SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET IVANA PETRIČKO FONDOVI EU U FUNKCIJI POVEĆANJA KONKURENTNOSTI LOKALNIH SAMOUPRAVA REPUBLIKE HRVATSKE DIPLOMSKI RAD RIJEKA, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET FONDOVI EU U FUNKCIJI POVEĆANJA KONKURENTNOSTI LOKALNIH SAMOUPRAVA REPUBLIKE HRVATSKE DIPLOMSKI RAD Predmet: Voditelj: Studentica: Fiskalna politika Doc.dr.sc. Saša Drezgić Ivana Petričko Smjer: Financije i bankarstvo Matični broj: 0081109293 Rijeka, srpanj, 2014
SADRŽAJ 1. UVOD... 1 1.1. Predmet, problem i objekt istraživanja... 2 1.2. Svrha i ciljevi istraživanja... 2 1.3. Radna hipoteza... 3 1.4. Znanstvene metode istraživanja... 4 1.5. Struktura rada... 4 2. ANALIZA KONKURENTNOSTI HRVATSKOG GOSPODARSTVA... 6 2.1. Godišnjak svjetske konkurentnosti... 7 2.2. Izvješće o globalnoj konkurentnosti... 9 2.3. Izvješće o društvenom razvoju... 12 2.4. Indeks održivog razvoja... 15 2.5. Usporedba rezultata istraživanja... 16 3. MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA EUROPSKIH SREDSTAVA I ZAHTJEVI REGULATIVE... 17 3.1. Strategija Europe 2020... 17 3.2. Financijska omotnica za Republiku Hrvatsku 2014.-2020.... 19 3.3. Strategija pametne specijalizacije... 22 4. EUROPSKI STRUKTURNI I INVESTICIJSKI FONDOVI (ESI)... 25 4.1. Kohezijski fond (CF)... 26 4.2. Europski fond za regionalni razvoj (ERDF)... 27 4.3. Europski socijalni fond (ESF)... 29 4.4. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD)... 31 4.5. Fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF)... 32 4.6. Primjeri dobre prakse... 34 5. USPOREDNA ANALIZA ISKUSTAVA DRŽAVA EU... 36 5.1. Iskoristivost sredstava država članica u prošloj financijskoj perspektivi 2007.- 2013. te alokacija sredstava u novoj financijskoj perspektivi 2014.-2020.... 36 5.2. Iskustvo države članice: Kohezijska politika u Sloveniji... 42 6. POLOŽAJ LOKALNIH SAMOUPRAVA U ODNOSU NA EU STRATEŠKE PRIORITETE... 45 6.1. Uzorak za analizu županija... 46 6.2. Sveobuhvatna analiza županija s naglaskom na spremnost korištenja sredstava iz EU fondova... 48 6.3. Usklađenost predloženih projekata sa strateškim ciljevima... 103 I
7. ZAKLJUČAK... 107 LITERATURA... III POPIS TABLICA... VII POPIS GRAFIKONA... VIII POPIS SLIKA... VIII PRILOZI... IX II
1. UVOD Jedna od temeljnih prednosti ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju jesu mogućnosti korištenja europskih fondova. Iz europskog proračuna putem EU fondova u razdoblju 2014.-2020. Republici Hrvatskoj dodijeljeno je 8,1 milijardi eura (državni proračun Republike Hrvatske iznosi približno 123 milijarde kuna). Kada se tome pribroje sredstva poljoprivredne politike koji iznose približno 3,3 milijarde eura riječ je o gotovo jednom proračunu koji se daje na raspolaganje samo za poticanje rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva. Republika Hrvatska nikada nije imala toliko sredstava na raspolaganju koje može usmjeriti u razvojne projekte. Strukturu državnog proračuna najvećim dijelom čine plaće, socijalne naknade, mirovine (preko 70 posto svih rashoda). Kada im se pribroje rashodi za kamate i ostali rashodi kao što su subvencije, donacije i pomoći, za razvojne projekte i kapitalna ulaganja ostane tek 2 posto (približno oko 2 milijarde kuna). Radi usporedbe, sredstva koja su dodijeljena iz europskih fondova na razini godine iznose 12 milijardi kuna. Zbog toga su europski fondovi prilika koju Hrvatska mora iskoristiti. Potrebna je kontinuirano visoka razina ulaganja svake godine kako bi se potrošila sredstva europskih fondova. Da bi Hrvatska iskoristila svih 8,1 milijardu eura potrebno je imati pripremljeno i provoditi 16,2 milijarde eura. Priprema projekata iznosi otprilike 3 do 5 posto vrijednosti projekta što znači da bi središnja država trebala uložiti preko 800 milijuna eura u pripremu projekata. Otkako je Republika Hrvatska punopravna članica Europske unije, od 1.7.2013. redovito svaki mjesec uplaćuje u Europski proračun 75 posto naplaćenih carina te dio PDV i dio prihoda koji se računa prema visini BDP-a, odnosno na mjesečnoj razini ukupan iznos je 300 milijuna kuna. 1
1.1. Predmet, problem i objekt istraživanja Problem istraživanja ovog diplomskog rada jest nedovoljna iskorištenost europskih fondova u Republici Hrvatskoj. Jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave imaju izvrsne projekte koje žele implementirati, no problem predstavlja nizak fiskalni kapacitet, odnosno nedostatak financijskih sredstava. Središnja država je ključna u procesu odobravanja sredstava dok god strateški dokumenti nisu odobreni i natječaji raspisani, sredstva se ne mogu početi koristiti. Nema intenzivne pripreme projekata, nema rasta i razvoja, nema povlačenja sredstava iz 2013. godine, nema strateških dokumenata za 2014-2020. Predmet istraživanja diplomskog rada jest analiza iskorištenosti sredstava iz europskih fondova u funkciji povećanja konkurentnosti gospodarstva. Izuzev analize iskoristivosti sredstava, analizirana je konkurentnost hrvatskog gospodarstva s aspekta različitih metodologija kako bi se dobio uvid u nužnost poticanja razvojnih projekata i kapitalnih ulaganja u Republici Hrvatskoj. Objekt istraživanja su općine, gradovi i županije u Republici Hrvatskoj kojima je poslan upitnik koji sadrži pitanja o pripremljenim projektima ili projektima koji su u pripremi. Temeljem prikupljenog uzorka analizirana je struktura projekata po područjima. 1.2. Svrha i ciljevi istraživanja Povezano s problemom istraživanja, predmetom i hipotezom, utvrđuje se svrha i cilj istraživanja rada. Svrha rada je provesti sveobuhvatnu analizu projekata koje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave pripremaju, u kolikim investicijama, analizirati razinu pripremljenosti dokumentacije, razinu uključenosti u izradu županijske strategije te nacionalne Strategije pametne specijalizacije regija, istražiti temelje za specijalizaciju svake pojedine županije, utvrditi postoje li organizirani klasteri u svakoj županiji, navesti strateške dokumenti koji su na snazi i u pripremi. 2
Na temelju provedene analize, cilj je utvrditi razinu spremnosti lokalnih jedinica za korištenje sredstava iz europskih fondova. 1.3. Radna hipoteza Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja, predmet istraživanja i objekt istraživanja, moguće je postaviti temeljnu radnu hipotezu: korištenjem sredstava europskih fondova moguće je povećati konkurentnost lokalnih samouprava uz preduvjet primjerenog djelovanja svih razina javne vlasti. Sustavnim proučavanjem europskih fondova i mogućnostima koje Hrvatskoj stoje na raspolaganju u novoj financijskoj perspektivi 2014-2020, donesene su osnovne pretpostavke o nedovoljnoj iskorištenosti financijskih sredstava iz europskih fondovima. Radna hipoteza može se konkretizirati s tri pomoćne hipoteze: P.H. 1) Analiziranjem konkurentnosti hrvatskog gospodarstva s aspekta različitih metodologija, mogu se stvoriti određene pretpostavke o nužnosti provođenja strukturnih reformi te kapitalnih ulaganja s ciljem gospodarskog rasta i razvoja. P.H. 2) Temeljem dobivenih spoznaja o projektima koji se pripremaju u županijama, stvorene su pretpostavke da je većina projekata u fazama pripreme, no projekti se ne mogu realizirati jer središnja država nije utvrdila strateške dokumente i raspisala natječaje. P.H. 3) Temeljem prikupljenih informacija iz upitnika, donesene su pretpostavke da se struktura projekata po područjima na razini RH najviše odnosi na javnu infrastrukturu, posebice komunalnu (projekti vodoopskrbe i odvodnje, gospodarenja otpadom, rasvjete, cesta) i društvenu (izgradnja i dogradnja škola, dječjih vrtića, obrazovnih institucija, društvenih domova, uređenje i izgradnja turističkih kapaciteta i infrastrukture), a manji broj projekata odnosi se na gospodarsku infrastrukturu (poduzetničke inkubatore, gospodarske zone i drugu infrastrukturu koja podupire jačanje poduzetništva). 3
1.4. Znanstvene metode istraživanja U izradi ovog diplomskog rada korištene su sljedeće metode: metoda indukcije i dedukcije, metoda analize i sinteze, komparativne i deskriptivne metode, metoda klasifikacije, matematička metoda, statistička metoda te metoda kompilacije. 1.5. Struktura rada Rezultati istraživanja podijeljeni su u šest međusobno povezanih dijelova. U prvom dijelu, UVODU, definirani su problem, predmet i objekt istraživanja, postavljene su glavna i pomoćne hipoteze, određeni su svrha i cilj istraživanja, navedene su znanstvene metode koje su korištene u radu te je prikazana struktura samog rada. U drugom dijelu rada s naslovom ANALIZA KONKURENTNOSTI HRVATSKOG GOSPODARSTVA S ASPEKTA RAZLIČITIH METODOLOGIJA, prikazani su rezultati analiza konkurentnosti prema Godišnjaku svjetske konkurentnosti, Izvješću o globalnoj konkurentnosti, Izvješću o društvenom razvoju te Indeksu održivog razvoja. Na temelju rezultata prikazana je usporedba rezultata te dane preporuke za povećanje konkurentnosti. Cilj je prikazati nužnost provođenja strukturnih reformi te kapitalnih ulaganja putem europskih fondova. Treći dio rada, MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA EUROPSKIH SREDSTAVA I ZAHTJEVI REGULATIVE, prikazuje temeljne odrednice i ciljeve Europe 2020, strateških dokumenata koji su potrebni za korištenje EU fondova, prikazana je financijska omotnica za Republiku Hrvatsku. Nadalje, daje se osvrt na strategiju pametne specijalizaciju koja zahtijeva aktivnu i učinkovitu koordinaciju političkih intervencija. 4
U četvrtom dijelu, EUROPSKI STRUKTURNI I INVESTICIJSKI FONDOVI, dat će se osvrt na kohezijsku politiku, odnosno fondove koje Hrvatskoj stoje na raspolaganju. Prikazat će se vrste fondova te za svaki fond navesti primjer dobre prakse država članica. Peti dio, USPOREDNA ANALIZA ISKUSTVA DRŽAVA EU, daje pregled iskoristivosti sredstava država članica u prošloj financijskoj perspektivi 2007.-2013. te alokacija sredstava u novoj financijskoj perspektivi 2014.-2020. Nakon toga, prikazat će se iskustvo susjedne države Slovenije u korištenju EU fondova. Šesti dio, ANALIZA UPITNIKA - POZICIJA ŽUPANIJA, GRADOVA I OPĆINA U ODNOSU NA EU STRATEŠKE PRIORITETE, odnosi se na sveobuhvatnu analizu županija s naglaskom na spremnost korištenja sredstava iz EU fondova te usklađenost predloženih projekata sa strateškim ciljevima. Šesti dio diplomskoga rada jest ZAKLJUČAK, a on predstavlja sintezu rezultata istraživanja, spoznaja i stavova do kojih se došlo u diplomskome radu. 5
2. ANALIZA KONKURENTNOSTI HRVATSKOG GOSPODARSTVA U poglavlju koje slijedi analizirat će se konkurentnost hrvatskog gospodarstva s aspekta različitih metodologija kako bi se ustanovila područja u kojima je Hrvatska najslabije ocijenjena. Cilj analize konkurentnosti jest ustanoviti područja u kojima je hrvatsko gospodarstvo najlošije ocijenjeno te preporučiti mjere koje se trebaju poduzeti kako bi se sveukupna ocjena hrvatskog gospodarstva na globalnoj razini povećala. Analize konkurentnosti koje se provode različitim metodologijama od krucijalne su važnosti za razvoj hrvatskog gospodarstva. Ovom analizom ukazuje se na projektne prioritete koje trebaju imati lokalne samouprave kako bi povećale konkurentnost na svojoj razini, ali i na razini nacionalnog gospodarstva. Tablica 1: Analiza konkurentnosti s aspekta različitih metodologija World Competitiveness Yearbook n/60 Izvor: Obrada autorice Global Competitiveness Report n/148 Human Development Report n/186 Happy Planet Indeks n/151 1. SAD 1. Švicarska 1. Norveška 1. Kostarika 2. Švicarska 2. Singapur 2. Australija 2. Vijetnam 3. Singapur 3. Finska 3. SAD 3. Jamajka 4. Hong Kong 4. Njemačka 4. Nizozemska 4. Belize 5. Švedska 5. SAD 5. Njemačka 5. Indonezija 6. Njemačka 6. Švedska 6. Novi Zeland 6. El Salvador 7. Kanada 7. Hong Kong 7. Irska 7. Kolumbija 8. Ujedinjeni Arapski Emirati 8. Nizozemska 8. Švedska 8. Bangladeš 9. Danska 9. Japan 9. Švicarska 9. Panama 10. Norveška 10. Ujedinjeno Kraljevstvo 10. Japan 10. Kuba 14. Nizozemska 11. Norveška 21. Slovenija 43. Njemačka 17. Australija 42. Poljska 28. Češka 68. Poljska 18. Finska 46. Češka 33. Estonija 74. Singapur 30. Estonija 48. Litva 35. Slovačka 75. Slovačka 33. Češka 52. Latvija 39. Poljska 77. Bosna i Hercegovina 34. Litva 53. Južna Afrika 41. Litva 78. Hrvatska 35. Latvija 62. Slovenija 44. Latvija 82. Srbija 36. Poljska 73. Makedonija 47. Hrvatska 83. Češka 45. Slovačka 75. Hrvatska 64. Srbija 85. Slovenija 55. Slovenija 78. Slovačka 78. Makedonija 113. Estonija 52. Južna Afrika 87. Bosna i Hercegovina 81. Bosna i Hercegovina 118. Latvija 59. Hrvatska 101. Srbija 129. Južna Afrika 119. Litva 6
2.1. Godišnjak svjetske konkurentnosti Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne objavio je rezultate Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2014., pod nazivom World Competitiveness Report prema kojem je Hrvatska zauzela 59. mjesto od ukupno 60 vodećih svjetskih ekonomija. Ovogodišnji pad pozicije za jedno mjesto svrstava Hrvatsku među najlošije države po konkurentnosti između razvijenih ekonomija. Ljestvica konkurentnosti prikazuje više od 300 kriterija od kojih se 2/3 odnose na statističke indikatore, a 1/3 na istraživanje mišljenja gospodarstvenika. Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD posebno zanimanje pobuđuje kod poslovne i političke zajednice jer donosi aktualne statističke i anketne podatke o gospodarski najbitnijim državama svijeta, vrlo bitne pokazatelje u svijetlu neujednačenog izlaska pojedinih država iz globalne krize (http://www.konkurentnost.hr/default.aspx?art=533&sec=2). Tablica 2: Godišnjak svjetske konkurentnosti 2014 Analiza konkurentnosti na uzorku od 60 država svijeta 2013. 2014. Promjena GOSPODARSKI REZULTATI Domaća ekonomija 60 59-1 Međunarodna trgovina 38 44 6 Strana ulaganja 55 54-1 Zaposlenost 58 57-1 Cijene 27 22-5 EFIKASNOST JAVNOG SEKTORA Javne financije 54 42-12 Fiskalna politika 47 46-1 Institucije 56 56 0 Poslovna legislativa 49 50 1 Društveno okruženje 35 39 4 EFIKASNOST POSLOVNOG SEKTORA Produktivnost i efikasnost 48 49 1 Tržište rada 60 59-1 Financije 54 53-1 Management 60 60 0 Stavovi i vrijednosti 60 60 0 INFRASTRUKTURA Osnovna infrastruktura 50 49-1 Tehnološka infrastruktura 44 45 1 Znanstvena infrastruktura 54 51-3 Zdravlje i okoliš 34 36 2 Obrazovanje 42 43 1 Izvor: Obrada autorice 7
Metodologija IMD-a temelji se na analizi četiri faktora konkurentnost koje uključuju opće gospodarske rezultate, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastrukturu, a svaki od navedenih faktora sastoji se od 5 indeksa. Prema istraživanju, najkonkurentnije gospodarstvo svijeta je SAD radi povećanja zapošljavanja, otpornosti gospodarstva te inovacija u tehnologiju i infrastrukturu. Slijede Švicarska, Singapur, Hong Kong, Švedska, Njemačka te Kanada. Uspoređujući indekse dodijeljene Hrvatskoj s državama u okruženju, Hrvatska je zauzela najlošiju poziciju. Drugim riječima, od nje je konkurentnija Češka (33. mjesto), Litva (34. mjesto), Latvija (35. mjesto), Poljska (36. mjesto), Slovačka (45. mjesto) i Slovenija (55. mjesto). Prvi put u istraživanje IMD-a Hrvatska je uvrštena 2006. godine, a od 2008. na ljestvici je pala za čak 10 pozicija te bilježi kontinuirani pad konkurentnosti i drastično zaostajanje za najkonkurentnijim državama svijeta. Istraživanjem koje je provedeno 2008. godine Hrvatska je zauzimala 49. mjesto te se tada iza nje nalazila Indonezija, Argentina, Meksiko, Južna Afrika, Ukrajina i Venezuela, dok je danas lošija samo Venezuela (http://www.imd.org/uupload/imd.website/wcc/wcyresults/1/scoreboard_2014.pdf). U okviru četiri stupa konkurentnosti, neznatan broj indikatora koji poboljšavaju hrvatsku konkurentnost ocijenjen je pozitivno. U skupini gospodarskih rezultata, ukupnu ocjenu podižu veliki prihodi od turizma, izvoz usluga i indeks troškova života, niske carinske barijere, nizak porez na dobit, stabilnost tečaja te kratko vrijeme osnivanja poduzeća. Ukupnu ocjenu efikasnosti poslovnog sektora podiže visok udio žena u ukupnoj zaposlenosti, relativno niske plaće te relativno velik broj radnih sati. Pozitivno je ocijenjeno ulaganje u telekomunikacijsku infrastrukturu, cijenu interneta, odnosa učitelja i učenika što podiže sveukupnu ocjenu u segmentu infrastrukture. Pogoršanje ukupne ocjene Hrvatske ublažio je indeks međunarodne trgovine koji se poboljšao za 6 pozicija te društveno okruženje za 4 pozicije, a razlog tome jest pozitivna bilanca tekućih plaćanja s inozemstvom, povećanje deviznih rezervi, poboljšanje tehnološke složenosti izvoza te poboljšavanje carinske procedure. 8
U Hrvatskoj najveće prednosti predstavlja kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura, visoka razina obrazovanja i troškovna konkurentnost, dok najveće prepreke razvoju gospodarstva predstavljaju porezni sustav, sposobnost Vlade, stabilnost i predvidljivost politika te učinkovito pravno i poslovno okruženje (http://www.konkurentnost.hr/default.aspx?art=533&sec=2). S druge strane, većina indikatora ocijenjena je negativno. Najveći gubitak od 12 pozicija koncentriran je na indekse javnih financija, slijedi gubitak od 5 pozicija u segmentu cijena i 3 pozicije u segmentu znanstvene infrastrukture. Razlozi ovakvog pada pozicija u odnosu na prethodnu godinu određeni su povećanjem proračunskog deficita, državnih subvencija, kamatnih stopa te pada stranih ulaganja. 2.2. Izvješće o globalnoj konkurentnosti Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti kojeg provodi Svjetski gospodarski forum, Hrvatska je zauzela 75. mjesto od 148 država svijeta. Prema Izvješću, najproblematičniji faktor u Hrvatskoj za pokretanje poslovanja jest neefikasna birokracija. Kako bi se sektor malog i srednjeg poduzetništva ojačao, nužno je ukloniti administrativne barijere koje koče trgovačka društva za ulazak u svijet poduzetništva. Kompleksni propisi pridonose državnim rashodima jer što su oni složeniji, tim je više i posla za državne službenike koji time moraju upravljati. Pojednostavnjenjem propisa istovremeno bi se podigla konkurentnost malih i srednjih poduzetnika, a također bi se otvorila mogućnost smanjivanja državnih rashoda (http://www.weforum.org/reports/global-competitiveness-report-2013-2014). 9
Tablica 3: Analiza konkurentnosti prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti Analiza konkurentnosti na uzorku od 148 država svijeta 2012./2013. 2013./2014. Promjena Institucije 98 93 +5 Infrastruktura 44 42 +2 Makroekonomsko okruženje 60 67-7 Zdravstvo i osnovno obrazovanje 60 66-6 Visoko obrazovanje i trening 56 51 +5 Efikasnost tržišta roba 114 111 +3 Efikasnost tržišta rada 106 114-8 Razvijenost financijskog tržišta 92 78 +14 Tehnološka spremnost 50 45 +5 Veličina tržišta 71 74-3 Poslovna sofisticiranost 96 88 +8 Inovativnost 74 79-5 Izvor: Obrada autorice Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti, glavni izazovi koji se Hrvatskoj nameću su smanjenje barijera direktnim stranim ulaganjima, borba protiv neefikasne javne uprave, smanjenje poreznog opterećenja poduzetnika (posebice u parafiskalnim i skrivenim nametima), reforma obrazovnog sustava koji bi se trebao usredotočiti na vještine koje će tržište tražiti u budućnosti, povećanje i reforma javnog ulaganja u istraživanje i razvoj uz obvezivanje na povećanje postotka koji će biti tržišno isplativ te mnogo veća suradnja između sveučilišta, poduzetnika i Vlade (Petričko, 2013). 10
Tablica 4: Rezultati Izvješća o globalnoj konkurentnosti Global Competitiveness Report 2008./2009. Global Competitiveness Report 2011./2012. Global Competitiveness Report 2013./2014. 1. SAD 1. Švicarska 1. Švicarska 2. Švicarska 2. Singapur 2. Singapur 3. Danska 3. Švedska 3. Finska 4. Švedska 4. Finska 4. Njemačka 5. Singapur 5. SAD 5. SAD 6. Finska 6. Njemačka 6. Švedska 7. Njemačka 7. Nizozemska 7. Hong Kong 8. Nizozemska 8. Danska 8. Nizozemska 9. Japan 9. Japan 9. Japan 10. Kanada 10. Ujedinjeno Kraljevstvo 10. Ujedinjeno Kraljevstvo 15. Norveška 16. Norveška 11. Norveška 18. Australija 20. Australija 32. Estonija 32. Estonija 33. Estonija 42. Poljska 33. Češka 38. Češka 46. Češka 42. Slovenija 41. Poljska 48. Litva 44. Litva 44. Litva 52. Latvija 46. Slovačka 57. Slovenija 53. Južna Afrika 53. Poljska 64. Latvija 62. Slovenija 54. Latvija 69. Slovačka 73. Makedonija 61. Hrvatska 76. Hrvatska 75. Hrvatska 85. Srbija 79. Makedonija 78. Slovačka 89. Makedonija 95. Srbija 87. Bosna i Hercegovina 107. Bosna i Hercegovina 100. Bosna i Hercegovina 101. Srbija Izvor: Obrada autorice Prema rezultatima Izvješća o globalnoj konkurentnosti, zaključuje se da je 2008. godine Hrvatska imala konkurentnije gospodarstvo u odnosu na posljednje rezultate. Isto tako, uočljivo je da su države u okruženje zauzele bolje pozicije od Hrvatske, tako da prema posljednjim rezultatima samo su Slovačka (78. mjesto), Bosna i Hercegovina (87. mjesto) te Srbija (101. mjesto) lošije rangirane. Konkurentnost Hrvatske kontinuirano pada, te je potrebno provoditi strukturne reforme gospodarstva s naglaskom na učinkovito korištenje sredstava iz europskih fondova. 11
2.3. Izvješće o društvenom razvoju Izvješće o društvenom razvoju 2013 (Human Development Report, HDR) koje provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Hrvatsku svrstava na 47. mjesto od 187 država svijeta uključenih u istraživanje. Tema posljednjeg Izvješća bila je Rast Juga: društveni napredak u raznolikom svijetu (The Rise of the South: Human Progress in a Diverse World) (http://www.hr.undp.org/croatia/en/home.html). Hrvatska je ovim istraživanjem zauzela posljednje mjesto u kategoriji visokog društvenog razvoja. Visoki indeksi Hrvatske ostvareni su za dva pokazatelja: bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika i očekivana životna dob u trenutku rođenja. Sveukupnu ocjenu pogoršava područje obrazovanja (prosjek od samo 9,8 godina školovanja za odrasle osobe starije od 25 godina) te izrazito visoka nejednakost čime se rezultat dodatno pogoršava za 15,1 posto (http://hdr.undp.org/sites/default/files/reports/14/hdr2013_en_complete.pdf). 12
Tablica 5: Rezultati Izvješća o društvenom razvoju Human Development Report 2005. Human Development Report 2011. Human Development Report 2014. 1. Island 1. Norveška 1. Norveška 2. Norveška 2. Australija 2. Australija 3. Australija 3. Nizozemska 3. SAD 4. Kanada 4. SAD 4. Nizozemska 5. Irska 5. Novi Zeland 5. Njemačka 6. Švedska 6. Kanada 6. Novi Zeland 7. Švicarska 7. Irska 7. Irska 8. Japan 8. Lihtenštajn 8. Švedska 9. Nizozemska 9. Njemačka 9. Švicarska 10. Francuska 10. Švedska 10. Japan 11. Finska 11. Švicarska 18. Singapur 12. SAD 21. Slovenija 21. Finska 22. Njemačka 22. Finska 21. Slovenija 25. Singapur 26. Singapur 28. Češka 27. Slovenija 27. Češka 33. Estonija 32. Češka 34. Estonija 35. Slovačka 37. Poljska 35. Slovačka 39. Poljska 42. Slovačka 39. Poljska 41. Litva 43. Litva 40. Litva 44. Latvija 44. Estonija 43. Latvija 47. Hrvatska 45. Latvija 46. Hrvatska 64. Srbija 47. Hrvatska 59. Srbija 78. Makedonija 66. Bosna i Hercegovina 74. Bosna i Hercegovina 81. Bosna i Hercegovina 69. Makedonija 78. Makedonija 129. Južna Afrika Izvor: Obrada autorice Najviše ocjene na globalnoj ljestvici dodijeljene su Norveškoj, Australiji, SAD-u, Nizozemskoj i Njemačkoj. Uspoređujući položaj Hrvatske s državama u okruženju, prema Izvješću UNDP-a višu razinu društvenog razvoja postigle su Slovenija (21. mjesto), Češka (28. mjesto), Estonija (33. mjesto), Slovačka (35. mjesto), Poljska (39. mjesto), Litva (41. mjesto), Latvija (44. mjesto). U boljoj poziciji Hrvatska se nalazi i od nekih država u susjedstvu: Srbije (64. mjesto), Makedonije (78. mjesto), Bosne i Hercegovine (81. mjesto) koje spadaju u kategoriju visokog društvenog razvoja. 13
Uspoređujući rezultate razvoja država u novije vrijeme s onima postignutih u 2000. godini, trendovi su pozitivni što znači da nijedna država nije ostvarila nižu vrijednost indeksa društvenog razvoja. Ključna poruka Izvješća je da društveno blagostanje ne ovisi isključivo o novcu, već je ono preduvjet više faktora kao što su obrazovne i zdravstvene mjere, a cilj razvoja je stvaranje povoljne okoline koja ljudima može pomoći da ostvare zdrav, dug i kreativan život. U zaključku Izvješća navodi se da svijet ima sve manje nejednakosti, a razlog tome je brzi rast Brazila, Kine i Indije koji transformiraju globalne ekonomske odnose te mnoštvo ljudi spašavaju od siromaštva. Životni uvjeti i životne prilike toliko velikog broja ljudi nikad se u povijesti nisu mijenjali toliko dramatično i brzo, a na to upućuju statistički podaci smanjenja ekstremnog dohodovnog siromaštva s 43 posto u 1990. godini na 22 posto u 2008. Prema Izvješću, do 2020. godine ukupna proizvodnja Kine, Indije i Brazila zajedno će nadmašiti agregiranu proizvodnju šest tradicionalnih ekonomskih lidera, a do 2050. dosegnut će razinu od 40 posto svjetskog gospodarstva (http://www.poslovni.hr/hrvatska/hrvatska-u-skupinu-zemalja-vrlo-visokog-drustvenograzvoja-234140#). U Izvješću se navodi da Sjever i gospodarski sve jači Jug povezuje Istok koji se rapidno mijenja, dok se Hrvatska spominje u kontekstu rastuće ekonomije, koja se, uz Rusiju, Kazahstan i Tursku, pretvara u pružatelje razvojne pomoći. Prema uzoru na najuspješnije države svijeta za koje se navodi da su proaktivne razvojne države, Hrvatskoj se savjetuje da nastoji iskoristiti sve strateške prilike i prednosti koje posjeduje u pogledu svjetske trgovinske razmjene. Potrebno je više sredstava ulagati u razvoj društvenog kapitala i to jačanjem socijalnih usluga, zdravstvenih i obrazovnih programa. U cilju održavanja tih uspjeha, u Izvješću se preporučuju četiri prioriteta javnih politika: jačanje jednakosti, pružanje prava glasa i sudjelovanja, suočavanje s izazovima zaštite okoliša te upravljanje demografskim promjenama. 14
2.4. Indeks održivog razvoja Istraživanje koje provodi nezavisni londonski think-tank New Economics Foundation razvio je metodologiju Indeksa održivog blagostanja korištenjem podataka UN-a, takozvani Happy Planet Index ili Indeks sreće. Prema Izvješću, preduvjet sretnog i kvalitetnog života je održivo korištenje prirodnih resursa, a izražava se u ekološkom otisku koji prikazuje koliko površine je ljudima potrebno da zadovolje sve svoje potrebe (energija, transport, hrana, otpad, infrastruktura, voda i drugo), te je pogodan i za računanje na individualnoj razini, na razini grada, regije, države ili cijelog svijeta pa i na razini tvrtke, škole i slično. Prema Izvješću, indeks sreće nije uvjetovan bogatstvom te, shodno tome, u istraživanje nije uključeno bogatstvo države i BDP, već stupanj zadovoljstva stanovnika, njihov životni vijek i politika zaštite okoliša. Hrvatska je svrstana u srednje sretne europske zemlje te zauzima 78. mjesto, a ljestvicu predvode Kostarika, Vijetnam, Jamajka, Belize i Indonezija. Od država u okruženju, od Hrvatske je sretnija Poljska (68. mjesto), Slovačka (75. mjesto) i Bosna i Hercegovina (77. mjesto), dok je niže mjesto na ljestvici zauzela Srbija (82. mjesto), Češka (83. mjesto) i Slovenija (85. mjesto) (http://www.happyplanetindex.org/data/). Prema provedenom istraživanju, Kostarika je najsretnija država svijeta kada se u fokus istraživanja stavlja sreća pojedinca povezana s okolišem, a temeljni razlozi koji Kostariku stavljaju na vrh ljestvice su dugi životni vijek od 78,5 godina, nizak ekološki trag, 90 posto energije se dobiva iz obnovljivih izvora, polovica teritorija je prekrivena šumama, postoji snažna socijalna povezanost među prijateljima, obiteljima i susjedima, sveprisutni su socijalni i edukativni programi te visoka stopa tolerancije u odnosu na društvene različitosti i drugačija razmišljanja. 15
2.5. Usporedba rezultata istraživanja U završnom poglavlju ove cjeline prikazat će se usporedba rezultata analiza te dati preporuke za poboljšanje ocjene konkurentnosti. Grafikon 1: Analiza konkurentnosti Hrvatske prema različitim metodologijama Analiza konkurentnosti Hrvatske prema različitim metodologijama 49 58 59 61 76 75 47 46 47 WORLD COMPETITIVENESS YEARBOOK GLOBAL COMPETITIVENESS REPORT HUMAN DEVELOPMENT REPORT 2005. 2008. 2011. 2014. Izvor: Obrada autorice Kada uspoređujemo rezultate analiza različitih metodologija, evidentno je da se sveukupna konkurentnost Hrvatske smanjivala tijekom posljednjih godina. Razlozi pada konkurentnosti Hrvatske u ovako kratkom razdoblju jesu neprilagodljive politike vlade, visoka cijena kapitala, porezi i doprinosi, neefikasan regulativni i pravni okvir, nizak ekonomski rast, slaba otpornost na krizu, brojne tržišne i administrativne barijere, izrazito visoka stopa nezaposlenosti, visoka cijena kapitala, slaba razvijenost poduzetništva, niska razina ulaganja u razvoj tehnologija, niska razina ulaganja u istraživanje i razvoj i transfer znanja. Na temelju provedenog istraživanja, ključne poruke koje se Hrvatskoj savjetuju jesu orijentiranje prema provođenju strukturnih reformi u cilju pokretanja investicija i otvaranja novih radnih mjesta kako bi se oporavilo gospodarstvo (fiskalna disciplina, izvozno okrenuta proizvodnja, jačanje sektora poduzetništva). 16
3. MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA EUROPSKIH SREDSTAVA I ZAHTJEVI REGULATIVE Poglavlje koje slijedi podijeljeno je na tri dijela. Prikazat će se temeljni ciljevi Europe 2020 te sedam inicijativa kojima će nastojati ubrzati dostizanje svakog od postavljenih ciljeva i istaknutih prioriteta. Nakon toga, slijedi razrada financijske omotnice za Republiku Hrvatsku u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014.-2020. Poglavlje završava strategijom pametne specijalizacije koja bi trebala biti utemeljena na znanju koji će biti prioritetni investicijski sektori pri korištenju Europskih strukturnih i investicijskih fondova. 3.1. Strategija Europe 2020 Za potrebe planiranja nacionalnih razvojnih dokumenata, regionalnih i županijskih razvojnih strategija, strateškog planiranja gospodarskih subjekata te prilikom planiranja i pripreme projekata na regionalnoj i lokalnoj razini, gospodarskih i svih drugih projekata koje se planira financirati iz EU fondova potrebno je imati na umu prioritete i ciljeve strategije Europe 2020. Ona daje jasne odgovore kakvi su projekti prihvatljivi za financiranje iz europskih fondova. To su prije svega projekti koji doprinose: gospodarskom rastu i zapošljavanju, razvoju inovacija i novih tehnologija, dugoročnoj održivosti rasta, ali i društva u cjelini, te onih koji potiču uključenost pojedinca i zajednice. To su projekti koji štite okoliš i štede resurse, potiču i utemeljeni su na novim znanjima i vještinama, podižu kvalitetu života lokalne zajednice. Takvi projekti mogu doći iz raznih sektora i od raznih nositelja (Tufekčić, 2013:21). 17
Pokrenuta 2010. godine, Europe 2020 predstavlja desetogodišnju strategiju Europske unije za rast i zapošljavanje. Strategija znači mnogo više od samog prevladavanja financijske krize od koje se većina gospodarstva Europe postupno oporavlja, već se odnosi i na rješavanje nedostataka modela rasta i kreiranje uvjeta za pametan (razvijanjem ekonomije utemeljene na znanju i inovaciji), održiv (promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je zelenija i konkurentnija ) i uključiv rast (njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja donosi društvenu i teritorijalnu povezanost) (http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/index_en.htm). Europska unija mora definirati gdje želi biti 2020. godine. S tom namjerom Europska komisija predlaže sljedeće glavne ciljeve EU (http://www.mobilnost.hr/prilozi/05_1300804774_europa_2020.pdf): 75 % populacije u dobi između 20-64 godina trebalo bi biti zaposleno; 3 % BDP-a EU treba investirati u istraživanje i razvoj; Treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve 20/20/20 (uključujući i povećanje do 30 % smanjenja emisije ukoliko okolnosti dozvoljavaju); Postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10 %, a najmanje 40 % mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja; 20 milijuna manje ljudi trebalo bi biti u opasnosti od siromaštva. Europska komisija istaknula je sedam inicijativa kojima će nastojati ubrzati dostizanje svakog od postavljenih ciljeva i istaknutih prioriteta (Tukekčić, 2013:13-14): Inovativna Unija Poboljšanje okvira i pristupa izvorima financiranja za istraživanje i inovacije, te osiguravanje da se inovativna ideja pretvori u proizvod ili uslugu koja kreira rast i zapošljavanje, Mladi na potezu Poboljšavanje kvalitete obrazovnog sustava i olakšavanje ulaska mladih na tržište rada, Digitalno vrijeme za Europu - Ubrzavanje uvođenja brzog interneta i ostvarivanje koristi jedinstvenog digitalnog tržišta za stanovništvo i gospodarstvo, 18
Efikasna upotreba resursa u Europi Povećanje efikasnosti gospodarstva u upotrebi resursa, povećanje korištenja energije iz obnovljivih izvora, moderniziranje prijevoznog sektora i promoviranje energetske učinkovitosti, Industrijska politika za vrijeme globalizacije Poboljšavanje poslovnog okruženja, posebice za male i srednje poduzetnike, te poticanje razvoja snažne industrijske osnove koja će biti konkurentna na svjetskom tržištu, Vrijeme za nove vještine i zapošljavanje Moderniziranje tržišta rada, kroz cjeloživotno obrazovanje i veću mobilnost osigurati bolje uravnoteženje ponude i potražnje na tržištu rada, Europska platforma protiv siromaštva Osigurati društvenu i teritorijalnu koheziju takvu da korist od rasta gospodarstva bude što šire raspoređena, te da se siromašnima i društveno isključenima osigura život u dostojanstvu i društvenoj uključenosti. Inicijativama su određene mjere koje, za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta, treba poduzeti na razini Europske unije, te mjere koje se očekuju od država članica. Iz ovih se mjera na razini država članica može prepoznati aktivnosti i projekte koji će se podupirati i financirati iz europskih fondova. 3.2. Financijska omotnica za Republiku Hrvatsku 2014.-2020. Financijska omotnica za kohezijsku politiku EU u razdoblju 2014-2020 iznosi 376 milijardi eura i ona je druga po izdašnosti u Europskom proračunu, odmah iza zajedničke poljoprivredne politike. Iz perspektive u perspektivu povećavaju se izdvajanja za kohezijsku politiku, a najveće je bilo nakon ulaska 10+2 države u petom valu proširenja (http://ivana-maletic.com/index.php/vijesti/item/127-panel-27112013). Financijska perspektiva predstavlja višegodišnji financijski okvir za proračunske prioritete EU tijekom srednjoročnog razdoblja. Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, svaki mjesec uplaćuje dio prihoda u proračun Unije. 19
Riječ je o tzv. vlastitim prihodima koje čine prihodi od carina (75 posto naplaćenih carina uplaćuje se u proračun Unije, a 25 posto ostaje u državi za operativne troškove carinske uprave), dio PDV-a, nameti na šećer i dio po izračunu iz BDP-a. Ukupno je od 1. srpnja 2013. do kraja 2013. uplaćeno 1,8 milijardi kuna, a u prva četiri mjeseca 2014. 222 milijuna eura odnosno 1,7 milijardi kuna. Ukupno je u prvih deset mjeseci članstva u europski proračun uplaćeno 3,5 milijardi kuna (Maletić, 2014). Europska komisija predstavila je 29.6.2011. višegodišnji proračun za razdoblje 2014-2020 Predložen je ukupan iznos od 1,025 milijardi eura za stvaranje obveza (in commitments 1.05% of the EU GNI) i 972.2 milijardi eura za plaćanja (in payments 1% of EU GNI). Predloženi iznos umanjen je za 7% te ukupna perspektiva iznosi 959,9 milijardi eura. 2014. godina je godina nove financijske perspektive (2014-2020) te nisu definirani točni iznosi, ali se u financijskoj omotnici navodi da će sredstva fondova biti za 2,33 puta veća u odnosu na 2013. godinu, te u 2015. godini za 3 puta veća u odnosu na 2013. godinu. Dakle na razini prve dvije godine članstva Hrvatska dolazi do sličnih brojki koje su već ranije prezentirane od strane Europske komisije, a to je oko 2,2 milijarde eura za Kohezijsku politiku. Kada se doda poljoprivredna politika i sve ostale potpore iznos sredstava je preko 3 milijarde eura (Maletić, 2014). Još uvijek je u tijeku rasprava i odlučivanje o višegodišnjem financijskom okviru za 2014. 2020. Europska komisija je još 2012. poslala okvirni prijedlog financijske omotnice za Republiku Hrvatsku koji je bio izračunat prije dogovora o smanjenju ukupnog financijskog okvira. U nastavku se daje tablični prikaz pripremljen prema prvom prijedlogu Europske komisije izmijenjenu na način da su uzeta u obzir naknadna smanjenja proračuna. Iz tablice se vidi da je za Republiku Hrvatsku samo iz kohezijske omotnice (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond i Kohezijski fond) predviđeno 8,1 milijardi eura. Kada se tome dodaju sredstva poljoprivredne politike (tržišne mjere i direktna plaćanja te Fond za ruralni razvoj od oko 330 milijuna eura godišnje) od 3,3 milijarde eura dolazimo do iznosa od 11,4 milijardi eura odnosno 85,5 milijardi kuna što je gotovo jedan čitav godišnji proračun Republike Hrvatske. 20
To su sredstva s kojima se uz dobru i pametnu pripremu mogu preokrenuti negativni trendovi u Republici Hrvatskoj i potaknuti investicije, rast, razvoj i zapošljavanje. Projekti se iz europskih fondova ne financiraju u stopostotnom iznosu te je potrebno samostalno uložiti dio sredstava. Uz to, važno je imati zalihu projekata i uzeti u obzir da dio troškova projekta nije prihvatljiv za EU financiranje te ih je potrebno financirati samostalno (Maletić, 2014). Tablica 6: Financijska sredstva za Republiku Hrvatsku u višegodišnjem financijskom okviru 2014-2020 FINANCIJSKA SREDSTVA PREDVIĐENA ZA REPUBLIKU HRVATSKU U VIŠEGODIŠNJEM FINANCIJSKOM OKVIRU 2014-2020 (EUR milijuni 2011 cijene) ODOBRENA SREDSTVA (COMMITMENT 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 TOTAL 2014-2020 APPROPRIATIONS) 1. Pametan i uključiv rast 1011 1.203 1236 1264 1296 1327 1358 8695 od čega: ekonomska, socijalna i 939 1128 1156 1181 1208 1235 1262 8108 teritorijalna kohezija 2. Održivost: prirodni resursi 425 443 453 461 483 504 524 3293 od čega: tržišne mjere i direktna 110 124 137 151 179 206 231 1140 plaćanja 3. Sigurnost i građanstvo 82 29 29 29 29 29 29 254 4. EU kao globalni partner 0 0 0 0 0 0 0 0 5. Administracija 74 71 71 71 71 71 71 498 od čega: administrativni troškovi u 74 71 71 71 71 71 71 498 institucijama 6. Kompenzacije 25 0 0 0 0 0 0 25 UKUPNA ODOBRENA 1617 1746 1788 1825 1878 1930 1982 12765 SREDSTVA UKUPNE ISPLATE 511 815 1193 1524 1639 1803 1765 9249 Izvor: Obrada autorice prema Maletić, 2014. 21
U prvih šest mjeseci članstva, odnosno od 1.7. 2013. do 31.12. 2013. godine, Hrvatskoj kao novoj članici Europske unije dodijeljeno je 449,4 milijuna eura za korištenje europskih fondova kroz Kohezijsku politiku (tri fonda iz kojih će se financirati razvojni projekti, a to su Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond i Kohezijski fond). Od 2014. godine nadalje taj iznos se povećava i na godišnjoj razini iznosi 1,2 milijardi eura (prva godina 60%, druga 80% i treća nadalje 100% alokacije). 3.3. Strategija pametne specijalizacije Pametna specijalizacija je proces utvrđivanja prioriteta u nacionalnim i regionalnim inovacijskim strategijama kako bi se postigla gospodarska transformacija i industrijska reforma izgrađivanjem i razvijanjem konkurentskih prednosti. Stavljanje namjenskih strategija pametne specijalizacije u funkciju predloženo je od Europske komisije kao preduvjet za dodjelu sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova od 2014 (Hahn, 2014). Cilj takvih strategija je pomoći pri smanjivanju nejednakosti rasta u EU, fokusiranjem Strukturnih fondova EU na investicije koje potiču inovacije i industrijsku reformu. Dodatan naglasak tih strategija je na njihovoj sposobnosti da pokrenu bolju koordinaciju planova regionalnih investicija na međunarodnoj razini, prikupljujući aktivnosti kako bi se povećala kritična masa, te na njihovom doprinosu zajedničkim europskim izazovima i inovacijskim planovima. Razvijanje Strategija istraživanja i razvoja za pametnu specijalizaciju zahtjevan je zadatak, osobito u zemljama koje imaju malo iskustva u izradi inovacijskih politika s uključenošću dionika, te u u njihovoj provedbi i evaluaciji (Hahn, 2014). Razvijanje ovih strategija može biti izazov čak i za države s dobro funkcionirajućim inovacijskim eko-sustavima, budući da, kako bi se postigao maksimalan učinak pri korištenju EU sredstava, postoji zahtjev za strateškim pristupom, s prioritetima koje treba utvrditi i teškim izborima koje treba napraviti. Komisija je stoga kreirala alate kako bi se državama članicama i regijama pomoglo da razviju svoje pojedinačne Strategije pametne specijalizacije (Hahn, 2014). 22
Proces izrade Strategije pametne specijalizacije sastoji se od šest koraka (Rajaković, 2013): Analiza nacionalnih/regionalnih potencijala za inovacije Upravljanje partnerstvo svih dionika Vizija razvoja Utvrđivanje ciljeva i prioriteta Definiranje miksa politika i akcijskog plana Uspostava sustava monitoringa i evaluacije Pametna specijalizacija zahtijeva aktivnu i učinkovitu koordinaciju političkih intervencija (primjerice kombinaciju politika i usklađivanje političkih instrumenata, kao što su klasterske politike) kako bi se omogućila strateška koordinacija. Osim toga, zahtijeva i dugoročne vizije od strane kreatora politike, ali i raznih drugih dionika. One odražavaju hitnost u donošenju teških odluka u vremenima teških tranzicija pod oštrim proračunskim ograničenjima (OECD synthesis report on innovation driven growth in regions: the role of smart specialisation, 2012). Prema Inovacijskom semaforu unije iz 2013., Hrvatska je trenutno ispod prosječnog umjerenog inovatora. Drugim riječima, Hrvatska ima jednu od najnižih stopa ulaganja u R&D u EU (0,7 posto BDP-a), od čega visok udio dolazi iz javnih izvora te regionalnu nejednakost u ulaganju u R&D (učinak R&D koncentriran u sjeverozapadnoj Hrvatskoj). Stope ulaganja mogu se povećati ukoliko se povećaju transnacionalne veze, pojačaju tehnološke apsorpcije od strane poslovnog sektora te razviju veze između akademija i kompanija. Učinkovitost ulaganja u R&D i inovacije je važno pitanje, budući da se ono rijetko prenosi u komercijalno održivo znanje, jer su znanost i inovacijske politike prvenstveno usredotočene na javnu znanost. Očito je da postoji prostor za bolje korištenje inovacijskog potencijala Hrvatske kojeg bi prvenstveno trebalo osloboditi u privatnom sektoru. Mi vidimo korištenje Strukturnih fondova EU za inovacije na strateški, ciljani način kao važan element koji će doprinijeti oporavku Hrvatske (Hahn, 2014). 23
Važan aspekt jest da se ključni nacionalni i regionalni inovacijski dionici (uključujući one iz privatnog sektora) angažiraju na razvoju Strategije, kako bi se izgradio kapacitet i za strateško planiranje i za realizaciju te kako bi se to učinilo sa žarom i predanošću. 24
4. EUROPSKI STRUKTURNI I INVESTICIJSKI FONDOVI (ESI) Cilj kohezijske politike jest postizanje održivog i ujednačenog razvoja uz jačanje gospodarske i socijalne kohezije Unije. Kohezijska politika podržava otvaranje novih radnih mjesta, gospodarski rast, konkurentnost, održivi razvoj te visoku kvalitetu života. Poglavlje koje slijedi posvećeno je oblicima fondova u okviru kohezijske politike: Kohezijski fond (CF), Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) te Fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF). Osim teoretskog dijela, prikazat će se i primjeri projekata država članica. Dio Europske komisije zadužen za kohezijsku politiku EU je Glavna uprava za regionalnu politiku, odnosno DG REGIO (Dalić i suradnici, 2007:64). Slika 1: Europski strukturni i investicijski fondovi Izvor: Obrada autorice 25
4.1. Kohezijski fond (CF) Kohezijski fond pomaže državama članicama s bruto nacionalnim dohotkom nižim od 90% prosjeka EU 28 investirati u transeuropsku prometnu infrastrukturu (TNT-T mreža) i zaštitu okoliša. Dio proračuna Kohezijskog fonda čini i 10 milijuna eura namijenjenih financiranju prometne infrastrukture putem programa Connecting Europe Facility. U području prometa, osim za TEN-T mreže, Kohezijski fond će podržavati projekte u prometu i gradskom prijevozu koji rezultiraju niskom emisijom CO2 (Tufekčić, 2013:171). Korisnici programa: Iako je u Kohezijskom fondu uglavnom riječ o financiranju velikih nacionalnih projekata čiji su korisnici tijela javne vlasti, prilike za poslovni sektor otvaraju se kroz sudjelovanje u postupcima javne nabave za isporuku dobara i usluga, te obavljanje radova kao što su različite studije, građevinski radovi i slično (http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/kohezijski%20fond.pdf ). Proračun programa: Do kraja 2013. godine, ukupna sredstva koja su namijenjena Hrvatskoj za financiranje projekata iz ovog područja iznose 655 milijuna eura. Hrvatskoj je iz Kohezijskog fonda kroz Operativni program Okoliš do kraja 2013. godine namijenjeno 149,8 milijuna eura, a u razdoblju od 2014. do 2020. godine, Hrvatskoj će na raspolaganju biti oko 8 milijardi eura iz ovog fonda (http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/kohezijski%20fond.pdf). Prioritetna područja ulaganja: (http://www.europski-fondovi.eu/sites/default/files/kohezijski%20fond.pdf): Promet, s naglaskom na investicije u Transeuropsku prometnu mrežu, posebice u njene sastavnice od europskog interesa, koje je definirala Unija. 26
Transeuropska prometna mreža predstavlja jedinstvenu, multimodalnu mrežu koja objedinjuje kopnene, zračne i pomorske prometne mreže, a s ciljem osiguravanja što bržeg protoka ljudi i roba diljem teritorija EU-a, pri tome osiguravajući međunarodnu prometnu povezanost. Okoliš, s naglaskom na ulaganja u upravljanje otpadom i vodama. Međutim, kroz Kohezijski fond mogu se financirati projekti koji pozitivno utječu na održivi razvitak, uz uvjet da takvi projekti imaju pozitivan učinak na okoliš. Tako je primjerice, kroz Kohezijski fond moguće ulagati u projekte vezane za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Ulagati se može i u prometnice izvan transeuropske prometne mreže, željeznicu, riječni i morski promet, intermodalne prometne sustave i u njihovo uvezivanje, upravljanje putovima, zračni i pomorski promet, čišći gradski i javni prijevoz. 4.2. Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) Europski fond za regionalni razvoj podupire jačanje ekonomske i socijalne kohezije u Europskoj uniji kroz smanjenje ekonomskih razlika među regijama najvećim dijelom putem ulaganja u infrastrukturu i fizički kapital. ERDF pomaže regionalni i lokalni razvoj te, obzirom na financijski kapacitet i mogući raspon ulaganja ovog fonda, najznačajnije treba doprinijeti svim prioritetima europske krovne strategije Europe 2020 za pametan, održiv i uključiv rast te posebno istaknutim mjerljivim ciljevima. U programskom je razdoblju 2014. - 2020. ERDF jedini fond koji financira aktivnosti i projekte u okviru svih jedanaest zacrtanih prioritetnih područja. U razdoblju 2014. 2020. ERDF na razini cijele EU na raspolaganju ima 183 milijarde eura od čega se 122,7 milijardi eura odnosi na pomoć slabije razvijenim regijama, 21,9 milijardi prijelaznim regijama, 26,6 milijardi razvijenim regijama te 11,9 milijardi za teritorijalnu suradnju (http://issuu.com/ivanamaletic/docs/poduzetnici). 27
Korisnici programa: Sredstva fonda moći će koristiti istraživački centri, lokalne i regionalne vlasti, škole, korporacije, trening centri, državna uprava, mala i srednja poduzeća, sveučilišta, udruge. Osim za njih, sredstva će biti dostupna i za javna tijela, neke organizacije privatnog sektora (osobito mala poduzeća), nevladine organizacije, volonterske organizacije. Strane tvrtke s bazom u regiji koja je pokrivena relevantnim operativnim programom mogu se također prijaviti pod uvjetom da zadovoljavaju europska pravila javne nabave. Proračun: (http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/europski%20fond%20za%20regionalni%20razvoj_0.pdf) (http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/europski%20fond%20za%20regionalni%20razvoj_0.pdf) U razdoblju od 2014. do 2020. godine, očekivana sredstva proračuna iznose 183,3 milijarde eura. Hrvatskoj je iz Europskog fonda za regionalni razvoj do kraja 2013. godine dodijeljeno ukupno 228,4 milijuna eura kroz Operativne programe Promet i Regionalna konkurentnost. Prioritetna područja ulaganja (Maletić, 2014:11): Proizvodne investicije koje stvaraju i čuvaju radna mjesta, a putem izravne pomoći malim i srednjima poduzetnicima Investicije u infrastrukturu koje osiguravaju osnovne usluge za građane u području energije, zaštite okoliša, prometa te informacijske i komunikacijske tehnologije Investicije u društvenu, zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu Tehnička pomoć. 28
Sve aktivnosti koje se žele financirati morat će doprinositi ovim prioritetima definiranim u okviru europske regulative za ERDF. Kako bi se osigurala koncentracija investicija u ove prioritete, određene su minimalne alokacije za neka od prioritetnih područja. Nerazvijene regije mogu birati širi raspon prioriteta ulaganja što odražava njihov širi raspon potreba. Međutim, i ove regije će morati minimalno 50 posto ERDF sredstava alocirati na energetsku učinkovitost, obnovljivu energiju, inovacije i podršku malim i srednjim poduzetnicima (Maletić, 2014). 4.3. Europski socijalni fond (ESF) Europski socijalni fond je najvažniji europski financijski instrument za ulaganje u ljudski potencijal. ESF promovira visoku razinu zaposlenosti i kvalitete radnih mjesta, pomaže geografsku i profesionalnu mobilnost radnika, brine o njihovoj prilagodbi promjenama, potiče i pomaže dostizanje visoke razine obrazovanja i obuke, promovira jednakost spolova, jednake mogućnosti i nediskriminaciju, jača društvenu uključenost i pomaže borbu protiv siromaštva čime doprinosi prioritetima Europske unije u smjeru jačanja ekonomske, socijalne i prostorne kohezije (Tufekčić, 2013:168). Korisnici programa (http://www.europski-fondovi.eu/sites/default/files/europski%20socijalni%20fond.pdf): Financijska sredstva iz ESF-a dostupna su putem država članica i regija što znači da program ne financira projekte direktno iz Bruxellesa. Program se provodi kroz pojedine projekte koji se odvijaju pod vodstvom različitih organizacija kao što su javne uprave, poduzeća, nevladine organizacije i socijalni partneri aktivni na području zapošljavanja i socijalne uključenosti. Zahtjev za financiranje mogu podnijeti i drugi oblici organizacija iz javnog i privatnog sektora kao što su lokalne i regionalne vlasti, obrazovne institucije, nevladine institucije, sindikati, radnička tijela, predstavnici industrije i profesionalne udruge pojedinih poduzeća. 29
Proračun (Maletić, 2014:19): U financijskoj perspektivi 2007. 2013. (šest mjeseci članstva) Hrvatska je imala na raspolaganju 60 milijuna eura, dok je u novoj financijskoj perspektivi 2014. 2020. na raspolaganju 1,4 milijarde eura, tj. 200 milijuna eura godišnje. Prioritetna područja ulaganja: (http://www.europski-fondovi.eu/sites/default/files/europski%20socijalni%20fond.pdf) Poticanje ulaganja u ljudske resurse unaprjeđivanja vještina radne snage kroz cjeloživotno učenje, inovacije i poduzetništvo, ICT (informatičko društvo) i usavršavanje vještina upravljanja, profesionalno usmjeravanje, obuka predavača u različitim stručnim područjima i sl.) Prilagodba gospodarskim promjenama: produktivnija organizacija rada, ciljana znanja i vještine, zapošljavanje i obuka (restrukturiranje) Poboljšanje pristupa tržištu rada kroz modernizaciju i jačanje institucija, aktivnim mjerama zapošljavanja (npr. samozapošljavanje), uključenje žena i imigranata Socijalna uključenost koja se odnosi na osjetljive skupine, njihovo zapošljavanje, relevantnu pomoć i usluge te borba protiv svakog vida diskriminacije Podržati rad službi za zapošljavanje i njihovo umrežavanje s istraživačkim centrima, provoditi studije o potrebama za određenim profilom radne snage Partnerstvom do reformi (dijalog i suradnja u policy-making procesu) za područja određena za Cilj 1, također: jačanje administrativne sposobnosti u državnoj upravi i javnom sektoru u području gospodarstva, zapošljavanja, socijalne politike, okoliša i pravosuđa; reforma znanosti i obrazovanja; jačanje ljudskih potencijala u istraživanju i razvoju; mjere cjeloživotnog učenja. 30
4.4. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) Sagledavajući cilj Europske zajednice uključenje potpunog gospodarstva kao jedne cjeline u zajedničko tržište nužno je bilo u isto uključiti i sektor poljoprivrede kao od važnijih elemenata gospodarstva (Cerovac i suradnici, 2010:420). Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj instrument je koji podupire europsku politiku ruralnog razvoja. Dugoročni cilj politike ruralnog razvoja je povećanje konkurentnosti poljoprivrede, održivo upravljanje prirodnim resursima i klimatske promjene te uravnotežen razvoj ruralnih krajeva. Politika ruralnog razvoja treba značajno doprinijeti ciljevima strategije Europe 2020 za pametan, održiv i uključiv rast (Tufekčić, 2014:172). Korisnici programa: (http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/europski%20poljoprivredni%20fond%20za%20ruralni%2 0razvoj.pdf) Sredstvima programa mogu se koristiti poljoprivredni gospodarski subjekti, poljoprivredne organizacije, udruge i sindikati, udruge za zaštitu okoliša, organizacije koje pružaju usluge u kulturi zajednice, uključujući medije, udruge žena, poljoprivrednici, šumari i mladi. Proračun (Maletić, 2014:26) O značenju Zajedničke poljoprivredne politike govori i činjenica da je za njenu provedbu u razdoblju 2014.-2020. namijenjeno 37,8 posto europskog proračuna, odnosno 362,79 milijardi eura, od čega na EAGF, namijenjen izravnim plaćanjima i tržišnim potporama, otpada 277,85 milijardi eura, dok je za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj za razdoblje 2014. - 2020. namijenjen proračun od 84,93 milijarde eura, od čega je 2,35 milijardi eura namijenjeno Republici Hrvatskoj. 31
Prioritetna područja ulaganja (Tufekčić, 2013:172): Transfer znanja i inovacije u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim prostorima Konkurentnost svih oblika poljoprivrede i održivost farmi Organizacija proizvodnog lanca i upravljanje rizicima Zaštita, obnova i unaprjeđenje ekosustava Učinkovito korištenje resursa te kretanje prema smanjenju emisije CO2 i gospodarstvu osjetljivom na klimu Socijalna uključenost, smanjenje siromaštva i ekonomskog razvoja ruralnih prostora 4.5. Fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) Europski fond za pomorstvo i ribarstvo financirat će ciljeve reformirane Zajedničke ribarske politike i Integrirane pomorske politike. Ovo je prvi puta da se ove dvije EU politike financiraju jedinstvenim financijskim instrumentom. Ovo će smanjiti administrativne troškove i opterećenje, povećati transparentnost i pojednostavit će procedure kroz unificirana pravila i procedure te povećati učinkovitost trošenja javnog novca i maksimiziranje učinaka politka koje utječu i tiču se mora. Europski fond za pomorstvo i ribarstvo treba pridonijeti ciljevima Europe 2020 kroz tri inicijative Inovativna unija, Efikasna upotreba resursa u Europi i Vrijeme za nove vještine i zapošljavanje (Tufekčić, 2013:175). Korisnici programa (http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/europski%20fond%20za%20pomorstvo%20i%20ribarstvo.pdf): Gospodarski subjekti i udruge u državama članicama mogu se prijaviti za sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo prema načelu sufinanciranja omjer kojeg ovisi od same vrste projekta. 32
Proračun (Maletić, 2014:31): Ukupan iznos sredstava kojima ovaj fond u cjelosti raspolaže u razdoblju od 2014.-2020. je 6,4 milijarde eura, od čega je 5,7 milijardi eura namijenjeno provedbi u državama članicama. Prioritetna područja ulaganja (Tufekčić, 2013: 176): Povećanje zaposlenosti i teritorijalna kohezija Jačanje inovativne, konkurentne i na znanju utemeljene ribarske djelatnosti Jačanje inovativne, konkurentne i na znanju utemeljene akvakulture Promocija održivosti i učinkovitog korištenja resursa u ribarstvu Promocija održivosti i učinkovitog korištenja resursa u akvakulturi Poticanje implementacije Zajedničke ribarske politike Ovi prioriteti uključuju brojne posebne aktivnosti i ciljeve u okviru u okviru svakog od prioriteta u području ribarstva, akvakulture i pomorstva. 33
4.6. Primjeri dobre prakse U nastavku su tabličnim prikazom istaknuti primjeri dobre prakse država članica financiranih iz fondova EU. Tablica 7: Primjeri dobre prakse KOHEZIJSKI FOND (CF) Opis: Moderni sustav procesuiranja otpada s najnovijom tehnologijom i novom infrastrukturom podrazumijeva procesuiranje selektivno prikupljanje otpada iz kućanstava (staklo, papir, metal i plastika) na razini 36.000 tona suhog otpada svake godine. Projekt podrazumijeva i postrojenje za tretiranje čistog, biorazgradivog otpada i proizvodnju energije iz bioplina. Postrojenje za bioplin može proizvoditi zelenu električnu energiju i kompost. Iznos sufinanciranja: 11.700.000 milijuna eura Država: Malta EUROPSKI FOND ZA REGIONALNI RAZVOJ (ERDF) Naziv projekta: Dvorac Broholm konferencijski centar, Danska EU sufinanciranje: ERDF 150.000 eura Problem: zapuštenost dvorca, nedovoljni prihodi poljoprivrednog stanovništva otoka Aktivnosti: obnova i uređenje dvorca u konferencijski centar, Rezultati: 6 novih radnih mjesta, povećani prihodi dvorca, poticaj gospodarstvu otoka, ugostiteljstvo, konkurentnost otoka EUROPSKI SOCIJALNI FOND (ESF) Naziv projekta: Zajedničkim snagama do znanja, Slovenija EU sufinanciranje: ESF 176.957 eura Problem: opadanje staklarskog posla, nedostatak radne snage staklara Nositelj: udruženo 10 staklarskih tvrtki Aktivnosti: osnivanje Centra kompetencija; tailor made edukacije (staklarska industrija, alati, dizajn, komercijala, kvaliteta, upravljanje, ICT, strani jezici) 34
Rezultati: 1.444 osoba educirano; promocija zanimanja staklar, razmjena znanja i vještina EUROPSKI POLJOPRIVREDNI FOND ZA RURALNI RAZVOJ (EAFRD) Naziv projekta: Geotermalno grijanje u proizvodnji orhideja, Slovenija Ukupna vrijednost projekta: EAFRD 500.000, proračun 500.000, privatni kapital 2.197.993 eura Aktivnosti: gradnja staklenika, uvođenje kaskadnog sustava grijanja, nabavka mladica i marketing Rezultat: 15 novootvorenih radnih mjesta, 85% ukupne potrošnje energije je iz obnovljivih izvora, 15% smanjenje troška energije, udvostručenje proizvodnje i prometa EUROPSKI FOND ZA POMORSTVO I RIBARSTVO (EMFF) Naziv projekta: Rekonstrukcija proizvodnog pogona tvrtke Whitelink, Škotska Vrijednost projekta: EMFF: 1,3 milijuna eura (EU 533.000 eura) Aktivnosti: Izgradnja novog rashladnog postrojenja u tvornici za obradu ribe i morskih plodova, te postrojenja za termičku obradu ribe, škampa i morskih puževa Rezultati: Jačanje konkurentnosti, otvoreno 6 radnih mjesta Izvor: http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/kohezijski%20fond.pdf,http://ec.europa.eu/esf/m ain.jsp?catid=46, http://ec.europa.eu/regional_policy/projects/stories/index_en.cfm, http://ec.europa.eu/agriculture/newsroom/40_en.htm, http://cordis.europa.eu/ 35
5. USPOREDNA ANALIZA ISKUSTAVA DRŽAVA EU Poglavlje koje slijedi usmjereno je na analizu iskustva država članica Europske unije u kontekstu iskorištenosti sredstava iz EU fondova. Dat će se osvrt na prethodnu financijsku perspektivu 2007.-2013. s naglaskom na postotak iskorištenosti sredstava svake pojedine države članice. Nakon toga, poglavlje se nastavlja prikazom alokacije sredstava u novoj financijskoj perspektivi 2014.-2020. s posebnim osvrtom na Republiku Hrvatsku. Poglavlje završava prikazom kohezijske politike u Sloveniji te se daje kratki pregled ukupnog iznosa dodijeljenih sredstava i osvrt na projekte koji su se financirali. 5.1. Iskoristivost sredstava država članica u prošloj financijskoj perspektivi 2007.-2013. te alokacija sredstava u novoj financijskoj perspektivi 2014.-2020. U prošloj financijskoj perspektivi 2007.-2013. države članice su iz Kohezijske politike uspješno investirale milijarde eura kojima su pokrenuti inovativni projekti, otvoreno mnoštvo radnih mjesta te izgrađeni prometni pravci. Upravo radi toga je važno da države članice i u novoj financijskoj perspektivi 2014.-2020. osiguraju pravovremen i učinkovit početak korištenja europskih fondova budući da predstavljaju ključan izvor javnih ulaganja u vremenima gospodarske, financijske i socijalne krize. Sredstva Kohezijske politike potrebno je usmjeriti na regije kojima je neophodna ekonomska i socijalna obnova, budući da su razlike u razvijenosti pojedinih regija i država značajne. 36
Tablica 8. Dodijeljena sredstva državama članicama u financijskoj perspektivi 2007.- 2013.( u mlrd EUR) Sredstva iz financijske perspektive 2007.-2013. DRŽAVA IZNOS DRŽAVA IZNOS Hrvatska 0,20 Irska 0,508 Belgija 1,2 Italija 13,5 Češka 12,9 Cipar 0,322 Danska 0,28 Latvija 2,9 Njemačka 17,6 Litva 5,2 Estonija 2,7 Luksemburg 0,03 Grčka 13,9 Mađarska 14,6 Španjolska 21,4 Malta 0,41 Francuska 7,6 Nizozemska 1,1 Bugarska 3,2 Austrija 0,7 Poljska 44,8 Slovenija 2,5 Makedonija 64,9 Slovačka 5,5 Portugal 16,7 Finska 1,1 Rumunjska 7,1 Švedska 1,1 Izvor: Obrada autorice prema statističkim podacima Europske komisije: http://ec.europa.eu/regional_policy/thefunds/funding/index_en.cfm Brojčane vrijednosti alokacije sredstava država članica iz financijske perspektive 2007.- 2013. iz prethodne tablice u nastavku se prikazuju grafičkim prikazom. 37
Grafikon 2: Dodijeljena sredstva državama članicama u financijskoj perspektivi 2007.- 2013. Izvor: Obrada autorice prema statističkim podacima Europske komisije: http://ec.europa.eu/regional_policy/thefunds/funding/index_en.cfm Proračun za Kohezijsku politiku u razdoblju 2007.-2013. iznosio je 347 milijardi eura, odnosno 35,7 % ukupnog proračuna EU-a za navedeno razdoblje, pri čemu se Kohezijska politika financirala iz tri fonda: Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF) te Kohezijski fond (CF). Kohezijska politika nije nastavak svih pet komponenti IPA-e koje su na raspolaganju Hrvatskoj jer je peta komponenta IPA-e (IPARD) usmjerena na poljoprivredu i ruralni razvoj, što je u tekućoj financijskoj perspektivi pokriveno EAFRD-om i EMFF-om. Radi navedenog, usporedba Hrvatske i ostalih država članica Europske unije nije u potpunosti metodološki ispravna, ali je usporedni prikaz iznosa alokacija za sedmogodišnje proračunsko razdoblje EU-a prikladan kako bi se dobila predodžba o pozicioniranju iznosa Hrvatske alokacije u odnosu na druge države članice. 38
Od država istočne Europe, alokacijom je najbliža Litva, koja je ujedno i država s najvećim postotkom isplaćenih sredstava s obzirom na alokaciju (http://www.europskifondovi.eu/sites/default/files/dokumenti/ususret_fondovima_kohezijske_politike_u_hr_ hgk_publikacija_za_web.pdf). Grafikon 3. Alokacija sredstava iz EU fondova za Hrvatsku u pretpristupnom razdoblju te nakon ulaska u EU Izvor: https://www.hgk.hr/alokacije-i-iskoristenost-eu-fondova Grafikon 3. prikazuje iznose koji su Hrvatskoj bili na raspolaganju u pretpristupnom razdoblju, te s kojim sredstvima raspolaže ulaskom u Europsku uniju. Iznosi od približno 150 milijuna eura na razini svih IPA pretpristupnih fondova se ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju gotovo udeseterostručuju. JLP(R)S su generatori najvećih projekata te se najveći dio sredstava kroz kohezijsku politiku upravo slijeva na lokalne i regionalne razvojne projekte. 39
Tablica 9: Iskorištenost fondova po državi članici Država članica Iskorištenost fondova u % Litva 60,5 Portugal 58,4 Irska 55,6 Estonija 53,9 Švedska 53,3 Finska 52,7 Njemačka 52,3 Poljska 51,3 UK 50,3 Austrija 49,3 Latvija 48,5 Španjolska 48,4 Slovenija 47,6 Belgija 46,8 Grčka 45,3 Luksemburg 44,9 Nizozemska 44 Mađarska 43 Cipar 42,6 Danska 42,5 Francuska 41,6 Slovačka 38,9 Češka 37 Malta 33,2 Bugarska 28,5 Italija 28 Rumunjska 20,7 Prosjek 45,15 Izvor: http://www.eu-projekti.info/zanimljivost-saznajte-kolika-je-iskoristenoststrukturnih-fondova-u-drzavama-clanicama-eu 40
Na razini Europske unije postoje značajne gospodarske disproporcije na primjeru regionalnih razlika (http://www.eu-projekti.info/zanimljivost-saznajte-kolika-jeiskoristenost-strukturnih-fondova-u-drzavama-clanicama-eu): 10% populacije zemalja članica živi u najprosperitetnijim regijama (19% ukupnog EU27 BDP-a) 10% stanovništva koje živi u najmanje razvijenim regijama doprinosi sa 1,5% BDP u nekoliko regija Rumunjske i Bugarske BDP po glavi stanovnika iznosi manje od 25% EU prosjeka regije konvergencije čine 12.5% ukupnog udjela u EU27 BDP-a s 35% udjela populacije Grafikon 4: Alokacija sredstava državama članicama iz Kohezijske politike 2014.-2020. Izvor: http://ec.europa.eu/regional_policy/thefunds/funding/index_en.cfm 41
Za razdoblje od 2014. do 2020. godine, Kohezijska politika predstavlja oko trećinu proračuna Europske unije, pritom jačajući svoju ulogu kao glavne politike Unije namijenjene rastu i stvaranju radnih mjesta. Europska komisija surađuje s državnim i lokalnim vlastima kako bi se definirali prioriteti ulaganja za svaku državu članicu, osiguravanjem maksimalnog investicijskog utjecaja na konkurentnost i stvaranje radnih mjesta te jačanjem tematske koncentracije i fokusom na rezultate politike (http://ec.europa.eu/regional_policy/newsroom/detail.cfm?id=938&lan=en&lang=en) 5.2. Iskustvo države članice: Kohezijska politika u Sloveniji Za razdoblje 2004.-2006., Slovenija je imala na raspolaganju 458 milijuna eura za trogodišnje razdoblje, od čega je 237.5 milijuna dolazilo iz Strukturnih fondova, 190.6 milijuna iz Kohezijskog fonda, a preostalih 30.1 milijun iz dvije Inicijative Zajednice; Interreg i Equal. Prema tome, godišnja se alokacija povećala na približno 150 milijuna eura, što je predstavljalo trostruko povećanje u odnosu na prethodno razdoblje (Wostner, 2013). U pogledu onoga što se financiralo, opseg Kohezijskog fonda bio je u većoj ili manjoj mjeri utvrđen na razini Europske unije, tj. jednaki su dijelovi namijenjeni prometnoj i okolišnoj infrastrukturi, dok je opseg Strukturnih fondova u mnogo većoj mjeri prepušten samim državama. U slučaju Slovenije, preko 50% bilo je namijenjeno inovacijama, turizmu, promicanju poduzetništva i razvoju poslovnih zona, 30% razvoju ljudskih potencijala, dok je za restrukturiranje poljoprivrede, šumarstva i ribarstva iskorišteno 15% sredstava iz Strukturnih fondova (Wostner, 2013). Prema Wostneru, 2004, upotreba Strukturnih fondova u Sloveniji je bila usporedno mnogo više orijentirana prema proizvodnom sektoru bez osnovne infrastrukture (približno 35% u usporedbi s prosjekom od 20,1% u starim državama članicama i 17,6% u pristupnim državama) i ljudskim potencijalima (30,6% u usporedbi s prosjekom od 23,1% i 20,5%) te ispod prosjeka za osnovnu infrastrukturu (približno 19% u usporedbi s 41,3% i 19,4%). 42
Takva struktura rashoda bi se zasigurno mogla smatrati modernom i prikladnom, te posve u skladu s prioritetima utvrđenim kako na razini EU, tako i na nacionalnoj razini, tj. korištenje EU fondova s ciljem razvijanja konkurentnog gospodarstva temeljenog na znanju. Razdoblje 2007.-2013. bilo je vrlo pozitivno za Sloveniju, budući je pregovarani intenzitet pomoći iz kohezijske politike bio među najvišima, tj. šesti najviši između svih država članica. Slovenija se smatrala jednom regijom i njena razina razvoja bila je tek malo ispod EU prosjeka od 75% u smislu BNP-a po glavi stanovnika. To je omogućilo Sloveniji da nakon pregovaranja ugovori financijsku omotnicu 3,6 puta veću od one iz razdoblja 2004.-2006., u komparativnom smislu. Slovenija je imala pristup 4.2 milijarde eura, od čega je jedna trećina, ili 1.4 milijarde eura dodijeljena Kohezijskom fondu, dok su druge dvije trećine sredstava (2.7 milijardi eura) bile dostupne kroz Strukturne fondove. Preostalih 104 milijuna eura bilo je namijenjeno cilju Europske teritorijalne suradnje (Wostner, 2013). Grafikon 5: Predviđena upotreba kohezijskog financiranja u Sloveniji u razdoblju 2007.- 2013. Izvor: Wostner, 2013 43