HRVATSKE ŠUME /2013

Транскрипт

1 ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 197 Godina XV. Zagreb, svibanj ISSN Poplava u Posavini INTERVJU: Uprava Hrvatskih šuma Natura Što nas čeka? Zelena čistka

2 Zelena čistka impressum u ovom broju 3 Šteta će se moći odrediti tek nakon povlačenja vode 5 Poplave zaustavile šumskouzgojne i eksploatacijske radove 8 Vrijeme je za socijalne pregovore a ne socijalne razgovore 11 Što nas čeka nakon ulaska u EU? 13 Hitne sanacije na području grada Zagreba 14 Mine i dalje prijete 16 Hrvatska ponovno čistila smeće 18 Svečano otvorena sjemenska štedionica 18 Novo ruho lijeve obale Drave 19 Studenti posjetili rasadnik Hajderovac 20 Drugo izdanje vodiča o bioraznolikosti u privatnim šumama 21 Predstavnici svjetskog udruženja sindikata u Hrvatskoj 22 Učinkovito korištenje resursa i dalje gorući problem 25 Najljepša sam gora sred istarskih strana 28 Liječi rane i srce 29 Orah (Juglans) 32 Tragovi srnjaka i srne 34 Šuma nastala pod zanimljivim ekološkim uvijetima 36 Šumarska akademija osnovana je godine 38 Posjednje počivalište ratnika iz daleke prošlosti 40 Nastanak prve karte iz godine 42 Digitalna valuta 43 Tko će s nama u šumicu? Mjesečnik»Hrvatske šume«izdavač:»hrvatske šume«d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić Glavni urednik: Goran Vincenc Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/ , faks: 01/ direkcija@hrsume.hr, goran.vincenc@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta. Naslovna stranica: Siročići, Goran Dorić Zadnja stranica: Nasukano krdo, Goran Dorić Grafičko oblikovanje, lektura, priprema i tisak: Narodne novine d.d., Zagreb Naklada: 6200 kom CJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

3 POPLAVE UŠP SISAK Šteta će se odrediti tek nakon povlačenja vode aktualno Tekst/foto: Goran Bručić Obilne kiše koje gotovo neprekidno padaju posljednjih tjedana, kao i naglo topljenje, također obilnog ovosezonskog snijega, glavni su uzrok velikih poplava u području sliva rijeke Save nizvodno od Zagreba, neki kažu i najvećih u posljednjih 40-ak godina. S obzirom da je sisačka Posavina i Pokuplje premreženo prirodnim vodotocima ali i umjetnim kanalima razvidno je što se zbiva kad se hidrološke prilike otmu kontroli. Problemi s vodom na sisačkom području počinju kada vodostaj rijeke Save u Crncu dosegne 700 cm i nastupi primjena redovitih mjera obrane od poplave. Već ranije je ustava Trebež, kao najvažniji dio sustava obrane od poplave srednje Posavine aktivirana, a retencija Lonjsko polje popunjena u ukupnoj vodnoj zapremini od 1,3 mlrd. m³ na 237 četvornih km plavne površine. Na taj se način pravovremeno osigurala prirodna komunikacija voda Save, Lonje i Trebeža. Kako su vodostaji rijeka Kupe i Odre već duže vremena visoki a smanjen je prihvat tih voda u rijeku Savu jasno je da dolazi do efekta zaobalnih voda i punjenja vodom livada, polja, šuma, pa čak i naselja uslijed nemogućnosti funkcije kanalske mreže. Situacija je tim ozbiljnija jer je to proces bez prevelike čovjekove kontrole pa smo posljednjih dana svjedoci elementarnoj nepogodi na sisačkom i jasenovačkom području. Tako dolazimo do situacija koje su ipak više pravilo nego iznimka, barem što se tiče šumarije Sunja koja je jedna od deset šumarija sisačke podružnice Hrvatskih šuma. Šumarija Sunja gospodari dvjema jedinicama i to g.j. Posavske šume (4400 ha) i g.j. Lonja (2130 ha) koja se nalazi unutar same retencije Lonjsko polje. S obzirom da se radi o poplavnim šumama, jasno je kakav su utjecaj višemjesečne poplave imale na dinamiku poslovanja šumarije. Poplavne šume rastu uz obale rijeka, u njihovoj neposrednoj blizini, na riječnim otocima, sprudovima, u manjim ili većim depresijama, koritima bivših vodotoka i periodično se poplavljuju. Vrlo su izražajnih razvojnih procesa koji se očituju u stalnim promjenama u tlu, ali i na vegetaciji. Jednu šumsku zajednicu nakon određenoga vremena i kulminacije njezina razvoja zamjenjuje druga, u načelu složenija i zahtjevnija prema uvjetima staništa. Položaji i obale rijeka također se često mijenjaju. Voda, u prvom redu poplavna, određuje život šume: vrstu drveća, njezin izgled i raspored, vrijeme životnih manifestacija, vrlo često određuje čitav prirodni slijed. Dogodi se, primjerice, da za sušnih godina u riječnim koritima nastaju sprudovi i na njima malati vrba i topola, pa nakon visokih voda bivaju premješteni na drugo mjesto ili potpuno razoreni. Obala se stalno erodira, sedimenti se nanose u šumske sastojine i sve uvjetuje veoma bogatu floru i faunu. Po svome bogatstvu, fizionomiji, teškoj prohodnosti, brojnim isprepletenim penjačicama i gustim grmovima te šume pripadaju najraznovrsnijim šumama na europskom kopnu. Gospodarska jedinica Lonja poplavljena je u potpunosti još od 8. studenoga prošle godine, pa su od tada obustavljeni Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 3

4 radovi izvoženja i otpreme trupaca i radovi na uzgajanju šuma. Tako je u odjelima ostalo neizveženo 570 m³ oblovine i 1350 m³ prostornog drveta. Također je na pomoćnim stovarištima zarobljeno 500 m³ oblovine i 2500 m³ prostornog drveta. S obzirom na dosadašnja iskustva, poplavna voda se u šumi zadržava puno duže jer je povlačenje kanalima vrlo sporo, nije realno očekivati početak radova i mjesec dana nakon što vodostaji u rijekama dođu u normalne razine. G.j. Posavske šume koja se nalazi na desnoj obali rijeke Save, također je u potpunosti poplavljena i u njoj su obustavljeni svi radovi ali je u odjelima pod vodom još oko 1500 m³ oblovine i 2750 m³ prostornog drveta dok je na pomoćnim stovarištima oko 200 m³ oblovine i 300 m³ prostornog drveta. Osim toga upitno je i izvršenje plana proizvodnje koji je u I kvartalu izvršen sa samo 72%, a radnici privremeno zaposleni u drugim šumarijama UŠP Sisak. S obzirom na izuzetno obilnu i dugotrajnu poplavnu sezonu kakvu ne pamte niti najstariji kolege, štete će zasigurno biti velike. Tek nakon potpunog povlačenja vode moći će se pristupiti saniranju šumskih cesta koje će biti nemale s obzirom na količinu vode i brzinu prodora u šumu. Slijedi utvrđivanje štete na drvnim sortimenata bilo kroz otplavljivanje bilo kroz pad kvalitete s obzirom da se radi o vrijednim lužnjakovim i jasenovim sortimentima. U obje gospodarske jedinice ustanovljena su i lovišta, tako da šteta ima i na divljači, pa će se i ona morati ustanoviti i vjerojatno godinama sanirati. Osim ovih u suhoparnim brojkama izraženim štetama, takvo dugotrajno zadržavanje vode zasigurno će nanijeti ozbiljne štete šumskim sastojnama. Onemogućena je prirodna obnova sastojina radi propadanja sjemena i ponika ali i umjetno pomlađivanje kroz unošenje sadnica koje su ostale u rasadnicima i privremenim trapovima. Također je velika vjerojatnost truljenja pridanaka stabala, propadanje korijenovog sustava a kao posljedica se javljaju napadi raznih štetnika i bolesti. U konačnici to dovodi do povećane pojave sušenja šuma, zamočvarivanja i degradacije šumskog zemljišta. 4 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

5 Poplave UŠP Nova Gradiška Poplave zaustavile šumskouzgojne i eksploatacijske radove Zbog stalnih i obilnih kiša tijekom ožujka i u prvoj polovici travnja te porasta vodostaja rijeke Save, novogradiško područje Hrvatskih šuma zahvaćeno je poplavama na području šumarija Jasenovac, Novska i Stara Gradiška aktualno Tekst: Ivica Tomić Foto: I. Ištvanović, G. Dorić Tijekom ožujka te u prvoj polovici travnja novogradiško područje Hrvatskih šuma zahvaćeno je poplavama zbog stalnih i obilnih kiša te porasta vodostaja rijeke Save kod Jasenovca. Najveći problem bile su velike količine oborinskih voda koje nisu otjecale već su se zadržavale u šumskim sastojinama, a njihova je razina na mjestima iznosila i do 5 m iznad tla. Pod vodom su se tako našle mnoge šumske prometnice, prosjeke, lugarske kućice, lovačke osmatračnice (čeke), a u vodenoj stihiji stradavala je i divljač koja je pokušavala potražiti spas na sušim dijelovima cesta. Voda na cijeloj površini šumarije Jasenovac - Gotovo cjelokupna površina jasenovačke šumarije (oko ha) našla se pod vodom, posebice u gospodarskoj jedinici Grede Kamare (4.931 ha), gdje su svi šumski odjeli poplavljeni pa je onemogućen prilaz na šumske ceste na kojima je visina vode iznosila od 10 cm do 1,5 m. Zatvorena je županijska cesta Košutarica Mlaka zbog poplave od 21. ožujka, na prvi dan proljeća. Veći je dio šumarijske površine poplavljen u g.j. Krapje đol (1.664 ha), osim šumskoga predjela Rastine (250 ha). U gospodarskoj jedinici Žabarski bok (825 ha) sve su šume poplavljene, a prema riječima Tanje Ivaštinović, upraviteljice jasenovačke šumarije, tijekom prvoga tromjesečja zbog poplave nije na sječi izvršeno oko 10 posto planiranih radova. U drugome tromjesečju ostvareno je samo 28 % plana, a preostala količina drvne mase neće se moći realizirati dok se voda ne povuče. U sklopu biološke obnove šuma, planirani radovi tijekom siječnja, veljače i ožujka su ostvareni, no dvojbeno je tijekom drugoga tromjesečja izvršenje pripreme staništa, izrade uzgojnih stazica i tretiranja protiv pepelnice. Potonji radovi ovise o vremenskim uvjetima i povlačenju vode. Sve tri gospodarske jedinice smještene su između vodotoka Struga i rijeke Save. Borba za opstanak ugrožene divljači - U šumariji Stara Gradiška, koja na području četiriju gospodarskih jedinica gospodari s približno ha poplavnih šuma, poplavi je gotovo u cijelosti bila izložena g. j. Međustrugovi (2.600 ha) kao dio retencije Lonjsko polje, osim na stotinjak metara ceste na kojoj je spas pronašlo četrdesetak komada jelenske i srneće divljači, divljih svinja, jazavaca, čagljeva i lisica. Voda se nalazila i na približno 80 posto Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 5

6 Ugrožena divljač spas na sušem dijelu ceste površine g. j. Podložje (oko 1200 ha) te na prostoru Prašnika i Ljeskovače. Kako smo doznali od revirnika Gorana Dorića, dipl. ing. šum., ovo je veća poplava od one iz godine, kada je razina vode bila niža za oko dvadesetak centimetara. Najveći problem oborinske vode - Poseban problem su oborinske vode koje ne mogu otjecati u Savu te se zadržavaju u šumi zaštićenoj nasipima. Tako je trećina površine g.j. Ljeskovača (oko 500 ha) poplavljeno, i to ne izlijevanjem rijeke Save, nego oborinskim vodama. Obično se događa da se voda povuče u Savu, no šumari ne mogu doći u šumu iza nasipa jer se do njega nalazi voda koja ne može otjecati sve dok dok ne počnu funkcionirati cijevni propusti u nasipima. - Poplava nam onemogućuje normalno obavljanje planiranih šumskih radova, a najgore je zbog narušavanja stabala. Naime, u sljedećem razdoblju ne možemo pratiti planiranu dinamiku radova na sječi i privlačenju drvne mase. Tako smo u Međustrugovima narušili polovicu planirane mase (2.500 m 3 ), a u Podložju nismo mogli uopće narušavati. Od uzgojnih radova u prvome tromjesečju nismo uspjeli podići ograde u dužini 12 km, posaditi poljski jasen na 12 ha te izvršiti čišćenje koljika na 13 ha - ističe Dorić. Zarobljeni drvni sortimenti - Na prostoru šumarije Novska poplavljene su šumske sastojine gospodarskih jedinica Trstika (2.000 ha) i Zelenika (3.743 ha). Na šumskim stovarištima nedostupno je oko m 3 drvnih sortimenata hrasta lužnjaka. Prema riječima upravitelja Mirka Bilmana, u pitanje dolazi izvršenje oko 150 ha uzgojnih radova (uzgojne stazice, njege i dr.), a šumski radnici bit će raspoređeni ma područje šumarije Oriovac. Poplava na navedenim šumarijama onemogućuje normalno obavljanje radova na sječi i uzgojnih poslova pa toga planirani radovi neće biti izvršeni sve dok se voda ne povuče, a prognoze su loše jer se vodostaj ne smanjuje. Zbog nemogućnosti obavljanja poslova, šumarijske radnike potrebno je rasporediti na rad u druge šumarije UŠP Nova Gradiška ili u druge podružnice Hrvatskih šuma. Štete od poplava - Postoji bojazan pojave novih poplava koje nastaju zbog novih padalina i topljenja snijega na planina- Lovačka osmatračnica (čeka) u vodenom okružju Voda na šumskoj cesti Bukove grede (šumarija Jasenovac) 6 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

7 Pod vodom su se našle mnoge šumske prometnice, prosjeke, lugarske kućice, lovačke osmatračnice (čeke), a u vodenoj stihiji stradavala je i divljač koja je pokušavala potražiti spas na sušim dijelovima cesta. Šumarska kućica zarobljena u vodi (šumarija Stara Gradiška, g.j. Međustrugovi) ma u Sloveniji i Gorskome kotaru. Zasigurno je da će i ove, ali i moguće kasnije proljetne poplave u šumskim sastojinama nanijeti velike štete. Osim zastoja na pravodobnom izvođenju šumskogospodarskih i eksploatacijskih radova, u šumskim sastojinama nastaje problem zamočvarivanja. Zbog stagniranja poplavne vode, stabla se počinju sušiti, a nerijetko odumiru i čitave sastojine. Naime, dugo zadržavanje vode uzrokuje trulež korijenja, stabla fiziološki slabe, a posljedica toga je napad različitih štetnika te onemogućavanje prirodnog i umjetnog pomlađivanja šuma. U retencijskome polju u proljetnom i ljetnom razdoblju propada šumsko sjeme, posebice ponik i pomladak u šumama koje su u stadiju prirodne obnove. Poplavne šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke (poznata slavonska šuma) te hrasta lužnjaka i običnoga graba na gredama ili povišicama (periodično plavljenje stagnantnom vodom), s glavnim vrstama drveća hrastom lužnjakom i poljskim jasenom, izložene su stalnim promjenama hidroloških uvjeta. Potonje su jedan od najvažnijih poremećaja šumskog ekosustava koji uzrokuje velike štete u šumarstvu i jedan su od razloga odumiranja lužnjaka, najznačajnije vrste šumskoga drveća nizinskih šuma. Jedan od problema je i kvaliteta poplavnih voda zbog njihovog onečišćenja koje negativno utječe na fizikalno - kemijski režim tla i režim kisika, hranjive tvari, mikrobiološki i biološki svijet šumskog ekosustava i dr. Čamcem do pomoćnoga stovarišta Jazavčine (šumarija Jasenovac, g.j. Grede Kamare) Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 7

8 događaji Tekst/foto: Goran Vincenc Intervju Vrijeme je za socijalne pregovore, a ne socijalne razgovore Hrvatske šume prolaze kroz fazu restrukturiranja i nove sistematizacije. S obzirom na veliko zanimanje radnika Hrvatskih šuma d.o.o., o tim a i drugim aktualnim temama razgovarali smo sa Upravom Hrvatskih šuma, predsjednikom Ivanom Pavelićem te članovima Uprave Marijom Vekić i Ivanom Ištokom. Prošlo je više od godine dana otkako ste preuzeli Upravu HŠ d.o.o. Kako ocjenjujete poslovnu godinu? Možemo biti zadovoljni učinjenim jer unatoč ekonomskoj krizi i iz tog razloga otežanom poslovanju, Hrvatske šume d.o.o. uspjele su premašiti zadani plan. Značajno je popravljena likvidnost tvrtke, smanjena je kreditna zaduženost, svim dobavljačima plaćamo u roku a poboljšana je i naplata od kupaca. Podsjetimo, zakonski rok za podmirenje dugova je 60 dana a mi sve svoje obaveze podmirujemo u prosjeku nakon 51 dana. Uspješno je smanjen rok naplate potraživanja koji je sada 79 dana dok je godine bio preko 100 dana. Bitno su smanjeni i troškovi poslovanja zbog čega se možemo pohvaliti sa dobiti od 20 milijuna kuna. Prosječan broj zaposlenih u u odnosu na godinu smanjen je za 1%. Iz Hrvatskih šuma je u otišlo ukupno 225 radnika uz otpremnine i redovite odlaske u mirovinu. Sve u svemu, ako se uzme u obzir da smo OKFŠ prihodovali u iznosu manjem za 108 mil. kn, nego u godini, te uzimajući u obzir povećanje ugovorenih obveza HŠ-a, smatramo da je godina bila iznimno financijski uspješna, jer je s jedne strane povećana dobit, a s druge strane su povećane i pričuve, što je bilo moguće napraviti jedino kroz uštede na onome gdje su se sredstva nekontrolirano trošila, kao što je korištenje službenih vozila, reprezentacija i sl. U posljednje vrijeme uočljive su brojne promjene u kadrovskoj strukturi. Možete li nam prokomentirati novonastalu situaciju? Do kud se došlo sa sistematizacijom? Prvo treba objasniti neke stvari oko sistematizacije gdje se digla velika prašina, primjerice oko toga što u novoj sistematizaciji nema proizvodne, planske, financijske i drugih službi. Prestanak postojanja proizvodne službe tumači se kao ukidanje proizvodnje, no dogodilo se upravo suprotno. Tek sada su ti poslovi dobili na važnosti jer ih vodi direktor Sektora, budući da je sektor organizacijska jedinica hijerarhijski iznad službe. Nitko od radnika koji su bili rukovoditelji nije izgubio posao, već su dobili nova radna mjesta. Nadalje, ukidanje mjesta savjetnika bilo je očekivano i logično jer su radnici godinama raspoređivani na ta visoko 8 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

9 bodovana radna mjesta, bez konkretnih radnih zadataka. Što se tiče mjesta zamjenika i pomoćnika, za njima ne postoji stvarna potreba jer voditelja Podružnice u odsutnosti zamjenjuje rukovoditelj proizvodnog odjela na Podružnici koji uz voditelja ima najviše informacija o poslovanju podružnice, što će svakako biti prepoznato u novoj sistematizaciji. Podrazumijeva se kako su svi voditelji odjela u funkciji pomoćnika voditelja. Velike šumarije jednodobnih i prebornih šuma mogu i dalje imati pomoćnika ali mora imati i svoj revir. U Direkciji, korekcijom bodova uklonjene su nelogičnosti u plaćama unutar pojedinih sektora i službi. Što možemo očekivati od restrukturiranja te što bi ono u konačnici trebalo donijeti firmi HŠ d.o.o.? Umjesto restrukturiranja radije koristimo termin mjere za unapređenje poslovanja. Proces definiranja tehnologije rada i usklađivanje svih poslovnih procesa u tvrtki može rezultirati manjkom ali i viškom zaposlenih u pojedinim segmentima poslovanja. Sve to ovisi o osnovnoj djelatnosti, koju mislimo i dalje raditi, te ovisno o ostalim djelatnostima koje nisu osnovna. Cilj tih mjera nije otpuštanje radnika nego povećanje efikasnosti u poslovanju. Sve tri dosadašnje studije restrukturiranja pokazale su da višak radnika postoji, ali ni jedna do sada nije provedena u djelo, stoga se za sada ne može reći koliko će radnika biti viška ili manjka, već se samo može pretpostaviti da će viška biti, na temelju dosadašnjih iskustava tranzicijskih zemalja i postojećih studija restrukturiranja za HŠ d.o.o. Eventualni višak zaposlenika je posljedica procesa restrukturiranja a ne cilj! U tom postupku će se iskristalizirati u kojim segmentima imamo višak a u kojima manjak zaposlenika. Neki su zaposlenici postali sami sebi svrha a time usporavaju i neke poslovne procese koji bi morali biti efikasniji. Očekujemo da će najviše viškova biti u administraciji dok nam istovremeno nedostaje sjekača. Komunikacija sa socijalnim partnerima došla je u nezavidan položaj, stižu tužbe za neisplatu božićnica. Koji je stav Uprave društva na tu temu? Hoće li doći do nagodbe između Uprave društva i socijalnih partnera kada je riječ o pravima iz KU? Kada govorimo o isplati božićnica, treba naglasiti jednu vrlo bitnu stvar. Istina je da su Hrvatske šume poslovale s pozitivom od 20 milijuna kuna no isto tako je istina da smo nelikvidni a razlog tomu su velika dugovanja drvne industrije prema Hrvatskim šumama d.o.o. i koja se vuku već duži niz godina. Budući da su pred nama ljetni mjeseci, kada se zbog prestanka sječe smanjuju prihodi, smatramo kako bi bilo bolje kada bi se božićnice isplatile u zadnjem kvartalu, kada ponovno počinje sječa glavnog prihoda, pa tako i povećani prihod sredstava koji će omogućiti nesmetano poslovanje poduzeća. Smatramo da su tužbe koje je organizirao sindikat nepotrebne, iz načina na koji su poslane, vidljivo je kako je sindikatu cilj što više oštetiti firmu od koje živimo. No napominjemo kako je osim neisplate božićnica, za što postoji rok zastare od 3 godine, Uprava poštivala sve ostale obaveze iz kolektivnog ugovora. Unatoč krizi i nelikvidnosti, tvrtka HŠ d.o.o. se može pohvaliti činjenicom da plaće nisu kasnile niti jedan dan. Istina je da su Hrvatske šume poslovale s pozitivom od 20 milijuna kuna no isto tako je istina da smo nelikvidni a razlog tomu su velika dugovanja drvne industrije prema Hrvatskim šumama d.o.o., koja se vuku već duži niz godina. Prestanak postojanja proizvodne službe tumači se kao ukidanje proizvodnje, no dogodilo se upravo suprotno. Tek sada su ti poslovi dobili na važnosti jer ih vodi direktor Sektora, budući da je sektor organizacijska jedinica hijerarhijski iznad službe. Za sveukupne otpremnine u poput prestanka ugovora o radu zbog utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad i neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti, redovnog odlaska u mirovinu i ostalih otpremnina, utrošeno je ukupno 25 milijuna 773 tisuće kuna. Najveća otpremnina iznosila je stotinjak tisuća kuna. Uprava će nastaviti pregovore sa sindikatima koji očigledno nisu bili spremni na ovakvu situaciju. Tvrtka neće moći opstati u novim poslovnim uvijetima sa dosadašnjim ustaljenim načinom poslovanja i ponašanja. Već sam ulazak u Europsku uniju nameće nova pravila i puno dinamičniji pristup poslovanju. Stoga je nužno da sindikati shvate kako se ne može nastaviti sa praksom socijalnog razgovora, već moramo sjesti svi za isti stol i početi sa socijalnim pregovorima. Točnije, sindikati moraju shvatiti svoju ulogu u pregovorima i činjenicu da odluke donosi Uprava jer Uprava jedina ima odgovornost za tvrtku. Kako su se u praksi pokazale nove norme? Što je s uvođenjem europskih normi i kako će se to odraziti na radnike? Nove norme su se počele primjenjivati uz ogradu kako će se usklađivati ukoliko se pokaže veliko odstupanje u realizaciji od onoga što je definirano novim normama. To je u nekoliko navrata i učinjeno, međutim takvih situacija nije bilo previše. Stoga smatramo da su nove norme prilagođene trenutku u kojem se posao realizira, te kako zapravo odražavaju realno stanje na terenu, u ovisnosti o tehnologiji koju primjenjujemo, zaštitnim mjerama koje poduzimamo, te sposobnosti i uvježbanosti naših zaposlenika. Naplata potraživanja je još uvijek problematična? Što Uprava radi kako bi se povećao broj naplaćenih potraživanja? Trenutna redovna dospjela potraživanja iznose 141 milijun kuna, dok je zaključno sa prošlom godinom iznos sumnjivih i spornih potraživanja 149 milijuna kuna. Upravo su ta sporna potraživanja problematična jer se vuče od reprograma iz godine. Zajedno sa trenutnim potraživanjima po reprogramu koja iznose 37 milijuna kuna, ukupna dospjela potraživanja iznose 327 milijuna kuna. Nažalost, reprogrami iz godine samo su odgodili probleme s kojima se suočava drvna industrija, no u većini slučajeva problemi nisu riješeni. Činjenica je da dobar dio tih potraživanja nikad neće biti naplaćen. Dio potraživanja će biti riješen putem predstečajnih nagodbi, što je i nedavni slučaj Spačve d.d. Zbog neisplate dugovanja, HŠ d.o.o. ulaze u portfelj Spačve d.d. Mogu li Hrvatske šume imati koristi od tog preuzimanja? Najveći dužnik HŠ d.o.o. je Spačva d.d. koja se prijavila za predstečajni postupak. Na predstečajnoj nagodbi postignut je dogovor o načinu izmirenja sveukupnog duga Spačve d.d. u iznosu 62,3 mil. kn na način da Hrvatske šume preuzmu imovinu Spačve u vrijednosti ukupno 78 mil. kn (nekretnine u Vinkovcima i zgrade i proizvodna oprema u Bjelovaru). Za razliku vrijednosti imovine i duga, Hrvatske šume će Spačvi isporučiti trupce kako bi mogla nastaviti s poslovanjem. Na ovaj način je spašeno oko 900 radnih mjesta u drvnoj industriji. Plan Hrvatskih šuma je u Bjelovaru organizirati proizvodnju, što znači i očuvanje većine radnih mjesta. Po završetku predstečajne nagodbe izabrat će se najbolja Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 9

10 Smatramo da su nove norme prilagođene trenutku u kojem se posao realizira, te kako zapravo odražavaju realno stanje na terenu, u ovisnosti o tehnologiji koju primjenjujemo, zaštitnim mjerama koje poduzimamo, te sposobnosti i uvježbanosti naših zaposlenika. opcija za HŠ d.o.o. a jedna od mogućnosti je davanje u najam opreme i prostora. Važno je naglasiti kako HŠ d.o.o. nisu preuzele radnike Česme pa niti njihova potraživanja. O koristi je u ovom trenutku teško govoriti, ali bitno je da niti jedna strana nema štete. Vjerujemo da će vrijednost Česme porasti činjenicom da će se u njoj proizvoditi većim kapacitetom nego što je to bio slučaj do sada. Pojasnite višegodišnje ugovore potpisane sa drvnim prerađivačima te novi način prodaje drvnih proizvoda? Pregovori koji su trajali više od šest mjeseci, konačno su zaključeni na obostrano zadovoljstvo. U prošlosti je bilo pokušaja da se zaključe višegodišnji ugovori, ali nije postojala dovoljna doza ozbiljnosti u tim procesima, tako da nikada nije došlo do realizacije. Sirovina će se prodavati u minimalnoj količini od 70 % ukupne proizvodnje putem višegodišnjih ugovora domaćim proizvođačima, dok će ostatak biti prodan putem licitacije. Treba uzeti u obzir kako se ulaskom u Europsku uniju pravila tržišnog natjecanja mijenjaju i treba ih strogo poštivati, stoga se ovim načinom prodaje donekle štiti domaću drvnu industriju kojoj je osigurana sirovina sve dok poštuju ugovor. Ukinuti su prijašnji rabati a uvedeni rabati koji su sukladni stupnju finalizacije proizvoda, čime se pokušava stimulirati drvoprerađivače da imaju čim veću dodanu vrijednost na drvo, što bi povećalo razvoj drvoprerađivačke industrije, a pomoglo i otvaranju novih radnih mjesta. Koji su financijski, kadrovski i proizvodni planovi tvrtke u godini? Kolika je očekivana dobit? Koliko je planirana proizvodnja poremećena vremenskim prilikama te je li moguće dostići zadane planske ciljeve? Planiraju li se nove investicije i u kojem sektoru? Vremenske prilike nam definitivno nisu išle na ruku. Zima je obilovala snježnim padalinama koji je, kad se počeo topiti, zajedno sa kišom stvorio probleme sa poplavama, što je u konačnici uzrokovalo zastoj u proizvodnji. Trenutno se radi na usklađivanju planova kako bi se proizvodni kapaciteti preraspodijelili unutar i među Podružnicama. Posao će biti organiziran kako bi se pomoglo Podružnicama koje su u najvećem zaostatku sa proizvodnjom. Sve investicije bit će usmjerene prema proizvodnji. Planira se nabava kombi-vozila za prijevoz radnika, te strojeva za izvlačenje trupaca forvardera. Trenutno, izvlačenje trupaca predstavlja najveći problem, koji djelimice želimo riješiti kupovinom novih forvardera. U proizvodni vozni park godinama nije bilo kvalitetnog investiranja, odnosno nabavljena su nekvalitetna kombi-vozila, zbog čega su troškovi održavanja previsoki. Prošle godine racionaliziran je vozni park a ove nam godine slijedi racionalizacija računala gdje će biti izuzeto 450 istih. Višegodišnja praksa nelicenciranja dijela računala u konačnici je dovela do 750 računala bez licenci. Uz redovan trošak za 2000 računala koji iznosi 12 milijuna kuna godišnje, licenciranje preostalih računala tvrtku bi opteretilo sa dodatnih 5 milijuna kuna. Prema planu poslovanja za godinu očekujemo da će tvrtka ostvariti dobit od 29 milijuna kuna. Kako će se projekt Natura 2000 odraziti na poslovanje tvrtke? Što bi to značilo za šumarstvo u Hrvatskoj? Projekt Natura 2000 kao i ulazak u Europsku uniju bitno će povećati troškove zaštite i gospodarenja šumama. Iz tog razloga velika će se sredstva ulagati u nove tehnologije i metodologije, kako u obnovi i iskorištavanju, tako i na samoj zaštiti šuma. Upravo sada imamo problem sa najezdom gubara u hrastovim šumama. Kako bi očuvali FSC certifikat i proveli projekt Nature 2000, moramo koristiti biotehnička sredstva koja su pet puta skuplja od kemijskih sredstava. Zbog preuzetih obaveza, u budućnosti ćemo se više morati oslanjati na fizički rad nego na kemijska sredstva što će bitno poskupiti proizvodne procese. Za sada je još prerano govoriti kako će se to odraziti na poslovanje tvrtke i na šumarstvo u cjelini. Gdje vidite tvrtku HŠ d.o.o. nakon 5 godina? Ulazak RH u Europsku uniju je otvaranje novog tržišta, te sigurnost da se krizna godina ne bi smjela ponoviti. Kako drvna sječka i kogeneracije postaju dio svakodnevice, to će i potražnja za drvnom sječkom bit sve veća i veća, što otvara nove mogućnosti u povećanju prodaje Hrvatskih šuma. Naime, u Hrvatskim šumama se sječe značajno manje drvne mase od prirasta, što će omogućiti da Hrvatske šume u budućnosti povećavaju sječu, a ne naruši održivi razvoj. Naravno, sve će se raditi po pravilima struke i uz suradnju sa Šumarskim fakultetom i svim ostalim dionicima koje su u vezi sa šumama u RH. Drvoprerađivačka industrija je u krizi iz razloga što su se kumulirali problemi od prijašnjih godina, a Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je ubrzao rješenje problema ili kroz predstečajne nagodbe ili kroz stečajeve. Do sada je podneseno 12 zahtjeva za predstečajnu nagodbu, a do kraja godine će ih biti još. Međutim, mislim sam da to neće značajno umanjiti drvoprerađivački kapacitet i samu proizvodnju, jer će oni koji su zdravi i koji mogu raditi, povećati kapacitete i proizvoditi više. Otvorit će se novi pogoni utemeljeni na novim tehnologijama, čime će se smanjiti trošak proizvodnje. Mislim da je vrijeme opstanka drvoprerađivačke industrije, utemeljene na jeftinoj sirovini, iza nas, te da se polako stvaraju tržišni uvjeti i u ovoj djelatnosti, a tada nužno mora doći do preslagivanja na tržištu. Sve u svemu, mislim da će šumarstvo u sljedećih 5 godina doživjeti svoju renesansu, jer optimiziranjem poslovanja s jedne strane, te stvaranjem tržišnih uvjeta pri prodaji s druge strane, omogućit će ulaganje značajno većeg iznosa sredstava u biološku obnovu šuma, čime ćemo osigurati našim šumama i u budućnosti epitet jednih od najljepših i najprirodnijih šuma u Europi, pa i svijetu. 10 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

11 NATURA 2000 Što nas čeka nakon ulaska u EU? U okviru provedbe projekta IPA 2009 NATURA 2000 upravljanje i monitoring NATURA MANMON tijekom veljače i ožujka održane su radionice na kojima je predstavljen prijedlog programa monitoringa za nekoliko životinjskih vrsta i dva stanišna tipa. Korisnici projekta su Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Državni zavod za zaštitu prirode, a jedan od ciljeva projekta je doprinos razvoju i provedbi nacionalnog sustava za praćenje divljih svojti i staništa potrebnog za izvještavanje u skladu s Direktivom o staništima i Direktivom o pticama. rektivom o staništima. Državni zavod za zaštitu prirode u izradu Prijedloga nastojao je uključiti što širu stručnu i znanstvenu zajednicu te nevladine udruge iz područja istraživanja i zaštite prirode. Radi slabe istraženosti biološke raznolikosti Hrvatske, podaci su još uvijek nepotpuni te su u tijeku intenzivna istraživanja čiji se rezultati ugrađuju u prijedlog i popunjavaju EU bazu podataka NATURA 2000, a na temelju kojih će se uspostaviti i obvezatni monitoring. Prijedlog NA- TURA 2000 Hrvatska predstavlja ekološku mrežu s nizom lokaliteta koji su ključna uporišta za dugoročno očuvanje europski ugroženih vrsta i staništa. Velik broj lokaliteta i površina ukazuje na iznimno bogatstvo biološke raznolikosti Republike Hrvatske te na značajan doprinos ekološkoj mreži Europske unije. Osigurati događaji Tekst: Mirna Ilić Foto: Arhiva Cijeli koncept Europske ekološke mreže NATURA 2000 počiva na Direktivi o pticama i Direktivi o staništima kroz koje treba osigurati očuvanje bioraznolikosti poduzimanjem određenih mjera. Zahvaljujući njima, države su u mogućnosti koordinirati svoje aktivnosti očuvanja prirode bez obzira na političke ili administrativne granice. Cijeli je proces znanstveno utemeljen, zakonski provediv i zasnovan na pristupu upravljanja koji uzima u obzir interese ljudi. Cilj je stvaranje ekološke mreže područja očuvanja diljem Europe mreže NATU- Članak 17. Direktive o staništima obvezuje države članice EU na podnošenje izvješća svakih šest godina, a ono se može napraviti samo ako se ima kvalitetan program monitoringa. RA 2000 osmišljene radi očuvanja velikog broja vrsta ugroženih i endemičnih svojti, te prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova navedenih u dodacima dviju EU direktiva. Članak 17. Direktive o staništima obvezuje države članice EU na podnošenje izvješća svakih šest godina, a ono se može napraviti samo ako se ima kvalitetan program monitoringa. Države članice kroz jedinstveni obrazac izvješćuju svakih šest godina o provedbi Direktive o pticama na svojem području kao i o rasprostranjenosti, veličinama i trendovima populacija te ugroženosti i mjerama očuvanja za sve zavičajne vrste ptica. Analizom svih izvješća na razini EU moguće je pratiti uspješnost provedbe Direktive i prema potrebi prilagođavati potrebne mjere kako bi se osiguralo povoljno stanje očuvanosti svih vrsta, odnosno stanje u kojemu vrsta prosperira te ima dobre izglede da tako ostane i u budućnosti. Monitoring se ne provodi samo u NATURA 2000 područjima, nego se sagledava i ocjenjuje stanje na cjelokupnom teritoriju države članice. Prijedlog NATURA 2000 u Hrvatskoj priređen je na temeljeu znanstvenih podataka i stručnih procjena o važnosti pojedinih područja, sukladno kriterijima zadanim Direktivom o pticama i Jelenak njihovo povoljno stanje očuvanosti kroz prilagođeno upravljanje i razumno korištenje prirodnih dobara najvažnija je obveza u zaštiti prirode za Republiku Hrvatsku kao buduću EU članicu. Direktive o staništima i pticama postavljaju jednak skup pravila, kreiranih kako bi se očuvale najosjetljivije europske biljke, životinje i stanišni tipovi. S jedne strane, one štite vrste kao takve pa je namjerno hvatanje, ubijanje ili sakupljanje pojedinih vrsta strogo zabranjeno osim ako ne postoji opravdan razlog. S druge strane, direktive zaštićuju ključna područja za vrste i stanišne tipove kao područja NATURA Ta područja mogu biti, na primjer, važna područja za gniježđenje, hranjenje ili odmaranje rijetkih vrsta ptica ili područja na kojima još uvijek opstaju rijetki stanišni tipovi poput bogatih travnjaka i prirodnih šuma. Upravljanje područjem NATURA 2000 mora biti takvo da osigurava dugoročan opstanak ciljnih vrsta i stanišnih tipova za dotično područje što podrazumijeva izbjegavanje štetnih aktivnosti koje mogu ozbiljno zaprijetiti opstanku ciljnih vrsta i stanišnih tipova. Gdje je to potrebno, poduzimaju se takve mjere koje će održati ili obnoviti stanje vrsta i stanišnih tipova u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu. Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 11

12 Kosac Kako će se sve navedeno postići ovisi o karakteristikama pojedinog područja. Neka su područja vrlo mala (nekoliko hektara), neka su prostrana i već zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode. Većina će područja činiti sastavni dio krajolika i u njima će se i dalje provoditi gospodarske djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, rekreativne aktivnosti itd.). Dapače, mnoga su područja NATURA 2000 vrijedna upravo zato jer su od davnina gospodarena. U takvim slučajevima treba osigurati odvijanje tih djelatnosti i u budućnosti. Radi slabe istraženosti biološke raznolikosti Hrvatske, podaci su još uvijek nepotpuni te su u tijeku intenzivna istraživanja čiji se rezultati ugrađuju u prijedlog i popunjavaju EU bazu podataka NATURA 2000, a na temelju kojih će se uspostaviti i obvezatni monitoring. Upravljanje područjem NATURA 2000 mora biti takvo da osigurava dugoročan opstanak ciljnih vrsta i stanišnih tipova za dotično područje što podrazumijeva izbjegavanje štetnih aktivnosti koje mogu ozbiljno zaprijetiti opstanku ciljnih vrsta i stanišnih tipova. provediv (s obzirom na raspoloživo ljudstvo i financije), a prikupljeni podaci što kvalitetniji, te samim time upotrebljivi za prvo izvješće. Republika Hrvatska svoje prvo izvješće mora podnijeti godine, što znači da je potrebno odmah početi prikupljati podatake. Za provođenje NATURA 2000 u Hrvatskoj zadužen je Državni zavod za zaštitu prirode u suradnji s brojnim stručnjacima. Na radionicama održanim u veljači predstavljeni su programi monitoringa za sljedeće vrste ptica: bjelovrata muharica (Ficedula albicollis), crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius), crna žuna (Dryocopus martius), crna roda (Ciconia nigra), štekavac (Haliaeetus albicilla), jastrebača (Strix uralensis), rusi svračak (Lanius collurio), kosac (Crex crex) i roda (Ciconia ciconia), programi monitoringa za dvije vrste leptira: močvarni okaš (Coenonympha oedippus), kiseličin crvenko (Lycaena dispar) i program monitoringa za jelenka (Lucanus cervus). Na radionicama održanim u ožujku predstavljen je program monitoringa za praćenje lombardijske smeđe žabe (Rana latastei) i programi monitoringa za dva stanišna tipa i to: stanišni tip 91F0 Poplavne mješovite šume hrasta lužnjaka, brijesta i jasena, te stanišni tip 91E0 Poplavne i močvarne šume vrba, topola, crne i sive johe. Stanišni tip Poplavnih mješovitih šuma hrasta lužnjaka, brijesta i jasena rasprostire se na ha od čega je ha u zaštićenim područjima, a površinom najmanji stanišni tip Poplavnih Močvarni okaš Crna roda Smeđa lombardijska žaba IPA ManMon projekt trebao bi u konačnici rezultirati programima 27 monitoringa i to za 3 stanišna tipa i 24 vrste. Provedba monitoringa mora biti neovisna o projektu i financirana iz državnog proračuna ili fondova. Monitoring mora biti sustavan i on uključuje monitoring shemu za grupu sličnih vrsta, a onda konkretan program monitoringa za svaku pojedinu vrstu i za svaku biogeografsku regiju u kojoj se vrsta pojavljuje. Teritorij svake države dijeli se na biogeografske regije, a to su u Hrvatskoj tri regije - kontinentalna, alpska i mediteranska. Republika Hrvatska u budućnosti mora napraviti programe monitoringa za više od 550 vrsta i staništa. Za izradu svakog pojedinog programa monitoringa potrebno je dobro poznavanje biologije i ekologije vrste, kao i terensko iskustvo kako bi predloženi monitoring bio i močvarnih šuma vrba, topola, crne i sive johe zauzima područja između rijeka i nasipa. Izbor ploha napravljen je uklapanjem u CRONFI (nacionalna inventarizacija šuma) mrežu, a ako tako dobivena ploha ne odgovara dodaje se ciljana ploha. Monitoranje se radi svake tri godine i to u prvoj polovici lipnja, a provodili bi ga jedan fitocenolog i jedan inženjer šumarstva s lokalne šumarije zadužen za to područje (revir). Predviđa se da je za monitoranje svake plohe potrebno dva dana rada. U provođenju monitoranja ovih stanišnih tipova, kao i nekih vrsta koje su predstavljene na radionicama očekuje se uključivanje većeg broja djelatnika HŠ d.o.o. koje će trebati dodatno educirati i opremiti potrebnom opremom. 12 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

13 Aktivirana klizišta Hitne sanacije na području grada Zagreba S ožujka na travanj uslijed obilnih kiša koje su se slijevale u sljemenske potoke, aktiviralo se više klizišta na području Zagreba, pa su djelatnici Uprave šuma Zagreb morali hitno reagirati. događaji Tekst/foto: Marija Glavaš Da su netočni, neprovjereni i maliciozni natpisi u javnim glasilima o tome kako nitko u Hrvatskim šumama ne dežura vikendima i praznicima, dokazali su voditelj UŠP Zagreb Krunoslav Jakupčić sa suradnicima Petrom Širinićem, Damirom Dramalijom te sjekačima iz šumarije Zagreb, koji su stigli na uskrsno jutro na Radićevo šetalište u Zagrebu. Istog jutra, radnici RJ Hortikulture sanirali su dvjestogodišnji hrast u Park šumi Maksimir koji je pao u blizini autobusne stanice. To su bile samo prve u nizu dojava o izvaljenim, nagnutim i napetim stablima (koja pri padu ostaju zarobljena u krošnji ili rašljama stojećeg stabla ili naslonjena na njega). Propisno opremljeni radnici najprije su obilježili to područje najlonskom trakom na kojoj natpis Pozor sječina! jasno ukazuje na opasnost. Zatim su prepiljivali stabla koja su se bila izvalila zajedno s korijenjem i rušili nagnuta stabla. Porezali su grane i na kraju napravili šumski red (sve složili na hrpu), nakon čega im je preostalo čekati na transport koji će sve to ukloniti. Radnici radne jedinice Hortikultura, šumarije Zagreb i kooperanti koji su pritekli u pomoć bili su aktivni i narednih dana. Došavši do šetnice Dubravkin put u ponedjeljak ujutro shvatili su što je snage bujice. Nagli nailazak vodenog vala za sobom je povukao tlo i nekoliko stabala. Pred samim šetalištem zatekli su smreku u čijem je korijenju nakon izvale ostao komad odvodnoga kanalića, a na parkiralištu podno kina na otvorenom - Tuškanac, osim još jedne izvaljene smreke, zatekli su dio razbijenog asfalta. Posla su taj tjedan imali i na Šestinskom dolu gdje su posjekli nagnuta stabla, zatim na Grmoščici a najviše u Graberju, gdje su morali sanirati čak tridesetak stabala. Na svim lokacijama, ukupno su sanirali i uklonili oko pedeset stabala. Upravitelj radne jedinice je u nekim slučajevima kontaktirao policiju kako bi se promet u blizini radilišta privremeno obustavio. Ova elementarna nepogoda aktualizirala je niz pitanja, kao što je provođenje zakona u praksi, pa čak i pitanje odsustva zdravog razuma. Od pamtivijeka je bilo ljudi koji su imali tendenciju ići kraćim i lakšim, ali neispravnim putem, a koliko su u tome bili uspješni i s kakvim posljedicama po okolinu, pa i njih same, ovisilo je o tome koliko se efikasno provode zakoni. Tako je i danas. U tiskovinama je objavljeno kako su kuće u podsljemenskoj zoni građene bez prethodno izrađenog elaborata i jeftinim materijalima, te kako je upravo ta lokacija najveće klizište u Hrvatskoj. Intervjuirani su stručnjaci iz područja geologije. Oni ukazuju da gradnja na klizištu iziskuje složenije zahvate, što za sobom povlači veće troškove, a ljudi se ne boje graditi jeftinim materijalima i pri tome ne poduzimaju zahvate koji bi područje učinili stabilnim i time sigurnim. Objasnili su i da zbog toga što se između nepropusnih slojeva gline nalaze praškasti slojevi kao što je pijesak koji se napuni vodom, pa sloj gline koji je iznad samo otkliže sa strmine, a za to je dovoljan blago nagnuti teren (2-5 ). Ustvrdili su i kako je u ovom, konkretnom slučaju tlo koje je otklizalo bilo dublje nego korijenje drveća i kako ono štiti od klizanja samo na terenima s Moć bujice Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 13

14 Razminiranje Mine i dalje prijete - Smatram da je Hrvatska sigurna zemlja kako za strance tako i za naše državljane, no bez obzira na to moramo je učiniti još sigurnijom predsjednik RH Ivo Josipović. Upozorenje plitkim tlom, te zaključili kako nepropisna gradnja pridonosi opasnosti dodatnim opterećenjem terena. Da se sve olako shvaća i da su ljudi nemarni dokazuje spomenuto parkiralište. Automobili su ostali uredno parkirani, dapače, čak se našlo pojedinaca koji su na parkiralište stigli naknadno, prošavši automobilom ispod trake s upozorenjem, oglušivši se tako na molbe i upozorenja glasnogovornice iz Uprave šuma Zagreb, Helene Jakobović koja je obavijestila da je klizište još uvijek opasno, Razbijeni asfalt te stoga umoljava građanstvo da odvezu svoje automobile na neko drugo mjesto. No djelatnicima Hrvatskih šuma na području grada Zagreba nije novost što moraju zvati policiju i pauk-službu kako bi mogli ukloniti opasna stabla. Nisu im strane ni situacije kada se pojedini građani pobrinu da se neko opasno stablo ne sruši jer oni su duboko ekološki osviješteni, ali zato spremno dižu tužbe kada im isto padne na poklopac automobila. Isto tako, bilo bi lijepo kada bi oni bili svjesni koliko je mukotrpan i monoton put kojim radnice i radnici Hrvatskih šuma podižu sadnice kojima se zamjenjuju posječena stabla. Radnici, bilo da sjede za sijačicom, bilo za sadilicom imaju dugo vremena povijena i stoga bolna leđa, a kada klijanci niknu, odnosno kada se sadnice prihvate treba okopati baš svaku i po suncožaru i po vjetru. Prema podacima iz tekuće godine, na više od 2,1 milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume, zbog sumnje da je minirano, Za obradu je nedostupno oko 48 tisuća hektara. Šume i šumsko zemljište inače prekrivaju 43 % kopnenog dijela državnog teritorija, a od toga je 81 % površina u državnom vlasništvu. Ostalo su privatne, zaštitne, šume posebne namjene, i druge. Minirane ili minski sumnjive površine Hrvatskim šumama poteškoća je ne samo u gospodarenju šumama nego i u ukupnom poslovanju, no uspoređujući ratno i poslijeratno razdoblje, sadašnje stanje je neusporedivo bolje. Od do 1997., u šumama koje su tijekom rata bile okupirane nije se radilo. Nitko sa sigurnošću nije mogao reći kolike su to površine jer provjerenih podataka nije bilo. Na sustavnom razminiranju počelo se raditi godine, kada je u lipnju izrađen Program rada na pripremi i provedbi razminiranja objekata te šuma i šumskog zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume. Njime su utvrđeni potrebni radovi, zadaci i nositelji te rokovi za provedbu cjelokupnog posla, a izrađen je i prvi prikaz podataka o minski sumnjivim površinama. Za njegovu izradu korišteni su podaci prikupljani s različitih izvora - od Hrvatske vojske, Ministarstva unutrašnjih poslova, radnika Hrvatskih šuma (upravitelja šumarija, taksatora, geodeta, revirnika, lugara, šumskih radnika). S obzirom na takav način utvrđivanja podataka, može se govoriti o procjenama manje ili veće pouzdanosti. Ipak, bili su to podaci koji su poslužili za sve daljnje akcije. Prema njima, minama je bilo kontaminirano oko 243 tisuće hektara, s procijenjenom drvnom zalihom od 23 milijuna m 3 i desetogodišnjim etatom od približno 4,9 m 3. U desetak proteklih godina prikaz miniranih ili sumnjivih površina ažurira se u skladu s novim saznanjima svake godine ovisno o tome koliko je površina razminirano. No u međuvremenu su otkrivena i nova područja za koja se može reći da su opasna (nedostupna) za rad, pa su neke uprave koje ranije nisu bile na popisu minski sumnjivih (npr. UŠP Zagreb), sada na njemu. Dva su razloga zbog kojih se razminiranje provodi ipak sporije od potrebnog. Prvo, to je skup posao pa tako i proces razminiranja ukupnog prostora Republike Hrvatske teče sporo zbog ograničenih sredstava kojima Vlada i gospodarstvo raspolažu. Godišnje se iz tih sredstava razminira oko 30 milijuna m 2 (3.000 ha) teritorija. Drugo, prednost u razminiranju koje se plaća iz državnog proračuna imaju urbana područja, objekti infrastrukture i poljoprivredne površine, dok su se šume u proteklom razdoblju oslobađale minskog pokrova uglavnom ovisno o tome koliko su same Hrvatske šume mogle izdvojiti za to. 14 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

15 Predsjednik Josipović na obilježavanju Međunarodnog dana svjesnosti o opasnosti od mina događaji Tekst: Ana Juričić Musa Foto: G. Vincenc Najviše se dosad radilo na razminiranju šumskih područja na Kapeli (uprave šuma Gospić, Ogulin), u Baranji, na Papuku, ponešto i na području Nove Gradiške, Siska, Karlovca. Među prvima je bilo razminirano brdo Srđ iznad Dubrovnika. Hrvatske šume sustavno su počele ulagati značajnija sredstva u razminiranje godine, oko 4 milijuna kuna, a do godine su za razminiranje svojih površina utrošile već oko 160 milijuna kuna. Samo prošle godine (2012.), u razminiranje je utrošeno 24 milijuna 786 tisuća kuna. Uspostavljena je suradnja s Hrvatskim centrom za razminiranje koji provodi tehnički dio poslova oko humanitarnog razminiravanja šuma i šumskog zemljišta, s lokalnom zajednicom i drugim subjektima na utvrđivanju prioriteta razminiranja. Tvrtka je financirala radove u skladu s raspoloživim sredstvima. Za planiranje daljnjeg gospodarenja važno je utvrditi dinamiku poslova razminiranja. Zbog toga je potrebno utvrditi prioritete razminiranja kao i pratiti ekološke prilike na miniranim područjima, njihovo stanje, promjene, eventualno pogoršanje i propadanje šuma, elementarne nepogode i slično. Na temelju takvih saznanja za određeno područje treba donositi i odluke o razminiranju. Mine često onemogućavaju i gašenje šumskih požara. Primjerice, u najvećem požaru u Hrvatskoj godine izgorjelo je ha šikare hrasta medunca i graba, panjača bukve te trave i niskog raslinja. Požar je po nepoznatom uzroku nastao 24. kolovoza na miniranom području planine Svilaje i zbog jakog vjetra se širio prema vrhu planine. U gašenju je sudjelovalo 111 vatrogasaca, veliki broj pripadnika oružanih snaga RH 24 vozila, 2 Canadair-a i 3 Air-tractora. Zbog miniranosti terena gašenje je bilo otežano pa je požar ugašen tek 2. rujna Šume i šumska zemljišta čine i dalje najveći dio preostalih minski sumnjivih površina RH pa bi bilo dobro što prije razraditi efikasniji model financiranja njihova razminiranja. Mine su i dalje veliki problem u RH Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 15

16 događaji Tekst: Goran Vincenc Foto: razni autori Ništa bez kamiona i mehanizacije Zelena čistka Hrvatska ponovo čistila smeće Zelena čistka jedan dan za čisti okoliš kampanja je koja se provodi na globalnoj razini a cilj joj je podizanje svijesti građana spram nelegalnog odlaganja otpada na divljim deponijima. Hrvatske šume i ove godine su se priključile akciji koju su provodili u suradnji sa nekoliko udruga i organizacija, na nekoliko lokacija diljem države. Uz Hrvatske šume, akciju su potpomogli Hrvatsko šumarsko društvo, Hrvatski lovački savez, Hrvatske vode, Hrvatski planinarski savez, Hrvatski savez izviđača, Sunčane šume te brojni drugi. Akciju na nacionalnoj razini koordinira udruga Žmergo iz Opatije koja preko mreže koordinatora provodi ovu hvale vrijednu akciju drugu godinu zaredom. Ove su godine za potrebe akcije, Hrvatske šume donirale vreće za smeće i radne rukavice, koje je koordinatorici za grad Zagreb Maji Knepr Šegina uručio član Uprave Hrvatskih šuma Ivan Ištok. Voditelj UŠP Našice Vlatko Podnar u akciji Član Uprave Ivan Ištok donira vreće i rukavice za akciju 16 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

17 Globalna kampanja Zelena čistka - jedan dan za čisti okoliš i ove je godine okupila volontere iz cijele Hrvatske u akciji čišćenja divljih deponija. Hrvatske šume rado su se odazvale kampanji koja se u Lijepoj našoj provodi drugu godinu zaredom, te su pomogle čistiti otpad na nekoliko lokacija u državi. Podsjetimo, prošle godine su Hrvatske šume u suradnji sa navedenim udrugama i poduzećima okupili u akciji Zelena čistka, 830 volontera iz cijele Hrvatske koji su uspjeli sakupiti oko tona otpada, izvukli ga iz šume te odvezli na pravi deponij gdje mu je i mjesto. Iako je ove godine odaziv bio nešto slabiji, (službeni rezultati do zaključivanja broja još nisu objavljeni) sakupljeno je nekoliko stotina tona otpada te na taj način očišćeni dijelovi šume koji su godinama predstavljali ekološki problem. Treba napomenuti kako je karakter ove kampanje prvenstveno edukativan. Na žalost dio građana nikako ne može shvatiti da smeću nije mjesto u šumi te da danas postoje ekološke stanice gdje se besplatno može deponirati bilo koja vrsta otpada. U većini slučajeva, po otpad će na poziv doći tvrtka koja je zadužena za sakupljanje otpada na tom području te ga besplatno odvesti i pravilno uskladištiti. Stoga je nevjerojatno koliko građana je spremno uloži trud, utovariti u osobni automobil neki štednjak ili zamrzivač, odvesti se do šume i pri tome potrošiti gorivo koje su osobno platili, te na kraju, što je najgore, izbaciti taj otpad u šumu i na taj način zagaditi prirodu. Još jedna priča sa ruba pameti! Najbolji primjer je prošlogodišnja akcija u blizini Kutine, gdje su djelatnici Šumarije zajedno sa volonterima očistili jedan divlji deponij koji je nakon 6 mjeseci opet bio zatrpan smećem dok je ploča na kojoj je pisalo»zabranjeno odlaganje otpada«bila srušena i prepolovljena. Sramotan je to čin i odraz još uvijek prisutnog primitivizma u našem društvu. Stoga su Hrvatske šume i ove godine iskoristile priliku da ukažu na ovu problematiku te su organizirali čišćenje na nekoliko lokacija diljem Hrvatske. Tako će biti i iduće godine jer problem divljih deponija je nešto što će pratiti naše društvo još dugi niz godina. Volonteri iz šumarije Kutina Uređivanje divljeg odlagališta kod Valpova Šibenčani čiste okoliš Smeće okupiralo šumu Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 17

18 događaji Tekst/foto: Goran Vincenc Šumarski institut Svečano otvorena sjemenska štedionica Prema zakonu o šumskom reprodukcijskom materijalu i propisanim regulativama EU-a, nadležnost za kontrolu proizvodnje, stavljanja na tržište i kakvoće šumskog reprodukcijskog materijala pripala je Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom. Nadzor nad provedbom nalazi se u rukama Ministarstva poljoprivrede, koje je još godine pokrenulo projekt Sjemenske štedionice kojim se osigurava sprječavanje pomanjkanja šumskog reprodukcijskog materijala namijenjenog za uzgoj sadnog materijala potrebnog za održivo gospodarenje šumama i očuvanje genetskih izvora. To se posebno odnosi na rijetke vrste ili posebno zaštićene jedinke, pa se tako u Štedionici može naći sjeme poznatoga Zelenoga hrasta iz okolice Zadra ili sjeme Gupčeve lipe čiji su primjerak klona sa certifikatom djelatnici Instituta poklonili ministru Jakovini. - Očuvanje sjemena šumskog bilja važno je zbog povećanog broja ekstremnih događaja kao što su poplave i suše, koje ugrožavanu njihov opstanak. Sjemenska štedionica je revolucionaran projekt u području šumarstva, a njezinim današnjim pokretanjem osigurali smo očuvanje sjemena šumskog bilja, - izjavio je ministar Jakovina. Član Uprave Hrvatskih šuma Ivan Ištok istaknuo je odličnu suradnju Instituta i Hrvatskih šuma, te je napomenuo kako će od ovoga projekta koristi imati i Hrvatske šume koje će znati iskoristi kvalitetno sjeme i sadni materijal u biološkoj obnovi. Cjelokupna investicija izgradnje Sjemenske štedionice u Hr- URBANO ŠUMARSTVO Novo ruho lijeve obale Drave Opasna stabla prijete građanima U suradnji sa Gradom Osijekom i udrugom Pannonian, Hrvatske šume počele su sanaciju šume na lijevoj obali rijeke Drave u Osijeku. Riječ je o vrlo delikatnom zahvatu, jer se nalazi na vrlo prometnom pješačkom pravcu pored šetnice uz Dravu, gdje su stara stabla predstavljala opasnost za građane. Na području Tvrđavice, od poznatog osječkog pješačkog mosta pa sve do Športsko rekreativnog centra Copacabana, Hrvatske šume su započele radove na sanaciji šume uz dravsku šetnicu. Sjeverozapadni dio uz kupalište te šuma između popularne Kopike i pješačkog mosta ovih dana je puna radnika Hrvatskih šuma koji u navedenom području uklanjaju stabla topole, stara više od 50 godina, koja predstavljaju opasnost za građane. Stabla koja su već nekoliko go- 18 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

19 Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina danas je u Hrvatskom šumarskom institutu Jastrebarsko svečano otvorio Sjemensku štedionicu. Uz ministra, svečanosti su prisustvovali član uprave Hrvatskih šuma Ivan Ištok, ravnateljica Instituta Dijana Vuletić, tajnica HKIŠDT Silvija Zec te gradonačelnik Jastrebarskog Zvonimir Novosel. vatskom šumarskom institutu u razdoblju od do godine iznosila je 2,9 milijuna kuna. Projekt je započeo godine sa izradom projektne dokumentacije, ishođenjem brojnih dozvola i nabavom laboratorijske opreme. Nastavljen je u godini kada je započela izgradnja zgrade, da bi investicije u godini bile usmjerene u opremanje zgrade sa potrebnom opremom. Sredstvima za godinu koja iznose približno kuna planirano je opremanje i uređenje laboratorijskog prostora te opremanje toplih i hladnih komora. - Klimatske promjene, ali i sve druge nedaće koje su nažalost zahvatile šume, primorale su nas da se osvrnemo oko sebe i shvatimo da suživot čovjeka i prirode moramo njegovati. Naša zadaća bit će očuvanje raznovrsnog šumskog bilja, jer je biološka obnova šuma i očuvanje biljnog svijeta prioritet naše generacije, kako zbog nas danas, tako i zbog svih budućih naraštaja, - podvukla je za kraj ravnateljica Instituta, Dijana Vuletić. dina predmet rasprave i upozorenja od strane šumarske struke, konačno će biti uklonjena, tako da će građani Osijeka moći bez straha uživati u omiljenoj šetnici koja se smatra simbolom grada. U šumi postoji trim-staza koja već godinama služi kao borilište poznatom osječkom natjecanju u ekstremnim sportovima Pannonian Challengeu. U suradnji sa gradom Osijekom, gdje je dana suglasnost te udrugom Pannonian, davno najavljivana sanacija konačno je započela. - Dogovorili smo se sa Hrvatskim šumama da se stara šuma zapadno od Kopike uredi, prorijedi i sanira. Postavit ćemo i opremu za vježbanje na otvorenom. Na taj način, lijeva obala Drave konačno dobiva sportsko rekreacijski izgled koji smo željeli istaknuo je prilikom obilaska radilišta osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo. Šuma ukupne površine 10 ha dobit će tako novo ruho. Niža i zdrava stabla neće se dirati, kako bi hladovina i dalje štitila natjecatelje i posjetitelje Pannonian Challengea. Uklanjanjem starih, trulih i opasnih stabala, osim što se povećava sigurnost ljubitelja ekstremnih sportova, daje priliku mladim i zdravim stablima da dođu do prostora, svjetla i hrane. - Sanacija se obavlja u suradnji sa Gradom Osijekom gdje je dana suglasnost za početak radova. Cilj nam je unaprjeđenje zdravstvenog stanja, te poticanje rasta autohtone vegetacije i pomlađivanje cijele šume. Nakon uklanjanja odabranih stabala, a u skladu s vegetacijskim ciklusom, bit će obavljeno pošumljavanje autohtonim vrstama drveća, - naglasio je voditelj osječke podružnice Boris Ljubojević. Gradski dužnosnici i stratezi razvijaju projekte na daljnjem uređenjima lijeve obale Drave. Već je počelo uređenje Slavonskog botaničkog vrta koji će se posaditi u nastavku šetnice, od mosta prema Zoološkom vrtu, gdje će biti posađeno 30 autohtonih slavonskih vrsta drveća te 35 vrsta grmlja. Uz pojedina stabla i grmove bit će postavljene informativne ploče, s opisima pojedine vrste, a sjenica s klupama i stolovima, uređena u slavonskom stilu, omogućit će održavanje terenske nastave za učenike i studente. Tekst: Goran Vincenc Foto: Mirjana Polimac TERENSKA NASTAVA Studenti posjetili rasadnik Hajderovac Budući šumarski inženjeri upoznati su s tehnologijom proizvodnje listača i četinjača, hortikulturnih vrsta te s rasadničarskom mehanizacijom U sklopu terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma i Osnove mehanizacije u šumarstvu, 45 studenata druge godine zagrebačkoga Šumarskog fakulteta posjetilo je 9. travnja šumsko - hortikulturni rasadnik Hajderovac kod Kutjeva, na području požeške podružnice Hrvatskih šuma. Profesore i asistente iz Zavoda za U stakleniku rasadnika događaji Tekst: Ivica Tomić Foto: T. Benčić ekologiju i uzgajanje šuma predvodio je prof. dr. sc. Milan Oršanić koji se obratio prigodnim riječima, a u ime domaćina govorili su Marcel Kostić, voditelj Odjela za proizvodnju UŠP Požega, i Dragica Šimić, upraviteljica kutjevačke šumarije. O tehnologiji proizvodnje sadnica - Voditelj rasadnika Tomislav Benčić, upoznao je buduće šumarske inženjere s tehnologijom proizvodnje listača i četinjača te hortikulturnih vrsta, a studenti su mogli vidjeti suvremeni staklenik, plastenik, matičnjak, sjemenište, rastilište i kontejnerište rasadnika. Detaljno su upoznati s tehnologijom proizvodnje sadnica obične smreke na Dunemanovim gredicama te s temeljnim značajkama strojeva i oruđa za osnovnu i dopunsku obradu tla, sjetvu, sadnju i vađenje sadnica te sortiranje žira (originalan kalibrator vlastite proizvodnje). Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 19

20 Publikacije Drugo izdanje događaji Tekst: mr. sc. Ivan Grginčić vodiča o bioraznolikosti u privatnim šumama Povodom 21. ožujka svjetskog dana šume objavljeno je drugo, dopunjeno izdanje publikacije - vodiča za šumovlasnike Bioraznolikost u privatnim šumama - što je i kako je očuvati?. Izdavač vodiča je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Krapinsko - zagorske županije, autor i urednik je dr. sc. Ivan Martinić, redovni profesor Šumarskog fakulteta, a suradnici i ovog izdanja su šumarski stručnjaci mr. sc. Ivan Grginčić, Ivan Ištok i Jolanda Vincelj. Kako je u predgovoru 2. izdanja istaknuo prof. Ivan Martinić, samo dvije godine nakon I. izdanja, našlo se potreba i motiva za novo, dopunjeno izdanje ove vrijedne knjige. Naglašava se kako je drugo izdanje objavljeno nakon, u svijetu i u Hrvatskoj uspješno obilježene Međunarodne godine šuma godine, ali i u okolnostima brojnih izazova gospodarenja šumom, povezanih sa skorim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Upravo ovo posljednje daje razlikovna obilježja drugom, u odnosu na prvo izdanje. Ulazak u Europsku uniju čini novi okvir za hrvatsko šumarstvo i šumovlasnike, posebno u dijelu očuvanja šumske bioraznolikosti, jednako u državnim i privatnim šumama. Hrvatska ima prvi prijedlog Europske ekološke mreže NATURA 2000 u kojem važno mjesto čine šumska staništa i njima pripadajuće biljne i životinjske vrste. Na primjeru onih šumskih staništa u Krapinsko - zagorskoj županiji koji čine prioritete u očuvanju bioraznolikosti na razini EU, u vodiču se donosi njihov pregled, fotografije i opisi. Pritom su posebni motivi izdavača - županijske javne ustanove za zaštitu prirode da kroz razvoj partnerstva sa šumovlasnicima unaprijedi očuvanje bioraznolikosti njihovih šuma, a time i zaštitu prirode, okoliša i krajolika županije. U kontekstu ekološke mreže Natura 2000 vodič šumovlasnicima nudi temeljne informacije i praktične upute o sljedećim temama: - Koja su šumska staništa i na kojim lokalitetima u prijedlogu ekološke mreže Natura 2000 u KZŽ? - Koje se mjere očuvanja propisuju za šumske lokalitete Nature 2000? - Kako upravlja Natura 2000 šumskim područjima i koje su dopuštene aktivnosti? - Kakvi su modeli novčanih potpora predviđeni za provedbu mjera očuvanja bioraznolikosti šuma? Vodič proširuje edukacijski prostor šumovlasnika praktičnim primjerom očuvanja biološke raznolikosti u gospodarenju šumama kroz rezultate projekta Unošenje zavičajnih vrsta drveća i voćkarica u šumski ekosustav privatnih šuma na području Krapinsko - zagorske županije koji od godine zajedno provode Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Krapinsko - zagorske županije i Centar za urbane i privatne šume u Varaždinu. Partnerske organizacije u projektu su devet udruga privatnih šumovlasnika u Krapinsko - zagorskoj županiji. Uz konkretne akcije sadnje voćkarica, cilj projekta je edukacija šumoposjednika o mogućnostima obnove šumskih sastojina sadnjom zavičajnih vrsta i s tom povezano povećavanje njihovog biološkog i rekreativno - estetskog potencijala, ali i vitalnosti i otpornost na negativne biotičke i abiotičke čimbenike. Uz brojne fotografije i ilustracije i bez znanstvenih pretenzija, vodič šumsku bioraznolikost približava na popularan način i onim čitaocima koji nemaju šumarsku naobrazbu, a osim vlasnika šuma, nalaze svoje interese i mjesto u šumskim ekosustavima, prirodi i prirodnim resursima. Prvi primjerak vodiča uručen je ministru zaštite okoliša i prirode gosp. Mihaelu Zmajloviću prilikom otvaranja edukativno-promidžbenog centra županijske javne ustanove za zaštitu prirode u Radoboju 27. ožujka. Na kraju, također iz predgovora 2. izdanju navodimo riječi autora i urednika:»ohrabreni pohvalama i srdačnim reakcijama na prvo izdanje, a posebno spremnošću šumovlasnika da se putem vodiča informiraju i u praksi primjene ponešto od onoga što je u vodiču - priručniku napisano, nadamo se da ovo II. izdanje još bolje odgovara prvobitnoj zamisli«. Tako su pred sam ulazak u EU, prije od mnogih drugih struka, privatni šumovlasnici dobili svoju publikaciju u aspektu gospodarenja njihovim šumama, koji svakim danom postaje sve značajnija obveza i izazov. 20 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

21 intervju Tekst/foto: Goran Vincenc Sindikati Predstavnici svjetskih udruženja sindikata u Hrvatskoj U radnom posjetu ovih dana boravili su predstavnici svjetske šumarske sindikalne scene i to Coen van der Veer, koordinator za šumarstvo i drvnu industriju pri BWI svjetskoj udruzi sindikata šumarskih radnika, te Per-Olof Sjöö, predsjednik švedskog sindikata radnika u šumarstvu, drvnoj i grafičkoj industriji te zamjenik predsjednika Međunarodne federacije drvara, šumara i graditelja. Oni su na poziv Hrvatskog sindikata šumarstva boravili u Hrvatskoj gdje su između ostalog imali radni sastanak sa članovima Hrvatskog sindikata šumarstva, Željkom Kalauzom, Valerijom Vukelić te Josipom Stojanovićem. Povod radnog posjeta članova BWI-a Hrvatskoj radni je sastanak sa Predsjednikom HSŠ-a Željkom Kalauzom, dopredsjednicom Valerijom Vukelić te predsjednikom Skupštine Josipom Stojanovićem na kojem su između ostalog raspravljali o kvaliteti socijalnog dijaloga i o poštovanju Kolektivnog ugovora. Iskoristili smo njihov posjet kako bi im postavili nekoliko pitanja te na taj način saznali nešto više o sindikalnoj sceni izvan Hrvatske. Koja je svrha vašeg posjeta Hrvatskim šumama d.o.o.? Sjöö: Ovaj posjet smo dugo dogovarali sa Hrvatskim sindikatom šumarstva i konačno smo uspjeli naći vremena te posjetiti Hrvatsku. Hrvatske šume d.o.o. ćemo posjetiti kako bi od Uprave društva saznali kako gledaju i na koji način razmišljaju o budućnosti hrvatskog šumarstva. Zanima nas i mišljenje o normama te o Kolektivnom ugovoru, a bit će riječi i o FSC-u. Usporedite položaj i sindikalnu scenu u Hrvatskoj sa Švedskom i Europskom unijom? Van der Veer i Sjöö: Nije lako usporediti sindikalnu scenu jedne države sa sindikalnom scenom na nivou Europske unije jer jedinstvena scena na Europskom nivou ni ne postoji. Usporediti se mogu pojedine zemlje jer svaka zemlja ima svoje zakone po kojima djeluju sindikati. Pojedinačno, smatramo da iste brige imaju šumski radnici u cijeloj Europi, kako u Hrvatskoj tako i u Švedskoj, a to su zaštita na radu, uvjeti rada, norme i sl. Inače, postoji dosta sličnosti. Rasprostranjenost šuma u Hrvatskoj je velika, i Hrvatska šumu tretira kao važan prirodni resurs koji hrani veliki broj ljudi. No postoje različiti sustavi, zakoni o radu, načini sklapanja kolektivnih ugovora i drugo, koji funkcioniraju na bitno drugačiji način. Razlike u Europi su velike, kako u BDP-u tako i u cijeni rada po satu. Kako to komentirate? Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 21

22 SOLARNA ENERGIJA Učinkovito korištenje resursa i dalje gorući problem Van der Veer: To je istina, razlika u omjerima BDP-a je 1:6 između najslabije Bugarske te najjačeg Luksemburga. No to generalno ništa ne znači jer je Luksemburg iznimno skupa država. Pravi omjer bi bio kada bi se izračunala kupovna moć građana. Sjöö: U Švedskoj smo upravo dogovorili prosječnu bruto cijenu rada u sječi koja iznosi 15 eura po satu. U Bugarskoj je to 1,73 eura. Činjenica jest to što je Švedska bitno skuplja država od Bugarske stoga treba naći bolji način da se točno odredi standard. Kakva je razina socijalnog dijaloga u Švedskoj? Sjöö: Kod nas postoji dugogodišnja tradicija socijalnog dijaloga gdje se uvažavaju sve uključene strane. Šumarski sindikat ima potpisani obvezujući kolektivni ugovor koji obuhvaća kompletnu drvnu industriju, šumarstvo i širu struku i svi se moraju ravnati po njemu, bez obzira pripadaju li državnom ili privatnom sektoru, ili je riječ o kooperantima, nakupcima, drvoprerađivačima... Generalno gledajući, Švedska ima vrlo dobar socijalni sustav koji je baziran na tradiciji socijalnog dijaloga i treba istaknuti da to jako dobro funkcionira. Štrajkovi u Švedskoj su rijetki i već je prošlo mnogo vremena od kada su posljednji put organizirani. Koji su onda problemi s kojima se susreću švedski sindikati? Sjöö: Problemi se javljaju u provedbi obvezujućeg ugovora, no ti problemi nemaju veze sa vlasništvom. U Švedskoj je struktura vlasništva podijeljena na omjere gdje otprilike trećina šuma pripada državi, trećina pripada velikim kompanijama dok je trećina u rukama malih šumovlasnika. Kako bi ujedinili i sve stavili pod jedan obvezujući ugovor te na taj način primorali sve tržišne takmace na ista pravila, napravljen je jedan ugovor koji obavezuje sve zainteresirane strane a njih je mnogo. Taj ugovor pokriva članova od toga je šumara. Zadaća sindikata je kontrolirati provedbu tog ugovora. Postoje situacije gdje pojedine tvrtke podugovorima pokušavaju izvući benefit, pa čak i od državnih šuma te na taj način ruše poštenu tržišnu utrku što nastojimo spriječiti. U takvom sustavu je svejedno radite li za privatnike ili za državnu tvrtku. Bilo bi lijepo kada bi se i u Hrvatskoj krenulo rješavati probleme na taj način i mi smo tu da prenesemo naša iskustva. Sa HSŠom imamo odličnu suradnju za koju se nadamo da će se nastaviti i u budućnosti. Projekt Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj (EE projekt) započeo je još u srpnju godine, kao zajednički projekt tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) uz financijsku podršku Globalnog fonda za okoliš (GEF). Tijekom provedbe ovog projekta financiranju aktivnosti pridružio se i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Danas projekt uspješno provode Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP Hrvatska) i Ministarstvo gospodarstva (MINGO) te Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (MGIPU) uz potporu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) te Globalnog fonda za okoliš (GEF), u sklopu zajedničkih aktivnosti poticanja energetske efikasnosti u Hrvatskoj. Efikasno korištenje energije podrazumijeva primjenu energetski efikasnih materijala, uređaja, sustava i tehnologija koji su 22 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

23 U svrhu razvijanja svijesti građana o nužnosti učinkovitog korištenja energije kao i promocije obnovljivih izvora energije, u Zadru je od 22. do 27. travnja održan Tjedan energetske učinkovitosti. Događaj je organizirao Grad Zadar u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. Među aktivnostima najveće zanimanje privukli su Radionica o štednji energije i obnovljivim izvorima energije Udruge»Eko-Zadar«, potpisivanje pisma namjere Grada Zadra za provođenje aktivnosti Zelenog ureda u osnovnim školama, te dan otvorenih vrata solarnog edukacijskog centra pružanje savjeta i informacija o solarnim sustavima za građanstvo. dostupni na tržištu, s ciljem smanjenja utroška energije uz postizanje istog efekta (toplinskog, rashladnog, rasvjete, procesa kuhanja, pranja...). Naime, više od 80 % energije u kućanstvima troši se na grijanje i potrošnu toplu vodu. U sklopu Tjedna energetske učinkovitost održano je i predavanje Sustavi korištenja Sunčeve energije, prof. dr. sc. Ljubomira Majdandžića predsjednika Hrvatske stručne udruge za Sunčevu energiju (HSUSE). Naime, jedan od prvih projekata energetske učinkovitosti upravo je onaj prof. Majdandžića pod nazivom Solarni krov Špansko Zagreb. Na vlastitom primjeru Majdandžić je želio pokazati i dokazati znanstvenoj i stručnoj javnosti i općenito građanima Republike Hrvatske da su velike mogućnosti uštede energije moguće, osobito u kućanstvima koja troše oko 40 % sveukupne energije i to uglavnom za grijanje i pripremu potrošne tople vode. Izgradnjom niskoenergetske kuće i postavljanjem 10 metara kvadratnih pločastih toplinskih kolektora i otprilike 80 metara kvadratnih solarnih ćelija postavljenih na krovu, smanjio je račune za grijanje i toplu vodu za 80 %, proizvodi 25 % više električne energije na godišnjoj razini nego što šesteročlana obitelj troši te štedi 55 % pitku vodu korištenjem sustava za sakupljanje kišnice. Europska unija, čija punopravna članica kroz nekoliko mjeseci postaje i Hrvatska, donijela je mjere prema kojima se planira do godine povećati uporaba obnovljivih izvora energije na 20 % te istovremeno smanjiti emisija štetnih plinova također za 20 %. Novi izvori energije i nove energetske tehnologije trebale bi doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i očuvanju okoliša, ali i postati novi posao budućnosti koji bi trebao zapošljavati sve veći broj ljudi. Procjena je Europske unije da će u godini na tehnologijama obnovljivih izvora energije u obrtu, malom i srednjem poduzetništvu biti zaposlen jednak broj radnika kao trenutno u automobilskoj industriji. To je pokazatelj kojim putem ide razvijena Europa te pokazatelj u kojem pravcu treba restrukturirati i hrvatsko (energetsko) gospodarstvo. Nažalost, hrvatska energetika po pitanju solarnih tehnologija još uvijek nije prilagođena trendovima u energetska učinkovitost Prema Nacionalnom programu energetske učinkovitosti te Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti, predviđa se promoviranje održivih prometnih sustava, odnosno komodaliteta (korištenje drugih načina prijevoza). Također predviđeno je razvijanje detaljne politike planiranja održivih prometnih sustava, uključujući planiranje gradskih sustava prijevoza, razvitak alternativnih načina prijevoza i tzv. parkiraj i vozi rješenja. svijetu i Europi. Hrvatski energetski sektor je trom, a temeljni problem je u politici i političkom promišljanju vizije energetske budućnosti Hrvatske. Pored Sunčeve energije i energije vjetra u Hrvatskoj su značajni biomasa i biogoriva, energija malih vodotoka i geotermalna energija. - Ne koristiti prirodne resurse poput Sunca, čistog mora, zraka i vode u skladu održivog razvoja i dugoročnih ciljeva zaštite okoliša bio bi glavni propust vodećih i odgovornih ljudi u ovoj državi, - naglasio je Majdandžić. Općenita procjena energetske situacije u Hrvatskoj nije zadovoljavajuća. Hrvatska sve više energije uvozi, istovremeno položaj obnovljivih izvora energije utvrđen je Zakonom o energiji, koji izražava pozitivan stav Republike Hrvatske prema obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji. Na žalost, korištenje obnovljivih izvora energije pa tako i sunčeve energije, do sada je imalo samo U razdoblju od godine Zadarska županija predviđa provođenje pripremnih aktivnosti za postavljanje punionice za električne bicikle u svrhu smanjenja energetske potrošnje u sektoru prometa. deklarativnu potporu u strateškim dokumentima razvitka energetskog sektora i zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj. Također, iako građani Republike Hrvatske od 1. srpnja godine uredno plaćaju naknadu za poticanje obnovljivih izvora energije i kogeneracije u računima za potrošenu električnu energiju što je propisano Zakonom, zamah u ovoj grani gospodarstva nije ostvaren. Iako imamo neusporedivo bolje preduvjete, nalazimo se na samom dnu Europe po instaliranim sustavima za korištenje Sunčeve energije. Tekst: Irena Devčić Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 23

24 HITTNER PROIZVODI HRVATSKI PROIZVODI VISOKE KVALITETE Pakračka ulica 10, HR Bjelovar, Tel , Fax , Šumski program Poljoprivredno-komunalni zglobni traktori EcoTrac 21, 30, 40 Profesionalne samohodne kosilice Priključci Rezervni dijelovi Izrada zupčanika za sve vrste strojeva (po nacrtu ili uzorku) Nazovite nas da biste saznali više! 24 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

25 UČKA Dio Učke viši od 900 metara Najljepša sam gora fenomeni krša Tekst/foto: Christian Gallo sred istarskih strana Gotovo iz svakog kutka Istre vidi se Učka, kao što se sa najvišeg vrha Učke - Vojaka vidi gotovo svaki kutak Istre. Upravo zbog svojeg dominantnog izrona u nekom od geoloških razdoblja, morfološke posebnosti, veličine, vegetacije, Učka je oduvijek bila privlačna bogovima, kraljevima, znanstvenicima, planinarima, stočarima, šetačima, biciklistima, letačima. U istarskoj i kvarnerskoj pjesničkoj, znanstvenoj, povijesnoj, gospodarskoj literaturi, gotovo svugdje svoje je mjesto našla Učka. Najpoznatiju pjesmu o Učki napisao je Drago Gervais Pod Učkon kućice bele, miće, kot suzice vele Vladimir je Nazor također opjevao Učku (stih iz naslova), ali i opisao prijelaz Učke preko Poklona početkom prošlog stoljeća. O veličini Učke Dragutin Hirc godine u Hrvatskom planinaru piše:»riedki su briegovi i vrhovi, koji bi se tako izticali, kao što se iztiče Učka gora, taj div Istrije...«Još su stara slavenska plemena jedan vrh na Učki nazvali po svom bogu Perunu. U prvoj polovici 19. stoljeća saski kralj Friedrich August II. uspinje se na Učku s ekspedicijom u kojoj je bio i Josip Jelačić. Učka je bila inspiracija za prvi hrvatski planinarski putopis! Napisao ga je godine Avelin Ćepulić i objavio u zagrebačkom časopisu Neven pod naslovom Zora na Učki. Učka je bila zacijelo razlog što je već godine u Pazinu osnovano planinarsko društvo Societá Alpina dell' Istria koje je tako postalo drugo planinarsko društvo na području današnje Hrvatske, dok je treće planinarsko društvo Vela Draga Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 25

26 bilo u Rijeci, za čije je osnivanje ponovo presudna bila Učka. Kako je broj planinarskih posjeta Učki bio u porastu, sagrađeno je sklonište na Poklonu, Učkarskom prijevoju, tada pod nazivom Kronprinzessin Stephanie Schutzhaus, a za vrijeme talijanske vladavine Rifugio duchessa d' Aosta. Kula na najvišem vrhu Učke Vojaku, sagrađena je godine, i od tada predstavlja cilj gotovo svakom pješačkom pohodu na Učku. Danas joj nažalost čine društvo televizijski odašiljač i vojni radar. Visina kule od 5 metara dodaje se često na pravu visinu vrha Vojak od 1396 m, pa nerijetko na kartama čitamo visinu Vojaka od 1401 m, što je geografski netočno. Ove je godine četrnaesta godišnjica osnivanja Parka prirode Učka, čija je javna ustanova zasigurno pridonijela popularizaciji šireg područja Učke. Danas je Učka pitomija nego primjerice u doba prije spomenutog saskog kralja, jer je u međuvremenu izgrađena asfaltirana prometnica do najvišeg vrha, ali i mreža šumskih prometnica. Već se duže vrijeme raspravlja i o izgradnji žičare iz Medveje do takozvanog Sedla podno samog Vojaka za što je već osnovano i trgovačko društvo Žičara Učka. Šumski teritorij Učke je podijeljen između tri šumarije Opatija (Matulji), Labin i Pazin. Dvije gospodarske jedinice nose njen naziv: g. j. Učka Opatija i g. j. Učka Labin. Šumske zajednice na području Učke jesu zajednica hrasta medunca i bijelog graba, zajednica hrasta medunca i crnog graba te zajednica bukve i jesenske šašike. Crni bor je najčešće korištena vrsta prilikom pošumljavanja na Učki, zatim slijedi smreka i na maloj površini bor krivulj. Zanimljive su kestenove sastojine u najnižim dijelovima Učke, nadaleko poznate zbog delicije jestivog ploda kestena maruna ili često zvanog lovranski marun. Jako zanimljiva je i crnika koja raste na refugijalnim staništima u golim stijenama, ponekad i na nadmorskoj visini većoj od 600 metara. Za šumarsku struku zanimljiv je gotovo 80 godina star članak o Učki objavljen u talijanskom šumarskom časopisu L'Alpe u travnju godine pod naslovom Il Monte Maggiore d'istria ed i suoi boschi (Učka i njene šume) kojeg potpisuje inženjer šumarstva G. Premuda. Najprije autor ukratko upoznaje čitatelje s geološkim sastavom Učke. Obrazlaže da je istočna padina bogatija vegetacijom od zapadne jer je izložena vjetrovima koji donose kiše. Kiše su ovdje obilne, ali kratke, velik dio se gubi u poroznom vapnencu. Količina padalina je vrlo različita, od mm u Opatiji pa sve do mm na Poklonu. U dijelu gdje je Učka najšumovitija vodni režim je prirodno reguliran, jer šuma sprečava naglo otjecanje, ali i isparavanje vode. Nakon ovih pomalo uvodnih informacija autor kreće s opisom vegetacije. Počinje s morske razine odnosno iz lovorovih šuma. Slijede hrastove šume, u kojima podstojno može biti lovora, Neskladni niz - kula, radar, odašiljač Kroz bukove šume pogled seže do mora ali i crnog jasena. Napominje da šume ovdje još nisu bujne, no u sljedećoj zoni koju obilježava bukva šuma je mjestimično vrlo gusta. No, i u bukovoj zoni ima mjesta s vrlo plitkim tlom gdje vrlo često stijene izbijaju na površinu. Posljednju zonu čini bor krivulj, na samom vrhu Učke, koji je ovdje pošumljen, ali vrlo dobro uspijeva. Počevši od mora tu se još nalaze, početkom 20. stoljeća pošumljene, ostale borove kulture. Podaci o površini govore da je u općini Mošćenice pošumljeno 280 ha, općini Lovran 150 ha, općini Opatija 100 ha i općini Matulji 30 ha. Sve su kulture velike gustoće pa se godine započelo s proredama intenziteta 25%. Posječena se masa koristila za potpornje u rudnicima, za kolce u vinogradarstvu, a bolji primjerci za telegrafske stupove. Zanimljivo je to da je ta roba bila tražena na tržištu i da je postizala jako dobre cijene u odnosu na jelovinu i smrekovinu (treba imati na umu da je starost posječene borovine bila oko 25 godina). Problem kojim se bave i današnji šumari, jesu šumski požari. Autor naglašava kako preventivno treba probijati prosjeke i redovito prorjeđivati kulture. Mješovito vlasništvo otežava racionalno gospodarenje ovim šumama. Privatne se šume sijeku bez reda, tako da u njima nalazimo stabla svih starosti. Prisutna je i degradacija od ispaša. Autor napominje da su štete od ispaša velike, ali da se ispaša na tako siromašnom terenu ne može zabraniti. Zaključak je gledajući cjelokupne šume Učke, to što nisu u optimalnom stanju, te se zbog toga ne može govoriti o racionalnom iskorištavanju zelenog zlata. O Učki se najviše pisalo za vrijeme austrijske vladavine. Poznat je Baumgartnerov crtež panorame s vrha Učke. Austrijski planinari objavili su čitav niz putopisa u kojima veličaju ljepotu učke. Barem u dva navrata u tadašnjim novinama Illustrierte Österreichische Riviera-Zeitung piše se o Učki. Prvi je članak pisan kao putopis koji započinje u Puli na željezničkom kolodvoru, odakle se grupa izletnika uputila vlakom u Lupoglav, pa pješke na Učku, odnosno Vojak. Prenoćili su u skloništu na Poklonu, iz kojeg prenose dio atmosfere, da bi se sljedeći dan, vrlo rano u jutro, uputili na Vojak. Autor na trenutke vrlo detaljno opisuje prirodu, i pritom spominje mnoge biljne vrste trešnje, bagrem, glog, kozokrvinu, bukvu, đurđice, encijane, jaglace, narcise. Na samom vrhu Učke sreli su botaničara sa studentima. Spustili su se preko Male Učke do Vele Učke, odakle su nastavili prema Lupoglavu i natrag vlakom za Pulu. Svatko tko se uspeo na Vojak, može vrlo lako čitajući proživjeti ovaj putopis, koji je zanimljiv i dandanas, pogotovo zato što se i danas često pješači na Vojak u kombinaciji odmora na Poklonu. Drugi članak iz Godine u najmanju je ruku neobičan. Naime, u tom se članku Učka uspoređuje sa Pepeljugom. Prekrasna a nezapažena Učka! Autor piše da kada bi se ovakav vrh s fascinantnim pogledom nalazio u bilo kojoj drugoj zemlji, bio bi slikom i riječju kroz literaturu slavljen na tisuće načina. No, ovako se mora posramljeno priznati da nigdje traga ni fotografiji ni razglednici prirodnih ljepota Učke. Mnogobrojni gosti Opatije dive 26 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

27 se Učki, no to divljenje iz podnožja jedini je njihov doživljaj, jer ih nitko ne animira na uspon. Ostatak članka autor opisuje veličanstveni pogled s vrha, ali i mogućnost uspona na Učku. Zaključuje o potrebi osnivanja turističke zajednice kojoj bi Učka bila prostor za korisne aktivnosti. Kao posebno zaštićena cjelina unutar Parka prirode Učka nalazi se Vela draga, koja je od godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. Vela Draga je kanjonska dolina dužine oko 2 kilometra bogata denudacijskim oblicima, od kojih se ističu visoki vapnenački stupovi, neki viši i od 20 metara. Vrlo su atraktivni za penjače, te su na nekim od njih i obilježeni penjački smjerovi. Vela Draga je poznata i po jednom vrlo značajnom arheološkom lokalitetu. Pupićina peć, špilja u Dragi detaljno je istražena u razdoblju od do Rezultati istraživanja bili su, kako kažu sami arheolozi, bogati iznad svih očekivanja. Život čovjeka na ovoj lokaciji bujao je od godina prije Krista pa sve do Rimske vladavine. Danas je Vela Draga prepolovljena željezničkom prugom Lupoglav Štalije građenom dobrovoljnim radom nakon Drugog svjetskog rata, koja je odnedavno nažalost postala nijemi svjedok nekih drugih vremena. Najveći građevinski pothvat novijeg datuma vezan za Učku je svakako cestovni tunel kroz Učku dužine 5062 metara, pušten u promet u rujnu godine. Izgradnja tunela otkrila je nevjerojatnom slučajnošću raskoš krša u utrobi Učke. Istražne bušotine za planirani tunel nisu ukazivale na predstojeće iznenađenje, te je kasnije (1977.) prilikom bušenja tunela u blizini spiljskog kompleksa u tunel prodrla voda što je iziskivalo detaljno speleološko istraživanje. Istraživanjem je otkrivena kaverna duža od 1400 metara, te da je tunel promašio spilju za 4 metra! Ovo krško iznenađenje iskorišteno je za kaptažu pitke vode koja se gravitacijski odvodi u vodoopskrbni sustav Opatije. Prava je šteta da taj speleološki raj nije dostupan javnosti. Vršni greben Učke Iz svega navedeno može se slobodno reći da je Učka lajtmotiv Istre i Kvarnera. Stalno je i nenametljivo nazočna i toliko toga posebnog i zanimljivog pruža, da slobodno možemo reći da predstavlja svojevrsnu destinaciju izvrsnosti. Stoga, svi koji nikad nisu posjetili Učku, neka to bez odgađanja učine. One koji su to već učinili ne treba pozivati, oni se uvijek iznova vraćaju sami. Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 27

28 ljekovito bilje Tekst: Vesna Pleše Foto: Arhiva SRČENJAK Liječi rane i srce Srčenjak (Polygonum bistorta L.) poznat je i po imenima jermen, kačji korijen, srčanik, trava od srdobolje, zmijino mlijeko. Ime je dobio po latinskoj riječi bis što znači dvaput, te torta što znački preokrenut, savijen u obliku slova s kao korijen biljke. Naziv polygonum dolazi od riječi polys - mnogo i gony - koljeno. Srčenjak se zove i stoga što su se korijenom biljke oduvijek liječile srčane tegobe. Srčenjak Opis biljke: višegodišnja je biljka koja naraste u visinu do jednog metra. Ima uspravnu, jaku i razgranjenu stabljiku. Listovi su veliki, s gornje strane tamnozeleni, s donje modrikasto zeleni, na rubu valoviti dok je peteljka trobridasta. Cvjetovi tvore klas - cvat ružičaste do crvenkasto bijele boje, na vrhu stabljike. Korijen je vodoravan, savijen u obliku slova S, plosnat i mesnat s dosta korjenčića. Plod je piramidalnog oblika. Vrijeme cvatnje: od svibnja do srpnja. Miris i okus: ugodnog je mirisa, sluzavog okusa Stanište: raste na brdskim livadama, obroncima, rubovima šume i uz putove. Branje i prerada: listovi se beru prije cvatnje, te suše na toplom i prozračnom mjestu. Korijen se vadi u proljeće čim se pojave prvi listovi, te u jesen poslije cvatnje. Očisti se od zemlje, izreže na tanke štapiće, te se suši u hladu na toplom i prozračnom mjestu. Sjeme se skuplja poslije cvatnje, tako da se režu cvjetni klasovi te se suši na toplom mjestu. Mladi listovi se koriste za jelo. Ljekovit sadržaj: sadrži emodin, tanine, sluzi, bjelančevine, vitamin C, karotin, treslovine. Ljekovito djelovanje: zahvaljujući visokom postotku tanina i škroba koje sadrži korijen, svojstva su mu da istovremeno steže i umiruje sluznicu, pa se koristi u liječenju tegoba sa sluznicom od usne šupljine do rektuma, - kod kožnih bolesti (za ispiranje nečistoća i infekcija kože, gnojnih rana, pomaže zarašćivanje rana), - bolesti grla i usne šupljine (upale, angine, afta, grgljanja i ispiranja grla, paradentoze, krvarenja zubnog mesa), - bolesti bubrega i mjehura (cistitis, infekcije), - bolesti krvi (malokrvnost), - zaraznih bolesti (kuge, ospica, variole.), Biljka u cvatu U narodnoj medicini srčenjak se najviše koristi u obliku čaja za liječenje svih vrsta upala usta i ždrijela, te za liječenje rana u obliku obloga ili djelomičnih kupelji. - kod bolova u prsima, - ženskih bolesti (za ispiranje kod bijelog pranja, kod jakog i obilnog krvarenja, u preventivi sklonosti pobačaja), - bolesti želuca i crijeva (gastritisa, čira na želucu, raka želuca, upale sluznice, raznih krvarenja, katara, fistula, za ispiranje debelog crijeva kod hemoroida i sl.), - raznih krvarenja (maternice, čira na želucu ili dvanesniku, mjehura, crijeva, bubrega, nosa). Čaj: jednu čajnu žličicu korijena močimo u 2 dl vode, od 4 do 6 sati, te procijedimo. Uzimamo dvije do tri šalice dnevno čaja na dan. Prašak: korijen usitnjen u prah uzimamo tri puta na dan koliko stane na vrh noža s malo vode ili čaja. Tinktura: 200 g usitnjenog korijena močimo u jednoj litri 70 postotnog alkohola, te procijedimo. Uzimamo tri puta na dan po 10 do 15 kapi tinkture s malo vode ili čaja. U narodnoj medicini srčenjak se najviše koristi u obliku čaja za liječenje svih vrsta upala usta i ždrijela, te za liječenje rana u obliku obloga ili djelomičnih kupelji. Upotrebljava se i za liječenje svih vrsta proljeva, koji su vezani uz pojavu truležnog vrenja i grčeva. Kontraindikacije: osobe oboljele od reume, gihta, bubrežnih kamenaca, i povišene želučane kiseline ne bi trebale uzimati srčenjak ni u kojem obliku. Osobe, pak, koje su sklone alergijama trebale bi izbjegavati dodir s biljkom da se ne bi pojavio foto-dermatitis. 28 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

29 Orahovke Orah (Juglans) Rod oraha obuhvaća dvadeset i jednu vrstu listopadnoga drveća iz porodice orahovki (Juglandaceae), rasprostranjenih u umjerenom području sjeverne polutke Stablo običnog oraha (Juglans regia) mala enciklopedija šumarstva Uovome tekstu obrađujemo obični, crni i sivi orah, vrste koje srećemo u našim šumama, voćnjacima, vrtovima i parkovima. Obični orah, pitomi orah (Juglans regia) je do 30 m visoko drvo, promjera do 2 m, široke i rijetke krošnje, rasprostranjeno na području Balkanskoga poluotoka, Male Azije, Irana, Afganistana, sjeverne Indije, Kine, Koreje i Japana. Kora je siva, do 2 cm debela, dugo tanka i glatka te uzdužno svjetlije isprugana; u starosti je uzdužno izbrazdana. Korijenski sustav je vrlo razvijen, s dubokom žilom srčanicom i mnoštvom postranoga korijenja. Izbojci su debeli, zelenkastosmeđi do sivosmeđi, nerijetko koljenčasti, goli i sjajni ili sitno dlakavi, često posuti svjetlijim lenticelama. Pupovi su zavojito raspoređeni, smeđi ili zelenkastosivi, s 2-4 fino dlakave, sivosmeđe ljuskice. Listovi su neparno perasti, dugi cm, naizmjenični, sjajnozeleni. Sastavljeni su od 5-9 eliptičnih do duguljasto jajastih liski sa šiljastim vrhom, dugih 6-12 cm i širokih 3-6 cm, karakterističnoga mirisa. Vršna liska neznatno je duža i na dužoj peteljčici. Cvjetovi su jednospolni, muški u prostranim, debelim, zelenkastim resama, dugim do 10 cm, na prošlogodišnjim izbojcima, cvatu u travnju, prije listanja. Ženski cvjetovi su pojedinačni ili u manjim skupinama po 2-4, na vrhovima ovogodišnjih izbojaka, cvatu u travnju i svibnju, poslije listanja. Plod je okruglasta koštunica promjera 4-5 cm, u početku sa zelenim i površinski glatkim plodnim ovojem (usplođem). Kad plod sazrije, usplođe nepravilno raspuca te ispušta drvenastu, svijetlosmeđu, tanku i površinski naboranu koštunicu, koja uzdužno puca na dvije polovice. Sjemenka je žućkastobijele boje, izrazito nepravilnog oblika i kvrgava, masna i hranjiva, s dosta orahovog ulja. Plod dozrijeva tijekom rujna i listopada, a drvo počinje plodonositi oko petnaeste godine, roditi svake godine pomalo, a obilno svake druge. Bez organiziranog uzgoja u Hrvatskoj - Obični orah je biljka koja raste u mješovitim listopadnim šumama, šikarama, a doživi starost i do 300 godina. Zahtjevan je prema tlu, a traži duboka, rahla i neznatno vlažna zemljišta, pretežito na vapnencu. Vrlo je osjetljiv na hladnoću, posebice mrazove. U Hrvatskoj je najviše raširen na brežuljkastim terenima Hrvatskoga zagorja, na području Požege, Koprivnice, Bjelovara, Daruvara, Kutine, Siska, Jastrebarskog, Ozlja. U Dijelovi biljke Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 29

30 istočnoj Slavoniji raste u okolici Vukovara i Iloka, a ima ga i u Baranji te u Istri i Dalmaciji (Split, Zadar). Njegova rasprostranjenost u nas više je zasluga povoljnih klimatskih i pedoloških uvjeta nego organiziranog uzgoja, jer se uzgaja na ekstenzivan voćarski način, pojedinačno ili u manjim grupama, a rjeđe u plantažama. U ondašnjem jastrebarskom Šumarskom institutu godine počelo se raditi na selekciji običnog oraha, a konačni je cilj bio ustanovljavanje hrvatske sorte i njeno širenje kao voćkarice te kao vrlo vrijednog šumskog drveta. Istraživanja su pokazala da dvije korištene bugarske sorte ne odgovaraju po svojim fenološkim značajkama kontinentalnom području Hrvatske. Široka uporabna vrijednost - Zbog izrazito razgranatoga korijenskog sustava i duboke žile srčanice te guste krošnje, obični orah je značajan za sprječavanje erozija i klizišta. Ubrajamo ga među najznačajnije vrste drveća u svijetu, a nijedna od njih ne daje toliko dragocjenih proizvoda. Naime, osobito je cijenjen zbog svoje široke uporabe u ishrani, medicini, farmaciji, prehrambenoj, drvnoj i kožnoj industriji, no nijedna drvenasta vrsta u Hrvatskoj nije toliko zapostavljena. Orahovo drvo vrlo je traženo u drvnoj industriji, a njegovi furnirski trupci imaju posebnu ekonomsku vrijednost te su skuplji od hrastovih. Crni orah (Juglans nigra) je do 50 m visoko šumsko drvo ravnoga debla, promjera i do 3 m, koje potječe iz istočnoga dijela Sjeverne Amerike. Karakteristično je njegovo vitko stablo s visoko smještenom krošnjom, neznatno užom i manjom od krošnje običnog oraha. Kora debla je siva, u starijoj dobi duboko uzdužno izbrazdana. Izbojci su debeli, smeđi te obrasli bjelkastim do žućkastosivim, čekinjastim dlačicama. Pupovi su lisni i cvjetni, sa svjetlosmeđim ljuskicama i zavojito su razmješteni. Vršni su pupovi sitniji nego kod običnog oraha. Listovi su neparno perasti, aromatični, dugi cm, sastavljeni od jajastih do kopljastih liski, dugih 6-12 cm i 2,5-3 cm širokih. One su šiljastoga vrha, fino i nepravilno napiljenoga ruba i asimetrične osnove, a vršna liska nerijetko nedostaje ili je izrazito mala. Cvjetovi su kao kod običnog oraha, no muške rese i njuške tučkova su vitkije. Vrijeme cvatnje je od travnja do lipnja. Plod je okruglasta koštunica velika 4-5 cm, s Vrijedni furnirski trupci crnog oraha (Juglans nigra) Kultura crnog oraha sa cerom (starost približno 90 godina, šumarija Vukovar) debelim plodnim ovojem koji je u početku svjetlozelen, kasnije crn i ne raspucava se nego istrune. Drvenasta ljuska koštunice je smeđecrna, debela i vrlo tvrda, uzdužno sitno i nepravilno izbrazdana. Na jednu je stranu kratko ušiljena, a jezgra je mala (2,5-4 cm) i jestiva. Stabla počinju plodonositi u starosti 8-10 godina. Kulture crnog oraha u hrvatskome Podunavlju - Crni orah raste u nizinama, najbolje na vrlo svježim, dubokim i bogatim, ilovastim tlima, uz riječne doline. Čiste sastojine tvori uzduž riječnih obala, ne podnosi zasjenu, a otporan je na niske temperature. Na europski kontinent prenesen je početkom 17. stoljeća te je široko rasprostranjen po kulturama, parkovima i drvoredima. Ima lijep vanjski izgled (habitus), brzo raste i rijetko je izložen napadima bolesti, štetnika i divljači. S pravom se smatra jednom od značajnih europskih egzotičnih listača, a u nas ga susrećemo po parkovima i kulturama. Najpoznatije kulture crnog oraha u Hrvatskoj su na području južno od Dunava, na potezu Vukovar Ilok, a najstarije su osnovane još godine. Nalaze se u pojasu lužnjakovo - grabovih šuma. U hrvatskome dijelu Podunavlja, u vukovarskom kraju, ima ih oko ha, a između redova crnog oraha unošeni su lužnjak, cer, obični grab, lipe i neke druge vrste drveća. Poslije Domovinskog rata ovaj se orah unosi na devastirane i zašikarene površine, a najbolji razvoj postigao je upravo na području kojim upravlja šumarija Vukovar. Korištenjem kvalitetnoga sjemena i osnivanjem klonske sjemenske plantaže može se dobiti kvalitetna oblovina. Osim na vukovarskom području, kulture crnog oraha u nas nalazimo u Baranji (šumarija Darda, 160 ha), a neznatno je primiješan u šumama na našičkom, zagrebačkom, koprivničkom, bjelovarskom i novogradiškom području. Tehnička iskoristivost crnog oraha je uz 80-godišnju ophodnju vrlo velika, na stranom tržištu postižu se izvanredne cijene, a osim debla, koristi se korijen i plod. Sivi orah (Juglans cinerea) je do 30 m visoko stablo istočnoga dijela Sjeverne Amerike, koje je po uzrastu, krošnji i boji kore slično crnom orahu. Kora je siva, duboko izbrazdana, u brazdama žute boje. Izbojci su srednje debeli, sivosmeđi ili sivi, pokriveni sitnim dlačicama i svjetlijim lenticelama. Pupovi su otklonjeni od izbojka, pokriveni mnoštvom ljuskica. Listovi su izrazito krupni, dugi cm, dlakavi s obje strane, sastavljeni od duguljasto kopljastih liski (6-15 cm). Ženski cvjetovi su po 6-8 zajedno. Plodovi su sjedeći, na zajedničkoj dršci, duguljasto jajoliki (elipsoidni), dugi 7-10 cm, sa svjetlosivim ovojem koji se ne raspucava nego na plodu istrune. Koštunica je drvenasta, crna, oštro izbrazdana, s osam uzdužnih bridova, ušiljena, sastavljena od dvije polovice, s malom, nejestivom jezgrom. Ovaj orah ima skromnije zahtjeve na stanište od crnog oraha, podnosi pliće i slabije tlo, veću zasjenu, otporniji je protiv mrazeva. Po vrijednosti drveta zaostaje iza crnog oraha. Tekst: Ivica Tomić Foto: Arhiva, Monografija Crni orah u Podunavlju 30 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

31 Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 31

32 Na tragu lovstvo Tekst: Zoran Timarac Foto: Arhiva Tragovi srnjaka i srne UHrvatskoj među krupnom divljači i divljači visokog lova, odnosno među divljim papkarima, srneća je najbrojnija i najrasprostranjenija. Može se naći od nizina do visokih planina. Ponajprije je stanovnik rubova šuma, dijelova s čistinama, šikara i rijetkih šuma s gustim podrastom. Najviše je ima tamo, gdje se šume smjenjuju s manjim obradivim površinama. Na takvim mjestima, postavši uslijed uznemiravanja prividno noćna životinja, zaklon nalazi i u najgušćim šumama. U novije vrijeme, stvaranjem velikih ratarskih površina, nastao je ekotip tzv. poljske srne. Cijele godine žive na poljima, nalazeći tu obilje hrane, istina jednoličnije nego u šumi. Prednost je mir koji tu nalazi, a sigurnost zaklona šume zamijenjena je dovoljnom udaljenošću na preglednom terenu ili zaklonom visokih usjeva. U posljednje vrijeme srneća divljač se približava naseljima nalazeći, ako ne veći mir, a ono veću sigurnost i bolje prehrambene uvjete. Najčešći tragovi te divljači su otisci nogu, tj. papaka. Papci srneće divljači imaju neke osobine, po kojima se razlikuju od papaka običnog jelena i jelena lopatara. Prije svega su znatno manji, uži, a blazina pete je izduženija. Pete sežu samo do oko trećine dužine papaka i završavaju dugim istupom u udubljeni i orožnjeni prednji dio stopala. Zapapci prednjih nogu su smješteni relativno nisko i njihova rožina je okrenuta za 180 stupnjeva u odnosu na rožinu papaka. Zapapci stražnjih nogu su smješteni više i njihova rožina je okrenuta nešto u strane. Prema veličini otisaka papaka obično se ne može raspoznati radi li se o srnjaku ili srni. Samo oko 5 cm dugački otisci mogu pripadati srnjaku. Otisak prednje noge ima uski ovalni oblik, oba papka su dugoljasta i malo otvorena. Mjeri 3,5 do 4,5 cm u dužinu i oko 3 cm u širinu. Otisak stražnje noge je samo malo manji, ali su vrhovi papaka zatvoreniji. Ako nije uznemiravana, srneća divljač se kreće polaganim, spokojnim korakom, čija dužina je u rasponu od 60 do 90 cm. Širina koraka se kreće od 8 do 15 cm, U nizu otisaka pojedini od njih su koso postavljeni u odnosu na pravac kretanja. Srnjak po pravilu ima širi korak od srne, ali se pri bržem kretanju širina koraka smanjuje, pa je vrlo teško utvrditi je li trag ostavio Srneća divljač mnogo se bolje prilagodila kultiviranoj sredini od drugih divljih papkara i s njom treba računati kao s trajno prisutnom divljači. Zbog toga se s tragovima srneće divljači često srećemo u šumama, na poljima i u blizini ljudskih naselja. srnjak ili srna. U mekoj podlozi se pri koračanju papci duboko otiskuju, pa se vide i otisci zapapaka. Potječe li trag od srnjaka ili srne može se sigurno utvrditi samo na nekim mjestima. Ako je kraj stabalaca, na kojima je srnjak čistio rogovlje od lika ili obilježavao teritorij, samo jedna vrsta tragova, onda su nedvojebno srnjakovi. Na mjestu mokrenja tragovi mokraće kod srnjaka su između otisaka prednjih i stražnjih mogu, dok su kod srne između, odnosno iza stražnjih nogu. U tragovima krda srneće divljači najkrupniji otisci papaka će najvjerojatnije pripadati srnjaku. Kada srneća divljač izlazi predvečer na pašu, pridržava se po pravilu ne samo mjesta, nego i vremena. Lovočuvar ili lovac koji prati tu divljač, može to potvrditi. Ta činjenica je važna za lov, ali i za čitanje tragova. Kada se primjerice, osmotri divljač s visoke čeke ili iz dobrog zaklona na tlu, može se približno odrediti starost i s time usporediti veličinu otisaka, a na snijegu i njihov raspored. Pri laganom kasu u plićem snijegu ostaju dvostruki otisci prednjih i stražnjih nogu, a na njima su izvučene brazde zapapaka. Kod izrazito laganog kasa srneća divljač podiže noge samo malo i vrhovima papaka para u snijegu usporedne brazde. Ako je kas polagan, a podloga relativno tvrda, oba papka ostaju stisnuta, otiskuju se skoro paralelno jedan pored drugog i ne šire se. Kreće li se srneća divljač kasom po mekšoj podlozi, blatu ili snijegu, dvostruki otisci nogu su mnogo jasniji. Papci prednjih nogu, posebno njihovi vrhovi zabadaju se u podlogu relativno duboko i šire se tako daleko da među njima nastaje veliki razmak - do 1,5 cm širok. Stražnje noge na razne načine nagaze taj otisak. Radi li se o zakoraku, otisak stražnje noge je takav da se papci ne šire nego leže skoro usporedo. Cijeli otisak stražnje noge je skoro za četvrtinu uži od otiska prednje noge. 32 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

33 Pri galopu se opet stražnje noge stavljaju u otiske prednjih ili ih samo neznatno prelaze i nastaje dvostruki otisak tipa prekoraka ili četveropetni trag. Dužina koraka u galopu se produžuje i dostiže 100 do 130 cm, pri čemu se širina koraka nešto smanjuje. Ako je srneća divljač uplašena, ako je goni pas ili divlji grabežljivac, spašava se brzim bijegom dugim skokovima. Stražnje noge su prebačene duž prednjih daleko naprijed, na tlo su spuštene malo koso jedna pored druge, a za njima ostaju otisci prednjih nogu. Pri skokovima divljač se spušta na tlo znatnom snagom, papci se šire na 3 do 4 cm. Kada papci padaju na podlogu pod oštrim kutom, zapapci se mogu otisnuti i na tvrđem tlu. Kao i drugi divlji papkari na visokim nogama, i srneća divljač spada u dobre skakače. U kretanju skokovima dužina skoka može biti do 6 m, odnosno ta divljač može preskočiti prepreku i preko 1,5 m visine Posebni tragovi nastaju u vrijeme parenja srneće divljači u srpnju i kolovozu. Kada se srnjak približi srni spremnoj za parenje, počne je tjerati ravno bez obzira na prepreke, lovi je oko grmlja, većih busena trave, stogova sijena... U lovištima se u to vrijeme i na takvim mjestima mogu vidjeti ugaženi tragovi, koji govore kako je u tijeku parenje srneće divljači. Rogovlje srnjaka doraste i okošta na kraju ožujka ili u travnju. Kada je rogovlje pri kraju razvoja, ono okošta i kasnije dok ga srnjak nosi, ostavlja njime razne tragove na području na kojem živi. Nakon okoštavanja se sasuši liko te srnjak osjeća jak svrbež, pa skida liko stružući rogovljem o stabalca, granje i grmlje. To čini sve dok sasvim ne očisti rogovlje. Srnjak pojede veći dio skinutih osušenih traka, pa se ostaci lika teško mogu naći. Već kada srnjak čisti rogovlje, ostavlja mirisne i vidne teritorijalne oznake. Srnjak ima ispred i između rožišta mirisnu žlijezdu, koja je posebno aktivna u proljeće i ljeto. Udaranjem rogovljem i trenjem te žlijezde o stabalca, granje i grmlje, srnjak ostavlja i mirisne tragove. Time upozorava druge srnjake da je vlasnik teritorija. Na to upućuju i vidni tragovi, koji nastaju guljenjem kore i lika do samog drveta i lomljenje grana i grančica. Vidni tragovi su i od kopanja zemlje prednjim nogama, kojeg nema kod čišćenja rogovlja. Srnjaci ne čiste i ne obilježavaju svoje teritorije na suhim, nego samo na živim drvenastim biljkama. Tamo gdje ima više srnjaka, Sileueta srnjaka, trag kretanja korakom i otisak stražnje lijeve noge Silueta srne, trag kretanja skokovima i otisak desne prednje noge Papci i zapapci prednje (a) i stražnje noge (b) češće dolazi do oštećivanja drvenastih biljaka. Srnjaci udaraju rogovljem i po većim i čvršćim zeljastim biljkama. Naročito to važi za poljske srnjake, koji nemaju na izbor drveća i grmlja. Srnjak ostavlja tragove rogovljem kada se kreće. Njegovo rogovlje nije tako veliko kao jelensko, pa su ti tragovi rjeđi i manje uočljivi. Srneća divljač ne pase odreda kao jelenska nego bira što će pojesti što tragove paše čini manje uočljivim. Hrani se mekom hranom - zelene ili suhe zeljaste biljke i okopavine, žilavom - izbojci, izdanci i kora drvenastih biljaka, tvrdom (teški šumski plodovi) i balasnom (neprobavljive tvari koje imaju određenu ulogu u procesu probave iglice četinjača). Zbog svog načina prehrane srneća divljač rijetko čini štete na usjevima i one obično nisu velike. U šumama rijetko kada glođe koru sa stojećih stabala i ne guli je u trakama kao jeleni. Radije s ležećeg drveća glođe koru, naročito zimi a po tragovima zuba može se utvrditi radi li se o srnećoj divljači. Zimi za dubokog snijega rado se sklanja od vjetra i snijega pod kakvu četinjaču. U takvom zaklonu ostaje duže vrijeme i hrani se iglicama i grančicama tog drveta, dokle može dosegnuti. Srneća divljač može načiniti veće štete u šumama odgrizanjem vrhova mladih drvenastih biljaka, a to mogu biti i sadnice. Kao i kod drugih preživača, od srneće divljači svojstven trag odgrizanja izbojaka, izdanaka i stabalaca, zato što u gornjoj čeljusti nema sjekutića. Odgrizeno je koso samo do polovine debljine, a dalje je otrgnuto i raščijano. Ako je otrgnuto stražnjim zubima, ostatak je znatno ražvakan i raščijan. Za razliku od preživača, od zečeva i divljih kunića, ostaje kos i gladak rez. Izmet srneće divljači ima oblik ovalnih bobica, koje su 10 do 16 dugačke i 7 do 10 mm široke. Nekada su skoro okrugle, a s jedne strane imaju mali šiljak. Boja izmeta je crna li smeđa, a u svježem stanju je sjaja. Ljeti izmet sadrži više vode, mekši je i pojedini brabonjci su zbijeni tako čvrsto da i poslije padanja na tlo zadrže oblik većeg valjka ili grudice. Zimi je izmet više suh i pojedini brabonjci se lako odvajaju jedan od drugog. Tragovi srnjaka su i odbačeni rogovi. U vrijeme odbacivanja se mogu naći na mjestima, gdje se srnjaci češće zadržavaju, primjerice, uz hranilišta i solila ili tamo gdje su skakali ili zapeli o kakvu granu. Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 33

34 Prijelaz oblačne šume u vilinsku šumu Cordillera Villacamba). Na otoku Isla Margarita u Venezuelanskim Karibima ta granica je smanjena na 800 m. Često su to visine i više od metara. Jedino tropska klima omogućuje uopće rast šume na ovim visinama. No, dok u nizini vlada temperatura od prosječnih 25 C, na ovim visinama temperatura može pasti i ispod 10 C, a ponekad i sasvim blizu nule. Također, vrlo je važna ekspozicija. Istočne padine Anda bogate su padalinama te dakako kišom, a zapadne su gotovo gole. Vlažan zrak dolazi s istoka, iz Amazone te se skoro sva voda ispusti na visinama (kako se zrak hladi i voda kondenzira). Jedan od najbolje istraženih vilinskih šuma upravo su u tropskom pojasu Latinske Amerike. Visoka zračna vlaga izvor je vode, ali ujedno i ograničuje insolaciju. Posljedica toga je gotovo stalna magla i značajno smanjena količina svjetla te niža temperatura. Biljkama je na raspolaganju premalo energije pa je zato rast sputan i stoga većina drveća nije viša od dva metra. Visoka vlaga također otežava transpiraciju, a time posredno i unos hranjivih mineralnih tvari. Vjetar je na ovim visinama jedan od presudnih čimbenika. Na još većim visinama, prema metara, on je možda presudni faktor koji određuje granicu šume, zajedno s još nižim temperatutropske šume Tekst/foto: Goran Šafarek VILINSKA ŠUMA Šuma nastala pod zanimljivim ekološkim uvjetima Nekako neprimjetno, planinska se tropska kišna šuma onako osebujna, oblačna (posebni tip planinske kišne šume) počela mijenjati. Velika stabla ustupila su pred onim manjim, a kvrgava debla zamijenila su ona ravna. Penjačice i lijane (drvenaste penjačice) pomalo su gubile primat pred mahovinama i lišajevima. Ove primitivne biljke skoro potpuno omataju većinu grana pa se kora niti ne vidi. Mahovina vlada ne samo u visini već i na tlu. Debeli tepisi ovih biljčica prostoru se široko po šumskom podu i noga ponekad propada kroz njih. I onda stabla postaju još niža i kržljavija. I ne samo to, postaju gotovo neprelazna prepreka, poput naše klekovine bora krivulja. Neka su od tih stabala i grmlja tek visine čovjeka pa se odjednom otvara širok prostor, ali gusta magla sprečava bilo kakav pogled nadaleko. Zbog ovog misterioznog ugođaja znanstvenici su prozvali ovakvu visokoplaninsku kišnu šumu vilinskom šumom (eng. elfin forest). Glavni ekološka odrednica vilinskih šuma je klima i dakako nadmorska visina. Većina vilinskih šumama smještena je na planinama u tropskim krajevima. U NP Monteverde u Kostariki te šume počinju na m/nv, u Andama preko m/nv (Peru, Gusta vilinska šuma Oblačna šuma 34 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

35 Najviši pojas većine tropskih šuma čine tajnovite vilinske šume. To su ekstremna staništa zakržljalog drveća. Neka su od tih stabla i grmlja tek visine čovjeka pa se odjednom otvara širok prostor, ali gusta magla sprečava bilo kakav pogled nadaleko. Zbog ovog misterioznog ugođaja znanstvenici su prozvali ovakvu visokoplaninsku kišnu šumu vilinskom šumom. rama. Ipak, u vrlo gustom drveću on prilično gubi snagu. Geološka podloga također može biti vrlo važan ekološki čimbenik, pogotovo što su ostali uvjeti već uvelike nepovoljni. Primjerice, na Borneu šuma naglo nestaje na ultramafičnom tlu na kojem preostaju visoko specijalizirane vrste poput biljaka vrčonoša i orhideja. To je tlo siromašno fosfatima, ali bogato željezom, silikatima i metalima. Ponekad je teško uopće vidjeti tlo koje je u potpunosti prekriveno isprepletenim korijenjem. Tlo je također najvećim dijelom godine natopljeno vodom što je nepovoljno za raskošan rast. Dok je jasno iz općenitih ekoloških uvjeta da je smanjena količina energije za rast, koji niže temperature i vjetar dodatno ograničavaju, postoji međutim paradoks. Što dovodi do pojave radikalnog zakržljalog rasta u vilinskim šumama, no ne i u oblačnim šumama slične nadmorske visine čija stabla su visoka preko tridesetak metara u prosjeku? Je li to nadmorska visina? Neke oblačne šume rastu na mnogo većim nadmorskim visinama nego vilinske šume. Primjerice, raskošna oblačna šuma na Novoj Gvineji raste na m/nv, a hrastova šuma čak na m/nv u Cerro se le Muerte (Kostarika). Je li u tlu odgovor? Tlo u Monteverdeu je vrlo kvalitetno, a visine nisu velike, a opet je šuma zakržljala. Je li to (relativna) niska temperatura i visoka vlaga? Sekvoje u planinama sjeverne Kalifornije rastu u stalnoj magli, ali su svejedno jedne od najviših stabala na svijetu. Temperature u oblačnoj šumi na Uluguru planinama u Tanzaniji su niže nego u većini vilinskih šuma, a dodatno su i dnevne - noćne razlike vrlo velike. Primjerice, vilinska šuma u Puerto Ricu stvara godišnje 4 tone po hektaru biomase (od čega 400 kg drvne mase) što je 10 puta manje nego u nizinskoj tropskoj kišnoj šumi. To se vidi najbolje u takozvanim forest gap, rupama u šumi nastalim padom stabla ili antropogenim utjecajem. Šuma se ondje vrlo sporo regenerira, svega 1% brzine u nizinskoj tropskoj kišnoj šumi. Biljke stoga čuvaju lišće (koje je skupo za proizvesti) mnogim sekundarnim tvarima metabolizma, odnosno otrovnim tvarima koje odvraćaju biljoždere. Te tvari neminovnim truljenjem dolaze u tlo i pogoršavaju njegovu hranjivost. Pokrenut je Rododendroni u cvatu Orhideja začarani krug koji održava produktivnost šume vrlo niskom. Zato se regeneracija šume dešava ne iz sjemenki u tlu, već iz panjeva. Vjetar je u rezervatu Monteverde u Kostariki glavni razlog kržljavosti drveća, a ne nedostatak mineralnih tvari te se šuma regenerira iz sjemena u tlu. Krošnje su u vilinskim šumama guste, također i listovi, usmjereni nagore. To je moguća prilagodba za očuvanje topline, važan uvjet za fotosintezu i transpiraciju. Također, skoro sve grane su uspravne za razliku od tipičnih kišobranastih krošanja u nizinskih kišnih šuma. To je također prilagodba za optimiziranje korištenja hranjivih tvari, odnosno minimiziranje odbacivanja žive tvari. U nizinskih šuma, kako drvo raste, niske vodoravne grane zbog sjene propadaju, odnosno drvo ih odbacuje. Okomite grane drveća vilinske šume samo se produže (koliko god sporo), a produživanje se mjeri u metru, dva, a ne deset ili dvadeset metara kao u nizinskih vrsta. Ukratko, znanstvenici se još trude na egzaktan način odgovoriti na pitanje zašto su vilinske šume zakržljale u rastu. Vilinska šuma kao i mnogi ostali ekstremni ekosustavi imaju slabu biološku raznolikost, iako doprinose globalnoj biološkoj raznolikosti posebnim vrstama. Malo vrsta podnosi ovakve specifične uvjete, ali zato zbog slabe konkurenciju imaju veliku brojnost. U tropskom planinskom području Latinske Amerike dominiraju vrste Podocarpus, Clusia i Gynoxys. Na Borneu, vilinsku šumu predstavljaju zajednicu rododendrona i crnogorice. Rhododendron ericoides stvara predivne ružičaste cvjetove dok Rhododendron buxifolium velike crvene. U doba cvjetanja (ožujak i travanj) cijela se šuma šareni od njihovih cvjetova. U Maleziji (u NP Gunong Ulu Kali) poznate su vilinske šume s dominacijom Leptospermum flavescens i Dacrydium comosum (četinjača). U Africi, planina Mt. Kenya može poslužiti kao primjer. Na velikim visinama (do m) rastu guste i bujne šume bambusa (primjerice, na Kilimanjaru su one gotovo nestale zbog aktivnosti ljudi). Iznad te zone počinje ( m) vilinska šuma (ili kako se za Afriku upotrebljava upper montane forest). Stabla su visoka metara, s neravnom granama i vrlo razgranatim krošnjama. Dominantna vrsta je istočnoafrički cedar (Juniperus procera), a nalazimo još rašireni Hipericum revolutum sa svojim velikim žutim cvjetovima te robusni Hagenia abyssinica (Rosaceae). Šuma je gusta, ali nije strukturirana po visini pa dosta svjetla dolazi do tla. Stoga je razvijen i gust prizemni sloj, pogotovo slonovske trave (Eleusine jaegeri), čvrste biljke koja raste u busenovima. Ta šuma ponekad podsjeća na održavani park. Vilinske šume nalazimo i u umjerenom klimatskim pojasu s mnogo padalina i dakako manjim nadmorskim visinama. U Sjevernoj Americi je pacifička obala vrlo vlažna, sjeverno od grada Seattla u Sjedinjenim američkim državama preko Vancouvera u Kanadi. Primjerice u Henry Cowell Redwoods State Parku raste vilinska šuma s dominantnim vrstama Cupressus pigmaea i C. sargentii. Južnije, u Kaliforniji (zaljev Morro) prostiru se, također, vilinske šume. Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 35

36 Tekst: Vesna Pleše Foto: Arhiva europsko šumarstvo SLOVAČKA Šumarska akademija osnovana je Tatre Slovačka je djelomično planinska zemlja, a najveći dio površine zauzimaju Karpati, koji se protežu u širokom luku od jugozapada do granice s Ukrajinom na istoku. Sastoje se od niza planinskih lanaca, međusobno odvojenih zavalama i riječnim dolinama. Unutrašnji Karpati dijele se na Visoke i Niske Tatre te Rudogorski pojas. Visokotatranski pojas čine planine Mala Fatra (1709 m), Mali Karpati i Visoke Tatre s najvišim vrhom u Slovačkoj Gerlachovsky štit (2655 m). Niskotatranski pojas obuhvaća planine Tribeč, Velika Fatra (1592 m) i Niske Tatre (2043 m). Na jugu se nalazi Slovačko rudogorje s vulkanskim gorama Štiavnica (1009 m) i Krupina (643 m). Nizinski dio zemlje nalazi se na jugozapadu uz rijeku Dunav, a važnije rijeke u Slovačkoj su Vah, Hron, Tisa i Morava. Od km2 površine Slovačke pod šumom se nalazi 40 posto površine ili ha. Na gospodarske šume otpada 69,9 posto, na zaštitne 17 posto i šume posebne namjene 13,1 %. Prema strukturi vlasništva 61 % su državne šume, 40 posto nedržavne (općinske 9 posto, crkvene 2 %, šume poljoprivrednih zadruga 6 %, te zemljišne zajednice 22 %. U nižim predjelima prevladavaju listopadne šume hrasta i crnog graba, na visinama između 500 i 1200 m bukva, smreka i jela, između 1200 i 1500 m šume smreke, iznad 2300 m alpska travnata vegetacija. Uz navedene zastupljene su i neke druge vrste drveća poput crnike, ariša, graba, javora i jasena. Sade se i vrste poput duglazije, bagrema, američke topole, pitomog i divljeg kestena, te johe. U Slovačkoj se šumarstvo kao djelatnost kroz povijest razvijala paralelno s rudarstvom. Počeci gospodarskog upravljanja šumama započinju Uredbom kralja Žigmunda o korištenju šuma za Šuma uz rijeku Belu 36 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

37 potrebe rudarstva. U daljnjem razvoju gospodarenja slovačkim šumama najveću ulogu imaju Banskobistrički šumski propisi cara Maksimilijana iz Odlukom carice Marije Terezije U Banskoj Stiavnici osnovana je Akademija rudarstva i šumarstva. Godine odvaja se od rudarske akademije šumarska, koja je bila prva u svijetu te vrste, osnovao ju je Heinrich David Wilkens, jedan od utemeljitelja modernog šumarstva u ovoj zemlji. Na toj Akademiji znanje su stjecali šumari iz cijele Europe. Godine utemeljen je i Šumarski institut koji se uz izučavanje šumarskih znanosti bavio i uzgajanjem i unošenjem stranih vrsta drveća u zemlju. Iz istog tog razloga je osnovan u Kysihbly kod Banske Stiavnice šumarski arboretum. U novijoj Slovačkoj povijesti i novim ustrojem državne vlasti od 1. siječnja promijenio se i način gospodarenja šumama u ovoj zemlji. U novoosnovanoj državi najviši organ državne uprave za šumarstvo je Ministarstvo poljoprivrede - sekcija šumarstva koja rješava strateška i koncepcijska pitanja ove grane djelatnosti, zakonske uvjete te suradnju s drugim ministarstvima. Regionalni uredi državne uprave za šumarstvo kontroliraju poštovanje pravnih propisa, odobravaju gospodarske planove, proglašavaju zaštitne šume i šume posebne namjene. Šumarski uredi (inspekcije) su organi državne uprave prvog stupnja,kontroliraju i usmjeravaju izvođenje radova u šumarstvu, prate šumarske evidencije i sl. Uređivanje šuma povjereno je Lesoprojectu u Zvolenu, njima upravlja Sekcija šumarstva pri resornom Ministarstvu. Državnim šumama upravlja Generalna direkcija u Banskoj Bistrici, postoji 26 šumarskih zavoda (to bi bile naše uprave šuma), imaju 105 šumarija i dva specijalna zavoda za sjemenarstvo i mehanizaciju. Ukupna drvna zaliha iznosi 450 milijuna m 3, dok je godišnji etat oko 6,4 milijuna m 3. Od bjelogorice najviše se sječe bukva i hrast, kod crnogorice jela, smreka i bor. Svi poslovi na iskorištavanju šuma su od privatizirani. Iz šume se 93 postotaka drvnih sortimenata izvuče uz pomoć traktora, 3 % žičarama i 4 % konjima. Gotovo 60 % prodaje drvnih sortimenata planira se na razini generalne direkcije državnih šuma, a oko 40 % distribuiraju sami šumarski zavodi uglavnom lokalnim pilanarima i proizvođačima papira. Domaća drvna industrija koristi gotovo 97 % sirovine iz slovačkih šuma. Od toga dio drva koristi se za proizvodnju furnira i iverice, a dio u energetske svrhe. U slovačkom šumarstvu radi oko ljudi. Udruga šumovlasnika osnovana je u Slovačkoj Do imala je 670 kolektivnih članova (udruga) i 1700 individualnih članova. Članovi udruge šumovlasnika upravljaju s oko Bukove šume u Slovačkoj Od km 2 površine Slovačke pod šumom se nalazi 40 % površine ili ha. Od toga na gospodarske šume otpada 69,9 %, na zaštitne 17 posto i šume posebne namjene 13,1 % ha šuma. Udruge šumovlasnika članice su Državnog fonda za unapređenje šumarstva i savjetodavnog vijeća pri Ministarstvu poljoprivrede. Studij šumarstva organiziran je na Šumarskom fakultetu sveučilišta u Zvolenu. Studij traje pet godina i ima sljedeća usmjerenja: prirodni okoliš, uzgoj šuma, zaštita šuma i upravljanje, šumarsko inženjerstvo, iskorištavanje šuma i mehanizacija, upravljanje šumama i geodezija. Srednje šumarske škole nalaze se u mjestima: Banska Štiavnica, Liptovsky, Hradok i Preševo. Slovačka ima devet nacionalnih parkova: Tanap, Pieninsky NP, Niske Fatre, Slovački raj, Male Tatre, Moravsku planinu, NP Poloniny, Velike Tatre i Slovački kras. Ukupna površina nacionalnih parkova iznosi ha. Posebne prirodne znamenitosti ove srednjoeuropske zemlje su karpatske prašume bukve. Primjer su nedodirnutog kompleksa šuma koje se sastoje od 15 zaštićenih područja u Sjevernim Karpatima (dio u Ukrajini i dio u Slovačkoj). Od upisane su na Unescov popis svjetske prirodne baštine u Europi. Pravi raritet ove zemlje su i šume tise koje ovdje tvore i čiste sastojine. U šumama u okolici Banske Bistrice, na nadmorskoj visini od 450 do metara raste na površini od ha oko stabala tise. U zemlji je evidentirano oko lovišta, prosječna im je površina oko ha. Uz vuka, medvjeda, risa, u lovištima obitavaju i životinje poput jelena, srnjaka, muflona, divlje svinje, divokoze, dabra i sl. Najvećim uspjehom slovačkog šumarstva i lovstva smatra se ponovo uvođenje europskog bizona u slovačke šume. Prvi put je uveden u Slovačku u blizini grada Topolčianky na površini od 27 ha. Spada među najveće europske kopnene sisavce, živi u divljini na Kavkazu i u poljskim Beskydy planinama. Dosegne težinu od 600 do 800 kg. Slovačka ima preko 450 poznatih vrsta vodozemaca, ptica i sisavaca te oko vrste vaskularnih biljaka, od čega su 2,9 % endemi. Gerlachovsky štit Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 37

38 Tumul u šumi Jasenova povijest Tekst/foto: dr. sc. Goran Jakovljević ŠUMA JASENOVA Posljednje počivalište nepoznatih ratnika iz daleke prošlosti Šuma, koja se nalazi 23 km istočno od Bjelovara, nalazi se na ravničastom terenu, srednje je gustoće i u njoj prevladavaju grab i hrast. Na južnom rubu šume još godine arheolog - amater Đuro Jakšeković iz Drljanovca uočio je devet brežuljaka elipsastog oblika i različite visine, koji nikako nisu mogle biti prirodne tvorevine, ali su tek sustavna arheološka iskopavanja započeta godine ponudila rješenja ove zagonetke radi se o groblju i specifičnom načinu pokopavanja karakterističnom za razdoblje od brončanog doba do antike. Temeljni način pokapanja pokojnika u tom vremenskom razdoblju bio je spaljivanje. Tijelo pokojnika spaljeno je na lomači, a njegov pepeo sakupljen u žaru (urnu) s poklopcem i položen u zemlju. Okolo žare mogu biti stavljene i druge manje posude u kojima se našlo sve ono za što se smatralo da će trebati pokojniku na drugom svijetu (hrana, piće, mirisi i sl.), a sve je to ovisilo o statusu u društvu i bogatstvu pokojnika. Žara se mogla jednostavno ukopati u zemlju ili položiti u ograđenu grobnu komoru u zemlji ili iznad nje. U potonjem slučaju na grobnu komoru ili mjesto ukopa nabacivan je debeo sloj zemlje u obliku humka. U šumi Jasenova do danas su istražena tri humka: jedan je bio potpuno prazan (bez materijalnih ostataka), u drugom je registriran debeli sloj spaljene zemlje i komadića ugljena s nekoliko ulomaka izgorjele keramike, dok su u trećem osim ugljena i Što biste pomislili da na nekom ravničastom terenu odjednom ugledate neke čudne zemljane humke pokrivene travom, različitih visina, okruglih ili ovalnih oblika i sl.; prva pomisao vjerojatno bi bila da je to prirodna tvorevina slučajno nastala baš na tom mjestu ili da je, u najboljem slučaju, tu netko iz nepoznatih razloga navezao zemlju. Takvi najlogičniji odgovori najčešće su i pogrešni, o čemu svjedočimo i arheološkim lokalitetom iz šume Jasenova kraj Slovinske Kovačice u općini Nova Rača kraj Bjelovara. keramike pronađene i spaljene ljudske kosti. Analiza C14 provedena na zagrebačkom Institutu Ruđer Bošković riješila je enigmu starosti riječ je o nalazima iz 13. st. pr. Kr., odnosno o razdoblju brončanog doba. No, posao ni izdaleka nije gotov. Iako imate ovako važan podatak, vi to sve morate staviti u određeni širi kontekst i ispričati priču. Brončano doba na području čitave Europe (to je vrijeme od pojave legure bronce do pronalaska željeza, odnosno cca g. pr. Kr.), obilježeno je mnogim društvenim turbulencijama i velikim migracijama stanovništva. U srednjouropskom kulturnom krugu možemo ga grubo podijeliti na tri faze, u kojima dominiraju različiti načini ukopa pokojnika, naravno, s nizom lokalnih kulturnih grupa. U najstarijoj fazi pokojnici se pokapaju u zgrčenom stavu, a u mlađoj se spaljuju i pepeo stavlja u žare. Rano brončano doba (govorimo samo s aspekta pokapanja pokojnika, jer smo neka druga obilježja spomenuli kada smo predstavili lokalitet Orovački vinogradi kao eksponenta tzv. vinkovačke kulture) na području Bilogore ne poznajemo dovoljno i možemo ga registrirati samo pomoću slučajnih nalaza s lokaliteta u Drljanovcu. Srednje brončano doba (oko pr. Kr.) obilježava upravo ta promjena u pogrebnom ritusu i poznata je kao kultura grobnih humaka. Tom karakterističnom obliku pokapanja pod humcima ili tumulima vjerojatno pripadaju i humci u šumi Jasenova, ali dok se ne istraže preostali humci, koji bi možda dali više pokretnog arheološkog materijala, teško je odrediti jasnu granicu među određenim kulturnim pojavama. U kasnom brončanom dobu ponovno se mijenja način pokapanja. Žare se sada ukopavaju na prostranim površinama direktno u zemlju, bez nekih vidljivih vanjskih obilježja te se ta kulturna pojava naziva kultura polja sa žarama; to je pak posebna priča. Njena geneza nije do kraja razjašnjena: pretpostavlja se da su joj glavni nositelji Panoni, a u svojim prvim dvjema fazama registrirana je i dokumentirana nalazima u nekropolama Virovitica i Sirova Katalena te u Drljanovcu (Srednje polje). Osnovna razlika među tim fazama jest to što prva nastaje evolucijom iz srednjobrončanog kulturnog horizonta slavonsko - srijemskog prostora, a druga po- 38 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

39 micanjem kulturne grupe Baierdorf - Velatice iz Donje Austrije i južne Moravske u sjevernu Hrvatsku. To je ujedno i vrijeme najvećeg uspona kulture polja sa žarama općenito, koji je rezultirao kretanjima na jugoistok ove vojničke i ratničke populacije, a taj prvi val egejske seobe završio je razaranjem mnogih gradova Grčke i Male Azije krajem 13. i u 12. st. pr. Kr. Inače, kultura polja sa žarama ima i svoje faze IV i V, koje su poznate kao tzv. tračko - kimerijski horizont te su obilježene kulturnim utjecajima dalekih stepa iza Karpata, ali on još na ovom Pronalasci iz nekropole u Drljanovcu području nije jasno definiran. Naravno, kada imate arheološki lokalitet kao što je groblje, uvijek se postavlja pitanje gdje je bilo naselje. U slučaju kada imate jedan ili dva tumula možemo pretpostaviti da je to bio ukop u trenutku migracije određene društvene skupine, ali ako ih imate nekoliko, pretpostavka je da su oni u blizini morali i stanovati. Šuma Jasenova okružena je s nekoliko potencijalnih mjesta gdje bi takvo naselje moralo biti, pogotovo zato što su uvjeti za stanovanje na ovom području bili gotovo idealni. Vrlo plodna zemlja za obradu, šume i obilje vode pretpostavke su dugotrajnijeg života, gotovo sjedilačkog, a sami tipovi takvih naselja bitno se razlikuju od onih iz vremena neolitika, odnosno kamenog doba. Napušta se polako gradnja zemunica kao stambenih objekata, prednost dobivaju nadzemne kuće tradicionalnog načina izrade (drvo, pruće, blato odnosno ilovača za premazivanje zidova i sl.), a sve to polako dobiva vizure gotovo onakvih sela kakvih se još sjećaju naše bake i djedovi. Nažalost, stanje arheoloških istraživanja ovih naših područja zbog raznih objektivnih okolnosti vrlo su skromna tako da se u prikupljanju podataka možemo osloniti gotovo samo na ono što Brončanodobni mač iz Prgomelja iz zemlje slučajno izađe oranjem, ali ti slučajni nalazi ukazuju da je najvjerojatnije naselje koje pokriva nekropolu u šumi Jasenova smješteno na području nedalekog današnjeg sela Drljanovac. Na kraju, evo i pokušaja odgovora na pitanje zašto smo lokalitet u šumi Jasenova kolokvijalno nazvali grobljem nepoznatih ratnika. Početkom 3. tisućljeća pr. Kr. događaju se na području cijele Europe dramatične promjene u čitavom društvenom sustavu. Revolucionarno se mijenjaju temeljni načini življenja jer ljudi upoznaju i po prvi puta kvalitativno upotrebljavaju metal. Bronca, kao prvi pravi metal koji se kvalitetno može iskoristiti (bakar je npr. vrlo krhak, teško ga je obrađivati i možete ga upotrijebiti eventualno samo za izradu ukrasnih predmeta), osnova je uz trgovinu drugim dobrima ekonomije te potraga za rudnim ležištima, tržištima gdje će se metal i roba plasirati te nekakav lagani prirast stanovništva, koje više nije imalo velikih mogućnosti dugotrajnijeg zadržavanja na jednom mjestu jedan je od uzroka velikih migracija iz središnje Europe prema jugu. Pojavljuje se i nova društvena organizacija, a jedna od vrlo važnih staleških skupina je i skupina ratnika, koja predvodi u osvajanju i brani civilno stanovništvo. Nalazi oružja u njihovim grobovima pod humkama ili pak slučajnim nalazima (npr. nalaz brončanog mača u šumi kod Prgomelja) dokaz su njihovog elitnog društvenog statusa te poticaj da daljnjim istraživanjima i u šumi Jasenova i na drugim sličnim lokalitetima do kraja ispričamo priču o njima. Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 39

40 ŠUMSKE KARTE Nastanak prve karte baština Tekst/foto: Darijan Vlahov šuma godine Ratni arhiv u Beču krije brojne zanimljivosti vezane i za našu domovinu. Jedna od njih svakako su prve šumske karte izrađene u Hrvatskoj koje su napravljene po naredbi Marije Terezije još u 18. stoljeću. Karla VI., cara Svetog Rimskog Carstva, kralja Češke, Ugarske, Hrvatske, Napulja, Sicilije i Sardinije te nadvojvode Austrije, nakon iznenadne smrti na prijestolju nasljeđuje dvadesettrogodišnja Marija Terezija. Iako je Karlo VI. zapamćen kao veliki vladar njegova se nasljednica našla u velikim poteškoćama. Osim što je imala problema jer su mnoge zemlje odbacivale ženu za vladara, naslijedila je i veliku monarhiju u financijskim poteškoćama. Ratovi s Osmanlijama i rat za poljsko naslijeđe toliko su ispraznili državnu blagajnu, da vojska koja je brojala samo vojnika, plaću nije primala mjesecima. Usprkos tome pokazali su vjernost novoj vladarici. - Našla sam se bez novca, bez kredita, bez vojske, bez iskustva i vlastitog znanja, te također bez ikakvog savjeta, jer je svatko prvo želio vidjeti kako će se stvari razvijati, - zapisala je kasnije o tome razdoblju svoje vladavine Marija Terezija. Novčano iscrpljeno carstvo okrenulo se ka iskorištavanju svojih prirodnih bogatstava. Rudarstvo, krčenje i paljenje radi proširenja poljoprivrednih površina, rezanje radi dobivanja smole, samo su neki od razloga masovnog devastiranja šuma sredinom 18. stoljeća. Rudarstvo je posebno bilo u krizi jer je trošilo velike količine šumske građe. Stare šume u okolici rudnika bile su gotovo u potpunosti devastirane, a nitko nije poduzimao ništa da se one ponovno ožive. Cijena drveta zbog tih je okolnosti izuzetno narasla što dovodi do zatvaranja mnogih rudnika. Mnogi povjesničari kao glavni motiv industrijske revolucije koja se dogodila u 19. stoljeću upravo pronalaze u strahu i realnoj nestašici šuma i drveta. Željezo kao konstrukcijski materijal i ugljen kao gorivo otkriveni su kako bi zamijenili drvo. Isti taj povijesni proces ponavlja se i danas, kada se zbog nestanka ugljena traže novi, ekološki, izvori energije. U tom razdoblju radikalne sječe i straha od nestašice drvne građe, godine, izlazi jedna od prvih njemačkih stručnih publikacija iz područja šumarstva, Sylvicultura Oeconomica Hansa Carla von Carlowitza. Carlowitz je autor koji je prvi jasno formulirao koncept održivosti u šumarstvu, jednostavno zaključujući da se ne uzima više drveta iz šume nego što ona može regenerirati. - Ako bi zbog toga najveća umijeća /znanost/ marljivost i uređenje ovdašnje zemlje počivalo na tome kako uspostaviti takvu konzervaciju i uzgajanje drva da se dobije kontinuirano i održivo korištenje, jer je to neizostavna stvar bez koje zemlja u svojoj biti ne treba ostati, zapisao je o održivom šumarenju Carlowitzna na stranicama 105. i 106. svog djela Sylvicultura Oeconomica. Na ponos je struci da su upravo šumari, iako je Carlowitz po zvanju zapravo bio rudar, prvi definirali održivi razvoj o kojem se danas toliko piše i govori. Upravo te povijesne okolnosti nagnale su Austriju da se okrene prema drvnoj građi uz more, koja je bila pogodna za gradnju brodova, a mogla se Detalj Kosovićeve knjige i dobro prodati. Na području Vojne krajine drvna se građa, zbog njezine niske cijene, najviše izvozila. Preduvjet za njezino korištenje bilo je potpisivanje sporazuma o miru s Osmanlijskim carstvom, potpisan godine u Srijemskim Karlovcima. Kako bi spriječila jačanje mornarice Mletačke Republike i drugih neprijateljskih zemalja, korištenjem naše drvne građe, carica Marija Terezija, 16. siječnja godine, zabranjuje izvoz hrastovine iz svojih pokrajina Kranjske, Istre, Furlandske i primorskog dijela Hrvatske vojne granice. Predstavnici dvorskog ratnog vijeća, dvorskog trgovačkog vijeća, gospodarske komore i drugi izaslanici sastaju se 22. lipnja godine i nakon vijećanja sastavljaju zapisnik Concertations protocol, kojim se traži točan opis šuma, odgovarajući šumski red te njegova dosljedna provedba. Predloženo je i da se zabrani privatnicima prodaja građe bez dozvole i izgradnja spremišta za drvo u Trstu. Privatni posjednici građu su morali predati državi uz unaprijed određenu naknadu. Kao jedna od važnijih zahtjeva istaknuta je i izgradnja vlastite pomorske flote. Tršćanska intendantura, 26. listopada godine, od carice dobiva zadatak da zaključke provede u djelo. Nakon toga uslijedi- Pierkerova karta iz godine 40 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

41 Sylvicultura Oeconomica la su detaljna opisivanja, premjeri i izrade karata krajiških šuma, dioba šuma na okružja te postavljanje stručnog osoblja za gospodarenje šumama. Svi radovi morali su biti gotovi do kraja godine, a za njihovu provedbu bilo je zaduženo šumarsko stručno osoblje pod vodstvom bojnika Pierkera. Caričina naredba prije svega se odnosila na šume od dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, velebitske i kapelske šume, dakle one koje su bile bliže moru. Na šumama iz ogulinske i slunjske regimente radilo se smanjenim intenzitetom. Kako je u šumama Vojne krajine, zbog samostalne sječe graničara, vladao potpuni nered Pierker uz detaljne opise stanja šuma i vrste drveća te njihovu uporabnu vrijednost daje smjernice za izgradnju putova koji se moraju izgraditi radi neometanog rada. Uz to Pierker je odredio da se na području za koje je bio zadužen može posjeći 26% debljih stabala, što je bio izuzetno velik intenzitet. Bojnik Pierker je sa suradnicima natporučnicima Dienzelom i Pencom, tijekom i godine snimio 32 sekcije u mjerilu 1:16.500, a prema njima, godine dovršena je pregledna karta u mjerilu 1: u 18 sekcija, a potom i preglednije smanjenje u osam sekcija. Nakon uspješnog snimanja šume na Velebitu sljedeći zadatak bio je kartirati područje ličke, ogulinske i otočke regimente. Tako nastaje još jedna šumarska karta u mjerilu 1: od 18 sekcija, koja je godine smanjena na mjerilo 1: u 12 sekcija. Osim šuma na ovoj karti vide se i ostale poljoprivredne površine. Izvornici svih karata nalaze se u Ratnom arhivu u Beču (Kriegsarchive in Wien), gdje ih je godine u pronašao ing. šumarstva, šumarski nadzornik te pomoćnik ministra Bogoslav Kosović i o tome napisao članak Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina, objavljen u Šumarskom listu iz 1. siječnja godine. Jedan primjerak te mape nalazi se sada pohranjen u c. kr. dvorskom arhivu u Beču pod oznakom»ex arhivo bellico B IX. C 1016«gdje ga je pisac ovih redaka pod jesen kao i mapu šuma otočke i ogulinske pukovnije te i sam opis tih šuma pronašao, - istaknuo je u svom članku Kosović. Faksimil originalne karte Mappa deren K.K an der See in litorali Austriaco ligenden Waldungen des löbl. Liccaner Gränz Regiment welche auf Allerhöchste Befehle Annus 1764, može se pogledati i u Hrvatskoj, čuva se u Kartografskoj zbirci Hrvatskog državnog arhiva pod oznakom HR-HDA-902, signatura B.III.3. Karta koja je objavljena kao prilog Kosovićevom članku čuva se u Zbirci zemljopisnih karata i atlasa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ekonomija na Internetu Digitalna valuta informatika Tekst: Mr.sc. Ninoslav Pleše Razvoj elektroničkog novca potaknut je širenjem interneta, kojim se obavlja sve veći broj transakcija uz neizbježnu komunikaciju i poslovanje ljudi širom svijeta. Da bi se takve transakcije što jednostavnije, uz što manje troškova i u što kraćem vremenu obavljale, razvijeni su različiti oblici elektroničkog plaćanja. Protok elektroničke informacije, kao što je elektronički novac, između dviju strana koje komuniciraju putem interneta, omogućuje njeno nesmetano promatranje i eventualnu zlouporabu od treće strane. Da bi se takve neželjene aktivnosti neutralizirale ili spriječile, koristi se zaštita kriptiranjem te provjera autentičnosti sudionika u transakciji. Podloga takvim postupcima su različiti kriptografski algoritmi i mehanizmi te dodatno razvijeni protokoli više razine koji osiguravaju zaštitu elektroničke informacije kao i privatnost sudionika transakcije. Upravo su privatnost i autentičnost bitne osobine potencijalnog sustava elektroničkog plaćanja. Uvjet prelaska na isključivo digitalni novac je mogućnost anonimnog plaćanja jer se ne može prihvatiti da iza svake transakcije pojedinca ostaje jasan elektronski trag. Niti bankama neće biti svejedno jer dobar dio prihoda naplaćuju putem provizija od transakcija. S druge strane mogućnost oružanih pljački se eliminira, a poreznici mogu bolje kontrolirati uplate u državnu blagajnu. Protivnici uvođenja digitalnog novca pozivaju se na okruženje koje još uvijek ne može jamčiti apsolutnu privatnost i sigurnost digitalnih transakcija, da se ne spominje mogućnost napada hakera računalnih kriminalaca kojima novčane transakcije potencijalno predstavljaju uvijek privlačan plijen. Naime, mnogi za aktualnu financijsku krizu krive banke, pa se posljednjih godina nametnulo pitanje postoji li način da novac držimo izvan banaka. Kao neka vrsta rješenja pojavile su se digitalne valute od kojih je bitcoin najpoznatiji. Bitcoin je digitalna valuta autora kriptologa Satoshi Nakamota stvorena 3. siječnja godine. On je mrežni novac izmislio samo nekoliko mjeseci nakon U razvoju novih tehnoloških dostignuća sve veći značaj dobiva elektronski novac koji u suvremenoj interpretaciji zapravo predstavlja informaciju. Putem elektronskog novca se označava pravo nekog subjekta u odnosu na robu i usluge koje egzistiraju u jednom društvu. U tom slučaju taj virtualni novac je specifična monetarna informacija koja se putem intranet sistema banaka ili interneta u realnom vremenu prenosi između transaktora koji obavljaju plaćanja. Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 41

42 kolapsa svjetskih tržišta financija napisavši o tome kratki esej u kojemu je kritizirao tradicionalne valute koje podržavaju vlade jer, kako je naveo, vlade uvijek iznova popuštaju pred iskušenjem da tiskaju novi novac i tako potpiruju inflaciju. Radi se zapravo o open source softveru (besplatnom, slobodnom softveru) koji omogućuje korištenje te valute za čitavu mrežu korisnika koja, za razliku od većine valuta, ne počiva na povjerenju središnjem izdavatelju. Valuta je decentralizirana što umanjuje mogućnost nestabilnosti od strane centralnih banaka, a inflacija je predprogramirana, predvidljiva i unaprijed poznata. Ovom valutom korisnici mogu kupovati virtualne i stvarne proizvode, a transakcije se odvijaju jednostavnim prebacivanjem novca, odnosno bitcoina s jednog na drugi račun te se taj novac pohranjuje u digitalni novčanik. Bitcoin zadovoljava ključne funkcije novca: on je matematička kategorija jer omogućava uspoređivanje cijena. On je sredstvo plaćanja kojim se mogu isplatiti obveze prema trećoj stranci i sredstvo su čuvanja vrijednosti. Škola u šumi DV Tratinčica u posjeti koprivničkim šumarima Ljubav prema šumi razvija se od najranije dječje dobi. Primjerom to potvrđuju mališani iz koprivničkog dječjeg vrtića Tratinčica. Obilježavajući Dan planeta Zemlje, grupa djece Točkice iz tog vrtića posjetila je Upravu šuma Koprivnica, Šumariju Koprivnica. Stefan Thomas smatra da bitcoin još nije novac za mase. - Njegova upotreba je vrlo komplicirana, sigurna upotreba još kompliciranija, to je valuta za specijaliste koji se razumiju u poslovanje s novcem, - smatra Thomas. Procjenjuje se da bitcoin u poslovanju koristi više od ljudi. Pošto je decentralizirana i nije anonimna, kontroliraju je samo Nakamotovi algoritmi omogućujući direktno plaćanje u cijelome svijetu bez platežnih posrednika poput PayPala ili kreditnih kartica. Bitcoin je na jednoj od 50 trgovinskih platformi potpuno konvertibilna valuta koja se može zamijeniti za druge valute poput eura i dolara. Stoga je neizvjesno predvidjeti bilo kakvu budućnost digitalnog novca i procijeniti vrijeme njegove potpune uporabe. Možda se to najprije dogodi u skandinavskim zemljama odakle često dolaze tehnološki napredne stvari. Švedska je primjerice prva država svijeta na putu izbacivanja fizičkog novca iz opticaja. U toj se državi samo 3 posto novčanih transakcija obavlja putem novčanica (u eurozoni to iznosi 9%). Zamisao o izletu u šumu i posjetu šumarima u njihovom prirodnom radnom okruženju nastala je još u jesen kada su mališani dječjeg vrtića Tratinčica veselo prošetali uredima te postavili izložbu svojih radova i papirnatog drveća u zgradi stručnih službi Uprave šuma Koprivnica. Tako su, u prijepodnevnim satima jednog sunčanog travnja, uz druženje sa šumarima Marinom Juratović, Alanom Novkinićem i Sašom Puharom djeca ponovno imala priliku proširiti svoja znanja o šumama i prirodi. U gospodarskoj jedinici Dugo brdo, na prostoru uz lugarnicu Razbojište pripremljena im je prigodna užina u obliku jegervuršta ispečenog na pravoj šumarskoj vatrici. Djeca već mnogo toga znaju o šumama i prirodi te ih raduje kada imaju priliku na svoj način doprinijeti njihovom očuvanju. Sa zanimanjem su pratila izlaganja šumara, a i sami su iskušali svoje snage prošetavši šumom do 15. odjela i posadivši 60-ak sadnica hrasta kitnjaka na obnovljenoj površini. Koliko treba biti duboka rupa za korijenje? Koliko godina stablima treba da narastu? Što sve dobivamo od stabala? Što se sve u šumi smije brati? Ovo su bila samo neka od mnogih pitanja koja postavljaju znatiželjni predškolci. Svrha ovog posjeta bila je, kako navode odgajateljice Jasna Klačinski i Ljiljana Modić, edukacija te širenje svijesti o važnosti šuma i brige za prirodu. Za uspomenu na ovo druženje ostalo je mnogo nasmijanih dječjih lica na fotografijama. Tekst: Janka Indir Foto: Alan Novkinić 42 HRVATSKE ŠUME Broj 197 Svibanj 2013.

43 DV Ivana Brlić Mažuranić odgojiteljice: Sanja Lipovac, Alma Smajić Stihovima, zagonetkama i prozom GRIGORA VITEZA obilježavamo suradnju koja nas raduje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Zajedno pet godina djeca i odgojiteljice DV»Sesvete«iz Sesveta, DV»Josipdol«iz Josipdola, DV»Ivana Brlić Mažuranić«iz Slavonskog Broda i Škola pri bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice. Upoznali ste i DV»Didi«, a ove godine upoznat ćete stvaralaštvo djece i odgojiteljica DV»Zapruđe«iz Zagreba. Dječji vrtić»zapruāe«skupina»ježići«odgojiteljice: Mirela Prpić i Marija Čančar Terezija Luić 5 god. Filip Rakić 6 god. KAKVE JE BOJE POTOK Potoku koji šumom teče Oprezno priđe jedan jelen I napivši se vode reče: Potok je kao šuma zelen. Kraj stijena potok dalje teče O kamena se lomeć rebra, Skakutajući zeko reče: Potok je ovaj sav od srebra Kroz polje potok dalje teče Pod vedro nebo izašav, A lastavica ozgo reče: Potok je kao nebo plav I napivši se vode reče: Nad njim oblaci bijeli stoje, Lebdeći bijeli leptir reče: Potok je ovaj bijele boje S mnoštvom zvijezda dođe veče, Ugasi svoje boje dan, Plašljiva srna tiho reče: Gle, sav je potok ozvjezdan Samuel Filipović, 6,4 god. Lea Butina, 6,8 god. Priredila: Ljilja Ivković Ana Zekušić 6 god. Dječji vrtić»josipdol«vrtićka starija odgojna skupina»mišići«odgojiteljice: Anita Blašković i Dijana Župan Bruno Špičić 6,5 god. Jakov Juričić, 5,9 god. Leon Babić, 7 god. Broj 197 Svibanj HRVATSKE ŠUME 43

44