista piπe: prudent, razborit, oprezan, promiπljen, pametan. Uz prudence piπe: razboritost, oprez, mudrost, promiπljenost. No u latinsko-hrvatskom rjeëniku lijepo piπe: prudens, prudentis, razborit, iskusan, vjeπt; pametan, mudar. Zaπto nismo mogli ostati na bilo kojem hrvatskom ekvivalentu latinskoga pridjeva prudens, veê prema tome koje nam znaëenje najbolje odgovara onomu πto æelimo iskazati? Moglo se da se htjelo. No, istini za volju, i meappleu lingvistima ima sve viπe onih koji se takvim teænjama uopêe ne opiru. toviπe, prije Êe se pobuniti protiv mojega stava da nam neke tuappleice uopêe nisu potrebne nego protiv njihova nepotrebnog uvoappleenja. Jer, kaæu, ovako je komunikacija leæernija. Je li? Moæda i jest. Jer concept store nudi tolike prudentne benefite da bi bio grijeh propustiti koji od njih Bio sam Ëlan Kinokluba Split od 1955. godine pa sam tada joπ viπe zavolio i sve ËeπÊe koristio fotoaparat. Glede fotografije moram spomenuti najupeëatljiviju osobu mog djetinjstva, barbu Meneta, odnosno Dinka DamjaniÊa, koji me je i fotografirao kada sam imao svega osam dana, pretpostavljajuêi da tako mizeran ni neêu dugo Jozo PetriËeviÊ intervjurazgovarao andro damjaniê 55 Kao fotograf dirigirao sam pred 900 komsomolaca u Moskvi Na prigodnoj sveëanosti upriliëenoj u Bijeloj dvorani Hrvatskog novinarskog druπtva, 7. travnja ove godine, obavljena je sveëana dodjela nagrada iz 11. sezone ovog najveêeg fotoreporterskog natjeëaja i priznanja za posebno vrijedan doprinos hrvatskoj novinskoj fotografiji. Danas predstavljamo jednog od Ëlanova KuÊe slavnih hrvatskog fotonovinarstva i dobitnika priznanja za posebno vrijedan doprinos fotonovinarstvu Andru DamjaniÊa, nadaleko poznatog fotoreportera splitske Slobodne Dalmacije. Najprije srdaëno vam Ëestitamo na dodjeli Priznanja za poseban doprinos hrvatskom fotonovinarstvu i ulasku u KuÊu slavnih hrvatskog fotonovinarstva. Velika vam hvala na najljepπim æeljama i na nagradi meni posebno dragoj, jer dolazi od struënih kolega. to to priznanje za vas znaëi? - Imam razliëitih priznanja, ali ovo mi je do sada najdraæe. to vas je odredilo kao fotoreportera? - Bio sam Ëlan Kino-kluba Split od 1955. godine pa sam tada joπ viπe zavolio i sve ËeπÊe koristio fotoaparat. Glede fotografije moram spomenuti najupeëatljiviju osobu mog djetinjstva, barbu Meneta, odnosno Dinka DamjaniÊa, koji me je i fotografirao kada sam imao svega osam dana, pretpostavljajuêi da tako mizeran ni neêu dugo. Tu box kameru darovao mi je i Ëuvam je u svojem domu kao oko u foto Tom Dubravec
56 intervju andro damjaniê 57 Bio sam lutalica, vagabundo. Osim zadataka za list, putovanja po svijetu iskoristio sam i za povezivanje s politiëarima, sportaπima, kulturnim i folklornim klubovima i grupama (npr. Filip DeviÊ; s njima sam posjetio vedsku, Norveπku,»eπku, Poljsku, NjemaËku, Austriju, Italiju bezbroj puta, Sovjetski Savez, Egipat ). ZnajuÊi kamo Êu putovati, nabavljao sam odreappleenu literaturu i s osobom iz grupe obilazio znamenitosti - muzeje, crkve, groblja, akvarija, zooloπke vrtove itd. Tako sam saëuvao vrlo zanimljivih snimaka. Npr, u»ehoslovaëkoj (Pragu) bio sam, stjecajem okolnosti, 24 puta, u Rusiji dvaput, u Poljskoj tri, u Egiptu tri, NjemaËkoj 10-ak, a u Italiji nebrojeno puta glavi meappleu ostalih 47 fotoaparata raznih vrsta i profila osim, naravno, digitalnih. Svjesno sam omeappleio raspon izmeappleu crnog i bijelog, uvijek dostatnim da pokaæem kako ja vidim stvari. Kada danas gledate retrospektivno, moæete li reêi - ja sam sretan Ëovjek? Jesu li se ispunila sva vaπa predviappleanja? - Zadovoljan sam i ako mi se nisu ispunila sva predviappleanja. To je na kraju krajeva i normalno. Ljudski. Kada ste napravili prvu fotografiju, πto ste prvi put snimali i gdje ste je objavili? - Prvi moji snimci bili su okoliπ, ljudi, ribari, brodovi, seljaci, æivotinje: psi, maëke, magarci, stoka i cvijeêe pa i neke manifestacije (feπte). Niπta od toga nije objavljivano. S kakvim ste fotoaparatom zapoëeli taj izuzetno odgovoran novinarski zanat? - Moj prvi fotoaparat bio je Kodak (6x6 na mijeh). Iako ste u godinama, niste joπ bacili fotoaparat u stranu? - Snimam joπ. Jedina je razlika πto aparat ne nosim (otvoreno) veê u torbici. Mnogi su govorili: Andro ni u WC ne ide bez fotoaparata. Tijekom bogate karijere snimali ste mnoge osobe iz razliëitih podruëja druπtveno-politiëkog æivota Splita i πire? Navedite neke najvaænije. - Kako Slobodna Dalmacija nije imala veêu nakladu, πtedjelo se na papiru pa se nije sve ni snimalo - a fotografije nisu ni potpisivane. U Splitu i πiroj okolici snimao sam mnogo tih godina. Snimao sam politiëare: predsjednika Tita, Vicka KrstuloviÊa, Antu JurjeviÊa Baju, Antu ZeliÊa, Ranka AndroiÊa, Radu DumaniÊa, Brunu VuletiÊa, Vicu Buljana, Miku Tripala, Stipu uvara, Draæena Budiπu, Anku Berus, Savku DabËeviÊ KuËar, Aleksandra RankoviÊa, KoËu PopoviÊa, Stanu Dolenca, Janeza Janπu i druge. Glumce: Vanju Dracha, Josipa Glendu, Borisa Dvornika, Zdravku KrstuloviÊ, braêu MarjanoviÊ, Ivicu VidoviÊa, Milku Podrug-KokotoviÊ, Duπicu Æegarac i druge. Dirigente i kompozitore: Borisa Papandopula, Silvija Bombardelija, Krstu Odaka. Kulturnjake, kipare i slikare: Ivana MeπtroviÊa, Milana ToliÊa, Mirka Ostoju, Ivu AndriÊa, Joku KneæeviÊa, Nikolu IgnjatoviÊa, Vaska Lipovca, dr. Krunu Prijatelja, dr. Duπka KeËkemeta i dr. Znanstvenike: dr. Tonka oljana, dr. Antu ErcegoviÊa itd. Filmske reæisere: Alfreda Hitchcocka i Stipu DeliÊa. PjevaËe: Ivu RobiÊa, orapplea MarjanoviÊa, Terezu Kesoviju, Arsena DediÊa, Gabi Novak, TonËa Papina, Severinu VuËkoviÊ, orappleija PeruzoviÊa i druge. Sportaπe: Matu Parlova, Tonka MardeπiÊa, Branka CikatiÊa, ronioca Andru Zankija, koπarkaπe Josipa Gjergju, Dina Raappleu, Kreπu osiêa, Petra Skansija, Ratu TvrdiÊa, atletiëare AlebiÊa, sestre Anu i Luciju ZaninoviÊ, vaterpoliste i plivaëe itd. Sve od malog baluna do meappleunarodnih susreta posebno Hajdukove i Splitove generacije: braêu MatoπiÊ, Bernarda Vukasa, Boæu Kokezu, pa do malih tiêa - barba Luku Kaliternu, Tomislava IviÊa, BiÊu MladiniÊa, Stanka PoklepoviÊa. KomiËare: Olega Popova, najveêi ruskog komiëara i imitatora, Moiru Orfej, cirkusku atrakciju. Artiste: Svengali (iluzionist), AleksiÊ (akrobat). Splitske osebujne likove: Vinka JadrijeviÊa, dr. Pecaru, Marina-Karuzu, Maru Æebon Od tvornica: Jugovinil, Jugoplastiku, Brodogradiliπte, Cetinku, Dalmaciju - Dugi Rat, posebno porinuêa brodova itd. Moæe li se vaπ fotoopus izraziti u brojkama, tisuêama fotografija? - Kad bih spomenuo tisuêe i tisuêe, vjerojatno ne bih pretjerao. VeÊina mojih snimaka je na veêem formatu (6x6) i to preteæno snimljeno Ëeπkim fotoaparatom Fleksaret. Uvjeti su danas za rad kudikamo bolji, zar ne? - Danas je mnogo toga jednostavnije zahvaljujuêi napretku tehnologije pa i procesa daljnje obrade. Ovo je fantazija. Ne samo da ste snimali, nego ste slike i razvijali, pisali potpise pod njih? - VeÊinom sam radio sam. Od snimanja, razvijanja i izrade pa i izbora buduêi da je Slobodna tek zadnjih (mojih radnih) godina zaposlila laboranta.»esto bih uz sliku napisao i tekst. Boravili ste Ëesto i na terenu.gdje ste sve troπili negative? - Bio sam lutalica, vagabundo. Osim zadataka za list, putovanja po svijetu iskoristio sam i za povezivanje s politiëarima, sportaπima, kulturnim i folklornim klubovima i grupama (npr. Filip DeviÊ; s njima sam posjetio vedsku, Norveπku,»eπku, Poljsku, NjemaËku, Austriju, Italiju bezbroj puta, Sovjetski Savez, Egipat ). ZnajuÊi kamo Êu putovati, nabavljao sam odreappleenu literaturu i s osobom iz grupe obilazio znamenitosti - muzeje, crkve, groblja, akvarija, zooloπke vrtove itd. Tako sam saëuvao vrlo zanimljivih snimaka. Npr, u»ehoslovaëkoj (Pragu) bio sam, stjecajem okolnosti, 24 puta, u Rusiji dvaput, u Poljskoj tri, u Egiptu tri, NjemaËkoj 10-ak, a u Italiji nebrojeno puta. Obiπao sam i neka straviëna mjesta kao πto su koncentracijski logori, poglavito Auschwitz, susreêuêi se i s mnogim preæivjelima, πto je bilo posebno dramatiëno. Bio sam i na Olimpijadi u Münchenu, i snimao sve za potrebe Slobodne, ali i Nedjeljne Dalmacije. Iz Moskve imam zanimljiv dogaappleaj. Tamo sam putovao s polaznicima politiëke πkole iz Splita, na dan godiπnjice Komsomola Sovjetskog Saveza, pozvani smo na sveëanu akademiju i predstavljeni publici kao pjevaëka grupa iz Splita. Kako sam na tom putovanju dirigirao klapom, odgovorni za grupu Ivo Mimica odredio me da dirigiram pred oko 900 komsomolaca iz svih pokrajina SSSR-a. Sretna okolnost bila nam je πto je tadaπnji njihov predsjednik Nikita HruπËov bio u Splitu neposredno prije toga, pa su vjerojatno prisutni neπto Ëuli o naπem lijepom Splitu. Dugo bi trebalo da opiπem bezbroj detalja, ali je Ëinjenica da sam, eto, sluëajnoπêu, registriran kao treêi hrvatski dirigent u Moskvi. to biste iz dugogodiπnjeg bavljenja fotografskim zanatom voljeli ponoviti?a πto zaboraviti? - Sve πto sam do sada napravio, ponovio bih, ne zaboravivπi ama baπ niπta. A uëinak je, mogu slobodno reêi, golem i pregolem. Nekad su se fotografijom bavili iskljuëivo kolege, a manje kolegice. Ima li Split neku svoju fotoreporterku? - Imala je Slobodna Dalmacija, Ëini mi se 1958., jednu fotoreporterku po mom sudu vrlo vrijednu, solidnu i aktivnu, danas nema ni jednu. No, u Zagrebu ih je sve viπe, πto je dobro. Je li to posao za æensku Ëeljad? - Smatram da to nije posao za æenu! Naime, ne moæe æena raditi i snimati baπ sve. Trebale bi raditi i snimati samo po sklonostima, prvenstveno prema djeci, obitelji, modi, kulturi, domaêinstvu i sliëno. Uostalom, fotoreporterski posao je vrlo Ëesto izloæen i fiziëkim optereêenjima i opasnostima. Urednici su itekako bitni u naπoj profesiji. Kakva su vaπa iskustva s njima? - Suradnja s urednicima je vrlo bitna, kao i s vlaπêu. Nikad nisam pozivan na red, nije bilo primjedbi na poslove koje sam obavljao. to je s poπtivanjem privatnosti ljudi? - Nekorektno i neljudski je napraviti bilo kome πto ne bi æelio da to uëine tebi. No, Ëeste su autorske ambicije zbog popularnosti, a vezano uz sve ËeπÊe afere. Jeste li Ëlan neke politiëke stranke? - Ne pripadam ni jednoj politiëkoj stranci. Poπtujem privatnost, istinu i pravdu za sve jednako. No ne tajite simpatije prema... - Od ranije sam vezan za NK Hajduk. Naime, nepoznato je da je moja tetka, oëeva sestra, sa suprugom daleke 1911. bila u posjetu obitelji kada su upali balonjeri igraëi i kada je krπten Hajduk. KuÊa gdje su æivjela tri brata i sestra MatoπiÊa nalazi se u ulici Gospinci, danas Rooseveltovoj, uz zajedniëku zgradu moje tetke. Moji miljenici bili su najprije barba Jozo i Frane MatoπiÊ i πjora Marica. A onda svi hajdukovci redom. Druæio sam se s vrπnjacima i mlaappleim igraëima. Bio sam prijatelj s Acom Kozlinom, prijateljevao sam s BrkljaËom i AnkoviÊem, posebno Ferantem Colnagom, Ëija je majka DamjaniÊ moja daljnja rodbina. Stanko KrstuloviÊ i Vladimir enauer prijatelji su mi joπ iz πkolskih dana te Æaja, sva trojica Bege, VardiÊ i Hlevnjak. S Antom MladiniÊem BiÊom posebno sam bio dobar pa sam prisustvovao i njegovu vjenëanju i pogrebu. Dugo ste godina proveli u Slobodnoj Dalmaciji. Moæete li te novine usporediti nekoê i danas? - U Slobodnoj Dalmaciji 1959. godine, kad sam ja poëeo raditi, bila su dva fotoreportera i to Danilo KabiÊ i Petar JoviÊ. Glavni urednik lista bio je Sibe KvesiÊ, radili su u listu urednici, lektori, vozaëi i πtampaduri, sekretarica i daktilografkinje, ukupno 70-ak zaposlenika. Danas ne znam kakvo je stanje. Razlika je u svakom sluëaju golema. Danas se neusporedivo lakπe radi. Tko su vam uzori u fotonovinarstvu? U Slobodnoj Dalmaciji 1959. godine, kad sam ja poëeo raditi, bila su dva fotoreportera i to Danilo KabiÊ i Petar JoviÊ. Glavni urednik lista bio je Sibe KvesiÊ, radili su u listu urednici, lektori, vozaëi i πtampaduri, sekretarica i daktilografkinje, ukupno 70-ak zaposlenika
58 intervju andro damjaniê 59 - Velikih fotoreportera i novinara u Slobodnoj Dalmaciji bilo je uvijek. Oni su mi uzori. Najstariji je Ante BeziÊ, novinar iz Novog doba, doajen splitskog novinarstva, od kojeg su mnogi nauëili specifiënosti te profesije, a od njega je najviπe nauëio kasniji i neponovljivi glavni urednik Slobodne Dalmacije Joπko KuluπiÊ. Postojali su urednici razliëitih rubrika, ali najudarnija je bila je gradska, koja je godinama tiskana na zadnjoj stranici lista. Koga smatrate najboljim fotografom? - Posebno mjesto pripada Tomu Dubravcu (Cropix). Njega smatram univerzalnim. Na zemlji, u zraku, na moru, i u podmorju (ronilaëko snimanje). Opus vam je vrlo raznovrstan, dojmljiv. Koja biste svoja djela izdvojili? - Niπta ne bih izdvajao, smatrajuêi da sam cijeli opus radio angaæirano, s ozbiljnoπêu i odgovorno. I danas sam sposoban uz svaki snimak pojasniti sadræaj, okolnosti i mjesto dogaappleaja, a ponekad i toëan datum. Jeste li dosad izlagali, pojedinaëno i kolektivno? - IzlagaËkom djelatnoπêu bavim se od 1951. godine, ondaπnji kriteriji za izlaganje, napose u inozemstvu, bili su specifiëni. Najprije, klupski æiri je odluëivao oko kvalitete, Ëetiri fotografije formata 30x40 bez ikakvih rubova. Na poleappleini su trebali biti autorovi podaci, pripadnost organizacije i legenda (naslov) obavezno na engleskom jeziku plus i neznatna novëana taksa. Moje su fotografije primljene na viπe od 80 posto poslanih izloæbi, a neke su i reproducirane u prigodnim katalozima pa i nagraappleivane. ToËnu evidenciju nemam, ali sa sigurnoπêu mogu reêi da sam sudjelovao na viπe od 100 izloæbi u zemlji i inozemstvu. U bivπoj dræavi rijedak je salon na kojem nisam izlagao i bio nagraappleivan. Moæda moj najveêi inozemni uspjeh onaj je u Edinburghu ( kotska) gdje je fotografija naslova Koncentracija bila primljena i nagraappleena - jedina od svih 30-ak predstavnika Fotosaveza Jugoslavije. Drugi, ne manji uspjeh bio je u Bordeauxu (Francuska) gdje mi je pripala nagrada za sliku (Na posljednjem putu) - detalj MeπtroviÊeva pogreba. I dalje πaljem svoje radove na izloæbe, ali uvjeti su oteæani. PlaÊa se nemala taksa i to u stranim valutama. Sada ste u mirovini. Kako protjeëu umirovljeniëki dani? - U mirovini sam veê 15 godina, ali nisam umirovljenik, buduêi da mi fotoaparat nikada ne da mira. Uvijek je sa mnom. Za svaki sluëaj.
60 intervju andro damjaniê 61 NajveÊi novinarski genij po meni, moj je osobni, sada veê pokojni prijatelj Joπko KuluπiÊ Kula. Taj je znao sve, imao je sreêu naslijediti bogatstvo svog prethodnika, glavnog urednika i reformatora Slobodne Dalmacije Sibu KvesiÊa, a taj je napravio i tiraæni bum Moæe li Andro DamjaniÊ æivjeti od mirovine? - PotjeËem iz siromaπne otoëke, seljaëke obitelji. Djetinjstvo mi je bilo vrlo skromno. NauËen sam joπ od malih nogu od radiπnog, poπtenog i duhovitog ËaÊe - tako bar govore mjeπtani - na skromnost, na mnoge miæerije, pa danas lakπe brodim s mirovinskim prihodom. Ne mogu se potuæiti. Koje dogaappleaje pamtite? - Pamtim i dobro se sjeêam svega πto se zbivalo, prvenstvene u godinama uoëi rata i 1941. godine. Oca odvode Nijemci, a mama, trogodiπnji brat i ja odlazimo u zbjeg El Katadba - Ell Shatt (Egipat). Dug je to put. Mene imenuju voappleom manje grupe zbjega (æene, starci, djeca). S tog putovanja pamtim mnogo pojedinosti i detalja. Iπli smo preko brda, noêu po kiπi, a zatim manjim brodom (bracerom) do Visa. Nakon nekoliko dana krenuli smo brodovima savezniëke flote do Barija - pa dalje u Santa Maria di Leuca gdje je baπ na Uskrs naπ mjeπtanin don Ante BlaπkoviÊ dræao misu i optimistiëku propovijed. Poslije toga pet πest dana putujemo prema Aleksandriji. Ne mogu a da ne spomenem - prije nego πto smo krenuli iz rodne mi Vrboske, preæivjeli smo minobacaëku paljbu talijanskog oruapplea, a zatim aviobombardiranje od Engleza (gaappleali su skriveni njemaëki transportni ratni brod u Vrboskoj uvali). Na Visu, iste veëeri po naπem dolasku, slijedi njemaëko aviobombardiranje, u Bariju takoappleer padaju njemaëke bombe. Na plovu prema Aleksandriji oko Sicilije uzbuna zbog pojave njemaëkih podmornica! Smrt nas je traæila. Teπko se to zaboravlja. Od 1945. godine do danas umrlo je mnogo rasnih fotoreportera. Koje od njih nikad ne bismo smjeli zaboraviti? - Kolege odlaze, ne smijemo ih zaboraviti, mnogi su preminuli, a itekako su zasluæni Ëlanovi naπe novinarske organizacije. Nikad ne smijemo zaboraviti mog πefa Danila KabiÊa, suosnivaëa Tanjuga, on je meappleu ostalim, snimao pokop Ive Lole Ribara u GrmeË planini 1943. godine. Posebno smo duæni poπtovati naπeg prethodnika Æivka Gatinna, ratnog i prvog fotoreportera Slobodne Dalmacije, zatim iz zagrebaëkih listova Pavla Cajzeka, Zvonka GrËmana te joπ æive Radiπu MladenoviÊa, Mladena Tudora, Valenta Grobenskog, preminule DubrovËane Pavu Urbana, Nikπu Antoninija te Æeljka MaganjiÊa, zatim novinare ermana iêu SenjanoviÊa, Hrvoja MacanoviÊa, Ivu TomiÊa, Mladena DeliÊa, MomËila PopadiÊa, Tomu BebiÊa, Milorada BibiÊa Mosora, a o Smoji da i ne govorimo. Moæda Êemo jednom ËeπÊe njega spominjati kad mu otkriju i postave spomenik u gradu podno Marjana. A ne treba zanemariti ni mnoge kolege iz Beograda, Ljubljane, Sarajeva, Skoplja Pomogli ste mnogim mladih kolegama, i to izdaπno, kada su stupali na novinarsku pozornicu? - Nekad sam pomagao mlaappleim kolegama, uz napomenu da nova tehnika ne zahtijeva posebne vjeπtine, osim sklonosti. Kad sam bio predsjednik Fotokluba Split, tada smo dobili prvo gradsko priznanje za aktivnost od ondaπnjeg neponovljivog predsjednika Grada dr. Jakπe MiliËiÊa. Zasluga za to pripada i mladim kolegama fotoreporterima. U bivπoj dræavi rijedak je salon na kojem nisam izlagao i bio nagraappleivan. Moæda moj najveêi inozemni uspjeh onaj je u Edinburghu ( kotska) gdje je fotografija naslova Koncentracija bila primljena i nagraappleena - jedina od svih 30-ak predstavnika Fotosaveza Jugoslavije. Drugi, ne manji uspjeh bio je u Bordeauxu (Francuska) gdje mi je pripala nagrada za sliku (Na posljednjem putu) - detalj MeπtroviÊeva pogreba
62 intervju andro damjaniê 63 Na πto ste posebno osjetljivi - alergiëni? Osjetljiv sam na nerad i neodgovornost. Kad vam skoëi adrenalin? - Ako mi neπto ne ide po planu, posebno vremenski, onda mi skoëi adrenalin. Tijekom mojeg πefovanja u Slobodnoj Dalmaciji, bilo je pet fotoreportera s kojima nisam imao zamiπljenu komunikaciju, pa se na tom poloæaju nisam dugo ni zadræao. Dao sam zahvalu. ZakljuËio sam da je meni lakπe raditi nego nareappleivati. O tome sam jednom na radniëkom savjetu i govorio, istaknuvπi da je πteta dobre radnike postaviti za rukovodioce jer se tada gubi ukupna kvaliteta. Jeste li ikad u æivotu snimali po narudæbi, s neëasnim namjerama, da nekoga zeznete ili da mu se na taj naëin osvetite? - Nikada nisam snimao sa namjerom da ikome napravim neugodu. To je meni strano. Ugasili su se u nas mnogi novinski divovi kojima je osjetno smanjena naklada. - Bogatima nikad dosta! Kako je novinarstvo nepregledno velika moê, ta im djelatnost donosi koristi na viπe naëina, primjerice monopol nad tiskovinama. Kolega Joπko KuluπiÊ je stvorio Slobodnu Dalmaciju, njenu nakladu i ugled, ali... - NajveÊi novinarski genij po meni, moj je osobni, sada veê pokojni prijatelj Joπko KuluπiÊ Kula. Taj je znao sve, imao je sreêu naslijediti bogatstvo svog prethodnika, glavnog urednika i reformatora Slobodne Dalmacije Sibu KvesiÊa, a taj je napravio i tiraæni bum. Od 3000 primjeraka preπao je na 10-ak tisuêa i viπe. Moram navesti jedan primjer. Na redakcijskom kolegiju sa svim urednicima rubrika, svaki je dan bio zaduæen pojedinac da referira o juëeraπnjem izdanju. Nakon toga KuluπiÊ bi iz hrpe raznih novina uzeo neke naslovne teme, te ih dijelio urednicima, s tim da ih odrade za naπe Ëitatelje prema lokalnim potrebama grada, regije pa i πire. Za svojeg uredovanja uspio je angaæirati gotovo sve najviappleenije kolege novinare iz drugih listova pa i iz inozemstva. Proπirio je dopisniπtva po Dalmaciji.»ak je osobno znao kontrolirati prodajna mjesta. Mnoge je noêi proveo za uredniëkim stolom. Naklada je dosegla pribliæno 200.000. Osnovao je i tjednik Nedjeljna Dalmacija, zatim prigodna i izvanredna izdanja, humoristiëki prilog Slobodne - Pomet. Takoappleer je podigao tiraæu novim sadræajima. Remitenda je bila neznatna. Postali su urednici rubrika, mentori i lektori, te korektori kao i posebno vrijedna tajnica te neumorne daktilografkinje. O prekovremenom se nije ni Ëulo. Kaπnjenja nije bilo osim ako je zakazao stroj u tiskanju. U slobodnim, prazniënim danima skupno se iπlo na slavlja, izlete, a ljeti na kupanje. to ne podnosite u branπi? - Ne podnosim dugaëke isprike za neuspjeh. Koja vam je omiljena uzreëica? - Moja Ëesta uzreëica je: idemo! Ne moæete zamisliti dan bez... - Bez nekog novog dnevnog saznanja iz bilo kojeg podruëja koje ponekad i fotografiram bio bi mi dan prazan. to vam je strast? - Strast mi je fotografija i njeno objaπnjenje. to kod svojih prijatelja najviπe cijenite? - Posebno cijenim iskrenost, preciznost i strpljenje. Koja vam ljudska osobina najviπe ide na æivce? - Tvrdoglavost. Je li bilo otpora poslovnim potezima πto ste ih vukli? - Ne, ili je otpora bilo vrlo malo. Koliko se danas radi s mladim kolegicama i kolegama? Nema viπe mentora od kojih bi se nauëilo viπe nego na fakultetu. - Nema viπe mentora kao nekada, πto je velika πteta. Starije novinarske kolege redakcije sve manje angaæiraju, oni Ëak i rijetko piπu. Upravo stoga ne vidim perspektivu novinarstva. Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara nemaju dovoljnu podrπku javnosti. Kad se medijima poπalju priopêenja ili ih izvijestimo o nekim dogaappleajima, obiëno se skrate ili ne objave. Pojedini mediji ne objave Ëak ni informacije o smrti naπih kolega. Kakvi smo mi to ljudi? - To je æalosno, i πefovima dnevnih listova, radija i televizije to nikako ne sluæi na Ëast. Mediji sluëajevima posveêuju cijele stranice, ali kada se radi o nama, onda slijedi πutnja. Pratite li naπ list Novinar? - Novinar pratim i iz njega se saznaje sve πto se dogaapplea u naπim medijima, udrugama i ograncima. Informativan je. Je li odnos prema starijima human? - NajkraÊe - smatram da je tu kriv kuêni odgoj. Koliko se danas cijeni ono πto su stvorile starije generacije naπih kolegica i kolega? - Djela starije generacije malo se ili moæda uopêe ne cijene. Neki suvremenici koriste bez pitanja ono πto im odgovara iz arhiva koji smo mi stvarali. Koliko pratite aktualno novinarstvo? - Pratim aktualno novinarstvo naπih izdanja, a razliku uoëavam, kao πto Êe je uoëiti i stare kolege kada proëitaju ovo o Ëemu nas dvojica razgovaramo. Koliko su danas novinari slobodni i ima li uopêe apsolutne novinarske slobode? - Ne znam koliko su novinari danas slobodni. Poπtujem, cijenim i podræavam istraæivaëko novinarstvo, premda ne znam kako ga poticati. Vaπ kolega Pavao Cajzek dræi da fotoreporter mora biti i kompletan novinar? - S cijenjenim, sada pokojnim kolegom Pavlom Cajzekom imam puno toga zajedniëkog i slaæem se s miπljenjem da novinski fotoreporter treba biti kompletan novinar. to ste zapravo vi fotoreporteri, kroniëari i svjedoci vremena ili...? - Fotoreporteri su kroniëari vremena Ëiju dokumentaciju mogu Ëitati svi, pa i nepismeni sa zdravim oëima. Da se ponovo rodite πto biste bili? - Da se ponovo rodim, bio bih ponovno isto, s uvjerenjem da bi mi u tome u mnogome pomogla nova fotografska i priruëna joj tehnologija. Kakvu biste poruku uputili mladim kolegicama i kolegama? - Mladim, nastupajuêim generacijama sugeriram i predlaæem: rad, misaoni rad, a tehnika Êe to korektno odraditi foto Tom Dubravec BIOGRAFIJA Legendarni splitski fotoreporter Andro DamjaniÊ, dobitnik priznanja za posebno vrijedan doprinos hrvatskoj novinskoj fotografiji, Ëime je uπao u KuÊu slavnih hrvatskog fotonovinarstva, roappleen je 15. kolovoza 1929. u Vrboskoj na otoku Hvaru. Poslije zavrπetka gimnazije, umjesto na studij, dospio je u ondaπnji Oceanografski institut gdje je svaka markirana srdela dobila svoj karton. Slijedi vojska, a onda zapaæen rad u laboratoriju OpÊe bolnice Firule u Splitu, od 1951. do 1959. Ondje je radio na mikroskopu, a kako je imao svoj fotoaparat, fotografirao je i poneku operaciju. U poznatom velikom splitskom karnevalu 1958. dobio je nagradu za masku Pometa, humoristiëkog priloga Slobodne Dalmacije, gdje je i suraappleivao (tadaπnji urednik bio je Davorin Rudolf). Od 1959. radi kao pripravnik u Slobodnoj Dalmaciji i u njoj ostaje sve do umirovljenja 1995. godine. KraÊe vrijeme je predavao predvojniëku obuku uëenicima u privredi, kao instruktor autovozaëa odræavao je teëajeve na Hvaru, posjeduje kapetansku brodsku dozvolu za upravljanje plovilom do 50 BRT, bio je i rukometni sudac, potpredsjednik Druπtva neæenja u Splitu, suosnivaë i kustos ribarskog muzeja u Vrboskoj, jedinog takvog u Hrvatskoj... UpamÊen je i po joπ neëemu: od Slobodne Dalmacije dodijeljen mu je svojedobno manji stan. Nakon πto je dobio rodbinsko naslijeapplee, Andro ga je vratio redakciji Slobodne bez ikakve naknade. Tisak je objavio da je to drugi takav sluëaj u RH nove knjige Nenad Goll NEMOGU A MISIJA æidovski padobranci u Hrvatskoj 1944. Nakladnik Despot Infinitus d.o.o., Zagreb, 2014. Kad je u noêi 13. oæujka 1944. iznad visova Æumberka iskoëilo petero padobranaca iz osamljenog britanskog HALIFAY-ja, malo je tko znao da je zapoëela jedna od najkontroverznijih tajnih operacija Drugog svjetskog rata. Poslije gotovo dvogodiπnjih priprema, nekoliko odgaappleanja poëetka pothvata i promjena planova, napokon je krenula u akciju prva od nekoliko grupa æidovskih padobranaca koji su trebali uëiniti nemoguêe: potaknuti otpor i organizirati samospaπavanje svojih joπ preostalih sunarodnjaka u nekoliko europskih zemalja. Za taj gotovo samoubilaëki pothvat prijavilo se 300-tinjak æidovskih dragovoljaca - djevojaka i mladiêa iz Palestine, nakon πto su se izjalovile nade da Êe Saveznici zaista djelotvorno pomoêi ugroæenim æidovskim zajednicama u okupiranoj Europi. OËekivana i obeêana pomoê svela se uglavnom na prosvjede, deklaracije i sliëne jalove politiëke akcije, a to nije moglo zaustaviti ærvanj holokausta. Zakazao je Ëak i Meappleunarodni komitet Crvenog kriæa. Knjiga novinara i spisatelja Nenada Golla prvi put donosi cjelovitu istinu o toj tajnoj operaciji, ali ovo je i knjiga u kojoj je ispriëan niz tragiënih sudbina tih ljudi. Kolega Goll (1933.) itekako je znano ime u hrvatskom novinarstvu. PodsjeÊanja radi, navodim da je od 1956. pa do umirovljenja objavljivao u Narodnom listu, Vjesniku, Narodnom sportu, Globusu, Areni, Fokusu, Vikendu, Studiju, Matici, listu Matice iseljenika Hrvatske itd. Posebno je upamêen i po tome πto je s Marinom Zurlom krajem pedesetih godina izveo podvig dostojan divljenja, proπetao je na splavi od Zagreba do Crnog mora (j.p.) Mira uvar HISTORIA TRAGICOMICA IzdavaËka kuêa Razlog d.o.o. iz Zagreba, u sklopu svoje biblioteke Tako je bilo, objavila je potkraj 2013. godine knjigu prof. doktora Stipe uvara Historia tragicomica koju je uredila i priredila njegova supruga, novinarka Mira uvar. Naslov knjige dao je autor i skicirao njezin sadræaj nekoliko mjeseci prije iznenadne smrti. Kasnije je odustao od naslova za tu knjigu i tako naslovio ovu u koju je namjeravao uvrstiti intervjue objavljene u deset godina duljem razdoblju - do 2004. godine. Ja sam pak sada u knjigu, osim intervjua, uvrstila i razliëite tekstove koje je autor ispisivao, a veêinu njih i objavio u tom vremenu, kaæe Mira uvar, navodeêi da je u sva tri dijela knjige tekstove poredala kronoloπki, datiravπi kad je neki tekst izgovoren, napisan i objavljen. Smatrala sam da je Ëitatelju vaæan kontekst, vrijeme nastajanja intervjua ili nekog drugog teksta, pojaπnjava. Pred nama je viπe od 60 radova na 574 stranice prof. dr. Stipe uvara, objavljenih od 1990. do 2004. godine u hrvatskim i stranim novinama, tjednicima i Ëasopisima, poput Arkzina, beogradske Borbe i nedjeljne Borbe, sarajevskih Dana, beogradskog Ekonomista, Feral Tribunea, Globusa, Hrvatske ljevice, PodgoriËkog Indexa i Monitora, Nacionala, Nedjeljne Dalmacije, beogradskog Nina, Novog lista, sarajevskog Osloboappleenja, Poleta, ljubljanske Slovenske panorame, banjaluëkog Reportera, sarajevske Slobodne Bosne, beogradskog Vremena itd., Ëemu treba pridodati Ëitav niz znaëajnih istupanja na meappleunarodnim skupovima kao i prigodnih istupa o znaëajnim dogaappleajima i liënostima. Ovdje prezentirani uvarovi tekstovi vremenski su sabrani i sadræajno podijeljeni u tri zasebna dijela knjige pod sugestivnim naslovom Historia tragicomica (p.j.) Daja Globan KovaËeviÊ OKRENI BIZNIS NA BAJKU Privredni vjesnik d.o.o., Zagreb, 2013. Novinarka Daja Globan KovaËeviÊ (1953.) dosad je objavila viπe struënih radova s podruëja knjiæevne teorije, nagraappleivana je autorica kratkih priëa, a posebno istraæuje nove oblike knjiæevne komunikacije s djecom i mladima. Rezultat svega nekoliko je knjiga. Njeno najnovije djelo Okreni biznis na bajku zapravo je zbirka autoriëinih eseja nastalih od 2011. do 2013., a objavio ga je u prosincu Privredni vjesnik u svojoj biblioteci PV plus. Po ocjeni uglednih majstora novinarskog pera Daja Globan KovaËeviÊ podarila nam je solidno djelo. Pronicljive, zabavne i duhovite, ali, πto je joπ vaænije, izvrsno napisane, Daja Globan KovaËeviÊ otvara nam priëe o umjetnicima biznisa i biznismenima umjetnicima. Sve ih povezuje bajkovitost, nestvarnost, zamagljena granica izmeappleu realnosti i fantastike. S njenom knjigom dobili smo tako posve nov, originalan i privlaëan pogled na hrvatsku i svjetsku poslovnu zbilju, ali i vrijedan doprinos hrvatskoj publicistici, smatra Ratko BoπkoviÊ. Autorica je viπe od dva desetljeêa radila kao lektorica, redaktorica,
64 nove knjige in memoriam 65 novinarka i urednica u dnevnim, tjednim i revijalnim izdanjima NI PROa Vjesnik, zavrπila je dva fakulteta, redoviti je Ëlan viπe strukovnih organizacija, a kao slobodna novinarka æivi i radi u Zagrebu (p) Mladen BjaæiÊ NOSI ME MORE PJESME I PRI»E O RIJE»IMA Novinar, urednik, pjesnik i knjiæevnik, Zlarinjanin Mladen BjaæiÊ (1924.) neumoran je u pisanju i tiskanju svojih pjesniëko-literarnih radova. Nedavno nam je darovao novo djelo: Nosi me more - pjesme i priëe o rijeëima u koje je uvrstio 177 pjesama punih ljubavi ne samo za rodni Zlarin, ibenik, Zadar i Zagreb, nego i za sve ono πto je lijepo i dobro. Pjesnik BjaæiÊ u svakom stihu nudi ljubav, prijateljstvo, pruæa ruku Ëovjeku i prirodi. Ne zaboravlja ni oca ni mater, ni sve dobro - samo dobro priznaje. Pritom se taj Ëovjek otvorio pred nama kao πkoljka da srëemo iz nje more, istiëe njegov kolega po peru Mladen Kuπec. Sam autor svojim prijateljima poruëuje da je knjiga pjesama namijenjena njima. Polaæem srce u vaπe ruke. Pustite ga da lagano kuca i govori vam o meni. Niπta, nije skriveno. Sve je otvoreno vaπim oëima i srcu. Ne zamjerite starcu πto vas - ponekad nevjeπto i naivno, vodi do daleke mladosti svoje i priëa kojekakve ludorije. Sve je to æivot, a vi znate da sam ga volio i da joπ uæivam u njemu. Ova je knjiga nastajala dugo, od 1951. do 2013., i puna je pjesama i priëica o zaviëaju, ljubavi i prijateljima ( j.p.) Igor MandiÊ OKLOP TVR I OD»ELIKA Oklop od papira - autobiografski saldakonti 1966.-2013. najnovija je objavljena knjiga Igora MandiÊa, roappleenog 1939. u ibeniku. MandiÊ od 1958. godine, tj. od poëetka studiranja, do danas æivi u Zagrebu, sada kao umirovljenik. RijeË je o najnovijoj, Ëak 31. njegovoj knjizi, a tako velik opus ne treba ovdje rezimirati - buduêi da je opêe i na πiroko poznat - zahvaljujuêi i tome πto je autor sudionik u svim domaêim masovnim medijima. PraveÊi saldakonte svoje intelektualne biografije - saæimajuêi razdoblje od 1966. do 2013. godine - autor je æelio, kaæe, predoëiti vrtoglavu tobogansku voænju preko staza i bogaza tih proteklih desetljeêa, kao usamljeniëku plovidbu izmeappleu Scile i Haribde, voappleen devizom da postupa s minimumom kompromisa, ali zato s maksimumom kontroverzija. TreÊi svezak autobiografije razlikuje se od prva dva ( Sebi pod koæu, 2006., i U zadnji Ëas, 2009.) u kojima je razotkrivao πtoπta iz svojeg privatnog, intimnog ili osobnoga æivota - djetinjstva, πkolovanja, studiranja, ljubavi, braka i roditeljstva - utoliko πto je Oklop od papira saëinjen od samih tekstova koji su ga obiljeæili i razgraniëili. DesetljeÊima se ta masa tekstova, kritika, feljtona, polemika, intervjua, gomilala i slagala, stvarajuêi oko mojega intimnog biêa zaπtitnu barijeru, oklop tvrapplei od Ëelika, ispod kojega ostajem netaknut, poput - ribe u soli. Ovdje je ponovno objavio neke tekstove koji su ga tako obiljeæili da je bio etiketiran, neke koji su ostali slabije poznati πiroj javnosti, a u kojima se razgraniëavao po sistemu: Moj razlaz sa svima, te brojne intervjue u kojima se slobodnije izraæavao nego kad je literarizirao Ëinjenice. Ova pozamaπna, izvrsno opremljena i ureappleena knjiga (u nakladi V.B.Z.-a, Zagreb, Sarajevo, Beograd; za izdavaëa Boπko Zatezalo; glavni urednik D. Glamuzina; urednik knjige: Stjepan RaviÊ, Zagreb, 2014.), tekstualno obogaêena brojnim fotografijama iz privatnosti njegove malenkosti, nije samo, kako mi se Ëini, njegov vrhunski oknjiæeni uradak, nego je i jedinstveni hommage naπoj, novinskoj profesiji. Jer, Igor MandiÊ nije u njoj samo objavio 50-ak svojih kapitalnih tekstova, nego je uz njih, kao ravnopravne, ukljuëio Ëak i 30-ak intervjua, u kojima su ga kolege preispitivali Ëak tamo od 1969. pa do 2013. godine. Mnoge su novine πirom naπih prostora tako pridonijele izgradnji njegove intelektualne biografije (Start, Omladinski tjednik, beogradski Reporter, sarajevski Valter, Slobodna i Nedjeljna Dalmacija, beogradski NIN, Globus, Novi list, beogradsko Vreme, beogradska Naπa borba, Nacional, Feral Tribune, Glas Istre, Jutarnji list, VeËernji list, beogradske VeËernje novosti). Jer ti intervjui, prema miπljenju pisca, predstavljaju sastavnicu njegova autorskog glasa i ponekad su preciznije, slobodnije i bolje posluæili za iskazivanje autorove osobnosti. IzdavaËka kuêa V.B.Z. iz Zagreba tiskala je potkraj protekle godine - u sklopu svoje biblioteke Ambrozija, i drugu knjigu Igora MandiÊa pod naslovom Prijapov problem - vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti. Knjiga Prijapov problem drugo je, ponovljeno izdanje remek-djela Igora MandiÊa koje se na 264 stranice teksta bavi ljudskom seksualnoπêu objavljeno 1999. godine u izdanju Arkzina Jozo PetriËeviÊ orapplee LiËina HRVATSKA: 100 KATASTROFA U 100 GODINA Enciklopedijski saæeto, reporterski teëno i riplijevski zanimljivo, orapplee LiËina napisao je knjigu Hrvatska: 100 katastrofa u 100 godina, kroniku o 100 najveêih mirnodopskih katastrofa u Hrvatskoj. Fascinantna kronika osobnih drama, pojedinaëne sudbine u kolektivnim tragedijama, oæivljene su u ovoj knjizi kao svojevrsna dramatiëna povijesna Ëitanka. Nakladnik je Jasno&glasno, Zagreb, 2014, a knjiga ima 230 stranica.»etrdesetak je godina Vjesnikov novinar i ugledni publicist i feljtonist orapplee LiËina sustavno prikupljao dokumentaciju o svim velikim mirnodopskim nesreêama u Hrvatskoj od 1900. godine, pa sve do danaπnjih dana. RijeË je o nesreêama πto su se dogodile na podruëju danaπnje Hrvatske ili na samim njezinim granicama (rijeke Sava i Drava, teritorijalno more i dr.), ali i na brodovima hrvatskih kompanija koji su potonuli na svjetskim morima i oceanima. Cestovne, pomorske, rijeëne, rudarske, tramvajske, zrakoplovne i æeljezniëke nesreêe, ali i vremenske nepogode, potresi, poæari, od onih najteæih, do onih najbizarnijih, nesreêe koje su ostavile traga na mnogim novinskim stranicama, a najviπe u æivotima njezinih sudionika, Ëine zanimljivu i intrigantnu knjigu (j.p.) Slavko PerπiÊ NA BOJI TU SJE ANJA Davor Batrac Keks od paklenog kraja do pakla i natrag IzdavaË FranjevaËki samostan Naπice, 2013. Davor Batrac Keks najmlaapplei je od petnaestorice MotiËana koji s, zajedno s joπ 52 dragovoljca s naπiëkog podruëja, 27. rujna 1991. godine otiπli spaπavati Vukovar, grad u kojem je te godine æivjela 21.000 Hrvata, a u vrijeme srpskog ruπilaëkog osvajanja oruæjem ga je branilo samo oko 2000 ljudi, meappleu kojima i mnogi πto su u pomoê pohitali ne samo iz Hrvatske. Slom junaëke obrane doëekao je u Borovu Naselju na svoj 20. roappleendan, 18. studenoga, a slobodu tek nakon 270 dana provedenih u srbijanskim konclogorima. No, nakon bolovanja, ponovno je vojnik, u TreÊoj gardijskoj brigadi, s kojom je najprije kraêe vrijeme na osjeëkoj fronti, a zatim gotovo pet i pol mjeseci na zadarskoj. Prerano umirovljen, Ëemu su pridonijele sve muke i strahote proæivljene u tih petstotinjak dana, na tri bojiπnice i u tri robijaπnice, utapa vrijeme u alkoholu i odlazi na svoje novo, najteæe bojiπte, na kojem sve do danas, zajedno sa svojom obitelji, uspjeπno odolijeva preteπkim sjeêanjima. Ova je knjiga plod ne samo Keksove æelje da se ta njegova borba otme zaboravu; ona ima izraæenu pouku i opomenu. Autor knjige pisane iznimno zanimljivo i leprπavo poznati je novinar, profesor hrvatskog jezika i knjiæevnosti te dugogodiπnji redaktor i lektor u Vjesniku, Areni, izdanjima Europapress Holdinga i viπe drugih izdavaëa. Povremeno je pisao i za novine. Uz ostalo, u Vjesniku i Novinaru, glasilu Druπtva novinara i Sindikata novinara Hrvatske, objavio je viπe polemiëkih Ëlanaka u kojima se bavi hrvatskim jezikom (j.p.) foto Andro DamjaniÊ Zvonimir MilËec (1938. - 2014.) Joπ jedna istinska hrvatska novinarska legenda otiπla je u vjeënost 17. travnja. U 76. godini æivota preminuo je u Zagrebu Zvonimir MilËec, a posljednji ispraêaj obavljen je 22. travnja u krematoriju na Mirogoju. MilËec, novinar, feljtonist, scenarist i knjiæevnik, roappleen je u Zagrebu, gdje je pohaappleao grafiëku πkolu 1955. i Viπu pedagoπku πkolu te novinarsku πkolu pri Institutu za novinarstvo u Beogradu 1960. Novinarstvom se poëeo baviti u Narodnom listu i VeËernjem vjesniku, a profesionalno u listu Vjesnik Rade KonËara. Zaposlenik je VeËernjeg lista od 1. veljaëe 1964., najprije je suradnik unutaranjopolitiëke rubrike, zatim urednik regionalnih izdanja, slobodni reporter i feljtonist. Pisao je scenarije za viπe kratkih filmova i televizijske drame ( PriËa iz maksimirske πume ). Djela: Piti ili ne piti, 1969., Zadnja poπta Zagreb, 1973., Pozdravi doma, 1975., Zviæduk s Bukovca, 1975., U Zagrebu prije podne, 1979., Posljednji zviæduk, 1980., PriËa o novinama, 1982., Pozdrav iz Zagreba, 1986., Pjeπak u Zagrebu, 1988., Galantni Zagreb, 1989., Povratak Bana, 1990., ZagrebaËki gradonaëelnici, 1993., Zagreb je inaëe lijep, 2001. i dr. Knjiga Zviæduk s Bukovca prevedena je na poljski, a U Zagrebu prije podne na ruski. Bio je kolumnist Jutarnjeg lista od pokretanja novina te glavni urednik lista ZagrebaËki trg do 1995. Dobitnik je knjiæevnih nagrada Grigor Vitez 1976. i Mlado pokoljenje 1977., Nagrade grada Zagreba 1994., Nagrade HND-a Otokar Kerπovani i drugih priznanja. Inicijator je i jedan od realizatora podizanja spomenika Augustu enoi u Zagrebu (p) SreÊko Pirπl (1929. - 2014.) Dugogodiπnji sportski novinar Vjesnika i VeËernjeg lista SreÊko Pirπl preminuo je 9. travnja 2014. u Zagrebu. Dva dana kasnije od njega smo se oprostili u tiπini krematorija na Mirogoju. Kolega Pirπl roappleen je 4. listopada 1929. godine u Brod Moravicama (Gorski kotar). U Zagrebu je pohaappleao gimnaziju. U Vjesniku je radio od 1. svibnja 1949. u fiskulturnoj rubrici. Nakon odlaska u mirovinu, od 1992. honorarno je suraappleivao u VeËernjem listu. SreÊko Êe biti upamêen po svojim æivotnim (i æivahnim) priëama o tzv. malim sportovima (on sam nije priznavao podjelu na velike i male), malim sredinama i malim, a velikim sportaπima, njegujuêi kroz svoje napise ono iskonsko u sportu - potrebu za druæenjem i nadmetanjem. Izvjeπtavao je s brojnih natjecanja u rukometu, koπarci, streljaπtvu, zrakoplovstvu, kuglanju, odbojci i s biciklistiëkih utrka na prostoru bivπe dræave. Napisao je brojne reportaæe o malim sportskim sredinama, ekipama i pojedincima. Godinama je u VeËernjaku sastavljao sportski raspored, πto je takoappleer hvale vrijedan posao zahvaljujuêi kojem je i na neku manje poznatu utakmicu doπao koji gledatelj viπe. Meappleu brojnim nagradama i priznanjima, SreÊko Pirπl dobio je i Nagradu za æivotno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara, koju je primio 2006. godine (af) Nenad MariniÊ (1956. - 2014.) Nakon duge i teπke bolesti, u nedjelju 9. oæujka u Zagrebu je u 59. godini æivota preminuo dugogodiπnji novinar SN-a Nenad MariniÊ. Roappleen je 9. sijeënja 1956. godine u Slavonskom Brodu, a πkolovao se u tom gradu i u Zagrebu. Profesionalni novinar je od 1. lipnja 1983. u Vjesniku, a kasnije je radio u nekoliko listova NI PRO-a Vjesnik, piπuêi ponajviπe i ponajëeπêe o sportu. Tijekom 25-godiπnje novinarske karijere najviπe je pratio skijanje, koπarku i meappleunarodni sport. Izvjeπtavao je sa Zimskih olimpijskih igara i skijaπkih svjetskih prvenstava. No, njegova najveêa ljubav bila je koπarka. Cijeli svoj æivotni vijek bio je trener æenske koπarke. PoËeo je u Dubravi u Zagrebu i pod njegovim su vodstvom svoje prve korake napravile igraëice kao πto su Lidija GnjidiÊ, a potom i njezina sestra Tihana AbrliÊ. Posljednji ispraêaj obavljen je u Ëetvrtak, 13. oæujka, u krematoriju na Mirogoju (p.)
66 in memoriam 67 Marina RadiÊ BelamariÊ (1957. - 2014.) Novinarka Marina RadiÊ BelamariÊ umrla je 12. oæujka u ibeniku nakon duge i teπke bolesti s kojom se godinama hrabro borila. Roappleena je 8. rujna 1957. u ibeniku. Tijekom svoje bogate i plodne novinarske karijere bila je urednica, spikerica na radiju, tvvoditeljica i novinarka,a njezini posljednji angaæman bio je na Hrvatskoj televiziji gdje je bila urednica πibenskog dopisniπtva. Radila je u viπe lokalnih medija i bila poznata kao objektivna novinarka koja je svoje teme obraappleivala na najviπoj profesionalnoj razini. Svoje radne zadatke obavljala je praktiëki do zadnjeg dana, odolijevajuêi teπkoj bolesti. Osobito se isticala tekstovima i reportaæama o turizmu ne samo u ibeniku, nego diljem æupanije, za πto je dobila niz priznanja. Kolegice i kolege pamte je i po viπe nego ljudskom odnosu prema suradnicima. Osobito je cijenila one πto su prednjaëili brzinom i preciznoπêu u izvjeπtavanju s mnogih dogaappleaja iz svih podruëja æivota u gradu i πire (j) Branka JoviËiÊ (1950. - 2014.) Nakon duge i teπke bolesti u Zagrebu je 1. travnja u 64. godini umrla dugogodiπnja novinarka i urednica u Obrazovnom i DjeËjem programu Hrvatske radiotelevizije Branka JoviËiÊ roappleena SiroËiÊ, a ispraêaj pokojnice obavljen je 4. travnja na groblju Mirogoj. Branka JoviËiÊ roappleena je 10. rujna 1950. godine u Zagrebu gdje je zavrπila osnovnu πkolu, gimnaziju i diplomirala na Filozofskom fakultetu ZagrebaËkog sveuëiliπta 1977. godine. Govorila je teëno engleski i ruski. Novinarsku karijeru zapoëela je na Radio Jugoslaviji gdje je radila osamdesetih godina, a potom na Radio Zagrebu, u DjeËjem i Obrazovnom programu. Specijalnost u novinarstvu bila joj je podruëje odgoja i obrazovanja te kulturno stvaralaπtvo mladih. Osim ureappleivanja vlastitih emisija sudjeluje u brojnim timskim projektima. Koautorica je te jedna od urednica i voditeljica zabavne emisije za djecu Radiokopter, nagraappleene na Danima radija u Ohridu 1986. i specijalnim priznanjem za radiofoniënost, na meappleunarodnom radijskom festivalu EBU - Europske radijske unije. Istodobno vrlo sluπana bila je i njezina autorska zabavno-kolaæna emisija za mlade tinejdæerskog uzrasta Zbrda- zdola. Pamtit Êemo je, uz ostalo, i po iznimnoj kreativnosti i vedrim emisijama za djecu. Za svoj predani novinarski rad nagraappleena je godiπnjom nagradom Hrvatske radiotelevizije, dva puta Zlatnim perom i nagradom Marija JuriÊ Zagorka Hrvatskog novinarskog druπtva (p.) Vjenceslav CenËiÊ (1927. - 2014.) Poznati novinar i publicist Vjenceslav CenËiÊ preminuo je 24. svibnja u 87. godini u Rijeci nakon duge i teπke bolesti, a pokopan je 27. svibnja na gradskom groblju u Delnicama. Roappleen je 28. kolovoza 1927. godine u mjestu Lokve. Po zavrπetku rata bio je vojno pomorski oficir gdje se isticao savjesnim i predanim radom. Od 1953. novinarstvo mu je prvo i najvaænije zanimanje. Tri godine kasnije postao je i Ëlan Druπtva novinara Hrvatske. Radio je na RTV-u, Novom listu, Radio Puli, Informativnoprivrednom centru Rijeka, listu Samoupravljanje, πto ga je izdavala NIK Stvarnost u Zagrebu, i to kao novinar, urednik i direktor. Sve te novinarske poslove obavljao je vrlo savjesno, struëno i predano. Istodobno, ogledao se i u publicistici i feljtonistici, objavivπi nekoliko knjiga, meappleu kojima su Enigma KopiniÊ, 1983., Titova posljednja ispovijest, 2001., Ljubav nema cijene, vlastita naklada 2002., Atentat na Tita, 2006., Kako je Tito postao generalni sekretar KOPJ i joπ neke. iroj javnosti posao je najpoznatiji po knjizi Enigma KopiniÊ, posveêenoj predstavniku Kominterne Josipu KopiniÊu, za Ëiji je centar u Zagrebu bilo vezano osam komunistiëkih partija Europe (GrËka, Jugoslavija, Bugarska, Rumunjska, Maapplearska, Italija, Austrija i SlovaËka) (p.) Milan JurkoviÊ (1930.-2014.) Otiπao je na poëinak u tiπinu mira joπ jedan naπ iznimno vrijedan novinarski kolega. 23. svibnja umro je Milan JurkoviÊ, a sahranjen je na Donjegradskom groblju u Osijeku 26. svibnja. Roappleen je 22. studenoga 1930. godine u BeËeju. Stekao je najviπe obrazovanje i nekoliko godina uspjeπno je radio kao nastavnik povijesti i geografije i direktor SveuËiliπta sve do 1967. godine. Tada se u potpunosti posveêuje novinarskom pozivu- susreêemo ga na Radiju OtoËac, gdje je bio direktor, a upamêen je i kao urednik emisije sport, zabava, glazba, dæuboksa mladih, koje je bila i te kako sluπana u OtoËcu i okolici. Bio je vrlo vrijedan u pisanju za LiËke novine, VeËernji list, RTV Ëiji je dopisnik i snimatelj bio od 1970. godine. SjeÊamo ga se i kao vrlo solidnog fotoreportera i TV snimatelja. Njegovom oku nije uspjelo promaêi niπta iz tog dijela zemlje πto je bilo zanimljivo za javnost. Rijetko je tko kao on u svojim emisijama opjevao ljepotu Nacionalnog parka Plitvice - njegovog OtoËca i Like. Pisao je struëno i provjereno i nikad nije napravio kiks ili pak neπto pogreπno objavio. Naprotiv (p.) Miodrag PejakoviÊ (1966. - 2014.) Svoj ovozemaljski put, 17. je svibnja, u 48. godini, zavrπio rasni i vrsni snimatelj Hrvatske radiotelevizije Miodrag PejakoviÊ - Miki. Kolega PejakoviÊ roappleen je 29. lipnja 1966. godine u Vinkovcima. Po zavrπetku πkolovanja zaposlio se najprije na OTV-u gdje je radio od 1990. do 1996. godine, a od 1996. do svoje prerane smrti na Hrvatskoj radioteleviziji. Specijalnost u branπi isprva mu je bila, kako je sam zapisao u dokumentima πto su pohranjeni u Arhivu Hrvatskog novinarskog druπtva, sportska reportaæa. Za obavljanje toga i kasnije novog posla imao je potrebno znanje i sposobnost. Godinama je djelovao ne samo kao snimatelj nego i kamerman radne jedinice Tehnika - Odjel snimanje, a kasnije je bio glavni kamerman. Za njega prijatelji kaæu da je bio iznimno talentiran za obavljanje tog posla i u njega su se uvijek, u svakom trenutku, kolege i pretpostavljeni mogli pouzdati. UpamÊen je kao jedan od najboljih snimatelja u HRT-ovu dnevnom programu, te divan, iskren, veseo, human, srdaëan i struëan Ëovjek i radnik (j.p.) Jasen GrubiÊ (1926. - 2014.) Redove naπe cehovske organizacije napustio je joπ jedan veteran. 12. oæujka umro je u Zagrebu Jasen GrubiÊ u 88. godini æivota. Roappleen je 2. svibnja 1926. godine u Splitu. Sudionik je NOB-a. Novinarstvom se poëeo baviti 1952. suraappleujuêi najprije u Studentskom listu, zatim od 1954. do 1957. u zagrebaëkom Narodnom listu, potom do 1970. u listu KRA pa do umirovljenja u Privrednoj komori Hrvatske kao rukovoditelj informativne sluæbe. Suraappleivao je u listovima Samoupravljanje, Privredni vjesnik, Privredni pregled, Vjesnik, Ekonomska politika i dr. UpamÊen je kao vrlo plodan i svestran novinar - pisac britkih ekonomskih pa i politiëkih komentara. Pisao je struëno, provjereno, odgovorno, dobronamjerno i temeljito. Kolege Êe ga se sjeêati po iznimnoj susretljivosti s novinarima, osobito dok je radio u Privrednoj komori Hrvatske. Osiguravao im je na vrijeme sve najvaænije dokumente o kojim se raspravljalo u Komori. Iskazao se i kao sposoban organizator (j.p.)
Sunger 45 19 26.66 N 45 12 51.76 N Omiπalj 14 22 06.43 E 14 49 29.14 E 14 48 16.18 E Delnice 45 23 47.53 N 21 st - 26 th July 2014 Under the Auspices of the President of the Republic of Croatia 14 49 45.07 E 45 22 38.46 N Petehovac ZAJEDNICA SPORTOVA PRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE SOBE kod Korita CRNI LUG SKI CLUB CRNI LUG OPG POP VIΔ CROATIANN RDICwalkingCENTER www.croatiaopen.net