časopis br. 15,16,17. MONTENEGRIN SPORT ACADEMY, Sport Mont Prof. dr Mid hat Me kić, Prof. dr Izet Ra đo Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo

Транскрипт

1 Prof. dr Mid hat Me kić, Prof. dr Izet Ra đo Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Sarajevo LOGIČKA I TEHNOLOŠKA OSNOVA GNOSEOLOŠKE PRIRODE EKSPLORATIVNIH I KONFIRMATIVNIH ISTRAŽIVANJA U KINEZIOLOŠKOJ ZNANOSTI SA POSEBNIM OSVRTOM NA POSTAVLJANJE HIPOTEZA 1. UVOD Promatrajmo logički i tehnološki, sasvim malo tehnološki, stvarnu gnoseološku, dakle spoznajnu prirodu eksplorativnih i konfirmativnih isstraživanja. Ako neko u jednom eksplorativnom istraživanju dobije neke rezultate, postavlja se pi ta nje: Da li on ima pra vo da TVR DI da su to uisti nu znan stve ni re zul ta ti? Od no sno, dali su to takvi rezultati koji imaju opštu važnost? Logič ki, on na to ne ma pra vo, jer mu niko ne može dokazati, niti on nekome drugome dokazati, da je ono što je dobio KRIVO ili PRA VO, SLU ČAJ NO ili ZA KO NO MJER NO. Eksplorativna istraživanja predstavljaju u pravili samo prvo svjetlo kojim je osvjetljen prostor fenomena-pojave koja se istražuje. Da bi istraživač bio si gu ran da je ono što je u tom pro sto ru na šao, uisti nu tačno, on mora rezultate svoga eksperimentalnog istraživanja provjeriti još jednom, što će re ći da rezultate eksplorativnog istraživanja mora provjeriti konfir ma tiv nim is tra ži va njem, pri će mu su sa da u ovom kon firmativnom istraživanju rezultati eksplorativnog istraživanja samo materijali za hipoteze ili pretpostavke. Ovaj je raz log LO GIČKI. Postoji, međutim, jedan sasvim TEHNIČKI razlog, zbog kojeg rezultati eksplorativ nih is tra ži va nja uop šte ne mo gu ima ti znan stve nu vri jed nost, tačnije definitivnu znanstvenu vrijednost, jer znanstvenu vrijednost svakako imaju. Naime, sve metode kojima se lju di slu že za ob ra du, što će re ći za kondenzaciju i pretvorbu podataka, su uvijek metode s pomoću ko jih se pro vje ra va ne ka hi po te za. Ako hi po te ze ne ma ne mo že mo je niti provjeriti. A ako neku hipotezu ne možemo provjeriti, naprosto zato što je nismo ni po sta vi li, on da je ne po zna ta vje ro vat nost da je ono što smo do bi li TAČ NO ili NI JE TAČNO. Takva vjerovatnost se može utvrditi samo onda, ako se ispituje neka unaprijed po sta vlje na hi po te za. Iz to ga da kle nu žno sli je di, da je sli je de ća faza u svakom kineziološkom istraživanju kojem je cilj dobivanje važećih, opšte važećih zakona, EKSPLICIT- NO postavljanje hipoteza. Naime, na temelju MODELA za kojega vjerujemo da vrijedi, moraju se hipoteze, koje govore o tome šta zapravo mi očekujemo da će mo do bi ti pri znanstvenom istraživanju, eksplicitno postaviti, jer ih jedino onda možemo provjeriti. Postavlja se pitanje: Šta znači da se hipoteze moraju postaviti eksplicitno? To zna či da se hoipoteze moraju postaviti u takvom obliku, da njihovo prihvatanje ili odbacivanje direktno vodi do zakona kojega želimo formulisati. To znači da se hi po te ze mora ju po sta vi ti u istom je zi ku u ko jem je is pi san i MO DEL, da kle osnov ni mo del po ja ve koju prouča va mo. Mi ne mo že mo po sta vi ti hi po te ze ko je se mo gu pro vjeriti ili odbaciti, 22

2 CRNOGORSKA SPORTSKA AKADEMIJA, Sport Mont ako te hipoteze ne proističu iz MODELA, jer ako bi ih i bili postavili, rezultati njihova PRI HVA TA NJA ili OD BA CI VA NJA ne će sa našim modelom imati nikakve veze, pa bi badava istraživanje provjerili. Eksplicitno postavljanje hipoteza znači da se hipoteze MORAJU postaviti u onom obliku koji se može testirati, dakle prihvatiti ili odbaciti na temelju konkretnih operacija pomoću kojih obrađujemo rezultate. Postaviti hipotezu npr. : H Tjelesno vježbanje utiče na sna gu, ne zna či NI ŠTA. Što zna či ri ječ «UTI ČE»? Ona ne ma zna čenja. Ona nema KONKRETNOG zna čenja. Iz metoda OBRADE PODATAKA može se naći ba rem 20 me to da ko je se sve jed na ko mo gu sve sti na ri ječ «UTI ČE», pri če mu ima ju raz li čito značenje u HIPOTETSKOM smislu, dakle u smislu popunjavanja našeg modela. Dakle, hipoteza mora biti data u terminima METODA ZA OBRADU PODATA- KA. Hi po te za se ne mo že po sta vi ti ta ko da bu de jed na li je pa re če ni ca. Ona (hi po te za) mora biti KONKRETIZOVANA. konkretizirana do te mjere da se tač no zna s po mo ću ko je me to de ili ko jih me to da se ta hi po te za mo že PRI HVA TI TI ili OD BA CI TI. Iz ovo ga nužno slijedi da su metode za obradu rezultata direktna posljedica nači na na ko ji su hi poteze postavljene. Prema tome, način na ko ji će ne ko ob ra đivati svoje rezultate, statističke i druge procedure koje će primjeniti u tu svrhu, nisu stvar koja zavisi od njegove dobre volje, njegovih sklonosti i njegovih predrasuda. One su zakonita posljedica OBLIKA u ko je mu su hi po te ze po sta vlje ne. A ka ko su hi po te ze, opet, za ko ni ta po slje di ca MO DE LA koji je primijenjen kao jedna opšta odrednica zakona, to su, prema tome, me to de za ob radu rezultata direktna posljedica matematičkih modela. Ako neko primijenjuje metode za obradu rezultata a da pri tome NEMA eksplicitan model, onda se on ne bavi znanstvenim is tra ži va njem, on se ba vi sta ti stičkim akrobacijama. 2. ME TO DE ZA PRO VJERU HIPOTEZA Nije moguće postaviti hipoteze za koje ne postoje metode kojima se te hipoteze mogu testirati. Da bi neko mogao postaviti hipoteze mora unaprijed imati na umu kako će tu hi po te zu is pi ta ti. Ako ne ko ne zna na ko ji na čin se sve to mo že is pi ta ti ili pro vje riti, on ne mo že ni ti hi po te zu po sta vi ti. Hi po te za je, u stva ri, pra vi po četak konkretnoga istraživanja, jer odre đivanje PROBLEMA ISTRAŽIVANJA je samo STIMULANS za istraživanje. Zamislimo sada da neko zna toli ko kvan ti ta tiv ne me to do lo gi je da mo že ne ke hipoteze postavljati, a neke ne može. Šta to zna či?. To zna či da se taj is tra ži vač nu žno kreće, ne sa mo u ogra ni čenom, nego i u pristrasnom znanstvenom prostoru. Pristrasnome prostoru, prema tome, koje metode taj istraživač zna. Što ne zna mo, to ne mo že mo ni provjeriti. Do sada smo ustanovili da za znanstveno istraživanje mora biti: a) ome đen PRO STOR u ko jem se is traživanje vrši, b) postavljene hipoteze na osnovu matematičkih modela, dakle MODELI moraju biti prethodni, c) hipoteze ekspicitno postavljene, d) sistem obrade podataka, takođe eksplicitno definisan. 23

3 Me đu tim, u sva kom is traživanju je potrebno definisati još tri bitne stvari: 1. Odakle potiču in for ma ci je, što je isto kao da de finišemo na koga se te informacije odnose. 2. ka ko su in for ma ci je do bi je ne. 3. stepen generalizacije naših zakona. Kada se planira jedan eksperiment on se očigledno planira sa time da se pro mjene neke osobine i/ili sposobnosti kod ispitanika. U skladu sa hipotetičko deduktivnim po stup kom mi smo du žni una pri jed pred vi dje ti PRO MJE NE u sva koj di men zi ji ko ju upotrebljavamo kao dio tog čitavog sistema za utvrđivanje promjena. Dakle, moraju se predvidjeti promjene u svakoj dimenziji pod uticajem npr. treninga, pod uticajem mjerenja, to zna či ponavljanja ili trajanja pokusa, te pod uticajem interakcije treninga trajanja. Zna či, za svaku dimenziju koju imamo moramo emitovati neku hipotezu, i to u stvari tri: jednu za trening, jednu za trajanje, jednu za interakcije. Tri hipoteze po dimenziji moramo emitovati unaprijed. Sad će mo po ka za ti ka kva je LO GIČ KA i ka kva je PRAK TIČNA svrha od emisije tih hipoteza. LOGIČ KA je zbog to ga što po hi po te tičko-deduktivnom metodu, hipoteza koja nije bila predmet provjeravanja ne može biti ništa što se kasnije može upotrijebiti u IZGRADNJI TEORIJE. Mi možemo jednu hipotezu upotrijebiti zato da je prtihvatimo ili od ba ci mo i ka sni je re zul ta te ugra di ti u ne ku te o ri ju, sa mo ako je hi po te za una pri jed emitovana, jer či ta va lo gi ka sta ti stičkog zaključi va nja se svo di na te sti ra nje una pri jed postavljenh hipoteza. Mi nemamo pravo aposteriorno rezultate dobivene na kraju ugrađivati u teoriju. Mi smo se dogovorili da u skladu sa takvim jednim strogim pravilima u znanstvenom istraživanju rezultate koje smo predvidjeli možemo upotrijebiti samo za nove hipoteze koje moramo ponovo provjeriti.to je logički razlog zašto hipoteze moramo unaprijed postaviti. Me đu tim, za nas je mo žda bit ni ji i u ne kim slu čajevima važniji praktični razlog. Postavljanje hipoteza unaprijed naprosto znači da smo mi ci lje ve is tra ži va nja, to što hoćemo napraviti, eksplicitno definisali. Dakle, definisali precizno i jasno da sva ko zna šta je na ma cilj. Nesmisleno je defi ni sa ti cilj ne kog is tra ži va nja npr.: Mi ćemo popraviti duševne i tjelesne osobine kako bi pojača li nji ho vu rad nu i bor be nu spo sob nost i uti ca li na nji ho vo zdra vlje itd. To je to var ri je či ko ji ne zna či ništa. Niti kažemo šta ćemo promjeniti, niti u kom ćemo pravcu promjeniti, niti koliko promjeniti, baš ništa. To je samo nebulozno de finisani cilj kojeg mi najčešće pi še mo u uvo du lju di ma i in sti tu ci ja ma od ko jih tra ži mo novac za istraživanje, ali to ustvari nisu nikakvi ciljevi, jer ništa ne znače. Pod istom tom, navedenom rečenicom, možemo sakriti 100 sasvim različitih ciljeva. Prema tome, dužni smo u sva kom eks pe ri men tu da ih sa svim ja sno i eks pli cit no de finisati, da svako zna što smo htje li uči ni ti i da li smo to po sti gli ili ni smo. Prema tome, za svaku od tih dimenzija, pretpostavimo da su to faktori, mi ćemo reći:»pod uticajem treninga očekujem poveća nje to ga i to ga». Što to zna či? Mi očekujemo da pod uticajem treninga barem jedan od tih vektora sadrži u toj dimenziji jedan različit od nu le, a po zi tiv ni d ko e ficijent, pa prema tome ta se hipoteza tako i piše: 24

4 CRNOGORSKA SPORTSKA AKADEMIJA, Sport Mont H01 : dk1 = 0 h11 : dk1 = 0 za sva ki dk1 po seb no. Koeficijent determinacije za varijablu, recimo, eksplozivnu snagu, pod uticajem eksperimentalnih postupaka, npr. treninga bit će ve ći od nu le (0), ili ta kav, ili ona kav. To zna či da vi planirate trening tako da razvijete eksplozivnu snagu TOLIKO. Prema tome, ako ste to do bi li, hi po te zu ste po tvr di li, tj. da vaš na čin tre nin ga stvar no to na pra vio. Ako ste do bi li nu lu (0), do bi li ste za pra vo to da vaš tre ning nje ni šta na pra vio, tj. da ne ma nika kvih pro mje na. A ako ste do bili, nedaj bože, negativni koefi ci jent, on da je vaš tre ning eksplozivnu snagu, našalost, smanjio. 3. PLANIRANJE POKUSA Pisanje HIPOTEZA kod pristojnih kinezioloških eksperimenata je, u stvari, osnovni dio-pro blem PO KU SA. Po kus se u stva ri uvi jek pla ni ra na sli je de ći na čin: 1. U pr vom re du se de finiše PREDMET i PROBLEM istraživanja, tj. šta vi hoćete da istražujete itd. 2. Uglavnom se defi ni še PRO BLEM i iz nje ga se iz vuku GENERALNI CILJEVI. Pod tim generalnim ciljevima razumijemo, naravno, CILJEVE koji su precizno de finisani, ali na jedan općenit način. Recimo, želimo popraviti u psihosomatskom prostoru motoričke dimenzije koje pripadaju nekoj grupi ili sve motoričke dimenzije ili tako nešto. Ili možemo drugačije definisati: Napravit ćemo ta kav tre ning da na ši lju di na kon cu ima ju strukturu ličnosti psihosomatsku struk tu ru ko ja je vi še u skla du sa za htje vi ma ne ka kvog spor ta ili ne kog radnog mje sta. Npr. ko ja je vi še u skla du sa struk tu rom, ide al nom struk tu rom za uspjeh u hr va nju, ili ide al nom struk tu rom za uspjeh u zva nju me ha ni čara, ili što god ho će mo, tek ge ne ral no se to po stavlja. 3. Iza toga odmah zaboravljamo sve i pređemo naprijed na IZBOR VARIJABLI. Naime, či tav naš eks pe ri ment sto ji ili pa da s tim ka ko smo do bro po kri li pro stor u ko me ho ćemo dokazati nešto, odnosno ispuniti svoje ciljeve. Jedna grupa autora koji se danas još uvijek smatraju priličnim ekstremistima, koji su krajnje AGRESIVNI U SVOM NASTUPU, smatra da postavljanje hipoteza za demone, da egzaktno definisanje ciljeva, ne može ići pri je ne go što se de fi ni še kom ple tan pro stor u ko me su uro nje ni na ši is pi ta ni ci. Jer, ina če, neko bi mo gao iza bra ti pro iz volj no ma ko ji seg ment to ga pro sto ra, pa po nje mu proizvoljno nešto orati, nego se mora pro stor ko ji je po ve zan sa pro ble mom OME ĐI TI ne mo že te čitav psihosomatski prostor omeđi ti, to je je sno, ne go dio pro sto ra se mo ra ome điti. Recimo, interesuju nas samo mtoričke varijable ili ko na tiv ne od li ke ili ma šta dru go. Ali onaj ome đeni prostor se za te ispitanike za ko je se eks pe ri ment pro vo di mo ra PRE CI ZNO OD RE DI TI, tj. što u tom prosto ru ima. Npr. u Pla novima i programima Tjelesnog i zdravstvenog odgoja za osnovnu isrednju školu će te pro na ći, ba rem je to do ne dav no bi lo, da tre ba kod dje ce RAZ VI TI IZ DR ŽLJI VOST, te mno gih dru gih stva ri ko je tre ba mo raz vija ti. A vi se do bro sje ćate da takve dimenzije, kao što je izdržljivost NEMA, jer 25

5 ne po sto ji, tj. ona je kon glomerat različitih sposobnosti i osobina antropoloških faktora. Prema tome, vi ste postavili HIPOTEZU da će te pro mjeniti nešto čega ne ma, što ne po sto ji. A to je, na rav no, to tal na be smi sli ca. Ili re či če te, da je bit na stvar za uspjeh u spor tu XY, da su MO RAL NE i VOLJ NE oso bi ne na ših tih sportaša TAKVE i ONA KVE. Npr. u knji zi Pu ni ja (o kčerci psihologije i spor ta), to je jed na od naj go rih knji ga ko ja je ika da na pi sa na iz to ga pod ručja, iako je autor sim pa ti čan čo vjek, ali knji ga ni šta ne va lja, će te pro na či na sva koj tre ćoj stranici to, da moralno-voljne posobine treba razvijati ovako i onako, pri čemu, nigdje jasno nije defi ni sa no šta se pod tim tačno razumije, niti šta se mjeri i ka ko se to mje ri, ni ti da li to što on ta mo pri po vje da uop šte po sto ji, ni ti da li to što on ta mo pri po vje da uop šte po sto ji kao po seb na di men zi ja. 4. Me đu tim, kad ste ta ko na pra vi li i di men zi je na taj na čin utvr di li, sa da se za svaku di men zi ju on da PRE CI ZNO po sta vlja CILJ, i taj se CILJ od mah for mu li še kao HIPOTEZA. To znači ja sam utvr dio da u tom mom pro sto ru u ko jem ću se da lje kre ta ti u to ku eks pe ri men ta, lju di su ure đe ni u ta kve, ta kve i ta kve dimenzije, recimo: antropometrijske, motoričke ili nešto što se dogovorimo, to dokazano, pretpostavimo da ste ih dokazali ili ste zdravo za gotovo primili ne ki pa me tan do kaz od pri je. Kad to de finišete, onda uzmete prvu dimenziju i gledate: a) ho će te li da je mje nja te? b) mo že te li da je mje nja te? c) u ko jem prav cu ho ćete je mijenjati? Vi KRI TE RIJ ima te ot pri li ke na umu, ka kve su osnov ne i te orijske koncepcije na ko ji ma se vaš po kus osni va. Vi ne ma te još po kus iz ra đen do kra ja, da se dmah razumijemo. Plan eksperimenta nije učinjen, nego imate samo generalno nešto kako će te otprilike eksperiment raditi i pretpostavljate da u tom generalnom modelu eksperimenta očekujete da će se ta i ta di men zi ja pro mje ni ti pod uticajem treninga, promjeniti u toku pokusa, ali da će INTERAKCIJA, recimo, bi ti nu la (0). Ili ta ko ne što slično formulišete. Onda sve to lijepo napišete u TER MI NI MA tih d ko e ficijenata. Jedan d koe fi cijent napišete za faktor 1, recimo za eksplozivnu snagu, drugi d koefi ci jent za fak tor 2, pa opet za eksplozivnu snagu, pa treći d-ko e ficijent za INTER AK CI JU, pa opet za eks ploziv nu sna gu to su tri. Pa on da ide mo na pri jed za sli je de ću dimenziju, pa opet sve ta ko, i on da se to na kupi, naravno, mnogo tih stranica koje su stručnjaku savršeno dovoljne da vidi zapravo šta vi radite i šta ste htjeli da napraviti i da pro vje ri je ste li do bi li ono što ste htje li do bi ti, jer u stva ri, ka da pi še te te HI PO- TEZE ionako ih pišete u TERMINIMA METODA s kojom se služite. Neće te na pi sa ti hi po te zu: Po ve ćat će se eks plo ziv na sna ga, jer to ni šta ne zna či, nego će te re ći da će ko e fi cijent diskriminacije za eksplozivnu snagu pod uticajem treninga biti veći od nule (0). To svakako kaže ovo: Ovaj autor primijenjuje MULTIVARIJANTNU ANALIZU VARIJANCE, me đutim, naravno, prije toga napišete hipotezu da će tre nin zi uti ca ti, na rav no kao al ter na tiv nu hi po te zu, a 26

6 CRNOGORSKA SPORTSKA AKADEMIJA, Sport Mont kao nul tu (0) da ne će uti ca ti. Da kle, ka že mo da ovaj autor ra di, tj. pri mje nju je multivarijantnu analizu varijance, radi u prostoru struktura, dakle uzima dimenzi je kao sa stav ne di je lo ve cje li ne, a ne sva ki po seb no, da kle ne tre ti ra pro blem na je dan me ta fi zički način, ne go na je dan di jalektički način i očekuje da će se onim što ta mo na ma nu di na pra vi ti ovo ili ono. U slu ča je vi ma, da ka ko, ka da mo že te pred vi dje ti SMJER PRO MJE NA to je vrlo često kod INTERAKCIJA vi možete očekivati da će bi ti ne ke pro mje ne, ali SMJER ne mo že te pro vje ri ti, da li će ići na go re ili na do lje kod in ter ak ci ja onda kao alternativnu hipotezu napišete: bit će raz li či te od nu le (0), zna či oče ku je te pro mje nu, ali ne zna te u kom prav cu. Me đu tim, kod glav nih efe kata se SMJER go to vo uvi jek mo že od re di ti kod mje re nja i kod tre nin ga. Kod interakcija to nije lako zbog toga što se kod interakcija mogu dogoditi takve interakcije da do jednog dijela ide krivulja gore, pa onda ide dolje. Tu je teško ne što pred vi dje ti i on da kod in ter ak ci ja vješt čovjek-znanstvenik samo mirno napiše: Različito od nule, kao alternativno i ne uzrujava se. Među tim, za glav ne efekte možete napisati alternativnu hipotezu kao negaciju nulte (0), dakle neće biti nula (0), samo u onim slu čajevima kada ste dodali jednu dimenziju gore, koja vam treba zbog, recimo, programiranja treninga, a nemate blagog pojma unaprijed šta će se s tom dimenzijom dogoditi. Recimo, trebamo neki podatak o tome ka kve su kog ni tiv ne spo sob no sti lju di, zato da možete pametno programirati trening. Npr. da damo pametnom čovjeku je dan tre ning, a be da stom dru gi tre ning. Pi ta nje je šta će se sa kog ni tiv nim sposobnostima dogoditi? Vi nemate pojma. Možete pretpostaviti da se ništa neće promijeniti. Inteligencija mu se ionako neće pro mje ni ti ako ga mi vje žba mo npr. stoj na ru ka ma ili zgi bo ve na vra ti lu, što je vr lo vje ro vat no. U tom slu čaju kao alternativnu hipotezu napišete: Da će mu se in te li gen ci ja pro mje ni ti, ali u stva ri ka da ta ko pi še te va ša pra va hi po te za je nul ta (0) hi po te za. Va ša al ter nativna hipoteza je KONTRADIKTORNA, negacija nulte (0) hipoteze, koju će te odbaciti, pa stavi ti ono što ste i mi sli li, tj. da se in teligencija neće vjerovatno zna čajno promjeniti. Pa, ako hoćete baš dokazati tu hipotezu morate je dokaziva ti s gre škom dva, a ne sa gre škom je dan, ali to ustva ri se i ne či ni ne go je nama sa mo bit no da ta do dat na di men zi ja ko ju ste upo tri je bi li zbog tih ili dru gih raz lo ga se ne mi jenjaju. Među tim, to je glav ni posao u programiranju svakog eksperimenta. Sve drugo je či sta stvar TEH NI KE i obične RUTINE. Bitno je izabrati dimenzije, postaviti hipoteze, jer u kinezioogiji eksperimenti se automatski programiraju iz hipoteza. To se može vidjeti u istraživanjima koji tretiraju problematiku transformacionih pro ce sa (te o ri ja tre nin ga), tj. ka ko se eks pe ri men ti u ki ne zi o lo gi ji pla ni ra ju, naime, kako se planiraju kineziološki tretmani. 4. ZA KLJU ČAK Kad vi jednom postavite precizno HIPOTEZE, pa imate neke dodatne informacije o va ri ja bla ma, kao što su ko e ficijenti urođenosti, njihov značaj u čitavom prostoru, ko- 27

7 liko je neka debela, mislimo koliko pokriva manifestaciju ljudskog ponašanja, i tako dalje. Nama pokus ionako generira kompjuter, vi se kod toga ništa ne trebate mučiti. I sa da ili to ide ili ne ide, pro vje ri mo. Kom pju ter vam mo že iz ge ne ri ra ti tri al ternativna eksperimenta, pa ih možete provjeravati, a ako vas je baš volja možete i vi sami izmisliti jedan, ali je to puno pametnije prepustiti računaru. Prema tome, sve štogod učinite u vašem istraživanju praktički ovisi o tome kako ste precizno postavili hipoteze i u kojim oblicima ste ih postavili. Arena, 13. jun