UNIVERZITET U NIŠU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU Sanela Z. Velev MASTER RAD Niš, 2017.
UNIVERZITET U NIŠU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU MASTER RAD Kandidat: 201 Mentor: Prof. dr Danijela Nikolić Niš, 2017.
UNIVERSITY OF NIŠ FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY The flora of the railroad embankments in the area of the city Pirot MASTER THESIS Candidate: 201 Mentor: PhD Danijela Nikolić Niš, 2017.
Zahvala Zahvaljujem se svom mentoru dr Danijeli Nikolić na predloženoj temi, stručnoj pomoći i savetima prilikom izrade master rada. Takođe, veliko hvala dr Mariji Marković za pomoć tokom determinacije biljaka. Zahvalnost dugujem i članovima komisije koji su prihvatanjem učešća omogućili da ovim radom dostignem planirani cilj, odnosno završetak studija biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu. Posveta Ovaj rad posvećujem svojim roditeljima koji su mi omogućili studiranje, i svojim razumevanjem i podrškom mi pomogli da istrajem u svojoj nameri.
Biografija kandidata je roďena 2. septembra 1993. godine u Pirotu, gde je završila osnovnu školu 8. septembar 2008 godine. Srednju stručnu školu, smer tehničar za zaštitu ţivotne sredine završila je 2012. godine sa odličnim uspehom. Iste godine upisuje osnovne akademske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu, na Departmanu za biologiju i ekologiju. Osnovne akademske studije završava 2015. godine sa zvanjem Biolog, a zatim upisuje master akademske studije na Departmanu za biologiju, smer Biologija, koje završava 2017. godine.
Saţetak Cilj ovog rada je bio da se istraţi flora pruţnih nasipa u gradu Pirotu, s obzirom na to da ovakav vid istraţivanja nije ranije raďen. Prikupljen je biljni materijal tokom dve vegetacione sezone 2016-2017. godine, uraďena je identifikacija materijala i dat je floristički spisak vrsta koje se javljaju na istraţivanom području. UraĎena je taksonomska i ekološka analiza prikupljenog biljnog materijala sa posebnim osvrtom na prisustvo invazivnih vrsta u flori pruţnih nasipa u Pirotu. Taksonomskom analizom je utvrďeno da najveći broj biljaka pripada familiji Asteraceae (19), na drugom mestu je familija Fabaceae (12), zatim familija Brassicaceae (10) i Lamiaceae (7). Ekološkom analizom utvrďeno je da najveći broj vrsta pripada hemikriptofitama (53), na drugom mestu su terofite (32), dok manji broj vrsta pripada geofitama (7) i fanerofitama (5). UtvrĎeno je prisustvo 6 invazivnih vrsta. Key words: korovi, invazivne vrste, pruţni nasipi, Pirot.
Apstract The aim of this study was to explore the flora of the dyke in the city of Pirot, since this type of research has not been done before. Plant material was collected during the two vegetation season 2016-2017. During the year, material identification was done and a floristic list of species occurring in the investigated area was given. A taxonomic and ecological analysis of the collected plant material with a special insight into the presence of invasive species in the flora of the railroad embankments in Pirot was done. The taxonomic analysis found that most plants belong to the Asteraceae family (19), the Fabaceae family (12), the Brassicaceae family (10), and Lamiaceae (7). Ecological analysis found that most species belong to hemikriptophytes (53), terrophytes (32) are second, while fewer species belong to geophytes (7) and fanerophytes (5). The presence of 6 invasive species was determined. Key word: weeds, invasive species, piercing embankment, Pirot.
Sadržaj 1. Uvod 2 1.1. Osnovne karakteristike korova 4 1.1.1. Pojam i podela korova 4 1.2. Invazivne vrste 5 1.3. Geografski poloţaj istraţivanog područja 7 1.3.1. Geološke karakteristike istraţivanog područja 8 1.3.2. Klimatske karakteristike istraţivanog područja 8 2. Ciljevi istraţivanja 11 3. Materijali i metode istraţivanja 13 4. Rezultati i diskusija 16 4.1. Pregled flore pruţnih nasipa na području grada Pirota 16 4.2. Taksonomska analiza pruţnih nasipa na području grada Pirota 27 4.3. Biološki sprektar pruţnih nasipa na području grada Pirota 31 5. Zaključak 35 6. Literatura 36 Prilozi 40
Master rad Uvod Pruţni nasip u Pirotu (Foto: Velev S.)
1. Uvod Svako područje odlikuje se odreďenim diverzitetom flore koga čine autohtoni elementi karakteristični za datu oblast, ali i veliki broj vrsta, koje su namerno ili slučajno introdukovane u neki predeo delovanjem čoveka (Nikolić, 2015). Ukoliko introdukovana biljka uspe da se odrţi u prirodi, kao i da se u postojećim uslovima reprodukuje bez asistencije čoveka (ili čak uprkos njoj), takva se vrsta smatra adventivnom vrstom (Stojanović, 2007). Adventivne vrste su danas brojne i moguće ih je razlikovati meďu svim kategorijama ţivih organizama i u svim tipovima ekosistema. One utiču na biodiverzitet, na ekosisteme, ruše biogeografske barijere, menjaju karakteristike prirodnih staništa, stupaju u kompetitivne i reproduktivne odnose sa alohtonim vrstama koje ih okruţuju. Naročito uspešne adventivne vrste nazivaju se invazivnim vrstama i mogu uzrokovati ozbiljne nepovratne promene biodiverziteta na genetskom, specijskom i ekosistemskom nivou (Tomanović, 2004). Prema Trinajstiću (1977), vrste unešene delovanjem čoveka, označene su kao antropohore, i one se kategorišu na: 1. arheofite unešene u praistoriji, 2. paleofite unešene u starom i srednjem veku, do otkrića Amerike, 3. neofite unešene posle otkrića Amerike do početka II svetskog rata, 4. neotofite- unete nakon II svetskog rata do danas. Richardson i sar. (2000) i Pyšek i sar. (2004) strane elemente flore kategorišu na sledeći način: Strane biljke (alien plants) biljni taksoni unešeni na neko područje, slučajno ili namerno, delovanjem čoveka; Privremeno prisutne strane biljke (casual alien plants) strane biljke koje rastu i šire se na nekom području, ali koje ne formiraju stabilne populacije, i njihov opstanak zavisi od ponovne introdukcije; Naturalizovane (odomaćene) biljke (naturalized plants) strane biljke koje se kontinuirano razmnoţavaju i odrţavaju svoje populacije u više ţivotnih ciklusa bez direktnog uticaja čoveka, ali ne šireći se na okolne prirodne i antropogene ekosisteme; 2
Invazivne biljke (invasive plants) naturalizovane biljke koje obrazuju plodno potomstvo često u velikom broju i na znatnoj udaljenosti od roditeljske biljke; Korovi (weeds) biljke koje rastu na mestima na kome su nepoţeljne i uglavnom znatno utiču na ekonomski aspekt ili ţivotnu sredinu; Biljke koje transformišu uslove staništa (transformers) podkategorija invazivnih biljaka koje menjaju karakter, uslove, oblik ili prirodu ekosistema, odnosno širih područja (često se u evropskoji ruskoj literaturi nazivaju edifikatori - environment forming plants ). Genovesi i Shine (2004) ističu da veliki broj stranih, unešenih vrsta nikada ne postanu invazivne, a pri tome imaju veliki koristan uticaj za društvo, npr. u poljoprivredi, hortikulturi, šumarstvu, industriji i td. MeĎutim, one koje postanu invazivne mogu imati značajan uticaj na ţivotnu sredinu, zdravlje ljudi i mogu da naruše autohtoni biodiverzitet u smislu narušavanja staništa i gubitka autohtonih staništa. Upravo iz tih razloga, invazivne biljne vrste su postale predmet istraţivanja velikog broja istraţivača širom sveta, dok se kod nas tek u novije vreme intenziviraju istraţivanja u ovoj oblasti. Iskorenjavanje invazivnih vrsta postiţe se restauracijom staništa, odrţanim korišćenjem ekosistema od strane ljudi, uvoďenjem domaćih vrsta. Kada invazivna vrsta, svojom ekspanzijom, zauzme stanište druge vrste ili je pak dovede do istrebljenja, potrebno je preuzeti odreďene mere kontrole. Koji vid kontrole će se koristiti zavisi od bioloških karakteristika samih vrsta kao i od njihove brojnosti na prostorima koji su invazirani. Postoje sledeće mere kontrole: mehanička kontrola uklanjanje biljaka ručno ili pomoću mašina, hemijska kontrola korišćenje odgovarajući herbicida koji nisu opasni za gajene biljke, biološka kontrola namerna upotreba prirodnih neprijatelja invazivne vrste, upravljanje staništem čovekova aktivnost na staništu (košenje, seča i td). U nekim staništima biološka kontrola moţe biti jedina opcija. MeĎutim, metode biološke kontrole su skupe, i zahtevaju dugotrajna laboratorijska istraţivanja i rad na terenu. Zbog toga se obično primenjuje kombinacija pomenutih mera (korišćenje mašina za uklanjanje, a nakon toga i herbicida kako se ne bi ponovno vratile) u cilju što veće efikasnosti (Petrova et all., 2012). 3
1.1. Osnovne karakteristike korova 1.1.1. Pojam i podela korova Danas, uprkos ogromnoj literaturi o korovskim biljkama, veoma je teško tačno utvrditi da li neka biljka predstavlja korov ili ne. Korovi su biljke koje se javljaju u uslovima snaţnog antropogenog uticaja obično kao pratioci kultura koje čovek gaji. Tokom duţeg vremenskog perioda, ţiveći zajedno sa pojedinim kulturama, prilagodili su se zajedničkom ţivotu i u velikoj meri postali otporni na razičita hemijska sredstva, odnosno herbicide, koja se koriste u njihovom suzbijanju. Za primenu herbicida u poljoprivrednim kulturama, neophodno je obezbediti čitav niz preduslova (izbor herbicida prema odreďenoj kulturi, prema dominantnim vrstama korova, prema karakteristikama zemljišta) (Kojić et all., 1996). Racionalna primena herbicida pretpostavlja poznavanje florističkih, fitocenoloških i ekoloških odnosa korovske vegetacije. Pre svega, neophodno je utvrditi koje korovske biljne vrste i sa kolikom brojnošću se javljaju u poljoprivrednim kulturama, kakav je njihov biološki spektar. Kategorija korov nije prirodna već veštačka tvorevina, uslovljena delovanjem čoveka, pa se zbog toga često javljaju problemi pri inventarisanju korovskih biljnih vrsta. Neka vrsta u jednom slučaju moţe da bude štetna, a u drugom - bez značaja ili čak i korisna. Jedan od primera su biljke iz porodice Fabaceae, koje kada rastu u ţitu predstavljaju korove. MeĎutim, na livadama ove vrste su korisne jer predstavljaju hranu za herbivore. Sa poljoprivrednog gledišta, korovima se smatraju sve biljke (čak i kulturne) koje protiv čovekove volje rastu sa gajenim biljkama nanoseći im štetu smanjenjem prinosa i kvaliteta proizvoda (Kojić et. al., 1996). One se mogu podeliti na korovske biljke u uţem smislu koje se uglavnom javljaju kao pratioci gajenih biljaka, odnosno kao komponente agrofitocenoza i na korove u širem smislu u okviru kojih su sve štetne i nekorisne biljke koje se javljaju na antropogenim staništima, izvan ratarskih, povrtarskih, voćarskovinogradarskih kultura. U ovu grupu spadaju ruderalne biljke, korovi na prirodnim livadama i pašnjacima, šumski korovi i dr. Po duţini ţivota korovske biljke mogu biti: 1. jednogodišnje, 2. višegodišnje. 4
1.2. Invazivne vrste Pod invazivnim vrstama biljaka se podrazumevaju biljke koje se ubrzano šire u sredini koja nije njihovo prirodno stanište, i koje ugroţavaju druge vrste, dovode u pitanje odrţanje biodiverziteta i izazivaju štetu. Svake godine veliki broj semena različitih biljnih vrsta, slučajno biva unešeno u nova staništa. Njihov opstanak u novoj sredini zavisi od brojnih faktora meďu kojima su najvaţniji biološki potencijal vrste, sposobnost adaptacije, velika kompetativna sposobnost. U zavisnosti od načina na koji mogu dospeti u ekosisteme, postoje dve kategorije: namerno unešene za kultivaciju u ukrasne svrhe, pošumljavanje, proizvodnju drveta, nenamerno unešene od strane čoveka, kao zagaďivači ili nečistoće semena povrća, šumsko drveće, ţitarice (Petrova et all., 2012). U oba slučaja, ove vrste stvaraju odrţivu populaciju oko površine koja se obraďuje i šire se u prirodne zajednice. MeĎu 1780 naturalizovanih biljnih taksona u Evropi, namerno unešeni su 62,8%, i nenamerno unešeni 37,8%. (Petrova et. al., 2012). U XIX veku alohtone invazivne biljne vrste nalaze se u sve većoj ekspanziji. Najznačajnija karakteristika korovskih invazivnih vrsta koja im omogućavaju osvajanje novih područja je sposobnost samoodrţavanja. Najveći broj invazivnih ima veoma veliku ekološku valencu prema brojnim faktorima, čime je omogućeno njihovo preţivljavanje uprkos brojnim merama za njihovo suzbijanje, odnosno vrste pokazuju veliku plastičnost. Produkuju ogromne količine sitnog semena, što im omogućava lakše širenje i veliku ekspanziju u prostoru (Gavrilović, 2016). Kao i kod većine drugih biljaka i kod njih semena i plodovi se mogu rasprostirati na različite načine. Najznačajniji su: autohorno samorasejavanje, anemohorno - pomoću vetra, hidrohorno pomoću vode, zoohorno pomoću ţivotinja, antropohorno pomoću čoveka. 5
Zavaljujući produkciji sekundarnih biomolekula ili pak sekudarnim modifikacijama (trnje, dlake) invazivne korovske vrste se štite od herbivora. Analizom osobina koje definišu osnovne biološke i ekološke karakteristike korovskih biljaka jasno je da je uspešnost ovih vrsta posledica razvijenog spleta osobina njihove biologije i ekologije. Jedan od najvaţnijih evolucionih mehanizama razvijenih kod viših biljaka za osvajanje novih staništa je hibridizacija koja dovodi do poliploidije. Poliploidi su svakako biljke koje uspešno osvajaju nova staništa zahvljujući osobinama koje im omogućavaju bolju adaptaciju (heterozigoti su, samooprašivanje, veća biološka fleksibilnost, nastanak ekotipova i dr.) (Prach i Pyšek,1993; Pyšek, 2003; Marin, 2003). Na globalnom nivou, invazivne biljne vrste definisane su kao drugi uzrok (nakon uništavanja staništa), za izumiranje autohtonih vrsta (Genovesi & Shine, 2004). Negativan uticaj invazivnih vrsta u staništima je brojan. One izazivaju promene u sastavu zemljišta, pre svega jer apsorbuju velike količine azota i vode. Hibridizuju se sa srodnim vrstama, i izazivaju izumiranje retkih vrsta. Ipak najvaţniji negativni uticaj je na ljudsko zdravlje (izazivaju alergije, neke su otrovne). Poslednjih decenija se intenzivirao rad na proučavanju invazivnih vrsta naročito na području Vojvodine za koju je uraďena i lista invazivnih vrsta sa kategorijama invazivnosti. 6
1.3. Geografski poloţaj istraţivanog područja Pruga i put koji se od Niša odvajaju za Sofiju vode kroz čuvenu Sićevačku klisuru, kroz koju protiče reka Nišava. Probijajući se kroz klisuru, pruga i put vode ka belopalanačkoj klisuri. Sledeća oblast je Pirot (karta 1). Nalazi se u podnoţju jedne od najlepših planina u Srbiji, Stare planine. Kotlina je dugačka 14 km, po nekim autorima 18-29, a široka je 2-4 km. Sa svih strana pirotska kotlina je okruţena srednje visokim planinama koje pripadaju grupi mladih venačnih planina. Severnu i severoistočnu granicu čine planinski venci Vidliča (1.386 m), Basarskog kamena i Crnog vrha. Na zapadu granicu kotline predstavlja planina Belava (1.964m), obron Suve planine. Jugozapadno od Pirota prostire se Vlaška planina. Pirot leţi u centralnoj oblasti Balkanskog poluostrva, to je ustvari trapez kojeg čine linije koje spajaju na karti Niš, Sofiju, Skoplje, Kosovsku Mitrovicu (Panajotović, 2014). Uz severoistočnu granicu ove oblasti nalazi se Pirot, pa se moţe reći da pirotska kotlina ima karakteristike vezane za centralnu oblast Balkanskog poluostrva. Karta 1.- Geografski poloţaj grada Pirota 7
1.3.1. Geološke karakteristike istraţivanog područja Pirotska kotlina je tokom svoje evolucije prošla kroz stariju jezersku i sadašnju fluvijalnu fazu. Sam obod kotline je krečnjačkog karaktera, što u velikoj meri utiče na savremeni izgled i hidrografske karakteristike. Postoji ogroman broj podzemnih voda. Spuštanje kotline, izazvano tektonskim pokretima desilo se tokom tercijera. Nakon toga kotlina biva ispunjena jezerskom vodom. Na jezerskom dnu, tokom evolucije, javila se preteča Nišave koja je bila za oko 220 m više od današnje reke Nišave. Pored mladih aluvijalnih nanosa, koji su glavni kolektori podzemne vode, najniţi deo Pirotske kotline izgraďen je od pliocenskih jezerskih sedimenata, aglomerata, glinovitih peskova i glina (Panajotović, 2014). 1.3.2. Klimatske karakteristike istraţivanog područja Pirotska kotlina leţi u području umereno-kontinentalne klime. Pirot okruţen srednje visokim planinama, koje se odlikuju subplaninskom i planinskom klimom ima niz klimatskih specifičnosti. Temperature vazduha i padavine značajne su za hidrografiju kotline (Grafik 1). Maksimalna dnevna temperatura u Pirotu; Minimalna dnevna temperatura u Pirotu; Prosečna temperatura najtoplijeg dana u mesecu tokom 30 godina; Prosečna temperature najhladnijeg dana u mesecu tokom 30 godina; Grafik 1. Klimadijagram za grad Pirot 8
Na osnovu klimadijagrama, moţemo zaključiti da je reč o području sa umerenom količinom padavina. Najviše srednje mesečne temperature vazduha su 11.3 0 C. Najhladniji mesec je januar - 0.1 0 C, a najtopliji je jul 22.2 0 C. Umereno-kontinentalna klima je karakteristična po oštrim i hladnim zimama, bar toliko hladnim da zadrţe na duţi period sneţni pokrivač i relativno suvim letima sa malo padavina. Za razliku od dna kotline, planinski obod dobija nešto više padavina. Padavine izlučene na obod kotline hrane izvore i vrela koja se javljaju na dnu kotline i na njenom kontaktu sa dolinskim stranama (PP Niša, 2011). Pirot dobija godišnje oko 600 mm padavina koje su manje - više ravnomerno rasporeďene tokom godine. Prosečna relativna vlaţnost vazduha je 74.5%. Po pravilu, ona je najveća u januaru 85.9%, a najmanja je u avgustu 64.3%. U pirotskoj kotlini preovladavaju vetrovi severnog IZ (107%) i zapadnog (31%), severozapadnog (58%) kvadranta, zatim severoistočnog (36%) i jugoistočnog (9%) (Grafik 2). Maksimalna brzina im je 68 km/h. Planinski deo ovih krajeva karakteriše se vetrovima severnog kvadranta iz pravca sever, severozapad i severoistok. Vetrovi nisu jaki, jačina im je ispod 2 stepena boforove skale (Panajotović, 2014). Grafik 2. - Ruţa vetrova za grad Pirot 9
Master rad Ciljevi istraživanja Lotus coniculatus L. (Foto: Velev, S.)
2. Ciljevi istraţivanja Flora pruţnih nasipa u Pirotu nije detaljnije istraţivana. To je bio povod da se sprovede jedno ovakvo istraţivanje koje će predstavljati početak i osnovu za dalja proučavanja ruderalne flore pored pruga i u drugim područjima Srbije. Ovakva staništa, koja su pod snaţnim antropogenim uticajem, su jako pogodna za širenje invazivnih vrsta koje kasnije osvajaju i druga prirodna staništa i remete opstanak autohtonoj flori. Inventarizacija i praćenje flore pruţnih nasipa je jako vaţna kao jedan vid prevencije u suzbijanju štetnih invazivnih vrsta. U skladu sa tim postavljeni su ciljevi i sprovedene sledeće aktivnosti u realizaciji istih: 1. Terenska istraţivanja radi prikupljanja biljnog materijala. 2. Identifikacija biljnog materijala i pravljenje baze podataka o sakupljenim biljnim vrstama. 3. Taksonomska analiza. 4. Ekološka analiza. 5. UtvrĎivanje prisustva invazivnih vrsta i njihovog statusa invazivnosti na osnovu dostupnih literaturnih podataka. 11
Master rad Materijali i metode istraživanja Clematis vitalba (Foto: Velev, S.)
3. Materijali i metode istraţivanja Floristička istraţivanja obuhvatila su teritoriju pruţnih nasipa širine 10 m levo i desno od pruge koja se odnosi na uţe gradsko područje Pirota (karta 2.).. Karta 2. Grad Pirot Istraţivano područje (crveno obojeno) Sakupljanje biljnog materijala je obavljeno u toku dve vegetacione sezone 2016 i 2017. da bi se prikupilo što više biljnog materijala i obuhvatili svi aspekti vegetacionog perioda biljaka. Glavni lokaliteti istraţivanja su bili naselje Senjak, obala reke Nišave, Cincin Kladenac i Radindol. Broj vrsta koji je zabeleţen ovim istraţivanjem nije konačan, jer istraţivanjem nije obuhvaćeno kompletno područje pruţnih nasipa u Pirotu. 13
Pri determinaciji biljaka korišćena je sledeća literatura: Flora Europaeaˮ (Tutin et al., ed. 1964-1980), Flora Srbijeˮ (Josifović, ed. 1970-1978, Sarić, ed. 1986, 1992), Flora na NR Bulgariaˮ (Jordanov (ed.), 1963-1979, Velčev, 1979-1995) i Iconographia florae partis Austro-Orientalis Europae Centralisˮ (Javorka, 1976). Nomenklatura biljnih vrsta je usklaďena sa savremenim evropskim i svetskim bazama podataka Euro+Med plant base i IOPI (The international organization for plant information). Ţivotne forme su date prema Raunkierovom principu, koji su razradili Elenberg i Miler- Domboa (Ellenberg, Mueller-Dombois, 1967. in Mueller-Dombois, Ellenberg, 1974.), a u ''Flori Srbije'' delimično izmenio Stevanović (1992). Sakupljeni biljni materijal je deponovan u Herbarijumu Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu ( UraĎena je taksonomska i ekološka analiza sa posebnim osvrtom na prisustvo invazivnih vrsta. Rezultati analize su prikazani tabelarno i grafički. 14
Master rad Rezultati i diskusija Centaurea stoebe (Foto: Velev, S.)
4. Rezultati i diskusija 4.1. Pregled flore pruţnih nasipa na području grada Pirota Klasa EQUSETOPSIDA Klasa MAGNOLIOPSIDA Familija Equisetaceae 1. Equisetum arvense L. a Mes-Meg G rhiz scap Pirot: pruga (10.06.2016., S. Velev, 2. Equisetum hyemale L. a Meg-Alt G rhiz Pirot: pruga (01.07.2016., S. Velev, 3. Equisetum palustre L. a Meg G rhiz Pirot: pruga (01.07.2016., S. Velev, 4. Equisetum ramosissimus Desf. a Mes-Meg G rhiz Pirot: pruga (01.07.2016., S. Velev, 5. Equsetum telmateia Ehrh. a Meg G rhiz scap Pirot: pruga (01.07.2016., S. Velev, Familija Apiaceae 7. Bifora radians M. Bieb v-a Mes-Meg T scap Pirot: pored puta (13.05.2017., S. Velev, 8. Daucus carota L. a Meg H scap/a T scap Pirot: njiva-pruga (14.06.2016., S. Velev, 9. Falcaria vulgaris Bernh. a Mes-Meg T scap Pirot: put (14.06.2016., S. Velev, Familia Asteraceae 10. Achillea crithmifolia Waldst. & Kit. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (13.06.2016., S. Velev, 6. Equisetum variegatum F. Weber & D. Mohr a Mes-Meg G rhiz Pirot: pruga (01.07.2016., S. Velev, 11. Achillea milefolium L. a Meg H scap Pirot: pored puta (08.07.2016., S. Velev, 16
12. Anthemis arvensis L. a Mes-Mag T scap/a H scap Pirot: njiva-pruga (13.06.2016., S. Velev, 19. Erigeron acris L. a Mes-Meg H scap bienn Pirot: pored puta (01.07.2016., S. Velev, 13. Cota austriaca (Jacq.) Sch. Bip. a Mes T scap Pirot: pored puta (27.5.2017., S. Velev, 20. Erigeron annuus (L.) Desf. a Mes-Meg T scap/a H scap bienn Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 14. Artemisia vulgaris L. aut Meg-Alt H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 15. Centaurea micranthos (Griseb.) Hayek a-aut Mes-Meg H scap Pirot: njiva-pruga (08.08.2016., S. Velev, 16. Centaurea solstitialis L. a Meg T scap Pirot: pruga (13.06.2016., S.Velev, 21. Erigeron canadensis L. a-aut Mes-Alt T scap (bienn) Pirot: pruga (10.06.2016., S. Velev, 22. Inula conyzae (Griess.) DC. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S.Velev, 23. Leucanthemum vulgare (Vaill.) Lam. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 17. Centaurea stoebe L. a Meg H scap bienn/a H scap Pirot: pruga (10.06.2016., S. Velev, 18. Cyanus segetum Hill. a Mes-Mac T scap Pirot: pruga (14.06.2016., S. Velev, 24. Matricaria chamomilla L. a Mac T scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 17
25. Senecio leucanthemifolius subsp. vernalis (Waldst. & Kit.) Greuter v Mes-Meg T scap Pirot: pored puta (10.05.2017., S. Velev, HMN) 26. Tanacetum vulgare L. a Meg-Alt H scap Pirot: kamenjar-pruga (01.07.2016., S. Velev, 27. Taraxacum officinale Weber. v-aut Mes H ros Pirot: pored puta (13.05.2017., S. Velev, 28. Tragopogon pratensis L. a Meg H scap Pirot: njiva-pruga (02.05.2017., S. Velev, Familija Brassicaceae 29. Barbarea vulgaris R. Br. a Meg H scap Pirot: pored puta (27.05.2017., S. Velev, 30. Berteroa incana (L.) DC. a Mac H scap Pirot: pored puta (1.07.2016., S. Velev, 31. Calepina irregularis (Asso) Thell. a Meg-Meg T scap Pirot: pored puta (25.05.2017., S. Velev, 32. Capsella bursa-pastoris (L.) Med. v-aut Mi-Meg T ros/h ros bienn Pirot: pored puta (13.05.2017., S. Velev, 33. Diplotaxis tenuifolia (L.) DC. a Mes H semiros Pirot: pored puta (25.05.2017., S. Velev, 34. Erysimum diffusum Ehrh. a Mes-Meg H scap (bienn) Pirot: livada-pruga (10.06.2016., S. Velev, 35. Lepidium draba L. v-a Mes-Meg T scap Pirot: pored puta (10.05.2016., S. Velev, 36. Noccaea kovatsii (Heuff.) F. K. Mey. a Mes-Alt H scap Pirot: pored puta (20.05.2017., S. Velev, 18
37. Sinapis arvensis L. v-a Mes-Meg T scap Pirot: livada-pruga (20.05.2017., S. Velev, 43. Saponaria officinalis L. a Meg H scap Pirot: pored pruge (10.08.2016., S. Velev, HMN) 38. Rorippa sylvestris (L.) Bessera a Mi-Mes H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 44. Silene vulgaris (Moench) Garcke a Meg H scap/a G rad Pirot: livada-pruga (10.06.2016., S. Velev, Familija Boraginaceae 39. Anchusa officinalis L. v-aut Mes-Meg T(bienn)/H scap Pirot: njiva-pruga (10.06.2016., S. Velev, 40. Cynoglottis barrelieri (All.) Vural & Kit Tan a Mes-Meg H scap Pirot: njiva-pruga (08.07.2016., S. Velev, 41. Myosotis arvensis (L.) Hill a Mes-Meg T scap bienn (ann) Pirot: livada-pruga (10.06.2016., S. Velev, Familija Convolvulaceae 45. Convolvulus arvensis L. a SG herb rhiz Pirot: pruga (10.06.2016., S. Velev, Familija Cornaceae 46. Cornus sanguinea L. fo dec Mi P caesp Pirot: livada (13.06.2016., S. Velev, Familija Dipsacaceae 47. Knautia arvensis (L.) DC. a Mes-Meg H scap/a H scap bienn Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, Familija Caryophyllaceae 42. Agrostemma githago L. a Meg T scap/st herb Pirot: njiva-pruga (1.06.2017., S. Velev, 48. Knautia drymeia Heuffeil v-a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (14.07.2016., S. Velev, 19
Familija Euphorbiaceae 49. Euphorbia cyparissias L. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 50. Euphorbia esula L. a Meg-Alt H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, Familija Fabaceae 51. Lathyrus pratensis L. a Meg H scap Pirot: pored puta (14.06.2016., S. Velev, 52. Lathyrus tuberosus L. a Meg G tub rept Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 53. Lotus corniculatus L. a Mes H scap Pirot: pored puta (11.06.2016., S. velev, 54. Melilotus officinalis (L.) Pallas a Meg-Alt H scap bienn Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 55. Seccurigera varies (L.) Lassen a Meg H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 56. Robinia pseudoacacia L. fo dec Mes P scap Pirot: pruga (10.06.2016., S. Velev, 57. Trifolium incarnatum L. a Mes-Meg T scap Pirot: pored puta (01.06.2017., S. velev, 58. Trifolium pratense L. a Mes H scap Pirot: livada-pruga (05.07.2016., S. Velev, 59. Trifolium strepens L. a Mac H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 60. Vicia cracca L. a Meg-Alt H scap/sh herb Pirot: pored puta (23.05.2017., S. Velev, 20
61. Vicia grandiflora Scop. a Meg T scap/st herb Pirot: pored puta (10.05.2017., S. Velev, 67. Geranium molle L. a Mi-Mes T scap/a scap bienn Pirot: pored puta (01.06.2017., S.Velev, 61. Vicia tetrasperma (L.)Schreber Mes ST herb Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 68. Geranium purpureum Vill. v-a Mes-Mac T scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, Familija Gentianaceae 63. Gentiana lutea L. a Mac-Alt H scap Pirot: pruga (10.06.2016., S. Velev, Familija Geraniaceae 64. Erodium ciconium (L.) L'Hér. v-a Mi-Meg T scap/a scap bienn Pirot: pesak-pruga (1.06.2017., S. Velev, Familija Lamiaceae 69. Ajuga chamaepitys (L.) Schreb. a Mi-Mes T scap/a scap bienn Pirot: pesak-pruga (10.05.2017., S: Velev, 70. Ballota nigra L. a Meg H scap Pirot: pored puta (1.07.2016., S. Velev, 65. Erodium cicutarium (L.) L'Hér. v-a Mi-Mes T semiros-scap Pirot: put-pruga (20.05.2017., S. Velev, 71. Lamium amplexicaule L. v Mi-Mes T scap Pirot: pored puta (15.05.2017., S. Velev, 66. Geranium columbinum L. a Mi-Meg T scap Pirot: pored puta (01.06.2017., S. Velev, 72. Lamium purpureum L. v Mi-Mes T scap Pirot: pored puta (15.05.2017., S. Velev, 21
74. Marrubium peregrinum L. a Meg-Alt H scap Pirot: njiva-pruga (10.06.2016., S. Velev, 79. Plantago media L. a Mes-Meg H ros Pirot: pored puta (08.08.2016., S. Velev, 73. Mentha longifolia (L.) L. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (10.6.2016., S. Velev, Familija Polygonaceae 80. Polygonum aviculare L. a-aut Mi-Meg T rept Pirot: put (10.09.2016., S. Velev, 75. Salvia nemorosa L. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (14.10.2016.,S. Velev, Familija Malvaceae 76. Malva sylvestris L. a Meg-Alt H scap bienn/a H scap Pirot: put (08.07.2016., S. Velev, Familija Plantaginaceae 77. Plantago lanceolata L. a Mi-Meg H ros Pirot: pored puta (10.05.2017., S. Velev, Familija Ranunculaceae 81. Clematis recta L. a Meg-Alt H scap Pirot: pored puta (1.07.2016., S. Velev, 82. Clematis vitalba L. a dec S lig Pirot: pored puta (05.07.2016., S. Velev, 83. Consolida orientalis (Gay) Schodinger a Meg T scap Pirot: njiva-pruga (10.06.2016., S. Velev, 78. Plantago major L. a Mes-Meg H ros Pirot: pored puta (01.07.2016., S. Velev, 84. Consolida regalis S. F. Grey a Mes-Mag T scap Pirot: njiva-pruga (10.06.2016., S. Velev, 22
85. Nigella arvensis L. a-aut Mes T scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, Famiija Resedaceae 86. Reseda lutea L. a Mes-Meg H scap/a T scap Pirot: put (10.06.2016., S. Velev, 91. Rubus caesius L. fo dec NP rept Pirot: pruga (10.06.2016., S. velev, Familija Rubiaceae 92. Galium mollugo L. a Meg-Alt H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, Familija Rosaceae 87. Agrimonia eupatoria L. a Meg H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, 88. Potentilla argentea L. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (10.05.2017., S. Velev, 93. Gallium verum L. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (10.06.2016., S. Velev, Familija Scrophulariaceae 94. Linaria concolor Griseb. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (13.06.2016.,S. Velev, 89. Potentilla recta L. a Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (10.05.2017., S. Velev, 95. Linaria vulgaris Miller a-aut Mes-Meg H scap Pirot: pored puta (01.07.2016., S. Velev, 90. Rosa canina L. fo dec NP caesp Pirot: pruga (01.07.2016., S. Velev, 96. Verbascum phlomoides L. a Meg-Alt H ros bien Pirot: pruga (10.06.2016., S: Velev, 23
Familija Solanaceae 97. Lycium halimifolium Mill. fo dec NP caesp Pirot: put (27.05.2017., S. Velev, Klasa LILIOPSIDA Familija Poaceae 98. Alopecurus aequalis Sobol. H scap Pirot: pored reke (20.5.2017., S. Velev, 99. Calamagrostis epigejos (L.) Roth a Meg-Alt H caesp Pirot: pored puta (14.10.2016., S. Velev, 100. Setaria viridis (L.) P. Beauv. a aut Mes-Meg T caesp Pirot: pored puta (14.09.2016., S. Velev, 24
A B C D Slika 1. Najčešće vrste pruţnih nasipa na području grada Pirota A -Tanacetum vulgare L. D - Linaria vulgaris L. B - Lotus corniculatus L. E - Verbascum phlomoides L. C - Anthemis arvensis L E 25
F G H I J K Slika 1. Najčešće vrste pruţnih nasipa na području grada Pirota F Achillea millefolium L. I Coronilla varia L. G Clematis vitalba L. J Geranium purpureum L. H Galium verum L. K Cornus sanguinea L. 26
4.2. Taksonomska analiza pruţnih nasipa na području grada Pirota Na osnovu florističke analize pruţnih nasipa u Pirotu, utvrďeno je da se javljaju 100 taksona u rangu vrste i podrvste iz 69 rodova i 12 familija (Tabela 1). Klasi Magnoliopsida pripadaju 93 vrste iz 65 rodova i 22 familije, dok klasi Liliopsida pripadaju 3 vrste iz 3 roda i 1 familije. MeĎu najzastupljenijim familijama su Asteraceae sa 19 vrsta, Fabaceae sa 12 vrsta, Brassicaceae (10) i Lamiaceae (7). Familija Asteraceae je na prvom mestu po bogatstvu vrsta u flori Srbije i Balkanskog poluostrva (Stevanović et al., 1995; Turill, 1929). Analizom taksonomske strukture rodova uočava se da je najbrojniji rod pruţnih nasipa u Pirotu Equsetum sa 6 vrsta. Nakon toga sledi rod Centaurea, sa 4 vrste. Rodovi sa po 3 vrste su: Erigeron, Trifolium, Vicia i Geranium. Tabela 1. Taksonomska struktura familija pruţnih nasipa u Pirotu Familija Rod Vrsta Asteraceae 12 19 Fabaceae 7 12 Brassicaceae 10 10 Lamiaeceae 6 7 Equsetaceae 1 6 Rosaceae 4 5 Ranunculaceae 3 5 Geraniaceae 2 5 Apiaceae 3 3 Poaceae 3 3 Boraginaceae 2 3 Schrophullariaceae 2 3 Plantaginaceae 1 3 Euphorbiaceae 1 2 Convolvulaceae 1 1 Cornaceae 1 1 Dipsacaceae 1 1 Gentianaceae 1 1 Malvaceae 1 1 Polygonaceae 1 1 Resedaceae 1 1 Rubiaceae 1 1 Solanaceae 1 1 Ukupno 69 100 27
Analizom flore pruţnih nasipa u Pirotu utvrďeno je prisustvo vrsta: Erigeron canadensis, Erigeron annuus, Agrostema githago, Polygonum aviculare i Lycium halimifolium koje predstavljaju adventivne korovske i invazivne vrste. Na teritoiji Srbije je utvrďeno prisustvo 97 adventivnih korovskih vrsta koje koloniziraju ruderalna staništa, akvatične sisteme i agrofitocenoze (Vrbničanin et al., 2004). Erigeron canadensis, Erigeron annuus i Poligonum aviculare si invazivne vrste koje prema Trinajstiću (1976) pripadaju neofitama odnosno introdukovane su posle otkrića Amerike do drugog svetskog rata. Agrostema githago i Lycium halimifolium su naturalizovane adventivne vrste koje takoďe pripadaju neofitama. U okviru istraţivane flore pruţnih nasipa u gradu Pirotu zabeleţeno je 6 vrsta koje su na području Vojvodine prepoznate kao invazivne vrste i nalaze se na listi invazivnih vrsta za Vojvodinu (http://iasv.dbe.pmf.uns.ac.rs/index.php?strana=pocetak), to su Centaurea solstitialis, Erigeron annuus, Robinia pseudoaccacia, Erodium ciconium, Consolida orientalis, Consolida regalis (Tabela 2). 1. Centaurea solstitialis L. letnji različak; Jednogodišnja biljka, 1-2 m visoka, sa trnovitim glavicama koje nose ţute, kompozitne cvetove. Listovi sivi, belim pamučnim dlačicama. Invazivna korovska biljka novijeg porekla. Pojavila se u srednjoj Evropi s jugozapada, putem saobraćaja, najpre uz pruge i puteve, a kasnije prenešena od stoke na pašnjacima. Raste na livadama, al zbog trnovitosti stoka je izbegava. U Evropi ova vrsta ima desetak prirodnih štetočina koje je parazitiraju ili se njome hrane. U Srbiji nije potrebno primeniti posebne mere zaštite i hemijska sredstva protiv ove vrste. Slika 2. Centaurea solstitialis L. (Foto: Velev, S.) 28
2. Erigeron annuus (L.) Desf. jednogodišnja krasolika Jednogodišnja zeljasta biljka, do 1 m. Stablo uspravno, u gornjem delu granato. Cvetovi sakupljeni u glavičaste cvasti. Oprašivanje se vrši pomoću insekata (entomofilija). Vrsta je poreklom iz S. Amerike. U Srbiji se često javlja pored reka, na vlaţnim livadama, po proreďenim vrbacima. Uneta je kao dekorativna biljka. Pobegi primerci su se spontano raširili zahvaljujući efikasnoj anemohoriji. 3. Robinia pseudoaccacia L. - bagrem Slika 3. Erigeron annuus L. Desf. (Foto: Velev, S.) Drvo visoko 30 m. Cvasti grozdaste, sastavljene od 15-20 cvetova, rastresite. Cvet krupan, mirisan, beli ili beloruţičasti. Bagrem je domaća vrsta u istočnim delovima Severne Amerike, odakle se brzo proširio, tako da njegov prvobitni areal nije u potpunosti poznat. U Evropu je prenet početkom XVII veka, i to u Francusku, odakle je široko rasprostranjen po svim evropskim zemljama. 4. Erodium ciconium (L.) L. Her. - čapljika Slika 4. Robinia pseudoaccacia L. (Foto: https://www.barchampro.com) Jednogodišnja zeljasta biljka. Cvetovi dvopolni, plavo-ljubičasti, po 2-5 su grupisani u laţne štitaste cvasti. Plod je šizokarpijum. Oprašivanje se vrši insektima (entamofilija) i autogamijom (samooprašivanje). Raznošenje semena vrši se ţivotinjama (endozoohorija), samorasejavanjem (autohorija), i epizohorijom (na površini ţivotinja). Poreklom iz Juţne Evrope, u Karpatskoj kotlini i Srednoj Evropi je adventivna. U Vojvodini se nalazi u fazi prilagoďavanja i odomaćivanja. Nastanjuje zakorovljene pustare, ruderalna staništa, vinograde. Unet je slučajno. 5. Consolida orientalis (Gay) Schroedinger istočni žavornjak Slika 5. Erodium ciconium (L.) L. Her. (Foto: Velev, S.) 29
5. Consolida orientalis L. Jednogodišnja, zeljasta biljka. Cvetovi su dvopolni, crveni ili ljubičasti, skupljeni su u izduţene, retke, grozdaste cvasti. Plod je mešak. Poreklom je iz Juţne Evrope, ranije je gajena kao ukrasna biljka ali je zadivljala. U Panonskoj niziji se odomaćila od sredine XIX veka. Javlja se na ruderalnim staništima, u usevima strnih ţita i na meďama. izmeďu njiva. 6. Consolida regalis L. - žavornjak Slika 6. Consolida orinetalis L. (foto: Velev, S.) Jednogodišnja biljka, 20-50 cm visoka. Koren smeď. Cvetovi grade retke, često granate, grozdaste cvasti, plavkasti, reďe ruţičasti do beli. Seme 2 mm dugačko, tamnosmeďe i grbavo. Cveta od maja do avgusta. Raste pored puteva, po oranicama, livadama. Slika 7. Conslida regalis L. (Foto: Velev, S.) Tabela 2. Invazivne vrste u flori pruţnih nasipa u Pirotu Naziv vrste Kategorija invazivnosti Centaurea solstitialis L. Sporadično invazivna vrsta Erigeron annuus (L.) Desf. Jako invazivna vrsta Robinia pseudoaccacia L. Jako invazivna vrsta Erodium ciconium (L.) L. Her. Potencijalno invazivna vrsta Consolida orientalis (Gay) Schroedinger Potencijalno invazivna vrsta Consolida regalis S. F. Grey Sporadično invazivna vrsta Vrste Erigeron annuus (L.) Desf. i Robinia pseudoaccacia L. su označene kao jako invazivne vrste i na prirodnim staništima u flori Srbije (Lazarević et al., 2012) što ukazuje na to da se ove vrste jako brzo šire spontano bez uticaja čoveka, imaju stabilne populacije i osim kod nas prepoznate su kao invazivne i širom Evrope. Vrste označene kao sporadično invazivne su one koje 30
su zabeleţene na znatno manjem broju prirodnih i poluprirodnih staništa lokalizovane su na manja područja ili u nekim delovima Srbije (Vojvodina, zapadna Srbija) ili su česte na odreďenim tipovima staništa najčešće pod antropogenim uticajem. Potencijalno invazivne vrste su najčešće upravo na ruderalnim staništima njihovo stanje brojnosti nije dovoljno poznato, ali su prepoznate kao invazivne u zemljama u okruţenju pa se smatra da ove vrste treba pratiti i da u budućnosti one mogu postati invazivne. U tom smislu praćenje svih ovih vrsta u smislu brojnosti i distribucije je jako bitno kako bi se na vreme preduzeli neki koraci u njihovom suzbijanju. 4.3. Biološki sprektar pruţnih nasipa na području grada Pirota Analizom zastupljenosti pojedinih ţivotnih formi u flori pruţnih nasipa na području grada Pirota utvrďen je njen hemikriptofitsko terofiski karakter. Hemikriptofite čine 53% ukupne flore dok terofite čine 32% (Tabela 3.) što je u saglasnosti sa biološkim spektrom za floru Srbije i čitavog Balkanskog poluostrva koja takoďe pokazuje hemikriptofitsko-terofitski karakter (Stevanović et al., 1995; Turill, 1929) Tabela 3. Spektar osnovnih ţivotnih formi korovske i invazivne flore pruţnih nasipa u Pirotu Ţivotna forma Broj vrsta H 53 T 32 G 7 P 5 S 3 Ukupno 100 MeĎu hemikriptofitama najveći deo predstavljen je stablovim, višegodišnjim (H scap) oblicima sa 41 vrstom, koje zajedno sa 5 dvogodišnjih (H scap bienn) obuhvataju 87% od ukupnog broja hemikriptofita (Grafik 2.). U okviru višegodišnjih zeljastih biljaka busenastog (H caesp) habitusa, javlja se vrsta Calamagrostis epigejos. Ţivotna forma rozetastih (H ros) i dvogodišnjih rozetastih (H ros bienn), zastupljena je sa 5 vrste (Taraxacum officinale, Plantago 31
media, Plantago lanceolata, Plantago major, Verbascum phlomoides), dok polurozetasti (H semiros) oblici imaju jednog predstavnika Diplotaxis tenuifolia. 9% 2% 6% 4% 2% H scap H scap bienn H caesp H ros H ros bienn H semiros 77% U pogledu fenološke dinamike ţivotna forma hemikriptofita odlikuje se najvećom brojnošću letnjih (a=estivalnih) oblika sa 48 vrsta. Od prelaznih, letnje-jesenjih (a-aut) vrsta prisutne su samo dve Linaria vulgaris, Centaurea micranthos, dok je vrsta jesenje (aut=automnalne) fenologije Artemisia vulgaris. Vrste prolećne fenologije nemaju predstavnika, dok prelazna prolećno-letnja (va) je Knautia drymeia. Hemikriptofita produţenog vremena cvetanja (v-aut) je Taraxacum officinale. Analiza ţivotne forme hemikriptofita sa aspekta zastupljenosti pojedinih kategorija porasta ukazuje na dominaciju visokih biljaka meďu kojima se najviše ističe prelazna grupa Mes-Meg (10-100 cm) sa 20 vrsta, zatim prelazna grupa Meg-Alt (od 30 cm do preko 100 cm) sa 11 vrsta, kao i grupa Meg (30-100 cm) sa 10 vrsta. Niske biljke iz kategorije N (do 3 cm) i Mi (3-10 cm) zastupljene su sa malim brojem predstavnika. Na drugom mestu po zastupljenosti vrsta, nalazi se ţivotna forma predstavljena jednogodišnjim terofitama (T) sa 32 vrste (Grafik 3.). Velika brojnost terofita javlja se zbog antropogenog uticaja, odnosno delovanjem čoveka stalnim ili povremenim intervencijama koje izazivaju nestabilnost staništa i ometanjem razvoja višegodišnjih biljaka. U okviru terofita nalazi se svih 6 invazivnih vrsta (Centaurea solstitialis, Erigeron annuus, Erigeron canadensis, Erodium ciconium, Consolida regalis i Consolida orientalis). Grafik 3. Struktura hemikriptofita (H) pruţnih nasipa na području grada Pirota MeĎu terofitama najbrojnije je zastupljena kategorija stablovih (T scap) oblika sa 25 vrsta, koje obuhvataju 78,1% od ukupnog broja jednogodišnjih biljaka. U okviru terofita javlja se samo 32
jedna zeljasta vrsta busenastog (T caesp) habitusa i to je Setaria viridis. Tipična polurozetasta (T semiros) je Erodium ciconium i ona je invazivna. MeĎu dvogodišnjim oblicima (T scap bienn) zabeleţene su tri vrste (Erigeron canadensis, Anchusa officinalis, Myosotis arvensis). 10% 3% 3% 3% 3% 78% T scap T scap bienn T caesp T ros T rept T semiros Slično hemikriptofitama u pogledu fenološke dinamike ţivotna forma terofita se karakteriše dominacijom letnjih oblika sa 17 vrsta. Grafik 4. Struktura terofita (T) pruţnih nasipa na području grada Pirota Prolećni oblici su predstavljeni sa 3 vrste (Senecio leucanthemifolius subsp. vernalis, Lamium purpureum, Lamium amplexicaule). Vrste produţenog vremena cvetanja su Capsella bursa-pastoris i Anchusa officinalis. Analiza zastupljenosti pojednih kategorija porasta pokazuje da preovladavaju relativno visoke biljke prelazne grupe Mes-Meg sa 14 vrsta. Ţivotna forma geofita (G) zastupljena je sa 7 vrsta meďu kojima dominiraju rizomatične geofite (G rhiz) i to su predstavnici roda Equsetum, meďu kojima su stablove geofite (G rhiz scap) Equsetum arvense i Equsetum telmateia. Puzeća krtolasta geofita (G tub rept) je Lathyrus tuberosus. Brojnost geofita povećavaju vrste koje primarno pripadaju drugim ţivotnim formama. MeĎu hemikriptofitama vrsta Silene vulgaris je korenska geofita (G rad), dok je vrsta Convolvulus arvensis primarno skandentofita ali i rizomatozna zeljasta geofita (SG herb rhiz). Ţivotna forma fanerofita (P) je predstavljena sa 5 vrsta. Rosa canina i Lycium halimifolium imaju busenast (NP caesp) habitus, dok je Rubus caesius vrsta sa puzećim habitusom (NP rept). Lišćarko-listopadno niska vrsta (fo dec Mi) ima jednog predstavnika Cornus sanguinea. U pravo drveće (Mes P scap) visine preko 5 m spada Robinia pseudoacacia i ona je invazivna vrsta. Ţivotna forma lijana ili penjačica, poznata kao skandentofita (S) ima 3 predstavnika. Zeljastim (herboznim) oblicima pripadaju dve vrste Vicia tetrasperma koja je jednogodišnja i druga Convolvulus arvensis koja je geofitska (SG herb). Odrvenela vrsta (S lig) lijana je Clematis vitalba. 33
Master rad Zaključak Equsetum arvense (Foto: Velev, S.)
5. Zaključak Taksonomskom analizom utvrďeno je prisustvo 100 vrste, koje su svrstane u 69 roda i u 24 familije. Od toga klasi Magnoliopsida pripada 65 vrsta iz 64 rodova i 21 familija, klasi Liliopsida pripadaju samo 3 vrste iz familije Poaceae, dok je klasa Equsetopsida zastupljena sa 6 vrsta. Najveći broj biljaka pripada familiji Asteraceae (19), na drugom mestu je familija Fabaceae (12), zatim Brassicaceae (10) i Lamiaceae. Analizom taksonomske strukture rodova utvrďeno je da je rod Equsetum sa 6 vrsta najbrojniji rod na istraţivanim lokalitetima. Na drugom mestu je rod Centaurea, sa 4 vrste, dok su rodovi Erigeron, Trifolium, Vicia i Geranium prisutni sa po 3 vrste. Zabeleţeno je prisustvo 6 invazivnih vrsta meďu kojima dve vrste Robinia pseudoaccacia L. i Erigeron annuus (L.) Desf. predstavljaju jako invazivne vrste. Analizom zastupljenosti ţivotnih formi biljaka u flori pruţnih nasipa grada Pirota utvrďen je njen hemikriptofitsko-terofitski karakter. Visoko učešće hemikriptofita (53 vrsta) u skladu je sa dominantnom zastupljenošću ove ţivotne forme u flori čitave Srbije. Detaljnom analizom hemikriptofita utvrďena je dominacija stablovih (T scap) oblika sa 41 vrstom, dok se u pogledu fenološke dinamike uočava izrazita prevaga letnjih (aestivalnih) oblika. Analiza biološkog spektra pokazala je i veliko učešće terofita sa 32 vrste, što je u direktnoj vezi sa nestabilnošću (efemernošću) većine ruderalnih staništa u kojima čovek svojim čestim intervencijama ometa razvoj, pre svega višegodišnjih biljaka. Detaljnija analiza terofita ukazuje na dominaciju stablovih (T scap) oblika, dok se u pogledu fenološke dinamike zapaţa dominacija prolećnih i letnjih vrsta. Prisustvo malog broja hamefita i skandentofita je očekivano, zbog toga što ove ţivotne forme karakterišu staništa koja su ekološki stabilnija, odnosno gde je uticaj čoveka minimalan. 35
6. Literatura Colautti I. R., Hugh J. MacIsac J. H. (2004): A neutral terminology to define invasive species. Diversity and Distribution, 10, 135-141. Diklić, N. (1984): Ţivotne forme biljnih vrsta i biološki spektar flore SR Srbije. U: Sarić, M. (urednik), Vegetacija SR Srbije. I: 291-316, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd. Dzigurski, D., Nikolić, Lj. (2013): Harmful plants in grassland vegetation ass, Trifolio-agrostietum stoloniferae Marković 1973 in Vojvodina. Savremena poljoprivreda, 62 (3-4), 199-205. Ellenberg, H., Mueller-Dambois, D. (1967): A key to Raunkiaer plant life from with revised subdivision. Ber. geobot. Inst, ETH, Zurich, 37, pp. 56-73. Galatowitsch, M. S., Anderson, O. N., Ascher, D. P. (1999): Invasiveness in wetland plants in temperate North America. Wetlands, 19 (4): 733-755. Gavrilović, M. (2016): Ruderalna flora Novog Sada kao potencijalni prirodni resurs lekovitog bilja. Doktorska disertacija. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Novom Sadu. Genovesi, P., Shine, C. (2004): European strategy on invasive alien species. Nature and environment, No. 137. Council of Europe. Greuter, W., Burdet, H. M., Long, G. (eds.) (1984): Med-Checklist 1.Conservatoire et Jardin botaniques de la Ville de Gèneve Med-Checklist Turst of OPTIMA, Gèneve. Greuter, W., Burdet, H. M., Long, G. (eds.) (1984): Med-Checklist 3.Conservatoire et Jardin botaniques de la Ville de Gèneve Med-Checklist Turst of OPTIMA, Gèneve. Greuter, W., Burdet, H. M., Long, G. (eds.) (1984): Med-Checklist 4. Conservatoire et Jardin botaniques de la Ville de Gèneve Med-Checklist Turst of OPTIMA, Gèneve. 36
Janjić, V., Kojić, M., Stepić, R., (1996): Korovi i njihovo suzbijanje. Jugoslovenski bibliografski institute. 1-441. Subotica. Javorka, S., CSapody, V. (1976): Iconographia florae paris Austro-Orientalis Europae Centralis. Akademia Kiado, Budapest. Jорданов, Д. (ед.) (1963): Флора на НР България I-IX. Българска Академия на Науките. София. Josifović, M. (ed.), (1970-1978): Flora SR Srbije, I-IX, SANU. Beograd. Jovanović, S. (1994): Ekološka studija ruderalne flore i vegetacije Beograda. Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu. Kojić, M., Janjić, V., Stepić, R. (1996) : Korovi i njihovo suzbijanje. Birografika. Subotica. Lazarević, P., Stojanović, V., Jelić, I., Perić, R., Krsteski, B., Ajtić, R., Sekulić, N., Branković. S., Sekulić, G., Bjedov, V. (2012): Preliminarni spisak invazivnih vrsta u Republici Srbiji sa opštim merama kontrole i suzbijanja kao potpora budućim zakonskim aktima. - Zaštita prirode 62 (1): 5-31. Marin, P. (2003); Biohemijska i molekularna sistematika biljaka. NNK Internacional, Beograd. Nikolić, Lj., Anačkov, G., Plavša, N. (2015): Invazivne medonosne biljke u flori Srbije. Letopis naučnih radova Poljoprivrednog fakulteta, 39 (1): 7-14. Panajotović, M. (2014): Demografski potencijal u funkciji ruralnog razvoja Pirotske kotline, Master rad, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Nišu. Petrova, A., Vladimirov, V. (2012): A contribution to the alien flora of Bulgaria. Dokl. Bulg. Akad. Nauk., 65 (6): 771-778. 37
Pyšek, P., Prach, K. (1993): Plant invasions and the role of riparian habitats: a comparison of four species alien to central Europe. Journal of Biogeography, 20 (4), 413-420. Pyšek, P. (2003): How reliable are data on alien species in Flora Europaea? Flora, 198, 499 507. Prostorni plan grada Niša, 30 jun; Niš. Raunkiaer, C. (1934): The life forms of plants and statistical plant geography; being the collected papers of C. Raunkiaer, translated into English by H. G. Carter, A. G. Tansley and Miss Fausboll. Clarendon, London. Richardson, M. D., Pyšek, P., Rejmanek, M., Barbour, G. M., Panetta. F. D., West, J. C. (2000): Naturalization and invasion of alien plants: concepts and definitions. Diversy and Ditribution, 6: 93-107. Sarić, M. (ed.), (1986): Flora SR Srbije, X. SANU. Beograd. Sarić, M. (ed.), (1992): Flora Srbije, I (Drugo izdanje). SANU. Beograd. Stavretović, N., Stevanović, J. (2011): Invasive plant species in lawns of Belgrade roads. African Journal of Biotehnology, 10(65): 14450-14464. Stevanović, V. (1992): Klasifikacija ţivotnih formi flore Srbije. In Sarić, M. (ed.): Flora Srbije, I. (Drugo izdanje): 37-49, SANU. Beograd. Stevanović, V., Jovanović, S., Lakušić, D., Niketić, M. (1995): Diverzitet vaskularne flore Jugoslavije sa pregledom vrsta od meďunarodnog značaja: 183-217. In: Stevanović, V., Vasić, V. (eds.). Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od meďunarodnog značaja. - Ecolibri, Beograd, Biološki fakultet, Beograd. Stojanović, M. (2007): Invazivna vrsta Ambrosia artemisifolia L. na području grada Niša stanje, problem i perspektive. Prirodno-matematički fakultet u Nišu. 38
The Euro+Med Plantbase the information recourse for Euro-Meditteranean plant diversity (http://ww2.bgbm.org/europlusmed). Tomanović, S. (2004): Alohtona advetivna flora Beograda, hronološko-geografska i ekološka analiza, Magistarski rad, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu. Trinajstić, I. (1977): Cronological classification of the antropochors. Fragmenta herbologica Jugoslavica, II: 66-78, Zagreb. Turill, W. B. (1929): The Plant - life of the Balkan peninsula. A Phytogeographical Study. - Clarendon, Oxford. Tutin, T. G., V. H. Heywood, N. A. Burges, D. M. Moore, D. H. Valentine, S. M. Walters, i D. A. Webb, (eds.) (1964-1980): Flora Europaea, I-V. Cambridge University Press. London. Велчев, В. (ед.) (1989): Флора на НР България Х, БАН. София Vrbničanin, S., Karadţić, B., Dajić-Stevanović, Z. (2004): Adventivne i invazivne korovske vrste na području Srbije. Acta Herbologica, 13 (1): 1-12. Wilson, K. (ed.) (1996-2007): International Organization for Plant information (IOPI) (http://plantnet.rbgsyd.nsw.gov.au/iopi/iopihome.htm) https://www.meteoblue.com/de/wetter/vorhersage/modelclimate/pirot_serbien_78705 http://bioras.petnica.rs/home.php https://www.barchampro.com 39