SEKRETARIJAT ZA PLANIRANJE I UREĐENJE PROSTORA I ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE Podgorica, mart 2016. godina
Procjena ranjivosti i akcioni plan pripremljeni u okviru projekta: Adaptacija na klimatske promjene na Zapadnom Balkanu (CCAWB) Trajanje projekta: Decembar 2013 April 2015 Implementirao: Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH, u ime njemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) Projektni tim: Jakob Doetsch - tim lider Jelena Peruničić projektni koordinator INFRASTRUKTUR & UMWELT Professor Böhm and Partner (njemački konsultant) Dr.ing Peter Heiland Dr.ing Birgit Haupter Dr.ing Carola Zeig 2
LOKALNI KONSULTANT: Saša Karajović RADNA GRUPA ZA IZRADU DOKUMENTA Lazarela Kalezić, Sekretarijat za planiranje i uredjenje prostora i zaštitu životne sredine (koordinator) Dejan Mugoša, Sekretarijat za planiranje i uredjenje prostora i zaštitu životne sredine (sekretar) Veselinka Vukčević, Sekretarijat za planiranje i uredjenje prostora i zaštitu životne sredine (član) Branka Knežević, Sekretarijat za planiranje i uredjenje prostora i zaštitu životne sredine (član) Tonja Ratić, Sekretarijat za planiranje i uredjenje prostora i zaštitu životne sredine (član) Vuk Boljević, Sekretarijat za socijalno staranje (član) Mirjana Perović, Sekretarijat za razvoj preduzetništva (član) Gordana Čukić, Sekretarijat za kulturu i sport (član) Miloš Marković, Služba zaštite (član) Lazar Čadjenović, Služba zaštite (član) Milanka Baljević, GO Golubovci (član) Amra Pepić, GO Tuzi (član) Tanja Drakulović, Agencija za stanovanje (član) Valentina Prelević, Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice (član) Biljana Nikosavić, Vodovod i kanalizacija doo (član) Vuko Popović, Zelenilo doo (član) Simeun Zarubica, Čistoća doo (član) Mladenka Vujošević, Institut za javno zdravlje (član) Borko Bajić, Institut za javno zdravlje (član) Mirjana Ivanović, Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju (član) Budimir Vidaković, tehnička podrška Konsultant Milena Spičanović, Ministarstvo održivog razvoja i turizma 3
Sadržaj 1. Uvod 2. Crna Gora i klimatske promjene 2.1 Međunarodni sporazumi 2.1.1 Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) 2.1.2 Kjoto protokol 2.1.3 Kopenhagenski sporazum 2.1.4 Namjeravani nacionalni utvrđeni doprinost (INDC) Crne Gore 2.1.5 Konferencija potpisnica Konvencije (Conference of the parties COP) u Parizu 2.1.6 Bečka konvencija i Montrealski protokol 2.2 Nacionalna dokumenta i strategija 3 Studija ranjivosti 2.2.1 Prvi nacionalni izveštaj Crne Gore o klimatskim promjenama prema okvirnoj Konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. 2.2.2 Studija o ekonomskim uticajima klimatskih promjena 2.2.3 Procjena tehnoloških potreba za ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje za Crnu Goru (TNA) 2.2.4 Drugi nacionalni izveštaj Crne Gore o klimatskim promjenama prema okvirnoj Konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (Drugi nacionalni komunikacioni document (SNC)) 2.2.5 Nacionalna Strategija u oblasti klimatskih promjena do 2030. 4
3.1 Ciljevi i razlozi izrade procjene ranjivosti na klimatske promjene 3.1.1 Ciljevi procjene ranjivosti na klimatske promjene 3.1.2. Situacija i razvoj događaja u Podgorici 3.1.3. Obuhvat Procjene / Akcionog plana 3.2 Metodološki pristup i proces 3.2.1. Proces rada i uključeni akteri iz gradske uprave 3.2.2. Metodološki pristup - pregled 3.3. Procjena ranjivosti 3.3.1. Provjera ranjivosti sadašnje stanje 3.3.2. Razumijevanje značaja uticaja klimatskih promjena 3.3.3. Procjena budućih rizika i mogućnosti 3.4. Akcioni plan za adaptacije 4 Trendovi klimatskih promjena u Podgorici 4.1. Osmotrene klimatske promjene 4.2. Scenariji klimatskih promjena 4.3. Zaključci iz trendova klimatskih promjena koje treba razmotriti za buduće rizike ranjivih receptora 5. Rezultati procjene ranjivosti za Podgoricu 5.1. Ekstremni vremenski događaji u prošlosti 5.2. Aktuelna ranjivost 5.3. Procijenjeni budući rizici i mogućnosti 6. Akcioni plan za adaptacije 6.1. Ciljevi adaptacije u Podgorici 6.2. Akcije adaptacije vezane za najveće rizike / najviše pogođene receptore 7. Monitoring efekata planiranih aktivnosti, prikaz dobijenih podataka revizija akcionog plana 5
8. Umjesto zaključka 9. Riječnik / Spisak pojmova 10. Reference ANEKSI Aneks I Procjena lokalne osjetljivosti - prošli događaji Aneks II Pregled aktuelne ranjivosti Aneks III Očekivani budući rizici Aneks IV Katalog adaptacionih mjera SPISAK TABELA Tabela br. 1 GHG emisije i procentualni udjeli po ekonomskim sektorima (bez LUCF) Tabela br. 2 GHG emisije i procentualni udjeli u ukupnoj emisiji po energetskim podsektorima Tabela br. 3 Pregled prioritetnih TNA podsektora Tabela br.4 Ukupna emisija direktnih GHG prikazane u CO 2eq, Period 1990. 2011.(Gg) Tabela br. 5 Emisije direktnih GHG iz ekonomskih sektora prikazane u CO 2eqperiod 1990. 2011. (Gg) Tabela br. 6 Emisija i ponori GHG po ključnim sektorimaza 2011. godinu Tabela br. 7 Poređenje emisija GHG u EU i svijetu sa emisijama u Crnoj Gori Tabela br. 8 Odabrani primjeri mjera prilagođavanja po sektorima Tabela br. 9 Radna grupa zastupljene institucije Tabela br.10 Matrica određivanja klase ranjivosti receptora Tabela br.11 Evaluaciona matrica budućih rizika Tabela br.12 Kategorije opcija adaptacije (i ublažavanja) Tabela br.13 Prioritizacija odabranih mjera Tabela br.14 Prosječna godišnja temperatura vazduha po dekadama i njene promjene ( C) u odnosu na klimatološku normalu 1961-1990 u Podgorici (Ivanov, 2015) Tabela br.15 Prosječna godišnja količina padavina (mm) po dekadi i njene promjene (mm) (Ivanov, 2015) Tabela br.16 Prosječan intenzitet padavina [mm] u danima sa obilnom kišom (> 20 mm) (Ivanov, 2015) Tabela br.17 Projektovane promjene temperature vazduha za područje Podgorice tokom toplih dana i toplotnih talasa (Ivanov, 2015) i srednja godišnja i sezonska temperatura (Đurđević, 2014) Tabela br.18 Projektovane promjene u količini padavina za područje Podgorice tokom obilnih kiša i suvih dana (Ivanov, 2015) i za srednje godišnje i sezonske padavine (Đurđević, 2014) 6
Tabela br. 19 Zaključci o potencijalnim uticajima klimatskih promjena za područje Podgorice za budući period Tabela br.20 Evaluacija klasa ranjivosti za stanovništvo Tabela br. 21 Evaluacija klasa ranjivosti za infrastrukturu Tabela br. 22 Evaluacija klasa ranjivosti za izgrađeno okruženje Tabela br. 23 Evaluacija klasa ranjivosti ekonomije Tabela br. 24 Evaluacija klasa ranjivosti za prirodne resurse Tabela br. 25 Strukturalne mjere Tabela br. 26 Nestrukturalne mjere Tabela br. 27 Mjere mitigacije klimatskih promjena SPISAK SLIKA Slika br. 1 Teritorijalna podjela Glavnog grada Podgorice Slika br. 2 Radni koraci i alati Slika br. 3 Pregled metodološkog pristupa (FC, 2013) Slika br. 4 Radni koraci provjera trenutne ranjivosti Slika br. 5 90. percentil maksimalne temperature u Podgorici (Ivanov, 2015) Slika br. 6 Projektovana promjena srednje godišnje maksimalne dnevne brzine vjetra (%) u odnosu na 1961-1990. Scenario A2, period od 2071-2100 (Đurđević, 2014) Slika br. 7 Potencijalno ranjive oblasti i objekti 7
1. Uvod Klimatske promjene već neko vrijeme predstavljaju pitanje koje je u fokusu djelovanja međunarodne zajednice u smislu pronalaženja rješenja kako smanjiti njihov negativni uticaj. Urađene procjene ranjivosti i praćenje trendova klimatskih ekstrema nedvosmisleno pokazuju na negativne uticaje i posljedice koje ove pojave imaju na zdravlje ljudi, ekosisteme, uopšte na kvalitet života. Klimatske promjene se dešavaju i predstavljaju jednu od najvećih pretnji sa kojima se suočava čovječanstvo, kako na planu očuvanja životne sredine, tako i na ekonomskom i društevenom planu. Za južnu Evropu se, na primjer, očekuje da će klimatske promjene pogoršati uslove u regionu (visoke temperature i suše), koji je već osjetljiv na klimatsku varijabilnost, kao i da će smanjiiti raspoloživost vodenih resursa, hidro-energetski potencijal, imati negativne posljedice po turizam i generalno posmatrajući, produktivnost usjeva. Evropska unija je posvećena borbi protiv klimatskih promjena, kako na međunarodnom planu, tako i unutar Unije, o čemu svjedoči činjenica da se ovo pitanje nalazi među prioritetima na političkoj agendi EU. Sagledavanjem očekivanih efekata klimatskih procjena nesporno se može konstatovati njihova složenost i dalekosežnost što podrazumjeva da se ovom pitanju mora posvetiti dužna pažnja kako bi se kroz definisanje mjera odgovorilo na postavljene izazove. Ublažavanje (mitigacije) su svakako prepoznate kao jedne od najvažnijih aktivnosti u borbi protiv klimatskih promjena. Ujedinjene nаcije (UN) definiše pojam mitigacije na klimаtske promene kаo ljudske intervencije u cilju smаnjenjа izvorа gаsovа sа efektom stаklene bаšte. Međutim, iskustva su pokazala da to nije dovoljno i da je neminovno raditi na uspostavljanju sistema kojim će se stvoriti preduslovi za identifikovanje mjera adaptacije za najugroženije receptore i sprovođenje aktivnosti koje će doprinijeti njihovoj otpornosti. Nalazi Studije izvodljivosti adaptacija na klimatske promjene u urbanim područjima Zapadnog Balkana ukazuju da se stanovništvo suočava sa ozbiljnim izazovima za ekonomske, ekološke i lične uslove života nastalim uslijed ekstremnih vremenskih događaja kao što su toplotni talasi, suše, nestašice vode i plavljenja naselja i poljoprivrednog zemljišta, ali i vidljive promjene ustaljenih vremenskih obrazaca. Za očekivati je da će se situacija pogoršati u narednim decenijama, jer klimatske projekcije za jugoistočnu Evropu predviđaju npr. 8
višegodišnje srednje temperature, veći broj toplih dana, promjenu u obrazcima padavina i njihovoj količini, veću varijabilnost klime. Njemačko društvo za međunarodnu saradnju GIZ je u okviru projekta Adaptacija na klimatske promjene na zapadnom Balkanu, iniciralo i podržalo komponentu adaptacija na klimatske promjene u urbanim sredinama. Navedena komponenta odnosi se na integraciju mjera adaptacije u razvojne i upravljačke planove gradova, što uključuje očuvanje i poboljšanje životne sredine i kvaliteta života građana. Predmetni projekat uključuje podršku odabranim gradovima Zapadnog Balkana (Podgorica, Beograd i Tirana), u pripremi i izradi procjene osjetljivosti na klimatske promjene i akcionog plana adaptacija. Kroz procjenu osjetljivosti, izvršena je analiza uticaja ekstremnih klimatskih pojava (visoke temperature, obilne padavine, poplave i dr.) na prirodne resurse i kvalitet života u urbanim sistemima, dok su akcionim planom definisane mjere prilagođavanja. Posebnost pitanja klimatskih promjena je u potrebi djelovanja u svim sektorima. Preporuka usvojenih Evropskih standarda je da se precizira obavezujući okvir što treba da rezultira odgovarajućim strateškim dokumentima kakva je predmetna Strategija. 2. Crna Gora i klimatske promjene 2.1 Međunarodni sporazumi Generalna skupština UN-a je 1988. godine prepoznala klimatske promjene zajedničkom brigom čovječanstva". Shodno tome, osnovano je Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC). Zadatak ovoga tijela je izrada izvještaja o stanju, uzrocima i posljedicama klimatskih promjena, te definisanje mogućih mjera za smanjenje emisija gasova staklene bašte i borbe protiv klimatskih promjena. Pored navedenog na međunarodnom nivou sprovedeno je niz aktivnosti kojima se skretala pažnja na izazove klimatskih ekstrema i na neophodnost definisanja mogućih opcija djelovanja. Ipak, Druga konferencija UN-a o razvoju i zaštiti životne sredine u Rio de Žaneiru 1992. godine može se smatrati prekretnicom, jer je tada donesena Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime". Ratifikovana je i stupila na snagu 1994. godine. 9
2.1.1 Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) Crna Gora je ratifikovala Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) sukcesijom 2006. godine i postala je članica Konvencije kao ne-aneks 1 zemlja 27. januara 2007. godine. Kjoto protokol je ratifikovan 2007. godine usvajanjem Zakona o ratifikaciji. Okvirna Konvencija Ujedninjenih nacija o klimatskim promjenama je sporazum kojim se teži regulisanju negativnih uticaja klimatskih promena. Cilj Konvencije je da se koncentracija GHG (gasova staklene bašte) stabilizuje na novou koji će dozvoliti ekosistemima da se prilagode prirodno na klimatske promјene. Konvencija se bavi zajedničkim, ali i različitim odgovornostima država. Suštinski to znači da bi zemlje svijeta trebalo da smanje emisiju štetnih gasova u odnosu na količinu koju su ranije ispuštale u atmosferu i onoliko koliko mogu sebi da dozvole u tom trenutku. Sama Konvencija ne daje ograničenja za emisiju gasova staklene bašte. Umјesto toga, preporučuje druge mehanizme, pa se može reći da je Konvencija kreirala Kjoto protokol. 2.1.2 Kjoto protokol Kjoto protokol je razrađen 1997. godine ali je stupio na snagu 2005. i predstavlja korak u pravcu preokretanja globalnog trenda rastućih emisija GHG. Protokol je precizirao pravno obavezujuće kvantifikovane ciljeve za razvijene, industrijalizovane zemlje kako bi se njihove GHG emisije smanjile prosječno za 5% do 2012. godine (u odnosu na 1990. godinu). I UNFCCC i Kjoto protokol zasnivaju se na principu zajedničke, ali izdiferencirane odgovornosti razvijenih i zemalja u razvoju (svrstanih u različite Anekse Konvencije/Protokola) za dosadašnji porast GHG koncentracija u atmosferi i globalno zagrijavanje, kao i za buduće djelovanje u pravcu rješavanja problema klimatskih promjena. Ratifikacija Kjoto protokola (2007. godine) omogućila je naše učestvovanje u Mehanizmu čistog razvoja ( Clean Development Mechanism CDM), kojim se podstiče održivi razvoj, energetska efikasnost, korišćenje obnovljivih izvora energije, privlačenje stranih investicija, transfer tehnologija, što bi trebalo da smanji stepen nezaposlenosti i poboljša jačanje institucionalnih kapaciteta. Da bi ispunila uslov za učešće u CDM projektima, čija je svrha snižavanje troškova smanjenja emisija, odnosno troškova njihovog zadržavanja unutar propisanih granica, Crna Gora je uspostavila institucionalni i zakonski okvir za procjenu i odobravanje ovih projekata formiranjem Savjeta za mehanizam čistog razvoja 10
(DNA), 2008. godine. Savjet za mehanizam čistog razvoja je formirao Tehničko operativno tijelo, koje funkcioniše u sastavu Agencije za zaštitu životne sredine, a zaduženo je za operativne procedure. Na Baliju je decembra 2007. godine usvojen set odluka koji se odnose na Fond za adaptaciju, redukciju emisija pošumljavanjem, transfer tehnologija i jačanje kapaciteta, fleksibilne mehanizme, kao i neka finansijska i administrativna pitanja, a posebno je naglašeno pitanje dugoročne saradnje. 2.1.3 Kopenhagenski sporazum Završni dokument 15. Konferencije o klimatskim promjenama koja je održana u Kopenhagenu decembra 2009. godine (Kopenhagenski sporazum) između ostalog odnosi se na postignuti globalni dogovor o ograničavanju rasta temperature na manje od 2 C u odnosu na pred-industrijski period, čime je potvrđen stav naučne zajednice da porast temperature ne bi trebao da pređe ovu granicu. Sporazum nije zakonski obavezujući, ali predstavlja prvi korak ka postavljanju pravno obavezujućih kvantifikovanih ciljeva za smanjenje emisija za period 2013 2020 i dugoročno do 2050. godine. 2.1.4 Namjeravani nacionalni utvrđeni doprinos (INDC) Crne Gore Ovaj dokument donešen je septembra 2015. godine i predstavlja ispunjenje obaveze Crne Gore u skladu sa odlukom 1/CP.19 i odlukom 1/CP.20 Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC), kojima su zemlje ugovornice pozvane da dostave Sekretarijatu UNFCCC svoje namjeravane nacionalno utvrđene doprinose, kako bi se ostvario cilj utvrđen u članu 2 Konvencije. Shodno navedenom, doprinos Crne Gore međunarodnim naporima na sprečavanju negativnih efekata klimatskih promjena izražen je u smanjenju emisija za 30% do 2030. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Nivo emisija gasova GHG iz sektora obuhvaćenih namjeravanim doprinosom za Crnu Goru iznosio je 5239 kilotone u 1990. godini i Crna Gora se obavezuje da ga smanji, na nivo koji je niži od ili koji je jednak 3667 kilotona. Smanjenje treba ostvariti opštim povećanjem energetske efikasnosti, unapređenjem industrijskih tehnologija, povećanjem učešća obnovljivih izvora energije i modernizacijom u sektoru proizvodnje energije. Prema INDC Crna Gora će svoj doprinos usmjeriti kroz smanjenje emisija u odnosu na baznu godinu u cjeloj ekonomiji i isto se odnosi na sve gasove staklene bašte koji nisu predmetom Montrealskog protokola. Obuhvaćeni su 11
sektori Energetike (sagorijevanje goriva/odbjegle emisije iz sagorijevanja goriva, transport i skladištenje CO2); Industrijski procesi (industija minerala, hemijska industrija, neorganski proizvodi iz goriva i upotreba rastvarača, elektronska industrija, upotrebe proizvoda kao zamjena za supstance koje oštećuju ozonski omotač i dr.); Poljoprivreda (stočarstvo, zbirni izvori i izvori emisija koje nisu emisije CO2, na zemljištu); Otpad. U INDC dat je prikaz procesa planiranja i učešća u međunarodnim tržišnim mehanizmima, te ključne pretpostavke za primjenu parametara i metodologija za izradu inventara. Budući da ima relativno visok stepen nesigurnosti u pogledu emisija u sektoru šumarstva, Crna Gora zadržava pravo da nakon što budu dostupni tačniji podaci i poboljšaju se tehnički uslovi u pogledu namjene zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, preispita svoj INDC do 2020. godine, i izmijeni svoj nacionalno utvrđeni doprinos. 2.1.5 Konferencija potpisnica Konvencije (Conference of the parties COP) u Parizu Dvadeset prvo redovno godišnje zasijedanje Konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama, koja se od 1995. godine organiziraju sa ciljem dostizanja zadataka postavljenih u Okvirnoj konvenciji o klimatskim promjenama UN-a, koja je usvojena 1992. godine na Samitu za zemlju u Rio de Žaneiru održana je u Parizu, Francuska između 30. novembra i 12. decembra 2015. godine. Konferencija u Parizu bila je ujedno i 11. sastanak potpisnica Protokola iz Kyota. Po prvi puta u istoriji na Konferenciji se uspio postići univerzalni sporazum o metodama uz pomoć kojih bi se ublažile klimatske promjene sa kojim su se složile gotovo sve države svijeta - Pariški klimatski sporazum. Sporazum će postati obavezujući ukoliko ga ratificira, usvoji, odobri ili mu pristupi najmanje 55 nacija koje zajedno proizvode najmanje 55% globalnih emisija gasova staklene bašte. Po riječima organizacionog komiteta, primarni očekivani rezultat sporazuma je ograničavanje globalnog porasta temperature na manje od 2 o C do 2100. godine u poređenju sa klimatskim uslovima prije industrijske revolucije. Istraživači Međuvladinog panela o klimatskim promjenama su 2009. godine zaključili da su takve mjere neophodne kako bi se izbjegle ozbiljne klimatske katastrofe, i da je za postizanje tih rezultata neophodno do 2050. umanjiti emisije gasova staklene bašte između 40% i 70% u odnosu na emisije u 2010. godini, a do 2100. godine doći do nulte stope. Pariški klimatski sporazum implicitno nastoji ograničiti porast temperature na 1.5 o C što bi zahtijevalo još ambicioznije mjere i postizanje nulte stope ispuštanja gasova staklene bašte u periodu od 2030. do 12
2050. godine. Ipak, ovaj cilj se eksplicitno ne spominje u finalnoj verziji sporazuma. Prije same konferencije, 146 nacionalnih klimatskih panela javno je predstavilo planove Namjeravanih nacionalnih doprinosa u globalnom odgovoru na klimatske promjene. Predloženi nacionalni doprinosi trebali su prije same konferencije ograničiti porast globalne temperature na maksimalno 2.7 o C do 2100. godine. Evrposka unija je iznijela prijedlog o smanjenju vlastitih emisija za 40% do 2030. u odnosu na emisije u 1990. godini. Nakon dvosedmičnih pregovora sporazum je odobrilo skoro 200 zemalja. Glavni elementi novog Sporazuma iz Pariza odnose se na: dugoročni cilj: vlade su postigle dogovor da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na nivou znatno manjem od 2 C u poređenju sa predindustrijskim nivoima, te da će ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 C; doprinosi: prije pariške konferencije i za vrijeme njenog trajanja zemlje su podnijele sveobuhvatne nacionalne planove klimatskog djelovanja za smanjivanje emisija; ambicija: vlade su se složile da će svakih pet godina obavještavati o svojim doprinosima za postavljanje ambicioznijih ciljeva; transparentnost: takođe su prihvatile da će se izvještavati međusobno, kao i javnost, o tome kako napreduju u sprovođenju aktivnosti i dostizanju zacrtanih ciljeva kako bi se obezbijedila transparentnost i nadzor. solidarnost: EU i ostale razvijene zemlje i dalje će finansirati borbu protiv klimatskih promjena kako bi zemljama u razvoju pomogle da smanje emisije i izgrade otpornost na posljedice klimatskih promjena. 2.1.6 Bečka konvencija i Montrealski protokol Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač, usvojen u Montrealu 1987. godine. Putem sukcesije, 23. oktobra 2006. godine Crna Gora je ratifikovala Bečku konvenciju, Montrealski protokol i Amandmane na Montrealski protokol. Najčešći uzroci oštećenja ozonskog omotača su emisije supstanci, koje u različitim kombinacijama sadrže hemijske elemente hlor, fluor, brom, ugljenik i vodonik, poznatije pod nazivom supstance koje oštećuju ozonski omotač. Pored freona (CFC-a i HCFC-a) i halona, tu se još ubrajaju ugljen tetrahlorid, metil bromid, metil hloroform i bromhlorometan. Ove supstance imaju široku primjenu kao rashladno sredstvo u frižiderima, zamrzivačima i drugim rashladnim 13
uređajima, klima-uređajima i toplotnim pumpama, aerosol raspršivačima, sredstvima za stvaranje pjene, sredstvima za čišćenje i aparatima za gašenje požara. Supstance koje oštećuju ozon se razgrađuju pod uticajem kratkotalasnog zračenja sunca, uzrokujući oslobađanje hlora i broma. Ovi gasovi negativno utiču na ozon, jer katalitički djeluju na hemijske reakcije koje ga uništavaju. Obaveza po predmetnoj Konvenciji je preduzimanje odgovarajućih mjera za zaštitu ljudskog zdravlja i životne sredine od negativnih uticaja koji su posljedica ili mogu biti posljedica ljudskih djelatnosti kojima se modifikuje ili se može modifikovati ozonski omotač. 2.2. Nacionalna dokumenta i strategija 2.2.1 Prvi nacionalni izveštaj Crne Gore o klimatskim promjenama prema okvirnoj Konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Crna Gora je članica Konvencije kao ne-ankes 1 zemlja i ona nema obavezu smanjivanja emisija GHG. Međutim, u obavezi smo da periodično pripremamo GHG inventar kao dio Nacionalnog izvještaja / komunikacije prema UNFCCC, kao i da izrađujemo izvještaj o ranjivosti svojih prirodnih resursa i ekonomije uslijed klimatskih promjena. Pored navedenog, Crna Gora je članstvom u Konvenciji preuzela i obaveze u pogledu: Donošenja i sprovođenja programa mjera za ublažavanje posljedica klimatskih promjena; Razvoja prakse i procesa koji kontrolišu, smanjuju ili sprečavaju emisiju GHG po sektorima: energetike, saobraćaja, industrije, poljoprivrede, šumarstva, upravljanja otpadom; Transfera i primjene tehnologija, istraživanja i sistematskih klimatskih osmatranja (uključujući meteorološka i hidrološka istraživanja), razmjenu informacija i osnivanja baze podataka, koja se odnose na klimatski sistem; Racionalnog korišćenja apsorbea i rezervoara GHG uključujući biomasu, šume, okeane i druge kopnene i morske ekosisteme; Uključivanja procjene klimatskih promjena u odgovarajuće nacionalne strategije i politike društveni-ekonomskog razvoja, u cilju minimiziranja negativnih posljedica na privredni razvoj, zdravlje stanovništva i životnu sredinu; Saradnje u oblasti obrazovanja, obuka kadrova i jačanje javne svijesti. 14
Prvi nacrti nacionalnih inventara Gasova staklene bašte (GHG) za 1990. i 2003. godinu urađeni su 2005. Za potrebe ovog Izvještaja izvršena je procjena i poboljšanje inventara za 1990. godinu, koja je izabrana kao bazna godina, tako što je izvršen ponovni pregled svih ulaznih podataka uz korišćenje novijih istraživanja i dokumenata koja nisu bila raspoloživa u trenutku izrade inventara. U okviru Prvog nacionalnog izvještaja prikazani su i GHG inventari za 2003. i 2006. godinu. GHG inventar za 2003. godinu urađen je primjenom IPCC metodologije uz sektorski pristup i konzistentan je sa inventarom bazne 1990. godine. GHG inventar za 2006 godinu je urađen za potrebe izvještavanja po LRTAP konvenciji, primjenom Corinair metodologije. Emisije GHG gasova iz 2006. godine nisu uporedive sa emisijama iz 1990. i 2003. zbog djelimične konzistentnosti korištenih metodologija. Izvještaj je urađen u skladu sa preporukama datim u Uputstvu za pripremu nacionalnih izveštaja zemalja članica koje nisu uključene u Aneks i Konvencije (17/CP.8), odgovarajućim procedurama GEF-a i relevantnim crnogorskim propisima i dokumentima. U procesu izrade Izvještaja, zabjilježene su poteškoće koje su se odnosile na nedostatak podataka (nepostojanje pojedinih podataka ili serija podataka, nepouzdanost i sl.). Prvi nacionalni izvještaj se sastoji iz 5 cjelina: Nacionalne okolnosti; Inventar gasova sa efektom staklene bašte Crne Gore; Politike, mjere i procjene smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte; Ranjivost i prilagođavanje klimatskim promjenama; Ograničenja, nedostaci i potrebe. U okviru poglavlja pod naslovom Nacionalne okolnosti, dat je profil zemlje u smislu opisa stanja opštih karakteristika, prirodnih resursa i životne sredine. Takođe, obrađeni su ekonomski i razvojni prioriteti u svim sektorima (energetika, industrija, saobraćaj, turizam i poljoprivreda), karakteristike društvenog razvoja, kao i institucionalni i pravni okvir relevantan za klimatske promjene. Shodno obavezama, sastavni dio Izvještaja je inventar gasova staklene bašte kojim se generišu rezultati za ukupne ekvavilentne antropogene emisije iz izvora i odstranjenih količina putem ponora svih gasova sa efektom staklene bašte (GHG), koji se ne kontrolišu Monterealskim protokolom. Pored navedenog, dat je prikaz primjenjenih metodologija, sistema prikupljanja i obrade podataka, analiza 15
ključnih kategorija tj. onih koje imaju najznačajniji uticaj na inventar gasova, glavni emisioni indikatori, kao i proračuni nesigurnosti inventara. U dokumentu je dat i presjek rezultata za ukupne ekvivaletne emisije gasova sa efektom staklene bašte (CO2eq), tj. emisije koje su dobijene korišćenjem potencijala globalnog zagrijavanja individualnih gasova (GWP), po ekonomskim sektorima, bez LUCF (promjena u korišćenju zemljišta i šumarstvo/land Use Change and Forestry), za 1990. i 2003. godinu. Tabela br.1 GHG emisije i procentualni udjeli po ekonomskim sektorima (bez LUCF) Bazna 1990. Godina 2003. godina Sektor Emisije u CO2eq (Gg) Udio u ukupnoj emisiji (%) Emisije u CO2eq (Gg) Udio u ukupnoj emisiji (%) Energetika 2 540,28 50,1 2 656,60 49,9 Industrijski procesi 1 642,04 32,4 1889,13 35,5 Poljoprivreda 783,59 15,4 655,16 12,3 Otpad 104,37 2,1 119,28 2,3 UKUPNO 5 070,28 100 5 320,17 100 Iz prethodne tabele se vidi da energetski sektor ima najveći udio u ukupnim emisijama, pa je u narednoj tabeli dat prikaz GHG CO2eq emisija po energetskim podsektorima. Tabela br. 2 GHG emisije i procentualni udjeli u ukupnoj emisiji po energetskim podsektorima Energetski podsektor Bazna 1990. godina 2003. godina Emisije Udio u Emisije Udio u 16
u CO2eq (Gg) ukupnoj emisiji (%) u CO2eq (Gg) ukupnoj emisiji (%) Transformacija energije Industrijska proizvodnja i građevinarstvo 1.356,07 52,8 1669,96 62,9 612,42 24,4 427,87 16,2 Saobraćaj 380,92 15,2 406,86 15,3 Usluge 101,87 4,1 86,25 3,2 Domaćinstva 57,73 2,2 46,04 1,7 Poljoprivreda /ribarstvo/ šumarstvo 31,27 1,3 19,62 0,7 UKUPNO 2.540,28 100,0 2.656,60 100,0 Sektor energetike je najznačajniji sektor sa stanovišta udjela u ukupno realizovanim GHG emisijama u Crnoj Gori, odnosno podsektor transformacija energije (Termoelektrana Pljevlja). Međutim, ako se emisije analiziraju pojedinačno tj. sa stanovišta udjela pojedinih industrija, onda su ukupno realizovane emisije (emisije uslijed sagorijevanja goriva zajedno sa emisijama uslijed odvijanja tehnološkog procesa) najveće iz aluminijumske industrije (Kombinat alumijuma Podgorica). Poseban dio dokumenta čine politike, mjere i procjene smanjenja emisija i isti se bavi pokazateljima u svim relevanim sektorima uključujući i portfolio potencijalnih CDM projekata. U prvom Izvještaju obrađena je i tema ranjivosti i prilagođavanja na klimatske promjene u dijelu temeperature, padavina i ekstremnih vremenskih situacija, ali i mogućih budućih scenarija. Ranjivost je bila predmetom analiza po sektorima. 17
Prilikom analize ranjivosti i prilagođavanja na efekte klimatskih promjena prepoznati su najosjetljiviji sektori (vodni resursi, obalno područje, poljoprivreda, šumarstvo, biodiverzitet i javno zdravlje). Tako su na primjer za sektor voda predložene mjere prilagođavanja poput izrade katastra vodnih resursa, mapiranje svakog vodnog resursa sa svim njegovim karakteristikama i identifikovanje zone potencijalne opasnosti, zaštita vodoizvorišta i dr. 2.2.2 Studija o ekonomskim uticajima klimatskih promjena 1 Izrada Studije ekonomskog uticaja klimatskih promjena ima za cilj prepoznavanje potencijalnih uticaja klimatskih promjena u brojnim sektorima. Studija identifikuje podatake, kao i najnovije modele i metode za procjenu ekonomskih uticaja klimatskih promjena, kao i prednosti i troškove prilagođavanja takvim promjenama u sektorima poljoprivrede i šumarstva, turizma, vodnih resursa i zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Isto tako, procjenjuje obim nacionalnih kapaciteta za razvoj i primjenu pomenutih podataka, modela i metoda na situaciju u Crnoj Gori. Definiše primjenu postojećih podataka, modela i metoda u Crnoj Gori kako bi se došlo do preliminarnih procjena ekonomske vrijednosti fizičkih uticaja utvrđenih Prvom nacionalnom komunikacijom, i konačno daje prijedlog načina za unapređenje postojećih analitičkih i institucionalnih kapaciteta za procjenu uticaja klimatskih promjena, te prednosti i troškove prilagođavanja promjenama u Crnoj Gori. Klimatske promjene, utiču na kvantitet i kvalitet životne sredine koju ljudi koriste za proizvodnju dobara i usluga. Na tržištima, klimatske promjene utiču na proizvodnju i tržišne cijene roba i usluga u sektorima koji su direktno pogođeni klimatskim promjenama. U modernim ekonomijama, tržišta su međusobno povezana međuindustrijskim tokovima roba i usluga, kao i novčanih sredstava dobijenih u zamjenu za te robe i usluge. Ovi međuindustrijski tokovi imaju ulogu transportne trake za prenos uticaja klimatskih promjena, potencijalno ih šireći kroz čitavu ekonomiju. Studija prepoznaje dvije vrste uticaja klimatskih promjena - na dobrobit ljudi i na indikatore nacionalne ekonomske aktivnosti. Ekonomski sektori ili kategorije uticaja u Crnoj Gori koji su predmetom Studije odnose se na poljoprivredu i šume, turizam, vodne resurse, koji prožimaju različite ekonomske sektore, kao i zdravlje ljudi. Svako poglavlje daje pregled osnovnih metodoloških pristupa, vrsta modela i baza podataka potrebnih za 1 Ministarstvo održivog razvoja i turizma 18
sveobuhvatnu procjenu šteta uzrokovanih klimatskim promjenama, koje se razlikuju za svaki sektor i kategoriju uticaja. Studija koristi pristup izgradnji kapaciteta koji nazivamo bez žaljenja. To znači da modeli, metode i podaci potrebni za procjenu fizičkih i ekonomskih uticaja klimatskih promjena i donošenje odluka u javnom i privatnom sektoru o najboljem načinu da se izbjegnu uticaji putem adaptacije, u mnogim slučajevima, koristite se za donošenje planskih i upravljačkih odluka vezanih za ekonomski razvoj i zaštitu životne sredine. Drugim riječima, razlog za izgradnju ovih modela i razvijanje novih baza podataka je da se pomogne Crnoj Gori da razvija svoju ekonomiju na razborit način, koristan za građane Crne Gore, njihovu prirodnu sredinu i ekosisteme. Vrijedna uloga koju mogu imati u borbi protiv klimatskih promjena predstavlja dodatu vrijednost. Studija se takođe bavi procjenom metodologija, potrebnih podataka i neophodnog razvoja analitičkih i institucionalnih kapaciteta za preciznije procjene uticaja klimatskih promjena na ekonomske parametre u budućnosti. 2.2.3 Procjena tehnoloških potreba za ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje za Crnu Goru (TNA) Procjena tehnoloških potreba za ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanja za Crnu Goru (TNA) predstavlja ključni document koji definiše prioritete i potrebe vezanim za tehnološke inovacije, rješenja, znanja sa glavnim ciljem smanjenja emisija GHG kao i smanjenja nivoa ranjivosti nacionalnog prirodnog i socioekonomskog sistema. Urađena je uz podršku holanske Vlade. Proces je zasnovan na revidiranom TNA Priručniku, koji su pripremili UNDP i UNFCCC, a korišćene su alatke - program TNAssess i on-line baza podataka ClimateTechWiki. Primjenjen je multisektorski pristup, a kao polaznu tačku uzeta je dugoročna nacionalna vizuja razvoja (ekonomski, socijalni i prioriteti vezani za životnu sredinu). Sektori od značaja za ublažavanje klimatskih promjena i adaptaciju identifikovani su na osnovu podataka iz Prvog nacionalnog izvještaja. Prednost je data onim sektorima za koje se smatralo da bi tehnološke intervencije u njima donijle koristi za postizanje razvojnih prioriteta i za smanjenje emisija gasova staklene bašte i osetljivosti na klimatske promjene. Tabela br. 3 Pregled prioritetnih TNA podsektora Prioritetni podsektori za smanjenje Prioritetni podsektori za emisija prilagođavanje Proizvodnja energije (41% ukupnih Vodni resursi GHG emisija) 19
Potrošnja energije u stambenom I sektoru usluga (9% emisija) Proizvodnja aluminijuma (sintetički gasovi 30% emisija) Drumski saobraćaj (12% emisija) Javno zdravlje Poljoprivredno zemljište Poljoprivredna proizvodnja Obalno područje Šume Za prioritetne podsektore identifikovane su prikladne tehnologije i klasifikovane u odgovarajuće kategorije (od kratkoročnih tehnologija malog obima primjene do srednjih i dugoročnih tehnologija velikog obima). Prioritizacija tehnologija u okviru različitih kategorija rađena je na osnovu socijalnih, ekonomskih, klimatskih i koristi za životnu sredinu koje bi se ostvarile njihovom primjenom. Za tehničku podršku korišten je pomenuti program TNAssess. Ova softverska alatka omogućava analizu odluka na osnovu više kriterijuma, tako što se ocjene zasnivaju na najmanje četiri kriterijuma razvojne koristi za životnu sredinu, ekonomiju i društvo, kao i koristi za redukciju gasova staklene bašte i smanjenje osetljivosti. U pojedinim slučajevima uključeni su i dodatni kriterijumi, kakav je npr. tržišni potencijal. Postavljeni su specifični ciljevi za prioritetne tehnologije i identifikovane barijere koje usporavaju ili onemogućavaju primjenu i širenje tehnologija do željenog obima. Kao pandam barijerama predložena su rješenja i definisane mjere za stvaranje povoljnog okruženja i ubrzanje primjene i širenja tehnologija. Pored navedenog, sastavni dio TNA strategije su porfelji prioritetnih tehnologija za smanjenje emisija, specifični ciljevi odnosno željeni nivoi primjene pojedinih tehnologija I set mjera za ubrzanje trensfera, primjene I širenja tehnologija, koje čine akcioni plan za sprovođenje strategije. 2.2.4 Drugi nacionalni izveštaj Crne Gore o klimatskim promjenama prema okvirnoj Konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (Drugi nacionalni komunikacioni dokument (SNC)) Drugi nacionalni izvještaj rađen je u svijetlu činjenice da međunarodni naučni krugovi više ne postavljaju pitanje da li će doći do klimatskih promjena ili ne, već da dokazi govore da se klimatske promjene već dešavaju. Svjesni smo svi pojava zagrijevanja klime, topljenje lednika, rasta nivoa mora, povećane koncentracija gasova sa efektom staklene bašte. Obim i sadržaj Izvještaja odgovara utvrđenoj metodologiji i predstavlja odgovor na obavezu koja proizilazi iz odredbi Konvencije o klimatskim promjenama. Drugi nacionalni komunikacioni dokument (SNC) je ažurirao i pojačao sadržaj koji se 20
odnosi na prilike u zemlji, registar gasova sa efektom staklene bašte, ublažavanje klimatskih promjena, osjetljivost na klimatske promjene i na korake koje treba preduzeti da bi se prilagodili klimatskim promjenama, kao i na informacije o svijesi javnosti, obrazovanju, obuci, sistemskim istraživanjima i opservacijama, i transferu tehnologija. Prvi dio Izvještaja obrađuje opšte nacionalne okolnosti kroz prikaz trendova u periodu između dva izvještaja dajući osvrt na klimatske karakteristike, demografske podatke, ekonomske i razvojene prioritete, prirodne resurse i dr. Osmotreni ekstremni vremenski i klimatski događaji do 2010. godine ukazuju na: Učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature; Češći i duži toplotni talasi; Veći broj vrlo toplih dana i noći; Manji broj mraznih dana i vrlo hladnih dana i noći; Češća pojava suša; Poseban dio dokumenta tiče se Inventara gasova sa efektom staklene bašte i to prikazom emisija pojedinačno po gasovima, ali i po sekorima (energetika industija, poljoprivreda i td.) Tabela br.4 Ukupna emisija direktnih GHG prikazane u CO2eq, period 1990. 2011. (Gg) CO2eq (Gg)/god Ukupni CO2eq(Gg) bez ponora Ukupni CO2eq(Gg) sa ponorima CO2eq (Gg)/god Ukupni CO2eq(Gg) bez ponora Ukupni CO2eq(Gg) sa ponorima 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 5.556.8 6.280.2 4.759.3 3.199.9 2.267.3 1.615.2 4.171.9 4.225.6 4.599.5 4.774.1 5.300.5 3.922.2 4.770.9 2.932.4 1.133.1 233.2-104.1 2.232.4 2.201.4 2.213.8 2456.3 3.146.4 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011* 4.976.4 5.507 4987.0 4.778.0 4.382.6 4.643.9 4.655.7 4.366.5 3.084.5 4.022.3 3.865.71* 2.826.5 3.197.8 2.828.7 2.814.5 2.183.5 2.779.3 2.291.4 2.096.8 679.2 1.759.4 1.698.8 * procjena direktnih emisija GHG za 2011. godinu prikazana u CO2eq(Gg)uključuje i SF6 emisije dok za ostale godine iz posmatranog vremenskog perioda, shodno podacima koji su bili na raspolaganju to nije slučaj 21
Tabela br.5 Emisije direktnih GHG iz ekonomskih sektora prikazane u CO2eqperiod 1990. 2011. (Gg) Sektor/godina 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 Energetika 2.360.7 2.466.8 2.057.6 1.698.6 1.349.6 490.3 1.987.7 1.841.9 2.252.2 2.329.0 2.429.7 Industrijski 2.307.7 2.926.5 1.859.2 690.1 96.0 281.3 1344.8 1.567.6 1.550.7 1.653.2 2.096.2 procesi Poljoprivreda 783.3 781.9 737.4 706.2 716.6 738.5 734.4 711.1 691.6 686.8 669.6 Otpad 105 105 105 105 105 105 105 105 105 105 105 Sektor/godina 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011* Energetika 2.019.1 2502.4 2.413.1 2.404.4 2.247.1 2.439.3 2.373.6 2.943.0 2.043.5 2.818.6 2.653.0 Industrijski 2.202.4 2.250.8 1.812.0 1.629.1 1.556.1 1.635.1 1.747.2 918.2 601.6 714.4 747.3 procesi Poljoprivreda 649.8 648.9 656.9 639.5 474.4 464.4 429.8 421.3 355.3 378.2 380.6 Otpad 105 105 105 105 105 105 105 84 84 84 84 Teme koje su bile predmetom razrade Izvještaja odnose se na ranjivost i adaptacije u smislu varijabilnosti klime i osmotrenih klimatskih promjena do 2010. godine, naročito u dijelu analize osmotrenih ekstremnih događaja. Prema Izvještaju uticaji klimatskih promjena na prirodne i društvene sisteme manifestuju se kao: gubici u prinosu poljoprivrednih usjeva; smanjena raspoloživost pijaće vode kao i njen kvalitet; porast i širenje bolesti; povećana opasnost od poplava, suša, itd. Projekcije buduće klime ukazuju na dalji rast ovih uticaja, naročito ako se nastavi s rastom antopogenih emisija gasova s efektom staklene baste. Pojedini od tih budućih uticaja već se ne mogu izbjeći, zbog životnog vijeka GHG gasova i prirode klimatskog sistema. Južni djelovi Evrope prepoznati su kao najranjivije oblasti, pored Arktika, a sektorske analize ranjivosti odnosile su se na vodne resurse; obalu i obalni pojas; poljoprivredu i šumarstvo; zdravlje ljudi. Analize su pokazale da će klimatske promjene u budućnosti imati značajan uticaj na bilans i režim površinskih i podzemnih voda što je uslovilo sprovođenje nekoliko aktivnosti vezanih za vodne resurse u Crnoj Gori, poput detaljne procjene sektora voda i prijedlog katastra, te analiza uticaja klimatskih promjena na vodni režim rijeka Lim i Tara. Svrha izrade katastra jeste da ukaže da fundmentalni vodni resursi moraju biti identifikovani kao takvi i zaštićeni od nekontrolisane eksploatacije i klimatskih promjena. Isto tako, potrebno je da se ukaže na potrebu uspostavljanja visokog nivoa razmjene informacija između različitih institucija koje se bave vodama kako bi se pravovremeno evidentirale promjene i preduzele adekvatne mjere zaštite. Prema dokumentu, poljoprivreda je vrlo osjetljiva na klimatske promjene, pošto je klima jedan od najvažnijih prirodnih faktora za poljoprivrednu proizvodnju. Porast koncentracije CO2 može da stimuliše fotosintezu, poveća proizvodnju biomase i poveća efikasniju upotrebu vode (Pinter et al., 1996; Kimball et al., 1993). Porast temperature može da ima različite efekte. One mogu da povećaju produktivnost biljaka i da smanje rizik od smrzavanja. S druge strane, u toplim i sušnim uslovima, porast temperature može da dovede do vodnog stresa i zbog 22
toga do smanjenja prinosa. Promjene količine i raspodjele padavina mogu da utiču pozitivno i negativno na poljoprivredu, u zavisnosti od regionalnih uslova i regionalnog trenda padavina. Drugi uticaji klimatskih promjena uključuju: viši rizik od loše žetve zbog češćih i intenzivnijih vremenskih ekstrema, kao što su suše, poplave, zatim klimatski povoljne uslove za razvoj biljnih štetočina i bolesti, smanjenje kvaliteta roda zbog veće koncentracije CO2 (IPCC, 2001b). Dakle, polazeći od postojećih poljoprivrednih prilika u Crnoj Gori, a na osnovu osmotrenih i projektovanih klimatskih promjena i ekstrema, može se zaključiti da je sektor poljoprivrede ranjiv na: suše zbog projektovanog porasta uzastopnih dana bez kiše, smanjenja ukupnih količina padavina i formiranja sušnije klime u budućnosti dolazi do erozije zemljišta i gubitka poljoprivrednih površina; pomjeranje vegetacionog perioda ka početku godine zbog moguće pojave mrazeva, naročito u prvih 30 godina 21. vijeka; ovo može izazvati naglo zaustavljanje vegetacije i gubitka roda, naročito kod voćarskih kultura; porast toplih dana u toku godine, trajanje i učestalost toplotnih talasa zbog mogućeg ubrzavanja aktivnosti štetočina i insekata i dr.. U cilju procjene uticaja klimatskih promjena na šume u Crnoj Gori, izrađene su dvije studije za pripremu Drugog nacionalnog izvještaja: Osetljivost šumarskog sektora Crne Gore na štetočine i biljne bolesti i Analize i projekcije uticaja klimatskih promjena korišćenjem regionalnog klimatskog modela na buduće rasprostranjenje i rast glavnih vrsta drveća u Crnoj Gori. Sintezom mjera za adaptaciju šuma na klimatske promjene, koje su predložene u strateškim šumarskim dokumentima u Crnoj Gori, može se uopštiti da se većina odnosi na način budućeg gazdovanja šumama. U osnovi, odgovarajućim izborom načina upravljanje šumama može se ublažiti negativan uticaj potencijalnih klimatskih promjena koje predviđaju različiti klimatski modeli. Izrada Drugog nacionalnog izvještaja pomogla je jačanje kapaciteta i dala prijedlog za mehanizam sistema bioprognoze, kako bi se napravila osnova za kvantitativnu procjenu uticaja vremena i klime na zdravlje ljudi u Crnoj Gori. Potreba za uspostavljanjem sistema bioprognoze postoji, na šta ukazuju kako direktni (npr. češći toplotni talasi, poplave, suše, šumski požari) tako i indirektni pokazatelji (povećane frekvencije hranom i vodom prenosivih bolesti, alergijske bolesti disajnih organa izazvane polenom, naročito kod djece, učestalije pojave srčanog i moždanog udara tokom niskog vazdušnog pritiska, velikih kolebanja temperature, kao i sparnih vrućih dana). Ideja je da se u cilju prevencije i adaptacije na izmijenjene klimatske uslove, uz pomoć sistema biometeorološke prognoze, formira baza podataka o uticaju vremena i klime na obolijevanja i 23
umiranja u Crnoj Gori. Definisana su dva pravca prikupljanja podataka: putem anketnih listića s meteoropatskim reakcijama i putem liste specifičnih bolesti na koje vremenske prilike mogu da utiču. Svi prikupljeni podaci bili bi arhivirani i analizirani u Institutu za javno zdravlje Crne Gore (IJZ). Za početak, prikupljanje podataka i istraživanja radili bi se samo za Glavni grad Podgoricu. U izvještaju evidentna je činjenica da je ljudski faktor svojom djelatnošću lokalno modifikovao klimu u gradovima u odnosu na njihovu okolinu (npr. zbog sve većeg broja površina prekrivenih trotoarima, kao i zbog betonskih zgrada, dnevna akumulacija toplote u gradu veća je u odnosu na okolinu prekrivenu travom, zatim, veći je površinski oticaj prilikom padavina, veće je zagađenje vazduha itd.. Gradska klima i uticaj klimatskih promjena u urbanim sredinama do sada se nijesu detaljno proučavali u Crnoj Gori. Izvještaj obuhvata i detaljan uvid u usvojene (i nacrte) sektorske strateške razvojne politike i planove, kako bi se sprovela njihova analiza na bazi klimatskih scenarija i identifikovale mogućnosti smanjenja emisija GHG. Analize se odnose na glavne sektore emitere emisija GHG: energetiku, industriju, poljoprivredu, korišćenje zemljišta, promjene korišćenja zemljišta i šumarstvo i otpad, a koji predstavljaju antropogene izvore ili ponore emisija GHG. Sastavni dio ovog dijela dokumenta čine i analize emisija iz prošlosti, urađene na osnovu nacionalnog inventara emisija GHG za period 2008. 2011., kao i projekcije emisija GHG, prema unaprijed definisanim scenarijima za period 2014. 2020., a koje se temelje na pretpostavkama stope rasta privrede, iz različitih strategija (npr. SRE do 2030.) uz identifikovanje mogućih prepreka i neizvjesnosti, koje bi mogle spriječiti efektivnost sprovođenja predloženih mjera smanjenja emisija GHG. Nacionalni inventar emisija GHG za period 1990. 2011. jasno pokazuje da je sektor energetike glavni izvor emisija GHG (dominantno CO2), što se zapravo odnosi na proizvodnju električne energije i potrošnju energenata u industriji i saobraćaju. Drugi važan izvor emisija GHG (sintetički gasovi) jeste sektor industrije. Uzimajući navedeno u obzir može se zaključititi da se smanjenje emisija GHG prvenstveno mora fokusirati na ova dva sektora. Tabela br.6 Emisije i ponori GHG po ključnim sektorima za 2011. godinu Emisije CO2 CH4 N20 CF4 C2F6 CO2eq (ponori) GHG (Gg)/sektor Energetika 2.526,93 4,205 0,124 2.653,68 Industrija 158,79 0,076 0,01 744,79 Poljoprivreda 9,27 0,6 380,67 24
Otpad 4 84,00 Šumarstvo -2.166,88-2.166,88 Pomenuta sektorska analiza odnosi se na procjenu definisanih razvojnih prioriteta koja se za energetiku prepoznaju kao sigurnost u snadbjevanju energijom, razvoj konkuretnog tržišta energije i održivi energetski razvoj. Za potrebe analize ovog sektora uzete su u razmatranje tri osnovna (visoki, srednji i niski) scenarija razvoja osnovnih odrednica energetske potrošnje Crne Gore. Korišćenjem softverskog alata LEAP za potrebe ocjene smanjenja emisije GHG izračunate su projekcije istih za svaki od scenarija. Na osnovu predmetnih pretpostavki u dokumentu su razvijena dva scenarija razvoja budućih proizvodnih kapaciteta električne energije i potrošnje energije i to: osnovni i mitigacioni scenario. Kada su u pitanju indistrijski procesi u dokumentu je konstatovano da ne postoji politika koja se bavi detaljnom analizom industrijskog sektora, te da Strategija razvoja prerađivačke industrije (2014. 2018.) obuhvata analizu postojećeg stanja i industrijske proizvodnje sa posebnim osvrtom na sektor metalne i drvne industrije (kao strateške sektore). Analizom postojećih strateških i planskih dokumenata predviđeni pravci industrijskog razvoja usmjereni su na podizanje tehnološkog nivoa obrade, modernizaciju u postojećim i razvoj nove industrije zasnovano na znanju, inovacijama i savremenim tehnikama uz primjenu odgovarajućih standarda održivog razvoja i zaštite životne sredine. Prema dokumentu trenutno se emisije GHG iz sektora industije praktično svode na emisije sintetičkih GHG iz tehnološkog procesa Kombinata aluminijuma, jer ostali industrijski procesi (Željezara nikšić i proizvodnja kreča) emituju manje od 2% GHG. U toku procesa topljenja aluminijuma, procesom elektrolize, dolazi do emisija dva gasa iz grupe perfluorougljovodonika: ugljen-tetrafluorida (CF4) i ugljen-heksafluorida (C2F6). U nacionalnom inventaru iz 2011. godine emisije ovih sintetičkih gasova zastupljene su odmah iza ugljen dioksida u ukupnom iznosu od 586 Gg CO2eq. U dokumentu su se razmatrala dva pristupa: KAP radi punim instalisanim proizvodnim kapacitetom (120.000 tona livenog aluminijuma godišnje), KAP radi smanjenim instalisanim proizvodnim kapacitetom (70.000 tona livenog aluminijuma godišnje). Kao mjere smanjenja sintetičkih GHG u tehnološkom procesu industrije aluminijuma navedene su: povećanje efikasnosti i radne temperature u elektrolizerima, tačkasto doziranje glinice i bolja procesna kontrola i korišćenje inertnih anoda. 25
Za oba pristupa rađen je proračun smanjenja emisija prema osnovnom (BaU) scenariju, koji pretpostavlja da se u tehnološkom procesu KAP-a neće dogoditi promjene i scenariju smanjenja GHG emisija, koji pretpostavlja da će se u tehnološkom procesu KAP-a primjeniti odabrane mjere smanjenja emisija GHG. Prema pokazateljima nivo GHG emisija u sektoru industrije (s punim kapacitetom proizvodnje KAP-a) u 2020. godini smanjiće se za 658 Gg CO2eq u odnosu na nivo iz 1990. godine osnovni scenarion, a za 1.296 Gg CO2eq u scenariju smanjenja emisija GHG. Nivo GHG emisija u ovom sektoru (sa smanjenim kapacitetom proizvodnje KAPa) u 2020. godini u odnosu na 1990 biće manji za 1.916 Gg CO2eq (osnovni scenario) odnosno 1.669 Gg CO2eq (scenario smanjenja emisija GHG). U sektoru poljoprivrede sagledani je veći broj strateških dokumenata (Strategija razvoja poljoprivrede i ruranog područja (2015 2020), Nacionalni program proizvodnje hrane i dr..). Poljoprivredni sektor predstavlja izvor emisija metana (CH4) i azot-suboksida (N2O), koje potiču iz stočarstva i upotrebe azotnih đubriva u ratarskoj proizvodnji. Moguće mjere koje se mogu sprovesti u cilju smanjenja GHG u sektoru poljoprivrede su: smanjenje paljenja zemljišta poslije žetve, tj. sprovođenje prakse zaoravanja ili odmaranja zemljišta, proizvodnja bez upotrebe hemijskih sredstava, upravljanje poljoprivrednim otpadom (odnosno njegovo korišćenje u energetske svrhe, npr. biogas iz farmi svinja i krava ili biomasa). Dokument se bavi i sektorom šumarstva tako da su analizom Nacionalne šumarske strategije s planom razvoja šuma i šumarstva, kroz Viziju do 2023. godine konstatovana dva opšta cilja i to: Unaprijediti šume i održivost gazdovanja povećanjem drvne zalihe u privrednim šumama sa 104 na 115 miliona m 3 bruto drvne mase; Povećanje BDP sektora šumarstva, drvne industrije i drugih djelatnosti koje zavise od šuma sa 2% na 4 % ukupnog BDP. Iz inventara GHG emisija vidi se da su CO2 ponori u 2011. godini iznosili 2.166,90 Gg CO2eq. Postoji više mjera, koje bi sigurno povećale šumske kapacitete, a time i ponore CO2 emisija u sektoru šumarstva i odnose se na praktične načine primjene šumskouzgojnih metoda čime se povećava zaliha ugljenika u biomasi stabla, proširenje šumskih područja pošumljavanjem goleti, održivo planiranje i upravljanje šumama i dr.. Razmatrani scenariji pokazali su da će nivo ponora GHG u sektoru šumarstva u 2020. godini u odnosu na 1990. biti veći za 811 Gg CO2eq (osnovni scenario) odnosno 923 Gg CO2eq (scenario povećanja ponora GHG). 26
Dokumentom su se analizirali i posebne komponente od značaja za predmetnu tematiku poput podzemnih voda u dijelu njihovih rezervi, korišćenje, zaštita i problemi. Cilj je da se analizom utvrdi specifična ranjivost podzemnih voda na klimatske promjene. Izvještaj dotiče i temu uređenja i planiranja prostora u kontekstu klimatskih promjena u smislu potreba smanjenja raskoraka između potencijala i uloge prostornog planiranja u adaptaciji na klimatske promjene. Konstatovana su pojedina ograničenja i nedostaci tehničke i metodološke prirode, institucionalna ograničenja, nedostaci kapaciteta, kao i nedostatak finansijskih resursa za sprovođenje mjera mitigacije i adaptacije. Izvještaj daje i kratak osvrt na izvršenu procjenu tehnoloških potreba u kontekstu klimatskih promjena, pregled tekućih projekata koji adresiraju pitanje klimatskih promjena u Crnoj Gori, kao i prijedloga konkretnih projekata. 2.2.5 Nacionalna Strategija u oblasti klimatskih promjena do 2030. U Izvještaju o napretku Crne Gore u procesu pristupanja EU za 2013. godinu (nakon eksplanatornog i bilateralnog skrininga) eksplicitno je navodeno da je neophodno donošenje nacionalne politike i strategije u oblasti klimatskih promjena, te integracija ovog pitanja u relevantne sektorske politike i strategije. Izradu Strategije pomogla je Evropska komisija posredstvom Delegacije Evropske unije u Podgorici kroz projekat EuropeAid/127054/C/SER/multi - SC N 2014/34464 finansijskom podrškom u visini od 200 000. Za izradu Strategije u oblasti klimatskih promjena do 2030. godine je tokom 2014. godine odabran konzorcijum AGRECO. Uvodno poglavlje Strategije daje analizu postojeće situacije kroz pregled najznačajnijih instrumenata strateškog i pravnog okvira koji se do neke mjere bave pitanjem klimatskih promjena poput dokumenata: Procjena tehnoloških potreba za ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje za Crnu Goru, Strategije razvoja energetike Crne Gore do 2030. Godine, Nacionalnog strateškog okvira za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, Nacionalne šumarske strategije, Nacionalne strategije održivog razvoja, Strategije za razvoj poljoprivrede i ruralnih područja 2014.-2020., Nacionalne strategije upravljanja kvalitetom vazduha 2013.-2016., Strategije upravljanja otpadom. Cilj razrade zasniva se na potrebi da se ukaže da se Strategija u oblasti klimatskih promjena ne može implementirati bez integracije njenih ciljeva u relevantne sektorske strategije i politike. 27
Strategija se bavi i pitanjima ciljeva politike EU u ovoj oblasti, kao i načinima i mehanizmima dostizanja zacrtanih standarda u borbi protiv klimatskih promjena. Važan element Strategije odnosi se na razmatranje projekcije emisija GHG po sektorima iz kojih se mogu prepoznati najznačajniji uticaji cjelokupne privrede na emitovanje gasova sa efektom staklene bašte. Emisija zagađujućih materija od ključnog je značaja za efikasno upravljanje životnom sredinom, jer se podaci o emisijama iz inventara koji se odnose na specifičnu (baznu) godinu mogu, uz korišćenje standardizovane metodologije, koristiti za predviđanje emisija u budućnosti. Inventar emisija u Crnoj Gori se redovno ažurira i priprema se u skladu sa IPPC smjernicama. Za potrebe rada na Strategiji za klimatske promjene 2 emisije GHG iz svih ekonomskih sekora su se obrađivale kroz dva scenarija i to: Sa postojećim mjerama WEM Sa dodatnim mjerama WAM Da bi se došlo do projekcije emisija GHG za čitavu državu neophodno je izraditi projekcije emisija za sve relevantne privredne sektore. U skladu sa podacima, procijenjeno je da dominantan udio u emisijama GHG u Crnoj Gori ima sektor energetike, koji obuhvata i proizvodnju i potrošnju energije, zatim sektor industrijskih procesa, (proizvodnja aluminijuma zbog emitovanja sintetičkih gasova). Posebni djelovi dokumenta posvećeni su mjerama mitigacije, odnosno ublažavanja posljedica klimatskih promjena kroz smanjenje emisija GHG. Na osnovu projekcija emisija gasova GHG izrađene su ukupne projekcije koje za sve privredene sektore iznose 3542 GgCO 2eq za koje se po scenariju sa dodatnim mjerama (WAM) očekuje da će biti emitovani u Crnoj Gori 2030. godine. U dokumentu pregled mjera mitigacije urađen je za sektor energetike (podsektor proizvodnja energije, podsektor prerađivačkih industrija, podsektor saobraćaja - prevoz tereta i prevoz putnika, podsektor ostale potrošnje i to prema oba scenarija WEM i WAM), sektor industrijskih procesa oba scenarija WEM i WAM, sektor poljoprivrede, sektor šumarstva, takođe oba scenarija i dr.. 2 Poglavlje: Metodologija i Scenariji projekcija emisija po sektorima 28
Tabela br.7 Poređenje emisija GHG u EU i svijetu sa emisijama u Crnoj Gori 1990 2000 2010 2030 Ukupne emisije u 40,563,437.00 50,911,113.68 svijetu Gg 38,232,170.06 EU 28 5,636,933.47 5,103,281.75 4,834,156.78 3,382,160,08 Stanovništvo EU 28 475,160,781.00 486,958,178.00 503,234,845.00 518,499,055.00 Emisije u EU/po glavi stanovnika 11.86 10.48 9.61 6.52 Stanovništvo Crne Gore 608,816.00 603,152,00 619,001.00 607,757.00 Emisije Crne Gore Gg CO 2eq 5,278.83 5,195,54 943.94 3486 Emisija u Crnoj Gori/po glavi 8.67 8.61 6.37 5,73 stanovnika Emisije Crne Gore kao procenat emisija na svjetskom nivou 0.012 0.011 0.007 Prilagođavanje ili adaptacije na klimatske promjene predstavlja važno polje djelovanja i u okviru Strategije je urađena ocjena potreba i preduslova kako bi se identifikovale odgovarajuće mjere i aktivnosti. Mjere ublažavanja kao odgovor na izazove klimatskih promjena ne mogu u potpunosti anulirati uticaje i posljedice istih zato je neophodno osmisliti adekvatne mjere adaptacije. Prema Strategiji bavljenje izazovima povezanim sa klimatskim promjenama zahtijeva integrisan pristup, kojim se ujedno ograničava obim i stopa promjena i razmatraju ostali uticaji i mogućnosti. Prilagođavanje je proces stalnih usaglašavanja odgovora na direktne i indirektne pokretače klimatskih promjena. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) definiše prilagođavanje kao prilagođavanja prirodnih ili ljudskih sistema kao odgovor na postojeće ili očekivane klimatske stimulanse ili njihove posljedice, koji ublažavaju štetu ili iskorišćavaju povoljne mogućnosti. Negativni klimatski uticaji (ili prijetnje) nastaju onda i gdje se događaji približavaju ili prelaze postojeći limit tolerancije ili gornju granicu. Pozitivni uticaji (ili mogućnosti) nastaju onda i gdje prethodni ograničavajući faktori (npr. toplotni limiti ili led/snijeg) više ne ograničavaju razvoj ili aktivnosti. Kako se limiti ili gornje granice u okviru upravljanih i prirodnih sistema često definišu ili podrazumijevaju na osnovu prošlog iskustva, projekcije klimatskih promjena, uključujući njihove varijacije i ekstreme, zahtijevaju pažnju: da li možemo minimizirati negativan uticaj i da li možemo iskoristiti pozitivan uticaj? Odgovori i odluke o prilagođavanju se mogu kategorisati kao mjere i strategije koje doprinose: Izgradnji kapaciteta prilagođavanja stvaranje informacija (istraživanje, prikupljanje podataka i praćenje, podizanje svijesti), podržavajuće društvene strukture (organizacioni razvoj, rad u partnerstvima, institucije), i podržavajuće upravljanje (regulative, zakonodavstvo, i vođenje) što je potrebno kao osnova za realizaciju 29
akcija prilagođavanja; Realizaciji akcija prilagođavanja akcije koje pomažu da se smanji ranjivost na klimatske rizike ili iskoriste mogućnosti. Uzimajući u obzir prirodu projektovanih promjena klime, djelotvoran pristup prilagođavanju treba da se sastoji od povećanja fleksibilnosti ili otpornosti ulaganja koja je teško povratiti, posebno ona za koja se očekuje da će imati dug rok trajanja (npr. komunalna infrastruktura, saobraćajna infrastruktura, objekti, kao i zasadi šuma) i od poboljšanja informacija i njihove dostupnosti i korisnosti. Upravo izrada strateških dokumenata uključuje odluke i izbor između mogućnosti adaptacija. Jedan vid kategorisanja prepoznaje tri pristupa prilagođavanju i to kao pristup socijalne ranjivosti (koja se bavi osnovnom socijalnom ranjivošću), pristup otpornosti (upravljanje za poboljšanje otpornosti ekosistema) i ciljni pristup prilagođavanju (usmjerenost na akcije prilagođavanja konkretnim rizicima klimatskih promjena). Kroz procjenu mogućnosti prilagođavanja u dokumentu se naglašava potreba prepoznavanja održivih opcija koje za rezultat imaju djelotvornu adaptaciju koja minimizira rizike povezane sa implementacijom. Ove opcije označavamo kao korisne opcije prilagođavanja, neupitno korisne low-regrets opcije, opcije korisne za obije strane i fleksibilne ili prilagodljive opcije upravljanja Korisne opcije prilagođavanja mjere prilagođavanja koje su vrijedne truda (npr. one koje donose neto socio-ekonomske koristi) kakav god bio stepen budućih klimatskih promjena. Ove vrste mjera uključuju one opravdane (ekonomične) u okviru postojećih klimatskih uslova (uključujući i one koje se bave klimatskom promjenjljivošću i ekstremima) i dalje su opravdane kada je njihovo uvođenje konzistentno sa bavljenjem rizicima povezanim sa projektovanim klimatskim promjenama. Izvodljivost sprovođenja ovih vrsta opcija treba da se uzme u obzir u svijetlu postojećih barijera i potencijalnih konflikata (kao što je ranije diskutovano). Osim toga, fokusiranje na neupitne no regrets opcije je posebno adekvatno za bliži period, jer je više vjerovatno da će se implementirati (očigledni i neposredni benefiti) i mogu pružiti iskustvo na koje će se graditi dalje procjene klimatskih rizika i mjera prilagođavanja. Primjeri obuhvataju akcije ili aktivnosti usmjerene na izgradnju kapaciteta za prilagođavanje kao dijela sveobuhvatne strategije prilagođavanja; Izbjegavanje izgradnje u visoko-rizičnim područjima (npr. ravnice sklone plavljenju); Smanjenje gubitaka iz vodovodne infrastrukture; Izgradnju/projektovanje imovine i objekata da bi se svelo na minimum pregrijavanje u ljetnjim mjesecima; Smanjenje posljedica poplava kroz korišćenje vodootpornih materijala za podove, zidove i postavljanje električnih kontrola, kablova i uređaja na viši od 30
normalnog nivoa i uvođenje rekreativnih višesezonskih sadržaja. Ovakve mjere/strategije će generalno gledano zahtijevati investicije, ali su neutralne u pogledu troškova kada se uzme u obzir neposrednost ciljnih rizika i ostvarenih benefita. Neupitno korisne low-regrets opcije mjere prilagođavanja za koje su povezani troškovi relativno niski i za koje benefiti, iako prvenstveno ostvareni u okviru projektovane buduće klimatske promjene, mogu biti relativno veći. Primjeri obuhvataju izgradnju dodatnog klimatskog prostora u novim objektima da bi se obezbjedile dodatne modifikacije (npr. povećana ventilacija, odvod) u skladu sa projektovanim promjenama u temperaturi i padavinama; Ograničavanje vrste i stepena razvoja u područjima koja su sklona poplavama; Promovisanje stvaranja i očuvanja prostora (npr. granice, poljoprivredno zemljište, zelena gradska područja, uključujući krovove) kao podrška ciljevima biodiverziteta; Učestvovanje u razvoju i radu dodatnih objekata za skladištenje vode (npr. i zgradnja grupnih vodnih objekata i zajedničkih rezervoara za vodu). Navedene korisne no-regrets i low regrets opcije imaju prednosti u tome da su usmjerene na maksimizaciju povratka ulaganja kada je izvjesnost povezanog rizika niska. Opcije korisne za obije strane odnosi se na mjere prilagođavanja koje imaju željene rezultate u smislu minimiziranja klimatskih rizika ili iskorišćavanja potencijalnih mogućnosti, ali imaju i druge društvene benefite, benefite za životnu sredinu ili ekonomske benefite. U okviru konteksta klimatske promjene, opcije korisne za obje strane su često povezane sa onim mjerama i aktivnostima koje se bave klimatskim posljedicama, ali koje takođe doprinose ublažavanju ili drugim društvenim ciljevima i ciljevima životne sredine. Ove vrste mjera uključuju one koje su prvenstveno uvedene iz drugih razloga osim bavljenja klimatskim rizicima, ali takođe proizvode željene benefite prilagođavanja. Primjeri uključuju upravljanje poplavama koje podrazumjevaju stvaranje ili ponovno uspostavljanje plavnih ravnica koje povećavaju kapacitet upravljanja poplavama i podržavaju ciljeve očuvanja biodiverziteta i staništa; Unaprijeđenje spremnosti i planiranje nepredviđenih planova u cilju bavljenja rizicima (uključujući klimu); Unaprijeđenje kapaciteta hlađenja objekata kroz povećanje zamračivanja i/ili kroz strategije za alternativno hlađenje sa manje energije; Zeleni krovovi i zeleni zidovi koji imaju višestruke koristi u smislu smanjenja temperature objekata i skupljanja kišnice sa objekata i smanjivanju njenog oticanja po betonskim površinama (ulice, putevi), povećanja zelenih površina u okviru gradskih sredina, ali takođe smanjuju korišćenje energije i za grijanje i za hlađenje. 31
Fleksibilne ili prilagodljive opcije upravljanja obuhvataju uspostavljanje postepenih opcija prilagođavanja, prije preduzimanja zahtjevnih aktivnosti u jednom mahu. Ovaj pristup smanjuje rizike, jer omogućava postepeno prilagođavanje. Mjere se uvode korišćenjem postojećih resursa, ali na način da omoguće nadogradnju u smislu primjene novih znanja, iskustva i tehnologije. Odloženo uvođenje specifične mjere prilagođavanja (ili paketa mjera) može biti dio strategije fleksibilnog upravljanja dok god je to u skladu sa posvećenošću da se nastavi sa izgradnjom potrebnih kapaciteta i evaluaciju nastajućih rizika. Odluka da se odloži uvođenje specifične akcije se često donosi kada su klimatski rizici ispod definisanih gornjih granica ili kada zahtijevani prilagodljivi kapaciteti (npr. regulatorne ili institucionalne okolnosti) nijesu dovoljni da dozvole djelotvornu akciju. Primjeri uključuju: Odlaganja u sprovođenju specifičnih akcija prilagođavanja dok se istraže opcije i definišu neophodni standardi i regulatorni okvir; Uvođenje progresivnog povlačenja iz priobalnih područja i stvaranje ili ponovno stvaranje poplavljenih ravnica; Razvoj u skladu sa projektovanim promjenama klime. Mjere prilagođavanja možemo klasifikovati na osnovu sektora ili na osnovu vremena, cilja i motiva implementacija. Sektorske mjere imaju za cilj akcije za individualne sektore na koje mogu uticati klimatske promjene poput poljoprivrede. Npr. smanjenje padavina i povećanje stope isparavanja zahtjevalo bi nove načine navodnjavanja, te izradu odgovarajućih strateških okvira djelovanja. Višesektorske mjere označavaju akcije povezane sa različitim sektorima, npr. Integrisano upravljanje vodama, slivovima. Međusektorski pristup je holistički i podrazumjeva npr. istraživanje i razvoj, tehnološke inovacije kao što je razvoj sorti usjeva otpornih na sušu. Tabela br.8 Odabrani primjeri mjera prilagođavanja po sektorima Sektor Opcija / Strategija za prilagođavanje Vode Prošireno sakupljanje vode; skladištenje vode i tehnike čuvanja; korišćenje vode i efikasnost navodnjavanja; Poljoprivreda Prilagođavanje datuma sjetve i raznovrsnost sjetve; premještanje usjeva; unaprijeđeno upravljanje zemljom, npr. kontrola erozija i zaštita zemljišta sadnjom drveća. Zdravlje ljudi Akcioni planovi za zaštitu od toplote; unaprijeđena kontrola i nadgledanje bolesti na koje utiču klimtske promjene; bezbjedna voda za piće i unaprijeđen sanitarni Osnovni okvir politike Nacionalana politika o vodama i integrisano upravljanje vodnim resursom;upravljanje hazardima za vode. Politika ruralnog razvoja; osiguranje usjeva; finansijski podsticaji, npr. subvencije Politike javnog zdravlja koje prepoznaju klimatski rizik; ojačane zdrastvene usluge; regionalna i međunarodna saradnja. 32
Saobraćaj Energija sistem. Usklađivanje/premiješttanje; standardi projektovanja i izgradnje puteva, željeznice i ostale infrastrukture Jačanje ukupne infrastrukture za prenos i snadbijevanje; postavljanje podzemnih kablova; energetska efikasnost, korišćenje obnovljivih izvora energije Integrisanje pitanja klimatskih promjena u nacionalne politike u oblasti saobraćaja Nacionalne politike o energetici, propisi i fiskalni i finansijski posticaji za korišćenje alternativnih izvora, Uključivanje pitanja klimatskih promjena u standarde projektovanja. Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama i odredbama Odluke o mehanizmu monitoringa EU, preporučuje izradu Nacionalnog plana adaptacije. Na Konferenciji ugovornica UNFCCC-a dogovoreno je da poboljšane akcije prilagođavanja treba da se preduzmu u skladu sa odredbama Konvencije, da prate pristup transparetnosti i da uzme u obzir naročito potrebe ranjivih grupa, zajednica i ekosistema. Isto tako, treba da budu zasnovane na najbolje dostupnim tehnikama i saznanjima, uključujući i tradicionalno znanje, te rodno senzitivan u smislu integrisanja svih društvenih kategorija. Za potrebe Stretegije urađena je i detaljna analiza domaćeg pravnog okvira i njegove usklađenosti sa relevantnim propisima EU u oblasti klimatskih promjena, kao i preporuke za dalje korake harmonizacije i implementacije evropskih propisa, okvirnu procjenu administrativnih kapaciteta i troškova koji proističu iz primjene evropskog zakonodavstva u ovoj oblasti. Iscrpna analiza brojnih akata EU u ovoj oblasti pokazuje da u javnoj administraciji na poslovima povezanim sa pravnim okvirom EU u dijelu klimatskih poslova biti potrebno najmanje 20-tak osoba tako da će troškovi administracije u ovoj oblasti koji obuhvataju brojne obaveze (prikupljanja podataka, izvještavanja, učešće u sistemu trgovine emisijama i dr.) iznositi oko 0,5 miliona eura na godišnjem nivou. U poglavlju Strategije pod nazivom Put za implementaciju (Akcioni plan) rezimiraju se aktivnosti, ciljevi i mjere u najvažnijim sektorima privrednog sistema (proizvodnja energije, prerađivačka industrija, saobraćaj, šumarstvo, upravljanje otpadom i dr.), a koje treba sprovesti u periodu 2015.-2030. godina, sa ciljem smanjenja negativnih uticaja klimatskih promjena kroz integrisano sprovođenje identifikovanih aktivnosti. Sastavni dio dokumenta čini i izjava o namjeravanom doprinosu Crne Gore međunarodnim naporima na sprečavanju negativnih efekata klimatskih promjena 33
koji je izražen u smanjenju emisija za 30% do 2030. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. 3. Studija ranjivosti 3.1. Ciljevi i razlozi izrade procjene ranjivosti na klimatske promjene 3.1.1 Ciljevi procjene ranjivosti na klimatske promjene Opšti cilj projekta Adaptacija na klimatske promjene na Zapadnom Balkanu, pod kojim je urađena Procjena ranjivosti sa akcionim planom je integracija adaptacija na klimatske promjene u procese upravljanja i planiranja u različitim sektorima gradske uprave, naročito u prioritetne kao što su prostorno planiranje i razvoj strateških projekata. Projekat je usmjeren na kratkoročne, srednjeročne i dugoročne perspektive. Pod pokroviteljstvom Gradonačelnika Podgorice, koji je imenovao za koordinaciju predviđenih aktivnosti, radna grupa sastavljena od predstavnika svih relevantnih institucija uradila je predmetni dokument. Adaptacija na klimatske promjene je kontinuirani dugoročni proces koji nema stvarni datum početka ili kraja. Stoga rezultate date u ovom dokumentu treba posmatrati kao privremene na dugom putu adaptacija. Oni će omogućiti gradskoj upravi da na adekvatan način uzmu u obzir potencijalne uticaje klimatskih promjena i unaprijede odluke vezane za planove i programe razvoja. U svakom slučaju, dobijeni rezultati poslužiće kao preporuka i smjernica donosiocima odluka u obavljanju njihovih administrativnih zaduženja. Mora se imati u vidu da mjere iz Akcionog plana ovog dokumenta ne mogu biti samostalna politika, već je njegova implementacija u sinergijskoj vezi sa sektorskim planovima i projektnim inicijativama. Shodno tome, svrha izrade ovog dokumenta je da se na osnovu dostupnih podataka, informacija i rezultata njihovih analiza, identifikuju, kreiraju i kroz Akcioni plan dokumentuju intervencije adaptacija na klimatske promjene. 3.1.2. Situacija i razvoj događaja u Podgorici Podgorica je glavni i najveći grad Crne Gore koji zahvata površinu od 1.508 km 2, odnosno 10,7% teritorije Crne Gore. Podaci sa poslednjeg popisa 2011. godine govore da u Podgorici živi 187.085 stanovnika, što predstavlja 30% ukupnog crnogorskog stanovništva. 34
Na teritoriji Glavnog grada nalaze se i dvije gradske opštine (Tuzi i Golubovci) i 141 seosko naselje sa 66 mjesnih zajednica. Podgorica je glavna raskrsnica puteva u Crnoj Gori. Ima vrlo pogodan položaj na ušću rijeke Ribnice u Moraču u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici. Grad je blizu skijaškim centrima na sjeveru zemlje i ljetovalištima na Jadranskom moru. U blizini se nalazi i Nacionalni park Skadarsko jezero. Prostorno urbanistički plan Podgorice Prostor Glavnog grada Podgorice obrađen je Prostorno-urbanističkim planom (PUP), koji je usvojen 2014. godine i koji je donešen za ukupnu teritoriju Glavnog grada. Opšti ciljevi PUP-a Glavnog grada su: Podsticanje ravnomjernijeg teritorijalnog razvoja, racionalna organizacija, rezervacija i zaštita prostora; Unaprjeđenje kvaliteta življenja koje će se ostvariti sprječavanjem prevelike koncentracije stanovništva u Glavnom gradu, tako što će Tuzi i Golubovci postati dio urbane aglomeracije Podgorice; Povećanje dostupnosti disperzne mreže naselja, razvoj gradskih opština Tuzi i Golubovci, sekundarnih centara, ravnomjerniji socioekonomski razvoj i posebno razvoj ruralnog područja; Obezbjeđenje uslova za uređenje i izgradnju prostora i naselja; Promocija, aktiviranje i odgovorno upravljanje raspoloživim prirodnim i stvorenim resursima, životnom sredinom i kulturnim dobrima; Zaštita naselja i zemljišta od poplava; Zaštita podzemnih voda u regionu radi vodosnabdijevanja stanovništva; Zaštita od zemljotresa; Zaštita javnog interesa, područja i objekata od javnog interesa, identifikacija i zaštita javnih dobara; Uključivanje svih aktera i interesnih grupa u donošenje i implementaciju strateških planskih rješenja, itd. (javni, privatni, nevladin sektor); Pravilno korišćenje ljudskih, prirodnih i izgrađenih (antropogenih) potencijala u socioekonomskom, prostornom i ekološkom pogledu; Uspostavljanje efikasnog geografskog informacionog sistema PUP-a Glavnog grada Podgorice za potrebe implementacije plana, monitoringa zaštite, korišćenja i izgradnje prostora i dr. 35
Dosadašnji prostorni razvoj Dosadašnji prostorni razvoj Podgorice ima izrazite karakteristike urbano-ruralnog kontinuuma: Centralni dio grada je velikih gustina stanovanja, pretežno, planski urbanizovan, sa bulevarima, parkovima, monumentalnim mostovima i objektima koji odaju izgled velegrada, dok je u preostalim djelovima Grada prisutna izrazito raštrkana gradnja malih gustina, sa velikim procentom bespravno podignutih gradjevina u prigradskim naseljima; Česte promjene (planske i neplanske) namjene prostora, slaba rješenja i diskontinuitet razvoja fizičkih struktura grada, uočljiviji su poslije 1991. godine; Segregacija stanovanja poslije 1991. godine je još više izražena. Sa jedne strane elitne stambene zone (Nova varoš - Gorica; Novi grad - Kruševac), i sa druge pretežno radnička naselja sa velikim procentom bespravnih objekata (Malo brdo, Zagorič, Kakaricka gora, Dajbabska gora, Masline, Konik - Vrela ribnička), neformalna naselja (Zagorič - park-šuma, Zagorič - Stara Zlatica) i izbjegličko naselje Konik - Vrela ribnička sa izrazito niskim standardom stanovanja; Slabo održavanje stambenih naselja i objekata kolektivne gradnje, sa kraja sedamdesetih-osamdesetih godina (npr. Blok 5, Blok 6 Kruševac, stambeni blokovi Drač-Zagorič) i neadekvatni projekti za njihovu revitalizaciju, odnosno reurbanizaciju; Devastacija poljoprivrednog zemljišta (Lješkopolje, Momišićko polje, Dajbabsko polje...); Neafirmisanost prirodne sredine i kulturnog nasljedja, devastacije obala rijeka Morače i Ribnice, park-šuma Zagorič, bespravne gradnje, propadanje istorijskog jezgra grada, odnosno neadekvatne tipologije (do)gradnje, neadekvatno tretiranje kulturnih dobara (Duklja, tvrđava Ribnica...). Buduća prostorna organizacija Koncepcija prostorne organizacije grada teži ka otklanjanju glavnih problema uz očuvanje i razvijanje postojećih vrijednosti i specifičnosti Glavnog grada Podgorica, koje smo definisali kao prostorne konstante. Teži se evoluciji, a ne radikalnoj transformaciji postojećih gradskih prostora. Osnovni ciljevi razvoja urbanizacije i mreže naselja su: Manji, odnosno umjereniji rast Podgorice, usmjeren na razvoj unutar postojećeg građevinskog zemljišta (brownfield development), tako da se ostvari značajan kvalitativni napredak urbanih struktura i životne sredine; 36
Preusmjeravanje procesa neravnomjernog razvoja u mreži naselja; Prestrukturiranje mreže seoskih naselja racionalnijim aglomeriranjem stanovništva i aktivnosti, te podsticanje razvoja seoskih i planinskih područja ka potpunijem korišćenju prirodnih potencijala; Ubrzani razvoj ruralnih područja, stvaranjem uslova za povraćaj stanovništva. Građevinsko zemljište biće planirano na principima održivog razvoja, zaštite prirodnih potencijala i karakteristika predjela uz uvažavanje sljedećih smjernica: Prednost dati gradnji unutar postojećeg građevinskog zemljišta, a posebno završetku nedovršenih djelova, sve u skladu sa kapacitetima postojeće infrastrukture i objekata javnih funkcija; Prilagođavanje gustine stanovanja i gustine stanovništva prema tipu naselja; Oblikovanje građevinskog zemljišta primjerenog geomorfološkim i hidrološkim preduslovima kao posebne cjeline naselja. Šumske površine su najzastupljenija opšta kategorija na području Glavnog grada (48,18%). Druga kategorija po zastupljenosti su ostale prirodne površine (16,33%). Površine naselja (građevinsko, negrađevinsko i izdvojeno građevinsko zemljište) zauzima 6,29% teritorije Podgorice. Površine i koridori saobraćajne infrastrukture zauzimaju 3,11% ukupne teritorije Glavnog grada. Poljoprivredno zemljište, sa obradivim poljoprivrednim zemljištem i drugo obradivo zemljište zauzima 14,60% od ukupne teritorije Glavnog grada. Zaštita i unapredjenje životne sredine Paralelno sa izradom PUP-a tekla je i izrada Strateške procjene uticaja na životnu sredinu. U kontekstu izrade i implementacije PUP-a, te sagledavanjem onoga što danas predstavlja prioritetna pitanja politika i strategija u oblasti životne sredine, kao posebno značajni, izdvojeni su sledeći opšti ciljevi: Unaprjeđenje svih segmenata i djelova životne sredine, Efikasna borba na polju klimatskih promjena, Smanjenje gubitka biodiverziteta do 2020. godine ( Aichi Biodiversity Targets ), Dostizanje ciljeva 20-20-20 - smanjenje emisije gasova staklene bašte za 20%, povećanje energetske efikasnosti takođe za 20%, kao i povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u istom procentu. Polazeći od postavljenih ciljeva čije dostizanje podrazumijeva poboljšanje ukupnog kvaliteta životne sredine, a shodno prirodi i obimu prepoznatih mogućih negativnih uticaja do kojih može dovesti realizacija PUP-a, definisane su opšte 37
mjere održivog razvoja po sektorima i posebne mjere za pojedine segmente i pojave. Izmedju ostalih, izdvajaju se i sljedeće mjere: Mjere ublažavanja i adaptacije na klimatske promjene: Izrada studije osjetljivosti Glavnog grada na klimatske promjene; Izrada Adaptacione strategije sa akcionim planom za Glavni grad; Izrada procjene ugroženosti područja naročito izloženih poplavama (kao evidentnog problema); Proširenje urbanih zelenih površina u smislu njihovog kvantitativnog i kvalitativnog povećanja u gradskim četvrtima i formiranja zaštitnog zelenila oko infrastrukturnih objekata; Procjena mogućnosti razvoja i primjene sistema navodnjavanja kap po kap za održavanje javnih površina (parkovi, dvorišta gradskih ustanova i dr.); Sprovedene mjere ublažavanja i adaptacije na klimatske promjene; Smanjenje proizvodnje metana na divljim deponijama uklanjanjem odloženog otpada. Mjere energetskog menadžmenta: Izrada metodologije i studije i primjena podsticajnih šema Glavnog grada (bespovratna sredstva, subvencije i dr.) za izgradnju i rekonstrukciju zgrada prema niskoenergetskim i pasivnim standardima; Primjena postojećih podsticajnih šema grada i osmišljavanje novih (bespovratna sredstva, subvencije, i dr.) za korišćenje obnovljivih izvora energije u zgradama (fotonaponski sistemi, solarni kolektori, kotlarnice na biomasu, toplotne pumpe i dr.); Izmještanje saobraćaja iz I zone; Poboljšanje postojeće mreže linija gradskog i prigradskog prevoza uvođenjem novih linija ili promjena trase linija u zavisnosti od potencijalne potražnje i optimizacija prevoznih usluga; Uvođenje naknada za saobraćajno zagađenje; Zamjena postojećih sa energetski efikasnijim i ekološki prihvatljivijim rasvjetnim tijelima; Zamjena postojećih elektromagnetnih predspojnih uređaja u rasvjetnim tijelima i ugradnja modernih elektronskih prigušnica, čime se otvara mogućnost daljinskog upravljanja rasvjetnim tijelima. Pitanje klimatskih promjena aktuelizovano je i rješenjima PUP-a u smislu definisanja potrebe izgradnje tzv. plave i zelene infrastrukture. Posebni ciljevi na polju energetskog menadžmenta Glavnog grada poklapaju se sa ranije definisanim, a odnose se na smanjenje energetske potrošnje i emisija 38
CO2 u sektoru zgradarstva, saobraćaja i javne rasvjete, te povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. 3.1.3. Obuhvat Procjene / Akcionog plana Predmet analize Procjene / Akcionog plana bilo je gradsko područje Podgorice, Tuzi i Golubovaca. Za potrebe izrade PUP-a, za organizaciju planskih procesa, za sprovodjenje i praćenje realizacije plana, teritorija Glavnog grada podijeljena je na pet planskih područja: I - Podgorica (područje GUP-a Podgorice, 1990), II - Ravničarsko područje (Tuzi, Zeta), III - Istočna brda (Malesija, Kuči), IV - Sjeverna brda (Ljevorječko područje, Bratonožići, Piperi) i V - Zapadna brda (Lješanska nahija). Plansko područje Podgorica, koje obuhvata urbano područje Podgorice, bez naselja Golubovci i Tuzi (teritorija GUP-a iz 1990), podijeljeno je na 10 planskih cjelina/zona koje predstavljaju zaokružene funkcionalne i urbanističke cjeline. Druga planska područja Glavnog grada podijeljena su na 13 planskih cjelina/zona, koje imaju specifične prirodne i razvojne karakteristike, te predstavljaju gravitaciono zaledje sekundarnih opštinskih i značajnih lokalnih centara. 39
Uzimajući u obzir navedenu podjelu prostora PUP-a, predmet analize ove Studije / Akcionog plana bile su planske cjeline/zone od 1 do 12, dakle samo gradsko područje Podgorice, Tuzi i Golubovaca (vidjeti mapu u nastavku). Slika 1: Planska podjela teritorije Glavnog grafa Podgorice 40
3.2. Metodološki pristup i proces Realizacija Projekta podrazumijevala je aktiviranje resursa službi i institucija gradske uprave. Shodno tome, nije bilo za očekivati da eksperti samostalno odrade cjelokupni proces izrade Studije ranjivosti i Akcionog plana mjera. Fokus se odnosio na uravnoteženu saradnju eksperata i Radne grupe pri čemu su članovi Radne grupe kroz stručne elaboracije pojedinačnih pitanja, i sopstvene procjene, proizveli određene analize, što je u krajnjem dalo dokumentovane rezultate. Za dostizanje zacrtanog korišćeni su odgovarajući alati zasnovani na iskustvima u procesima adaptacija na klimatske promjene drugih evropskih gradova (npr. iz projekta Evropske unije Future Cities). Na taj način, kroz primijenjene radne korake date su smjernice za rad članovima Radne grupe i drugim učesnicima. Konsultanti IU su učešćem u radu Upravnog odbora Projekta konsultovani o narednim koracima i primijenjenoj metodologiji. U tom smislu na sastancima Radne grupe prezentovali su načine korišćenja alata (popunjavanje zacrtanih tabela), prenosili znanja i iskustva u radu na ovom polju i bili podrška vodećem partneru u cjelokupnom procesu. Radni alati koje je koristila Radna grupa, odnosno sprovedeni koraci, prikazani su u nastavku (Slika 2). Tehnički i metodološki pojmovi su objašnjeni u poglavlju 9. 41
Slika 2: Radni koraci i alati 42
3.2.1. Proces rada i uključeni akteri iz gradske uprave Proces realizacije Projekta podrazumijevao je interdisciplinarni i interaktivni pristup kako bi se došlo do zadovoljavajućeg nivoa definisanja mjera adaptacija na klimatske promjene. Iz tih razloga formirana je interdisciplinarna radna grupa (RG) sastavljena od raznovrsnih stručnih profila iz različitih relevantnih institucija Grada. Rad Radne grupe odvijao se kroz radionice. Na sastancima Upravnog odbora vršena je priprema pomenutih radionica i koordinacija radnih koraka, definisanje privremenih rezultata i donošenje zaključaka i samim tim dostizanje postavljenih ciljeva Projekta. Upravni odbor je dio Radne grupe. Ostale članove Radne grupe činili su predstavnici različitih organa gradske uprave i ostale zainteresovane strane relevantne za projekat. Institucije iz kojih su angažovani članovi Radne grupe navedeni su u tabeli u nastavku. Tabela br. 9 Grupa UO RG Radna grupa zastupljene institucije Institucije članova grupe Vodeći partner (Sekretarijat za planiranje i uredjenje prostora i zaštitu životne sredine) Menadžer pograma (Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit - GIZ) Međunarodni konsultant (Infrastruktur und Umwelt - IU) Lokalni ekspert Administrativni predstavnici Glavnog grada Podgorica: - Sekretarijat za socijalno staranje - Sekretarijat za razvoj preduzetništva - Sekretarijat za finansije - Sekretarijat za kulturu i sport - Gradska opština Golubovci - Gradska opština Tuzi Predstavnici preduzeća i institucija Glavnog grada Podgorice: - Agencija za stanovanje - Agencija za izgradnju i razvoj - Jedinica za zaštitu i spašavanje Glavnog grada Podgorica - Vodovod i kanalizacija d.o.o. - Čistoća d.o.o. - Zelenilo d.o.o. 43
Relevantne zainteresovane strane iz Podgorice: - Institut za javno zdravlje - Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju, Podgorica Interdisciplinarna struktura Radne grupe čini osnovu za kontinuirano integrisanje pitanja adaptacija na klimatske promjene. Prvi zajednički sastanak predstavnika svih partnera Projekta održan je u Briselu 30. januara 2014, gdje su predstavljene metode i ciljevi Projekta, kao i najvažnije potrebe i očekivanja gradova. U februaru i martu 2014, konsultanti iz firme Infrastruktur und Umwelt obavili su analizu postojećih relevantnih dokumenata. Na osnovu rezultata GIZ-ove Fizibiliti studije Adaptacije na klimatske promjene u urbanim područjima Zapadnog Balkana i drugih dostupnih materijala, istraživanje se fokusiralo na: Pravni i organizacioni okvir Informacije o uticaju klimatskih promjena i Postojeće adaptacione strategije na nivou grada. Nakon toga su uslijedile posjete odabranim gradovima Podgorici, Beogradu i Tirani radi održavanja sastanaka sa različitim relevantnim predstavnicima gradske administracije i drugih institucija, a vezano za njihove uloge u budućem procesu Projekta. Isto tako, ostvarena komunikacija je omogućila prikupljanje dodatnih podataka, upotpunjavanje istraživanja i kompletiranje dokumentacije, kao i pripremanje Početnog izvještaja ( Inception report ). U periodu od 16. jula 2014. do 08. aprila 2015. održano je ukupno 3 sastanka Upravnog odbora (Steering Group), Radne grupe (Working Group) i konsultanata iz firme Infrastruktur und Umwelt. Održano je i nekoliko sastanaka putem online komunikacije. Takodje, održano je i 10 samostalnih sastanaka Radne grupe, na kojima su se razrađivali ulazni podaci dobijeni od konsultanata i otvorena pitanja za pojedine faze u Projektu. 25. i 26. februara 2015. u Beogradu je održan II regionalni sastanak partnera u Projektu, tokom koga su predstavljeni dotadašnji rezultati rada, izazovi i dileme, a dobijene su i sugestije kako da se Projekat nastavi i uspješno dovede do kraja. 44
3.2.2. Metodološki pristup - pregled Metodološki pristup Projekta adaptacije na klimatske promjene u Podgorici koristio se radnim koracima iz Kompasa adaptacije u projektu Evropske unije Future Cities, koji su prilagođeni situaciji u Podgorici (vidi FC, 2013.). Kompas adaptacije Future Cities je praktični pristup koji je razvijen u partnerstvu gradova iz različitih zemalja Evropske unije, a koristi se u nekoliko zemalja (npr. Njemačka, Velika Britanija). Glavne prednosti ovog pristupa su jasna struktura, raspoloživa lista za provjeru strukturisanja radnih koraka i upotreba procjena i trendova prikladnih za praktičan svakodnevni rad. Osim toga, ovaj pristup nudi pogled na grad kao cjelinu, i povezuje različite službe gradske uprave. Pristup se može označiti kao nekoliko vrlo povezanih radnih koraka. Izrada Procjene ranjivosti (PR) i Akcionog plana adaptacija su dio tog procesa. Procjena ranjivosti sadrži tri radna koraka: provjeru ranjivosti, shvatanje značaja uticaja klimatskih promjena i procjena rizika i mogućnosti. Akcioni plan adaptacija se sastoji od dva radna koraka. S jedne strane, opšte istraživanje mogućnosti adaptacije, a s druge strane, specifično određivanje potrebe za djelovanjem i izbor mjera adaptacije za grad Podgoricu (Slika br. 3). Slika br. 3: Pregled metodološkog pristupa (FC, 2013) 45
Preostali korak ovog pristupa, koji je prikazan kao kružni tok, označen je kao korak koji se fokusira i na pregled ulaznih podataka, i na monitoring aktivnosti, vidi poglavlje 7. 3.3. Procjena ranjivosti 3.3.1. Provjera ranjivosti sadašnje stanje Lokalne fizičke karakteristike i društveno-ekonomski uslovi označeni kao receptori (poput stanovništva ili infrastrukture) bili su polazište za provjeru trenutne ranjivosti na ekstremne vremenske događaje (kao što su toplotni talasi ili obilne padavine). Procjena trenutne ranjivosti receptora uključuje sljedeće korake (Slika br. 4) : Uopšteno razmatranje receptora osjetljivosti vezanih za prostor Podgorice u smislu upoznavanja sa značenjem samih receptora i odgovarajuće osjetljivosti na vremenske ekstreme. Procjena lokalne osjetljivosti uzimajući u obzir prethodne događaje i identifikujući odgovarajući prostorni značaj. Podrazumijeva da RG izradi popis prethodnih ekstremnih vremenskih prilika koje su uticale na grad Podgoricu na osnovu kojih treba da razmotri koji su receptori bili pogođeni. Uporedo sa opisanim, potrebno je identifikovati receptore na koje su dati događaji imali najviše uticaja, izvršiti preciziranje lokacija i definisati prostorni značaj. 46
Provjera ranjivosti u kombinaciji s procijenjenim osjetljivostima i izloženosti receptora, kao i sa njihovim kapacitetom za adaptacije na ekstremne vremenske prilike. Određivanje klase ranjivosti (visoka, srednja, niska) analiziranih receptora na osnovu evaluacione matrice, vidi Tabela br.. Slika br.4: Radni koraci provjera trenutne ranjivosti 3 Kratak pregled ekstremnih vremenskih prilika, kao i najviše pogođeni receptori u Podgorici. Tabele označene kao prethodni događaji" i trenutna ranjivost" (mogu se naći u Aneksu I i II ovog dokumenta), nastale su kao rezultat opisanog postupka provjere. Tabela prethodni događaji" navodi ekstremne vremenske događaje (toplotni talas, ekstremna hladnoća, suša, obilne padavine/poplave i oluje) u prošlosti (2003-2014), sa pratećim posljedicama, preduzete korake, pogođene receptore i lokacije, vidi Aneks I. Tabela trenutna ranjivost" navodi opštu osjetljivost na vremenske prilike različitih receptora zavisno od različitih vrsta ekstremnih događaja, kao i detaljne informacije o tome ko ili šta je pogođeno. Pored toga, RG je procjenila osjetljivost 3 Napomena: Objašnjenje tehničkih/metodooških pojmova može se naći u glosaru. 47
i izloženost kao i kapacitete adaptacije receptora, i isto je postalo dijelom navedene tabele. Na kraju, sve je to rezultiralo definisanjem i specifikacijom klasa ranjivosti, vidi Aneks II. Za određivanje klase ranjivosti korišćena je sledeća matrica: Tabela br. 10 Matrica određivanja klase ranjivosti receptora Klasifikacija specifičnih kapaciteta receptora na adaptacije zasniva se na sposobnosti (finansijska, tehnološka i društvena), spremnosti i pripremljenosti da se izađe na kraj s vremenskim i klimatskim ekstremima. Na primjer, u slučaju velike osjetljivosti/izloženosti u kombinaciji s niskim kapacitetom adaptacije - klasa ranjivosti receptora bila bi "visoka". U slučaju visokog kapaciteta adaptacije - klasa ranjivosti bila bi "srednja". 3.3.2. Razumijevanje značaja uticaja klimatskih promjena Opšta definicija klimatskih promjena je važna za razumijevanje njihovog uticaja. Pojmovi klima i vrijeme opisuju dvije vrlo odvojene pojave. Klima je srednje stanje atmosfere, dok je vrijeme trenutno stanje tj.opisuje dnevne promjene u atmosferi. Vrijeme se može predvidjeti samo za kratak period. Male razlike u početnim uslovima meteoroloških parametara, npr. nivo vlage, mogu dovesti do vrlo velike razlike u rezultatima, čak i tokom kratkog vremenskog perioda. 48
Klima se, naprotiv, opisuje statističkim vrijednostima, kao što su srednje vrijednosti, odstupanja, vjerovatnosti itd. meteoroloških parametara za određeni period vremena. Na primjer, dugoročno u kontekstu klimatskih promjena obično označava vremenski period od najmanje 30 godina. Promjene srednje vrijednosti ekstremnih događaja računaju se pomoću klimatskih modela kako bi se utvrdili značajni trendovi klime, kao posljedice povećanja koncentracija gasova staklene bašte. Dostupni rezultati modeliranja o budućoj klimi ne predstavljaju prognozu, već moguće projekcije buduće klimatske situacije (rasprostranjenosti i promjene srednjih vrijednosti). Klimatski modeli koji simuliraju cijelu klimu na Zemlji nazivaju se globalni klimatski modeli. Oni mogu dostaviti podatke u horizontalnoj rezoluciji od 200 x 200 km. Budući da za mnoge analize ova rezolucija nije dovoljno detaljna, razvijeni su regionalni klimatski modeli. Ti regionalni modeli koriste statističko ili dinamičko prilagođavanje podataka globalnog klimatskog modela i dostižu horizontalnu rezoluciju od 10 x 10 km. Kada se uzme u obzir grad s karakteristikama manjeg obima i puno faktora koji utiču na mikro-klimu, čak ni regionalni klimatski modeli nijesu dovoljno detaljni. No, budući da nepouzdanost raste s vremenom i rezolucijom, dalje prilagođavanje nema mnogo smisla. Osnovu za sve klimatske modele čine pretpostavke o budućem razvoju emisija gasova staklene bašte, demografije, društva, tehnike, privrede i ekologije. Ove pretpostavke opisane su u scenarijima. Većina klimatskih modela koristi scenarije emisija koje je definisao Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC). Na osnovu dostupnih projekcija utvrđeni su trendovi klimatskih promjena za Podgoricu. Korišćeni parametri su temperatura vazduha, padavine i ekstremni događaji (ogromne padavine/intenzitet padavina, broj uzastopnih sušnih dana, intezitet toplotnih talasa i trajanje oluja/vjetra). Bilo je potrebno napraviti razliku između trendova za ljeto i zimu, jer se neki trendovi i posljedice mogu razlikovati. Posljedice uticaja trendova klimatskih promjena na odgovarajuće receptore u Podgorici mogu biti: Pojačanje: Trendovi intenziviraju određenu situaciju (npr. postaje toplije ljeti), a time se identifikovane ranjivosti povećavaju u budućnosti. Nepromijenjeno: Ne očekuju se promjene u trendovima; stoga se identifikovane ranjivosti neće povećati u budućnosti. Uravnoteženo: Trendovi uravnotežuju određenu situaciju (npr. postaje toplije zimi i ekstremne hladnoće su manje vjerovatne) i stoga se identifikovane ranjivosti smanjuju u budućnosti. 49
3.3.3. Procjena budućih rizika i mogućnosti Promjena klimatskih uslova može povećati buduće rizike, ali takođe može ponuditi i buduće mogućnosti. Procjena se zasniva na identifikovanoj trenutnoj ranjivosti (vidi poglavlje 3.3.1) i projektovanim trendovima klimatskih promjena (vidi poglavlje 3.3.2 ). Klase trenutne ranjivosti receptora u Podgorici kombinovane su sa projektovanim budućim uticajima klimatskih promjena. Korišćena je sledeća matrica: Tabela br. 11 Evaluaciona matrica budućih rizika Budući rizici Uticaji klimatskih promjena uravnotežen nepromijenjen pojačan Trenutna ranjivost Visoka srednji visok veoma visok Srednja nizak srednji visok Niska/Ne postoji nizak nizak srednji Rezultati su prikazani u tabeli označenoj kao "Budući rizici i mogućnosti", vidi Aneks III. Tabela je bila osnova za odlučivanje koja pitanja treba prvo uzeti u obzir ili detaljnije analizirati (identifikovani vrlo visoki i visoki rizici). 50
NAPOMENA Koncept rizika: U ovom pristupu, "rizik" predstavlja kombinaciju trenutne ranjivosti (visoka, srednja, niska) i uticaja klimatskih promjena (uravnotežen, nepromijenjen, pojačan što se zaključuje na osnovu trendova klimatskih promjena). Rizik se kategorizuje, prema težini posljedica, u klase vrlo visok, visok, srednji i nizak. Često se pojam rizik definiše kao kombinacija vjerovatnoće pojave i razmjere posljedica ili hazarda. Prema metodologiji koja je ovdje korišćena, vjerovatnoća pojave se ne vrednuje, jer se uticaj klimatskih promjena zasniva na tendencijama i kvalitativnim opisima. Nepouzdanost projekcija klimatskih promjena je, barem za neke klimatske parametre, vrlo visoka (nepouzdanost zbog scenarija, modela ili nepouzdanost uzorkovanja). Ipak, rezultati klimatskih projekcija mogu biti vrijedne osnovne informacije za odluke o regionalnim i lokalnim adaptacijama. Odluke uvijek treba donositi na osnovu različitih informacija, kao što su procjene ranjivosti i opšte potrebe planiranja prostora ili razvojni planovi i sl. Većina opcija adaptacije su korisne ne samo za klimatske promjene, već i za druge sektore, npr. ekonomski rast. Čak i ako se posljedice klimatskih promjena ne jave kako se očekuje, mjere su ipak korisne i isplative. 3.4. Akcioni plan za adaptacije Razvoj i izrada akcionog plana adaptacije, u okviru ovog projekta, obuhvata dva koraka, koje možemo označiti kao "Istražiti opcije adaptacije" i "Odrediti potrebu za djelovanjem i odabrati mjere" (vidi sliku br. 3 u poglavlju 3.2.) Istražiti opcije adaptacije: Radna grupa je identifikovala opcije adaptacije na osnovu opšteg kataloga strukturnih i nestrukturnih mjera adaptacije. Opcije uključuju mjere koje su već razmatrane od strane gradske uprave Podgorice i dodatne potencijalne mjere koje će stvoriti preduslove I olakšati suočavanje s budućim rizicima. 51
Tabela br. 12 Kategorije opcija adaptacije (i ublažavanja) Zelene strukture Strukturne mjere Hidrotehnički sistem Urbane strukture Građevinsko projektovanje Nestrukturne mjere (npr. podizanje svijesti javnosti, ograničenja, itd.) Mjere ublažavanja blisko povezane s adaptacijom (npr. mjere korišćenja obnovljive energije) Odrediti potrebu za djelovanjem i odabrati mjere: Proces određivanja i odabira obuhvata specifikaciju i prioritizaciju mjera na osnovu specifičnih kriterijuma (pogodno za označavanje rezultata procjene ranjivosti odnosno najvažnijih budućih rizika specifičnih ranjivih lokacija). Nakon prioritizacije odabranih mjera, akcioni plan se može rangirati u skladu sa glavnim kriterijumom grada Podgorice. Tabela br. 13 Prioritizacija odabranih mjera Kriterijum Ocjena Objašnjenje Pogodnost za rješavanje problema Dodatne pogodnosti Troškovi Kompleksnost mjere ++ + o - ++ + o ++ + o - ++ + Značajno smanjenje rizika Smanjenje rizika Ne očekuje se uticaj Povećanje rizika/negativan uticaj Dodatne pogodnosti za nekoliko drugih sektora/problema Mogu se uočiti određene dodatne pogodnosti Nema dodatnih pogodnosti Veoma niski direktni i indirektni troškovi Niski direktni i indirektni troškovi Srednji direktni i indirektni troškovi Visoki direktni i indirektni troškovi, visoki troškovi održavanja Lako se sprovodi; nema zakonskih/tehničkih implikacija; kratkoročna; velika prihvaćenost Blago složena; nema zakonskih implikacija; 52
Kriterijum Ocjena Objašnjenje Negativni spoljni efekti o - + o -/-- kratko/srednjeročna; osnovna prihvaćenost Srednje složena; zakonske implikacije, koje se mogu prevazići; srednjeročna, slaba prihvaćenost Visoko složena; sveobuhvatne zakonske i tehničke implikacije; dugoročna; nema je/slaba prihvaćenost Nisu identifikovani negativni spoljni efekti Identifikovani, ali se mogu ublažiti Identifikovano nekoliko/mnogo spoljnih efekata 53
4. Trendovi klimatskih promjena u Podgorici 4.1. Osmotrene klimatske promjene Informacije u nastavku prikupljene su iz Inicijalne komunikacije Crne Gore prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju), (Ivanov, 2014): Temperature U analiziranom periodu od 1951-2010. u Podgorici srednja godišnja temperatura vazduha pokazuje trend porasta temperature. Period od 2001-2010. je najtoplija dekada od početka mjerenja (a to je 1949. za Podgoricu). Tokom ove dekade, srednja godišnja temperatura vazduha je bila za 1 C viša u odnosu na bazni period od 1961-1990. (Ivanov, 2014). Analiza temperaturnih ekstrema pokazuje značajan porast, što je prikazano i grafički na Slici 1. Značajno je napomenuti da je najveća dnevna temperature u Crnoj Gori registrovana u Podgorici u avgustu 2007. sa vrijednošću 44.8 C. Tabela br. 14 Prosječna godišnja temperatura vazduha po dekadama i njene promjene ( C) u periodu od 2001-2010. u odnosu na klimatološku normalu 1961-1990, u Podgorici (Ivanov, 2014) Bazni period 1961-1990 1951-60 1961-70 1971-80 Dekada 1981-90 1991-2000 2001-10 Δ( C) 15.3 15.5 15.4 15.0 15.4 15.8 16.3 +1.0 54
Slika br. 5: Procenat vremena kada je maksimalna temperatura - Tmax i minimalna temperatura - Tmin >= 90 percentil u Podgorici (Ivanov, 2014) 55
Padavine U periodu koji je analiziran (1951-2010), nije opažena značajna promjena srednje godišnje količine padavina. Sezonske promjene u količini padavina pokazuju da se ona povećava u normalnim granicama u jesen i smanjuje u normalnim granicama u proljeće, ljeto i zimu. U statističkom smislu postoji značajan porast u septembru u Glavnom gradu Podgorica (Ivanov, 2014). Generalno, promjene godišnje količine padavina ukazuju na promjenu režima padavina koji poprima ekstremniji karakter. Dekada 2001-2010. je bila rekordna dekada po srednjoj godišnjoj količini padavina nakon neprekidnog dvadesetogodišnjeg deficita. Godina 2010. je bila rekordna po godišnjoj količini padavina, što koincidira sa jako razvijenim La Ninjom (Ivanov, 2015). Tabela br. 15 Prosječna godišnja količina padavina (mm) po dekadi i njene promjene (mm) u periodu od 2001-2010. u odnosu na klimaktološku normalu 1961-1990 (Ivanov, 2015) Bazni period 1961-1990 1951-60 1961-70 1971-80 Dekada 1981-90 1991-2000 2001-10 Δ(mm) 1657.9 1632.1 1756.7 1695.2 1521.7 1593.7 1781.6 +123.7 Tabela br. 16 Prosječan intenzitet padavina [mm] u danima sa obilnom kišom (> 20 mm) (Ivanov, 2015) Bazni period 1961-1990 1951-60 1961-70 1971-80 Dekada 1981-90 1991-2000 2001-10 39.8 34.6 38.1 39.7 41.6 40.1 50.0 4.2. Scenariji klimatskih promjena U sljedećih nekoliko zaključaka, projekcije klimatskih promjena su predstavljene onako kako su izrađene za potrebe Inicijalne i druge komunikacije Crne Gore 56
prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama 4 pomoću regionalnog modela EBU-POM za vremenske periode od 2001-2030. i 2071-2100. u odnosu na referentni period 1961-1990. Korišćeni su modeli A1B ( srednji ) i A2 ( jaki ) za projektovanje promjena temperature i padavina, kao i promjena ekstremnih klimatskih događaja. Temperature Rezultati modeliranja ukazuju na dalji porast temperature vazduha (uz relativno visok rast u ljeto i proljeće) i broja i trajanja ekstremnih događaja godišnje, vidi tabelu u nastavku. Tabela br. 17 Projektovane promjene temperature vazduha za područje Podgorice i promjene ekstremnih događaja po indeksima toplih dana i toplotnih talasa (Đurđević, 2014) Budući vremenski period u poređenju sa referentnim periodom 1961-1990 A1B scenario A2 scenario 2001-2030 2071-2100 2071-2100 Srednja godišnja temperatura + 0.9 C + 2.6 C +3.5 C zima + 0.7 C + 2.1 C + 3.0 C Srednja sezonska proljeće + 1.0 C + 2.6 C + 3.6 C temperatura ljeto + 1.2 C + 3.4 C + 4.6 C jesen + 0.6 C +2.1 C +2.9 C Srednji godišnji broj toplih dana (> 90-og percentila dnevne maksimalne T) Srednje trajanje toplotnih talasa Srednji godišnji broj toplotnih talasa 5 Padavine Ukupno: 79 d + 44 d Ukupno: 9.6 d + 1.8 d Ukupno: 4.2 + 3.2 Ukupno: 174 d + 139 d Ukupno: 12 d + 4.2 d Ukupno: 10.8 + 9.8 Ukupno: 212 d + 177 d Ukupno: 14.6 d + 6.8 d Ukupno: 11.7 + 10.7 Rezultati modeliranja ukazuju na smanjenje prosječne godišnje količine padavina. Budući pad je najprimjetniji u jesen. Za zimsku sezonu postoji velika neizvjesnost u iznosu deficita padavina u poređenju ova dva scenarija, jer je 4 Inicijalna komunikacija Crne Gore prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija za klimatske promjene: srednja godišnja i sezonska temperature vazduha; Druga komunikacija Crne Gore prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija za klimatske promjene: ekstremni događaji 5 Indeks trajanja toplotnog talasa se definiše kao: preko 90. percentila maksimalne dnevne temperature u trajanju od 6 uzastopnih dana 57
interval mogućih realizacija između -4.4% i -34.4%. Što se tiče ekstremnih događaja, projekcija srednjeg broja dana s obilnim padavinama preko 20 mm po danu pokazuje smanjenje u oba scenarija s blagim pozitivnim promjenama u srednjem intenzitetu tih dana. Očekuje se porast srednjeg broja uzastopno sušnih dana s padavinama manjim od 1 mm. Tabela br. 18 Projektovane promjene u količini padavina za područje Podgorice za padavine i njene ekstreme (Đurđević, 2014) Budući vremenski period u poređenju sa referentnim periodom 1961-1990 A1B scenario A2 scenario 2001-2030 2071-2100 2071-2100 Srednja godišnja količina padavina - 9.6 % -31.2 % -15.5 % zima - 8.7 % -34.2 % -4.4 % Sredna količina proljeće -5.3 % -14.3 % -22.1 % sezonskih padavina ljeto +2.8 % -25.3 % -10.2 % jesen -17.2 % -41.0 % -27.2 % Srednji broj dana s obilnim padavinama (> 20mm) godišnje Srednji nivo intenziteta padavina u danima obilnih padavina Srednji broj uzastopno sušnih dana (padavine < 1 mm) Ukupno: 22.9 dan/god. -3.5 dan/god. (-13 %) Ukupno: 45.9 mm/dan + 3.6 mm/dan (7 %) Ukupno: 34.9 dan/god. + 2 dan/god. (5 %) Ukupno: 17.8 dan/god. -8.6 dan/god. (-33 %) Ukupno: 42.3 mm/dan 0 mm/dan (0 %) Ukupno: 35.8 dan/god. + 2.9 dan/god. (7 %) Ukupno: 21.1 dan/god. -5.3 dan/god. (-20 %) Ukupno: 47 mm/dan + 4.7 mm/dan (9 %) Ukupno: 37.8 dan/god. + 4.8 dan/god. (11 %) Ekstremni vjetar maksimalna brzina Rezultati modeliranja ukazuju na blago smanjenje srednje godišnje maksimalne brzine u oba scenarija (A1B i A2) i oba vremenska intervala. Moguće promjene su oko -5% u odnosu na klimaktološku normalu 1961-1990. Pored toga, očekuje se povećanje intenzivnih ekstremnih događaja u ljeto, praćenih intenzivnim padavinama, gradom, jakim vjetrom. 58
a) b) Slika br. 6: a) Projektovana promjena srednje godišnje maksimalne brzine vjetra (%) u odnosu na bazni period od 1961-1990; b) Projektovane promjene srednje ljetnje maksimalne brzine vjetra (%) u odnosu na bazni period 1961-1990; 4.3. Zaključci iz trendova klimatskih promjena koje treba razmotriti za buduće rizike ranjivih receptora Na osnovu trendova klimatskih promjena kao što su "povećanje temperature vazduha" ili "smanjenje padavina", izvučeni su zaključci kako bi se dobio pregled budućih rizika: Pojačanje: Trendovi intenziviraju određenu situaciju (npr. postaje toplije ljeti) i stoga će se trenutne ranjivosti povećati u budućnosti. Nepromijenjeno: Ne očekuju se promjene u trendovima; stoga se trenutne ranjivosti neće povećati u budućnosti zbog klimatskih promjena. Uravnoteženo: Trendovi uravnotežuju određenu situaciju (npr. postaje toplije zimi) i stoga se trenutne ranjivosti mogu smanjiti u budućnosti. Što se tiče toplote, u proljeće i ljeto, osmotreni uticaji i ranjivosti će biti pojačani zbog očekivanog povećanja temperature vazduha i broja vrućih dana. Očekuje se da će toplotni talasi trajati duže i da će se javljati češće. 59
Očekuje se povećanje srednje temperature vazduha zimi. Ekstremne hladnoće su manje vjerovatne. Za specifične ranjivosti, blaže zime mogu dovesti do efekta pojačavanje (npr. vektorske bolesti). Što se tiče padavina, očekivani trend smanjenja tokom ljeta kao i veće temperature vazduha, a time i veće stope isparavanja, mogu dovesti do dužih i češćih suša. To takođe treba uzeti u obzir za jesen. Tokom zime, mogući raspon deficita je veliki, stoga se preporučuje razmatranje daljih analiza i razvoj fleksibilnih mjera za borbu sa širokim rasponom mogućih uticaja. Očekuje se da će režim padavina postati ekstremniji s većim intenzitetom, dok se očekuje da će se broj dana s obilnim padavinama smanjiti. Dakle, trenutne ranjivosti će biti pojačane ljeti i zimi. Što se tiče oluje i jakih vjetrova, povećanje intenzivnih ekstremnih događaja tokom ljeta (kratke lokalne ljetne oluje sa npr. intenzivnim padavinama, gradom, jakim vjetrom) će dovesti do efekata pojačavanja. Tokom drugih sezona, smanjenje brzine vjetra može dovesti do efekata uravnoteženja i može ublažiti trenutne ranjivosti. Tabela br. 19 Zaključci o potencijalnim uticajima klimatskih promjena za područje Podgorice za budući period Trendovi klimatskih promjena Potencijalne posljedice po vremenske događaje Ključni parametar Ljeto Zima Ljeto Zima Temperature vazduha i broj toplih dana Povećanje Povećanje Toplotni talasi: pojačanje tokom ljeta Hladnoća nepromijenjeno (u specifičnim ekstremnim slučajevima moguć efekat pojačavanja) tokom zime Padavine Smanjenje Smanjenje USD 6 (suša): pojačanje tokom proljeća i ljeta USD (suša) češći deficit, pojačanje tokom jeseni i zime 6 Broj uzastopno suvih dana (USD): prosječan broj uzastopnih dana s padavinama < 1 mm 60
Ekstremne padavine/intenzitet Povećanje Povećanje Oluja/Vjetar Povećanje Smanjenje Obilne padavine/ urbane poplave - povećanje intenziteta: pojačanje tokom ljeta Oluja (kratka lokalna ljetnja oluja sa potencijalnim intenzivnim padavinama, jakim vjetrom, gradom): pojačanje tokom ljeta Obilne padavine/poplave povećanje intenziteta: pojačanje tokom zime Oluja - uravnoteženo tokom zime 5. Rezultati procjene ranjivosti za Podgoricu Rezultati procjene ranjivosti Podgorice, opisani u poglavlju 3.3, pojašnjeni su u sklopu sljedećih potpoglavlja. Na osnovu sadašnjih identifikovanih ranjivosti (pogledati poglavlje 5.2) i očekivanih uticaja trendova klimatskih promjena (pogledati poglavlje 4.3), procijenjeni su i budući rizici i mogućnosti (pogledati poglavlje 5.3). 5.1. Ekstremni vremenski događaji u prošlosti Kao što je opisano u poglavlju 3.3.1, provjera sadašnje ranjivosti obuhvata nekoliko koraka. Procjena lokalnih osetljivosti uključuje kompilaciju ranijih događaja vezano za identifikaciju odgovarajuće prostorne relevantnosti. Stoga je RG pripremila spisak ranijih ekstemnih vremenskih događaja koje su pogodile grad Podgoricu. Generalno, prikazane su ekstremne vremenske situacije (toplotni talasi, suša, obilne padavine, oluje...) u prošlosti (2003-2014), uključujući i prateće posljedice, pogođene receptore i lokacije. Detaljni rezultati analize ekstremnih vremenskih događaja u prošlosti za teritoriju Podgorice prikazani su u Aneksu I. 61
TOPLOTNI TALASI Toplotni talasi zabilježeni su u Podgorici u više navrata tokom 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2011, 2012, 2013. i 2014. godine. U tim periodima izmjereni su i rekordi u maksimalnoj dnevnoj temperaturi na nivou države od 42.2 C (avgust 2003), 44.8 C (avgust 2007) i 44 C (avgust 2012). Tokom 2011. i 2012. godine, broj tropskih dana i tropskih noći bio je veći od klimatološke normale. Toplotni talasi prouzrokovali su povećan toplotni stres kod stanovnika, uz posebno negativan uticaj na zdravlje ugroženih grupa (starije osobe, djeca, osobe sa kardiovaskularnim i srčanim oboljenjima i psihički bolesnici). Uz to, zabilježeno je smanjenje radne produktivnosti, naročito u sektorima poljoprivrede, infrastrukture i gradjevinarstva, smanjenje drugih privrednih aktivnosti (trgovina; komunalne usluge), povećane su potrošnja električne energije i potrošnja vode. Najviše su bili pogođeni urbani dijelovi Podgorice, Tuzi i Golubovaca, kao i gradski parkovi (Njegošev, Karađorđev, Kraljev, Centralni, Ivanov i Kruševac), park šume, blokovsko i linearno zelenilo. SUŠA Period od 01.06. do 10.09.2003. obilježila je suša, koja se razvila u poljoprivrednu (usvojena terminologija). Tome je doprinijelo vrlo toplo proljeće i ekstremno toplo ljeto. Nakon nekoliko godina pauze, uslijedila je nova suša koja se nakon poljoprivredne razvila do hidrološke. U periodu od 01.06. do 19.10.2007, maksimalni broj uzastopnih dana bez padavina je bio 56, što je treći rekordni broj i jednak vrijednostima iz 1988. i 1989. Godine 2007. bilo je ekstremno toplo proljeće, ljeto i zima. Ekstremno sušni uslovi zabilježeni su tokom cijele 2011. godine. Suša se razvila do hidrološke. Srednja temperatura vazduha je bila iznad prosjeka tokom većeg dijela godine. Novembar 2011. bio je najsušniji posmatrano od 1970. godine. Vrlo toplo proljeće, ekstremno toplo ljeto i jesen, a zima u kategoriji toplo. Tokom ljetnje sezone 2012. godine vladali su vrlo sušni uslovi. Zbog hidrološke suše tokom prethodne 2011. stvoreni su pogodni uslovi za šumske požare velikih 62
razmjera. Proljeće je bilo u kategoriji vrlo toplo, a ekstremno toplo ljeto, jesen i zima. Suše su prouzrokovale ograničenja u dostupnosti vode za piće, dok je poljoprivredna proizvodnja u prigradskim naseljima pretrpjela veliku štetu. Nivo vode u rijekama je dostigao minimum. Manji tokovi su presušili. Zabilježeno je oštećenje biodiverziteta, došlo je i do sušenja vegetacije manje otporne na visoke temperature, koja ima veće potrebe za vodom. Kao propratni efekti suše, pregrijane asfaltne površine dodatno su povećavali temperature vazduha. Naročito su pogođene zelene i parkovske površine u gradu, te bašte i okućnice u prigradskim naseljima. Otežan je bio i rad postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda POŽARI Kao posljedica gore navedenih toplotnih talasa i sušnih perioda, u Podgorici je zabilježeno nekoliko požara širih razmjera i to: 04.08.2007, 24.08.2011, 16.07.2012, 24.07.2012. i 31.07.2013. Tom prilikom, uništena je veća površina pod šumama, zabelježena je povećana zadimljenost i pojava smoga na teritoriji Podgorice, nastala je i velika materijalna šteta. Posebno su stradale park-šume preko puta KAP-a, Gorica, Ćemovsko polje i Golubovci. U izbjegličkom / romskom naselju Konik Kamp I, izgorelo je 29 baraka, a 150 porodica sa ukupno 800 lica je ostalo bez smještaja. VELIKE PADAVINE / POPLAVE Od decembra 2009. do januara 2010. zabilježena je serija intenzivnih ciklonskih aktivnosti praćenih obilnim padavinama. Nivo vodostaja na Morači bio je 702 cm, tj. 44% od maksimalnog vodostaja. Obilne padavine dovele su do porasta nivoa vodostaja Skadarskog jezera i visokog nivoa podzemnih voda i poplava u naseljima Gostilj, Kurilo, Ponari, Bistrice, Bijelo Polje i Vranjina. Tako je maksimalno izmjereni vodostaj talasa zabilježen 12.01.2010. godine i iznosio je 495 cm, najveći od 1963.godine. Obilne padavine dovele su i do izlivanja rijeke Rujele iz korita. Tokom tri dana, od 30.11. do 01.12.2010. godine, zabilježene su obilne padavine sa preko 100 l/m². Bila je to najveća ikad zabilježena poplava, imajući u vidu da je izmjereni nivo vode na mjernoj stanici Plavnica za 38 cm nadmašio nivo Skadarskog jezera iz januara 1963. godine, kada je nivo Skadarskog jezera dosegao maksimalno zabilježeni vodostaj od 530 cm. Došlo je do izlivanja rijeke Rujele, rijeke Cijevne i Skadarskog jezera. Nastavila se snažna ciklonska 63
aktivnost praćena jakim južnim vjetrom i visokim tempreraturama vazduha, što je uslovilo obilne padavine (preko 146 l/m²). Maksimalno zabilježeni vodostaj Skadarskog jezera tokom ovog novog poplavnog talasa zabilježen je dana 04.12.2010. godine na HS Plavnica - 588 cm (najviša ikad izmjerena vrijednost). I tokom 2012. godine su zabilježene u dva navrata: 27.08. i 28.08. (jake kiše uslijed snažne ciklonske aktivnosti sa Alpa, palo je 93 mm kiše) i 29.11.2012 (za nešto više od 24 časa, palo je 157 l/m2, što je 66% od prosječne količine padavine za novembar). Tokom druge polovine marta i prve polovine aprila 2013. godine, ponovo su uslijedile obilne padavine - kiša jakog intenziteta praćena jakim južnim vjetrom, a 05.04.2013. godine izmjeren je vodostaj od 445 cm. Dana 21.01.2014, uslijed obilnih padavina ponovo je došlo do izlivanja rijeke Rujele iz korita. SNIJEŽNE PADAVINE Snijeg je rijetka pojava u Podgorici, pa samim tim predstavlja ekstremne vremenske prilike. Zabilježen je u januaru 2005, a posebno je sniježna bila 2012. godina i to u više navrata: 01-08.02. (sniježne padavine sa jakim sjeveroistočnim vjetrom i ledenim temperaturama, visina sniježnog prekrivača je dostizala preko 50 cm), 11.02-24.02. (do 57 cm ukupnog sniježnog pokrivača) i 11.12.2012. (15 cm sniježnog pokrivača). Snijega je bilo i od 02. do 04.02.2014. (do 32 cm visine sniježnog pokrivača). *** Prilikom zabilježenih ekstremnih (kišnih i sniježnih) padavina, poplavljeni su brojni stambeni i poslovni objekti, neprohodne su bile pojedine ulice. U prekidu je bio drumski i avio saobraćaj. U ekstremnim slučajevima bile su i zatvorene škole i vrtići, proglašeno je bilo i vanredno stanje (evakuacija i zbrinjavanje stanovništva i materijalnih dobara). Zabilježen je i nestanak struje u pojedinim djelovima grada. Registrovano je i povećanje mutnoće i promjena boje vode zbog spiranja, a pijaća voda iz individualnih bunara je bila neupotrebljiva. Došlo je i do izlivanja septičkih jama, a nanijeta je i velika količina otpada. Posebno je bio otežan rad postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Zbog velikih padavina naročito su bili ugroženi pojedini djelovi Podgorice (podvožnjak na Tuškom putu, ulici Vojislavljevića, 27.marta, kralja Nikole, Oktobarske revolucije, Bulevar revolucije kao i podvožnjak na Zlatici, korito Savinog potoka), Gradske opštine Golubovci (Gostilj, Berislavci, Bijelo polje, 64
Bistrice, Kurilo, Vranjina, Ponari, Šušunja, Goričani, Mojanovići Golubovci, Mataguži) i Gradske opštine Tuzi (urbani dio GO Tuzi i okolna sela: Podhum, Vranj, Vladne, Kodrabudan, Vuksanlekići, u MZ Dinoša: Tojeć i Omerbožovići). OLUJE Područje Podgorice je bilo i nekoliko puta zahvaćeno olujama i to: februar 2009 (udari NE vjetra bili su 50 km/h), 15.05.2010, 09.06.2010 (količina padavina bila je 21,5 l/m 2 sa udarom vjetra od 12,8 m/s iz pravca istok-jugoistok i pojavom grada), 05.10.2010. i 12.07.2012. Ekstremni dogadjaj je bila sniježna mećava 11.12.2012 (nije tipično za Podgoricu, izmjereno 20 cm snijega, vrlo jaki udari vjetra od 16.9 m/s). Zabelježena je i pojava pijavica 30.05.2013. godine. GRAD Veće gradonosne padavine zabilježene su: 09.06.2011, 26.05.2013, 19.06.2014. i 22.08.2014. *** Tokom oluja (sa ili bez grada i snijega), nanijeta je velika materijalna šteta poljoprivrednim proizvođačima, jer su uništeni usjevi. Takodje, zabilježene su i mehaničke i fiziološke štete na biljkama, a uslijedila je i pojava biljnih bolesti i štetočina. Bilo je i oštećenja na zgradama i vozilima, kao i na elektroenergetskoj mreži i hidrotehničkim sistemima. Glavni receptori su bili: usjevi i plastenici u prigradskim naseljima (Tološi, GO Tuzi i Golubovci), parkovske i zelene površine u gradu, posebno objekti sa kosim krovovima i infrastrukturni objekti. Na osnovu navedenog se može zaključiti da su ekstremni vremenski događaji često pogađali teritoriju Podgorice i izazivali ozbiljne posljedice. Toplotni talasi su imali efekte na urbano jezgro, zbog manje vegetacije, velikog procenta površina pokrivenih asfaltom i betonom i ograničenog vazdušnog kretanja. Posebno treba izdvojiti negativne posljedice na urbano zelenilo. Takodje, može se konstatovati da je intenzitet padavina i pojava poplava u porastu, a najugroženiji djelovi pod uticajem poplava bila su područja u blizini Skadarskog jezera i manji vodotoci na teritoriji gradskih opština Tuzi i Golubovci, kao i u samom gradu. 65
5.2. Aktuelna ranjivost Terminološki sadašnjom ranjivošću označavamo rezultat osjetljivosti i izloženosti receptora u kombinaciji sa odgovarajućim kapacitetom istih za adaptaciju na ekstremne vremenske prilike, što je za date potrebe procijenila RG. Utvrđivanje klase ranjivosti (visoka, srednja, niska) ispitivanih receptora je zasnovano na matrici iz Tabele 10 (pogledati poglavlje 3.3.1). Utvrđena ukupna lista receptora osjetljivost/izloženost, kapacitet za adaptaciju i rezultirajuća klasa ranjivosti u zavisnosti od različitih ekstremnih prilika, može se naći u Aneksu II. Pregled identifikovanih klasa sadašnje ranjivosti u vezi sa ekstremnim vremenskim prilikama je dat u nastavku i predstavljen je u narednim tabelama. Tabela br. 20 Evaluacija klasa ranjivosti za stanovništvo Stanovništvo Javno zdravlje / ranjive grupe Socijalna infrastruktura Toplotni talas Ekstremne hladnoće Suša Jake padavine / Poplave Oluje Visoka Srednja Niska Visoka Niska Visoka Srednja (Romi) Visoka Visoka Visoka (Romi) Uočava se da posebno ranjive grupe (starija populacija, djeca, trudnice, hronični bolesnici, socijalno ugrožene grupe, radnici koji rade na otvorenom ), kao i većina socijalno ranjivih grupa (Romi, raseljena lica...) imaju visoku ranjivost na toplotne talase (naročito u užem gradskom području) i jake padavine (praćene poplavama). Tabela br. 21 Evaluacija klasa ranjivosti za infrastrukturu Infrastruktura Toplotni talas Ekstremne hladnoće Suša Jake padavine / Poplave Oluje Transport Srednja Srednja Srednja Visoka - Snabdijevanje električnom Visoka Visoka Visoka Visoka Visoka energijom Kanalizacija Niska Niska Srednja Visoka Niska Vodosnabdijevanje Niska Niska Niska Visoka (Mareza) Niska 66
Sistem distribucije električne energije je veoma ranjiv u uslovima svih ekstremnih vremenskih neprilika, baš kao i objekti socijalne infrastrukture (npr. usljed toplotnih ili hladnih talasa raste potrošnja električne energije što izaziva i pad sistema elektro napajanja). Sistemi vodosnabdijevanja i kanalisanja otpadnih voda posebno su ugroženi u slučaju jakih padavina, kada njihova postrojenja otežano rade ili su van pogona. Ista situacija je i sa prevozom, koji u slučaju velikih pljuskova i poplava ima prekide u redovnom funkcionisanju. Vodovod: isporuka pitke vode u područjima pogođenih sušom Obilne padavine: problem u radu vodoizvorišta Mareza, naročito u proljeće; nedovoljan kapacitet kanalizacije i UPOV Transport: potopljen podvožnjak na Tuškom putu Izlivanje rijeka Rujele i Cijevne, izlivanje Savinog potoka Poplave u priobalju Skadarskog jezera Tabela br. 22 Evaluacija klasa ranjivosti za izgrađeno okruženje Izgradjeno okruženje Zgrade i materijali Toplotni talas Ekstremne hladnoće Suša Jake padavine / Poplave Oluje Visoka Niska Srednja Srednja Visoka Visoku ranjivost pokazuju i tehnička i urbana infrastruktura u vrijeme ekstremnih temperatura i olujnog vremena oštećenja na krovovima zgrada, potopljeni podrumi i sutereni, oštećenja na putevima... Tabela br. 23 Evaluacija klasa ranjivosti ekonomije Ekonomija Toplotni talas Ekstremne hladnoće Suša Jake padavine / Poplave Oluje Turizam Srednja Srednja - Srednja Srednja Industrija - Maloprodaja / MSP Niska Srednja - Srednja Srednja Zbog visokih adaptabilnih karakteristika, turizam i maloprodaja ne pokazuju visoku ranjivost. Tabela br. 24 Evaluacija klasa ranjivosti za prirodne resurse Prirodni resursi Toplotni talas Ekstremne hladnoće Suša Jake padavine / Poplave Oluje 67
Linijsko zelenilo Ivanov park, blokovsko zelenilo Park šume Srednja Visoka Visoka Visoka (snijeg) Visoka (snijeg) Visoka (snijeg) Srednja - Visoka Visoka - Srednja Visoka - Visoka Vodni resursi i kvalitet Visoka - Visoka Visoka - Kvalitet vazduha - - Visoka - - Poljoprivreda Visoka Visoka Visoka Visoka Visoka Gradski parkovi, blokovsko i linearno zelenilo kao i park šume su izuzetno ranjivi u slučaju toplotnih talasa, suša, sniježnih padavina, grada i oluja. Kvalitet vodnih resursa kao i vazduha je visoko ugrožen uslijed toplotnih talasa i suša. Usljed nerazvijenosti nezadovoljavajućeg sistema navodnjavanja prigradsko zelenilo i parkovi ugroženi su požarima, što izaziva pojavu smoga. Poljoprivredna proizvodnja (naročito u obodnim dijelima urbanog područja Podgorice, Tuzi i Golubovaca, kao i van projektnog područja), je visoko ugrožena u uslovima svih ekstremnih vremenskih neprilika (toplotni talasi, suše, jake padavine praćene poplavama, grad i oluja). Naročito zbog pojava grada i suše dolazi do smanjenja prinosa, odnosno promjene u vegetacionom ciklusu. Toplotni talasi i suše u ljeto, kao i obilne padavine, su najdominantniji vremenski događaji koji prouzrokuju probleme u Podgorici. Na sljedećoj mapi ranjivosti prikazani su najviše pogođeniji receptori i lokacije, uzete kao primjer, a za koje je identifikovana visoka ranjivost. 68
Slika br. 7: Potencijalno ranjive oblasti i objekti (napomena: veličina kruga je srazmjena veličini / površini receptora) Izvor: Radna grupa za adaptaciju na klimatske promjene grada Podgorica / GIZ / INFRASTRUKTUR & UMWELT, 2015 69