EKONOMIJA / ECONOMICS, 3/IX(www.rifin.com) 429 Horvat Branko 1 UDK 339.1 Znanstvena ekonomija i tr išni fundamentalizam I Da bismo mogli izvršiti ispravnu analizu privredne situacije i ekonomske analize, moramo najprije definirati dva osnovna aktualna pojma: znanstvenu ekonomiju i tr išni fundamentalizam. Buduæi da je tekst namijenjen profesionalnim ekonomistima, neæu ulaziti u opširna razmatranja, veæ æu dati samo naznake. Kao što samo ime pokazuje, ekonomizirati znaèi s danim resursima postiæi maksimalni rezultat. Motivacija znanstvene ekonomije je ostvarivanje društvenog blagostanja i to u smislu da se ivotni standard svakog graðanina brzo poveæava. Termin tr išni fundamentalizam, koji tvrdi da tr ište bez ikakve kontrole najbolje djeluje, lansirao je prije nekoliko godina George Soros i odonda on sve više ulazi u upotrebu. Termin oznaèava da se radi o ideološkom stavu, dakle o unaprijed prihvaæenoj vjeri, a ne o znanstvenom stavu koji tra i dokaze. Motivacija je da se vladajuæa manjina oslobodi obaveza prema sugraðanima u svrhu vlastitog bogaæenja i društvene moæi. I to bez obzira na društvene posljedice. Vidjet æemo da je to upravo ono što se u Hrvatskoj dogaða. II Sadašnja situacija. Uslijed nacionalistièkog raspadanja Jugoslavije, poslije 1985. došlo je najprije do stagnacije, a poslije 1990. do drastiènog pada. Zbog toga ukupna proizvodnja iznosi svega oko èetiri petine a industrijska proizvodnja dvije treæine od razine prije šesnaest godina. U desetljeæu 1990.-2000. svjetska industrijska proizvodnja poveæala se oko 30%, a hrvatska se smanjila oko 35%, tako da za svijetom zaostajemo 65% u svega jednom desetljeæu. 1 Branko Horvat, prof. dr. sc., u mirovini
430 Branko Horvat: ZNANSTVENA EKONOMIJA I TR IŠNI... Investicije nisu dostizale ni do amortizacije pa je došlo do dezinvestiranja. Uslijed toga, tehnološko zaostajanje je ogromno. Kako proizvodnost rada ipak raste, svaki èetvrti radno sposoban graðanin ostao je bez posla. Najspremniji mladi ljudi bje e u inozemstvo. Samo u razdoblju 1990.-1997. izgubljeno je 5,7 godišnjih društvenih proizvoda, a odonda se i dalje gubi (Horvat, 2002, I, str. 296). Izvoz dosti e jedva polovinu uvoza i nikad nije dostigao obujam iz ratne 1995. Zbog toga, vanjska zadu enost je porasla èetiri puta. Otplate dugova iznose više od prirasta društvenog proizvoda pa se stoga zadu enost poveæava, a ivotni se standard smanjuje. Više od 300.000 hektara poljoprivrednog zemljišta ostaje neobraðeno, a hranu moramo uvoziti. Tisuæe izbjeglica ni nakon deset godina nema svoje domove, a gradi se 2-3 puta manje stanova nego prije 1990. Ovakvo katastrofalno privredno stanje ima, naravno, utjecaj i na društvenu organizaciju. Broj bolnica je smanjen, a lijeènici ostaju nezaposleni. ivotni vijek graðana je skraæen. Socijalna prava se smanjuju. Korupcija buja na 49 mjestu smo u svijetu od 91 ispitanih i nemoguæe ju je dr ati pod kontrolom u ovakvoj situaciji. Samoubojstva, droga i kriminal su na dnevnom redu. Isto tako i bankarski skandali, pretvorena poduzeæa i namješteni steèajevi. Apatija i besperspektivnost caruju. Opæa je konstatacija da je društveni moral razoren. Društvena polarizacija je veæ ekstremna i još raste. Raspon u raspodjeli dohotka od nekadašnjih 1:10 proširio se na 1:100. Na ulicama gradova pojavljuju se prosjaci, a broj javnih kuhinja se poveæava. Znanost i sveuèilišta su degenerirali i od nekadašnjih apsolutno prvih na Balkanu dospjeli smo meðu posljednje. Hrvatske sveuèilišne diplome ne priznaju se u Europi. Hrvatska nije u stanju apsorbirati meðunarodnu doktorsku školu društvenih znanosti koju je namjeravala financirati Europska unija kao Centar izvrsnosti. Tako nešto sam veæ poèeo ostvarivati prije èetrdeset godina u bivšoj dr avi kad su profesori i studenti s Istoka i Zapada dolazili u posebnu poslijediplomsku školu, a škola i institut bili su meðu vodeæima u Europi. Sada sam morao vratiti dobivena sredstva Europskoj uniji. Jedini meðunarodni, nezavisni i ocijenjeni kao daleko najbolji ekonomski èasopis u Jugoslaviji, koji sam ureðivao 26 godina, ugušio je tadašnji ministar znanosti i donedavni rektor Sveuèilišta. Od nekadašnjeg svjetskog renomea i vodstva 130 nesvrstanih zemalja, dospjeli smo da toga da nas meðunarodna statistika èesto i ne spominje Znanstveni pristup bi zahtijevao ozbiljnu analizu zašto je došlo do ovih degenerativnih kretanja. Ideološki se pristup na to ne obazire,
EKONOMIJA / ECONOMICS, 3/IX(www.rifin.com) 431 veæ nastavlja putem koji je zacrtan 1990-ih, ne obazire se na prouzroèene ljudske patnje i sprovodi sve razornije «reforme». A proklamira svijetlu buduænost! III Sveopæu kraðu i otimaèinu je inicirala dr avna pretvorba.daæeseto dogoditi, znalo se i upozorilo veæ u to vrijeme, ali bez ikakvog uspjeha. Na zatvorenom sastanku povodom zakona o pretvorbi, pitao sam predsjedavajuæeg, tadašnjeg predsjednika vlade Greguriæa, je li svjestan toga da æe ovakav zakon uništiti hrvatsku privredu? To ga uopæe nije impresioniralo - on je imao nareðenje da sprovede pretvorbu i to ga je jedino zanimalo. Pitao sam autora zakona, profesora prava Jakšu Barbiæa, zašto je pripremio zakon koji æe uništiti hrvatsku privredu? Odgovorio mi je da su to od njega tra ili. I to je dosta èesti stav hrvatskih intelektualaca. Pretvorba je okrenula naglavce hrvatsku privredu, provedena je kad je Hrvatska bila u ratu, zahtijevala je najveæe napore i zato je tra ila temeljitu analitièku pripremu. Ali ništa od toga! Nikada dr ava nije pokušala reæi zašto je potrebna i što s pretvorbom dobivamo (u stvari gubimo). Kao što su nekada meni, kao studentu, profesori tumaèili kako se socijalizam mjeri po tome koliko je privrede podr avljeno (zahvaljujuæi napadu Staljina i Informbiroa ta je glupost nakon nekoliko godina prevladana - ljudi su poèeli misliti svojom glavom), tako se sada graðanima tumaèi da æe sve biti puno bolje kad sve bude privatizirano. Samo ta glupost nije prevladana ni nakon jednog desetljeæa. Èini se da je imitatorska psihologija duboko ukorijenjena u ovom društvu. Iako nije dana nikakva analiza potrebe i efekata pretvorbe, sporadiène politièke izjave su davane, pa da vidimo njihovu ideološku pozadinu i znanstvenu neutemeljenost. a) Šok terapija iliti ponor se ne mo e preskoèiti u dva skoka, što je vjerojatno najpoznatija izjava koja potjeèe od harvardskog profesora Jeffreya Sachsa (iako ni on nije originalni autor izreke). Njega je plaæala Svjetska banka da po Europi iz ideoloških razloga ( da se ne bi vratio komunizam ) propovijeda brzu privatizaciju. Bio je tako i u Beogradu i u Ljubljani (gdje potpredsjednik vlade dr. Jo e Mencinger, sreæom, nije prihvatio njegove destruktivne
432 Branko Horvat: ZNANSTVENA EKONOMIJA I TR IŠNI... savjete). U to sam vrijeme imao dobre veze sa Svjetskom bankom i Meðunarodnim monetarnim fondom i u tadašnjoj tekuæoj korespondenciji obavijestio sam ih da s takvim ekonomskim nonsensom ne elim imati nikakve veze. Problem je sasvim jednostavan: ekonomija je sistem i ako joj dajete šok, poremetit æete cijeli sistem. Buduæi da je šok-terapija bila uvjet za dobivanje kredita, prihvatile su je sve istoènoeuropske dr ave u nevolji. Sasvim kao što seoski lihvar djeluje meðu nepismenim seljacima. Rezultati su bili katastrofalni. Privreda cijele Istoène Europe nije se oporavila ni nakon jednog desetljeæa (a hrvatska privreda ni danas). Banka i Fond više ne stoje na pozicijama šok-terapije i smatraju je velikom pogreškom. A Sach pokušava oprati obraz time što okrivljuje Fond što nije dao dosta novaca. b) Privatna privreda je efikasnija od dr avne. U naèelu da, ali to ne vrijedi za sve sluèajeve. Primjerice, Renault je dr avna firma, ali je to i najuspješnije francusko automobilsko poduzeæe. No to je irelevantno za Hrvatsku koja je imala najprivatniju privredu u Europi: nije bilo nijednog dr avnog poduzeæa. Zbog toga je privatizacija pretvorbom provedena tako da je najprije sve bilo podr avljeno. Da je prije toga bilo dr avno, ne bi se trebalo ni moglo podr aviti. Prema tome, ne radi se o privatizaciji, veæ o ideološkom stavu kapitalistièke privatizacije. Ona se i danas sprovodi rasprodajom narodne imovine strancima (HEP, INA, Croatia osiguranje i ostalo). A što se tièe efikasnosti, treba reæi da smo imali najbr i porast globalne produktivnosti u svijetu. Sada æe nam trebati još koja godina da stignemo tamo gdje smo bili prije šesnaest godina. c) Protuustavnost. Ustav garantira vlasništvo, ali to nije sprijeèilo dr avu da silom prigrabi tuðe (društveno) vlasništvo i da ga, kao obièni kradljivac, rasprodaje. Tako su, meðu ostalim, stvoreni tajkuni. Nadalje, èl. 43 Ustava graðanima jamèi slobodno udru ivanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanjem za gospodarska prava. No to nije sprijeèilo dr avu da jednostavno dekretom ukine samoupravno udru ivanje u poduzeæima i da stotine tisuæa samoupravljaèa baci na ulicu. Èl. 49 proklamira da se prava steèena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti nekim prav-
EKONOMIJA / ECONOMICS, 3/IX(www.rifin.com) 433 nim aktom. Godine 1950. tvornice su zakonom dane na upravljanje radnicima (u Dalmaciji samoinicijativno još godinu dana ranije). U narednih 40 godina zaposleni su svojim radom i svojim sredstvima poveæali dobiveni kapital 12 puta i to im je silom oduzeto. Osim toga, pravno je pravilo da se steèena prava ne mogu derogirati (bez kompenzacije). Da ne idem dalje: radi se o pravom staljinistièkom ustavu, fasada je bajna, ali stvarnost je tu na. Zbog neustavnosti pretvorbe podigao sam tu bu kod Ustavnog suda protiv Tuðmanove supruge. Sud je razmišljao šest godina dok hrvatska privreda nije bila dobrano uništena - a zatim je donio rješenje u jednoj reèenici u kojem nije odgovoreno ni na jedan pravni prigovor, nije naveden nijedan pravni argument, reèeno je samo: «Promijenila se idejna koncepcija!» Dakle, Ustavni sud ne sudi po pravu, nego po idejnoj koncepciji. Kad vlada promijeni ideologiju, onda mo e uèiniti što joj odgovara. Osim toga, poistovjeæenje društvenog i dr avnog je standardna definicija ideologije totalitarizma. No ustavni suci nisu bili jedini totalitarno orijentirani. Bio je to cijeli re im. Da citiram poznatog pravnika, Vladimira Primorca, koji opisuje kako je jedan ministar Tuðmanu objašnjavao da su njegova gledišta suprotna Ustavu. «Znam» odgovorio je vrhovnik «ali mi smo na vlasti!» (Kolo, 2/2001, str. 133) d) Proklamirano je slobodno tr ište. To znaèi da konkurencijom na tr ištu samostalna poduzeæa odluèuju kako æe se organizirati, koga æe zaposliti, kako æe poslovati itd. Meðutim, umjesto tr išta, dr ava je zavela najgrublju administrativnu intervenciju pretvorbenim zakonima propisujuæi poduzeæima kako se imaju organizirati i ponašati, postavila svoje ljubimce za gazde ispunjavajuæi tako Tuðmanov plan o 200 obitelji koje æe vladati Hrvatskom. Dodat æu da umjesto normalnog tr išta danas imamo za jednu treæinu više dr avnih intervencija nego u bivšoj, pet puta veæoj, dr avi. e) Mora se uspostaviti titular vlasništva, koga navodno u društvenom vlasništvu nema. Tu tezu èesto postavljaju pravnici i ona je ušla u pretvorbene zakone. No to je obièna besmislica. Poduzeæe ne mo e poèeti poslovati dok se ne registrira kod nadle nog suda. A kad se to uradi, onda je ipso
434 Branko Horvat: ZNANSTVENA EKONOMIJA I TR IŠNI... facto odreðen i titular. Za sve poslovne odluke odgovara poduzeæe, a ne dr ava ili netko drugi. Utvrdio sam da, na alost, naši pravnici ne znaju modernu teoriju vlasništva. Od 1932. poznato je u znanosti da se vlasništvo ne odnosi na pojedinca, kao u rimskom pravu iako i tamo postoji ager publicum ne radi se o indokosnom vlasniku koji je ujedno i proizvoðaè, veæ je vlasništvo podijeljeno na vlasništvo poduzeæa (oni koji njime upravljaju) i vlasništvo kapitala (bilo tko koji se pojavljuje kao puki rentijer). U socijalistièkom društvu vlasništvo poduzeæa pripada samoupravnom kolektivu, a vlasništvo kapitala društvu (Horvat, 2002, II, gl. 6). Kako profesionalni pravnici nisu razradili tu pravnu teoriju, morao sam je razraditi sam polazeæi od društvenog vlasništva. U isto vrijeme, ili nešto kasnije, do iste teorije došli su i na Zapadu polazeæi od privatnog vlasništva (Hansmann, 1996). Fascinantno je kako ista pravna teorija odgovara dvama razlièitim društvenim sistemima zbog toga što je determinirana istom modernom privredom. IV Tranzicija je latinska rijeè koja znaèi prijelaz. Kao znanstveni termin znaèi prijelaz na novi društveni sistem. Obrnuti prijelaz, vraæanje starog sistema, zove se od postrevolucionarnih vremena skršene francuske revolucije restauracijom. Mi smo tranziciju izvršili poslije 1950. Bio je to prijelaz od kopiranog centralno-administrativnog sistema na vlastiti samoupravni tr išni sistem. Bio je to vrlo efikasan prijelaz jer je u naredna tri i pol desetljeæa ostvaren najbr i rast u Europi. Usprkos tome, nigdje u voluminoznoj domaæoj i stranoj literaturi o tranziciji nisam našao ni spomena, a kamo li analize uspješnosti. Iako je literatura na hrvatskom i razlièitim stranim jezicima bila široko pristupaèna, èak ju je i Svjetska banka širila. Ideološka amnezija? V Tr ište. Argument je veoma jednostavan jer je tr ište najbolji instrument privreðivanja. To zbog toga što omoguæuje samostalnost podu-
EKONOMIJA / ECONOMICS, 3/IX(www.rifin.com) 435 zeæa, inicijativu i odgovornost onih koji njime upravljaju, èuva izvorne informacije i potpoma e politièku demokraciju. Najva nija mjera tr išta su cijene koje omoguæavaju (ili onemoguæavaju) racionalnu alokaciju resursa. U 1970-im, oxfordski don Francis Seton proveo je sa svojim timom komparativnu analizu da utvrdi koliko pojedini tr išni sistemi odstupaju od idealne alokacije. Ustanovio je da je naš sistem relativno efikasan i nalazi se u grupi sa švedskim, njemaèkim i japanskim (Seton, 1985, str. 116). Kao što se zna, to su tr išne privrede. Ipak, vlastodršci stalno govore kako moramo razviti tr ište. Naravno, oni misle na sasvim odreðeno ideološki determinirano (grabe no) kapitalistièko tr ište. No to tr ište, i kad nije kapitalistièko, ima svoje teške nedostatke. Kad svaki proizvodi samostalno i izolirano, onda ne zna kakve su namjere ostalih. A u investicijama postoje efekti kašnjenja sve do nekoliko godina pa je potrebna sinkronizacija (osim u stacionarnoj privredi gdje se ponavljaju poznate strukture). Ako se privrednici udru e, onda imamo kartele i monopole, što je štetno i zato zabranjeno. Ako se ne udru e, onda imamo vrlo ozbiljne propuste tr išta (market failures) koji smanjuju stopu rasta. U posebnom poglavlju knjige (Horvat, 2002, II, gl. 4) pokazao sam strukturu tih tr išnih propusta. Lijek je privredno planiranje, što je hrvatska dr ava ukinula, kao obièno, bez objašnjenja. U tijeku Drugog svjetskog rata sve su dr ave planirale. Na osnovi tog pozitivnog iskustva poslije rata više je od stotinu dr ava nastavilo s planiranjem. Navest æu neka osobna iskustva. Moj doktorski mentor u Engleskoj bio je bivši glavni engleski planer u vrijeme rata. Direktor nizozemskog zavoda za planiranje bio je prvi nobelovac Jan Tinbergen. U poljskom i indijskom zavodu za planiranje radili su kao direktori Kalecki i Mahalanobis. U jednoj od najbr ih zemalja na svijetu, Koreji, našao sam zavod za planiranje s 200 doktora znanosti. Svjetska banka izdala je komparativnu studiju o planiranju èiji je autor, kasniji profesor i moj kolega na amerièkom sveuèilištu, Albert Waterston. Na koncu, i ja sam neko vrijeme bio glavni metodolog planiranja, a privredni rast bio je najbr i na svijetu itd. Tijekom vremena planiranje se poèelo zanemarivati (zbog ukopanih interesa) i popularna je postala deregulacija (koja je upravo dovela do bankrota nekih amerièkih zraènih kompanija). Zatim je postala popularna teorija racionalnih oèekivanja, koja je vrsta tr išnog fundamentalizma. U knjizi sam pokazao kako usporedo s napuštanjem reguliranja opada i stopa rasta. Upravo je tu teoriju prihvatila hrvatska dr ava. I opet
436 Branko Horvat: ZNANSTVENA EKONOMIJA I TR IŠNI... bez ikakvog obrazlo enja. Da bude sasvim a urna, a domaæe eksperte nije cijenila, najmila je anonimne strane savjetnike. Uz njihovu ideološku pomoæ ušli smo u katastrofu u kojoj se nalazimo. Mogu dodati da oni koji u svijetu najviše propagiraju deregulaciju i slobodno tr ište, Sjedinjene Amerièke Dr ave, dr avno su sanirale hedge fondove i upravo su prekršile meðunarodnu konvenciju uvoðenjem visokih carina na èelik da zaštite vlastite kapitaliste koji veæ godinama zaostaju. Vlada predviða stope rasta 3,5% - 4% godišnje i tu se negdje nalazimo. Slika od 1995., kad je prestao rat, je ova: Stope rasta društvenog proizvoda 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 Prosjek 5,9 6,8 2,5-0,9 3,7 3,2 1 2,0 2 3,3 1 Procjena Economic Inteligence Unit, veljaèa 2002. 2 Procjena HUP-a Izvor: Dr avni zavod za statistiku Uz tr išni fundamentalizam veæe stope i nisu moguæe (i u tom smislu Ministarstvo financija realno predviða). Premijerova izjava od 7% predstavlja neodgovornu fantaziju osim ako se ne promijeni cijela ekonomska politika, o èemu nema nikakve naznake. No to znaèi, ako se ne promijeni cijela ekonomska politika, i nezaposleni stariji od 35 godina neæe nikada imati stalno zaposlenje. A kakve su psihièke i materijalne posljedice nezaposlenosti, poznato je. Stoga nam treba 2-3 puta veæa stopa rasta, a to je objektivno moguæe. Uz 25% nezaposlenih radnika i neiskorišteni kapacitet to u narednih 7 i više godina mo emo bez daljnjeg postiæi. No onda trebamo neideološku, struènu i odgovornu vladu. Kao ilustracija se mo e navesti da milijardu i dvjesta pedeset milijuna Kineza što je 287 puta više od Hrvatske posti u kroz dvadesetak godina stopu rasta od blizu 10%. Provincija Shantung, koja ima 60 milijuna stanovnika, postigla je 13%. Provincija Beijing 12%. Dok mi smanjujemo proizvodnju u odnosu na ranije postignuto, ogromna Kina je svoju proizvodnju poveæala šest puta. A to nije jedina zemlja.
EKONOMIJA / ECONOMICS, 3/IX(www.rifin.com) 437 VI MMF i Svjetska banka. Poznato je da predstavnici MMF-a svakih nekoliko mjeseci posjeæuju Hrvatsku i provjeravaju kako se izvršava standby aran man. Meðu ostalim, tra e smanjivanje plaæa (radi konkurentnosti) i smanjenje broja javnih slu benika (radi smanjivanja bud etskog deficita). Kod toga ih ne brine što æe biti s nezaposlenima i ivotnim standardom. S Bankom takoðer imamo problema. Buduæi da je najveæi dionièar SAD, kritièari ka u da nam se politika nameæe, a vlada od toga pravi izgovor za svoje neuspjehe. Pogrešno! Bivša Jugoslavija nije imala standby aran mane, a u ivala je visoki meðunarodni rejting. To je trajalo sve dok nije umro Tito, a onda je 1981. potpisan prvi standby aran man. Nakon toga je sve pošlo nizbrdo. U jednom osobnom razgovoru iz naših uspješnih godina, tadašnji predsjednik Banke Amerikanac Macnamara rekao mi je da mo emo dobiti kredita koliko tra imo, ali ni da sve dobivene ne iskorištavamo. Provjerio sam navode i ustanovio da su toèni. Ni sadašnja Slovenija nema standby aran mane, a meðunarodni rejting joj je veæi od hrvatskoga, znatno se br e razvija i to je najuspješnija zemlja Istoène Europe. Ukratko, standby je pokazatelj neuspješnosti neke vlade. Razmotrimo to ukratko. Meðunarodne organizacije su velike birokratske organizacije sastavljene od èinovnika, a ne od znanstvenika. Zato one trebaju jednostavna pravila kao što su stabilne cijene, mali bud etski deficit i slièno. Naravno da SAD vrše velik utjecaj, ali to nije presudno. Ukoliko neka vlada ne zna planirati, onda joj MMF sastavlja programe koje periodièki provjerava. Prilikom posljednje posjete predlo ili su da se eliminira autoput Zagreb-Split kao teško nerentabilan projekt u uvjetima ogromne nezaposlenosti. I ja se s tom ocjenom sla em, koliko god bih rado imao taj autoput. Ali isti se efekt mo e postiæi i s manjim troškovima, a uz to sagraditi stanove i zaposliti graðane. No kad je premijer na autoputu inzistirao (iz politièkih razloga), predstavnik MMF-a se slo io. Ionako æe posljedice snositi Hrvatska, pa kad uvide da autoput nisu u stanju izgraditi, i sami æe doæi do razumnog rješenja. Drugim rijeèima, kad neka zemlja ima svoj program, makar i ekonomski pogrešan, MMF to prihvaæa. Zato ne stoji prigovor za neuspjehe. Kad je loša privredna situacija, nije kriv MMF, nego neodgovorna vlada.
438 Branko Horvat: ZNANSTVENA EKONOMIJA I TR IŠNI... VII Strani kapital kao uvjet privrednog razvoja. Teško pogrešna teza i to iz tri razloga. U Kraljevini Jugoslaviji strani kapital je posjedovao pola industrije, a zemlja je bila po razvijenosti na repu Europe s niskom stopom rasta i niskom stopom produktivnosti. Strani kapital slijedi, naravno, svoj interes, a ne naš. Na taj naèin osuðeni smo na privredna i društvena kretanja (i eksploataciju) kao periferija zemalja odakle kapital dolazi. Drugi je razlog èesto naivno poistovjeæivanje kuæanstva s narodnom privredom. Da biste kupili automobil, morate najprije imati odgovarajuæu sumu novca. Narodna privreda to ne treba jer ona taj kapital upravo stvara. Njen pravi potrebni kapital je ljudski (nezaposlenost) i materijalni (neiskorišteni kapaciteti). A toga imamo dovoljno. Treæi je razlog više struènog karaktera, istaknuo ga je još davno Kalecki. Za investicije nije potrebna štednja, veæ obrnuto. Tu bih mogao dodati i Keynesov paradoks štednje: što više štedite, to je kuæanstvo bogatije; prevelika nacionalna štednja smanjuje društveni proizvod. Bogatiji pojedinci mogu znaèiti siromašniji narod. Sve što je reèeno ne znaèi da strani kapital nije dobrodošao. Uz ekonomske uvjete, jest. Prije svega u formi licenca i zajednièkih ulaganja i, u odreðenom obujmu, kredita. Zatim u podizanju novih poduzeæa. Ali nikako u kupovanju poduzeæa koja smo sami izgradili. A najgore je da se dobivena sredstva od prodaje domaæih poduzeæa koriste za dr avnu administraciju u odr avanju vlasti. Upravo ta najgora varijanta korištena je kod nas u posljednjih dvanaest godina rasprodajom nacionalnog bogatstva. Privlaèenje stranog kapitala jest parola dana politièara ne samo kod nas, nego i u susjednim dr avama. Jedna od najuspješnijih zemalja u tom pogledu je Kina. U njenih tridesetak razvojnih zona, svaka na relativno maloj površini uglavnom na obali, izgraðeno je od 1995. tisuæe stranih poduzeæa. Ona izvoze u prosjeku 79% svoje proizvodnje, a u ukupnom izvozu Kine sudjeluju s 48%. Kina je pošteðena od svjetskih recesija (za razliku od kriza u nizu istoènoazijskih zemalja koje su nekritièki uvozile strani kapital i onda nastradale). Proces sam studirao na licu mjesta u gradu Dalianu na mand urskoj obali. Tu postoji razvojna zona s 1500 stranih poduzeæa. Taj se broj u iduæih nekoliko godina kani poveæati na 5000 ili daleko više nego ima ukupno veæih poduzeæa u Hrvatskoj. Hrvatsko privlaèenje stranog kapitala rasprodajom domaæeg ekonomski je sasvim pogrešno i osim toga
EKONOMIJA / ECONOMICS, 3/IX(www.rifin.com) 439 daje vrlo slabe rezultate. Kako treba uraditi, objasnit æu potanko kad budem pitan. Meðutim, svjestan sam da me nitko nadle an ništa neæe pitati jer je najbolja obrana loše politike koja se ne eli promijeniti ignoriranje kritike. I opet se radi o ideološkim, a ne o ekonomskim razlozima. VIII Javna administracija, u koju ubrajam i sudstvo, kljuèna je za funkcioniranje tr išne privrede. Bez pravne dr ave i normalnog funkcioniranja javne uprave nema ni normalnog tr išta. A privredna produktivnost je niska. Dr avni aparat neprestano dr i prodike poduzetnicima i ostalima o tome kako se privreda mora produktivno ponašati. A nisu svjesni ili to ne ele priznati da su veæa produktivnost, ukljuèivo i privlaèenje stranog kapitala, nemoguæi dok nam je dr avna uprava i sudstvo u jadnom stanju. To je, naravno, oblast dr ave. Kako sam o tom pitanju objavio posebne studije, upuæujem na njih (Horvat, 2002, I; 2002). IX Ekonomska integracija. Ukazao sam na neophodnost privrednog planiranja. No ni to neæe mnogo pomoæi ako se nema što planirati. Ukupno hrvatsko stanovništvo je manje nego stanovništvo mnogih svjetskih gradova. U europskom stanovništvu sudjeluje s manje od 1%, a ukupna hrvatska privreda je višestruko manja od proizvodnje pojedinih transnacionalnih kompanija. Prema tome, radi se o neèemu što je ekonomski quantité negligeable. Ima doduše u svijetu nekoliko malih privreda koje dobro funkcioniraju. Primjerice, Norveška, Irska i Švicarska, ali su one zauzele specifiène ekonomske niše. Dodatne takve niše ne postoje. Dr ava nam nije ponudila nikakvu alternativu, ako je vlada uopæe svjesna problema. Buduæi da u Europsku uniju ne mo emo uæi Turska, koja je trinaest puta veæa, èeka veæ èetiri desetljeæa moramo se okrenuti susjedima. Oni su na sliènoj ili èak ni oj razini razvoja, stoga mo emo ostvariti slobodnu trgovinu u kojoj æemo plasirati svoje proizvode. Slobodna trgovina s mnogo razvijenim zemljama, što radi naša Vlada, predstavlja ekonomsko podjarmljivanje. To je veæ prije jednog stoljeæa znao njemaèki ekonomist Friedrich List. Ali ako carin-
440 Branko Horvat: ZNANSTVENA EKONOMIJA I TR IŠNI... skom unijom zaštitimo svoje proizvode, a udru ivanjem poveæamo svoje tr ište na nekih 150 milijuna stanovnika, onda poveæavamo svoju ekonomsku i politièku moæ i stvaramo uvjete za br i privredni razvoj. Meðu inim, i za kineski model privlaèenja stranog kapitala. Sretna je okolnost što Hrvatska ima objektivne moguænosti da bude predvodnik u takvom procesu: nije velika pa nikoga ne ugro ava, dobro je smještena i relativno je kulturna. To je i smisao Balkanske unije o kojoj sam pisao na drugom mjestu (Horvat, 2002, II). No objektivna moguænost i subjektivna orijentiranost na akciju dvije su sasvim razlièite stvari. Za to trebamo drugaèiju vladu, a ne ovakvu koja u trenutku pisanja ovih redaka prireðuje sajam taštine politièkih èelnika umjesto da rješava nagomilane probleme zemlje. X Zakljuèak je prilièno jasan. Umjesto prodavanja magle, partitokracije, kafkijanskog sudstva, servilnosti prema onima koji su moæniji i ideologije koja zamjenjuje struènost, treba nam prilièno drugaèija politièko-privredna organizacija. Pojednostavljeno, umjesto tr išnog fundamentalizma treba nam znanstveno utemeljenje. Zato sam umjesto kondicionala objavio u indikativu u posljednjih dvanaest godina èetiri knjige s oko 1700 stranica gdje je sve to znanstveno obraðeno i na kojima se temelji ovaj tekst. Buduæi da se u Tuðmanovu re imu ništa ozbiljno u Hrvatskoj nije moglo objavljivati, objavio sam prve dvije knjige u Engleskoj i Americi, a druge dvije u Sarajevu i Beogradu, uz jedan prijevod u Skoplju. U prve dvije knjige obraðena je ne prepisana! suvremena ekonomska teorija. U naredne dvije dan je, na osnovi te teorije, program za brzi razvoj. Èinjenica da su sve èetiri knjige objavljene izvan Hrvatske, simpatièna je sama po sebi. Sumnjam da teorijske knjige sadašnji dr avni aparat i njegovi strani pomagaèi mogu s razumijevanjem i proèitati, a kamo li primijeniti. U svakom sluèaju, do sada nije bilo nikakve reakcije. Takoðer, do sada na televiziji kao najutjecajnijem mediju nije bilo nijedne rasprave ekonomskih znanstvenika. Europska unija, SAD, kao i bivša Jugoslavija te mnoge druge dr ave, imaju samostalne ekonomske savjete sastavljene od vrsnih ekonomista koji ocjenjuju ekonomsku politiku ali ne i Hrvatska. Ne vjerujem na osnovi tog iskustva da sadašnje politièke strukture mogu potrebne promjene izvesti. Stoga sam pesimistièan u pogledu hrvatske buduænosti. Po svemu sudeæi,
EKONOMIJA / ECONOMICS, 3/IX(www.rifin.com) 441 radi se o maloj zaostaloj provincijskoj zemlji koju æe svi ozbiljniji pojedinci napuštati. Literatura 1) Hansmann, A.: The Ownership of Enterprise, Harvard University Press Cambridge, Mass, 1996. 2) Horvat, B.: The Theory of Value, Capital and Interest, E. Elgar, Aldershot, 1995. (Prevedeno na makedonski u Skopju 1998) 3) Horvat, B.: The Theory of International Trade, Macmillan, London, 1999. 4) Horvat, B.: Ogledi iz teorije privrednog planiranja, Savezni sekreterijat za nauku i razvoj, Beograd, 2001. 5) Horvat, B.: Ekonomika brzog razvoja, sv. I i II, Forum Bosna, Sarajevo, 2002. 6) Horvat, B.: Kakvo sudstvo imamo, Ekonomist, ss. 23-27., 2002. 7) Seton F.: Cost, Use snd Value, Clarendon Press, Oxford, 1985.