31. uvjet za 3. stupanj znanja - Poznavati Nacionalne parkove i Parkove prirode u Hrvatskoj. Kategorije zaštićenih područja Prema aktualnom Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13), u Hrvatskoj postoji 9 kategorija prostorne zaštite. To su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma te spomenik parkovne arhitekture. Ukupna površina svih zaštićenih područja iznosi 717.921 ha. Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor zakonom. Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada Republike Hrvatske uredbom na prijedlog resornog ministarstva. Regionalni park, značajni krajobraz, park-šumu, spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture proglašava županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba, osim u slučaju kad se ta zaštićena područja nalaze na prostoru dviju ili više županija; tada ih proglašava uredbom Vlada Republike Hrvatske. [ http://www.zastita-prirode.hr ] Tablica 1 U tablici su prikazane kategorije zaštićenih područja, razina upravljanja i tko ih proglašava. Kategorija zaštite Namjena Razina upravljanja Proglašenja
STROGI REZERVAT očuvanje izvorne prirode, praćenje stanja prirode te obrazovanje županijska Vlada RH NACIONALNI PARK očuvanje izvornih prirodnih vrijednosti, znanstvena, kulturna, odgojnoobrazovna državna Hrvatski sabor i rekreativna POSEBNI REZERVAT očuvanje radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, a osobitog je znanstvenog značenja županijska Vlada RH PARK PRIRODE zaštita biološke i krajobrazne raznolikosti, odgojnoobrazovna, kulturnopovijesna, turističko-rekreacijska namjena državna Hrvatski sabor REGIONALNI PARK zaštita krajobrazne raznolikosti, održivi razvoj i turizam županijska županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba
SPOMENIK PRIRODE ekološka, znanstvena, estetska ili odgojnoobrazovna županijska županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba ZNAČAJNI KRAJOBRAZ zaštita krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja, odmor i rekreacija županijska županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba PARK - ŠUMA očuvanje prirodne ili sađene šume veće krajobrazne vrijednosti, odmor i rekreacija županijska županijska skupština ili Gradska skupština Grada Zagreba SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE očuvanje umjetno oblikovanog prostora odnosno stabla koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturnopovijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost županijska županijska skupština ili gradska skupština Grada Zagreba Tijekom dvadesetog stoljeća diljem svijeta proglašen je velik broj zaštićenih područja, no kriteriji, terminologija i pristup upravljanju tim područjima uvelike su se razlikovali u pojedinim zemljama. Kako bi se zaštićena područja mogla uspoređivati i analizirati na globalnoj razini,
pokazala se potreba za standardizacijom kategorija zaštite, a prvi korak u tom smjeru napravljen je još 1933. godine, kad je International Conference for the Protection of Fauna and Flora" (Međunarodna konferencija za zaštitu faune i flore) predložila četiri kategorije: nacionalni park", strogi rezervat prirode", rezervat flore i faune" i rezervat sa zabranom lova i sabiranja". IUCN prvu jednostavnu podjelu na nacionalni park", znanstveni rezervat" i spomenik prirode" uvodi 1966. godine u publikaciji UN List of Protected Areas" (Popis zaštićenih područja Ujedinjenih Naroda). Kategorizacija iz 2008. godine temelji se na ciljevima upravljanja, što znači da se kategorija određenog područja određuje prije svega ovisno o tome kako se s njime u budućnosti planira postupati". Stoga ne postoje točno određena pravila koja se mogu primijeniti na bilo koje područje, već je odluka o kategoriji često rezultat procjene i dogovora. Tablica 2 IUCN kategorizacija (eng) NAZIV NAZIV IUCN KATEGORIJE KATEGORIJA KATEGORIJE (hrv) DEFINICIJA
Ia Strict nature reserve Strogi rezervat prirode Kategorija Ia obuhvaća strogo zaštićena područja izdvojena zbog zaštite biološke raznolikosti, i/ili geoloških i geomorfoloških vrijednosti, gdje su posjećivanje, korištenje prostora i drugi utjecaji na prostor strogo kontrolirani i ograničeni. Ova područja mogu služiti kao nezamjenjiva referentna područja za znanstvena istraživanja i monitoring. Ib Wilderness area Područje divljine Kategorija Ib obuhvaća velika neizmijenjena ili vrlo malo izmijenjena područja očuvane prirode, bez značajnijih i stalnih ljudskih naselja, koja su zaštićena i kojima se upravlja na način da se u potpunosti očuva njihovo izvorno stanje. II National park Nacionalni park Kategorija II predstavlja velika prirodna ili gotovo prirodna područja izdvojena sa svrhom zaštite cjelokupnih ekosustava, procesa koji se u njima odvijaju i vrsta koje oni podupiru, na način da ona istovremeno pružaju osnovu za okolišno i kulturalno prihvatljive duhovne, znanstvene, edukacijske, rekreativne i posjetiteljske aktivnosti. III Natural monument or feature Prirodni spomenik ili obilježje Kategorija III zaštićenih područja štiti određenu prirodnu vrijednost, koja može biti reljefni oblik, morska hrid ili špilja, geološka osobitost poput speleološkog objekta ili živa pojava poput primjerice stabla visoke starosti. Ova su područja površinom najčešće mala, no mogu imati velik značaj za posjećivanje.
IV Habitat/ species management area Područje upravljanja staništem ili vrstom Kategorija IV zaštićenih područja namijenjena je zaštiti točno određene vrste ili staništa, i upravljanje njime je usmjereno prema tom cilju. Područja zaštićena u ovoj kategoriji često, iako ne nužno, zahtijevaju provođenje redovitih aktivnih upravljačkih aktivnosti usmjerenih očuvanju vrste ili održavanju staništa. V Protected landscape/ seascape Zaštićeni kopneni/ morski krajobraz Kategorija V zaštićenih područja obuhvaća ona područja gdje je dugotrajna interakcija čovjeka i prirode proizvela osebujne ekološke, biološke, kulturne i estetske vrijednosti, i gdje je održavanje tog odnosa nužno da bi se ove vrijednosti sačuvale. Kategorija VI zaštićenih područja namijenjena je očuvanju ekosustava i staništa, a usporedno s tim i pratećih kulturnih vrijednosti i VI Protected area with sustainable use of natural resources Zaštićeno područje s održivim korištenjem prirodnih resursa tradicionalnih načina upravljanja prirodnim resursima. Ta su područja površinom uglavnom velika, njihov veći dio nalazi se u prirodnom stanju, dok se dio koristi na održiv način. Ekstenzivno i ne - Nacionalni parkovi industrijalizirano korištenje prirodnih resursa odvija se u skladu s prioritetom zaštite prirode tog područja. Nacionalni park najpoznatija je kategorija zaštite. To može biti prostrano i, uglavnom, neizmijenjeno prirodno područje, a glavna mu
je svrha održanje postojećih vrijednosti. Posjećivanje područja dopušteno je prema određenim pravilima, a namjena mu je znanstvena, odgojno-obrazovna, kulturna i rekreativna. Svako gosp. iskorištavanje prirodnih dobara u njem zabranjeno je. U Hrvatskoj ima 8 nac. parkova: Brijuni, Sjeverni Velebit, Risnjak, Paklenica, Kornati, Plitvička jezera, Krka i Mljet. Prvi proglašeni Nacionalni park u svijetu je Yellowstone (1872.), a u Europi dio istočnih Alpa, Nacionalni park Engadin (1902.) Slika 1 Karta Nacionalnih parkova u RH
1. Brijuni (27. 10. 1983.) 33.9 km 2 Slika 2 Brijuni Nacionalni park Brijuni obuhvaća otočnu skupinu od 14 otoka i otočića. Nalazi se uz jugozapadnu istarsku obalu, a ističe se posebnim klimatskim, pejzažnim i kulturno-povijesnim osobitostima. Otoke dijelom prekrivaju bujne šume hrasta crnike, koje su krajem 19. stoljeća krčene radi oblikovanja perivoja u to vrijeme čuvenog ljetovališta. Na otočje su sredinom 20. stoljeća uneseni jeleni lopatari, jeleni aksisi i mufloni koji danas bezbrižno šeću i pasu na prostranim travnjacima ili se odmaraju u hladovini stoljetnih hrastova crnika. Područje Parka naseljavaju, osim ovih i drugih unesenih vrsta i autohtone životinje, među kojima su najbrojnije ptice. Na otoku Velikom Brijunu nalazi se jedno od najstarijih stabala masline na Sredozemlju, zasađeno još u 4. stoljeću koje i danas rodi i daje plod, a kao svjedok davne prošlosti privlači mnoge turiste. Akvatorij Brijuna,
koji čini gotovo 80 % površine Parka, zbog provedene zaštite zadržao je svoju izvornu ljepotu i vrijednost te je stanište brojnih morskih organizama tipičnih za životne zajednice sjevernog Jadrana. Na području Nacionalnog parka Brijuni evidentirano je stotinjak lokaliteta i objekata arheoloških i kulturno-povijesnih vrijednosti. Važno je spomenuti i otiske stopala dinosaura Igvanodona na rtu Ploče i poluotoku Barbanu koji svjedoče o životu ovih gmazova i na našim prostorima. [ http://www.np-brijuni.hr ] 2. Kornati (1980.) 220 km 2 Slika 3 Kornati Kornatsko otočje kao najgušća otočna skupina u Sredozemnom moru, smješteno je u središnjem dijelu Jadrana. Karakterizira ga zanimljiva geomorfologija, velika razvedenost obala te raznolike životne zajednice. Obuhvaća skupinu od ukupno 89 otoka, otočića i hridi.
Krš tipičan za cijelu jadransku obalu koji je i ovdje prisutan sastoji se od surovog kopna s jedne strane i iznimno raznovrsnog podmorja s druge strane. Otoci su uglavnom pokriveni vegetacijom kamenjarskih pašnjaka; međusobno odijeljenih suhozidima a čine ih travnjačke zajednice karakteristične za suha područja. Više od tri četvrtine površine parka pripada moru, čije je podmorje zbog raznovrsnog i bogatog podmorskog svijeta najvažnije obilježje ovog zaštićenog područja. Povijest naseljavanja Kornatskog otočja seže daleko u prošlost pa od neolita do danas možemo pratiti civilizacijski razvitak na ovim prostorima. [ http://www.np-kornati.hr ] 3. Krka (1985.) 109 km 2 U vapnenačku zaravan, između gradova Knina i Skradina, duboko usječeno nalazi se korito rijeke Krke. Ovaj prirodni i krški fenomen u svom toku gradi sedam sedrenih slapova: Bilušića buk, Brljan, Manojlovački slap, Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk, najviše slapište u Sredozemlju (46m). Odlikuje se osebujnim i bogatim biljnim svijetom - 860 različitih biljnih svojti. Na području parka zabilježena je 221 vrsta ptica među kojima veći broj gnjezdarica. Neke vrste ovdje borave samo za vrijeme proljetnih i jesenskih seoba, zbog čega je ovo zaštićeno područje uvršteno u ornitološki važna područja Europe.
Područje parka obiluje tragovima drevne naseljenosti, te brojnim kulturno-povijesnim spomenicima. [ http://www.npkrka.hr ] 4. Mljet (11. 11. 1960.) 53.75 km 2 Slika 4 Mljet Nacionalni park Mljet nalazi se na zapadnom dijelu istoimenog otoka. Autohtone šume hrasta crnike i šume alepskog bora prekrivaju više od 90% površine Parka dajući mu posebnu biološku i estetsku vrijednost stoga ga često zovu i zeleni otok. Uz brojne uvale, zaljeve i otočiće, Park je poznat po dvama slanim jezerima, Malom i Velikom jezeru, koja su morem potopljene krške udoline. Bogata su velikim brojem različitih vrsta riba, rakova, školjkaša i drugih morskih organizama. Vinogradi i polja pod maslinama, koja se na otoku već stoljećima uzgajaju, dodatno povećavaju njegovu krajobraznu raznolikost.
Područje parka čini i bogata kulturno-povijesna baština. U Velikom jezeru nalazi se otočić Svete Marije s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom, utemeljenim još u 12. stoljeću. U naselju Polače nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike, rimske palače i termi. [ http://www.np-mljet.hr ] 5. Paklenica (19. 10. 1949.) 36.17 km 2 Nacionalni park Paklenica obuhvaća područje bujičnih tokova velike i Male Paklenice, kanjone okomito urezane u južne padine Velebita te šire okolno područje. Na relativno malom području nalazi se veliko bogatstvo geomorfoloških oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajobrazi i netaknuta priroda. Na području Parka nalazi se oko 90 speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilja Manita peć i jama Vodarica. Šume pokrivaju dvije trećine površine Parka i odlikuju se bogatstvom biljnih zajednica. U ovom zaštićenom području postoji oko 150 km pješačkih staza i puteva, a ujedno se smatra najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom, s preko 360 opremljenih i uređenih smjerova, od kojih je najpoznatiji Anića kuk (visina stijene 400 m). [ http://www.np-paklenica.hr ] 6. Plitivička jezera (1949.) 297 km 2 Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je hrvatski nacionalni park. Poznat je po veličanstvenim sedrenim slapištima koja stvaraju bistra
jezera u stalnom biodinamičkom procesu stvaranja i rasta sedre. Kao posljedica tog procesa nastao je niz od 16 stepenasto poredanih većih jezera i nekoliko manjih, koja su najslikovitiji dio ovog Parka. U Parku je registrirano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja, 321 vrsta leptira, 157 vrsta ptica, 20 vrsta šišmiša U bogatoj fauni posebno mjesto zauzimaju najveće europske zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris. Zbog jedinstvenosti, prirodne ljepote i vrijednosti nacionalnog parka UNESCO je Plitvička jezera 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine. Najljepši i prvi proglašeni park. [ http://www.np-plitvicka-jezera.hr ] 7. Risnjak (15. 9. 1953.) 64 km 2 Smješten je u zaleđu grada Rijeke i Kvarnerskog priobalja, na sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara. Temeljni fenomen Parka su šuma i hidrogeološki spomenik prirode- izvor Kupe. Postoji više od desetak različitih šumskih zajednica i tridesetak ostalih tipova biljnih zajednica. Park karakteriziraju različite krške pojave i oblici pa se ispod bujne vegetacije kriju jame, ponikve, škrape. Bujna vegetacija i velika geomorfološke raščlanjenosti pružaju utočište velikom broju životinjskih vrsta, posebno ptica. Ovdje su svoje stanište našle i tri velike zvijeri: ris po kojem je Risnjak i dobio ime, vuk i smeđi medvjed. [ http://www.risnjak.hr ]
8. Sjeverni Velebit (9. 6. 1999.) 109 km 2 Sjeverni Velebit je zbog bogate raznolikosti krških oblika, živoga svijeta i krajobraza na malom prostoru proglašen nacionalnim parkom. Ovdje već otprije postoje čak četiri područja s posebnom zaštitom - strogi rezervat "Hajdučki i Rožanski kukovi", botanički rezervat "Visibaba", nalazište biljnog endema hrvatske sibireje, i botanički rezervat ZavižanBalinovacZavižanska kosa, unutar kojeg se nalazi i Spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt. Dio je Međunarodnog rezervata biosfere. Velike i očuvane šume pogodno su stanište za velike zvijeri - medvjeda, vuka i risa. Njihova prisutnost na istom prostoru znak je očuvanosti ekosustava. Čovjek je uvelike utjecao na izgled krajobraza Sjevernog Velebita. Stvaranjem novih staništa - pašnjaka, lokava i suhozidova - čovjek je omogućio život brojnim biljnim i životinjskim vrstama te time obogatio njegovu biološku raznolikost. [ http://www.npsjevernivelebit.hr ]
Parkovi prirode Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojnoobrazovnim, kulturno-povijesnim i turističkorekreacijskim vrijednostima. U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. Način obavljanja gospodarskih djelatnosti i korištenje prirodnih dobara u parku prirode utvrđuje se uvjetima zaštite prirode. Od 11 parkova prirode 6 je planinskih i to Velebit, Biokovo, Medvednica, Papuk, Učka te Žumberak- Samoborsko gorje dok su Telašćica i Lastovsko otočje otočni parkovi. Kopački rit i Lonjsko polje predstavnici su biološkog bogatstva nizinsko-poplavnih područja, a Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj.
Slika 5 Karta Parkova prirode u RH Biokovo (1981.) 195.5 km 2 Park prirode Biokovo karakterizira osobita ljepota krajobraza, velika raznolikost živog svijeta i bogatstvo geomorfoloških oblika i pojava (špilje, škrape, vrtače, kamenice, jame...). Ovisno o klimatskim uvjetima i visinskom položaju područje je pokriveno vegetacijom od mediteranske do planinske. Uz stare šume bukve, jele i crnog bora, u Parku je zabilježeno gotovo 1500 različitih vrsta biljaka, među kojima je veći broj endemičnih i reliktnih vrsta (biokovsko zvonce, uskolisna zečina i dr.). U fauni kralješnjaka brojni
su gmazovi i ptice, a od tridesetak vrsta sisavaca koji ovdje žive treba spomenuti puhove, šišmiše, divlju svinju, divokozu, muflona i vuka. [ http://www.biokovo.com ] Kopački rit (1976.) 177 km 2 Park prirode Kopački rit se smatra jednom od najočuvanijih fluvijalnomočvarnih nizina u Europi koju karakterizira iznimna ljepota krajolika i velika biološka raznolikosti. Najveću površinu Parka prekrivaju šume bijele vrbe te močvarna i travnjačka vegetacija. Močvarni uvjeti pogodni su za život velikog broja vodozemaca, riba, ptica i sisavaca pa je zbog bogatstva životinjskog svijeta južni dio Parka proglašen posebnim zoološkim rezervatom. Kopačkom ritu posebnu zanimljivost daju ptice, a poznat je i kao jedno od najvećih mrijestilišta riba dunavskog sliva. Do sada su zabilježene 282 vrste ptica, od kojih 141 redovno ili povremeno gnijezdi. Zbog važnosti Kopačkog rita kao močvarnog staništa i obitavališta velikog broja ptica 1986. godine uvršten je na listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 1993. godine na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR). [ http://www.pp-kopacki-rit.hr ]
Lastovsko otočje (2006.) 196 km 2 Lastovsko otočje spada u vanjsku skupinu južnodalmatinskih otoka i obuhvaća otok Lastovo s pripadajućim otocima, otočne skupine Lastovnjaci i Vrhovnjaci te otok Sušac, a sastoji se od ukupno 44 otoka, otočića i hridi. Odlikuje se posebnim florističko-faunističkim obilježjima kopna, kao i bogatstvom i raznolikošću živog svijeta mora te izuzetnom krajobraznom ljepotom. Posebnu vrijednost ovom Parku prirode svakako daje more i podmorje i njegov vrlo bogat živi svijet. Od ukupno zabilježene 703 biljne vrste, 53 vrste su ugrožene, dok je od 141 vrste kralješnjaka njih čak 71 ugroženih. Posebnu biološku vrijednost i značaj Lastovskom otočju daju endemske i stenoendemske vrste kao što su jadranska primorska i lastovska gušterica. [ http://www.pp-lastovo.hr ] Lonjsko polje 506.5 km 2 Park prirode Lonjsko polje najveće je zaštićeno poplavno područje cijelog dunavskog sliva s vrijednim krajobraznim i ekološkim obilježjima. Posebnu ljepotu krajoliku daju poplavne šume hrasta lužnjaka i slikoviti vlažni pašnjaci sa starim nastambama ispresijecani mrežom vodenih površina. Rukavci, bare i vlažne livade staništa su ptica močvarica poput žličarke, male bijele čaplje, patke njorke, orla štekavca, orla kliktaša, crne rode, prdavca i bjelobrade čigre, vrsta rijetkih ili već izumrlih u mnogim dijelovima Europe. Do sada je ovdje zabilježeno 250 vrsta ptica, od kojih se 170 vrsta tu i gnijezdi. Iz tog
razloga pojedina područja u Parku: Krapje Đol i Rakita zaštićena su kao posebni ornitološki rezervati, a cijelo područje Parka uvršteno je 1983. g. na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA). Od 1993. g. Park se nalazi na Popisu vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR). [ http://www.pplonjsko-polje.hr ] Medvednica (16. 6. 1981.) 179.38 km 2 Parku prirode Medvednica glavna su značajka šume (bukve, jele, javora, jasena i hrasta kitnjaka) velike biološke vrijednosti uslijed čega je unutar parka zaštićeno 8 šumskih rezervata. Zbog razlika u visini kao i zbog prisustva brojnih potoka i izvora, ovaj prostor karakteriziraju raznolika staništa koja su zaslužna za bogat biljni i životinjski svijet. U parku je zabilježeno preko 1300 biljnih vrsta, a zbog raznolikosti šuma ptičji svijet broji 70 gnjezdarica. Medvednicu obilježava i raznolikost geološke građe. Najpoznatija stijena Medvednice je zeleni škriljavac, dok su karbonatne stijene zaslužne za nastanak 7100 m dugog kanala špilje Veternice koja je jedno od naših najznačajnijh paleontoloških nalazišta. [ http://www.ppmedvednica.hr ] Papuk (23. 4. 1999.) 336 km 2 Park prirode Papuk se smjestio u gorskim šumskim predjelima Papuka, a parkom prirode je proglašen 23. travnja 1999. 2007. godine Papuk je zbog vrijednog geološkog nasljeđa postao dijelom europske i svjetske
asocijacije geoparkova i prvim geoparkom u Hrvatskoj Papuk Geopark. Glavno obilježje istočnog dijela Hrvatske Slavonije - su nizinske ravnice s velikim kultiviranim područjima. Iz te ravnice koja je nekad bila dno Panonskog mora izdižu se planine na gotovo tisuću metara nadmorske visine. Jedna od tih planina je i Papuk - najljepša planina u Slavoniji. Geomorfološke, klimatske i vegetacijske karakteristike Parka prirode Papuk osiguravaju odlična prirodna staništa za brojne biljne i životinjske vrste. Šumska vegetacija pokriva više od 96% područja. Dominantna vrsta drveća je bukva. Ovdje žive gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune, no prije 200 godina ovo je područje također bilo nastanjeno medvjedima, vukovima i risovima. Danas su guste šume Papuka stanište i utočište jelena, srna, divljih svinja, lisica i kuna. Papuk pruža odlična staništa i brojnim vrstama ptica i Međunarodno je vrlo važno područje za ptice. Ponor Uviraljka je važno zimovalište za šišmiše. Gotovo 1300 vrsta biljaka (više od četvrtine cijele Hrvatske flore) raste na Papuku. Najugroženije i zaštićene vrste biljaka rastu na travnjacima i drugim nešumskim područjima. [ http://www.pppapuk.hr ] Telašćica (1988.) 70.5 km 2 Park prirode Telašćica kao jedna od najljepših i najvećih jadranskih uvala, s akvatorijem od 13 otoka i hridi, koje mu pripadaju. Kopneni dio Parka izuzetno je diferencirano krško područje s krškim glavicama
i poljima te bujnom mediteranskom vegetacijom s preko 400 biljnih vrsta. Podmorje Telašćice najvećim dijelom krasi pjeskovito dno prošarano kamenim oazama i livadama morske cvjetnice posidonije te bogatstvom drugog biljnog i životinjskog svijeta. [ http://www.pp-telascica.hr ] Učka (1999.) 160 km 2 U parku prirode Učka, zahvaljujući reljefu i neposrednoj blizini mora, je prisutna specifična mikroklima i razvijena bujna šumska vegetacija. Značajne su primorske šume bukve, pretplaninska šuma bukve, te naknadno podignute kulture četinjača. Uz to treba dodati livade i travnjake na kojima žive mnoge endemične, ugrožene i zaštićene biljne vrste. Najviši vrhovi su Vojak (1396 m) i Veli Planik (1272 m). U Parku je rasprostranjeno preko 1200 biljnih vrsta, od kojih posebno značenje imaju endemske svojte stijena i točila (npr. učkarski zvončić). Isto tako zabilježeno je oko 150 vrsta ptica, od kojih se preko 70 i gnijezdi na tom području. Područje Parka obiluje speleološkim objektima kojih, prema dostupnim podacima ima gotovo 200. [ http://www.pp-ucka.hr ]
Velebit (1978.) 2270 km 2 Slika 6 Park prirode Velebit s naša 2 Nacionalna parka Park prirode Velebit obuhvaća najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje i površinom je najveće zaštićeno područje u Hrvatskoj. Dijelovi planine zaštićeni su i kao nacionalni parkovi: Paklenica i Sjeverni Velebit. Unutar parka prirode Velebit se nalaze ova zaštićena područja: uvala Zavratnica, Velnačka glavica, Hajdučki kukovi, Rožanski kukovi, Cerovačke pećine, Posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača, Botanički rezervat ZavižanBalinovac-Velika kosa. Za zaštitu je predložena geološka osobitost Paripov jarak. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih.
Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk. [ http://www.ppvelebit.hr ] Vransko jezero (1999.) 57 km 2 Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj te predstavlja geomorfološku rijetkost našeg krškog područja jer se radi o kriptodepresiji ispunjenoj blago zaslanjenom vodom u kojoj se formirala specifična životna zajednica vodenih organizama. Sjeverozapadni rub jezera u zoni je intenzivnih poplava te je zbog bogatstva ptičjeg svijeta (ptica močvarica) proglašen posebnim ornitološkim rezervatom. U Parku je do sada zabilježeno 235 ptičjih vrsta, od čega su 102 gnjezdarice, a ostalima je područje Parka važno odmorište i zimovalište. Na Vranskom jezeru zimuje ukupno 75 različitih vrsta ptica s više od 200 000 jedinki što ga ubraja u najvažnija europska zimovališta. Čak 143 vrste selica iz srednje i sjeverne Europe na tom području nalaze odmorište za nastavak puta. Zbog svega navedenog Vransko jezero je 1983. g. uvršteno na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA). Biološkoj vrijednosti Parka treba dodati i bogatstvo riba, a kao posebnost valja istaknuti prisustvo sredozemne podvrste crvenperke. [ http://www.pp-vransko-jezero.hr ]
Žumberak-Samoborsko gorje (28. 5. 1999.) 350 km 2 Park prirode Žumberak Samoborsko gorje karekterizira očuvana priroda, šume, potoci, slapovi, brdski obronci prekriveni vinogradima, pašnjaci te tradicionalna seoska imanja. Najviši vrh je Sveta Gera (1178 m), a Samoborskog gorja Japetić (879 m) Kako je područje djelomično kultivirano, poput mozaika ga izmjenično prekrivaju šume, livade, pašnjaci, voćnjaci i vinogradi. Park krase i brojni izvori, potoci, slapovi, ponori, kao i različiti speleološki objekti (spilje, jame). Veći dio Parka prekriven je šumom, pretežno šumom bukve, kao i miješanom hrastovo-bukovom šumom. Ekološki su značajne livadne i pašnjačke zajednice, kao i biljke vlažnih staništa, stijena i sipina. Od životinjskog svijeta treba spomenuti smeđeg medvjeda, vuka, velik broj različitih vrsta ptica, male sisavce, gmazove i vodozemce. Podzemne spilje Parka staništa su najugroženije skupine sisavaca šišmiša. [ http://www.parkzumberak.hr ]
Strogi rezervat Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju izvorne prirode, znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenja biološka raznolikost, praćenju stanja prirode, te obrazovanju koje ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa. U njemu su zabranjene gospodarske i druge djelatnosti. Dva su stroga rezervata u Hrvatskoj: Bijele i Samarske stijene te Hajdučki i Rožanski kukovi. Posebni rezervat Posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte. U njemu nisu dopuštene radnje i djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen, a dopušteni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se održavaju ili poboljšavaju uvjeti važni za očuvanje svojstava zbog kojih je proglašen rezervatom. U skladu s tim svojstvima, posebni rezervat može biti: floristički, mikološki, šumske i druge vegetacije, zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki, paleontološki, hidrogeološki, hidrološki, rezervat u moru i dr. Trenutno je zaštićeno 80 posebnih rezervata, od čega je 36 rezervata šumske vegetacije, 22 ornitološka, 9 botaničkih, po 2 ihtiološka, ihtiološko-ornitološka, zoološka i rezervata u moru, te po jedan
geološko-paleontološki, paleontološki, geografsko-botanički i botaničko-zoološki posebni rezervat. Regionalni park Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi. U regionalnom parku dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. Trenutno su u Hrvatskoj zaštićeni u kategoriji regionalnog parka Mura Drava i Moslavačka gora. Spomenik prirode Spomenik prirode je pojedinačni neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode, koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopuštene radnje koje ugrožavaju njegova obilježja i vrijednosti. U skladu s njima spomenik prirode može biti geološki, geomorfološki, hidrološki, botanički, prostorno mali botanički i zoološki lokalitet i dr. U Hrvatskoj je zaštićeno 85 spomenika prirode od kojih je jedan pod preventivnom zaštitom. Među njima je najviše rijetkih primjeraka
drveća (30) i geomorfoloških spomenika prirode (34), a tu su još 7 geoloških, 6 paleontoloških, 3 zoološka, 2 hidrološka i po jedan botanički i geološko-geografski spomenik prirode. Značajni krajobraz Značajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili osobito vrijedni krajobraz utvrđen sukladno ovome Zakonu. U značajnom krajobrazu nisu dopušteni zahvati i radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen. U Hrvatskoj su trenutno zaštićena 84 značajna krajobraza. Park-Šuma Park-šuma je prirodna ili sađena šuma, veće krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji. U park-šumi su dopušteni samo oni zahvati i radnje čija je svrha njezino održavanje ili uređenje. Trenutno je zaštićeno 28 park-šuma. Spomenik parkovne arhitekture Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinačno stablo ili
skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturnopovijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost. Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopušteni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je zaštićen. U Hrvatskoj je trenutno zaštićen 121 spomenik parkovne arhitekture.