Транскрипт

1 In Memoriam - prof. dr Đorđe Bugarski

2 dr BUGARSKI Đ., mr ŠAKIĆ V. PRAKTIČNO KOZARSTVO - PRIRUČNIK ZA UZGAJIVAČE - Sarajevo,

3 Djelo: PRAKTIČNO KOZARSTVO Autori: Dr Đorđe Bugarski, redovni profesor Veterinarskog fakulteta u Sarajevu u mirovini, Mr Vedad Šakić, viši asistent Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Recenzent: Milivoje Urošević, DVM, vet.spec. Lektor: Zineta Bogunić Štampa: DES - Sarajevo Za štampariju: Rasim Fočo Izdavač: DES - Sarajevo Na ovaj priručnik kao publikaciju edukativnog karaktera plaćen je porez na promet na osnovu Mišljenja broj: /00 Ministrstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sporta/športa Federacije Bosne i Hercegovine. 3

4 SADRŽAJ: 1. UVODNE NAPOMENE UVOD UZGOJNI CILJ I KORISNOST DRŽANJA KOZA PORIJEKLO I PASMINE KOZA PASMINE KOJE SE NAJČEŠĆE UZGAJAJU KOD NAS KUPOVINA - NABAVKA KOZA UTVRĐIVANJE DOBI NAČIN I SISTEMI UZGOJA GAJENJE KOZA Izbor muških rasplodnih grla Izbor ženskih rasplodnih grla Oplodnja, pripust, mrkanje Bremenitost Jarenje Porodna težina Odgoj i odbijanje jaradi Njega odbijene jaradi i koza Smještaj koza OSOBENOSTI ISHRANE KOZA Izbor krmiva Ishrana bremenitih koza Ishrana koza u laktaciji Ishrana rasplodnih jarčeva Ishrana jaradi Tov jaradi SPUTAVANJE - VEZANJE KOZA PRI ISPAŠI MLIJEČNOST I MUŽA KOZA PROIZVODI KOZA Mlijeko Meso Koža Kostrijet Gnoj - đubar ZDRAVSTVENI STATUS LITERATURA

5 UVODNE NAPOMENE Brže obnavljanje ratom uništenog stočnog fonda, zatim nedostatak hrane životinjskog porijekla odnosno činjenica da su fond stoke i njene potrebe u hrani u uvjetima skromnih proizvodnih mogućnosti ograničeni te nužnost prelaska na robnu proizvodnju u okvirima tržne privrede, zahtjevat će od stočara tokom perioda obnove životnih prilika u našoj zemlji izuzetne napore. Takva orijentacija će i od uzgajivača koza zahtijevati stručno i kvalitetno znanje. Isto se može steći organiziranim stručnim obrazovanjem ili samostalnim usavršavanjem. Pri stjecanju stručnih saznanja treba uvijek imati na umu da se svi problemi vezani za proizvodnju mlijeka i mesa u stočarstvu moraju rješavati jedino na bazi tekovina nauke, naučnih rezultata i najcjelishodnijih tehničkotehnoloških zahvata. Stoga, sva savremena dostignuća treba na što pristupačniji način predočiti stočarima, u ovom slučaju uzgajivačima koza. Takvo nastojanje predstavlja i ova publikacija koja kao praktični priručnik, prvenstveno za farmere, treba doprinijeti podizanju stručnog znanja i ublažiti nedostatak popularne stručne literature iz ove oblasti. Raspoloživi uvjeti diktirali su potrebu da osnovna iskustva o savremenom držanju, iskorištavanju i ishrani koza, budu što sažetije i pristupačnije iznesena. Na taj način izložen sadržaj daje osnovne elemente bitne za dobro organizovanu proizvodnju u kozarstvu, kao i preporuke u kom pravcu treba farmer djelovati sam ili uz pomoć stručne službe, prvenstveno u proizvodnji mlijeka i mesa na bazi korištenja vlastitih krmnih izvora. Ovakav pristup ne samo da će doprinijeti intenziviranju proizvodnje nego će omogućiti i njenu visoku ekonomičnost u tržnim uvjetima privređivanja. Autori 5

6 UVOD S obzirom na aktualnu demografsku ekspanziju u svijetu i sve veći problem u osiguranju prehrane, prije svega u nerazvijenim zemljama, potrebni su krajnji napori da se intenzivira proizvodnja životnih namirnica, a posebno animalnih proteina. Rješenja se između ostalog, traže i u intenziviranju stočarske proizvodnje, većem korištenju prirodnih potencijala i primjeni novih dostignuća nauke u ovoj oblasti u cilju veće proizvodnje mesa i popravljanju njegovih osobina. Da bi se riješio globalni problem prehrane svjetskog stanovništva pokušava se čak i farmski uzgoj tzv. egzotičnih vrsta životinja, kao što su nojevi, jeleni, zmije, puževi i sl. U svim pokušajima rješavanja gore navedenog problema, u većem broju zemalja u svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini, zaboravlja se na potencijale koje pruža koza. Koza je jedna od rijetkih vrsta domaćih životinja koju možemo okarakterizirati kao višestruko korisnom za čovjeka, posebno sa kvalitativnog i zdravstvenog aspekta njenih proizvoda (meso, mlijeko). U Evropskoj uniji se u godini zaklalo grla koza i izašlo je na tržište tona kozijeg mesa. Iako se pomenute vrijednosti čine velikim, pomenuta količina kozijeg mesa učestvuje svega sa 0,21% ukupne količine mesa plasiranog na tržište iz zemalja Evropske unije. Prema izvještajima FAO za godinu proizvodnja kozijeg mlijeka u svijetu je iznosila 9 miliona tona ili 2% ukupne proizvodnje mlijeka. Pored mlijeka i mesa kao proizvoda od koza ništa manji značaj nemaju niti koža i kostrijet koze, koje nikako ne možemo nazvati nusproizvodima, jer se pojedine pasmine koza u svijetu uzgajaju prvenstveno radi kvaliteta kostrijeti (moher, kašmir). Ova vlakna su visokog kvaliteta i veoma su skupocjena na svjetskom tržištu. Prema podacima FAO za godinu, u svijetu se tokom godine proizvelo ukupno , dok se u godini proizvelo tona osušenih kozijih koža. 6

7 Posljednjih nekoliko desetljeća u pojedinim područjima svijeta znatno se povećao broj koza. Računa se da u svijetu danas ima ukupno 500 miliona koza, od čega oko 90% otpada na Aziju i Afriku. Na prostoru Bosne i Hercegovine pred 1. svjetski rat broj koza je iznosio oko koza. U narednom periodu taj broj je stalno opadao, da bi u 1939.godini bilo samo oko grla. Nakon 2. svjetskog rata tj. u posljednjih pedesetak godina kozarstvo je skoro likvidirano (smanjenje broja grla za 80% u odnosu na godinu), jer je posebnim Zakonom donijetim godine, zabranjeno držanje koza (osim 1-2 sanske koze pod određenim uvjetima) kao štetnih životinja, prvenstveno po uzgoj šuma i nastajanje većih erozijom ugroženih područja (centralni i južni dijelovi naše zemlje). Stagnaciji kozarstva kao i svih ostalih grana stočarstva u novije vrijeme je u velikoj mjeri doprinijela i agresija na Bosnu i Hercegovinu ( ). Međutim, u posljednjih nekoliko godina ovaj trend se promijenio. Proširio se interes za uzgoj koza, a broj koza se iz godine u godinu konstantno povećava, čemu je doprinio i nedavni import većeg broja koza inozemnih pasmina. 7

8 UZGOJNI CILJ I KORISNOST DRŽANJA KOZA Globalno posmatrajući, uzgojni cilj u kozarstvu ovisi od genetskog faktora, klimatskih i, zoohigijenskih uvjeta, načina prehrane koza, kvaliteta tržišta, religije, kulinarske tradicije i drugih uvjeta. U najvećem dijelu svijeta koze se drže prvenstveno radi proizvodnje mesa. U mnogim zemljama, a naročito u azijskim i afričkim, gdje se uglavnom uzgajaju patuljaste pasmine (npr. zapadno afrička patuljasta koza), kozije i jareće meso ima veliki značaj za ishranu stanovništva i predstavlja glavni koziji proizvod. U evropskim razvijenim zemlja se ne uzgajaju tipične pasmine za proizvodnju mesa, odnosno uzgajaju se uglavnom visokokvalitetne mliječne pasmine, jer je mlijeko i prerađevine od kozijeg mlijeka najtraženiji koziji proizvod, a meso (jareće) se dobiva kao vrijedan nusproizvod. Zbog visoke biološke vrijednosti, jareće meso je sve više traženo u razvijenim zemljama, a u nekim predstavlja delikates i jede se u posebnim prilikama i to u dobi od 15 do 45 dana i 6-15 kg tjelesne mase. Mlada jaretina ima određene prednosti u odnosu na druge vrste mesa domaćih životinja, prije svega u manjoj količini intramuskularne i ekstramuskularne masnoće, što ga čini dijetetskim i lahko probavljivim proizvodom. (Mioč, 1997). Zbog svog nesumnjivog kvaliteta jareće meso je kod nas i u susjednim zemljama u maloprodaji i do 20% skuplje od janjetine ili teletine. Iskustva pokazuju da u uvjetima kontroliranog uzgoja i ishrane, držanje manjeg broja koza može kao privremena mjera socijalnog karaktera osigurati ratom pogođena i osiromašena domaćinstva (osobito brdsko-planinskih područja) značajnim količinama kvalitetnog mlijeka i mesa uz relativno niske troškove nabavke, držanja i ishrane. Naime, izdaci za nabavku koza nisu veliki, a u pogledu zahtjeva ishrane i držanja, one su više nego skromne životinje. Slobodno se može reći da koze spadaju u produktivne 8

9 životinje čiji uzgoj nije skup. Potvrda za ovo je činjenica da dobro odgajane mliječne koze plemenitijih pasmina u dobi oko dvije godine proizvedu tokom laktacije puta veću količinu mlijeka od njihove tjelesne mase ( litara) odnosno oko 2,5-3 litra na dan po grlu (visokomliječne čak i do 5 do 6 litara). Takve koze mogu, dakle, dati toliko mlijeka da otplate same sebe unutar 10 mjeseci. Slika 1. Domaća oplemenjena balkanska koza sa jaretom (Foto: Đ. Bugarski) Na opravdanost držanja ove životinje upućuje i mogućnost njenog iskorištavanja i do 20 godina, s tim da je najrentabilnije tokom prvih 7-8 godina. Prema tome, veliki je broj razloga koji opravdavaju držanje koza kao i daljnje napore na unapređenju ove važne grane stočarstva u Bosni i Hercegovini. 9

10 PORIJEKLO I PASMINE KOZA Domaća koza, (Capra hircus), je domestificirana prije godina u jugoistočnoj Aziji. Njena veličina i sposobnost da daje meso, mlijeko, kostrijet, kožu, učinili su je veoma privlačnom za čovjeka kao uzgajivača - stočara. Koze spadaju u rod sisavaca (mammalia), red papkara (artiodactyla), podred preživara (ruminantia), porodicu šupljorožaca (cavicornide), subfamiliju caprinae et ovinae. Izvornim oblikom domaćih koza (Capra hircus) smatraju se divlje koze i to: Capra prisca (Adametz), Capra aegagrus (Bezoar koza) i Capra falkoneri (Markhur). a. Capra prisca Od Capra prisca potječu mnoge evropske koze pa i naša domaća koza. Capra prisca je rano izumrla, a bila je rasprostranjena u srednjoj i jugoistočnoj Evropi. Rogovi te koze su bili uvrnuti u blagoj liniji prema natrag, što nalazimo i kod njenih potomaka. Prednji dio rogova je oštar, a stražnji zaobljen. b. Capra aegagrus (Bezoar koza) Ova koza živi kao divlja u Maloj Aziji, Kavkazu, Perziji, Armeniji, sjeverozapadnoj Indiji i otoku Kritu. Odlikuje se sabljastim rogovima koji su savijeni prema natrag, jakom građom tijela, velikom težinom, dobrim oznakama za proizvodnju mesa i visinom grebena oko 95 cm. c. Capra falkoneri (Markhur) Živi u Istočnoj Aziji, a od nje potječu neke azijske pasmine koza (kašmirska, afganistanska). Tokom dugog vremenskog perioda koze kao i ostale domaće životinje su bile podvrgnute promjenama u pogledu tjelesne građe i proizvodnih svojstava. Ove promjene su posljedica utjecaja klime, načina ishrane i djelovanja čovjeka 10

11 (selekcija). Tako u pojedinim dijelovima svijeta nalazimo različite skupine koza koje se prema tjelesnoj građi i proizvodnim svojstvima u mnogome razlikuju. Ove skupine nazivamo pasminama. Razlog postojanja velikog broja pasmina koza je što su uzgajivači svrstali pojedine skupine koza u pojedine pasmine na osnovu razlika u rogovima (rogate i bezrožne), veličini, tjelesnoj masi, boji kostrijeti, mliječnosti, plodnosti te proizvodnji kostrijeti. Pri svrstavanju koza u pojedine pasmine određen značaj se daje i geografskoj rasprostranjenosti i nadmorskoj visini. Prema području odakle potječu razlikujemo evropske, afričke i azijske pasmine koza, dok se prema proizvodnji dijele na mliječne, mliječnomesnate te pasmine za proizvodnju kostrijeti. Neke od izrazito mliječnih pasmina su: sanska, togenburgška, alpina (švicarski i francuski soj), njemačka plemenita koza, ruska i holandska bijela koza, itd. Među afričkim pasminama ističe se nubijska koza, dok od azijskih treba pomenuti kašmirsku kozu. Izbor najadekvatnije pasmine zavisit će od brojnih faktora, a između ostalog od uzgojnog područja, ishrane i materijalnog statusa uzgajivača-farmera. Dakle, izbor se obično ostavlja uzgajivaču s napomenom da bi trebalo forsirati grla što plemenitije pasmine. 11

12 PASMINE KOJE SE NAJČEŠĆE UZGAJAJU KOD NAS SANSKA KOZA U našoj zemlji od mliječnih pasmina najzastupljenije su sanske koze (sl. 2.) Ime je dobila po rijeci Sani odnosno Sanskoj dolini (Saanen Tal) u Švicarskoj, odakle i potječe. Najviše se uzgaja u Kantonu Bern (Švajcarska). Kod nas se uzgaja već preko 80 godina i to u čistoj krvi, a poslužila je i za oplemenjivanje domaće balkanske koze (domaća križana bijela koza). Sanska koza ima dlaku bijele ili pepeljaste boje, finu i elastičnu kožu te prostrano vime sa pravilno razvijenim sisama. Tjelesna visina koza je 74-85, a jarčeva cm. Tjelesna masa ženskih grla kreće se 50-65, a muških kg, a u izuzetnim uvjetima držanja i ishrane koze mogu dostići tjelesnu masu od 90, a jarčevi i do 110 kg. Obično je bez rogova (bezrožna). Slika 2. Sanska koza (Gajenje koza, 3/1983) Ženska jarad sanske koze su već sa 7-8 mjeseci dobi spolno dozrela za rasplod. Prve godine obično ojari samo jedno jare, a kasnijih godina 2-3, pa čak i 4 jareta. Maksimalnu plodnost dostiže u dobi 6-8 ili 9 godina dobi, koja kasnije opada, tako da u 13. ili 14. godini ojari jedno, 12

13 a rjeđe dvoje jaradi. Ova pasmina se odlikuje visokom mliječnošću. Tokom laktacije koja traje 7-10 mjeseci prosječna proizvodnja je kg mlijeka. U boljim uvjetima mogu dati i , pa čak i kg. U skromnim uvjetima kakvi su najčešće kod naših uzgajivača mliječnost iznosi oko kg. Na vrhuncu laktacije maksimalna dnevna količina mlijeka po grlu kreće se od 5,7 do 8 litara. Sadržaj mliječne masti kreće se od 3,5 do 4,0%, a što pri gore navedenoj godišnjoj proizvodnji predstavlja oko kg masti tokom jedne laktacije. Tabela 1.: Prosječna porodna masa jaradi sanske koze Prosječna porodna masa jaradi (kg) Broj jaradi po kozi jedinci (%) više jaradi (%) Izvor podataka 3,76 1,5 55,1 44,9 Urošević i dr. (1988) 4,30 1,4-2, " 2, Krajinović M. i dr. (1999) 3, Rako A. (1944) Osjetljiva je na vremenske nepogode, ali u pogledu ishrane je neizbirljiva pogotovo u skromnim uvjetima držanja i u vrijeme oskudice. 13

14 SRNASTA SMEĐA ALPSKA (ALPINA) Alpina je, također mliječna koza koja potječe iz Švicarske i Francuske (područje Alpa). Visina grebena kod koza je 65-75, a kod jarčeva cm. Tjelesna masa koza je oko 55, a jarčeva oko 65 kg. Boja kostrijeti je smeđa sa tamnim grebenom. Koža joj je fina i elastična, a vime je prostrano sa pravilno razvijenim sisama. Mogu biti sa rogovima ili bez rogova. Daje kg mlijeka tokom laktacije koja traje 7-10 mjeseci. Francuska alpina testirana u Americi daje 1020 kg mlijeka i 38 kg mliječne masti. Ženska jarad su spolno dozrela u dobi od 7 do 8 mjeseci i prosječno jare 2-3 jareta godišnje. Osjetljive su na klimatske nepogode i zahtijevaju pojačanu njegu. DOMAĆA BALKANSKA ROGATA KOZA Domaću balkansku rogatu kozu uglavnom susrećemo u nižim i višim područjima golog i pokrivenog krša Bosne i Hercegovine (ravničarski i planinski tip). Tijelo joj je obraslo dugom i gustom kostrijeti crne, bijele ili smeđe boje, a ima i šarenih grla. Vrat im je dug i tanak, a prsa uska i plitka. Zdjelica im je uska a vime maleno. Rogovi su savijeni prema unutra. Visina grebena kod koza iznosi 60-65, a jaraca oko 70 cm. Tjelesna masa odraslih ženki iznosi 30-40, a mužjaka kg. Tokom 5-6 mjeseci laktacije proizvede litara mlijeka. Ženska jarad su sa 7-8 mjeseci dobi spolno dozrela za rasplod. Pri jarenju redovito ojari jedno jare. U odnosu na plemenitije pasmine, otpornije su na lošije uvjete držanja i nisu izbirljive u ishrani. DOMAĆA OPLEMENJENA KOZA (DOMAĆA KRIŽANA KOZA, BARA) Domaća oplemenjena koza je rezultat dugogodišnjeg križanja domaće balkanske rogate sa sanskom kozom. Jedna od vidljivih 14

15 karakteristika je da može biti sa ili bez rogova. Kostrijet joj je obično bijele boje (sl. 3). Visina do grebena kod koza iznosi 65-70, a jaraca cm. Tjelesna masa odraslih ženki je 30-50, a mužjaka kg. Žensku jarad odlikuje rana spolna zrelost (već sa 6-7 mjeseci dobi) i dobra plodnost. Tokom laktacije koja traje 7-8 mjeseci prosječno daje litara mlijeka. Slika 3. Žensko jare domaće oplemenjene koze u dobi od 5 mjeseci (Foto: V. Šakić) 15

16 KUPOVINA - NABAVKA KOZA Prilikom kupovine posebnu pažnju treba obratiti na to da koze potječu iz zdravih i umatičenih stada. To ističe u prvi plan obaveznost kupovine koza od pouzdanog uzgajivača. Sva za prodaju ponuđena grla treba pažljivo pregledati i pomno procijeniti sve vanjske tjelesne pokazatelje građe koze u okviru priznatih i široko primijenjenih standarda za ovu vrstu životinje. (Sl. 4). Slika 4. Vanjske (eksterijerne) karakteristike dobro građene mliječne koze (The Dairy Goat in Canada, 1441/1976) 1. GLAVA - mala, suha, lagana sa širokim čelom 2. OČI - bistre, živahne i blage 3.4. VRAT - dug, tanak, lijepo građen, nježan, gladak 5. GREBEN - pravilno-skladno građen i ravan 6. LEĐNA LINIJA - duga i ravna 7. PREDNJE NOGE - čvrsto građene, suhe, prave, ne suviše primaknute 8. PUTILO - sasvim uspravno 9. PAPCI - čvrsti, suhi, pravilno oblikovani i glatki 16

17 10. SISE - cjevaste, pravilno razvijene, blago usmjerene prema naprijed 11. VIME - okruglo, čvrsto građeno, mehko-elastično sa finim dlačicama, nije mesnato pravilno podjeljeno na dva režnja jednake veličine 12. MLIJEČNE VENE - dobro izražene i vijugave 12. TRBUH - dobro razvijen i izrazito naglašenog kapaciteta 14. GRUDNI KOŠ - dubok, dug i širok 10. KARLICA-ZDJELICA - široka, duga i prostrana sa dobro razvijenom muskulaturom 16. SAPI - blago spuštene, ne naglo oborene 17. PODREPNI DIO - širok i visoko uzdignut 18. STRAŽNJA STRANA VIMENA - razvijena, uravnotežena na dva jednaka režnja 19. ZADNJE NOGE - pravilno razvijene, skočni zglobovi široko razmaknuti 20. REBRA - duboka i pravilno savijena Jedini način da se sazna koliko koje grlo stvarno proizvodi mlijeka je da se svako od njih posebno na licu mjesta pomuze. Pored navedenih karakteristika datih u slici 4. trebalo bi obratiti pažnju još i na slijedeće: 1. stanje zubala, jer ako su zubi jako istrošeni, koza je stara i neće ni pod kakvim uvjetima držanja i ishrane biti dobra mljekulja, 2. oko očiju ne smiju biti prisutne rane, kraste i bradavice, 3. donja vilica mora biti bez izraslina, čvorova i sličnih degenerativnih promjena, 4. kostrijet mora biti sjajna, glatka, zdrava i dobro polegla uz tijelo, a koža bez rana i prhuti, 5. vime mora biti bez ožiljaka, bradavica, tvrdih mjesta i rana. Znak da je vime žljezdano je njegova mlohavost te odzvanjanje pri protresanju nakon muže. Količina mlijeka ne ovisi od veličine vimena već od razvijenosti mliječnih žljezda, 17

18 6. papci moraju biti njegovani-obrezani, jer ako to nisu može doći do njegove upale, a koza koja šepa neće napredovati pri daljnjem uzgoju. Iz tog razloga kozu treba pri kupovini dobro osmotriti dok se kreće. Dobra mljekulja mora imati zdrave noge i papke. 7. ne treba kupovati debelu kozu, jer je debljina najčešće znak slabe mliječnosti. Slika 5. Glava mliječne koze (Foto: Đ. Bugarski) Mliječna koza mora dakle imati sve karakteristike ženske životinje, a koji se očituju na prvom mjestu tankim skeletom, živahnim izgledom i dobro razvijenim-žljezdastim vimenom. Kod kupovine mliječnih grla iz inostranstva npr. sanske ili alpina pasmine, treba uvoziti grla u dobi od 6 do 7 mjeseci ili u prvoj polovici graviditeta (sjarnosti) i tjelesne mase oko 30 kg kako bi se što lakše aklimatizirala na naše uvjete držanja i ishrane. 18

19 UTVRĐIVANJE DOBI Koza posjeduje 32 stalna zuba i to 8 sjekutića u donjoj vilici i po 6 kutnjaka sa svake strane u donjoj i gornjoj vilici (ukupno 24 kutnjaka). Dob se određuje promatranjem promjena na sjekutićima (tab. 2). U momentu dolaska na svijet ili ubrzo nakon toga jare ima 8 mliječnih sjekutića. Sa mjeseci dobne uzraslosti centralni par mliječnih sjekutića tzv. "prednjaci", biva zamijenjen parom širokih, jakih i bijelih stalnih zuba. Sa dvije godine slijedeći par mliječnih sjekutića nestaje, a drugi par stalnih sjekutića zauzima njihovo mjesto. Ovaj proces se nastavlja i traje sve dok svi mliječni sjekutići ne budu zamijenjeni stalnim. To obično traje oko 4 godine (3-5), ali se ponekad navedene promjene obave znatno brže pa koze imaju sve stalne zube već sa navršene tri godine. Kod naših domaćih kasnozrelih koza sjekutići se mijenjaju 3-6 mjeseci kasnije u odnosu na naprijed navedene termine. Tabela 2. Dinamika izrastanja sjekutića kod koza Vrsta sjekutića Stalni zubi Pojava / mjeseci Izravnjavanje / mjeseci prednjaci unutrašnji srednjaci vanjski srednjaci krajnjaci

20 NAČINI I SISTEMI UZGOJA Koza se veoma lahko prilagođava različitim načinima uzgoja. U praksi se najčešće susreću tri osnovna: ekstenzivni, intenzivni i poluintenzivni. U lošim uvjetima držanja i ishrane a kakvi se susreću pri ekstenzivnom načinu uzgoja (kao što je slučaj na područjima golog krša Bosne i Hercegovine), uglavnom su do sada uzgajane primitivnije pasmine koza čije su proizvodne i produktivne sposobnosti skromne. Međutim, ovaj način uzgoja može imati značaja za proizvodnju jarećeg mesa osobito za područja oskudna u kvalitetnim travnjacima i drugim površinama za proizvodnju stočne hrane. Ulaganje u ovaj način držanja su minimalna pogotovo ako se raspoloživi pašnjaci koriste racionalno. U ovakvim uvjetima koze daju maksimalno litara mlijeka i prosječno 1 do 2 jaradi godišnje. Intenzivni način uzgoja podrazumijeva uz kvalitetan smještaj, primjenu umjetnog osjemenjavanja, mehaničku mužu i ishranu korištenjem bujnih i kvalitetnih pašnjaka kao i dodavanje manjih ili većih količina drugih hraniva (koncentratnih npr.) unutar dnevnog obroka. Ovim se omogućava intenzivna selekcija grla na proizvodnju mesa i mlijeka, a što je moguće očekivati jedino od plemenitih pasmina koje karakterizira visoka produktivnost i plodnost. Proizvodnost grla se kreće iznad 600 litara mlijeka, a pri posebnim uvjetima njege i ishrane i preko litara uz prosječno 2,2 jareta ili 2-4 godišnje. Između ova dva je poluintenzivan način uzgoja koza. U našim uvjetima ovaj način je najprihvatljiviji, jer ga karakterizira dobar smještaj i kvalitetna ishrana uz obavezno racionalno iskorištavanje pašnjaka, što stvara podjednako dobre uvjete kako za proizvodnju mlijeka tako i mesa. Pri takvim uvjetima susreću se najčešće križanci primitivnih sa plemenitim pasminama kao i grla plemenitih pasmina. 20

21 Kao i kod drugih vrsta preživara i kod koza postoje tri osnovna sistema uzgoja odnosno držanja, i to pašni, stajski i pašno-stajski ili kombinirani. Ovi sistemi imaju presudan utjecaj na uzgojne i proizvodno-reprodukcione pokazatelje, a na što zorno ukazuju i podaci prikazani u tab. 3. Tabela 3. Osnovni uzgojni i proizvodno reprodukcioni pokazatelji pri različitim sistemima uzgoja koza Sistem Mliječnost (lit./god.) Jaradi po kozi godišnje Ženska jarad u vrijeme I. pripusta dob tjel. mjeseci masa kg stajski , pašni , komb , Način pripusta grupno ili iz ruke slobodno grupno ili iz ruke Bremenitost, dana Prosjećan broj godina iskorištavanja , Detaljnije o ovim utjecajima bit će govora prilikom razmatranja njihove prisutnosti u pojedinim fazama reprodukcije ženskih rasplodnih grla. 21

22 GAJENJE KOZA IZBOR MUŠKIH RASPLODNIH GRLA U tehnici držanja odnosno pri izboru rasplodnih grla posebnu pažnju treba posvetiti mužjacima (jarčevima), budući da je njegov utjecaj na kvalitet uzgojenog materijala presudan. Prije svega, jarac mora imati tipične pasminske eksterijerne karakteristike. Također je veoma važno da su mu pravilno građeni spolni organi. Za pripust je najbolje koristiti jarčeve sa jednog određenog područja, i često mijenjati jarčeve u stadu zbog nepoželjnog uzgoja u srodstvu. To ne moraju biti čistokrvni rasplodnjaci već mužjaci iz dobrih i kontrolisanih uzgoja. Treba uvijek pokušati naći jarca koji je potomak dobre mljekulje ili jarca čije su kćeri dobre mljekulje. Jedan jarac u dobi od 12 do 18 mjeseci može oploditi i više koza u sezoni pripusta, dok odrasli (stariji) u sezoni pripusta oplode koza. Jarčeve u priplodu treba držati 6-8 godina. Osim toga, nije ekonomski opravdano držati jarca za jednu ili dvije koze. IZBOR ŽENSKIH RASPLODNIH GRLA Kada je u pitanju izbor rasplodnih ženki, potrebno je, prije svega, voditi računa da je koza potomak dobre mljekulje kako bi jarad naslijedila osobinu dobre mlječnosti. Potrebno je da ima karakteristike ženske životinje, koji je dat u slici 1.. Pri kupovini kvalitetnih plemenitih rasplodnih ženki treba nastojati dobiti matični list ili se osloniti na procjenu stručnjaka. OPLODNJA, PRIPUST, MRKANJE Koze su poznate po velikoj plodnosti. Za vrijeme života prosječno dobra koza daje oko 30 jaradi. Njihova plodnost je najveća u dobi od 3-6 godina, a kasnije opada. Iako im se prvi spolni ciklus 22

23 javlja sa 5-6 mjeseci, mlade koze bi trebalo prvi put pripuštati kada navrše 8-10 mjeseci odnosno kada dostignu tjelesnu masu kg. Smatra se, da u slučaju stajskog i kombiniranog sistema uzgoja, ženska grla se mogu pripustiti već sa 8 mjeseci, a u slučaju pašnog sistema sa 9 mjeseci (tab 3.) i to pod uvjetom da dosegnu potrebnu tjelesnu masu. Međutim, preporuka većine stručnjaka je da se mlade koze namijenjene za priplod ne pripuštaju prije navršenih 12 mjeseci, jer su u toj dobi bolje razvijene i stoga će dati kvalitetnije potomstvo. Vrlo je važno da se koze u vrijeme pripusta nalaze u tzv. rasplodnoj kondiciji, a koja se, između ostalog, postiže i dodatkom koncentratnih krmiva (ječam, kukuruz, zob) u količini do 0,5 kg po grlu nekoliko nedjelja pred mrkanje. Spolni ciklus se javlja sezonski tj. u vrijeme kada je dužina dnevne svjetlosti kratka (period septembar-februar). U tom periodu spolni žar se pojavljuje svakih 21 dan (variranje dana). Za vrijeme tjeranja (mrkanja, prcanja, prskanja) koze imaju slabiji apetit, uznemirene su i stalno vrte repom. Mrkanje traje 1-3 dana, a ponekad i 4 dana. Samo izbacivanje jajeta (ovulacija) nastaje sati od prvih znakova spolnog žara odnosno samo nekoliko sati prije završetka mrkanja. Radi toga je najpovoljniji period za osjemenjavanje 8-10 sati prije završetka mrkanja. Ukoliko ne dođe do oplodnje, spolni ciklus se ponavlja nakon 2-3 sedmice. Za koze je svojstveno da se u prvom ciklusu parenja oplodi 85-90% grla, u drugom 5-10%, dok se oko 5% uopće ne oplodi. Ova osobina omogućava grupno jarenje u sva tri sistema uzgoja i vrlo ujednačenu jarad. Novi estrus se javlja unutar 30 dana po jarenju, ali je slabo primjetan. Najoptimalnije je da se planiraju 3 jarenja u dvije godine, jer tada između jarenja i parenja prođe tri mjeseca. Time se omogućava potpuni oporavak koza uz mogućnost pune fiziološke podobnosti za uspješno sljedeće parenje. Iako mladi jarčevi već u dobi od 6 mjeseci dostižu spolnu zrelost, ne preporučuje se pripustiti ih prije navršenih 7-8 mjeseci 23

24 dobi. Međutim, u uvjetima široke prakse pokazalo se uputnim njihovo korištenje tek sa navršenih mjeseci. U dobi od 2 do 7 godina na početku sezone parenja oplodi dnevno 3, a kasnije 6-8 koza, dok mlađi od 2 godine i stariji preko 7 godina ne više od 1 do 2 koze u razmaku od 4 do 5 sati. Spolna aktivnost im je ovisna i od godišnjeg doba tj. najveća je u jesen (za vrijeme hladnijih mjeseci), a najmanja u proljeće. Utvrđeno je i da, osim sezonskih, postoje i pasminske razlike određenih karakteristika ejakulata (sperme), što se može vidjeti u sljedećoj tabeli (tab. 4). Tabela 4.: Karakteristike sperme jarčeva Alpina i Sanske koze (Dejanović, 1986.) Pasmina Zapremina ejakulata jarčeva, ml Koncentracija spermatozoida, milijardi van sezone pripusta u sezoni pripusta van sezone pripusta u sezoni pripusta Alpina 0,90 1,48 1,90 1,22 Sanska 0,95 0,63 1,14 1,59 Parenje u stajskom i stajsko-pašnom sistemu uzgoja za mlijeko i meso je grupno ili iz "ruke", a kod pašnog sistema uglavnom slobodno parenje, iako se mogu izvesti i ostala dva načina. Pri parenju iz "ruke" treba računati tokom cijelog perioda parenja na jednog jarca za više desetina koza. Jarčevi u periodu pripusta odaju jak i neprijatan miris zbog zamokravanja. Ovo se može ublažiti ako se drže čisto odnosno redovno timare i svakodnevno uklanja prostirka ispod njih. Međutim, gdje god je moguće treba primjenjivati umjetno osjemenjavanje jer se taj postupak pokazao veoma efikasnim, a u velikim aglomeracijama daleko manje košta nego držanje i ishrana većeg broja jaraca. Umjetnim osjemenjavanjem je ekikasnije 24

25 provođenje selekcije, planiranja, onemogučavanje nastanka spolnih zaranih bolesti, itd. Vrijeme parenja i jarenja treba uskladiti sa potrebama tržišta za mlijekom i mesom odnosno mogućnošću osiguranja toplog smještaja (pretopao ili hladan kozarnik - ranije ili kasnije jarenje). BREMENITOST - SKOZNOST Trajanje bremenitosti je 5 mjeseci ili u prosjeku 150 dana (od 147 kod stajskog do 152 dana kod pašnog sistema uzgoja). Kraće nose koze koje donose na svijet više jaradi kao i one plemenitijih i proizvodnijih pasmina. Bližnjenje je vrlo poželjno u sva tri načina uzgoja koza, međutim pri tome treba imati na umu da koza ima dovoljno mlijeka za samo jedno ili najviše za dva jareta. Koze koje nose više od jednog jareta, pred kraj bremenitosti osjećaju zamor, pa često leže i gube apetit, što treba imati u vidu pri regulisanju ishrane u tom i ranijem periodu. Bremenitost se teško može primjetiti u prvoj polovini graviditeta, a neki od znakova su asimetrija stomaka, ne pokazivanje spolnog žara i mirnoća koze. Poželjno bi bilo da uzgajivač registrira datum pripusta kako bi se mogao što bolje pripremiti za intervenciju pri jarenju odnosno pripremiti uvjete za prihvat i odgoj jaradi. JARENJE Kozu treba obavezno zasušiti mjesec dana prije jarenja. Zasušivanje se provodi postepeno (tokom 2 sedmice) uz obavezno smanjenje količine sočne hrane i vode a zatim muže sa dvije dnevno, preći na jednu i to ujutro. Nakon toga se muža obavlja svakog drugog, a potom trećeg dana. Na taj način se i izbjegava pojava upale vimenamastitis. Na nekoliko dana pred jarenje kozu treba prebaciti u poseban boks gdje će biti sama. Treba joj osigurati suhu i čistu prostirku kao i 25

26 svježu pitku vodu. Pred samo jarenje koza učestalo liježe i ustaje, mokri, brabonja, odbija hranu i vodu i slabije preživa, često glasa (mekeće), sve do pojave plodnih voda. Obično, samo jarenje teče bez ikakvih problema. Proces jarenja je vrlo kratak, obično 1-2 sata. Tokom tog perioda kozu treba povremeno nadgledati. Posteljicu koza izbacuje unutar nekoliko sati po jarenju. Istu je potrebno odmah spaliti ili zakopati. Odmah po porodu koza obićno oliže (posuši) jarad, a ako to koza ne učini preporučljivo je da se jare posuši krpom ili slamom. Nakon što je koza olizala svu jarad koju je ojarila, potrebno joj je dati mlaki napoj mekinja sa vodom u omjeru 1 : 3 (mekinje : topla voda). Jarad su nakon 2-3 sata sposobna i spremna za dojenje. PORODNA MASA JARADI Porodna tjelesna masa jaradi je 2,5-4 kg, zavisno od pasmine, dobi koze i broja jaradi. (tab. 5). Neki stručnjaci smatraju da jarad neposredno po jarenju u prosjeku čine 1/15 tjelesne mase odrasle koze. Kod mlađih ženki jarad su lakša nego kod starijih. Obično pri prvom jarenju koza ojari jedno jare, a u sljedećim jarenjima se njihov broj povećava. Tabela 5. Porodne težine jaradi prema spolu nekih od najpoznatijih pasmina koza u svijetu (Morand-Fehr, 1981.) PASMINA JARAD IZVOR PODATAKA muška ženska Anglo-nubijska 2,4 kg 2,3 kg Devendra (1966) Barbari 1,8 kg 1,6 kg Singh (1977) Indijska domaća 1,4 kg 1,4 kg Singh (1977) 26

27 Istočno-afrička 2,3 kg 2,0 kg Wilson (1958) Crna bengalska 1,2 kg 1,1 kg Moulick i Syrstad (1970) Malteška 3,3 kg 3,3 kg Montemurro (1966) Angora križanci 3,5 kg 3,0 kg Nikitenko (1972) Indonezijska 2,9 kg 2,6 kg Devendra (1966) Francuska alpina 4,0 kg 3,7 kg Morand-Fehr(1981), Sanska 3,0 kg 2,7 kg Mishra i Chawla (1976) Sanska 3,7 kg 3,1 kg Chawla (1984) Sanska 3,76 kg Urošević i sur. (1988) Kada je u pitanju utjecaj veličine legla i spola na porodnu težinu jaradi, to najbolje ilustriraju podaci iz tabele 6. gdje se može vidjeti da su jedinci najveći, dvojci nešto manji, a trojci najmanji. Tabela 6. Uticaj veličine legla i spola na porodnu težinu jaradi kod nekih pasmina koza (Morand - Fehr,1981.) PASMINA JEDINCI DVOJCI TROJCI IZVOR PODATAKA muš. žen. muš. žen. muš. žen. (kg) (kg) (kg) Crna bengalska 1,3 1,1 1,2 1,1 1,1 1,0 Moulic, Syrstad (1970) Nubijska (križanci) 3,6 3,1 3,2 3,0 - Castilo i sur. (1973) Nubijska 3,3 2,9 2,9 2,7 - Castilo i sur. (1973) Damascus 4,4 4,0 3,6 3,1 Choueiri (1973) Francuska alpina 5,5 4,0 4,0 3,7 3,4 3,1 Morand-Fehr, i sur. (1978) Sanska 3,3 2,9 3,0 2,8 - Epstein i Herz (1964) Sanska 4,4 4,0 3,7 3,4 3,4 3,1 Urošević i sur. (1988) 27

28 ODGOJ i ODBIJANJE JARADI Prvo mlijeko-kolostrum jare mora obavezno da posiše jer se u njemu nalaze i materije (antitijela) pomoću kojih će jare steći otpornost-imunitet za prvih 15 do 20 dana života. Ako jare ne ustane i ne počne samo da sisa majku, treba pomusti kozu i manju količinu kolostruma dati jaretu putem boce. Prvog dana jarad treba da dobiju kolostrum svakih 4-6 sati ili 4-5 puta dnevno. Prvih dana života poželjno je pustiti jarad da slobodno sisaju, a potom ih treba navikavati na napajanje, prvo iz boce te kofe. Pri kombiniranom kao i pri pašnom uzgoju jarad nakon 5-7 dana po jarenju idu sa majkom na pašu i već u dobi dana sama počinju uzimati pašnu krmu ili sijeno. U dobi dana sposobna su da konzumiraju znatnije količine paše ili pokošene zelene mase odnosno sijena. U uzgojima gdje se forsira proizvodnja mlijeka za tržište, jarad se odmah po porodu tj. kada posišu kolostrum odvajaju od majke i stavljaju u posebne boksove uz ishranu napajanjem putem boce ili kofe (tzv. ishrana "iz ruke") i korištenjem kozijeg ili kravljeg mlijeka ili pak specijalne smješe (zamjenjivač mlijeka). Ukoliko se žele dobiti zdrava i vitalna jarad, ne treba provoditi njihovo zalučenje prije nego dosegnu 15 kg žive vage (2-3 mjeseca dobi). Dnevni prirasti kod jaradi zavisno od spola, dobi, pasminske pripadnosti, načina ishrane itd., kreću se g na dan. Ovakvi prirasti omogućavaju da jarad sa 7 mjeseci dobi teže čak i kg. Naime, ukoliko je jare dobro hranjeno za dob od 6 mjeseci, njegov ukupni prirast treba da iznosi mjesečno 3-5 kg. Utjecaj spola i dobi na dnevne priraste ilustriraju i podaci iznijeti u tab. 7. za jarad domaće balkanske koze. 28

29 Tabela 7.: Rezultati porasta jaradi domaće balkanske koze (Marković, 1997.) n Porod. masa (kg) Masa i ukupan dn. prirast sa 30 dana dobi (kg) (g) Masa i ukupan dn. prirast sa 60 dana dobi (kg) (g) Masa i ukupan dn. prirast sa 90 dana dobi (kg) (g) Prosjek 6 stada 373 2,58 5,50 97,04 8,63 104,15 11,67 101,3 jedinci 267 2,84 6,08 108,14 9,52 114,80 12,85 111,0 blizanci 106 2,32 4,91 85,94 7,74 93,56 10,50 92,0 muš jarad 194 2,66 5,70 101,27 8,97 108,92 12,20 107,7 žen. jarad 179 2,50 5,29 92,82 8,29 99,43 11,15 99,3 Pri stajskom, ali i ostalim sistemima držanja jaradi, već osmi dan po jarenju treba otpočeti sa davanjem kvalitetnog sijena (po mogućnosti lucerkinog i sl.) i koncentratnih krmiva odnosno krmne smješe (npr. starter za jagnjad ili telad), a sve s ciljem da se jarad što prije naviknu na ove vrste hrane, odnosno da se kao i kod drugih preživara što prije promijene zapreminski i težinski odnosi predželudaca. Drugim riječima, razlučivanje po spolovima treba obaviti već u drugom mjesecu po jarenju i svu jarad koja nisu za rasplod prodati ili po mogućnosti staviti u tov. NJEGA ODBIJENE JARADI I KOZA Njega obuhvata čitav niz mjera (njega kože i dlake, pranje i masaža vimena, dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija objekta i dr.) ali među njima poseban značaj se pridaje kastraciji muške jaradi, uklanjanju rogova, obrezivanju papaka i četkanju kože. Kastracija muške jaradi obavlja se unutar prve dvije nedjelje života ili najkasnije u prva tri mjeseca dobi. Ova mjera ima veliku ekonomsku važnost, jer se kastrirane životinje lakše i brže tove, a i meso je kvalitetnije. Isluženi jarčevi u slučaju stavljanja u tov kastriraju se najkasnije na 2-3 mjeseca prije prodaje odnosno klanja. 29

30 Uklanjanje rogova treba obaviti kada se oni i pojavljuju - prvih dana života jaradi. Nema pasmine koza bez rogova. Rogovi kod plemenitih pasmina kao kod sanske i drugih evropskih pasmina rastu veoma brzo. Iz tog razloga jarad ove pasmine se moraju obezrožiti već u prvih 3-8 dana po jarenju. To se vrši tzv. kauterizacijom služeći se pri tome električnim termokauterom. Za ovu namjenu uspješno se može primijeniti usijano željezo ili pak odgovarajuće kaustično sredstvo. Kauterizirano mjesto treba po izvršenom tretmanu premazati nekom antibiotskom masti za rane ili vazelinom. Kauterizacijom se može odstraniti i jarčev miris i to istovremeno sa uklanjanjem rogova. Naime, iza svakog roga (1-2 cm) nalazi se po jedna žlijezda koja izlučuje sekret koji daje karakterističan miris ne samo kod jarca nego ponekad i koza. Obrezivanje papaka bi trebalo vršiti po potrebi i to korištenjem posebnih noževa. Potrebno je istovremeno obrezati papke na sve četiri noge. Obzirom da kod nas koze veći dio godine provedu na ispaši, obično im nije potrebno provoditi obrezivanje, jer im se papci pri kretanju troše. Svakodnevnim četkanjem kože odstranjuju se nečistoće i paraziti. Ovom mjerom njege onemogućava se pojava neprijatnog mirisa u mlijeku, zatim pojačava cirkulacija krvi, a prema nekim saznanjima, povoljno utječe i na količinu datog mlijeka. SMJEŠTAJ KOZA Uvjeti smještaja imaju velikog utjecaja na produktivnost i zdravstveno stanje koza. Uspjeh u proizvodnji kozijeg mlijeka 60% zavisi od ishrane, 20% od pasmine, a tek 20% od uvjeta držanja. Za koze nije potrebna specijalna staja - kozarnik. Svaki od drveta ili cigala solidno izgrađeni objekat, npr. garaža (sl. 6) ili pak zatvorena ili natkrivena šupa te njima slične zgrade (ukoliko ispunjavaju minimum potrebnih uvjeta) mogu poslužiti za njihov 30

31 smještaj. Ukoliko je potrebno takav prostor namjenski izgraditi, onda to treba raditi uz što niža materijalna ulaganja i uz korištenje na samom domaćinstvu raspoloživog građevinskog materijala. U prilozima 2 i 3 dati su primjeri tlocrta staje za 8 koza i njihovu jarad sa svim potrebnim gabaritima i u dvije kombinacije rasporeda ležišta (centralni i bočni), boksova za jarad i drugih nužnih prostora (ostava za hranu, prostorija za obradu mlijeka i dr.). Slika 6. Jedna od mogućih načina smještaja koza (The Dairy Goat in Canada,1441/1976.) Od staje namijenjene kozama traži se da bude suha, dovoljno prostrana, zračna, topla, dobro osvijetljena i bez propuha, odnosno takva da im omogući ugodan boravak, a ljudima što lakše održavanje čistoće, hranjenje i mužu. Pod, odnosno ležište, treba da bude od dasaka, cigle ili nabijene ilovače sa letvastim podom i s maksimalnim padom od 1%. Betonska podna podloga kao hladna nije podesna. Svakom odraslom grlu treba osigurati od 1,5 do 2 m 2 podne površine. Svakodnevno se mora čistiti pod u staji, a potom poprskati krečom. Time se uklanjaju i određeni nepovoljni-neugodni mirisi, a doprinosi estetskom izgedu cijele staje. Gnoj-đubre odlagati na specijalnom mjestu (đubrištu). Prozori, pogotovu pri zatvorenom stajskom držanju koza, moraju činiti najmanje 8-10% ukupne površine poda staje. Po jednoj 31

32 kozi potrebno je planirati barem 3-5 m 3 zračnog prostora. Veličina prozora može biti 60x40 cm, a visina 1,5 m iznad poda staje. Visina staje - kozarnika ne bi smjela biti ispod 2,5 m. Po jednoj kozi trebalo bi po mogućnosti osigurati oko 3 m 2 ispusta. Jasle su obično 50 cm široke, cm duboke i 60 cm visoke sa razmakom između letvica od 8 do 10 cm. Debljina letvica je 2,5 cm. Ispod jasala postavlja se valov i to na 50 cm iznad poda i služi prvenstveno za stavljanje koncentratne hrane. Posuda-kanta za vodu odnosno napoj postavlja se na fiksno učvršćen metalni obruč sa lijeve ili desne strane valova. U staji grla mogu biti na vezu ili pak slobodno držane. Praktična iskustva nameću potrebu da se u staji drže nevezane, slobodne, mada i sistem držanja vezanih koza na specijalno izgrađenim ležištima ima svoje brojne prednosti u odnosu na ishranu, mužu, čišćenje staje itd. Za smještaj jaradi treba predvidjeti specijalne bokseve u kojima je po jednom jaretu do 10 nedjelja dobi potrebno osigurati 0,33 m 2. Sve jarčeve smjestiti u poseban objekat koji mora biti udaljen od staje za mliječne koze najmanje 15 metara kako njihov neprijatan miris ne bi prešao na mlijeko. Po jednom jarcu mora se osigurati minimum 3 m 2 prostora, a isto toliko u ispustu. U staji svaki mužjak mora imati svoj boks tj. obavezno ih razdvojiti i smjestiti pojedinačno. Temperatura u staji treba da je između 10 i 15 0 C, a za jarad nešto viša ( C). Visoko mliječne koze su osjetljive na hladnoću kao i na ekstremno visoke temperature. To se manifestira slabijim uzimanjem hrane, a nakon toga padom proizvodnje. Kao prostirka se može koristiti slama, pilotina, blanjevina, lišće i drugi materijal tj. ono što se može naći na tržištu po povoljnoj cijeni. Mogu se izvjesno kraće vrijeme držati i bez prostirke. Tokom zimskog perioda količina prostirke po jednom odraslom grlu treba da iznosi 0,4-0,6 kg. 32

33 OSOBENOSTI ISHRANE KOZA Koza, kao tipični preživar tj. životinja specifičnog toka probave posredstvom mikroorganizama u buragu, u stanju je da u potpunosti osigura sve esencijalne aminokiseline, i time eliminira ovisnost od sadržanog proteina u obroku. Pozitivne osobenosti u načinu iskorištavanja i obezbijeđenja svih sastojaka potrebnih za život, produkciju i reprodukciju daje kozi, kao i ostalim preživarima, dominantno mjesto u našem stočarstvu, prvenstveno u povećanju proizvodnje animalnog proteina. Pravilna, i u odnosu na normativne potrebe dobro izbalansirana, ljetna i zimska ishrana koza mora biti tako organizirana da je u stalnoj usklađenosti sa njihovim reprostatusom i proizvodnjom. Obrok mora sadržavati dovoljno energije, proteina, minerala i vitamina kao i potrebnu količinu vode. Količina suhe materije u obroku, između ostalog, mora osigurati i optimalnu probavu. Na kraju, obrok koza treba da bude što jeftiniji. Sve ovo zahtijeva od uzgajivača umješnost, budući da sa raspoloživom krmom treba u potpunosti podmiriti potrebe u uvjetima ishrane kako na paši tako i u staji. U ishrani koza i ovaca, odnosno goveda prisutne su brojne sličnosti, ali i razlike. Koze imaju veće potrebe za hranom po 1 kg tjelesne mase što je i razumljivo budući da na tu masu daju znatno više mlijeka. Iz iste količine hranjivih sastojaka proizvode više mlijeka nego krave. One za 20% bolje iskorištavaju hranu od drugih preživara, osobito kabastu. U njihovom obroku kao tipičnih biljojeda i preživara prisutan je i znatno veći broj krmiva te do 600 vrsta različitog drveća i grmlja koje koze konzumiraju u obliku brsta. Najviše vole lišće, cvjetove te pupoljke, dok stabljike uglavnom izbjegavaju (tab. 8). Kozama je u odnosu na ovce potrebno manje vremena za unošenje hrane, uz duže preživanje. Svega 30 minuta poslije uzimanja hrane 33

34 koza počinje da preživa. Hrana se u probavnom traktu zadržava oko 24 sata. Tabela 8. Razlike u sastavu i kvalitetu ponuđene, odbačene i pojedene mase lucerkinog sijena pri ishrani koze Pokazatelj Lucerkino sijeno ponuđeno odbačeno pojedeno lišće, cvjetni pupoljci i dr., % 46,2 23,9 59,9 stabljike, % 53,8 76,1 41,4 hranjiva vrijednost: energija, MJ/kg 3,68 2,93 4,15 probavljivi sirovi protein, % 12,10 8,50 14,10 Kao aktivne i veoma radoznale životinje, koze se bitno razlikuju od drugih preživara po načinu izabiranja i konzumacije dnevnog obroka. One uvijek nastoje da njihov obrok bude svjež i čist odnosno nedodirnut. Pri tome pokazuju izuzetnu izbirljivost i to zahvaljujući svojim pokretnim usnama i jeziku. Pri uzimanju hrane doslovno guraju od sebe nepoželjne biljke i biljne dijelove. Ovakvo ponašanje ima direktan utjecaj na sastav i kvalitet pojedenog obroka. Zbog te selektivnosti odnosno pojave neizbalansiranosti obroka mogući su i zdravstveni problemi te niža proizvodnost. Izbirljivost je veća pri obilnijoj ponudi krme i obratno. Drugim riječima, koze su u svom izboru obroka veoma prilagodljive uvjetima držanja i ishrane. IZBOR KRMIVA Brstom nije moguće u uvjetima intenzivne proizvodnje mlijeka i mesa osigurati sve potrebne hranjive i druge sastojke. Dakle, u uvjetima veće proizvodnosti moraju se pored brsta i paše uključiti i druga krmiva kao što su sijeno, sočna i zelena krma te koncentratna krmiva (zrnevlje žitarica posebno). Brstenjem, a u čemu koze veoma 34

35 uživaju, podmiruju se samo tzv. "uzdržne potrebe" u energiji i proteinu, a ti uvjeti su prisutni u prvoj fazi skoznosti ili pri niskoj proizvodnosti kakvu susrećemo kod primitivnih pasmina i neuspjelih križanaca u tipu tih pasmina. Uočeno je da se brstenjem lišća i mladica te kore drveća poboljšava apetit pa ako koze idu na pašu tu praksu bi trebalo (ako to uvjeti dozvoljavaju) povremeno i u kraćim intervalima usputno primjenjivati. Najjeftinije, a pri lošijim uvjetima uzgoja i najvažnije, krmivo za ishranu svih kategorija koza je paša. Jedan hektar dobrog pašnjaka može tokom 6-7 mjeseci pašne sezone (od aprila do oktobra) osigurati krmu za 6 odraslih grla. Međutim, na manje kvalitetnim pašnjacima, po nekim mišljenjima, potrebno je za 1 kozu osigurati više od 0,25 do 0,35 hektara. Samom pašom osrednjeg kvaliteta mogu se u intenzivnijim uvjetima podmiriti "uzdržne potrebe", zatim potrebe jarčeva izvan pripusne sezone, i koza u početnim mjesecima bremenitosti (skoznosti) te mliječnih koza u završnoj fazi laktacije. Sve ostale faze proizvodnog ciklusa zahtijevaju uz pašu i druga krmiva, prvenstveno sijeno i koncentratna krmiva (zrnevlje žitarica i dr.). Koza, u slučaju da je paša jedino krmivo u dnevnom obroku, može pojesti kg iste. Ako se u obroku doda nešto sijena (od 0,5 do 2 kg po grlu na dan), količina pojedene paše se smanjuje na samo 5-10 kg. Pošto za vrijeme ljetnih mjeseci apetit sa povećanjem temperature zraka opada (kod temperature od 40 o C prestaje uzimati hranu), to je uputno istjerivati na pašu rano ujutro i ostaviti da pasu naredna 2-4 sata. Pošto koza nije tipična pašna životinja to za manji broj grla ispašu treba organizirati sistemom sputavanja ili pak vezanjem za kolac, o čemu ćemo nešto opšrinije na kraju ovog poglavlja. Pri tome, udaljenost jedne koze od druge treba da iznosi 5-10 m. Napasanje većeg broja traži formiranje ograde i angažiranje čuvara ili po mogućnosti primjenu električne ograde. Kako koze pri slobodnoj ispaši tj. pri kretanju po cijelom pašnjaku jedu samo mlade dijelove 35

36 biljaka to je iskoristivost pašne krme niska (60-65%). Nužno bi, dakle, bilo organizirati ispašu putem pregona (podjele pašnjaka na veći broj manjih površina, najčešće 8-12) i to u trajanju 4-6 sati svaki dan tokom 3-5 dana zadržavanja na jednom pregonu. Sa pašom u proljeće treba početi kada je visina biljnog pokrivača cm. Privremenu pašu u rano proljeće može činiti ozima raž, ječam, zob pa čak i pšenica u zeleno. Također, uspješno se može koristiti i uljana repica i to u količini 6-7 kg po kozi dnevno. Pri korištenju pokošene zelene mase sa travnjaka i oranica značajno su manji gubici mase nego ispašom, pogotovo ako se dnevno ponuđena količina podijeli na više manjih porcija. Od sočnih krmiva kao dobra krma za koze su stočna repa, krompir, mrkva, stočni kelj i silaža. Stočna repa se daje prethodno isječena u količini 2-4 kg po grlu, mrkve 5-6 kg, a krompira maksimalno do 2 kg dnevno. Količina stočnog kelja kreće se do 5 kg po grlu na dan. Rastur ovih krmiva je manji nego zelene mase i sijena i do 15%. Silaža, osobito kukuruzna, je kvalitetno krmivo u obroku koza, ali samo u umjerenim količinama (2-5 kg na dan). Skoznimbremenitim ne treba davati silaže više od 1 do 1,5 kg. U zimskom obroku silaža ne bi trebala da pređe 30% ukupno sadržane suhe materije obroka. Daje se ujutro i to prije napajanja. Ako se eventualno pri ishrani silažom (kukuruznom ili drugom) pojavi gubitak apetita, pad mliječnosti ili drhtavica treba odmah prekinuti sa davanjem ovog krmiva i konsultirati veterinara. Međutim, ako je silaža dobro spremljena ovakve pojave su isključene. Spremanje silaže samo za potrebe ishrane koza je ekonomski isplativo jedino u slučaju ako uzgajivač raspolaže sa stadom od 80 i više koza. Koze radije jedu sijeno, pogotovo lucerkino. U slučaju da je sijeno jedino krmivo u zimskom obroku daje se 2-3 kg na dan. Pri ishrani samim sijenom javlja se znatan rastur (do 30%), jer koze kao i ovce, odabiraju samo najkvalitetnije dijelove istog. Prema tome, što je 36

37 sijeno lošijeg kvaliteta, to je rastur veći (kod lošeg i preko 30, dobrog 15, a odličnog samo 5%). Pri spremanju sijena na zemlji, a što je kod nas najčešći slučaj, rastur iznosi do 25%, dok kod sijena proizvedenog primjenom ventilatorske sušare oko 10-15%. U submediteranskim područjima naše zemlje (istočna i zapadna Hercegovina) za zimsku ishranu koza koristi se i lisnik-krševina tj. osušene grančice i lišće šumskog drveća. Po kvalitetu je ravan lošijem do osrednjem sijenu. U ishrani koza treba izbjegavati korištenje lisnika hrasta i oraha, jer izazivaju probavne smetnje. Slama se u ishrani koza, kao i drugih vrsta preživara, koristi samo u iznimnim slučajevima i to najčešće na prelazu iz zimske na ljetnu ishranu. Od slama je najbolja zobena. Obavezno je prije davanja treba isjeckati. Daje se u količini do najviše 1 kg po grlu dnevno. Može se miješati sa drugim krmivima npr. sočnim i time poboljšati njena iskoristljivost. Povrće i voće predstavljaju, također, vrijednu krmu za koze. Ova krmiva davati obavezno oprana i isjeckana. Koncentratna krmiva su uz sijeno najskuplji dio obroka svih kategorija koza, a osobito mliječnih. Radi toga je uputno racionalno korištenje i proizvodnja po mogućnosti na samom domaćinstvu. Time bi se značajno snizili troškovi ishrane kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Koze veoma rado jedu zrnevlje žitarica, a osobito ječam, zob i kukuruz. Nikad ne treba davati samu kukuruznu prekrupu zbog mogućnosti pojave burnog i nekontrolisanog vrenja u buragu. Koze više vole grubo samljeveno (prekrupljeno) ili cijelo zrnevlje nego u brašnjastom obliku kao što je to slučaj u ishrani goveda i ovaca. To značajno pojednostavljuje tehniku ishrane. Koze jako vole napoj od mekinja ili brašna neke od žitarica (ječma, zobi). Dobra hrana je i suhi hljeb dat u malim količinama i to obavezno sa drugim krmivima u obroku. Hrana namijenjena kozama ne smije biti pokvarena i plijesniva jer su one veoma osjetljive na ovakvu hranu. 37