Digitalno doba Final.qxp

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U DIGITALNOM DOBU: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja jugoisto~ne Evrope Sarajevo, 2008.

Naslov: Izdava~: Za izdava~a: Urednik: Autori: Koordinatorica projekta: Tehni~ka urednica: Prijevod: Lektura: Dizajn: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U DIGITALNOM DOBU: STRATEGIJE I MOGU]NOSTI U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Projekt je realiziran u okviru projekta Mre`e za profesionalizaciju medija u Jugoisto~noj Evropi (SEENPM) "Kolizija i saradnja, interesi medijskog biznisa i potrebe javnosti u Jugoisto~noj Evropi", uz podr{ku organizacije International Media Support i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Danske. MEDIACENTAR Sarajevo, Kolodvorska 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, www.media.ba. Borislav KONTI] Miklós SÜKÖSD i Adla ISANOVI] Adla ISANOVI], Miklós SÜKÖSD, Marko MILOSAVLJEVI^, Orlin SPASSOV, Zrinjka PERU[KO, Helena POPOVI], Mirjana MILO[EVI], Tanja PETROVI] Adla ISANOVI] Sanela HOD@I] Kanita HALILOVI], Milena MARI]-VOGEL, Svjetlana PAVI^I] Sulejman BRKA Samira SALIHBEGOVI] Stavovi i mi{ljenja koji su izneseni u knjizi su stavovi i mi{ljenja autora i ne predstavljaju nu`no stavove i mi{ljenja Mediacentra Sarajevo, niti njegovih donatora. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 316.774 : 654.197] : 004 (497.1/.6) (082) PUBLIC service television in the digital age : strategies and opportunities in five South-East Europian countries / [authors Adla Isanovi} [et al.] ; edited by Miklós Sükösd and Adla Isanovi}]. - Sarajevo : Mediacentar, 2008. - 324 str. : graf. prikazi ; 17 x 17 cm The authors: str. 316-319. - Bibliografija: str. 311-315 i uz tekst ISBN 978-9958-9417-7-1 1. Isanovi}, Adla COBISS.BH-ID 16536070

Ova knjiga je objavljena u okviru SEENPM-a, Mre`e za profesionalizaciju medija u Jugoisto~noj Evropi www.seenpm.org Objavljivanje knjige su podr`ali organizacija International Media Support i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Danske

SADR@AJ Adla ISANOVI] i Miklós SÜKÖSD: NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE 7 Marko MILOSAVLJEVI^: MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI 37 Orlin SPASSOV: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA 93 Zrinjka PERU[KO i Helena POPOVI]: OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ 133 Mirjana MILO[EVI] i Tanja PETROVI]: KASNI PO^ECI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI 181 Adla ISANOVI]: HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI 227 O AUTORICAMA I AUTORIMA 303

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Adla ISANOVI] i Miklós SÜKÖSD

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Digitalni izazov za TV-emitere 8 Iako uspon novih tehnologija nije okon~ao gledanje televizije, zasigurno ga je transformisao. Uzajamno djelovanje tehnolo{kih promjena (u proizvodnji, distribuciji i prijemu medijskog sadràja), trì{nih promjena (internacionalizacija, komercijalizacija i koncentracija), te promjena u pona{anju publike, koje sve zajedno stvaraju nove uvjete za tradicionalne medijske aktere, dovodi samu ideju komunikacija pred izazove i mijenja svaki aspekt ponude, prijema i kori{tenja programa. Svjedoci smo i ìvimo u sredi{tu su{tinskog procesa kojim se mijenja odnos me u tehnologijama, industrijama, trì{tima, ànrovima i publikama. Neki od tih izazova su obe}avaju}i i donose prednosti za konzumente, medije, komunikacijske industrije i dràve. Me u prednostima za publiku su ve}i izbor i bolji tehni~ki kvalitet prijenosa slike i zvuka za konzumente, prijenosni i mobilni televizijski prijem, interaktivne i participatorne medijske tehnologije, prijenos mo}i s onih koji odre uju raspored emitovanja i emitera na publiku/korisnike medijskog sadràja i usluga. I mediji i komunikacijske industrije imaju korist od procesa digitalizacije: stvaranje perspektive i za hardver i za programe zahvaljuju}i digitalnoj kompresiji i univerzalnosti formata, konvergencija usluga, niè cijene prijenosa i globalizacija distribucije digitalnog sadràja. Neke od koristi za dràve su efikasnija upotreba frekvencijskog spektra i mogu}nost dopiranja do stanovni{tva koje ìvi u podru~jima u kojima trenutno nije u mogu}nosti primati signal zbog ograni~enja spektra, dok je ve}i pristup programima za manjine jedna od dodatnih vrijednosti digitalizacije.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Drugi izazovi digitalizacije se istovremeno mogu smatrati i prijetnjom. Me u mogu}im nedostacima su dru{tvena isklju~enost (tj., neki pripadnici dru{tva je, mo`da, sebi ne mogu priu{titi), izuzetna iscjepkanost publike, kao i iscjepkanost javne sfere, smanjenje dru{tvene i nacionalne integrativne uloge medija, pad prihoda od reklamiranja zbog izuzetne iscjepkanosti trì{ta ({to bi medijske ku}e moglo prisiliti da potraè druge izvore prihoda), medijska koncentracija itd. Kada se govori o radiodifuziji u digitalnom dobu, rasprave su uglavnom usmjerene na pitanje uvo enja digitalne televizije. Predvi eno je da digitalizacija emitovanja, tj., zamjena analogne televizije, u mnogim evropskim zemljama bude okon~ana do 2012. godine, a u ostalim najdalje od 2015. Nakon 17. juna 2015. godine evropske zemlje vi{e ne}e imati potrebu {tititi analogne servise susjednih zemalja. Analogni signal }e biti isklju~en, {to }e neizbje`no utjecati na cijeli lanac medijske industrije, od davalaca sadràja i usluga do publike. Novi trendovi kojima se preure uje cijela medijska slika predstavljaju naro~it izazov za javne radio-televizijske servise, jer ne samo da se mijenjaju tehni~ki uvjeti njihovog rada ve} je nu`no i odre ivanje novog koncepta njihove tradicionalne uloge i ciljeva. "âk je i sama ideja javnih servisa dovedena u pitanje. U toku je proces pretvaranja "javnosti" u konzumente. Vode se rasprave o tome kakve "usluge" treba ponuditi, dok "emitovanje" sada predstavlja samo dio aktivnosti." 1 (Nissen, 2006) Tokom historije evropskih javnih RTV servisa u vi{e navrata vodile su se rasprave o definiciji i opravdanosti javnih servisa, a sada su rasprave ove vrste proète argumentima o utjecaju digitalizacije. 2 1 Nissen, C. S. Public Service Media in the Information Society (Javni medijski servisi u informacionom dru{tvu). Izvje{taj pripremljen za Grupu specijalista za javne RTV servise u informacionom dru{tvu Vije}a Evrope (MC-S-PSB), 2006, str. 8. 2 Za vi{e informacija, pogledajte Nissen, C. S. Public Service Media in the Information Society (Javni medijski servisi u informacionom dru{tvu). Izvje{taj pripremljen za Grupu specijalista za javne RTV servise u informacionom dru{tvu Vije}a Evrope (MC-S-PSB), 2006. 9

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Povrh toga, tu su i vanjski pritisci doma}ih i transnacionalnih aktera (tj., komercijalnih medijskih ku}a), kao i me unarodnih institucija, kao {to je Svjetska trgova~ka organizacija, "koje kao da èle da se odnose prema televiziji, ~ak i kulturi, kao prema samo jo{ jednoj robi". 3 Iscjepkanost publike, pad gledanosti javnih RTV servisa, slabljenje integrativne uloge javnih servisa te opadanje javne podr{ke za javne servise mogli bi dodatno dovesti u pitanje obaveznu RTV taksu i javno finansiranje. Time se budu}nost javnog servisa stavlja pod veliki upitnik i navodi mnoge da se zapitaju da li je javni servis gotov. Ipak, postoje i oni koji tvrde da potreba za javnim medijskim servisima ne}e nestati u novom kontekstu. Kao {to nas podsje}a Marko Milosavljevi~, "mno{tvo kanala automatski ne donosi pluralitet izvora i sadràja. Razlog za postojanje javnog RTV servisa ostaje isti kao {to je i danas". 4 Polazna pretpostavka na{eg istraìvanja je da }e nam i dalje biti potrebne javne vrijednosti i zastupanje interesa javnosti u medijskim uslugama kao sredstvu dru{tvene, kulturne i politi~ke povezanosti u demokratskom dru{tvu. Tako er smo pretpostavili da komercijalni davaoci medijskog sadràja nisu u stanju sami vr{iti tu funkciju i da se javni servisi stoga moraju strate{ki suo~iti s novim izazovima, ~ime bi se omogu}ila njihova odrìvost i razvoj u digitalnom okruènju. Na{e istraìvanje je imalo dva glavna pitanja: U kojoj su mjeri javni servisi u pet odabranih zemalja 10 3 EUMAP, "Television across Europe: Regulation, Policy and Independence" (Televizija u Evropi: Regulativa, politika i nezavisnost), (Bosna i Hercegovina). Institut otvorenog dru{tva (EU Monitoring and Advocacy Program - EUMAP/Program za monitoring i zagovaranje EU-a - EUMAP), 2005, str. 38-39. 4 M. Milosavljevi~, "Mogu li tehni~ke potrebe diktirati kulturolo{ki i javni interes? Program javnog servisa i digitalna era u Sloveniji", u M. Sükösd i A. Isanovi} (ur.) Javni televizijski servis u digitalnom dobu: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja jugoisto~ne Evrope, Mediacentar Sarajevo, 2008.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Jugoisto~ne Evrope spremni da se suo~e s novim izazovima? Koje aktivnosti i politike su potrebne za osiguranje opstanka i razvoja javnih televizijskih servisa u digitalnom okruènju? Izazovi za javne televizijske servise u Centralnoj i Jugoisto~noj Evropi U mnogim zemljama Centralne i Isto~ne Evrope ovi izazovi su jo{ izrazitiji i smje{teni su u kontekst politi~ke, ekonomske, dru{tvene i kulturne transformacije u biv{im komunisti~kim zemljama. Kao {to Jakubowicz ukratko prikazuje: U medijskoj oblasti, kao i drugdje, postkomunisti~ka transformacija zna~i suo~avanje zemalja Centralne i Isto~ne Evrope s velikim politi~kim optere}enjima. U ovom konkretnom slu~aju imaju neizbjeàn zadatak da ~etiri vijeka dono{enja zakona i politika o medijima provedu u nekoliko decenija - od teme slobode govora u 17. vijeku, pa sve do teme informacionog dru{tva u 21. vijeku. To nije lako uraditi, niti na nivou politike niti, na prvom mjestu, na prakti~nom nivou, kada se od zemlje o~ekuje da presko~i nekoliko faza u razvoju svoje medijske industrije radi ispunjenja uglavnom ekonomskih i telekomunikacijskih ciljeva koji su formulisani - kao {to je slu~aj s digitalnim prelaskom - kao odgovor na druga~iji niz okolnosti od onih s kojima se oni bore. Podjednako je teàk zadatak nadoknaditi vi{e decenija razvoja medijskog trì{ta. 5 5 K. Jakubowicz, "Digital Switchover in Central and Eastern Europe: Premature or Badly Needed?" (Digitalni prijelaz u Centralnoj i Isto~noj Evropi: Preuranjen ili prijeko potreban?), The Public/ Javnost, svezak 14. br. 1, 2007, str. 22. 11

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Javni emiteri u mnogim zemljama u tranziciji jo{ uvijek se nisu konsolidovali u smislu transformacije iz dràvne televizije u javni televizijski servis. [to se ti~e priprema za digitalni prelazak, u tom kontekstu zaostajanje za zemljama Zapadne Evrope nije iznena uju}e, ali bi trebalo biti shva}eno ozbiljno, jer je digitalna konverzija neizbje`na, a od javnih servisa se ~esto o~ekuje da budu predvodnici u ovom procesu. U mnogim zemljama ne postoji efikasne komunikacijske prakse koje se odnose na proces digitalizacije, a {ira javnost uglavnom nije upoznata s procesom prelaska i ga{enja analognog signala. To bi moglo predstavljati naro~it problem u pogledu ispunjenja ovog zadatka na vrijeme. Ako nema javne podr{ke za digitalizaciju, moglo bi se desiti da publika stekne osje}aj da je "prisiljena" pre}i s analognog na digitalno. U krhkim demokratskim sistemima novih demokratskih zemalja to bi moglo potaknuti osje}anja protiv elite, javnu ogor~enost (~ak i politi~ki populizam) i, generalno, dovesti do slabljenja kvaliteta demokratije. Va`no je prisjetiti se da ogroman broj postkomunisti~kih zemalja u regiji predstavlja ekonomije u razvoju (ekonomije s niskim/visokim-srednjim prihodima), 6 {to tako er utje~e na mogu}nosti ulaganja u novu infrastrukturu. Javni televizijski servis u digitalnom dobu u pet zemalja Jugoisto~ne Evrope U ovoj knjizi analiziramo podatke o trì{tu, politike digitalizacije i specifi~an poloàj i pripreme javnih RTV servisa u pet zemalja: Sloveniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ako uzmemo u obzir nekoliko uporednih aspekata, uklju~uju}i 12 6 Klasifikacija Svjetske banke, http://web.worldbank.org

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE pokazatelje multikanalne i multiplatformske penetracije, postoje}e regulatorne okvire i klju~ne dokumente o politici digitalizacije, trì{ni poloàj javnih televizijskih servisa, te njihove trenutne (digitalne) usluge, kapacitete i strategije za ulazak u digitalno doba, me u ovih pet zemalja }emo na}i sli~nosti, ali i zna~ajne razlike u spremnosti da se suo~e s novim izazovima digitalnog doba u oblasti radiodifuzije. Slovenija U ovom kontekstu, ~ini se da se Slovenija, jedna od vode}ih zemalja u regiji, nalazi jedan korak ispred ostalih u smislu pripremljenosti za digitalno doba. To je relativno razvijena zemlja, s ve} izvr{enom trì{nom tranzicijom i ~lanstvom i u Evropskoj uniji i u Eurozoni. 7 Ako analiziramo podatke o tehnolo{koj opremljenosti doma}instava i online pristupu, moèmo zaklju~iti da Slovenija ima dobre tehnolo{ke predispozicije za digitalno doba. Od pet analiziranih dràva, penetracija interneta je najvi{a u Sloveniji, mnogo vi{a od evropskog prosjeka 8 i vi{a od prosjeka u EU. 9 Postotak pretplatnika na {irokopojasnu vezu je tako er iznad evropskog prosjeka. 10 Nakon TV-aparata, 7 Svjetska banka je svrstala u grupu "ekonomija s visokim prihodima", klasifikacija Svjetske banke, http://web.worldbank.org. 8 Penetracija interneta u Sloveniji iznosi 63,62%. Evropski prosjek je 37,18%. Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu, 2006, http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 9 Penetracija interneta u EU iznosi 51,3%. Izvor: Internet World Statistics/Internet Usage and Population Statistisc (Svjetske internet statistike/kori{tenje interneta i statistike o stanovni{tvu): http://www.internetworldstats.com/eu/eu.htm. 10 Postotak pretplatnika na {irokopojasnu vezu iznosi 13,96%, dok je evropski prosjek 11,37%. Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu, 2006, http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 13

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD mobilni telefoni su drugi najva`niji elektronski medij u Sloveniji. Telekomunikacijska preduze}a, koja ve} nude online sadràje i usluge za mobilne pretplatnike, zbog svoje ekonomske mo}i, tehnolo{kog razvoja i popularnosti svojih usluga, imaju veliku {ansu da postanu vaàn akter na medijskom trì{tu, ~ak i ozbiljan konkurent tradicionalnim medijskim ku}ama u oblasti digitalne televizije. 11 Kako je navedeno u nacionalnom izvje{taju, u pogledu televizijskog trì{ta, " postoje, manje-vi{e, dva jaka aktera, mjereno po udjelu na trì{tu, prometu i sposobnosti prilago avanja novim digitalnim tehnologijama", 12 javni RTV servis RTV Slovenije i komercijalna televizija Pro Plus. 13 Medijski sektor u Sloveniji je generalno razvijen u smislu kvantiteta medijskih ku}a i televizijskih stanica koje su registrovane u zemlji. 14 Me utim, veli~inu televizijskog trì{ta ograni~ava malo jezi~ko podru~je. Osim dobrih tehnolo{kih kapaciteta, Slovenija zaostaje za mnogim zemljama EUa u pripremi i realizaciji strategije za prelazak i u odgovaraju}im zakonima. Pored toga, {irenje DTV platformi je u ovom trenutku veoma nisko (jedan procent) i zna~ajno je niè od prosjeka EU-a (23,7 posto). 15 14 11 M. Milosavljevi~, "Mogu li tehni~ke potrebe diktirati kulturolo{ki i javni interes? Program javnog servisa i digitalna era u Sloveniji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 12 Ibid. 13 U vlasni{tvu stranog preduze}a, Central European Media Enterprises. 14 Ukupno 1.125 medija, uklju~uju}i 36 televizijskih stanica. Podaci uzeti iz: M. Milosavljevi~, "Mogu li tehni~ke potrebe diktirati kulturolo{ki i javni interes? Program javnog servisa i digitalna era u Sloveniji" tekst objavljen u ovoj publikaciji; Izvor podataka: Ministarstvo za kulturu Republike Slovenije, "Razvid medijev". 15 Evropska komisija, Communication on Reviewing the Interoperability of Digital Interactive Television Services Pursuant to Communication COM(2004) 541, Komunike o pregledu uzajamnog dejstva digitalnih interaktivnih televizijskih servisa u skladu s komunikeom COM (2004), 541, 30. juli 2004. COM (2006) 37 final. Citirano u M. Milosavljevi~, "Mogu li tehni~ke potrebe diktirati kulturolo{ki i javni interes? Program javnog servisa i digitalna era u Sloveniji", tekst objavljen u ovoj publikaciji.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Iako je njena strategija prelaska pripremljena ranije (2006. godine) 16 nego u pojedinim zemljama regije, u momentu pisanja nacionalnog izvje{taja 17 regulatorni okvir televizijskog emitovanja u odnosu na digitalizaciju jo{ uvijek nije bio kompletan. Usvojena strategija je posluìla kao osnov za Nacrt zakona o digitalnom emitovanju koji je u to vrijeme ~ekao parlamentarnu proceduru. Ministarstvo ekonomije je pripremilo i Nacrt zakona i strategiju, koji su izazvali mnoga pitanja i kritike, izme u ostalog i da je Nacrt zakona "postavljen isuvi{e tehni~ki", te da se cijelom procesu pristupilo uglavnom s tehnolo{kog i ekonomskog aspekta, a da se pritom zapravo nemaju u vidu "ozbiljne socijalne, kulturolo{ke i politi~ke posljedice koje }e se osje}ati u narednim desetlje}ima". 18 Pored toga, ne ~ini se da su regulatorna tijela i ostale strukture vlasti zaista svjesne posebne uloge RTV Slovenije kao javnog servisa. 19 Slovenski javni servis, RTV Slovenije, ostao je relativno uspje{an i popularan i jo{ uvijek je najva`niji izvor doma}e TV-produkcije. Me utim, kao i u ve}ini zemalja u regiji, njegova gledanost se smanjuje (izuzeci se mogu na}i u Hrvatskoj i Srbiji). U trenutku pisanja izvje{taja, pored zemaljskog i satelitskog emitovanja, RTV Slovenije je svoje sadràje i usluge nudila putem teleteksta, WAP portala i web stranica, uklju~uju}i arhive, live streaming, interaktivne usluge, sadràj koji stvaraju korisnici itd. RTV Slovenije je planirala 2007. godine uloìti 20 miliona eura u opremu koja je potrebna za digitalizaciju. 16 Ministarstvo ekonomije Republike Slovenije. The Strategy of the Republic of Slovenia for the switchover from analogue to digital broadcasting (Strategija Republike Slovenije za prelazak s analognog na digitalno emitovanje), 15. februar 2006. 17 Jesen 2007. 18 M. Milosavljevi~, "Mogu li tehni~ke potrebe diktirati kulturolo{ki i javni interes? Program javnog servisa i digitalna era u Sloveniji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 19 Ibid. 15

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Kao {to Milosavljevi~ zaklju~uje: S jedne strane, RTV Slovenije je svjesna predstoje}ih promjena i potrebe za transformacijom u multimedijski servis. S druge strane, nedostaje, ~ini se, dovoljan broj stru~njaka, dovoljno znanja i preciznog koncepta (za razliku od mo}nih i/ili uvjerljivijih telekomunikacijskih preduze}a i komercijalnih kanala) potrebnih za sve to, te da bi uvjerili regulatorna tijela i vladu da trebaju osigurati regulatorni i finansijski okvir. Time bi se pomoglo Radio-televiziji Slovenije da donese nove tehnologije i odrì specifi~nu, za{ti}enu poziciju u eri digitalne radiodifuzije. 20 Bugarska Bugarska 21 ima relativno razvijenu medijsku industriju i prijenosnu mreù (uklju~uju}i razvijenu kablovsku infrastrukturu). 22 Iako su penetracija interneta i postotak pretplatnika na {irokopojasnu vezu jo{ uvijek prili~no niski u pore enju s evropskim prosjekom, 23 ono {to ga karakteri{e jeste rast. 24 Trì{te digitalnih mreà 16 20 Ibid. 21 Svjetska banka svrstava Bugarsku me u "ekonomije s vi{im srednjim primanjima" (kao i Hrvatsku i Srbiju), klasifikacija Svjetske banke, http://web.worldbank.org. 22 Ukupno 203 televizijska programska servisa s dozvolom, od kojih sedam emituje putem zemaljskih predajnika, a 196 kablovskim i satelitskim putem; 17 su javni, a 186 komercijalni. Podaci uzeti iz O. Spassov "Javni televizijski servis u Bugarskoj na kraju analognog doba", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 23 Bugarska: Penetracija interneta 21,66%, pretplatnici na {irokopojasnu vezu 5,01%; Evropski prosjek: penetracija interneta 37,11%, pretplatnici na {irokopojasnu vezu 11,37%. Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu, 2006, http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 24 Vidjeti O. Spassov, "Javni televizijski servis u Bugarskoj na kraju analognog doba", tekst objavljen u ovoj publikaciji.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE mobilne telefonije i usluga je ubrzano raslo proteklih godina, a postotak pretplatnika mobilne telefonije je veoma visok i jo{ uvijek raste. 25 Tehnolo{ki kontekst je razvijen, a kod publike/korisnika postoji interes, {to navodi Orlina Spassovog da zaklju~i da je "komunikacijsko okruènje povoljno za otpo~injanje digitalizacije". îni se da je kablovska industrija to ve} prepoznala, jer su se pojavile kablovske mreè koje su preuzele inicijativu i nudile digitalne usluge i prije usvajanja odgovaraju}ih zakona. Uprkos ovakvom razvoju situacije, iako su izra eni Nacionalna strategija i Plan, oni do 2007. godine jo{ uvijek nisu bili usvojeni. Me u glavnim institucijama nema koordinacije, brojna pitanja su jo{ uvijek otvorena (kao {to je izgradnja multipleksa, broj digitalnih kanala za javni servis), a pitanja vezana za digitalizaciju su ~esto politizirana i uzrokuju sukobe me u razli~itim interesnim grupama. 26 Regulatorna tijela reflektuju raspodjelu politi~kog utjecaja u Bugarskoj, jer su sastavljena na osnovu kvota, kao {to je ve} spomenuto. Stoga ~esto donose odluke koje u manjoj ili ve}oj mjeri sluè odre enim interesima Ukupan utisak je da ima nedovoljno stabilnosti, manevrisanja izme u zakonskih odredbi, nedovoljno uskla enih aspekata pravne regulative i da regulatorna tijela neobjektivno donose odluke. Politizacija prakti~no zna~i da va`ne odluke o digitalnom emitovanju mogu biti rezultat lobiranja umjesto striktnog pridràvanja logike zakona O~igledno je da se u takvoj situaciji regulatorne vlasti nalaze pod dvostrukim pritiskom: i od Vlade i od zainteresovanih medijskih grupa. 27 25 Vi{e od osam miliona pretplatnika mobilne telefonije u 2006. godini; zbirni godi{nji rast za 2001-2006 je iznosio 39,7%. Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), mobilna telefonija, broj pretplatnika na 100 ljudi, 2006. 26 O. Spassov, "Javni televizijski servis u Bugarskoj na kraju analognog doba", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 27 Ibid. 17

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Osim s nedostatkom odgovaraju}e politike, nacionalni javni televizijski servis/telekomunikacijski operater Bugarska nacionalna televizija (BNT suo~ava) se s nekoliko tehni~kih i programskih problema. Me u njima je nepostojanje odgovaraju}eg finansiranja, {to veoma utje~e na njegov program (ilustracije radi - BNT proizvodi 14 sati programa dnevno, vi{e nego {to dràva pokriva finansijski, a to uspijeva posti}i najvi{e zahvaljuju}i {tednji i djelimi~no vlastitim prihodima od ogla{avanja). 28 Ozbiljni konkurenti u kontekstu digitalizacije su mu veliki privatni TVkanali u vlasni{tvu stranih investitora, kablovske mreè koje obuhvataju razli~ite digitalne usluge, mobilni operateri, kao i internet televizija. 29 "Oklijevanjem da otvore BNT prema trì{tu (u smislu sadràja i ogla{avanja) i odbijanjem da osiguraju adekvatna finansijska sredstva od dràve, vlade nakon 1989. godine snose najve}u krivicu za oslabljenu ulogu BNT-a, iako su istovremeno stekle ve}u kontrolu nad njim." 30 [tavi{e, "u nedostatku nove politike, sve ve}a konkurencija koja se o~ekuje u digitalnom okruènju bi ~ak mogla dovesti BNT u marginalnu poziciju na trì{tu." 31 BNT ima kvalifikovane stru~njake za budu}i sadràj i tehnologiju i zapo~eo je s razvojem interaktivnih usluga i ponovnim opremanjem pojedinih studija. Me utim, odgovaraju}i mehanizmi regulativne i finansijske podr{ke jo{ uvijek nedostaju, a proces digitalizacije je jo{ uvijek spor. Hrvatska Kada se analiziraju pokazatelji multiplatformske penetracije, evidentno je da upotreba novih medijskih platformi i usluga u Hrvatskoj, 32 tako er, pokazuje trend 18 28 Ibid. 29 Ibid. 30 Ibid. 31 Ibid. 32 Svjetska banka svrstava Hrvatsku me u "ekonomije s vi{im srednjim primanjima" (kao i Bugarsku i Srbiju), klasifikacija Svjetske banke, http://web.worldbank.org.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE zna~ajnog rasta, naro~ito me u mla om populacijom. Prema podacima ITU-ja (2006), u pore enju s drugim zemljama u kojima smo vr{ili istraìvanje, stopa penetracije interneta u Hrvatskoj je bila blizu prosjeka prema evropskim standardima, a vi{a od stope u Bugarskoj, Srbiji i BiH. Postotak pretplatnika na {irokopojasnu vezu, kao i u ostatku regije, jo{ uvijek je bio nizak. 33 Postotak pretplatnika na mobilnu telefoniju je visok 34 i procjenjuje se da je ekspanzija mobilnih telefona dostigla vrhunac 2006. godine, s o~ekivanjem nièg rasta u budu}nosti, iako se moè o~ekivati dalji razvoj mobilnih usluga. 35 Pored toga, razvija se multiplatformsko, multikanalno okruènje. Telekomunikacijski i kablovski sektori su skoro u potpunosti u stranom vlasni{tvu, kao i zemaljski komercijalni emiteri koji djeluju na dràvnom nivou. Me utim, javni servis HRT ima relativno sna`nu poziciju na trì{tu, {to se moè smatrati predno{}u u procesu digitalizacije. HRT se nalazi na ~elnoj poziciji u pogledu prihoda od reklamiranja i gledanosti. 36 On je vode}i na trì{tu po pitanju sadràja javnog servisa. Trenutno, javna televizija HTV se doima vode}om na trì{tu u procesu digitalizacije i "jedinim akterom koji je u ozbiljnoj mjeri uklju~en u razvoj 33 Penetracija interneta: Hrvatska 36,98%, Bugarska 21,66%, Srbija 13,34%, BiH 24,28%, evropski prosjek 37,18%; Pretplatnici na {irokopojasnu vezu: Hrvatska 5,53%. Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu, 2006, http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 34 Postotak pretplatnika na mobilnu telefoniju: Hrvatska 96,47%. Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), broj pretplatnika na mobilnu telefoniju na 100 ljudi, 2006. http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 35 Z. Peru{ko i H. Popovi}, "Od transmisije do javnog dobra: Medijska politika za digitalno doba u Hrvatskoj", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 36 Gledanost HRT-a iznosi 54,25%. Izvor: AGB Puls, u Hrvatsko medijsko trì{te: regulacija i trendovi koncentracije, Z. Peru{ko, K. Jurlin, 2006, neobjavljena studija za Medijski odjel Vije}a Evrope. Citirano u Z. Peru{ko i H. Popovi}, "Od transmisije do javnog dobra: Medijska politika za digitalno doba u Hrvatskoj", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 19

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD audiovizualnog digitalnog sadràja javnog servisa". 37 Kako Peru{ko i Popovi} primje}uju, javni servis HTV bi se mogao suo~iti sa svojom najve}om konkurencijom u budu}em razvoju digitalne televizije od strane davatelja usluga {irokopojasnog interneta. 38 Digitalna televizija je ve} prisutna u Hrvatskoj kao Internet protocol televizija - IPTV. U pojedinim regijama, tako er, postoji eksperimentalni digitalni prijenos DTT sva ~etiri kanala na nacionalnom nivou (dva kanala javnog servisa HRT i dva komercijalna emitera: RTL televizija i Nova TV). Pretpostavlja se da bi IPTV mogao biti glavna platforma za emitovanje digitalne televizije i stoga se prvi komercijalni IPTV - MaxTV - prepoznaje kao vaàn konkurent javnom servisu HTV. 39 Generalno, iako se razvija javna politika digitalnih medija, ona "vrlo kasno stiè" 40 i ~ini se da njeni donosioci nisu svjesni va`nosti sadràja javnog servisa na novim medijskim platformama i u ~itavom digitalnom medijskom okruènju. Srbija U pogledu uvo enja digitalne televizije i osiguranja odrìvosti i razvoja svog javnog RTV servisa u digitalnom okruènju, Srbija zaostaje za ve}inom zemalja u regiji i Evropi. Penetracija interneta u Srbiji, prema podacima ITU-a (2006), bila je najnià 41 me u ovih pet dràva. 42 Prema istom izvoru, penetracija {irokopojasne veze je bila 20 37 Z. Peru{ko i H. Popovi}, "Od transmisije do javnog dobra: Medijska politika za digitalno doba u Hrvatskoj", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 38 Ibid. 39 Ibid. 40 Ibid. 41 Penetracija interneta u Srbiji iznosi 13,34% (2006). Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu, 2006; http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 42 Svjetska banka svrstava Srbiju me u "ekonomije s vi{im srednjim primanjima" (kao i Hrvatsku i Bugarsku), klasifikacija Svjetske banke, http://web.worldbank.org.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE jo{ uvijek veoma niska. 43 Mobilni sektor raste, {to je evidentno i iz velikog pove}anja broja korisnika mobilnih usluga i iz iznosa njegovih godi{njih prihoda. 44 Mnogo kasnije nego u drugim dijelovima Evrope, glavni telekomunikacijski davalac Telekom Srbije planira uvesti ponudu triple-play, 45 ~ime }e postati prvi davalac u Srbiji koji to ~ini. 46 Isto preduze}e planira iskoristiti svoju postoje}u infrastrukturu kako bi po~elo razvijati digitalnu zemaljsku radiodifuznu mreù. Kao {to Milo{evi} i Petrovi} primje}uju: "U odsustvu dràvnih planova i aktivnosti, Telekom Srbije moè energi~no da zapo~ne i stekne dominantnu poziciju u pogledu platformi distribucije sadràja." 47 Prema procjenama, multikanalna penetracija me u doma}instvima koja posjeduju TV-aparat iznosi oko 30 posto i uglavnom se postiè kroz analognu kablovsku platformu, 48 koja je posljednjih godina pove}ala broj svojih pretplatnika. 49 Ogroman broj emitera 50 nije pokazatelj razvijene industrije, ve} regulatornog haosa. 51 Komercijalni emiteri su se pojavili u zakonodavnoj praznini 90-ih godina 43 Pretplatnici na {irokopojasnu vezu: Srbija 1,16% (2006). Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu, 2006; http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 44 Vidjeti M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 45 U ponudi triple-play su uklju~ene usluge interneta velike brzine, televizije i telefona. 46 M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 47 Ibid. 48 Upotreba ITC-a u Republici Srbiji - Republi~ki zavod za statistiku Srbije, 2007, citirano u M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 49 Broj korisnika je porastao sa 420.000 u 2004. godini na, otprilike, 700.000 u 2006. godini. Podaci uzeti iz M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 50 Vi{e od 600 emitera u Srbiji, kako je navedeno u: M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 51 M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 21

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD pro{log vijeka. Demokratske medijske reforme u Srbiji su zapo~ete kasnije nego u ostatku regiona (2000. godine) i bile su spore i nedosljedne, {to je imalo veliki utjecaj na razvoj medijskog okruènja. Neefikasan zakonodavni organ Srbije i nedostatak politi~ke volje izazvali su ozbiljna ka{njenja u procesu uspostavljanja javnog radiodifuznog servisa i nezavisnih regulatornih tela u oblasti radio-televizije i telekomunikacija... U ovom trenutku, krajem 2007. godine, srbijansko RTV trì{te jo{ uvek karakteri{u intenzivna konkurencija i kontroverzne regulatorne prakse. Srbijanska medijska industrija se smatra jednom od "najmanje uspostavljenih i regulisanih" 52 u Evropi. 53 Transparentnost medijskog vlasni{tva i dalje predstavlja problem. U vrijeme pisanja ovog izvje{taja, Srbija jo{ uvijek nije razvila svoju strategiju i plan za prelazak na digitalno emitovanje, a zakoni tek trebaju biti uskla eni. 54 Iako je dràva prili~no pasivna, emiteri, kablovski i satelitski operatori ve} uvode nove digitalne usluge. Usluga Direct-to-Home (DTH - direktno do va{eg doma) ve} je dostupna preko kablovske i internet firme Serbia Broadband - SBB. 55 Jedino je vode}i komercijalni akter Televizija Pink uveo tematske kanale putem ove platforme. Javni radiodifuzni servis RTS je prvi emiter u Srbiji koji je zapo~eo eksperimentisanje s digitalnim signalom i danas ima digitalno emitovanje. Me utim, bez konkretnog digitalnog sadràja i, {to je apsurd, bez publike, jer zemaljski digitalni prijemnici se 22 52 Izvje{taj EUMAP-a za Srbiju za 2005. godinu, dostupan na adresi http://www.eumap.org/ topics/media/television_europe/national/serbia/media_ser1.pdf, (pristup ostvaren 8. maja 2007). 53 M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 54 Ibid. 55 DTH/SBB ima oko 40.000 pretplatnika. Izvor: M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE jo{ uvijek ne mogu nabaviti na srbijanskom trì{tu, komunikacijske prakse u uvo enju digitalnog emitovanja ve}ini stanovni{tva ostaju nepoznate. 56 Ako analiziramo podatke koje su iznijeli autori, moèmo zaklju~iti da javni RTV servis RTS ima relativno stabilnu gledanost. 57 Me utim, da bi dobio ve}i dio reklamnog kola~a, konstantno se takmi~i s komercijalnim rivalima. 58 Bosna i Hercegovina Uzimaju}i u obzir mogu}nosti bosanskohercegova~kog televizijskog trì{ta, uklju~uju}i poloàj i kapacitete javnih RTV servisa, postoje}i regulatorni okvir, politike, te nivo spremnosti za digitalno doba, perspektiva Bosne i Hercegovine najmanje obe}ava. Iako se uspostavljanje multikanalnog i multiplatformskog okruènja u javnom diskursu i politici skoro ignori{e, pokazatelji govore da tehnolo{ke i trì{ne promjene neminovno stiù u nerazvijeni, prezasi}eni, komplikovani i finansijski osiroma{en televizijski sektor u BiH. 59 Kao i drugdje, publika ne ~eka na visoku politiku i sve 56 Izvor: M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj pulikaciji. 57 Gledanost RTS 1 i RTS 2: 26,9% u 2003. godini, 34,1% u 2006. godini. Vidjeti tabelu 4. Prosje~na gledanost najva`nijih TV-kanala u periodu 2003-2006, u M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 58 M. Milo{evi}, T. Petrovi}, "Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 59 Vidjeti: A. Isanovi}, "Ho}e li televizija prenositi digitalnu revoluciju? Razmi{ljanja o budu}nosti programa javnih servisa u Bosni i Hercegovini", tekst objavljen u ovoj publikaciji. Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina (Ekonomska i pravna analiza komunikacijskog sektora u Bosni i Hercegovini), The EU CARDS Twinning Project BA 02.01/02.012005; Television Accross Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia - Herzegovina) Televizija u Evropi: Regulativa, politika i nezavisnost (Bosnia i Hercegovina), Institut otvorenog dru{tva (EU Monitoring and Advocacy Program - EUMAP/Program za monitoring i zagovaranje EU-a - EUMAP), 2005. 23

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD vi{e koristi prednosti koje pruà nadolaze}e multikanalno i multiplatformsko okruènje. Nezavr{ena reforma javnog radiodifuznog sistema ukazuje na nedostatak volje i interesa lokalnih politi~kih elita i nepostojanje strate{kog pristupa u pogledu budu}eg razvoja javnih emitera. Kompleksna ustavna struktura, kao i preokupiranost politi~kih grupa etnonacionalisti~kim pitanjima, konstantno se reflektuju na javnom sektoru, uz nedovoljno razumijevanje pitanja vezanih za prelazak na nove digitalne tehnologije, emitovanje, pravljenje programa i razvoj trì{ta. Pored iscjepkanosti na teritorijalnoj i nacionalnoj osnovi, tokom proteklih pet godina kanali iz susjedne Srbije i Hrvatske i njihova sve ve}a popularnost postali su zna~ajna konkurencija javnim servisima u Bosni i Hercegovini. Za javne servise i male lokalne stanice, ovaj period je obiljeèn i zna~ajnim padom gledanosti. 60 Tu je i sve ve}a konkurencija u vidu privatnih radiodifuznih operatera i pad udjela na trì{tu sistema javnog servisa, 61 koji u BiH djeluje putem tri kanala op}e orijentacije s relativno niskim prihodima. Prelazak na digitalno emitovanje je jo{ uvijek u veoma ranoj fazi. U vrijeme pisanja nacionalnog izvje{taja, Strategija i Plan za prelazak s analognog na digitalno emitovanje jo{ nisu bili napisani. Nije izra ena regulativa neophodna za pokretanje digitalne zemaljske televizije (DTT), nisu dodijeljeni kapaciteti operatorima za pokretanje DTT-a, nije odre en datum po~etka DTT-a za javne emitere, zakonom nije utvr eno ga{enje analogne frekvencije. Tako er, jo{ uvijek nisu definisane politike podr{ke, kao ni mjere podr{ke za difuziju primalaca, niti politike standardizacije. Sve ovo potvr uje osje}aj nepripremljenosti za izazove digitalnog okruènja. 24 60 Gledanost javnih servisa je opala sa 37,9% 2002. godine na 23,7% 2006. godine. Izvor: Izvje{taj MIB - BiH Gallup International "Mjerenje gledanosti TV-stanica 2002-2006". 61 Vidjeti A. Isanovi}, "Ho}e li televizija prenositi digitalnu revoluciju? Razmi{ljanja o budu}nosti programa javnih servisa u Bosni i Hercegovini", tekst objavljen u ovoj publikaciji.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Zaklju~ci: neizvjesna budu}nost Analiza multikanalnog i multiplatformskog medijskog okruènja u odabranim zemljama pokazuje nekoliko zajedni~kih trendova. Najva`niji trend je dolazak i sve ve}a mo} novih medijskih aktera koji nude nove digitalne sadràje i usluge. Dugoro~no gledaju}i, {irom regiona je tako er prisutan pad gledanosti i trì{nog udjela javnih radiodifuznih servisa. Povrh toga, javni radiodifuzni servisi naro~ito gube mla e generacije publike, koje se okre}u drugim izvorima i uslugama i sve vi{e o~ekuju da imaju ve}i utjecaj nad medijima koje prate. 62 U ovom trenutku, ~ini se da u regiji nema izri~itih diskursa, jasnih vizija i javnih politika koji bi osigurali ili podràli dugoro~nu odrìvost i razvoj javnih televizijskih servisa u digitalnom dobu. Novi fleksibilni medijski subjekti i snage koje se rukovode ekonomskim interesima odgovaraju na izazove digitalnog doba uvo enjem novih usluga putem svojih platformi, ~esto prije nego {to dràva uop}e i formuli{e politiku o tome na koji na~in èli da za{titi javne vrijednosti kroz ove platforme. Generalno, ~ini se da se "medijske industrija razvija brè od dràve" 63 i da "jo{ uvijek pridajemo malo pa`nje onome {to se de{ava. Prema na{em na~inu razmi{ljanja, politikama i navikama, jo{ uvijek smo u analognom dobu". 64 U ovoj knjizi se iznose dokazi da oni koji donose politike ~esto ne shvataju obim i karakter promjena koje stiù s multikanalnim i multiplatformskim okruènjem. Nedostaje svijest o posljedicama koje bi ovaj proces mogao imati na dru{tveni, kulturni i politi~ki ìvot njihovih gra ana. I dok je politika ~esto usmjerena na planiranje frekvencija i rje{avanje tehni~kih pitanja koja se ti~u digitalizacije 62 H. Jenkins, Convergence Culture (Kultura konvergencije), 2006, str. 244. 63 O. Spassov, "Javni televizijski servis u Bugarskoj na kraju analognog doba", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 64 Ibid. 25

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD emitovanja, va`nost javnog interesa ostaje neprepoznata, sporna pitanja nerije{ena, a budu}nost javnih servisa u digitalnom dobu nejasna. Ta budu}nost umnogome zavisi od dràvne politike, ~ija izrada mora biti transparentna i mora uklju~iti i vi{e javnih rasprava me u svim zainteresovanim. Kao {to su Peru{ko i Popovi} primijetili u svom poglavlju o Hrvatskoj: Jo{ uvijek je potrebno podsje}ati da mediji imaju dru{tvenu ulogu i u~inak, ~ak i ako ih pratimo preko mobilnih telefona ili ra~unala: mediji nisu samo biznis, nego i dru{tvena djelatnost. S velikim brojem kanala i mreà mo`da }e biti teè ostvariti dru{tvenu ulogu medija koja se od njih o~ekuje. To }e postati naro~ito te{ko ako dru{tvo nije sigurno koje dru{tvene beneficije prièljkuje i o~ekuje od medija. Predlaga~i budu}e liberalizacije medijskog sustava i politike smatraju da vi{e ne postoji potreba za poticanjem dru{tvenog doprinosa medija s obzirom na to da je raznovrsnost medija i kanala tolika da }e samo "trì{te" pruìti ono {to korisnik èli. Pitanje zahtijeva daleko vi{e istraìvanja prije nego {to }emo biti u stanju predloìti sretan zavr{etak problema. 65 Za to vrijeme, sve zemlje zaostaju u pripremama za isklju~enje analognog signala. U zapadnoevropskom kontekstu se ~esto kaè da su javni servisi postali predvodnici procesa uvo enja digitalne radiodifuzije. Kako se jasno moè vidjeti iz analiza slu~ajeva koji su navedeni u ovoj knjizi, u pojedinim zemljama Jugoisto~ne Evrope se ve} mogu prepoznati sli~ne tendencije, dok u ostalim postoje}i regulatorni okvir i klju~ni dokumenti o politici, dru{tveni i trì{ni poloàj javnih servisa, kapaciteti i institucionalne strategije jo{ uvijek ne omogu}avaju javnim servisima da preuzmu vodstvo. U evropskom kontekstu digitalizacije televizije, mnogim javnim servisima je dodijeljena posebna uloga u ubrzanju pretpostavki za digitalnu radiodifuziju kroz 26 65 Z. Peru{ko i H. Popovi}, "Od transmisije do javnog dobra: Medijska politika za digitalno doba u Hrvatskoj", tekst objavljen u ovoj publikaciji.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE predstavljanje tehnologije publici i privla~enje njenog interesa. To je, me utim, te{ko posti}i bez pobolj{anja programa i pruànja gra anima novih sadràja i usluga na razli~itim platformama. 66 Na kraju krajeva, sadràj i usluge, a ne sama tehnologija, ono je {to poti~e ve}inu gra ana da prihvate ili odbace digitalne programe. Iako smo odredili nekoliko izazova i problema s kojima se javni servisi suo~avaju u digitalnom dobu, va`no je zapamtiti da bi u stvaranju i emitovanju novih digitalnih sadràja javni servisi mogli imati i nekoliko konkurentnih prednosti. Da nabrojimo samo neke: svoje bogate arhive i produkcijska prava koji se mogu koristiti kroz nove usluge; mogu}nost udruìvanja snaga s drugim javnim institucijama u proizvodnji novih sadràja; ~injenicu da u ponudi odre enih ànrova najvjerovatnije ne}e imati konkurenciju. Prepoznatljivi brendovi javnih servisa, "ostrva povjerenja" u komercijalnom okeanu tabloidnih vijesti, infotainmenta i fantastike koji su puni reklamiranja proizvoda, mogli bi se razvijati na svim platformama i zasigurno postati prednost u digitalnom okruènju. Budu}nost javnih servisa }e u velikoj mjeri zavisiti od javnih politika i da li }e njima podràvati dalji razvoj u digitalnom dobu. Me utim, njihova budu}nost, tako er, veoma zavisi i od njihove legitimnosti. Stoga javni servisi moraju ozbiljno shvatiti svoju "javnost" i promjene u navikama svoje publike/korisnika, jer je postojanje javnih medija opravdano samo sa stanovi{ta programa koje su u stanju napraviti, nabaviti ili producirati i ponuditi svojoj publici "na bilo kojem mjestu, na bilo koji na~in, u bilo koje vrijeme". 67 U tom procesu moèmo analizirati iskustva onih koji su ranije usvojili nove digitalne usluge, te iskustva zemalja koje se dalje napredovale u digitalnoj konverziji. 66 Vidjeti P. Iosifidis, "Digital TV, Digital Switchover and Public Service Broadcasting in Europe" (Digitalna TV, digitalni prelazak i javni servisi u Evropi), The Public/Javnost, svezak 14 (2007), br. 1, str. 5-20. 67 A. Isanovi}, "Ho}e li televizija prenositi digitalnu revoluciju? Razmi{ljanja o budu}nosti programa javnih servisa u Bosni i Hercegovini", tekst objavljen u ovoj publikaciji. 27

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Me utim, da bismo (re)definisali novu ulogu i zadatak javnih servisa u ispunjavanju potreba u svakom od ovih dru{tava, politike i prakse u odre ivanju na~ina na koji }e javni servisi u digitalnom dobu stvarati javne vrijednosti, podràvati gra anska prava, civilno dru{tvo i sluìti demokratiji na svim nivoima, te doprinijeti obrazovanju i unapre ivati ga, stimulisati kreativnost i ispunjavati svoj zadatak u odnosu na kulturu i dru{tveno zajedni{tvo - moramo uzeti u obzir jedinstvene doma}e aspekte u razli~itim kontekstima. 68 Na osnovu analize ovih lokalnih specifi~nosti, u kojima je potrebno posti}i dugoro~an i odrìv razvoj javnih servisa u digitalnom okruènju, cilj svakog poglavlju o pojedina~im zemljama koje slijedi je da se ponudi skup jasnih i prakti~nih preporuka. Nadamo se da }e ovaj doprinos biti od koristi onima koji donose politi~ke odluke, medijskim profesionalcima i svim drugim zainteresovanim u procesu priprema za digitalno doba, kao i u daljem istraìvanju ove teme, u cilju osiguranja sna`nih javnih servisa u digitalnom dobu. 28 68 Vidjeti izjavu Karola Jakubowicza na konferenciji "Repositioning Public Service Broadcasting: The BBC Charter renewal and its Global Aftermath" (Repozicioniranje javnih servisa: Obnova Povelje BBC-a i njene globalne posljedice), septembar 2007, London; http://media.mcgill.ca/finles/ psb_statements.pdf.

Tabele NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Tabela 1. Internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu u pet zemalja za 2006. g. Zemlja Internet Pretplata na {irokopojasnu vezu Pretplatnici Pretplatnici na Korisnici Korisnici na Ukupno Na 100 (u hiljadama) 100 stanovnika (u hiljadama) 100 stanovnika (u hiljadama) stanovnika Bosna i Hercegovina 237,9 6,08 950 24,28 40 1,02 Bugarska 466,8 6,09 1.661,9 21,66 384,7 5,01 Hrvatska 1.215,9 26,69 1.684,6 36,98 251,8 5,53 Srbija 1.005,2 9,58 1.400 13,34 121,7 1,16 Slovenija 401,9 20,44 1.250,6 63,62 274,5 13,96 Cijela Evropa 124.382 15.39 298.788,9 37,18 91.535 11,37 Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), internet pokazatelji: pretplatnici, korisnici i pretplata na {irokopojasnu vezu, 2006. 69 Tabela 2. Pretplatnici na mobilnu telefoniju 2001-2006 u pet zemalja Zemlja Pretplatnici na mobilnu telefoniju (u hiljadama) (u hiljadama) Zbirna godi{nja Na 100 % % ukupnih 2001. 2006. stopa rasta (%) stanovnika digitalnih telef. pretpl. 2001-2006. 2006. 2006. 2006. Bosna i Hercegovina 444,7 1.887,8 33,5 48,25 100 65,6 Bugarska 1.550 8.253,4 39,7 107,59 99,8 77,5 Hrvatska 1.755 4.395,2 20,2 96,47 100 70,6 Srbija nema podataka 6.643,7 nema podataka 63,29 100 71 Slovenija 1.470,1 1.819,6 4,4 92,56 59,6 68,5 Cijela Evropa 357.146,6 808.209,4 17,7 100,55 87,7 71 Izvor: Me unarodna telekomunikacijska unija (ITU), Mobilni telefoni, broj pretplatnika na 100 stanovnika, 2006. 70 69 http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 70 http://www.itu.int/itu-d/icteye/indicators/indicators.aspx#. 29

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Tabela 3. Klju~ni dokumenti (odoboreni i o~ekivani) od zna~aja za digitalizaciju u pet zemalja Godina Zemlje Slovenija Bugarska Hrvatska Srbija Bosna i Hercegovina 2002. Zakon o radiodif. 71 2003. Zakon o Zakon o Hrvatskoj telekomunikacijama 73 radio-televiziji 72 Zakon o elektroni~kim medijima 74 Zakon o telekomunikacijama 75 2004. Strategija Politika razvoja RTV Slovenije informacionog 2004-2010 76 dru{tva BiH 77 Strategija razvoja informacionog dru{tva BiH 78 Akcioni plan razvoja informacionog dru{tva BiH 30 71 Politika usvojena 2002. godine. Izmijenjena i dopunjena 2004, 2005. i 2006. godine. Stupila na snagu 11. oktobra 2006. 72 Usvojen u Parlamentu i na snazi. 73 Politika usvojena 2003. godine. Izmijenjena i dopunjena 2006. godine. Stupila na snagu 5. maja 2006. 74 Usvojen u Parlamentu i izmijenjen i dopunjen 2007. godine. 75 Usvojen u Parlamentu u augustu 2003. godine i izmijenjen i dopunjen u novembru 2003, maju 2004. i julu 2005. godine. 76 Usvojilo Vije}e RTV SLO, ali je izgubila na zna~aju nakon promjene Zakona o RTV SLO i promjene rukovodstva i Programskog vije}a. 77 Politika usvojena 22. juna 2004. godine. 78 Strategija i Akcioni plan (koj pokrivaju period 2004-2010) usvojeni 16. novembra 2004. godine.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Godina Zemlje Slovenija Bugarska Hrvatska Srbija Bosna i Hercegovina 2005. Strategija Strategija razvoja Strategija Rep. Slovenija radio-televizijskog razvoja za prelazak s emitovanja putem radiodifuzije 81 analognog na zemaljskih digitalno predajnika 80 emitovanje 79 2006. Nacionalna Radiodifuzna strategija razvoja politika BiH 83 audiovizuelnog sektora u Bugarskoj 82 Plan uvo enja digitalne zemaljske televizije (DVB-T) u Rep. Bugarskoj 84 79 Usvojila Vlada u februaru 2006. godine. 80 Usvojena u Narodnoj skup{tini; stupila na snagu 1. januara 2006. godine. 81 Strategija na snazi od 27. decembra 2005. godine. Pokriva period 2005-2013. 82 Izra ena krajem 2006. godine, ali nema ozbiljnog utjecaja na proces digitalizacije. 83 Politika usvojena 28. novembra 2006. godine, stupila na snagu 13. marta 2007. godine. 84 Izra en u martu 2007. godine; tek treba da bude usvojen od strane Vije}a ministara. 31

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Godina Zemlje Slovenija Bugarska Hrvatska Srbija Bosna i Hercegovina 2007. Nacrt zakona Zakon o Amandmani na o digitalnom elektronskim zakon o emitovanju 85 komunikacijama 86 elektroni~kim medijima 87 Smjernice za novi Zakon o elektroni~kim komunikacijama 88 2008. Nacionalna strategija uvo enja digitalne zemaljske televizije u BiH 89 Izvor: Nacionalni izvje{taji objavljeni u ovoj knjizi 90 32 85 Predstavljen u junu 2007. godine, tek treba da bude upu}en u parlamentarnu proceduru (septembar 2007). 86 Stupio na snagu u maju 2007. godine. 87 Usvojeni u Parlamentu i stupili na snagu u julu 2007. godine. 88 Vlada usvojila u maju 2007. godine u cilju pokretanja javne rasprave radi dono{enja novog zakona: Zakona o elektroni~kim komunikacijama, za koji se o~ekuje da }e biti usvojen tokom 2008. godine. 89 U procesu izrade. O~ekuje se da }e biti usvojena krajem 2008. ili po~etkom 2009. godine. 90 Pet nacionalnih izvje{taja objavljenih u Sükösd Miklós i Adla Isanovi} (ur.), Public Service Television in the Digital Age: Strategies and Opportunities in Five South-East European Countries (Javni televizijski servis u digitalnom dobu: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja jugoisto~ne Evrope), Mediacentar Sarajevo, 2008.

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Tabela 4. Gledanost javnih televizijskih servisa (od ukupno 100%) u {est zemalja za 2005. i 2006. godinu Zemlja TV-kanali Gledanost (2005) u % Gledanost (2006) u % Bosna i Hercegovina BHT1, FTV, RTRS 24,8 23,7 Bugarska BNT nema podataka nema podataka Hrvatska HRT1, HRT 2 54 54,2 Srbija RTS1, RTS 2 28,7 34,1 Slovenija SLO1, SLO 2 34,05 31,89 Izvor: Nacionalni izvje{taji objavljeni u ovoj knjizi 91 Tabela 5. Tri vode}a kanala po gledanosti (2006) Zemlja Tri vode}a kanala za 2006. godinu Bosna i Hercegovina Pink BiH - privatni (12,5%) FTV - javni (11,8%); BHT - javni (7%) Bugarska nema podataka nema podataka nema podataka Hrvatska (2005) HRT - javni (54,2 %) RTL TV - privatni (24,4 %) Nova TV - privatni 13,6%) Srbija RTS 1 - javni (27,4%) PINK - privatni (23,3%) b92 - privatni (9,1%) Slovenija POP TV - privatni (28,41%) SLO1 - javni (22,94%) SLO 2 - javni (8,95%) Izvor: Nacionalni izvje{taji objavljeni u ovoj knjizi 92 91 Ibid. 92 Ibid. 33

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Reference 34 Iosifidis, P. "Digital TV, Digital Switchover and Public Service Broadcasting in Europe" (Digitalna TV, digitalni prijelaz i javni servisi u Evropi), The Public/Javnost, svezak 14 (2007), br. 1, 2007, str. 5-20. http://www.javnostthepublic.org/media/datoteke/ iosifidis.pdf. Isanovi}, A. "Will the Digital Revolution Be Televised? Concerns about the future of public service programming in Bosnia and Herzegovina" (Ho}e li televizija prenositi digitalnu revoluciju? Razmi{ljanja o budu}nosti programa javnih servisa u Bosni i Hercegovini), u M. Sükösd i A. Isanovi} (ur.), Public Service Television in the Digital Age: Strategies and Opportunities in Five South-East European Countries (Javni televizijski servis u digitalnom dobu: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja Jugoisto~ne Evrope), Mediacentar Sarajevo, 2008. Jenkins, H. Convergence Culture (Where Old and New Media Collide) (Kultura konvergencije [Mjesto sudara starih i novih medija]), New York University Press, New York i London, 2006. Jakubowicz, K."Digital Switchover in Central and Eastern Europe: Premature or Badly Needed?" (Digitalni prijelaz u Centralnoj i Isto~noj Evropi: Preuranjen ili prijeko potreban?), The Public/Javnost, svezak 14. br. 1, str. 21-38, 2007. http://www.javnost-thepublic.org/media/datoteke/jakubowicz.pdf. Izjava Karola Jakubowicza na konferenciji "Repositioning Public Service Broadcasting: The BBC Charter renewal and its Global Aftermath" (Repozicioniranje javnih servisa: Obnova Povelje BBC-ja i njene globalne posljedice), septembar 2007, London; http://media.mcgill.ca/finles/psb_statements.pdf. Milosavljevi~, M. "Can Technical Needs Dictate Cultural and Public Interests? Public Service Programming and the Digital Age in Slovenia" (Mogu li tehni~ke potrebe diktirati kulturolo{ki i javni interes? Program javnog servisa i digitalna era u Sloveniji), u M.Sükösd i A.Isanovi} (ur.), Public Service Television in the Digital

NEIZVJESNA BUDU]NOST: JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS I DIGITALNO DOBA U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Age: Strategies and Opportunities in Five South-East European Countries (Javni televizijski servis u digitalnom dobu: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja jugoisto~ne Evrope). Mediacentar Sarajevo, 2008. Milo{evi}, M.i Petrovi} T. "The Late Beginning of Digital Television in Serbia" (Kasni po~eci digitalne televizije u Srbiji), u M. Sükösd i A.Isanovi} (ur.), Public Service Television in the Digital Age: Strategies and Opportunities in Five South-East European Countries (Javni televizijski servis u digitalnom dobu: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja Jugoisto~ne Evrope), Mediacentar Sarajevo, 2008. Nissen, C. S., Public Service Media in the Information Society (Javni medijski servisi u informacionom dru{tvu). Izvje{taj pripremljen za Grupu specijalista za javne RTV servise u informacionom dru{tvu Vije}a Evrope (MC-S-PSB), 2006. Peru{ko, Z. i Popovi}, H. "From Transmission to the Public Good: Media Policy for the Digital Age in Croatia" (Od transmisije do javnog dobra: Medijska politika za digitalno doba u Hrvatskoj), u M. Sükösd i A. Isanovi} (ur.), Public Service Television in the Digital Age: Strategies and Opportunities in Five South-East European Countries (Javni televizijski servis u digitalnom dobu: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja Jugoisto~ne Evrope), Mediacentar Sarajevo, 2008. Spassov, O. "Public Service Television in Bulgaria at the End of the Analog Age" (Javni televizijski servis u Bugarskoj na kraju analognog doba), u M. Sükösd i A. Isanovi} (ur.), Public Service Television in the Digital Age: Strategies and Opportunities in Five South-East European Countries (Javni televizijski servis u digitalnom dobu: Strategije i mogu}nosti u pet zemalja Jugoisto~ne Evrope), Mediacentar Sarajevo, 2008. Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina (Ekonomska i pravna analiza komunikacijskog sektora u Bosni i Hercegovini). The EU CARDS Twinning Project BA 02.01/02.012005. Television Across Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia- Herzegovina) (Televizija u Evropi: Regulativa, politika i nezavisnost [Bosna i 35

Adla ISANOVI] Miklós SÜKÖSD Hercegovina]). Institut otvorenog dru{tva (EU Monitoring and Advocacy Program - EUMAP/Program za monitoring i zagovaranje EU-a - EUMAP), 2005. Sa engleskog prevela: Kanita Halilovi} 36

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Marko MILOSAVLJEVI^

Marko MILOSAVLJEVI^ 1. Izv{ni saètak 38 Javna radio-televizija Slovenije je u proteklim godinama izloèna znatnom utjecaju komercijalizacije usljed sve ve}e privatno-komercijalne konkurencije i ispolitiziranosti usljed izmjena zakona i propisa kojima se ja~a uloga politike, posebno koalicija na vlasti, umjesto ja~anja uloge civilnog dru{tva. Ova dva procesa su, tako er, do{la u ìù javnosti, dok se proces digitalizacije jo{ uvijek naj~e{}e doìvljava kao tehni~ki proces, bez politi~kih i kulturolo{kih implikacija. Ovo se odraàva i na pripremu strategije za prijelaz s analognog na digitalni sistem i Nacrta zakona o digitalnoj RTV difuziji, s obzirom na to da na tome radi Ministarstvo privrede - umjesto da to radi Ministarstvo kulture. Ministarstvo kulture ~ak nije poslalo niti jednog svog predstavnika na sastanke na kojima je ra ena strategija, a kasnije i nacrt zakona. Slovenska radiodifuzija - RTV Slovenije - ostaje relativno uspje{na i popularna, u usporedbi s nekim postkomunisti~kim javnim RTV servisima i danas je jo{ uvijek najva`niji izvor doma}e produkcije i u smislu kvaliteta i u smislu raznolikosti programa. Iako je u Sloveniji postojalo 36 TV-stanica, RTV Slovenije je, u su{tini, jedini pruàtelj umjetni~kog, obrazovnog, dokumentarnog i programa iz kulture. Pluralizacija prostora slovenske televizije stoga je unijela ve}u raznolikost u pogledu kanala i stanica. Me utim, ona nije automatski donijela pluralitet i raznolikost u smislu sadràja i programa, posebno onih koji su zahtjevniji u pogledu produkcije, a istovremeno su najva`niji u smislu javnog interesa. Iz tih razloga je izuzetno va`no za slovensko dru{tvo da RTV Slovenije zadrì svoju bitnu ulogu, kao i da joj se omogu}e konkretni pravni, finansijski i politi~ki uvjeti za to, tako er, nakon prelaska s analognog na digitalni sistem. Vlada i dru{tvo trebaju

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI preduzimati korake kojima }e pruàteljima javnih usluga osigurati vode}u ulogu u procesu prelaska na digitalnu zemaljsku radiodifuziju. Istovremeno su potrebni i koraci ka osiguranju ve}eg stepena neovisnosti javne radiodifuzije. Iako bi se digitalizacijom trebali sniziti tro{kovi produkcije i prijenosa, te omogu}iti jeftiniji, a bogatiji spektar frekvencija, sâm proces automatski ne pruà ve}u raznolikost programa niti bolji kvalitet programa. Me utim, trenutno, ~ini se da regulatorna i druga vladina tijela to ne shvataju niti jo{ uvijek prepoznaju posebnu ulogu RTV Slovenije. Djelimi~no su za takvo stanje krivi neki od klju~nih predstavnika RTV Slovenije s obzirom na to da nisu sudjelovali u razgovorima o strategiji prelaska s analognog na digitalni sistem koji je kasnije doveo do finaliziranja teksta Nacrta zakona o digitalnoj radiodifuziji. Iako je direktor programa Televizije Slovenije bio pozvan, nije se pojavljivao niti na jednom sastanku (RTV Slovenije je slala samo tehni~ko osoblje) te stoga i nije bilo mogu}e naglasiti bitnu ulogu javne RTV niti zahtijevati relevantne promjene. Ipak, uprava RTV Slovenije je dostavila svoje sugestije i primjedbe, koje su, me utim, potpuno ignorirane. S jedne strane, RTV Slovenije je svjesna predstoje}ih promjena i potrebe za transformacijom u multimedijski servis. S druge strane, nedostaje, ~ini se, dovoljan broj stru~njaka, dovoljno znanja i preciznog koncepta (za razliku od mo}nih i/ili uvjerljivijih telekomunikacijskih preduze}a i komercijalnih kanala) potrebnih za sve to, te da bi uvjerili regulatorna tijela i vladu da trebaju osigurati regulatorni i finansijski okvir. Time bi se pomoglo Radio-televiziji Slovenije da donese nove tehnologije i odrì specifi~nu, za{ti}enu poziciju u eri digitalne radiodifuzije. 2. Uvod Od procesa digitalizacije se o~ekuje da }e donijeti prednost svim grupama u~esnika. Emiterima bi proces trebao donijeti niè tro{kove prijenosa, konvergenciju usluga i mogu}nost diferencijacije sadràja. Dràvi bi trebao omogu}iti efikasnije 39

Marko MILOSAVLJEVI^ 40 kori{tenje spektra frekvencija i oslobo enog dijela spektra za nove usluge. A potro{a~ima bi trebao donijeti o{triju sliku i kvalitetniji ton, nove usluge gra anima s posebnim potrebama i starijim osobama, ali prije svega ve}i izbor programskog sadràja i ve}i broj radio i televizijskih stanica. Me utim, digitalizacija, tako er, nosi i odre ena pitanja i dileme. Javlja se pitanje da li propis o radiodifuziji treba ostati kakav jeste, posebno u vezi s programskim sadràjem. Zatim, pitanje o eventualnim izmjenama propisa te ko bi ih trebao utvrditi. [ta }e donijeti konvergencija tehnologija s obzirom na to da telekomi, pruàtelji usluga pristupa internetu i platforme i mobilni operateri tako er ulaze na RTV trì{te, posebno na TV-trì{te? Javlja se i va`no pitanje: kako }e se ubudu}e zadovoljavati javni interes u oblasti radiodifuzije i televizijskog sadràja? Ho}e li komercijalne platforme donijeti kompletan sadràj, uklju~uju}i i manje komercijalne programe? Ho}e li donijeti ve}i ili manji diverzitet? Ho}e li jo{ uvijek postojati potreba i razlog za postojanjem javnog RTV servisa? Osnovna hipoteza ovog poglavlja kaè da mno{tvo kanala automatski ne donosi pluralitet izvora i sadràja. Razlog za postojanje javnog RTV servisa ostaje isti kao {to je i danas. Pruàtelji komercijalnog sadràja }e osigurati ekonomski privla~ne usluge i sadràje i to grupama i podru~jima koji su finansijski profitabilni. Digitalizacija }e donijeti mogu}nosti postojanja novih kanala i usluga. Me utim, javni RTV servis ne}e zastarjeti. Osnovni razlozi za njegovo postojanje (pruànje sadràja i ispunjavanje javnog interesa svih kategorija dru{tva, pruànje izazovnih, ali ne obavezno i komercijalno privla~nih programa, ja~anje doma}e kreativnosti i produkcije) ostat }e jednako va`ni i u eri digitalizacije, posebno zbog toga {to mala trì{ta, kao {to je slovensko, nisu toliko finansijski privla~na za odre ene uskospecijalizirane kanale i sadràj. U ovom poglavlju poku{at }u predstaviti situaciju i sugerirati odgovore na postavljena pitanja, a u vezi sa Slovenijom. Bit }e opisana sada{nja situacija u medijskom prostoru, kao i va`ni trendovi na televiziji, ali i na internetu, u mobilnim komunikacijama,

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI telekomunikacijama i drugim elektronskim davateljima sadràja i (masovne) komunikacije. Da bi se ti trendovi bolje shvatili, analizirat }emo regulatorni okvir i klju~na regulatorna tijela. Osnovni dio ovog rada fokusirat }e se na javni RTV servis - RTV Slovenije i njene programe, te na finansijsku, pravnu i tehni~ku situaciju. Predstavit }e se i analizirati jake strane, nedostaci, prednosti i eventualni problemi budu}e RTV Slovenije u eri digitalizacije, s akcentom na sposobnost javnog RTV servisa da zadrì univerzalnost sadràja i pristupa, ure iva~ku nezavisnost i nepristrasnost, kvalitet, diverzitet i odgovornost prema javnosti. Sugestije za rje{avanje nekih osnovnih problema }u dati na kraju rada, posebno u vezi s pravnim, tehni~kim i finansijskim aspektima. 3. Raznolikost kanala i digitalni mediji 3.1 Medijska scena - oblik i trendovi Slovenija je relativno dobro razvijena zemlja, ~lanica Evropske unije, NATO-a i Eurozone, s BDP-om po glavi stanovnika u iznosu od 14.811 eura i stopom rasta BDP-a od 5,2 posto u 2006. godini. 1 U periodu od 1991. do 2006. godine BDP po glavi stanovnika se gotovo utrostru~io, {to se odrazilo i na medijsku scenu, posebno u smislu tehnolo{ke opremljenosti doma}instava i pristupa online. 2 Barem jedan televizor ima 97 posto slovenskih doma}instava, a preko jedne tre}ine doma}instava ima vi{e od jednog 1 Ured za statistiku Republike Slovenije, "GDP po glavi stanovika", na: http://www.stat.si/indikatorji.asp?id=21 (30. april 2007). 2 Postoji nekoliko izuzetaka zbog izmijenjene uloge u savremenim masovnim komunikacijama. U nekim slu~ajevima manji postotak (to jeste, CD-player, satelitski tanjir, radio) moè biti doprinos konsolidiraju}em trendu konvergencije u obradi elektronskih komunikacija - u smislu tehnolo{ke, industrijske i trì{ne konvergencije. 41

Marko MILOSAVLJEVI^ televizora. 3 U Sloveniji televizor posjeduje 650.000 doma}instava. Svakodnevno oko dvije tre}ine slovenskog stanovni{tva prati TV-program, dok prosje~an stanovnik prati TVprograme u trajanju oko tri sata. 4 Kablovsku televiziju ima 55 posto doma}instava, 34 posto prati terestrijalnu televiziju i 11 posto doma}instava ima satelitski prijemnik. [to se ti~e kvantiteta medijskih ku}a, a posebno televizijskih stanica, medijska scena je, tako er, dobro razvijena. Trenutno postoji 1.125 registriranih medijskih ku}a, me u njima 36 televizijskih i 96 radiostanica. Ostalo su novine i magazini. 5 Radio-televizija Slovenije (u daljem tekstu: RTV SLO) najve}a je radio-televizijska stanica u Sloveniji i najzna~ajnija u smislu diverziteta i kvaniteta produkcije zbog svog posebnog pravnog statusa. RTV SLO ima dva dràvna televizijska kanala (TV SLO 1 i TV SLO 2), dva regionalna televizijska kanala (Televizija Koper/Capodristra i Tele M) i dva kanala za talijanske i ma arske nacionalne zajednice. Osim javnih TV-kanala, tako er postoji i 25 komercijalnih TV-kanala. Tako er postoji i 12 lokalnih i regionalnih TV-kanala na kojima se emitiraju, prema Ministarstvu kulture i Zakonu o masovnim medijima, programi od posebnog zna~aja - oni nisu 42 3 Neka polja u tabeli su ostala prazna jer podaci nisu na raspolaganju, s obzirom na to da istraìvanje nije zavr{eno. Kori{teni izvori: Media Services AGB istraìvanje 2000, 2005. i 2006, Ljubljana, 2000, 2005, 2006. Mediana Media istraìvanje 2000. i 2006, Ljubljana, 2000, 2006. 4 Source: Media Services AGB istraìvanje 2006, Ljubljana, 2006. 5 Ministarstvo kulture Republike Slovenije, "Razvid medijev"; vidjeti http://www.mk.gov.si/ fileadmin/mk.gov.si/pageuploads/ministrstvo/razvidi/razvid_medijev.pdf (30. april 2007). Prema drugim statisti~kim izvorima, postoji 41 televizijska emisija. Me u njima su, s jedne strane, 18 stanica s dozvolom za emitiranje 22 televizijske emisije za koje koriste radiofrekvencije. S druge strane, 18 stanica s dozvolom za distribuciju 19 televizijskih programa za koje ne koriste radiofrekvencije i Agencija za po{te i elektronske komunikacije, Godi{nji izvje{taj za 2006, str. 23. Vidjeti http://www.apek.si/sl/datoteke/file/2007/letno%20porocilo/letno_porocilo_2006-podpisano.pdf (15. juli 2007) (u daljem tekstu APEK, Godi{nji izvje{taj za 2006).

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Tabela 1. Oprema u doma}instvu (% doma}instava) 1995. 2000. 2005. ili 2006. Ukupno stanovnika u mil. 1.988 1.999 2.001 Broj doma}instava u mil. 0,65 0,67 0,69 Radio 74 95 91 CD-player / 54 45 TV-prijemnik 89 95 97 PC (i/ili notebook) 27 42 65 Internet 5 22 54 Oprema za TV-upotrebu / / / Kablovska / 51 55 Satelitski prijemnik / 15 11 Terestrijalna / 34 34 Digitalna TV* / / 9 Teletekst / 62 85 VCR 34 46 51 DVD-player / / 37 DVD-rekorder / / / Vi{e od jednog TV-aparata / 26 39 Pretplatnici na mobilnu mreù (u mil.) / 1.20 1.45 * Svaki digitalni TV-prijem preko kablovske, satelitske ili terestrijalne mreè; Izvori: Ured za statistiku Republike Slovenije, Statisti~ni letopis 2006, Istraìvanje kori{tenja interneta u Sloveniji (RIS) 6, B. Jerman-Blaì~ Internet. Ljubljana: Novi Forum, 1996.Media Services AGB istraìvanje 2000, 2005 i 2006, Ljubljana, 2000, 2005, 2006. Mediana Media istraìvanje 2000 i 2006, Ljubljana, 2000, 2006. 6 Ured za statistiku Republike Slovenije, Statisti~ni letopis 2006, vidjeti http://www.stat.si/letopis/index_letopis.asp (2. maj 2007); Istraìvanje kori{tenja interneta u Sloveniji (RIS), PC in mobilna uporaba interneta 2006, vidjeti http://www.ris.org/index.php?fl=2&lact=1&bid=1491&vir=16&parent=13 (2. maj 2007). Uporaba interneta v gospodinjstvih 2006; vidjeti http://www.ris.org/index.php?fl=0&p1=276&p2=621&p3=&id=663 (2. maj 2007). Neka polja u tabeli su ostala prazna jer podaci nisu na raspolaganju, s obzirom da istraìvanje na ovu temu nije sprovedeno 43

Marko MILOSAVLJEVI^ komercijalni i djelimi~no ih finansira dràva. Pet televizijskih kanala, privatnih i javnih, moè pratiti preko 75 posto slovenskog stanovni{tva: SLO 1, SLO 2, Pop TV, Kanal A i TV 3. Drugi televizijski kanali pokrivaju lokalna podru~ja i regije. 7 Osnovno ograni~enje koje je stavljeno na televiziju, ali i na druga medijska trì{ta, jeste veli~ina zemlje i broj stanovnika. S obzirom na to da je Slovenija mala zemlja s oko svega dva miliona stanovnika, ona nema prirodne pretpostavke za veliki broj i razli~itost stanica i kanala koji bi nudili atraktivne, odnosno programe visokog kvaliteta. [tavi{e, slovenski jezik se ne govori niti u jednoj ve}oj zemlji koja bi mogla dati doma}im kanalima i produkciji {ansu da ponude svoj program {irem gledateljstvu. 8 Stoga se doma}e TV-stanice moraju natjecati na vrlo malom trì{tu. Ali to nije onemogu}ilo brz porast broja stanica i kanala, uglavnom tokom 1990-ih, usljed vrlo liberalne medijske politike i zakonskog okvira. Me utim, takvo zasi}enje ima va`ne, uglavnom negativne posljedice po kvalitet i raznolikost kanala i programa. Veli~ina trì{ta tako er se odraàva i na (eventualne) prihode od ogla{avanja. Nakon porasta BDP-a, trì{te ogla{avanja se u znatnoj mjeri razvilo od po~etka postsocijalisti~ke tranzicije i prijelaza na trì{nu ekonomiju. Me utim, jo{ uvijek je ono relativno malo zbog prirodnih ograni~enja. Bruto vrijednost (bez odbitaka) prihoda od ogla{avanja u slovenskim medijima u 2006. godini iznosila je 164,4 miliona eura, {to je za 10,6 posto vi{e od iznosa u 2005. godini. Udio televizije u ogla{iva~kom kola~u bruto teìne je 30,7 posto. 9 Zasi}enost i malo trì{te zna~e da, uprkos ~injenici da postoji 36 televizijskih stanica, postoje, manje-vi{e, dva jaka aktera, mjereno po udjelu na trì{tu, prometu i 44 7 APEK, Godi{nji izvje{taj za 2006. 8 Kao {to je slu~aj s Austrijom i Njema~kom, ili Irskom i Ujedinjenim Kraljevstvom i SAD-om. 9 Polovica ogla{iva~kog kola~a pripada {tampanim medijima (dnevne novine - 29,7 posto, drugi {tampani mediji - 17,7 posto), mediji vanjskog ogla{avanja imaju 13,6 posto kola~a. Radiostanice (7,3 posto) i online mediji (oko 1 posto) nisu bili toliko bitni akteri na trì{tu ogla{avanja 2006. godine. M. Jan~i~, "Dnevniki lovijo televizijo", Marketing Magazin, januar 2007, str. 23.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI sposobnosti prilago avanja novim digitalnim tehnologijama. To su javni radiotelevizijski servis RTV SLO i komercijalna televizija Pro Plus s kanalima Pop TV i Kanal A i u vlasni{tvu je ameri~ke kompanije Central European Media Enterprises (CME). RTV SLO najve}a je medijska ku}a u Sloveniji, s prometom od 109,8 milliona eura, od ~ega je 71,4 posto prihod od takse koju pla}aju vlasnici radio i televizijskih prijemnika, u skladu sa Zakonom o RTV Slovenije (u daljem tekstu ZRTVS). Iza nje je Pro Plus, s prometom od 40,5 miliona eura od ~ega najve}i dio dolazi od ogla{avanja. Tabela 2. Glavne televizijske stanice prema ostvarenom prometu Naziv Vlasnik Vrsta medija Promet 2006. Prihodi od Broj (ili 2005) ogla{avanja zaposlenih (bruto) (2006. ili 2005) RTV Slovenije Republika Javni RTV 109,8 mil. eura 20,4 mil. eura 2.155 Slovenija servis (radio (100%) i televizija) Pro Plus CME (100%) Televizija 40,5 mil. eura podaci nisu 150 dostupni Postoji i nekoliko specijaliziranih kanala, kao {to su ârli (popularna muzika), Petelin (narodna muzika), [port klub (sport) i Info TV - 24-satni informativni kanal. Ve}ina tih specijaliziranih i drugih op}ih komercijalnih kanala relativno su neva`ni i u smislu utjecaja i prihoda od ogla{avanja, zbog niske rangiranosti. Uglavnom proizvode jednostavan {ou program u vlastitoj produkciji i muzi~ki program. Njihov politi~ki utjecaj je vrlo ograni~en, kao i rejting, prihod i sposobnost prilago avanja novim tehnologijama. Svi vode}i slovenski tradicionalni mediji imaju i svoju online verziju. Javni RTV servis - RTV Slovenije - i najve}a komercijalna televizija Pro Plus nude {iroku lepezu sadràja na online platformama. Sadràj se radi u produkciji posebnih eksperata u 45

Marko MILOSAVLJEVI^ uredni{tvima i drugim produkcijskim jedinicama koje su povezane s primarnom produkcijom. Studija iz 2006. godine pod nazivom Internet in slovenska dràva pokazala je da se slovenski online mediji {ire svoj obim.10 Taj se rast odraàva na online verzije obje glavne TV-stanice: stranica komercijalne televizije Pop TV www.24ur.com ima, u prosjeku, 600.000 posjetitelja mjese~no, dok multimedijalni portal RTV SLO, www.rtvslo.si ima oko 360.000 posjetitelja. Procjenjuje se da ima oko 1.012.857 aktivnih korisnika interneta u Sloveniji. Od toga su 53 posto mu{karci, a prosje~na starosna dob redovnog korisnika interneta u Sloveniji iznosi 34 godine. 11 Prema procjenama, udio online medija u ogla{iva~kom kola~u bruto teìne u prvoj polovini 2006. godine je iznosio 1,1 posto. 12 Procent doma}instava koja imaju pristup internetu dostigao je 54 posto, {to zna~i da je 880.000 ljudi ~esto ostvarivalo internet konekciju u jesen 2006. godine. To je, prema projektu pod nazivom Istraìvanje interneta u Sloveniji ne{to vi{e od prosjeka u Evropskoj uniji. 13 Preko polovine gra ana (50,7 posto) ima dial-up pristup internetu, 46 10 Istraìvanje o kori{tenju interneta u Sloveniji, Internet in slovenska dràva, vidjeti http://www.ris.org/uploadi/editor/1171361207internetinslovenskadrzava2006.pdf (2. maj 2007). 11 Prema istraìvanju naj~e{}e posje}ivanih web portala u Sloveniji, koje je naru~ila Slovenska komora za ogla{avanje, u prolje}e 2007. godine. Deset najposje}enijih portala od 83 koja su obuhva}ena istraìvanjem su: Najdi.si, 24ur.com, Siol.net, RTV MMC, Bolha.com, Avto.net, Delo.si, tis.telekom.si, Podnapisi.net i Glasujzame.com. Prvi portal me u online verzijama novina i magazina je portal nacionalnih novina Delo na 7. mjestu. Nakon njega dolazi sedmi~ni magazin Mladina (15. mjesto), novine Dnevnik (19. mjesto), tabloid Direkt (38), magazin za ène Cosmopolitan (39), finansijski magazin KAPITAL (47), besplatan sedmi~ni magazin @urnal (58), magazin za mu{karce Playboy (65), finansijski magazin Moj Denar (66) i regionalne novine Primorske novice na 67. mjestu. Vidjeti http://www.soz.si/uploads/pdf/moss_pomlad_ 2007_dosegi.pdf (21. juni 2007). 12 M. Grgi~, "Rast z novimi mediji in ogla{evalci" ("Rast s novim medijima i ogla{iva~ima"), Delo, 16. 8. 2006. 13 Istraìvanje o kori{tenju interneta u Sloveniji, Uporaba interneta v gospodinjstvih 2006; na http://www.ris.org/index.php?fl=0&p1=276&p2=621&p3=&id=663 (2. maj 2007).

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI oko jedne tre}ine (32,5 posto) ima pristup preko ADSL-a i 16,4 posto ima pristup preko mreè kablovske televizije. Slovensko telekomunikacijsko trì{te spada u mala evropska trì{ta s godi{njim prometom u iznosu od 855 miliona eura, prema podacima iz godi{njeg izvje{taja Agencije za po{te i elektronske komunikacije (u daljem tekstu APEK) za 2005. godinu. Najve}i igra~ na trì{tu telekomunikacija je Telekom Slovenije, u ve}inskom dràvnom vlasni{tvu (74 posto), a na koji, skupa s njegovim podru`nicama, davateljem usluga mobilnih telekomunikacija Mobitel i davateljem internet usluga Siol, otpada preko tri ~etvrtine trì{nih prihoda. êtvrti bitan igra~ na trì{tu je Si.mobil, davatelj usluga mobilnih telekomunikacija, u vlasni{tvu austrijskog Mobilkoma (92,2 posto) i dvije slovenske kompanije (7,8 posto). U Sloveniji ima 1,45 miliona pretplatnika na mobilnu mreù. Broj onih koji imaju pristup internetu preko mobilnih telefona tako er ubrzano raste zbog ~injenice da je broj pretplatnika UMTS-a u stalnom porastu. 14 Dva najve}a operatera mobilnih telekomunikacija Mobitel i Si.mobil nedavno su pro{irili svoju ponudu digitalnog sadràja (vijesti, zabava, interaktivne igre itd.) na svojim platformama Planet i Vodafone live. Ve} je mogu}e gledati kra}i videosadràj. Trend konvergencije je sve prisutniji na slovenskom trì{tu elektronskih komunikacija. To omogu}ava pretplatnicima da koriste sli~ne, postoje}e ili nove, medijske, telefonske i internet usluge preko iste prijenosne platforme. Davatelji usluga èle osigurati svoj udio na otvorenom trì{tu tako da uvode sve privla~nije usluge. Konkurencija ja~a s ulaskom novih operatera, {to vodi ka kvalitetnijim uslugama i atraktivnijim cijenama za krajnje korisnike. 15 14 Agencija za po{te i elektronske komunikacije, Godi{nji izvje{taj za 2005, vidjeti http://www.apek.si/sl/datoteke/file/porocila/letno_porocilo_2005.pdf (1. maj 2007) (u daljem tekstu: APEK, Godi{nji izvje{taj za 2005). 15 APEK, Godi{nji izvje{taj za 2005. 47

Marko MILOSAVLJEVI^ Zbog svoje ekonomske mo}i (vrijednost Telekoma Slovenije je procijenjena na 3,3 milijarde eura. 16 Neto profit u prvoj polovini 2007. godine iznosio je 46,3 miliona eura 17 ) i tehnolo{kog razvoja, telekomi mogu (i vjerovatno ho}e) postati va`ni akteri u oblasti digitalne televizije, ~ak i vi{e od ve}ine TV-ku}a u Sloveniji. Telekomi ve} nude online vijesti i druge sadràje pretplatnicima mobilne telefonije. Najpopularniji web portal u Sloveniji - pretraìvanje Najdi.si nedavno je kupio Telekom Slovenije, 18 dok tre}i po popularnosti web portal - Siol.net pripada svom davatelju internet usluga. Me utim, glavne TV-stanice jo{ uvijek se dobro drè u svojoj online verziji: web portal vode}eg komercijalnog kanala Pop TV www.24ur.com je drugi, dok je web portal RTV SLO www.rtvslo.si ~etvrti po popularnosti. Razlog su, prije svega, razvijene mobilne, telekomunikacijske i druge tehnologije, te je ~udno da Slovenija kasni u adaptaciji digitalizacije radiodifuzije. Digitalizacija je u najve}oj mjeri prisutna kao digitalizacija prijenosa i drugih promjena u produkciji. Ali stvarne promjene koje }e utjecati i na {iru javnost, kao i distribucija i konzumiranje digitalnih medija, tek su na po~etku. Ovo ka{njenje u stvaranju promjena i niska svijest o predstoje}im procesima prouzrokovana je i niskim nivoom digitnalne penetracije. Digitalizacija je dosad do{la do svega 1 posto doma}instava: 2.000 doma}instava ima pristup preko kablovske mreè (DVB-C) i 5.000 doma}instava ima pristup preko {irokog pojasa (DVB-H). Ovo je nizak postotak u pore enju s prosje~nom penetracijom u cijeloj Evropskoj uniji, koji iznosi 23,7 posto. 19 Platforme satelitske (DVB-S) i 48 16 G. Cerar, "Jan{a je imel morda prav" ("Jan{a je mo`da bio u pravu"), Mladina, 18. 8. 2007, str. 31. 17 M. Polani~, "Skupina Telekom v poletju s padcem dobi~ka" (Telekom Group objavila pad profita u prvoj polovini godine"), Dnevnik, 1. septembar 2007, str. 19. 18 Telekom Slovenije tako er je vlasnik va`nih dionica i u On.netu u Biv{oj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, Blic.netu u Bosni i Hercegovini, Gibtelecomu i Interseeku. 19 Evropska komisija, Communication on Reviewing the Interoperability of Digital Interactive Television Services Pursuant to Communication (Komunikacija o pregledu interoperabilnosti usluga digitalne interaktivne televizije u skladu s Komunikacijom) COM (2004) 541, 30. juli 2004. COM (2006) 37 kona~na verzija.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI terestrijalne (DVB-T) digitalne televizije jo{ uvijek u Sloveniji ne postoje; ~ak ne postoje ni podaci o mobilnim telefonima kao platformama TV-distribucije. Prijem nekoliko televizijskih programa je tako er mogu} preko interneta (uklju~uju}i radio i TV-emisije javnog RTV servisa - RTV Slovenije). Jedan od vode}ih davatelja internet usluga Siol trenutno je tehni~ki najve}i davatelj usluga digitalne televizije u Sloveniji, s obzirom na to da nudi korisnicima ADSL {irokog frekvencijskog pojasa usluge Siol-TV s preko 100 programa digitalne televizije. Me utim, ovaj projekt nije sasvim uspio. Siol-TV koristi oko 5.500 korisnika internet ADSL konekcije. Godine 2005. novi je igra~ u{ao na trì{te - T-2 - u vlasni{tvu kompanije ~iji je vlasnik Katoli~ka crkva, 20 koji je ponudio VDSL vezu na internet sa {irinom pojasa do 50 Mbs/20 Mbs, IP-telefonske usluge, usluge digitalne televizije s 120 televizijskih kanala i video-on-demand (video na zahtjev). UPC Telemach ima digitalnu platformu i svojim pretplatnicima ve} dvije godine omogu}ava da prate HBO filmski program i pornografiju u digitalnoj formi. KRS Rotov` tako er nudi svoju programsku shemu u digitalnoj formi. UPC Telemach }e po~eti s ponudom usluge video-on-demand ~im se pove}a trì{na potra`nja, {to }e uslugu te vrste u~initi ekonomski opravdanom. 21 Kablovski operateri i davatelji internet usluga sve donedavno nisu uop}e biti zainteresirani za konvergenciju zbog niske konkurentnosti i finansijskih sredstava. Veliki dio prihoda UPC Telemacha, naprimjer, jo{ uvijek se odnosi na kablovsku televiziju (me utim, prihodi od transfera podataka i digitalne telefonije tako er su u dimani~nom porastu). Pretplatu za pra}enje digitaliziranih programa u Sloveniji pla}a 20 Rimokatoli~ka crkva je bitan akter u slovenskoj privredi. Ona je vlasnik ili je najve}i dioni~ar u nekoliko kompanija koje se bave raznim djelatnostima. Njena kompanija je tako er bila i TV 3, kada je uspostavljena 1995. godine (kasnije je ta stanica prodata). 21 V. Tifengraber, "Na{i lastniki se ~udijo razmeram na slovenskem trgu" ("Na{i vlasnici se ~ude stanjem na slovenskom trì{tu"). Intervju s Vojkom Roverom, generalnim direktorom UPC Telemach. Dnevnik, 24. maj 2007., str.12. 49

Marko MILOSAVLJEVI^ svega 5.000 ili 1,6 posto korisnika. âk i najve}i slovenski kablovski operater Telemach (108.000 pretplatnika) ima svega 1.500 ili 1,4 posto pretplatnika na digitalizirane programe. 22 Me utim, preko 70 posto doma}instava koja imaju kablovsku televiziju mogu primati digitalnu televiziju DVB-C. 23 3.2 Udio i promjena publike/pona{anje korisnika Tabela 3. Udio pra}enja slovenskih TV-kanala Cilj 10 godina + Varijabilno Rang % Udio % kanal\godina 2004. 2005. 2006. 2004. 2005. 2006. Slovenija 1 (javna) 3,17 3,10 2,90 25,69 25,24 22,94 Slovenija 2 (javna) 1,29 1,08 1,13 10,47 8,81 8,95 TV 3 0,23 0,25 0,28 1,89 2,02 2,18 POP TV 3,37 3,33 3,59 27,34 27,11 28,41 Kanal A 0,96 1,03 1,12 7,81 8,36 8,88 Drugi 3,30 3,49 3,62 26,80 28,46 28,67 Izvor: Media Services AGB Nielsen Research Oba kanala javnog RTV servisa su jo{ uvijek relativno visoko rangirana, posebno u pore enju s nekim zemljama Srednje i Isto~ne Evrope, u kojima su zabiljeène znatno niè pozicije. Me utim, dugoro~an pad pozicije TV Slovenije jasno je vidljiv. Sve 50 22 L. J. Ku~i}, "Neznanke digitalne televizije" ("Nepoznanice digitalne televizije"), Media Watch, maj 2006. Vidjeti http://mediawatch.mirovni-institut.si/bilten/seznam/26/it/ (25. juli 2007) (U daljem tekstu L. J. Ku~i}, "Neznanke"). 23 Ministarstvo ekonomije, Strategija Republike Slovenije o prijelazu s analogne na digitalnu radiodifuziju, usvojena na sjednici Vlade Slovenije 15. februara 2006; vidjeti http://ec.europa.eu/ information_society/policy/ecomm/doc/todays_framework/digital_broadcasting/switchover/si_swit chover_plan_en.pdf (28. juni 2007) (u daljem tekstu Ministarstvo ekonomije, Strategija za prijelaz).

ve}a segmentacija i fragmentacija javnosti tako er su prisutni i RTV SLO ih priznaje i ~ak se navodi u online prezentaciji: "Gledatelji su vi{e segmentirani iz godine u godinu u pogledu njihovih interesovanja, ìvotnog stila i navika gledanja, tako da poku{avamo ponuditi naj{iri mogu}i spektar emisija kako bismo udovoljili zahtjevima ve}ine". 24 Joè Moìna, direktor programa TV Slovenije (klju~na pozicija na Televiziji Slovenije u pogledu programskih odluka i na RTV SLO je odmah iza generalnog direktora), obja{njava: "Generalno, postoji novi trend gledanja televizije u Sloveniji. Ljudi provode vi{e vremena gledaju}i televiziju svakodnevno, iako se tu radi o istim ljudima, a ne o novim gledateljima. Postotak gledatelja komercijalnih i stranih programa je u porastu. Mo`da nema dovoljno zanimljivog sadràja u emisijama koje nudi RTV." 25 Ovo je o~igledno u nekim segmentima; to su gledatelji s visokim stepenom obrazovanja i mla i od 29 godina. Tabela 4. Dnevni doseg medija* i duìna kori{tenja** 26 MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI 2000 2005/2006 doseg u min./ dnevno doseg u min./ dnevno [tampani mediji 92 % / 89 % / Radio 84 % / 63 % 180 TV 69 % 168 64 % 177 Video/DVD / / / / Internet 9 % / 40 % 15 Kompjuterske igre / / / / * Koliko, procentualno, ljudi koristi dati medij u toku jednog prosje~nog dana ** Koliko minuta dnevno prosje~an gra anin koristi dati medij Izvori: Media Services AGB istraìvanje 2000, 2005. i 2006, Ljubljana, 2000, 2005, 2006. Mediana Media istraìvanje 2000. i 2006, Ljubljana, 2000, 2006. 24 Vidjeti http://www.rtvslo.si/files/razno/rtv_brosura_english_pop.pdf (14. august 2007). 25 Pisani intervju s Joòm Moìnom, direktorom programa TV SLO, Ljubljana, 13. juli 2007. 26 Neka polja u tabeli su ostala prazna jer podaci nisu na raspolaganju, s obzirom na to da nije sprovedeno istrazivanje na ovu temu. 51

Marko MILOSAVLJEVI^ Iako nije zabiljeèn pad u duìni vremena koje se provodi u gledanju televizije, jasno je da internet, e-mail, mp3, downloading, file sharing i druge online aktivnosti i/ili aktivnosti preko mobilnog telefona postaju sve popularnije, posebno me u mla om populacijom. Prema istraìvanju koje je naru~ila Agencija za po{te i elektronske komunikacije, one dovode do sve ve}e individualizacije konzumiranja medija. Televizija je najpopularnija u zapadnim dijelovima Slovenije, zbog privla~nosti stranih kanala, posebno talijanskih, dok gledatelji smatraju lokalnu televiziju u Sloveniji sasvim irelevantnom. 27 Drugo istraìvanje koje je nedavno provedeno pokazalo je da oni koji koriste internet i e-mail - koriste ih vi{e nego prije: oni koji su koristili internet i e-mail u prvoj polivini 2007. godine koristili su ih u trajanju od 52, odnosno 27 minuta dnevno, dok su ih koristili svega 39, odnosno 20 minuta prije godinu dana. 28 Programski ànr generalno, kao i programski ànr javne RTV koji su gledatelji ocijenili najvi{om ocjenom su vijesti i aktuelnosti. One su i me u najgledanijim emisijama RTV SLO i glavnih komercijalnih kanala, Pop TV i Kanala A. Komercijalni kanali nisu obavezni emitirati vijesti i aktuelne doga aje, s obzirom na to da Zakon o masovnim medijima iz 1994. i 2001. godine, koji je izmijenjen 2006. godine, ne sadrì takve odredbe. Me utim, za direktore i urednike novoosnovane Pop TV 1995. godine ~inilo se toliko relevantnim (da stvore imid` ozbiljnog i odgovornog televizijskog kanala) da su odlu~ili uvesti informativni program od samog po~etka i od tada redovno emitiraju dnevne vijesti, sedmi~ne emisije o aktuelnim doga ajima i intervjue. Vijesti i aktuelni doga aji nalaze se me u najgledanijim emisijama RTV SLO (zajedno sa sportskim i zabavnim programom). 29 52 27 GfK Gral-Iteo, An analysis of opportunities for radio and television channels in Slovenia (in Slovene), (Analiza mogu}nosti za radio i televizijske kanale u Sloveniji) mart 2007. Vidjeti http://www.apek.si/sl/datoteke/file/2007/sporocila za javnost/apek,_priloznosti_za_razvoj_rtv_ programov_-_porocilo,_marec_2007.pdf (20. august 2007). 28 Istraìvanje koje je provela kompanija Valicon, juli 2007. 29 M. Milosavljevi}, "Daj ljudstvu to, kar ho~e - POPtv" ("Dajte ljudima ono {to èle - POPtv"), Delo - subotnji dodatak, 23. decembar 1995, str. 37.

4. Regulatorni okvir i dr`avna politika MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Glavna regulatorna tijela u oblasti radiodifuzije su Ministarstvo kulture (uklju~uju}i i inspektora za medije), Agencija za po{te i elektronske komunikacije (APEK) i Vije}e za radiodifuziju (SRDF). Najva`niji zadaci APEK-a odnose se na osiguranje primjene Zakona o elektronskim komunikacijama i pra}enje po{tivanja programskih ograni~enja od strane radio i televizijskih stanica, prema Zakonu o masovnim medijima. Vije}e za radiodifuziju 30 je nezavisno tijelo koje, izme u ostalog, prati po{tivanje obaveza iz licenci. Ministarstvo kulture nadgleda primjenu Zakona o masovnim medijima i priprema zakone kojima se regulira javni RTV servis i komercijalni mediji. Inspektor za medije pri Ministarstvu istra`uje povrede zakona na vlastitu inicijativu ili po pritu`bama javnosti. U me uvremenu, prema Zakonu o RTV Slovenije (ZRTVS) iz 2005. godine, Radio-televizijom Slovenije rukovodi njeno Vije}e za program, dok njene finansijske 30 Emitiranje komercijalnih televizija je regulirano Zakonom o masovnim medijima, koji je usvojen 2005. godine i izmijenjen 2006. godine, i Zakonom o elektronskim komunikacijama, koji je donesen 2004. godine. Zakonom o masovnim medijima su regulirani svi mediji, a s tim da se drugo poglavlje konkretno odnosi na radiodifuziju, uklju~uju}i i javni RTV servis - koji je precizinije reguliran Zakonom o RTV Slovenije iz 1994. godine, a koji je izmijenjen 2001. i 2005. godine. Zakon o RTV Slovenije je donesen 1994. (Slu`beni glasnik, 8. april 1994). Zakon je zatim izmijenjen nekoliko puta: Slu`beni glasnik br. 18/1994, 29/1994, 73/1994, 88/1999, 90/1999, 102/1999, 113/2000, 35/2001, 79/2001, 54/2005, 96/2005) Zakon o RTV Slovenije - Zakon o Radio-televiziji Slovenije, Slu`beni glasnik br. 18/1994-29/1994, 73/1994, 88/1999, 90/1999, 102/1999, 113/2000, 35/2001, 79/2001, 54/2005, 96/2005). (u daljem tekstu Zakon o RTV Slovenije iz 2005). Vidjeti http://zakonodaja.gov.si/rpsi/r01/predpis_zako4461.html (na engleskom http://www.rtvslo.si/files/rtv_slovenija/zrtvs_1.pdf) (9. juli 2007). Vidjeti http://www.rtvslo.si/files/rtv_slovenija/zrtvs_1.pdf. (9. juli 2007). Zakon o masovnim medijima (Zakon o spremembah in dopolnitvah zakona o medijih (Ur.l. RS, {t. 60/2006). Vidjeti http://www.srdf.si/eng/main23.html (20. juli 2007). 53

Marko MILOSAVLJEVI^ operacije kontrolira Nadzorni odbor. Kablovske i satelitske televizije su regulirane posebnom procedurom. 31 Osnovno regulatorno tijelo za online medije je APEK, koji je nadleàn za primjenu Zakona o elektronskim komunikacijama iz 2001. godine, koji je izmijenjen 2007. godine. Misija APEK-a odnosi se na reguliranje trì{ta elektronskih komunikacija kako bi se osigurala konkurentnost, a kroz nju visokokvalitetne, moderne i finansijski pristupa~ne usluge. Me utim, online mediji su uglavnom deregulirani - ovo se odnosi na pitanje u vezi s prijelazom s postoje}ih regulatornih okvira na budu}i efikasan, ujedinjen reìm koji }e se odnositi na {ire komunikacijske i informacijske industrije. 32 APEK je nezavisno tijelo uspostavljeno u julu 2001. godine prema Zakonu o telekomunikacijama iz 2001. godine. 33 Rad APEK-a nadgleda Vlada, koja odobrava godi{nji finansijski plan i plan rada, kao i godi{nje izvje{taje APEK-a. S obzirom na to da Vlada imenuje i razrje{ava direktora APEK-a, uloga i utjecaj politike i Vlade nad formalno nezavisnim tijelom veoma su bitni. APEK prati programe televizijskih kanala u skladu s dvogodi{njim planom, koji dostavlja Vije}u za radiodifuziju. Me utim, 2003. i 2004. godine APEK je pratio jedino TV-kanale koji "pokrivaju glavni dio Slovenije". To se odnosilo na tri kanala RTV Slovenije i tri komercijalna kanala: Pop TV, Kanal A i Prva TV. To je, tako er, zna~ilo da nijedan drugi TV-kanal (32 komercijalna i jedan javni) nisu bili pra}eni 2003. i 2004. godine. Iako nedostatak kadra i tehni~kih kapaciteta moè objasniti nepostojanje funkcije pra}enja i regulatorne kontrole, ~injenica da je pra}eno svega {est TV-kanala od 39 u tom periodu ostavila je {irok prostor za povrede propisa. 54 31 Ministarstvo ekonomije Republike Slovenije, "Procedura izdavanja licenci za radio-televiziju kada funkcija nije povezana s kori{tenjem frekvencija", Slu`beni glasnik od 10. marta 2003. 32 P. Iosifidis, "Digital convergence: Challenges for European Regulation" (Digitalna konvergencija: izazovi za evropsku regulativu), Javnost 9 (2002), 3, str. 27-48. 33 Zakon o telekomunikacijama, Slu`beni glasnik br. 30/2001.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Situacija se mijenjala do 2006. godine, kada je APEK proveo 13 nadzora 34 nad svim kanalima u kojima je APEK provjeravao po{tivanje odredbi o o~uvanju statusa programa od posebnog zna~aja. Osim toga, nadzorom su obuhva}eni i jedan kanal RTV Slovenije i jedan kanal bez statusa programa od posebnog zna~aja. 35 Svakako, ovo tako er zna~i da nadzor nije bio izvr{en nad ve}inom slovenskih televizija kako bi se provjerilo da li u svom radu i programu po{tuju Zakon o masovnim medijima. Savremeni slovenski regulatorni okvir za televiziju je u kontekstu digitalne ere nekompletan. Ovo se, tako er, odrazilo i na izvje{taje Evropske platforme regulatornih organa (EPRA), kojima je Slovenija klasificirana u grupu "sljedbenika", koja se sastoji od zemalja koje jo{ uvijek nisu uspostavile regulatorni okvir za pokretanje digitalne terestrijalne televizije. 36 (Slovenija je u drugim klasifikacijama obi~no svrstana u "drugu" grupu; naprimjer, u tabeli klasa za prijelaz s analogne terestrijalne televizije na digitalnu u zemljama ~lanicama, u pripremi Evropske komisije, Slovenija je svrstana u drugu ili zadnju grupu B). 37 Dosad je usvojena jedino Strategija Republike Slovenije za prijelaz s analogne na digitalnu radiodifuziju (u daljem tekstu: Strategija). Ministarstvo ekonomije je u julu 2007. godine izradilo Nacrt zakona o digitalnoj radiodifuziji, me utim, u vrijeme izrade ovog referata jo{ nije bila po~ela parlamentarna debata. Vije}e za radiodifuziju je u svom izvje{taju za 2001-2002. godinu pozvalo na utvr ivanje strategije za radio i televizijske kanale, kako bi se pojasnilo koliko je kanala, ustvari, potrebno u Sloveniji da bi se udovoljilo potrebama javnosti za informacijama, obrazovanjem i kulturom, s obzirom na to da su televizijske i radio 34 APEK, Godi{nji izvje{taj za 2004, str. 40. Vidjeti http://www.apek.si/en/datoteke/file/anglesko/annual_report_2005.pdf (3. juli 2007). 35 APEK, Godi{nji izvje{taj za 2006, str. 82. 36 Radna grupa za digitalnu zemaljsku televiziju u EPRA zemljama, u koordinaciji AGCOM-a (Italija), EPRA - Kona~an izvje{taj, Rim, 2004. 37 Ministarstvo ekonomije, Strategija za prijelaz. 55

Marko MILOSAVLJEVI^ frekvencije gotovo iscrpljene. 38 Vije}e je u izvje{taju pretpostavilo da }e za dvije ili tri godine biti, prakti~no, nemogu}e na}i nove frekvencije za analognu radiodifuziju, {to se ubrzo pokazalo ta~nim. (Ovo je priznato i u Strategiji, u kojoj se kaè: "Osnova za pokretanje i tranziciju na digitalnu radiodifuziju je raspoloìvost prostora frekvencija. On se ve} uveliko koristi za analognu radiodifuziju tako da Republika Slovenija /APEK/ ima svega nekoliko analognih kanala na raspolaganju"). 39 Da bi rije{ilo ovu situaciju, Vije}e je predloìlo da Slovenija pre e na digitalnu tehnologiju. Biv{e Ministarstvo informativnog dru{tva (MID) ovla{teno je da pripremi strategiju. Me utim, MID je nije izradio. Pavel Gantar, biv{i ministar za informativno dru{tvo, izjavio je da ministarstvo ima druge bitnije zadatke, koji se posebno odnose na pripremu strategije za {iroki pojas. Slovenija je postala jedna od zadnjih evropskih zemalja bez strategije o prijelazu na digitalni sistem. 40 Kada je nova vlada preuzela vlast u decembru 2004. godine, odlu~ila je da MID vi{e nije potreban, s obzirom na to da je Ministarstvo obavilo ve}inu zadataka, i da ono ubudu}e moè funkcionirati kao sektor Ministarstva ekonomije. U Direkciji za elektronske komunikacije pri Ministarstvu ekonomije pripremljena je Strategija Republike Slovenije za prijelaz s analogne na digitalnu radiodifuziju (u daljem tekstu: Strategija), nakon {to je imenovan brojan projektni tim. Strategiju je prihvatila Vlada u februaru 2006. godine. 41 56 38 Vije}e za radiodifuziju, Letno poro~ilo 2001/2002, (Godi{nji izvje{taj 2001/2002). Ljubljana, 2002. 39 Ministarstvo ekonomije, Strategija za prijelaz. 40 L. J. Ku~i}, "Neznanke". 41 Projektni tim je imenovan u martu 2005. godine i u njegovom sastavu su bili predstavnici Ministarstva ekonomije, Agencije za po{te i elektronske komunikacije, Vije}a za radiodifuziju, Vije}a za elektronske komunikacije, Komore za privredu i industriju Slovenije, Udruènja {tampanih i drugih medija, Udruènja informacione tehnologije i telekomunikacija, Udruènja elektri~ne industrije, elektrotehni~kih fakulteta u Ljubljani i Mariboru i Ekonomskog fakulteta. U maju 2005. godine su im se pridruìli predstavnici Ministarstva za visoko obrazovanje, nauku i tehnologiju, Ministarstvo kulture, RTV Slovenije - oda{ilja~i i komunikacije, Sistem TV d.o.o., Zavoda za telekomunikacije i Pro Plus d.o.o.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Tabela 5. Klju~ni dokumenti (odobreni i o~ekivani) relevantni za digitalizaciju 42 Godina Institucija Dokument Autor Status 2002. Ministarstvo Strategija za Nema Nije pripremljena. Ministarstvo informativnog digitalizaciju uga{eno nakon {to je nova vlada dru{tva preuzela vlast, novembar 2004. 2004. RTV Slovenije Strategija za RTV Interni odjeli Usvojena na Vije}u RTV SLO, Slovenije, RTV Slovenije, me utim, postala je manje 2004-2010. vanjski konsultanti relevantna nakon izmjene Zakona o RTV SLO i promjene uprave i Vije}a za program. 2005. Direkcija za Strategija republike Direkcija za Usvojena na sjednici Vlade u elektronske Slovenije za prijelaz elektronske februaru 2006. komunikacije pri s analogne na komunikacije Ministarstvu digitalnu ekonomije radiodifuziju 2007. Ministarstvo Nacrt zakona o Dostavljen u junu 2007. godine, u ekonomije digitalnoj parlamentarnoj proceduri radiodifuziji (septembar 2007). Strategijom se predvi a uspostavljanje tri mre`e za digitalnu radiodifuziju uz istovremeno emitiranje preko analogne i digitalne tehnologije, a zatim postepeno isklju~ivanje analognih prijenosnika i osloba anje frekvencija za prilago avanje sljede}ih multipleksa. Rok za kompletan prijelaz je po~etak 2012. godine. Strategijom je predvi eno ukupno osam TV-multipleksa za Sloveniju, koji }e osiguravati najmanje 32 kanala. Strategija je osnova za izradu Zakona o digitalnoj radiodifuziji, koji je u proceduri i bit }e, eventualno, izmijenjen. Svi dr`avni i regionalni kanali javne RTV Slovenije }e, prema o~ekivanjima, biti postavljeni na prvi multipleks MPN-A. Me utim, u augustu 2007. godine je Agencija za po{te i elektronske komunikacije (APEK) objavila javni poziv za tri dodatna kanala 42 Zakon o RTV Slovenije i Strategija za RTV Slovenije za period 2004-2010. nisu obuhva}eni jer se njima ne regulira digitalizacija. 57

Marko MILOSAVLJEVI^ u prvom multipleksu u kome RTV Slovenije ve} vr{i emitiranje na svoja dva nacionalna kanala. Nije bilo javnog tendera za kanale na prvom multipleksu, jer tada jo{ uvijek nije bilo zakona, ali APEK èli ubrzati proces digitalizacije kroz uvo enje komercijalnih kanala. U oktobru 2007. godine APEK je objavio da je ve} izabrao Pop TV, Kanal A i TV 3. 43 To su, tako er, tri najve}a komercijalna kanala koja bi mogla pomo}i u promoviranju digitalizacije i pove}ati penetraciju digitalne opreme. Istovremeno, to zna~i da prvi multipleks moè biti vrlo brzo u potpunosti zauzet i jo{ treba vidjeti da li }e RTV Slovenije kasnije dobiti dodatne kanale. U jesen 2007. godine planirano je objavljivanje javnog tendera za drugi multipleks. 44 Drugi multipleks MPN-B }e obuhvatati kanale koji ispunjavaju kriterije definirane na osnovu javnog tendera. Uveden je kriterij tipa programa A. Tre}i multipleks MPN-C }e obuhvatati kanale i sve davatelje usluga koji ispunjavaju uspostavljene kriterije na osnovu javnog tendera. APEK je izradio vi{e verzija mogu}e realizacije digitalnih mreà. S tim verzijama }e biti mogu}e osigurati da ve}ina slovenskog stanovni{tva bude pokrivena s dva multipleksa, dok }e tre}i ili ~etvrti multipleks uglavnom pokrivati ve}e urbane centre. 45 Paralelno s DVB-T sistemom, DVB-H sistem }e, prema Strategiji, tako er biti uveden za mobilni prijem digitalne zemaljske televizije na mobilnim aparatima. Mobilni aparati koji mogu primati DVB-H su trenutno relativno skupi (zbog ograni~ene ponude). Me utim, prema Strategiji, o~ekuje se pad cijena i brz razvoj trì{ta, {to }e omogu}iti ve}i broj novih metoda za osiguranje sadràja i interaktivno uklju~ivanje korisnika. Mobilni operateri bi, stoga, mogli ubrzo pruàti digitalnu televiziju. 58 43 M. Ropret, "APEK bi rad pospe{il digitalno oddajanje" ("APEK bi èlio ubrzati digitalno emitiranje"), Delo, 14. august 2007, str. 14. 44 B. ^., "Jeseni bo APEK objavil razpis za drugi multipleks" (Najesen APEK objavljuje natje~aj za drugi multipleks), Finance, 16. august 2007, str. 8. 45 APEK, Godi{nji izvje{taj za 2006, str. 23.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Prva upozorenja u vezi s relevantnom regulativom digitalizacije su objavljena ve} 2000. godine. "Nepostojanje regulative u vezi sa slovenskom privatnom radiodifuzijom pokazuje da je regulativa jedina opcija ukoliko èlimo dru{tvu pruìti barem dio raznolikosti sadràja i izvora." Situacija u slovenskoj radiodifuziji u to vrijeme je pokazala da "pove}anje broja kanala automatski ne zna~i i pove}anje sadràja i izvora" i da "ne postoji pravi, interni pluralizam, pluralizam sadràja, izvora i raznih pristupa. I ne postoji razlog zbog kojeg bi se trebalo vjerovati da }e digitalizacija donijeti kraj tome." (Milosavljevi}, Ba{i}-Hrvatin, 2000, str. 255) 46 Autori Strategije priznaju zna~aj {ireg konsenzusa, ili kako su to naveli u Strategiji: "Zbog kompleksnosti procedure i prisutnosti raznih aktera u prijelazu s analogne na digitalnu radiodifuziju i zbog efekta digitalne radiodifuzije na svakodnevni ìvot gra ana, potreban je {iri politi~ki, ekonomski, javni i privatni konsenzus." 47 Ministarstvo ekonomije, koje je bilo zaduèno za pripremu Strategije i kasnije i Nacrta zakona o digitalnoj radiodifuziji, pozvalo je veliki broj institucija i aktera na saradnju na pripremi tih dokumenata. Ali mnoge reakcije i prijedlozi su ignorirani i na kraju odbijeni, me u njima i reakcija RTV Slovenije ~ije su sugestije u potpunosti ignorirane. 48 Stoga je te{ko re}i da je konsenzus uistinu postignut. U toku pripreme Strategije, drugi ~lanovi projektnog tima su na sastancima isticali velike probleme. Leopold Gregora~, iz Instituta za telekomunikacije, rekao je da je predloèni izbor vezan za raspored kanala po multipleksima preuranjen zato {to se prvo o tome treba izjasniti Vije}e za radiodifuziju, zajedno s Parlamentom. Tako er je rekao da RTV Slovenije 46 M. Milosavljevi} i S. Ba{i}-Hrvatin, "Who will control the controllers?" (Ko }e kontrolirati kontrolore?), kod: T. Lees, S. Ralph, J. Brown (eds.). Is regulation still an option in a digital universe?, (Current Debates in Broadcasting, No. 9) (Je li regulativa jo{ uvijek opcija u digitalnom svijetu?) (Teku}e debate o radiodifuziji). Luton: University of Luton Press, 2000, str. 253-257. 47 Ministarstvo ekonomije, Strategija za prijenos. 48 Prema intervjuu koji je dao Zvezdan Marti}, glavni i odgovorni urednik Multimedijalnog centra RTV Slovenije i predstavnika RTV Slovenije u projektnom timu, Ljubljana, 21. juni 2007. 59

Marko MILOSAVLJEVI^ ne moè to prihvatiti i da }e omogu}iti svim programima da koriste svoju infrastrukturu. Sandra Ba{i}-Hrvatin, biv{a predsjednica Vije}a za radiodifuziju, izjavila je da prijelaz s trenutnog "analognog svijeta" (broj i vrsta programa) na digitalnu radiodifuznu tehniku ne bi bio pravo rje{enje, a da bi tranzicija bila uspje{na, "trebamo podsticati nove programe i usluge. Tako er trebamo definirati kriterije i uvjete za dodjelu programskih kanala na multiplekse." 49 Kasnije su utvr eni kriteriji za stjecanje prava na digitalnu televiziju, kao osnova za javni tender: 50 - diverzitet programa koji se nudi u smislu ànra i teme, - udio doma}e produkcije, - koli~ina produkcije slovenskih audiovizuelnih radova, - trajanje (obim) programske usluge, - adekvatno izbalansirano izvje{tavanje u dnevnim informativnim emisijama 51. Prilikom selekcije programske usluge, sljede}em se daje prioritet: 52 - programske usluge koje se ve} emitiraju putem analogne radiodifuzije, 60 49 Forum za digitalizacijo, Zapisnik sre~anja. Vidjeti http://www.mg.gov.si/si/delovna_podrocja/ elektronske_komunikacije_in_posta/radiodifuzija/forum_za_digitalno_radiodifuzijo_v_sloveniji/ (27. juli 2007). 50 Zakon o masovnim medijima, ^lan 104a. Vidjeti http://www.srdf.si/eng/main23.html (9. juli 2007). 51 Nije jasno za{to je uveden ovaj kriterij kao {to nije jasno kako Vije}e za radiodifuziju (SRDF), koje je zaduèno za pra}enje po{tivanja tog kriterija, moè izmjeriti "balans" u izvje{tavanju. Predsjednik Vije}a, koji je izjavio da Vije}e ne planira vr{iti kontrolu niti mjerenje, potvrdio je da je takva odredba besmislena. Kako Vije}e nema metodologiju niti instrumente za balansiranje, ovaj koncept moè biti samo izgovor bilo kojoj vladi za davanje finansijske podr{ke ili frekvencija "svojim" medijima. U principu, balansirano izvje{tavanje bi se trebalo braniti, ali kada je balansiranje ostavljeno Vladi ili njenim organima, onda to moè brzo prije}i u ne{to {to je pristrasno, bez ikakvog balansa. L. J. K., "Frekvence za uravnoteène' programe", Delo, 14. august 2007, str. 14. 52 Zakon o masovnim medijima, ^lan 104a.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI - frekvencije u oblasti za koju je objavljen tender, - slobodni programi (koji nisu kodirani). Predstavnici komercijalnih radio-televizija na sastancima projektnog tima nisu pokazivali entuzijazam prema digitalizaciji. Tomislav Kalan, tehni~ki direktor Pro Plusa (koji emitira kanale POP TV i Kanal A), rekao je da gledatelji ne vr{e pritisak na njih da pre u na digitalnu radiodifuziju, s obzirom na to da ne misle da bi time mnogo dobili. Ono {to je za njih bitno su tro{kovi emitiranja, koji se pokrivaju samo iz TV-ogla{avanja. Oni zasad ne vide direktnu vezu, s tim {to su, ina~e, za digitalnu radiodifuziju, ako }e im ona smanjiti tro{kove. Kalan je, tako er, naglasio zna~aj kontrolirane konkurencije me u operaterima, s obzirom na to da se ne bi trebalo dopustiti da pove}a tro{kove. Nacrt zakona i Strategija su isprovocirali nekoliko pitanja i kritike. Postavlja se pitanje za{to je potreban poseban zakon i za{to digitalna radiodifuzija nije regulirana Zakonom o medijima. 53 Ministar ekonomije Andrej Vizjak je priznao da sve - a posebno dodjela i upravljanje multipleksima - moè biti regulirano i Zakonom o elektronskim komunikacijama ili Zakonom o medijima. "Me utim, s posebnim zakonom uradili smo to na jasniji, transparentniji i jednostavniji na~in", ustvrdio je. 54 âk va`nije kritike na Nacrt zakona kaù da je on previ{e tehni~ki, a da nije uzeto u obzir da je radiodifuzija bitno kulturolo{ko pitanje i da se o programima, novim uslugama i sadràju op}enito treba voditi ra~una, s obzirom na to da su to delikatna a ne samo puka tehni~ka ili ekonomska pitanja. 55 53 Isto pitanje je postavila i S. Ba{i}-Hrvatin, "V Sloveniji brez javne razprave o novi medijski direktivi" ("U Sloveniji nema javne debate o novoj direktivi EU-a za medije"), Medijska preà, br. 28, maj 2007, str. 21. (u daljem tekstu S. Ba{i}-Hrvatin, "V Sloveniji"). 54 M. Ropret, "Digitalna televizija bliè, a {e na ~akanju" ("Digitalna televizija bliè, ali jo{ uvijek na ~ekanju"), Delo, 5. juni 2007, str. 3. 55 O Strategiji: L. J. Ku~i}, "Neznanke", O nacrtu zakona: S. Ba{i}-Hrvatin, "V Sloveniji". 61

Marko MILOSAVLJEVI^ Ovaj tehni~ki i ekonomski pristup potvr uje ~injenica da je Nacrt zakona uradilo Ministarstvo ekonomije, a ne Ministarstvo kulture, kao {to je to bio slu~aj sa Zakonom o medijima i Zakonom o RTV Slovenije. Me utim, za razliku od mnogih evropskih zemalja, nije bilo borbe izme u Ministarstva kulture, kao glavnog regulatornog tijela za radiodifuziju, i Ministarstva ekonomije, kao glavnog regulatornog tijela za oblast telekomunikacija. Ministarstvo kulture ~ak nije bilo zastupljeno na javnim debatama projektnog tima koji je imenovan sa zadatkom da pripremi Strategiju, niti su postavljali pitanja niti su davali sugestije u vezi sa Strategijom i tekstom Nacrta zakona. Kao da je èljela potvrditi ovaj tehni~ki pristup, RTV Slovenije je bila predstavljena na debatama. Ali su njeni predstavnici do{li ispred tehni~kog osoblja i multimedija, dok direktori javne televizije i radija, iako su to klju~ne osobe, zaduène za programe i sadràj, nisu bili prisutni na debatama. Dvije klju~ne osobe zaduène za pripremu Strategije, obje iz Ministarstva ekonomije, 56 ~ak su i{le dotle da su izjavile da pitanja koja se odnose na program i sadràj ne spadaju u domen prijelaza na digitalnu radiodifuziju. To pokazuje nerazumijevanje {irine promjena koje }e se desiti zbog digitalizacije. Nerazumijevanje su pokazale klju~ne osobe zaduène za klju~ne vladine dokumente i propise. Naime, ta vrsta tehni~kog redukcionizma u potpunosti ignorira na~in na koji raspored i definicije date u propisima (koje su ~esto nejasne: "inovativne usluge", naprimjer, kao {to je to definirano u Nacrtu zakona o digitalnoj radiodifuziji) 57 utje~u na sadràj koji }e - ili, pak, ne}e - biti dostupan javnosti. To, tako er, utje~e i na 62 56 Smiljan Meki~ar i Matja` Jan{a. Jan{a je direktor Direkcije za elektronske komunikacije pri Ministarstvu ekonomije. 57 Nacrt zakona o digitalnoj radiodifuziji - Zakon o digitalni radiodifuziji. Vidjeti http://www.mg.gov.si/ fileadmin/mg.gov.si/pageuploads/dek/ostalo/predhodne_javne_obravnave/k.ticar_- _ZAKON_O_DIGITALNI_RADIODIFUZIJI_-_predlog_za_javno_obravnavo_-_12.02.2007.pdf (24. juli 2007).

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI uvjete pod kojima }e biti na raspolaganju. Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope je upozorila da nema garancija za kvalitet i nezavisnost koju nudi digitalizacija i da }e to biti slobodno emitiranje, s univerzalnim prijemom i konstantno. 58 Stoga, bitni aspekti propisa koji se odnose na sadràj i pristup (posebno njihovu univerzalnost) trebaju se inkorporirati u propis o digitalnoj radiodifuziji. Tehni~ki redukcionizam koji je evidentan u slu~aju Slovenije treba se izbjegavati. U protekloj godini je RTV Slovenije bila, u su{tini, jedina institucija koja je upozoravala na to da dràva jo{ uvijek nije donijela odluku o digitalizaciji oda{ilja~a niti se dovoljno uklju~ila u procese Evropske unije. 59 RTV Slovenije je vr{ila testiranje koriste}i signal digitalne zemaljske mreè ve} od 2001. godine kako bi izmjerila i provjerila prostor pokrivenosti. Me utim, kako su svi postupci prelaska na digitalnu radiodifuziju po~eli kasno, RTV Slovenije je dobila svoje prve dekrete za DVB-T tek krajem 2006. godine, kada je regulatorna agencija - Agencija za po{te i elektronske komunikacije (APEK), izdala dekrete za DVB-T RTV Slovenije za emitiranje svoja dva nacionalna televizijska kanala. 60 Prema tim dekretima, pokrivenost slovenskog stanovni{tva DVB-T tehnologijom bila je 36,7 posto. 61 Do marta 2008. godine pokrivenost bi trebala porasti na 75 posto. 58 Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope, Explanatory Memorandum to Report on Public Service Broadcasting, (Eksplanatorni memorandum o izvje{tavanju o emitiranju javnog servisa), 12. januar 2004. Vidjeti http://www.assembly.coe.int/main.asp?link=/documents%2fworkingdocs% 2Fdoc04%2FEDOC10029.htm (16. juli 2007) (u daljem tekstu: Eksplanatorni memorandum Vije}a Evrope). 59 RTV Slovenije, Strategija za RTV Slovenije za period 2004-2010, Ljubljana, 2004. (u daljem tekstu: RTV Slovenije, Strategija). 60 TV SLO 1 uglavnom je orijentirana na vijesti, aktuelnosti, dje~iji program, zabavni program u udarnim terminima i filmove. TV SLO 2 uglavnom emitira sportski, dokumentarni i umjetni~ki program. 61 APEK, "Godi{nji izvje{taj za 2006.", str. 23. 63

Marko MILOSAVLJEVI^ Prema Strategiji za RTV Slovenije za period 2004-2010. godine, 62 od 2004. godine javna RTV Slovenije treba pruàti dodatne specijalizirane digitane televizijske i radio kanale informativnog, parlamentarnog, obrazovnog, sportskog i arhivskog karaktera te prekograni~nu televiziju za emisije za manjine, koriste}i satelitsku radiodifuziju. Jedan od najbitnijih zadataka javnog RTV servisa, prema Strategiji za RTV Slovenije, jeste digitalizacija arhive. Trenutno je RTV Slovenije obavezna arhivirati vlastitu radio i televizijsku produkciju, s tim da preferira da dràva preuzme dio tereta arhiviranja. Multimedijske (posebno web) aktivnosti su, generalno, bitan dio Strategije za RTV Slovenije za period 2004-2010. godine, i zvani~no je takav i ostao do danas, ali digitalizacija nije u sredi{tu Strategije. Na zvani~nom web portalu RTV Slovenije stoji: "Budu}a ekspanzija RTV Slovenije vidi se u Multimedijskom centru". 63 Me utim, vrlo malo se spominju digitalne tehnologije u novom Zakonu o RTV Slovenije iz 2005. godine (ZRTVS), 64 koji je usvojen nakon {to je usvojena Strategije za RTV Slovenije za period 2004-2010. godina. Javni RTV servis Slovenije ima osnovu za digitalni prijenos u ^lanu 13. Zakona o RTVS i mora osigurati digitalni prijenos programa RTV Slovenije prema ^lanu 3. te pokrivenost teritorije Slovenije prema ^lanu 8. istog zakona, kao javni RTV servis, on mora aktivno i kreativno doprinositi javnom informisanju i uvo enju digitalizacije u 64 62 Taj opseàn dokument je pripremilo rukovodstvo RTV Slovenije. Konsultacije su obavljene s nekoliko vanjskih eksperata. Dokument je usvojilo Vije}e RTV Slovenije. Rukovodstvo i zakon o RTV-u su ubrzo promijenjeni. Ta Strategija ostala je zvani~an dokument, s tim da su neki njeni dijelovi uklju~eni i u plan ulaganja i razvoj za period 2008-2010. Me utim, dokument nema veliki utjecaj na budu}i razvoj RTV Slovenije, onako kako je to prvobitno bilo planirano. 63 Vidjeti http://www.rtvslo.si/files/razno/rtv_brosura_english_pop.pdf ( 28. maj 2007). 64 Zakon o Radioteleviziji Slovenija (Ur.l. RS, {t. 96/05 - ZRTVS-1). Vidjeti http://zakonodaja.gov.si/rpsi/r01/predpis_zako4461.html (na engleskom na http://www.rtvslo.si/files/rtv_slovenija/zrtvs_1.pdf) (15. juni 2007).

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Republici Sloveniji. ^lanom 7. je tako er definirano da RTV Slovenije mora {iriti svoje programe i primjenjivati nove tehnologije (internet, digitalni radioprijenos, satelit) i osigurati distribuciju programa {to ve}em broju ljudi. Iako ove odredbe zvu~e sasvim op}enito, one pruàju mogu}nost daljeg razvoja javnog RTV servisa Slovenije. U nekim drugim zemljama ~lanicama EU-a (naprimjer, Njema~ka), komercijalne radio-televizije dovode u pitanje mogu}nost javnog RTV servisa da se pro{iri na nova podru~ja i nove usluge. One nastoje smanjiti iznos naknade za licencu, poo{triti poreska rje{enja i blokirati internet aktivnosti javnih RTV servisa. Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope je upozorila da kao rezultat nastojanja privatnog sektora, vi{e nije jasno da li se javnom RTV servisu treba vi{e omogu}iti da se mijenja i razvija izvan dometa svojih tradicionalnih tehnologija i programskih profila i na~ina na koji program pruà javnosti. 65 Me utim, slovenski zakon o javnoj RTV ne samo da RTV Slovenije omogu}ava da razvija online aktivnosti nego to izri~ito zahtijeva. Ovo }e se pokazati izuzetno va`nim ubudu}e, kada }e predvi eni porast ogla{avanja te drugih prihoda online medija najvjerovatnije izazvati pad prihoda tradicionalnih radio-televizija (i drugih medija). Istovremeno, to bi moglo pruìti {ansu da se na drugi na~in do e do {to {ire javnosti (uklju~uju}i i mlade koji sve manje prate javni RTV servis), a da se pri tome ponudi dodatni izvor prihoda. 66 S druge strane, u Zakonu o RTVS samo se spominje digitalizacija. Zakon se ne bavi digitalnim prijenosom. Kao {to je ve} spomenuto, RTV Slovenije je bila protiv 65 Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope, Eksplanatorni memorandum za izvje{taj o Javnom RTV servisu, 12. Januar 2004. vidjeti http://www.assembly.coe.int/main.asp?link=/documents%2f WorkingDocs%2Fdoc04%2FEDOC10029.htm (16. Juli 2007). 66 Ovo je ve} priznato u prijedlogu Strategije za RTV Slovenije za period 2004-2010, u kojoj se kaè da RTV Slovenije treba, u pogledu digitalizacije, izna}i pravi na~in na koji }e omogu}iti javnosti pristup arhivi, s obzirom na to da bi "ova vrsta pristupa mogla na kraju donijeti dodatni prihod". RTV Slovenije, Strategija. 65

Marko MILOSAVLJEVI^ koncepta koji je utvr en u Nacrtu zakona o digitalnoj radiodifuziji i prièljkivala je druga~iji pristup, kada bi ona imala bolju poziciju i ne bi trebala pruàti tehni~ku podr{ku komercijalnim medijima, ali je njena reakcija potpuno ignorirana. 67 To zna~i da je javni emiter trenutno, {to se ti~e digitalizacije, ostavljen sa lex specialis, koji se ne bavi obla{}u digitalnog prijenosa, te s Nacrtom zakona o digitalizaciji s kojim se uop}e ne slaè, s tim, ~ini se, nema ovlasti da ga zaustavi niti da ga izmijeni. 5. Program javnog servisa u digitalnom kontekstu RTV Slovenije je javna, neprofitna radio-televizijska organizacija koja obavlja djelatnosti radiodifuzije, teledifuzije i druge djelatnosti, u skladu sa Zakonom o RTV Slovenije, 68 Zakonom o masovnim medijima i Statutom RTV Slovenije. Javni RTV servis tako er vr{i produkciju TV-programa za slovenske nacionalne manjine u susjednim 66 67 Prema intervjuu koji je dao Zvezdan Marti}, {ef Multimedijalnog centra RTV Slovenije i predstavnik RTV Slovenije u projektnom timu. Intervju obavio autor, 21. juni 2007, Ljubljana. 68 Prema Zakonu o RTV Slovenije iz 2005. godine, ^lan 1., Radio-televizija Slovenije (u daljem tekstu: RTV SLO) je "javna institucija od posebnog kulturolo{kog i nacionalnog zna~aja koja pruà javnu uslugu u oblasti radio i televizijskih djelatnosti kako je to opisano u zakonu, kako bi osigurala ispunjavanje demokratskih, dru{tvenih i kulturnih potreba gra ana Republike Slovenije, Slovenaca koji ìve u inozemstvu, pripadnika slovenske nacionalne manjine u Italiji, Austriji i Ma arskoj i talijanskih i ma arskih nacionalnih zajednica u Republici Sloveniji. Radio-televizija Slovenije tako er vr{i i druge djelatnosti u skladu sa zakonom, Statutom RTV Slovenije i zakonima kojima se reguliraju mediji". ZRTVS, novembar 2005, vidjeti http://www.mk.gov.si/ fileadmin/mk.gov.si/pageuploads/min_eng/legislation/zrtvs_1.pdf (16. juli 2007).

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI zemljama, TV-programe za strano gledateljstvo i TV-programe u regionalnim centrima u Mariboru i Kopru. Postoji i satelitski prijenos za gledateljstvo {irom svijeta. Osim RTV Slovenije, tako er postoji 12 drugih lokalnih i regionalnih TV-kanala koji proizvode i emitiraju program od posebnog zna~aja i imaju obaveze javnog servisa (odredbe ~lana 4.a Zakona o masovnim medijima). Ti lokalni, regionalni ili kanali za u~enike i studente definirani su tako da su od posebnog zna~aja za zajednice i moraju osigurati lokalni i regionalni sadràj (vijesti, aktuelnosti i kultura) ili sadràj koji je namijenjen u~enicima i studentima. U skladu sa Zakonom o masovnim medijima, oni uìvaju, izme u ostalog, i povla{teni tretman kada podnose zahtjev za frekvencijama; niè cijene za autorska prava i slobodnu distribuciju kod kablovskih operatera, kada je to mogu}e. Te neprofitne kanale sufinansira dràva i svake godine se prijavljuju na javni konkurs u organizaciji Ministarstva kulture. Ministarstvo dijeli oko ~etiri miliona eura me u odabranim {tampanim, RTV i elektronskim medijima koji djeluju u javnom interesu. Me utim, ti kanali jo{ uvijek nisu pokrenuli {iroku javnu debatu bilo na dràvnom, regionalnom ili lokalnom nivou. Prema nedavnom istraìvanju koje je naru~io APEK, javnost te programe od posebnog zna~aja ne smatra posebno zna~ajnim. Ovo se, tako er, odraàva i na nizak rejting i na percepciju utjecaja. 69 Slovenske TV-stanice, i javne i komercijalne, imat }e probleme u pogledu po{tivanja obaveza koje su utvr ene u Direktivi Evropske unije o televiziji bez granica. 70 69 GfK Gral-Iteo, An analysis of opportunities for radio and television channels in Slovenia (in Slovene) (Analiza mogu}nosti za RTV kanale u Sloveniji), mart 2007. Vidjeti http://www.apek.si/sl/ datoteke/file/2007/sporocila za javnost/apek,_priloznosti_za_razvoj_rtv_programov_-_porocilo,_ marec_2007.pdf (20. august 2007). 70 "Televizija bez granica". Direktiva Vije}a od 3. oktobra 1989. o koordinaciji odre enih odredbi iz zakona, regulative ili upravnih mjera u zemljama ~lanicama u vezi s izvr{enjem TV-djelatnosti emitiranja, 89/552/EEC, OJ L 298 od 17. oktobra 1989, izmijenjena Direktivom Evropskog parlamenta iz juna 1997, 97/36/EC, OJ L 202 60 od 30. jula 1997, konsolidirani tekst na web stranici Evropske komisije: http://europa.eu.int/eur-lex/en/consleg/pdf/1989/en_1989l0552_do_001.pdf (3. maj 2007). 67

Marko MILOSAVLJEVI^ Ve} se javlja problem u vezi s ispunjenjem slovenskih kvota, 71 posebno kada se radi o doma}im audiovizuelnim programima, 72 koji su nedovoljni. Slovenija je mala zemlja i slovenski jezik se malo koristi izvan Slovenije, {to zna~i da ekonomija skale moè donijeti vrlo male prednosti. Slovenska produkcija je daleko skuplja nego {to su to emisije koje se kupuju od Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, iz Latinske Amerike i Evropske unije. Da bi se ispo{tovale kvote Evropske unije, ve}ina TV-stanica se oslanja na jeftine formate, kao {to su talk show, intervjui u studiju i muzi~ki video. Direktiva Evropske unije o televiziji bez granica je u odre enoj mjeri sadràna u ^lanu 92. Zakona o masovnim medijima, u kome su taksativno pobrojani sljede}i zahtjevi prema RTV Slovenije: - obje javne TV-stanice - SLO 1 i SLO 2 - moraju rezervirati najmanje 25 posto od svog godi{njeg vremena emitiranja za emisije iz doma}e produkcije; - javni RTV servis mora rezervirati deset posto od svog rasporeda za emisije iz nezavisne produkcije; 68 71 Prema Zakonu o masovnim medijima, 20 posto od dnevnog vremena emitiranja na komercijalnim stanicama mora biti pokriveno programima iz vlastite produkcije ili produkcije u ime stanice. Vlastite emisije u trajanju od sveoukupno najmanje 60 minuta moraju biti prikazane svake ve~eri u periodu od 18.00 do 22.00 h. Svaka TV-stanica mora nastojati da znatan dio godi{njeg vremena prijenosa bude pokriven slovenskim audiovizuelnim materijalom. Slovenski audiovizuelni program mora zauzimati najmanje dva posto godi{njeg vremena emitiranja svake TV-stanice ili emitera. Svaka televizijska stanica mora nastojati ve}inu godi{njeg vremena emitiranja programa pokriti evropskim audiovizuelnim materijalom. Svaka televizijska stanica mora nastojati udio godi{njeg vremena emitiranja pokriti programima nezavisnih producenata u omjeru od najmanje deset posto. Najmanje jedna polovina tih programa mora biti proizvedena u zadnjih pet godina. 72 APEK-ov nadzor je otkrio da veli~ina potvr enih emisija ima problema s po{tivanjem uvjeta iz Zakona o masovnim medijima. Samo je jedan televizijski program uspio zadovoljiti sve uvjete i sva ograni~enja. Agencija je utvrdila 37 povreda Zakona o masovnim medijima, uklju~uju}i i tri programa koji nisu emitirali dovoljan udio vlastite produkcije, APEK, Godi{nji izvje{taj za 2006, str. 82-83.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI - evropskoj audiovizuelnoj produkciji se mora dati ve}ina vremena emitiranja programa. 5.1 Emitiranje sadràja javnog servisa Sadràj javnog servisa se emitira preko odre enog broja kanala i putem nekoliko opcija, uklju~uju}i i zemaljsku i satelitsku radiodifuziju. Kao {to je to odre eno u ^lanu 3. Zakona o masovnim medijima, RTV Slovenije je obavezna kreirati, proizvoditi i arhivirati internet i mobilne portale. Odgovornost za primjenu ovih odredbi leì na Centru za multimedije (MMC), koji kreira i emitira multimedijske tekstualne, slikovne, audio i vizuelne sadràje za nove medije. MMC kreira teletekst, web stranice (www.rtvslo.si) i WAP portal (wap.rtvslo.si). MMC tako er ima zadatak da kreira tri informativna kanala (dje~iji, zabavni i informativni) i da uradi prijevod emisija za gluhe i nagluhe osobe. Javni RTV servis Slovenije ima svoj multimedijski portal - www.rtvslo.si. To je ~etvrti po redu najposje}eniji web portal u Sloveniji. 73 Godine 2007. posje}en je 364.833 puta mjese~no. Portal je bio prvi u Sloveniji koji je na zahtjev ponudio video i audio sadràj. Ima internet arhivu s preko 500 emisija i preko 20.000 audio snimaka emisija; tako er ima i preko 100 radio i televizijskih podstanica. Portal, tako er, nudi i uslugu live streaminga - prijenos radio i televizijskih emisija u stvarnom vremenu. Sadràju (video i audio) je mogu}e pristupiti nelinearno i na zahtjev. Centar za multimedije RTV Slovenije jedini je centar u Sloveniji koji priprema portal kulturnog sadràja (www.rtvslo.si/kultura) i dje~iji i obrazovni sadràj. Od aprila 2005. godine posjetitelji ovog web portala mogu, tako er, primati i pet vrsta besplatnog e-maila na svoje e-mail adrese, to jeste, dnevne, sedmi~ne, zabavne 73 Istraìvanje najposje}enijih web stranica u Sloveniji, prolje}e 2007, vidjeti http://www.soz.si/uploads/pdf/moss_pomlad_2007_dosegi.pdf (21. juni 2007). 69

Marko MILOSAVLJEVI^ i sportske i vijesti iz kulture. Usluga e-news (elektronske vijesti) namijenjena je onima koji nemaju vremena pratiti vijesti na internetu, ali èle biti upoznati s aktuelnim doga ajima. Web portal RTV Slovenije tako er nudi i odre eni broj interaktivnih usluga i sadràj koji stvaraju korisnici: online aukcije, online igre, slanje poruka web masteru, uredniku ili novinaru, ankete, komentari na ~lanke, rangiranje ~lanaka, forumi za chat i diskusiju i blogovi. Uz pomo} RSS tehnologije, ve}ina web stranica omogu}ava personaliziranu ritualizaciju primljenog sadràja 74. Osim toga, RTV Slovenije tako er nudi online vijesti i drugi sadràj za pretplatnike mobilne telefonije na raspoloìvim portalima. Oni mogu primati sadràj (to jeste, najnovije vijesti) u pokretu i na zahtjev (kratke vijesti iz arhive). U skladu s tehnolo{kim smjernicama RTV Slovenije je omogu}ila pristup odabranom sadràju za mp3 korisnike putem RSS tehnologije, odnosno, podcasting (korisnik moè preuzeti emisiju na svoj mp3-player ~im se ona pojavi na web stranici). Sadràj proizvode posebni timovi u uredni{tvima i drugim produkcijskim jedinicama koje su tijesno povezane s originalnom produkcijom. Centar za multimedije ima svoje uredni{tvo, kao i posebno finansiranje (i nije dio Radija niti Televizije Slovenije). Na finansiranje otpada 1 do 2 posto godi{njih prihoda RTV Slovenije. RTV Slovenije }e u 2007. godini investirati 20 miliona eura u opremu koja je potrebna u svrhu digitalizacije. 75 Generalni direktor RTV Slovenije Anton Guzej se tako er nada da }e vlada osigurati planiranu finansijsku pomo}. 76 Me utim, glavni i odgovorni urednik Centra za multimedije Zvezdan Marti~ tako er upozorava da je nivo stru~nosti potrebne za digitalizaciju u RTV Slovenije 70 74 Intervju sa Zvezdanom Marti~em, glavnim i odgovornim urednikom Multimedijskog centra, 21. juni 2007, Ljubljana. 75 M. Ropret, "Digitalna televizija bliè, a {e na ~akanju", Delo, 5. juni 2007, str. 3. 76 Pisani intervju s Antonom Guzejom, generalnim direktorom RTV Slovenije, 16. juli 2007, Ljubljana.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI "vrlo nizak" i da "nema dovoljno eksperata". Tako er je oprezan u vezi s tim da li sada{nja interna organizacija ide u prilog ili ometa uvo enje digitalne radiodifuzije, s obzirom na to da smatra da nema "druge interakcije" osim one izme u Centra za multimedije i Odjela za prijenos. "Naprimjer, Radio Slovenije je tek poslije godinu i po doznala da mi ve} proizvodimo podcast." Prema njegovim rije~ima, interakcija je "na nuli". Podatak da je najmla i inènjer u tehni~kom odjelu star 40 godina sam za sebe govori, prema glavnom i odgovornom uredniku Centra za multimedije. Tako er se javlja problem i s uvo enjem digitalne radiodifuzije i digitalnih programa s obzirom na to da RTV Slovenije nije pripremila strategiju niti plan. Strategija za RTV Slovenije za period 2004-2010. godine to ne spominje jer je izra ena 2003. godine (strategija se fokusira na organizaciona, finansijska i druga pitanja). Pitanja u vezi s tim {ta }e RTV Slovenije, ustvari, emitirati na svom multipleksu ili na digitalnim kanalima su se ve} ranije postavljala: "Pitanje ostaje, {ta }e emitirati, jer nisu pripremili emisije koje bi donijele 'dodanu vrijednost' digitalnom svijetu (naprimjer, video na zahtjev, vodi~e za emisije, interaktivnu televiziju...)." 77 Generalni direktor kaè: "Kao javna televizija, imat }emo ponudu visokog kvaliteta u svim emisijama, uklju~uju}i i one popularne. Na osam TV-kanala nudit }emo op}e, posebne, web, interaktivne, mobilne i druge nove digitalne usluge." 78 Me utim, prema glavnom i odgovornom uredniku Centra za multimedije, ne postoji konkretna strategija niti plan o tome kako }e se iskoristiti nove mogu}nosti koje digitalizacija nudi. RTV Slovenije bi mogla "nanovo iskoristiti ne{to od svog sadràja, posebno onog iz arhive. Treba uvesti 24-satni informativni kanal. Ali, nema dokumenta, nema papira." 79 (To bi mogao biti 24-satni kanal poput CNN-a, dok bi parlamentarni kanal bio sli~an C-SPAN.) 77 L. J. Ku~i}, "Neznanke". 78 Pisani intervju s Antonom Guzejom, generalnim direktorom RTV Slovenije, 16. juli 2007, Ljubljana. 79 Intervju sa Zvezdanom Marti~em, glavnim i odgovornim urednikom Multimedijalnog centra. 21. juni 2007, Ljubljana. 71

Marko MILOSAVLJEVI^ 5.2 Program i produkcija U godi{njem izvje{taju RTV Slovenije za 2005. godinu se kaè da 748 zaposlenih na Televiziji Slovenije na neodre eno vrijeme, zajedno s 384 redovnih dopisnika i honorarnih radnika proizvodi ukupno 12.544 emisija za SLO 1 i SLO 2. To je 11.147 sati programa i 1.397 sati promid`benog programa, TV-prodaje i traileri. Tabela 6. Rezultat izraèn u procentima za 2002-2006, TV Slovenije @anr UKUPNO emisija u % 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. Vijesti 5,3% 8% 9,8% 10,7% 10,7% înjenice / info 17,5% 22,4% 20,8% 21,6% 21,6% Fiction ukupno 27,4% 25,3% 25,1% 23,7% 23,7% Kino filmovi 11,4% 10,7% 12,1% 9,9% 9,9% TV-serije 1,6% 1% 2,9% 3,4% 3,4% Sitcom 8,7% 7,1% 3,3% 3,1% 3,1% Drugi fiction 5,7% 6,6% 6,8% 7,3% 7,3% Zabava 7,5% 8,0% 9,8% 10,1% 10,1% Sport 11,5% 11,6% 10,9% 12,7% 12,7% Obrazovanje 3,5% 6,2% 6,8% 6,3% 6,3% Umjetnost i kultura 3,5% 3,8% 4,2% 4% 4% Muzika 11,4% 11,2% 9,7% 8,5% 8,5% Nauka 0,7% 0,8% 0,7% 0,1% 0,1% Religija 0,9% 0,9% 1,1% 1,1% 1,1% Drugo 10,9% 1,7% 1,3% 1,1% 1,1% UKUPNO 100% 100% 100% 100% 100% Izvor: RTV Slovenia - "Evidenca predvajanega programa", 2002-2006. 72 Desetlje}ima su SLO 1 i SLO 2 emitirali mje{avinu visokointelektualnog i popularnog sadràja, uklju~uju}i i znatan udio emisija iz zapadne Evrope i Sjedinjenih Ameri~kih Dràva. Od po~etka komercijalne radiodifuzije javne TV-stanice su se opredijelile za pove}anje popularnog sadràja. Uvedene su nove igre, uklju~uju}i i

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI licencirane emisije kao {to su "Najslabija karika", "Ko èli postati milijuna{?", evropske sapunice i sli~ne emisije laganog sadràja. Ovo se odraàva u pove}anju kvaniteta promid`benih poruka i u cjelokupnom prihodu od ogla{avanja. Ipak, ono {to uglavnom razlikuje javni RTV servis od komercijalnih stanica je to {to je RTV Slovenije jedina televizija koja nudi cijeli spektar emisija, me u njima one umjetni~kog sadràja, dokumentarni program, emisije o religiji, informativni program, aktuelnosti, obrazovni, dje~iji i omladinski program. Za razliku od komercijalnih stanica, on stavlja akcent na kvalitet i evropsku produkciju. Ova orijentacija uklju~uje finansiranje (djelimi~no) novih slovenskih filmova i serija. Prijenos evropskog programa i nezavisna produkcija tako er su u porastu, kao {to je to prikazano u Tabeli 7. Tabela 7. Geografsko porijeklo TV-programa koji se emitira na Televiziji Slovenije Porijeklo UKUPNO emisija u % 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. Vlastita produkcija 53,7% 56,6% 57,3% 60,0% 57,3% Naru~ena produkcija 0,3% 0,4% 0,6% 0,9% 1,7% Druga slovenska produkcija 0,3% 0,1% 1,8% 1,2% 2,9% UKUPNO SLOVENIJA 54,3% 57,1% 59,7% 62,1% 61,8% EU (bez Slovenije) 23,9% 21,1% 23,8% 23,8 % 26,6% Ostatak Evrope 3,6% 3,3% 0,8% 2,4% 2,1% UKUPNO EVROPA 81,8% 81,5% 84,3% 88,4% 90,5% SAD 13,5% 11,8% 9,3% 5,8% 4,3% Sjeverna Amerika (osim SAD-a) 1,1% 0,7% 0,8% 0,9% 1% UKUPNO SJEVERNA AMERIKA 14,7% 12,5% 10,1% 6,7% 5,3% UKUPNO JU@NA AMERIKA 0,2% 0,1% 0,2% 0,3% 0,1% UKUPNO AZIJA 0,5% 0,5% 0,5% 0,4 % 1% UKUPNO AUSTRALIJA I NOVI ZELAND 0,7% 1,6% 1,5% 1,2% 1,1% UKUPNO AFRIKA 0,1% 0,2% 0% 0,3% 0% Drugi / koji se ne mogu pripisati 2,1% 3,7% 3,4 % 2,7% 1,9% UKUPNO 100% 100% 100% 100% 100% Izvor: RTV Slovenije - "Evidenca predvajanega programa", 2002-2006. 73

Marko MILOSAVLJEVI^ Prema ^lanu 3. Zakona o RTV Slovenije, javni RTV servis tako er treba stvarati, proizvoditi, arhivirati i emitirati radio i televizijske emisije za romsku etni~ku zajednicu, s tim da ova odredba nije u potpunosti primijenjena. Situacija u pogledu romske zajednice je politi~ki izuzetno kontroverzna i ponekad bi izazvala nasilje i intervencije policije. Medijska situacija romske zajednice nije bolja ni danas i Romi jo{ uvijek ~ekaju na redovnu produkciju i emitiranje radio, a posebno TV-emisija. Prema istom ~lanu (Stav 2.), RTV Slovenije tako er treba osigurati poseban nacionalni televizijski kanal za prijenos u`ivo sjednica Parlamenta Slovenije (Narodne skup{tine Republike Slovenije) i njenih radnih tijela. RTV Slovenije nije do sada uspje{no provela ove odredbe iz vi{e razloga. Jo{ uvijek nije u funkciji poseban TV-kanal za prijenos sjednica Parlamenta. Kao {to je to navedeno u Strategiji za prijelaz s analogne na digitalnu radiodifuziju, Slovenija "ima svega nekoliko analognih kanala na raspolaganju". 80 Me utim, kada je Ministarstvo kulture radilo na izradi Zakona o RTV Slovenije, ono je ignoriralo upozorenja stru~njaka da, jednostavno, nema dovoljno frekvencija za takav kanal. Stoga, iako je Zakon o RTV Slovenije donesen u jesen 2005. godine, parlamentarni kanal jo{ uvijek nije u funkciji, te stoga RTV Slovenije ne ispunjava odredbe ^lana 3. Zakona. RTV Slovenije je izgubila nekoliko prava na emitiranje sportskog programa, koja su pre{la na komercijalne televizije. Izgubila je, izme u ostalog, pravo na prijenos Lige {ampiona, Evropskog prvenstva u fudbalu 2008. godine, Teniskog turnira u Wimbledonu i Formule 1. Me utim, jo{ uvijek ima najve}i udio u prijenosu sportskog programa me u svim televizijskim stanicama u Sloveniji i fokusirana je na slovenske atleti~are i ekipe, koji redovno posti`u uspjeh. RTV Slovenije i komercijalna televizija Pro Plus zajedno su otkupile prava za prijenos posljednjeg Svjetskog kupa u fudbalu. Digitalizacija ne utje~e na program, s obzirom na to da RTV Slovenije tek po~inje uvoditi nove kanale; njen utjecaj se zasad osjeti jedino u produkciji. Zna~ajniji utjecaj na 74 80 Ministarstvo ekonomije, Strategija za prijelaz, 2006.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI program, kao {to smo vidjeli, osje}a se kroz razvoj komercijalne televizije. RTV Slovenije je izgubila bitan broj gledalaca, kao i svoju dominaciju u ogla{avanju putem televizije. Nakon {to su novi komercijalni kanali po~eli emitirati program sredinom 1990- ih godina, s velikim uspjehom, TV Slovenije je po~ela gubiti gledatelje i usvajati komercijalnije pristupe i sadràj, ~ime je izazvala kriti~ne reakcije i od komercijalnih televizija i od javnosti. Kasnije je napustila neke od najkomercijalnijih pristupa, ili kao {to je to rekao direktor programa TV Slovenije Joè Moìna: "RTV Slovenije pruà otpor trendovima televizije stvarnosti {to je jedna od najve}ih karakteristika komercijalnih televizija i popularna je me u gledateljima. Tako er dajemo otpor i serijama iz Ju`ne Amerike, koje se uspje{no takmi~e s na{om produkcijom obrazovnog i programa za mlade." 81 Me utim, istovremeno, RTV Slovenije je usvojila vrlo komercijalne, info-zabavne pristupe u nekim svojim emisijama i {ou programima, uklju~uju}i i informativni program, {to je izazvalo velike kontroverze u javnosti, kao i kod ombudsmena i organizacija civilnog dru{tva. 82 Ta komercijalizacija nekih emisija odraàva se i u rangiranju emisija. Najnovije rangiranje svih glavnih TV-kanala, naprimjer, pokazuje da su me u tri najvi{e rangirane emisije koje se emitiraju na TV Slovenije dvije zabavne emisije i jedan sedmi~ni informativni pregled; istovremeno na Pop TV to su dvije informativne emisije koje se emitiraju u ve~ernjim satima i jedan zabavni program. 83 Ovi podaci pokazuju da javni emiteri dobivaju najvi{e ocjene zahvaljuju}i zabavnom sadràju, a komercijalni kanali zahvaljuju}i informativnim emisijama, {to je donekle neobi~no i moè se objasniti i ve}om komercijalizacijom zabavnog programa na TV Slovenije. Ovim se moè objasniti i razlog za radikalan pad gledateljstva s vi{im stepenom obrazovanja me u gledateljima 81 Pisani intervju s Joòm Moìnom, direktorom programa RTV Slovenije, 13. juli 2007, Ljubljana. 82 Naprimjer, TV show Piramida, koji je proizveo Odjel za informativni i zabavni program TV Slovenije i jasno je stoga bio info-zabavni program. 83 Izvor: AGB Nielsen Media Research. Kao {to je citirano u: "Top odaje preteklega tedna", Delo - Vikend Magazin, br. 756, maj 2007, str. 8. 75

Marko MILOSAVLJEVI^ TV Slovenije. Sve u svemu, za razliku od nekih biv{ih dràvnih kanala u biv{im socijalisti~kim zemljama, RTV Slovenije jo{ uvijek uspijeva odràti relativno visok rang i odràti se u konkurenciji s komercijalnim televizijama. Tabela 8. prosje~an doseg TV Slovenije, 2002-2006 Ciljna grupa % gledatelja udio 2002 2003 2004 2005 2006 2002 2003 2004 2005 2006 Svi 5,8% 5,5% 5,9% 5,5% 5,3% 36% 35% 37% 35% 33% Spol Mu{ki 5,9% 5,5% 5,9% 5,5% 5,3% 37% 37% 39% 37% 35% @enski 5,7% 5,4% 5,8% 5,5% 5,3% 34% 33% 35% 33% 31% Dob 4-14 god. 4% 3,4% 3,8% 3,4% 3,4% 32% 30% 35% 34% 28% 15-29 god. 2,8% 2,6% 2,8% 2,5% 2,1% 27% 27% 29% 26% 23% 30-49 god. 5% 4,6% 4,9% 4,6% 4,1% 33% 33% 34% 32% 29% 50-64 god. 9,1% 8,3% 8,7% 8% 7,7% 41% 38% 39% 37% 36% preko 65 god. 9,7% 10,1% 10,3% 10,4% 10,6% 41% 41% 42% 42% 40% Obrazovanje Osnovna {kola 4,9% 4,9% 6% 5,7% 5,8% 32% 32% 36% 35% 33% Srednja {kola 6,3% 6,1% 6,2% 5,8% 5,4% 37% 36% 37% 36% 33% Visoko obrazovanje 6,9% 6% 6,1% 5,8% 5,4% 40% 38% 39% 35% 34% Izvor: RTV Slovenija iz AGB Nielsen Media Research, 450 doma}instava, starosna dob iznad 4 godine 76 Drugi bitan utjecaj na TV Slovenije i njen program dolazi od pitanja politizacije. Godine 2005. stari zakon o RTV-u (na osnovu kojeg je uspostavljeno Vije}e za radiodifuziju RTV Slovenije, koje se sastojalo uglavnom od ljudi koje su direktno imenovale organizacije civilnog dru{tva) zamijenjen je novim. Prema tom zakonu, novoformirano Vije}e za program imenuje, barem na papiru, Parlament. Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope opisuje sli~nu situaciju: "Zakoni o RTV-u su izmijenjeni u postkomunisti~kim zemljama kada vi{e nisu bili u stanju garantirati politi~ku kontrolu

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI nad RTV organizacijama." 84 Ovim se prijeti smanjenje nezavisnosti RTV Slovenije i moglo bi ugroziti njen kredibilitet, nivo povjerenja i po{tivanje kod javnosti. Ovo se, mo`da, ve} odraàva u ocjeni objektivnosti glavnog TV-kanala. U nedavnom istraìvanju postavljeno je pitanje kako ljudi ocjenjuju objektivnost izvje{tavanja u glavnim informativnim emisijama RTV Slovenije, TV dnevnik, i glavnim vijestima koje se emitiraju na POP TV, 24 ur. Rezultati pokazuju da ljudi smatraju da su komercijalne vijesti POP TV objektivnije (45 posto u septembru; 49 posto u novembru) od vijesti RTV Slovenije (30 posto u septembru, 28 posto u novembru). 85 Ovaj pad povjerenja u objektivnost RTV Slovenije, koji je, vjerovatno, prouzrokovan i brojem izvje{taja o politi~kom pritisku na novinare i o intervencijama uprave na izvje{tavanje, moè proizvesti ozbiljne posljedice po kredibilitet i percepciju nezavisnosti RTV Slovenije. RTV Slovenije je uspostavila dobre odnose s kreativnom industrijom u zemlji. Javne radio-televizije sara uju s vode}im direktorima, akterima, piscima, dizajnerima, kompozitorima, koreografima i plesa~ima u Sloveniji. RTV Slovenije podràva veliki broj projekata i pomaè studentima Akademije scenskih umjetnosti i filma u produkciji i emitiranju projekata. Cjelokupni program RTV Slovenije obuhvata veliki dio evropske produkcije. Ova vrsta produkcije je porasla sa 23,9 posto 2002. godine na 26,6 posto 2006. godine. Tako er je pove}ana saradnja s Evropskom unijom za radiodifuziju (EBU) i drugim evropskim partnerima. 84 Vije}e Evrope, Eksplanatorni memorandum. Prema novom sistemu, politi~ke snage koje su u sastavu Vlade i predstavljaju ve}inu u Parlamentu kontroliraju gotovo sva rukovodna tijela u RTV Slovenije i imenovanje svih klju~nih urednika. Stranke na vlasti imaju ve}inu u novoformiranom Vije}u za program i u Nadzornom odboru. Tako er vr{e kontrolu nad generalnim direktorom kojeg sada imenuje Vije}e za program: generalni direktor sada ima {ire ovlasti: on rukovodi radom programa, imenuje i rukovodi direktorima radija i televizije, kao i glavnim i odgovornim urednicima programa i cjelokupnim rukovodnim kadrom. 85 Centar za istraìvanje javnog mnijenja, Politbarometer 11/2006, Vidjeti http://www.cjm.si/sites/cjm.si/files/file/raziskava_pb/pb11_06.pdf (24. juni 2007). 77

Marko MILOSAVLJEVI^ Stav RTV Slovenije prema svojoj publici je s jedne strane vrlo pasivan. Zakon o RTV Slovenije ne sadrì odredbu o pritu`bama niti o bilo kojem drugom mehanizmu putem kojeg bi se dobivale informacije od gledateljstva, niti propisuje direktnu odgovornost prema javnosti (osim kroz godi{nji izvje{taj koji dostavlja Nadzorni odbor). Zakonom je Vije}u za program dato ovla{tenje da postupa po pritu`bama koje zaprimi od gledatelja i slu{atelja i da generalnom direktoru da instrukcije o uvo enju promjena. Me utim, u Zakonu se ne spominje ombudsmen niti neki drugi mehanizam za pra}enje kvaliteta i pove}anje odgovornosti prema javnosti u vezi s emisijama. Tek u junu 2007. godine, gotovo dvije godine nakon {to je donesen Zakon o RTV Slovenije, Vije}e za program je odlu~ilo uklju~iti instituciju ombudsmena. Javni poziv bi trebao biti objavljen u jesen 2007. godine. 86 Tek }emo vidjeti koliko }e ombudsmen biti djelotvoran i nezavisan. U zaklju~ku, odnos izme u RTV Slovenije i njene javnosti, posebno u pogledu ure iva~kih odluka, transparentnosti i povratnih informacija, vrlo je pasivan. Program za javnost je relativno djelotvoran kada se radi o rangiranju (posebno rangiranju zabavnih emisija i u usporedbi s nekim drugim postkomunisti~kim zemljama). Kvalitet je, me utim, ~esto tema èstokih debata u javnosti i me u ekspertima i profesionalcima. RTV Slovenije ~esto je zajedni~ka za sve pripadnike javnosti i nudi univerzalan pristup. Ali ona gubi gledatelje s ve}im stepenom obrazovanja, {to moè biti posljedica odbacivanja nekih emisija (naprimjer, u novom programskoj shemi za jesen 2007. godine, program iz kulture i umjetnosti je gotovo potpuno izba~en iz udarnih termina i pomjeren na 23.00 h). Tako er je izgubio dio kredibiliteta i smatra se danas politi~ki pristranim vi{e nego glavni komercijalni kanal. Trenutno je to, manje-vi{e, faktor socijalne kohezije i integracije svih ljudi, grupa i zajednica, s tim da se to moè promijeniti ukoliko se nastavi trend smanjenja vjerodostojnosti koju uìva u javnosti. 78 86 P. Bezjak, "Ob~instvo bo dobilo svojega varuha", Delo, 20. juni 2007, str. 2.

6. Zaklju~ci MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI U Sloveniji bitni akteri u medijima i elektronskim komunikacijama gledaju na konvergenciju kao na potrebu u budu}nosti. Uprkos napretku u nekoliko proteklih godina, stanje konvergencije u Sloveniji je jo{ uvijek u povoju. Osnovni stubovi konvergencije izgra eni su na ~etiri me usobno povezana nivoa: - tehnolo{ki nivo (uglavnom zbog digitalizacije radiodifuzije, IT i telekomunikacijske mreè), - strukturalni nivo (kao posljedica korporativnih alijansi u raznim sektorima), - nivo sadràja (dublji, {iri i lako pristupa~an sadràj), i - nivo trì{ta (kao odgovor na konvergenciju na prva tri nivoa). Prijelaz na digitalnu radiodifuziju promijenit }e karakter konzumacije medija kako bi se omogu}ili interaktivni i personalizirani mediji. Osim toga, javni RTV servis treba u tom pogledu nastojati da se transformira u medij javnog servisa. Kada gra ani ostvare pristup i ~ak proizvode sadràj na raznim sredstvima, javlja se novo gledi{te o finansiranju preko takse. 87 Me utim, budu}a konvergencija u Sloveniji }e tako er obuhvatiti i davatelje usluga mobilne telekomunikacije. Tri ~etvrtine slovenskih gra ana posjeduju mobilni telefon - drugi elektronski medij (poslije televizije) koji je uspje{no prevazi{ao ve}inu demografskih faktora (starosnu dob, spol, obrazovanje, prihod). 88 Mobilni telefoni tre}e generacije nude prijenos slike, kvalitet zvuka i brz pristup informacijama i vijestima. Stoga, mobilni telefoni mogli bi u bliskoj budu}nosti, skupa s online 87 2005. godine su prihodi od RTV takse ~inili 71,4 posto prihoda RTV Slovenije u iznosu od 109,8 miliona eura. Ostali prihod dolazi uglavnom od ogla{avanja, vlastite muzi~ke i audiovizuelne produkcije, javnih koncerata, izdavanja knjiga i sponzoriranja. 88 S. Ba{i}-Hrvatin, L. J. Ku~i~, Monopoli - druàbna igra z mediji, Ljubljana: Maska, 2005. 79

Marko MILOSAVLJEVI^ medijima, postati ozbiljan konkurent novinama i informativnom programu koji se emitira na radiju i televiziji. UMTS tehnologija nije dosad bila naro~ito uspje{na jer ju je nudila jedino kompanija Mobitel. Me utim, planovi drugog po veli~ini operatera mobilne telefonije Si.Mobil da pokrene UMTS i da ga poja~a tehnologijama HSDPA i EDGE, kao i planovi T-2 davatelja internet i usluga kablovske televizije da tako er ubudu}e nudi i UMTS uslugu 89 pokazuju da operatori mobilne telefonije i davatelji internet i usluga kablovske televizije prihvataju nove tehnologije i pruàju nove usluge. Oni, tako er, pokazuju da imaju relevantne finansijske i tehni~ke resurse da ostvare svoje namjere, {to bi u budu}nosti moglo zna~iti i ulazak na trì{te digitalne televizije. Nacrtom zakona o digitalnoj radiodifuziji ve} se predvi aju posebni javni tenderi za mobilnu televiziju i "inovativne usluge" (zasada, bez specifikacije). Kroz prizmu konvergencije, klju~no pitanje koje regulatori (i slovenski i evropski) trebaju rje{avati je da su pravila koja su donesena za jedan-prema-vi{e komunikaciju zastarjela kroz prijelaz na jedan-prema-jedan usluge. (Osim toga, nejasne linije izme u tradicionalnih elektronskih medija, aparata u doma}instvu i kompjutera, aktivnosti koje je te{ko definirati i usluge korporativnih aktera i granice koje se bri{u me u trì{tima predstavljaju ozbiljne probleme za regulatore i zakonodavca u smislu oblikovanja budu}e regulatorne strukture.) (Milosavljevi}, Vobi~, 2007). Nivo {irenja DTV platforme (jedan posto) zasad je vrlo nizak, posebno u usporedbi s prosjekom u EU (23,7 posto). 90 Me utim, s planovima iz Nacrta zakona 80 89 A. Miheli~, "Konkurenca se za~ne letos", Delo, 24. august 2007, str. 9. 90 Evropska komisija, Komunikacija o pregledu interoperabilnosti usluga digitalne interaktivne televizije u skladu s Komunikacijom COM (2004) 541, 30. juli 2004. COM (2006) 37 kona~na verzija.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI da }e analogna radiodifuzija nestati do 31. decembra 2010. godine, jasno je da }e digitalizacija utjecati na sve aktere, uklju~uju}i i op}u javnost, vrlo brzo i vrlo duboko. Postoje}i na~in planiranja i reguliranja DTV-a i javnih servisa u digitalnoj eri utvr en je u Strategiji za prijelaz i u Nacrtu zakona o digitalnoj radiodifuziji. Ali oba dokumenta su nai{la na kritike i s obzirom na to da Nacrt zakona jo{ uvijek nije izglasan, treba tek vidjeti kakva }e biti kona~na verzija zakona. Zasad on izgleda i previ{e tehni~ki i nejasan je i neprecizan. Tako er je vrlo problemati~no za RTV (za glavnog i odgovornog urednika Centra za multimedije ~ak 'katastrofalno' 91 ) jer se RTV Slovenije ne slaè s konceptom iz zakona, ne samo s nekim odredbama, ali je APEK ignorirao njihove sugestije. Zakonom su, prakti~no, u potpunosti ignorirani Ministarstvo kulture i Vije}e za radiodifuziju, a ostavljeno je tehni~kom osoblju APEKa da odlu~i da li neki emiter ili davatelj usluga po{tuje tehni~ke uvjete. Trenutno, jedina pozitivna konsekvenca digitalizacije za RTV Slovenije u pogledu kanala je ~injenica da }e digitalni prijenos mreè omogu}iti prijenos tre}eg, takozvanog Parlamentarnog kanala koji je RTV Slovenije morala uvesti prema zakonu jo{ 2005. godine, ali nije imala adekvatne analogne frekvencije za to. Prema generalnom direktoru RTV Slovenije Antonu Guzeju, ovaj }e se kanal po~eti emitirati u martu 2008. godine i tako er }e emitirati dokumentarni, igrani, satiri~ni, muzi~ki i filmski program. 92 [to se ti~e vjerovatnog razvoja javnog servisa u digitalnoj eri, direktor programa Televizije Slovenije Joè Moìna kaè: Mogu}e je predvidjeti dalji razvoj u odre enoj mjeri na osnovu zemalja koje su ispred nas (Velika Britanija...), ali samo kratkoro~no. Tehnolo{ke promjene }e uvjetovati 91 Intervju sa Zvezdanom Marti~em, glavnim i odgovornim urednikom Multimedijalnog centra, Ljubljana, 21. juni 2007. 92 Pisani intervju s Antonom Guzejem, generalnim direktorom RTV Slovenije, Ljubljana, 16. juli 2007. 81

Marko MILOSAVLJEVI^ jedno stajali{te prema daljem razvoju - prijelaz na format 16:9 i HDTV, produènje komunikacijskih kanala i mobilne televizije. Sve ovo i promjene u pona{anju gledatelja utjecat }e u velikoj mjeri na razvoj sadràja. Moramo razmotriti alternativne na~ine finansiranja jer }e se smanjiti javna sredstva. Ubudu}e, pretplata ne}e biti obavezna za posjedovanje TV-aparata nego za posjedovanje terminalne IP-opreme. 93 îni se da se svi slaù da RTV Slovenije treba predefinirati svoju ulogu u pogledu {irenja sadràja i davatelja usluga kao multimedijalne organizacije, umjesto da bude samo radio-televizija. U skladu s tim su i njihovi planovi u vezi s Multimedijalnim centrom. "Na{ najve}i prioritet je izgradnja novog digitalnog multimedijalnog informativnog centra u Ljubljani. S tim }e na{a raznolika ponuda najrazli~itijih multimedijalnih usluga biti zavr{ena." Me utim, ovo je put kojim idu mnogi drugi mediji, me u njima neke novine, koje pripremaju videovijesti na web portalima, a koje su proizvele u vlastitom studiju. 94 To zna~i da }e se RTV Slovenije ubudu}e susretati s novim konkurentima koji }e nastojati pruìti barem neki sadràj koji je sli~an onom koji nudi javni RTV servis, posebno vijesti, ali tako er i linearni i sadràj koji proizvode sami gledatelji. Posebno stare podjele izme u novina i radija i televizije }e na mnoge na~ine nestati. Da bi se omogu}ilo javnom RTV servisu da sa~uva svoj udio u dru{tvu, emitiraju}i vijesti, obrazovni, zabavni i program iz kulture raznim katergorijama javnosti, odre eni neophodni uvjeti se trebaju postaviti. Prema mi{ljenju Joè Moìne, to prije svega treba biti stabilan izvor finansiranja. "To je vrlo va`no jer ìvimo u zemlji sa relativno malim trì{tem i malim brojem doma}instava." 95 Tako er je va`no 82 93 Pisani intervju s Joòm Moìnom, direktorom programa TV Slovenije, Ljubljana, 13. juli 2007. 94 Naprimjer, Delo, kao i Dnevnik sa svojim planovima u vezi s multimedijalnom kompanijom Black Box i konekcijom videovijesti na internet portal, Vest.si. 95 Pisani intervju s Joòm Moìnom, direktorom programa TV Slovenije, Ljubljana, 13. juli 2007.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI zadràti politi~ku, ekonomsku i kreativnu nezavisnost, s obzirom na to da nedostatak kredibiliteta moè proizvesti manjak javne podr{ke. Pad kredibiliteta RTV Slovenije bi stoga mogao izazvati dugoro~ne egzistencijalne probleme. Primjena digitalne radiodifuzije nije, svakako, samo pitanje distribucije starog sadràja putem novih tehnologija, nego i pitanje novih oblika sadràja i raznih ekonomija, posebno ogla{avanja, medijskih kompanija. Informativne usluge mogu pomo}i da se pove}a povjerenje javnosti u RTV Slovenije, posebno ako je ona slobodna i besplatna. Digitalna arhiva tako er bi mogla biti dodatni izvor prihoda (iako eksperti imaju dilemu jer je barem dio sadràja javnost ve} platila). Prema generalnom direktoru Antonu Guzeju, RTV Slovenije je "svjesna da novi, predstoje}i poslovni modeli poku{avaju ponuditi paletu usluga (emisija, internet, telefonija...). Novi poslovni modeli bi mogli izbaciti tradicionalne mreè te tako staviti ta~ku na slobodan radio i televizijski prijenos. U vezi s tim, razmatramo vrlo pa`ljivo uvo enje usluga s 'pla}enom dodatnom vrijedno{}u'". RTV Slovenije tako er }e Vladi dostaviti novi mehanizam koji }e omogu}iti indeksaciju RTV doprinosa uz porast indeksa ìvota ili prosje~ne pla}e u dràvi. Tako er su svjesni da finansiranje od ogla{avanja ne}e vi{e biti u tolikoj mjeri biti predvidivo. RTV Slovenije planira uvesti vi{e sadràja koji proizvode korisnici i video i audio na zahtjev. Prema Guzeju, "najbolji na~in da se osigura razvoj RTV Slovenije u multimedijima je da se odrì korak s op}im trendom prijelaza s 'masovnog dru{tva' na 'fragmentirano dru{tvo' u kome ljudi o~ekuju vi{e osobnih usluga i proizvoda, prilago enih njihovim potrebama. Mi moramo udovoljiti zahtjevu publike za programima i drugim uslugama, bilo gdje i bilo kad. Nadamo se da }emo to i mo}i uz pomo} novih tehnologija". 96 96 Pisani intervju s Antonom Guzejem, generalnim direktorom RTV Slovenije, Ljubljana, 16. juli 2007. 83

Marko MILOSAVLJEVI^ Za preìvaljanje i uspje{an rad javnog RTV servisa tako er je neophodno da sadràj javnog servisa ostane univerzalno pristupa~an u digitalnoj eri. Uprava kaè da }e digitalizacija biti skup proces (prema procjenama iz Strategije Republike Slovenije za prijelaz s analogne na digitalnu radiodifuziju, jedan multipleks }e ko{tati izme u 8 i 12 miliona eura, pri ~emu RTV Slovenije "ne moè sama podnijeti cijeli finansijski teret"). Zbog toga èle primiti ciljanu finansijsku i tehni~ku pomo} od Vlade, koja }e im pomo}i da zadrè i razviju programe, sadràj i druge usluge koje su neophodan dio javnog emitera. Istovremeno, èljeli bi izmijeniti Zakon o RTV Slovenije, transformirati dana{nju krutu organizacionu strukturu i u~initi je fleksibilnijom, kako bi produkcija i uprava bili kvalitetniji. 97 (Zakonom je definirana njena interna organizacija na vi{e na~ina). Da bi se osigurala vode}a uloga davatelja javnih usluga u procesu tranzicije na digitalnu zemaljsku radiodifuziju i da bi se uveo i odrào pluralizam u pogledu pruànja sadràja, dràva i regulatorna tijela trebaju dati regulatorni okvir koji }e biti u skladu s preporukama Parlamentarne skup{tine Vije}a Evrope, u kojima se kaè da se treba garantirati univerzalan pristup, kao i nezavisnost, kvalitet, odgovornost prema javnosti i raznovrsnost programa i usluga za sve dru{tvene zajednice. 98 Svi ovi faktori su va`ni i moraju biti prisutni da bi se govorilo o uistinu nezavisnom javnom emiteru, a rukovodstvo RTV Slovenije je svjesno tih karakteristika. 99 Me utim, treba vidjeti koliko }e biti uporni u uvjeravanju Vlade da osigura tehni~ku i ekonomsku podr{ku, kao i da osigura zakonski okvir kojim }e se pove}ati kredibilitet RTV Slovenije, njena transparentnost i nezavisnost. 84 97 Pisani intervju s Antonom Guzejem, generalnim direktorom RTV Slovenije, Ljubljana, 16. juli 2007. 98 Parlamentarna skup{tina Vije}a Evrope, Preporuka 1641 (2004)1 o javnim RTV servisima, 12. januara 2004. Vidjeti http://www.assembly.coe.int/main.asp?link=/documents%2fworkingdocs%2 Fdoc04%2FEDOC10029.htm (16. juli 2007). 99 Pisani intervju s Antonom Guzejem, generalnim direktorom RTV Slovenije, Ljubljana, 16. juli 2007.

7. Preporuke MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI U digitalnoj eri RTV Slovenije treba imati klju~nu ulogu u osiguravanju slovenskom dru{tvu vjerodostojnog, kreativnog i inovativnog sadràja i usluga na radiju, televiziji i putem novih tehnologija. Digitalizacija }e, vjerovatno, rije{iti nedostatak frekvencija, iako to nije bio osnovni razlog zbog kojeg je TV-ponuda u Sloveniji ograni~ena u smislu diverziteta sadràja, posebno u pogledu manje komercijalnog programa, kao {to su umjetni~ki, program iz kulture, dokumentarni, obrazovni i dje~iji program. RTV Slovenije je, tako er, glavni davatelj kvalitetne doma}e produkcije i dok se mnogi komercijalni kanali oslanjaju na doma}u produkciju uglavnom u pogledu jeftinih formata poput talk showa, RTV Slovenije treba zadràti akcent na kvalitetu, a ne samo na kvantitetu svoje produkcije. Iako digitalizacija donosi bitne promjene u pogledu na~ina distribucije, ona ne}e automatski pove}ati nivo kvaliteta i kreativnosti. Osnovna uloga RTV Slovenije treba, stoga, biti da i dalje pruà slovenskoj publici raznovrstan sadràj visokog kvaliteta i visokog nivoa kreativnosti, ne{to {to, najvjerovatnije, ve}ina komercijalnih televizija i drugih poduzetnika (kao {to smo to ve} vidjeli u zadnjih 15 godina) ne}e postaviti kao svoj cilj. Va`no je, tako er, da RTV Slovenije zadrì svoju univerzalnost pristupa ne samo sadràju, jer je itekako va`no da sve grupe imaju korist od digitalizacije, uklju~uju}i i socijalno ugroène i ljude koji ìve u manje naseljenim regijama i ruralnim sredinama. Ovo se odnosi ne samo na radio i televiziju nego i na druge usluge (online arhiva, blogove, video i audio na zahtjev itd.). Komercijalni emiteri i davatelji novih i "inovativnih" usluga najvjerovatnije ne}e biti zainteresirani za te korisnike, posebno s obzirom na to da pristup tim dijelovima populacije moè biti skup i finansijski neisplativ. Da li }e dràva dati subvencije (i koliko) za socijalno isklju~ene grupe kako bi nabavili osnovna sredstva (set-top kutije) tako er je va`no pitanje na koje jo{ uvijek nema odgovora. 85

Marko MILOSAVLJEVI^ 86 Stoga, javni emiter }e u eri digitalizacije ostati glavnim izvorom raznolikog i zahtjevnog sadràja. Da bi se popravio imid` RTV Slovenije, portrebno je pove}ati i kredibilitet i nezavisnost. Ovo se moè posti}i jedino putem profesionalizma, izmjena zakona kako bi se smanjila uloga i utjecaj politike u imenovanju ~lanova klju~nih tijela i drugog osoblja. RTV Slovenije ve} nudi odre eni broj novih usluga na svom web portalu i korisnicima mobilne telefonije. Ali }e ona trebati konstantno usavr{avati i usvajati nove tehnologije i usluge, jer komercijalni emiteri, kao i novine, davatelji internet usluga i mobilni operateri nude cijelu lepezu usluga koja se tako er {iri te time postaju ozbiljan konkurent uslugama koje pruà RTV Slovenije. Ve}a finansijska ulaganja, pove}anje kadra, konstantna edukacija osoblja i novih eksperata bit }e potrebni da bi sve te ponude RTV Slovenije bile aùrirane u skladu s vremenom i relevantne. Istovremeno, funkcioniranje RTV Slovenije treba postati daleko transparentnije, uklju~uju}i i bolju komunikaciju s gledateljima i korisnicima, rje{avati njihove pojedina~ne ili grupne potrebe, ali i njihove pritu`be. Finansijske i ure iva~ke odluke }e morati postati javne i odgovorne. Javnost }e, najvjerovatnije, postati kriti~nija i skepti~na prema razlogu za postojanje javnog servisa. Posebno zbog finansijskih obaveza (obavezne RTV takse) na strani korisnika, RTV Slovenije }e morati stalno uvjeravati i "{armirati" javnost ako èli odràti povjerenje i podr{ku. To povjerenje }e biti ~ak potrebnije kako se bude pove}avao broj davatelja usluga i sadràja, uglavnom privatnih i komercijalnih. RTV Slovenije treba zadràti sada{nji oblik finansiranja - kombinaciju obavezne takse koju pla}a svako doma}instvo i ogla{avanja. To bi pomoglo javnom servisu da zadrì stabilne i dovoljne prihode koji }e ga za{titi od politi~ke kontrole nad finansijama s jedne strane i sprije~iti potpuno zanemarivanje gledatelja i njihovih èlja i zahtjeva s druge strane. Istovremeno, Vlada bi trebala osigurati redovno pove}anje iznosa RTV takse prema stopi inflacije, finansijsku pomo} za tro{kove digitalizacije kao i promjenu Zakona o javnom servisu i digitalizaciji; Zakon o RTV Slovenije treba

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI se mijenjati kako bi organizacija i rukovo enje bili fleksibilniji, ali i kako bi se smanjila politi~ka kontrola nad klju~nim tijelima i imenovanjima, ~ime bi se pru`io pravni okvir za ve}u ure iva~ku nezavisnost i kredibilitet. Istovremeno, Ministarstvo ekonomije treba priznati posebnu poziciju i ulogu RTV Slovenije i u skladu s tim pripremiti detaljan pregled prijedloga RTV Slovenije u vezi s Nacrtom zakona o digitalnoj radiodifuziji. Ministarstvo tako er treba dati detaljniji propis o kontroli multipleksa, o "inovativnim uslugama", vodi~e za elektronski program i distribuciju kanala, kao i pove}ati ulogu regulatornih tijela za medije. Sve u svemu, Slovenija je dobro razvijena zemlja, i u tehnolo{kom smislu. Ali ipak ona zaostaje i u pripremi i u primjeni strategije o prijelazu na digitalnu radiodifuziju i propisa, kao i u digitalnoj tehnologiji, digitalnoj opremi u doma}instvima i platformama. Trenutno, javnost nije svjesna obima procesa, dok profesionalci, uglavnom, jo{ uvijek ~ekaju na primjere iz drugih zemalja u pogledu standarda (jedan izuzetak je na~in na koji se vr{i prijenos u kodirani oblik, za {ta je izabran MPEG-4). Uvo enje digitalne radiodifuzije je va`no zbog nedostatka slobodnih analognih frekvencija, ali u ve}ini drugih aspekata to je proces u kome Slovenija jasno zaostaje za ve}inom zemalja ~lanica EU-a. U Sloveniji, u kojoj je svijest javnosti o digitalizaciji ravna nuli, tema se svodi uglavnom na tehnolo{ke aspekte i svako je, izgleda, zaboravio na ozbiljne socijalne, kulturolo{ke i politi~ke posljedice koje }e se osje}ati u narednim desetlje}ima. 87

Marko MILOSAVLJEVI^ Reference 88 Agencija za po{te i elektronske komunikacije, Godi{nji izvje{taj za 2004., str. 40. Vidjeti: http://www.apek.si/en/datoteke/file/anglesko/annual_report_2005.pdf. (3. juli 2007.). Agencija za po{te i elektronske komunikacije, Godi{nji izvje{taj za 2005. Vidjeti: http://www.apek.si/sl/datoteke/file/porocila/letno_porocilo_2005.pdf (1.maj 2007.) Agencija za po{te i elektronske komunikacije, Godi{nji izvje{taj za 2006. Vidjeti: http://www.apek.si/sl/datoteke/file/2007/letno%20porocilo/letno_porocilo_2006- podpisano.pdf (15. juli 2007.) Ba{i}-Hrvatin, S. "V Sloveniji brez javne razprave o novi medijski direktivi", Medijska preà, No. 28, maj 2007, str. 21. Ba{i}-Hrvatin S., L. J. Ku~i~, Monopoli - druàbna igra z mediji, Ljubljana: Maska, 2005. Bezjak, P. "Ob~instvo bo dobilo svojega varuha", Delo, 20. juni 2007, str. 2. Centar za istraìvanje javnog mnjenja (CRJMM), Politbarometer 11/2006, Vidjeti http://www.cjm.si/sites/cjm.si/files/file/raziskava_pb/pb11_06.pdf (24. juni 2007). Cerar, G. "Jan{a je imel morda prav", Mladina, 18. august 2007, str. 31. EU "Television without Frontiers" Directive: Council Directive of 3 October 1989 on the coordination of certain provisions laid down by law, regulation or administrative action in Member States concerning the pursuit of television broadcasting activities, 89/552/EEC, OJ L 298 of 17 October 1989, as amended by European Parliament Directive of June 1997, 97/36/EC, OJ L 202 60 of 30 July 1997, consolidated text available on the European Commission website at: http://europa.eu.int/ eur-lex/en/consleg/pdf/1989/en_1989l0552_do_001.pdf (3. maj 2007). European Commission, Communication on Reviewing the Interoperability of Digital Interactive Television Services Pursuant to Communication COM(2004) 541, 30. juli 2004. COM (2006) 37 final.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Forum za digitalizacijo, Zapisnik sre~anja, vidjeti http://www.mg.gov.si/si/ delovna_podrocja/elektronske_komunikacije_in_posta/radiodifuzija/forum_za_digit alno_radiodifuzijo_v_sloveniji/ (27. juli 2007). GfK Gral-Iteo, An analysis of opportunities for radio and television channels in Slovenia (in Slovene), March 2007. Vidjeti http://www.apek.si/sl/datoteke/file/ 2007/sporocila za javnost/apek,_priloznosti_za_razvoj_rtv_programov_-_porocilo,_ marec_2007.pdf (20. august 2007). Grgi~, M."Rast z novimi mediji in ogla{evalci", Delo, 16. august 2006, str. 3. Intervju sa Zvezdanom Marti}em, glavnim i odgovornim urednikom Multimedijalnog centra RTV Slovenije, Ljubljana, 21. juni 2007. Iosifidis, P. "Digital convergence: challenges for European Regulation", Javnost/The Public 9 (2002), 3, str. 27-48. Istraìvanje najposje}enijih web portala u Sloveniji, prolje}e 2007; vidjeti http://www.soz.si/uploads/pdf/moss_pomlad_2007_dosegi.pdf (21. juni 2007). Istraìvanje o kori{tenju interneta Slovenia (RIS), PC in mobilna uporaba interneta 2006; vidjeti http://www.ris.org/index.php?fl=2&lact=1&bid=1491&vir= 16&parent=13 (2. maj 2007). Jan~i~, M."Dnevniki lovijo televizijo", Marketing Magazin, januar 2007, str. 23. Jerman-Blaì~, B. Internet, Ljubljana: Novi Forum, 1996. Ku~i}, L. J. "Neznanke digitalne televizije", Media Watch, maj 2006. Vidjeti http://mediawatch.mirovni-institut.si/bilten/seznam/26/it/ (25. juli 2007). Ku~i}, L. J. "Frekvence za uravnoteène' programe", Delo, 14. august 2007, str. 14. Mediana, Media Research on 2000, Ljubljana, 2000. Mediana, Media Research on 2006, Ljubljana, 2006. Media Services AGB Nielsen, Research on 2000, Ljubljana, 2000. Media Services AGB Nielsen, Research on 2005, Ljubljana, 2005. Media Services AGB Nielsen, Research on 2006, Ljubljana, 2006. Miheli~, A. "Konkurenca se za~ne letos", Delo, 24. august 2007, str. 9. 89

Marko MILOSAVLJEVI^ 90 Milosavljevi}, M. "Daj ljudstvu to, kar ho~e - POPtv", Delo-Saturday Supplement, 23. decembar 1995, str. 37. Milosavljevi} M. and Ba{i}-Hrvatin, S. "Who will control the controllers?". In: T. Lees, S. Ralph, J. Brown (eds.). Is regulation still an option in a digital universe?, (Current Debates in Broadcasting, No. 9). Luton: University of Luton Press, 2000, str. 253-257. Milosavljevi} M. and Vobi~, I. "Medien in Slowenien", in: Medien: internationales Handbuch, (Internationales Handbuch für Hörfunk und Fernsehen, 2008/2009) (forthcoming), Baden-Baden: Nomos, 2007. Ministarstvo ekonomije Republike Slovenije, Procedura izdavanja licenci za RTV kada funkcija nije povezana sa kori{tenjem frekvencija, Slu`beni glasnik 10. mart 2003. Ministarstvo ekonomije Republike Slovenije, The Strategy of the Republic of Slovenia for the switchover from analogue to digital broadcasting, 15. februar 2006. Vidjeti http://ec.europa.eu/information_society/policy/ecomm/doc/todays_framework/ digital_broadcasting/switchover/si_switchover_plan_en.pdf (28. juni 2007). Ministarstvo kulture Republike Slovenije, "Razvid medijev". Vidjeti http://www.mk.gov.si/fileadmin/mk.gov.si/pageuploads/ministrstvo/razvidi/razvid_ medijev.pdf (30. april 2007). Parliamentary Assembly of Council of Europe, Explanatory Memorandum to Report on Public Service Broadcasting, 12 January 2004. Vidjeti http://www. assembly.coe.int/main.asp?link=/documents%2fworkingdocs%2fdoc04%2fedoc10 029.htm. (16. juli 2007). Parliamentary Assembly of Council of Europe, Recommendation 1641 (2004)1 on Public Service Broadcasting, 12 January 2004. Vidjeti http://www.assembly. coe.int/main.asp?link=/documents%2fworkingdocs%2fdoc04%2fedoc10029.htm (16. juli 2007). Pisani intervju s Antonom Guzejom, generalnim direktorom RTV Slovenije, Ljubljana, 16. juli 2007.

MOGU LI TEHNI^KE POTREBE DIKTIRATI KULTUROLO[KI I JAVNI INTERES? PROGRAM JAVNOG SERVISA I DIGITALNA ERA U SLOVENIJI Pisani intervju sa Joòm Moìnom, direktorom programa TV Slovenije, Ljubljana, 13. juli 2007. Polani~, M. "Skupina Telekom v polletju s padcem dobi~ka", Dnevnik, 1. septembar 2007, str. 19. Prijedlog zakona o digitalni radiodifuziji. Vidjeti http://www.mg.gov.si/fileadmin/ mg.gov.si/pageuploads/dek/ostalo/predhodne_javne_obravnave/k.ticar_-_zakon_ O_DIGITALNI_RADIODIFUZIJI_-_predlog_za_javno_obravnavo_-_12.02.2007.pdf (24. juli 2007). Radna grupa za digitalnu zemaljsku televiziju u EPRA zemljama, uz koordinaciju AGCOM (Italija), EPRA - Finalni izvje{taj, Rim, 2004. Research of the Internet Use in Slovenia, Internet in slovenska dràva; vidjeti http://www.ris.org/uploadi/editor/1171361207internetinslovenskadrzava2006.pdf (2. maj 2007). Ropret, M. "Digitalna televizija bliè, a {e na ~akanju", Delo, 5. juni 2007, str. 3. Ropret, M. "APEK bi rad pospe{il digitalno oddajanje", Delo, 14. august 2007, str. 14. RTV Slovenija, Prijedlog Strategije o RTV Slovenija 2004-2010, Ljubljana, 2004. Svet za Radiodifuzijo, Letno poro~ilo 2001/2002, (Godi{nji izvje{taj 2001/2002), Ljubljana, 2002. Tifengraber, V."Na{i lastniki se ~udijo razmeram na slovenskem trgu." ("Na{i gledatelji se ~ude stanju na slovenskom trì{tu"), Intervju sa Vojkom Roverom, generalnom direktoricom UPC Telemach. Dnevnik, 24. maj 2007, str.12. Uporaba interneta v gospodinjstvih 2006 (Izvje{taj o upotrebi Interneta u doma}instvima); vidjeti http://www.ris.org/index.php?fl=0&p1=276&p2=621&p3= &id=663 (2. maj 2007). Ured za statistiku Republike Slovenije "GDP po glavi stanovnika"; na http://www.stat.si/indikatorji.asp?id=21 (30. april 2007). Ured za statistiku Republike Slovenije, Statisti~ni letopis 2006; vidjeti http://www.stat.si/letopis/index_letopis.asp (2. maj 2007). 91

Marko MILOSAVLJEVI^ Zakon o masovnim medijima - Zakon o spremembah in dopolnitvah zakona o medijih, Slu`beni glasnik br. 60/2006. Vidjeti http://www.srdf.si/eng/main23.html (20. juli 2007). Zakon o Radioteleviziji Slovenija, Slu`beni glasnik br. 18/1994, 29/1994, 73/1994, 88/1999, 90/1999, 102/1999, 113/2000, 35/2001, 79/2001, 54/2005, 96/2005). Vidjeti http://zakonodaja.gov.si/rpsi/r01/predpis_zako4461.html (na engleskom na http://www.rtvslo.si/files/rtv_slovenija/zrtvs_1.pdf) (9. juli 2007). Zakon o telekomunikacijah, Slu`beni glasnik br. 30/2001. 92

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA Orlin SPASSOV

Orlin SPASSOV 1. Izvr{ni saètak 94 Analiza programa javnog televizijskog servisa i {ire medijske scene na po~etku digitalizacije pokazuje nekoliko glavnih trendova. Bugarska ima relativno razvijenu medijsku industriju i prijenosnu mreù. Zemaljskim analognim televizijskim emitovanjem je pokrivena gotovo cijela teritorija zemlje. Kablovska televizija je tako er razvijena i konkurentna zemaljskim emiterima. Iako je gledanost televizije u proteklih pet godina blago opala u apsolutnim relacijama, televizija je i dalje najpopularniji medij. Vi{e kablovskih TV-emitera po~elo je nuditi digitalne usluge, {to ukazuje na potra`nju za takvim uslugama. Me utim, uprkos ovakvom razvoju, nacionalna strategija digitalizacije tek treba biti izra ena i usvojena. Iako je uskla en sa standardima Evropske unije, regulatorni okvir ~esto pati od nedovoljne uskla enosti konkretnih zakonskih odredbi i uskla enosti u aktivnostima razli~itih institucija koje se bave licenciranjem i registracijom emitera. Problemi budu}e digitalizacije se ~esto politizuju, odnosno dovode do sukoba izme u razli~itih medijskih lobija s razli~itim interesima. U ovakvom kontekstu, nacionalni javni TV-servis/telekomunikacijski operater Bugarska nacionalna televizija (BNT) suo~ava se s vi{e tehni~kih i programskih problema. Optere}en konstantnim nedostatkom sredstava, BNT je po~eo ponovo opremati pojedine studije i mobilna TV-postrojenja. Programi BNT-a tako er pate od nedostatka finansijskih sredstava. BNT proizvodi ve}i broj programskih sati od onoga za koji dobija sredstava od dràve. Razlika se samo djelimi~no pokriva od prihoda od ogla{avanja. Ipak, BNT poku{ava proizvesti vi{e sadràja i istovremeno u{tedjeti. To

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA je glavna prepreka u programskom razvoju javnog TV-servisa i njegovom poku{aju da parira dominantnoj komercijalizaciji trì{ta. Uprkos ovim te{ko}ama, BNT sada pruà vi{e interaktivnih mogu}nosti za gledanje pojedinih emisija i svih informativnih programa na svoj inernet stranici, ~ime je napravio prve korake ka digitalnom dobu. Sve u svemu, me utim, proces digitalizacije kasni. BNT se suo~ava s ozbiljnom konkurencijom u vidu komercijalnih TV-emitera, mobilnih provajdera sadràja i interneta. Na nivou dràvnih institucija postoji nerazumijevanje dometa i filozofije digitalne revolucije koja publici daje novu, mnogo aktivniju ulogu i stoga ima va`nu dru{tvenu dimenziju. 2. Uvod Na pragu digitalizacije, javni TV-servis u Bugarskoj suo~en je s izborom: ili da se brzo reformi{e, koriste}i novu tehnologiju, ili da prenese analogne boljke u novo doba. Te boljke su poznate: politizacija rada javnog servisa i regulatornih tijela, nedovoljna nezavisnost od dràve, te hroni~ni nedostatak sredstava za opremu i programe. Danas digitalizacija pruà mogu}nost revolucioniziranja televizije. Ho}e li ova revolucija pobolj{ati ukupno stanje i rad javnog TV-servisa ili }e ostati samo tehnolo{ka - zavisi od dràvne politike digitalizacije. Zapravo, i sam termin "digitalizacija" je ve} odavno izgubio svoje "sveto" zna~enje. Internet i ra~unarska tehnologija su digitalizaciju u~inili ako ne banalnom, onda barem ne~im {to se uzima zdravo za gotovo. U ovom kontekstu, rije~i "internet" i "televizija" se ve} ne razlikuju mnogo po zna~enju. [tavi{e, sve se vi{e koriste u kolokaciji, kao ustaljeni slijed rije~i. Internet televizije se, u nedostatku bilo kakve regulacije, sada pokre}u i u Bugarskoj. Gledanje TV-sadràja online je mogu}e ve} nekoliko godina. 95

Orlin SPASSOV 96 Globalni fenomeni, kao {to je YouTube, ukazuju na to da je vrijeme da gledaoci napuste pasivnu ulogu koju im daje televizijski prijemnik. Danas ovaj elektronski predmet sve vi{e zamjenjuje ra~unarski ekran, ~ak i ekran nove generacije mobilnih telefona. Neki teoreti~ari ~ak predskazuju kraj televizije onakve kakvu poznajemo. U ovoj situaciju, mnogi bi o~ekivali da uloga nacionalnog javnog televizijskog servisa BNT-a bude uloga bika u prodavnici porcelana. ^vrsto utemeljen u periodu prije 1989. godine, nakon prodora demokratije, BNT je dugo smatran za opasnog mamuta koji stoji na putu privatnog medijskog poduzetni{tva. Ali, kada je komercijalizacija nadvladala, prijete}i samom kvalitetu TV-programa, situacija se obrnula. Sada se BNT nerijetko posmatra iz suprotne perspektive: kao televizija, privilegovana po definiciji, koja mora biti po{te ena, ukoliko je mogu}e, svih komercijalnih nasrtaja. Oklijevanjem da otvore BNT prema trì{tu (u smislu sadràja i ogla{avanja) i odbijanjem da osiguraju adekvatna finansijska sredstava od dràve, vlade nakon 1989. godine snose najve}u krivicu za oslabljenu ulogu BNT-a, iako su istovremeno stekle ve}u kontrolu nad njim. U op}em kontekstu u kome se danas razvija televizija u Bugarskoj dominira priliv stranog kapitala. U Bugarskoj sada djeluje nekoliko medijskih divova, kao {to je News Corporation. News Corporation posjeduje ne samo 100 posto vode}e privatne zemaljske nacionalne televizije (btv), ve} i nekoliko kablovskih programa (Fox Life, Fox Crime) i radiostanica (mreà Radio NJoy, Classic FM i Jazz FM). Osim toga, on je klju~ni akter i na trì{tu ogla{avanja. Apace Media Group iz Ujedinjenog Kraljevstva posjeduje televiziju MM i Diema Vision (firmu koja upravlja kablovskim TV-kanalima Diema+, Diema 2, Diema Family i Diema Extra). Na bugarskom trì{tu djeluje i SBS Broadcasting Group. Ovakve tendencije su tipi~ne i za druge medije. Nerijetko postoji opasnost monopolizacije odre enih kategorija, uklju~uju}i ogla{avanje. Sve u svemu, trì{te prolazi kroz proces konsolidacije i prestrukturiranja. Klju~no pitanje koje se danas postavlja je kako zadràti prioritete javnog interesa, a istovremeno za{tititi trì{ni pluralizam. Odgovor moè dati digitalizacija, ~ak i ako

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA se shvati samo kao tehni~ki proces. To je stoga {to digitalizacija automatski obe}ava pluralizam: frekvencija, programa, komunikacije s publikom, interaktivnih opcija. Da bismo analizirali {anse javnog televizijskog servisa u Bugarskoj u kontekstu digitalizacije, ispitat }emo, redom, ukupnu spremnost medija da pre u na novu tehnologiju, spremnost zakonske regulative i regulatornih vlasti, te, kona~no, spremnost BNT-a da u e u digitalno doba. Nakon izvla~enja zaklju~aka, ponudit }emo odre ene preporuke. 3. Televizija u kontekstu Televizijska industrija u Bugarskoj ima veoma razvijenu strukturu. Bugarska trenutno ima ~ak 203 licencirana TV-programa. Ovako veliki broj programa je posljedica tri faktora. Prvi faktor je sve ve}i interes poslovne zajednice (doma}e i strane) za investiranje u medijsku sferu, drugi je nepostojanje dovoljno visokih kriterija u postupku licenciranja, a tre}i je strah Vlade od ometanja liberalizacije tr`i{ta. Od svih licenciranih TV-programa samo sedam emituju zemaljski emiteri, a 196 kablovski i satelitski. Sedamnaest emituju javni servisi, a 186 komercijalne stanice. Osim tri klju~na aktera (btv, televizija Nova i BNT), ostali licencirani javni servisi su mali mediji (regionalni i lokalni), uglavnom op}eg karaktera. O~ito je da broj komercijalnih emitera uveliko nadma{uje broj javnih servisa. To je jedna od posljedica liberalizacije tr`i{ta. Od 196 kablovskih i satelitskih TV-programa, 81 je specijalizovan (uglavnom filmski i muzi~ki programi), dok su ostali op}eg karaktera. Svih sedam TV-programa koji se emituju preko zemaljskih oda{ilja~a su op}eg karaktera. Tri imaju dozvole za nacionalnu pokrivenost: Kanal 1 Bugarske nacionalne televizije (BNT), btv (u 97

Orlin SPASSOV vlasni{tvu News Corporation) i televizija Nova (u vlasni{tvu gr~ke Antenna Group). btv i televizija Nova su dvije vode}e privatne komercijalne televizijske stanice, dok BNT zauzima tre}e mjesto na trì{tu. Ostale ~etiri su regionalni programi BNT-a u Varni, Ruseu, Plovdivu i Blagojevgradu. Sve u svemu, televizijsko trì{te je veoma usitnjeno i ima vi{e aspekata. Ova tendencija je stabilna, ~ime se postavlja obrazac za raznolikost i na digitalnoj sceni. Ukupno 76 TV-programa koji se emituju kablovski ili satelitski ima nacionalnu pokrivenost. Dvadeset dva su op}eg karaktera, a 54 su specijalizovana; 71 se emituje na komercijalnim stanicama, a pet na javnim servisima. Broj lokalnih i regionalnih programa koji se emituju kablovski ili satelitski je 107. Osamdeset njih su op}eg karaktera, a 27 su specijalizovani; 98 se emituje na komercijalnim stanicama, a devet na javnim servisima. 1 Kablovska infrastruktura je razvijena. Bugarska je krajem 2005. godine imala 2.512 kablovskih TV mreà. 2 U prvom tromjese~ju 2007. godine kablovski i regionalni zemaljski TV-programi su imali udio gledalaca od 54 posto, ili 12 posto vi{e nego u istom periodu 2006. godine. 3 U prvoj polovini 2006. godine ukupno 65 posto svih doma}instava je imalo kablovsku televiziju. 4 Dok je kablovska ra{irenost u najmanjim naseljima (selima) 38 posto, njen prosjek u manjim gradovima iznosi 66 posto, a u najve}im bugarskim gradovima je znatno ve}a: naprimjer, 83 posto u Plevenu, 83 posto u Blagojevgradu, 82 posto u Burgasu, 79 posto u Plovdivu i 75 posto u Ruseu. 5 Ukupno 98 posto svih bugarskih doma}instava ima televiziju. 6 Kablovska televizija je 2006. godine pokrivala 65 posto doma}instava, a digitalna kablovska 98 1 Izvje{taj CEM-a za 2006. godinu, Sofija. 2 SAITS, Plan uvo enja zemaljskog digitalnog televizijskog emitovanja (DVB-T-a) u Bugarskoj, mart 2007, dodatak 5. 3 Testiranje trì{ta, citirano u sedmi~nom listu Capital, 20. april 2007. 4 Vidjeti SAITC, http://www.daits.government.bg/projects.php?scid=3 (26.8.2007). 5 Izvje{taj CEM-a za 2006. godinu, Sofija, str. 160. 6 Nacionalni zavod za statistiku, vidjeti: http://www.nsi.bg/ikt/it_hh2006.htm (30.8.2007).

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA televizija 0,80 posto. 7 Udio doma}instava koji televizijski program primaju putem satelitskih mreà je iznosio 8,5 posto. 8 Trì{te digitalnih mreà i usluga mobilne telefonije tako er je ubrzano raslo proteklih godina. U Bugarskoj postoje ~etiri operatera mobilne telefonije: M-Tel, GloBul, RTK OOD (prvi operater mobilne telefonije u Bugarskoj, sada sa zanemarljivim udjelom na trì{tu) i vivatel (posljednji operater, osnovan 2005. godine). Svi su u stranom vlasni{tvu. Broj pretplatnika tri vode}a mobilna operatera iznosi 4,4 miliona (M-Tel, april 2007), 3,3 miliona (GloBul, decembar 2006) i 700.000 (vivatel, decembar 2006). Po~etkom 2007. godine, ra{irenost mobilnih usluga je iznosila gotovo 105 posto, dostigav{i nivo zasi}enja. O~ekuje se da }e broj pretplatnika 3G (tre}e generacije mobilne telefonije) do kraja 2007. godine narasti na 70.000. Me u uslugama koje se trenutno pruàju su videoportal, real-time televizija, vijesti i vremenska prognoza. 9 Iako je interes za ove usluge zasad razmjerno mali, one imaju ogroman razvojni potencijal. U budu}nosti }e mobilni telefoni ne samo aktivnije uklju~ivati televizijski prijem, ve} }e predstavljati i direktnu konkurenciju televizijskim emiterima (komercijalnim i javnim servisima) u pruànju digitalnih usluga. Broj zemaljskih telefonskih linija je u padu. Ukupno 72,9 posto svih doma}instava je 2006. godine imalo zemaljsku liniju, dok je 75,2 posto posjedovalo mobilni telefon. 10 Znakovito je da je 2005. godine prihod od zemaljskih mreà i pruànja zemaljskih glasovnih usluga pao za 3 posto u nominalnom iznosu u ukupnom obimu trì{ta za tu godinu. 11 Ra{irenost mobilne telefonije je 2001. godine iznosila 20 posto, 2003. godine 45 posto, a 2005. godine je ve} dostigla 80 posto. S 7 Izvje{taj E-Bugarska 2006, Fond ARC, Sofija, str. 18. 8 Nacionalni zavod za statistiku, vidjeti: http://www.nsi.bg/ikt/it_hh2006.htm (28.8.2007). 9 Business Monitor International citiran u dnevnom listu Dnevnik, 9. april 2007. 10 Nacionalni zavod za statistiku, vidjeti: http://www.nsi.bg/ikt/it_hh2006.htm (20.8.2007). 11 Stanje na bugarskom trì{tu telekomunikacija, Izvje{taj CRC-a za 2006. godinu, Sofija, str. 16. 99

Orlin SPASSOV druge strane, stepen zemaljske ra{irenosti je ravnomjerno opadao u istom periodu, smanjiv{i se sa oko 38 posto 2001. godine na, otprilike, 32 posto 2005. godine. 12 Do kraja 2008. godine 85 posto zemaljske mreè mora biti digitalizovano, u skladu s obavezama koje je Bugarska prihvatila po prijemu u EU. Ukupno 85,4 posto korisnika mobilnih telefona koristi SMS, 19,3 posto koristi MMS, 15,7 posto koristi WAP/GPRS, 13,8 posto {alje i prima e-mail poruke (POP3, IMAP), dok 11,2 posto pristupa internetu koriste}i preglednike JAVA/HTML. 13 Digitalnu medijsku sliku u Bugarskoj uveliko odre uje osnovna internet struktura. Me u glavnim akterima na trì{tu s najve}im udjelom u internet prometu, reklamiranju i prihodima su NetInfo, Dir.bg, Investor.bg, Economedia, Mail.bg, Web Media Group, Atol Media, Web Ground Group, Darik Web i MS Key Group. Mnogi od njih svoj uspjeh duguju ~injenici da se razvijaju kao mediji, pruàju}i vijesti, besplatan e-mail, pristup finansijskim informacijama, sportske vijesti, platforme za sastanke i sadràj o ìvotnom stilu. Strani investitori proteklih godina pokazuju sve ve}i interes za ovaj sektor. Tipi~an primjer je njema~ka firma Handelsblatt, koja je postala zna~ajan dioni~ar u Economediji. Sli~na je situacija i u firmama Orbitel i Spectrum Net. Jedini DSL provajder u Bugarskoj BTC u potpunosti je u stranom vlasni{tvu. Treba ista}i da su internet provajderi i provajderi sadràja, prema op}em pravilu, razli~iti akteri na trì{tu. Prakti~no, jo{ uvijek nema ozbiljne konvergencije izme u ove dvije grupe. Od po~etka 2007. godine ja~a konsolidacija me u internet provajderima. Posljedica toga je bolji kvalitet usluga i postepena stabilizacija trì{ta nakon dugog perioda haosa i iscjepkanosti. Godine 2006. gotovo ~etvrtina, odnosno 22,6 posto svih doma}instava je posjedovalo ra~unar (ovaj broj uklju~uje i vlasnike laptop i palmtop ra~unara). Pore enja radi, 2004. godine je samo 15 posto doma}instava imalo ra~unar. Udio 100 12 Stanje na bugarskom trì{tu telekomunikacija, Izvje{taj CRC-a za 2006. godinu, Sofija, str. 17. 13 Izvje{taj E-Bugarska 2006, Fond ARC, Sofija, str. 26.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA doma}instava s pristupom internetu je 2004. godine iznosio 9,6 posto, da bi 2006. godine porastao na 17 posto. 14 Godine 2006. 50,1 posto doma}instava je bilo priklju~eno na internet putem kablovskog modema, LAN-a ili beì~ne tehnologije, 25,3 posto putem dial-up modema ili ISDN-a, a 10 posto putem DSL-a. Treba ista}i da je 28,9 posto doma}instava priklju~enih na internet imalo pristup Webu putem 2G ili 3G mobilnih telefona. 15 Vratimo se televiziji, zemaljsko analogno televizijsko emitovanje je razvijeno i pokriva, prakti~no, ~itavu teritoriju Bugarske putem tri zemaljska nacionalna programa. Uprkos tome, zbog dominacije kablovskih mreà, prakti~no se manje od 30 posto stanovni{tva odlu~uje za prijem televizijskog programa koje emituju zemaljski emiteri (iako istovremeno s kablovskim programima), a oko 10 posto koristi samo programe koje emituje zemaljski emiter. 16 Uprkos tome, prednosti budu}eg DVB-T-a ~ine razvoj ove platforme u Bugarskoj u potpunosti vrijednom truda. Pored toga, uvo enje DVB-T-a }e oja~ati konkurenciju s kablovskom i satelitskom televizijom. Plan je da se postepeno ugase analogni oda{ilja~i i od 2008. godine pokrenu prve digitalne multipleks platforme. Ovaj proces treba biti zavr{en do 2012. godine. Vaàn aspekt toga je opskrba stanovni{tva potrebnom opremom (DVB-T i DVB-H, DVB-S+DVT-T, DVB-C+DVB-T) po razumnim cijenama. Ona }e za pripadnike odre enih ugroènih grupa u dru{tvu biti dostupna po sniènim cijenama. O~ekuje se da }e cijena jeftinijeg ure aja iznositi manje od 100 bugarskih leva (BGN) - oko 50 eura. 17 Trenutno se zemaljska digitalna televizija emituje samo na podru~ju grada Sofije, na osnovu dozvole dodijeljene Bugarskom telekomunikacijskom preduze}u (BTC 14 Nacionalni zavod za statistiku, vidjeti: http://www.nsi.bg/ikt/it_hh2006.htm (15.8.2007). 15 Nacionalni zavod za statistiku, vidjeti: http://www.nsi.bg/ikt/it_hh2006.htm (31.8.2007). 16 SAITS, Plan uvo enja zemaljskog digitalnog TV-emitovanja (DVB-T-a) u Bugarskoj, mart 2007, Sofija, str. 7. 17 SAITS, Plan uvo enja zemaljskog digitalnog TV-emitovanja (DVB-T-a) u Bugarskoj, mart 2007. 101

Orlin SPASSOV AD) 2004. godine (tj. prije privatizacije firme, koja je 2005. godine pre{la u 100- postotno privatno vlasni{tvo) i ograni~ena je na BNT-ov Kanal 1. Broj televizijskih gledalaca u Bugarskoj je u blagom padu u posljednjih nekoliko godina. Ovo se odnosi na gledanost sve tri zemaljske nacionalne televizije. Njihov ukupan udio publike je pao sa 72,4 posto 2003. godine na 71,3 posto 2004. godine i 68,5 posto 2005. godine. 18 Godine 2006. je 97,8 posto svih gra ana Bugarske gledalo televiziju. Vi{e od 80 posto gledalaca su se izja{njavali kao Bugari i pravoslavni hri{}ani. Kablovsku televiziju je gledalo 61 posto etni~kih Bugara, 28 posto bugarskih Turaka i 33 posto Roma. Skoro polovina publike, tj. 47,6 posto, gledala je televiziju u prosjeku dva do ~etiri sata dnevno, 18,5 posto ~etiri do {est sati, a 8,1 posto vi{e od {est sati. Posljednja grupa se sastoji uglavnom od gledalaca starosti preko 70 godina, penzionera i nezaposlenih. 19 Devedeset osam posto ispitanika je gledalo bugarske kanale, a 37 posto strane. 20 Najcjenjeniji programski ànrovi su igrani filmovi, zatim {ou-programi, te me unarodne i doma}e vijesti. 21 Prema analizi Vije}a za elektronske medije (CEM), "gledanost televizije je u padu me u mladim i radno aktivnim gledaocima. Razlog je konkurencija pojedinih alternativnih medija, kao {to su internet, ~asopisi, igre, muzika." 22 Trì{ni udio dva najja~a aktera u sektoru javnih servisa i u komercijalnom sektoru, BNT-ovog Kanala 1 i btv-a, u korist je komercijalnog emitera. Gledanost vode}eg bugarskog javnog TV-servisa, BNT-ovog Kanala 1, u padu je u svim vremenskim periodima. Od januara do marta 2007. godine, trì{ni udio BNT-a je iznosio 11,43 posto, nasuprot 38,12 posto btv-a i 17,70 posto Nove. 23 Pad prete`no 102 18 Izvje{taj CEM-a za 2006. godinu, Sofija, str. 156. 19. Ibid., str. 158. 20. Ibid str. 159. 21. Ibid., str. 158. 22. Ibid., str. 159. 23 Testiranje trì{ta, citirano u sedmi~nom listu Capital, 20. april 2007.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA dolazi od mla ih gledalaca, pri ~emu udio Kanala 1 raste samo u manjim gradovima. U cjelini, trì{ni udio Kanala 1 je opao u protekle tri godine sa 25 posto 2004. godine na 23 posto 2005. godine i 19 posto 2006. godine. 24 U aprilu i maju 2007. godine me u najgledanijim emisijama BNT-a su bili igrani filmovi (10,8 posto), vijesti (10,2 posto), fudbalske utakmice (8,8 posto), te emisije o aktuelnostima i politi~ke emisije (7,1 posto). Najpopularnije emisije u ovom periodu su bile specijalni izvje{taji o toku izborne kampanje za Evropski parlament u Bugarskoj (s gledano{}u od 11,7 posto i trì{nim udjelom od 32,6 posto). 25 Tabela 1. Trì{ni udio tri vode}a nacionalna TV-emitera prema godini 2003 2004 2005 2006 26 2007 27 btv 41% 39% 37% 36,5% 38,12% Nova 7,8% 28 8,4% 29 13,8% 30 21,4% 17,70% BNT 25% 23% 19% 13,5% 11,43% Izvori: Izvje{taj CEM-a za 2006. godinu; GFK-ovo Istraìvanje publike - Bugarska; Testiranje trì{ta; Medijski svijet 31 24 Izvje{taj CEM-a za 2006. godinu, Sofija, str. 159. 25 BNT, bilten 18/2007. 26 Podaci za januar 2006. 27 Podaci pokrivaju period januar-mart 2007. 28 Podaci za januar 2006. 29 Podaci za septembar 2004. 30 Podaci za mart 2005. 31 Izvori: Izvje{taj CEM-a za 2006. godinu, Sofija, str. 156; GFK-ovo istraìvanje publike - Bugarska, citirano u dnevnom listu Dnevnik, 28. februar 2007, vidjeti: http://dnevnik.bg/show/ index.php?storyid=315240 (30.8.2007); Testiranje trì{ta, citirano u sedmi~nom listu Capital, 20. april 2007; Medijski svijet [Mediya Svyat] (januar 2003, septembar 2004, mart 2005), Dodatak "Televizija", str. 4. 103

Orlin SPASSOV Uprkos ukupnom blagom padu gledanosti televizije, ona je i dalje najpopularniji i najpristupa~nij medij u Bugarskoj. Komunikacijsko okruènje je povoljno za otpo~injanje digitalizacije, s obzirom na to da je tehnolo{ki kontekst razvijen, a postoji i potra`nja publike. Jedan od indikatora za ovo je pojava kablovskih emitera koji nude digitalne televizijske usluge, ~ak i prije nego {to je Bugarska izradila i finalizirala strategiju razvoja ovog sektora. I u ovom slu~aju su evolucija tehnologije i stvarne medijske aktivnosti znatno pretekle razvoj adekvatnog regulatornog okvira. Naprimjer, nacionalni satelitski TV-kanal MSAT nudi osnovne i dodatne usluge, kao {to je 100 digitalnih TV-programa, 30 digitalnih radioprograma, internet velike brzine do 2 Mbps, IP-telefonija do bugarskih brojeva, Pay TV (pla}eni filmski, sportski i erotski programi), PPV (pla}anje po gledanju filmova, fudbalskih utakmica iz engleske i {panske Premier lige, sportski doga aji na zahtjev), kao i 70 programa bez dekodera. Osnovni paket se moè dobiti za mjese~nu cijenu od 17 bugarskih leva (oko 9 eura); uz zaklju~ivanje dvogodi{nje ugovora firma daje i besplatan digitalni dekoder. 32 Tako er su popularni kablovski servisi "3-u-1". Naprimjer, digitalna kablovska televizija ReTeCom od 2006. godine nudi pristup 151 digitalnom programu, 60 radioprograma i internetu velike brzine, s dodatnim opcijama pretplate na HBO, Cinemax i druge mreè. 33 Kona~no, u kontekstu digitalizacije javni televizijski servis ima nekoliko klju~nih konkurenata. Prvo, velike privatne TV-kanale u vlasni{tvu stranih investitora (naro~ito btv i televizija Nova). Drugo, velike i male inovativne kablovske mreè koje objedinjuju razli~ite digitalne usluge i koje su veoma fleksibilne na trì{tu, ~esto djeluju}i prije dono{enja relevantnih posebnih zakona. Tre}e, nove 3G mreè operatera mobilne telefonije, koji agresivno poku{avaju pove}ati svoj trì{ni udio ponudom ne samo usluga ve} i sadràja. I ~etvrto, internet televiziju, koja je u posljednje dvije do tri godine sve popularnija u Bugarskoj. 104 32 Vidjeti MSAT Cable: http://www.msatcable.com/ (31.8.2007). 33 Vidjeti CableTV ReTeCom: http://www.retecomtv.com/ (31.8.2007).

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA 4. Regulativa i zakoni: prakti~na implementacija Prvi zakon o Radio-televiziji Bugarske usvojen je 1996. godine, ali je nai{ao na ozbiljne kritike i prigovore. Novi zakon o Radio-televiziji je usvojen 1998. godine. Ovim zakonom, koji je ~esto mijenjan i dopunjavan proteklih godina, reguli{e se status, upravljanje i finansiranje javnih servisa u Bugarskoj, te, konkretnije, Bugarske nacionalne televizije i Bugarskog nacionalnog radija (BNR). Reguli{e se sadr`aj programa svih elektronskih medija - i javnih i privatnih. Ovim zakonom se, tako er, reguli{e proces licenciranja novih TV-kanala, kao i reklamiranje i sponzorstvo u elektronskim medijima. Radio-televizijsku djelatnost u Bugarskoj reguli{u dva tijela. Prvo je Vije}e za elektronske medije (CEM), koje je osnovano 2001. godine kao nasljednik prethodnog regulatornog organa -Nacionalnog vije}a za radio-televiziju (osnovanog 1996). CEM je specijalizovano nezavisno tijelo, pravno lice koje vr{i nadzor jedino nad radom radio i televizijskih stanica. Reguli{e njihov rad kroz registraciju i izdavanje dozvola za radio i televizijsku djelatnost. CEM broji devet ~lanova, od kojih pet bira Narodna skup{tina, a ~etiri imenuje predsjednik Republike s mandatom od {est godina. Sastav CEM-a iz svake kvote se rotira svake dvije godine. 34 Neke od glavnih nadle`nosti CEM-a su regulisane Zakonom o radio-televiziji (vidjeti Aneks 1). Drugo tijelo s regulatornim nadle`nostima u radio-televizijskom sektoru je Regulatorna komisija za komunikacije (CRC). CRC je nezavisno specijalizovano dr`avno tijelo u oblasti telekomunikacijskih i po{tanskih usluga. Provodi politiku Vlade u oblasti telekomunikacija i po{ta. CRC reguli{e i kontroli{e provo enje telekomunikacijskih aktivnosti u skladu s procedurom ustanovljenom Zakonom o telekomunikacijama, te kasnije Zakonom o elektronskim komunikacijama (ECA). 34 Zakon o radio-televiziji, ^l. 24, Stav 1. 105

Orlin SPASSOV CRC broji pet ~lanova izabranih na period od pet godina. Predsjedavaju}i CRC-a se odre uje i razrje{ava du`nosti odlukom Vije}a ministara, a imenuje naredbom premijera na period od pet godina. Zamjenik predsjedavaju}eg i dva ~lana CRC-a se biraju na period od pet godina i razrje{avaju du`nosti odlukom Narodne skup{tine. Peti ~lan CRC-a se imenuje na period od pet godina i razrje{ava du`nosti dekretom predsjednika Republike. 35 Klju~ne nadle`nosti CRC-a su regulisane Zakonom o elektronskim komunikacijama (vidjeti Aneks 2). Za razliku od televizije, internet nije posebno regulisan. Godine 1999. Odbor po{ta i telekomunikacija (tada{nja institucija u nadle`nosti Vije}a ministara, kasnije preimenovana u Ministarstvo transporta i komunikacija 2000. godine) poku{ao je uvesti uvjete za licenciranje internet provajdera nacrtom uredbe koja nije sadràvala posebne odredbe koje se ti~u sadràja materijala koji se prenosi putem interneta. Unato~ tome, planovi Odbora su nai{li na èstok otpor raznih organizacija, naro~ito organizacije Internet Society - Bulgaria, te su na kraju napu{teni. Jedini poseban uvjet za internet registraciju se odnosi na glavne.bg domene. Te domene registruje organizacija koja je ovla{tena za ovu djelatnost - Register.bg OOD. Register.bg ne podlijeè nacionalnim zakonima. Narodna skup{tina je u septembru 2005. godine usvojila Strategiju razvoja radiotelevizijskog emitovanja putem zemaljskog oda{ilja~a (u daljem tekstu Strategija), koju su zajedni~ki izradili CEM i CRC. Glavni cilj Strategije je definisan kao "efikasno kori{tenje ograni~enih resursa - radiofrekventnog spektra - u za{titi javnog interesa i slobodnog poduzetni{tva, uz maksimalno uvaàvanje postoje}ih medijskih struktura." 36 Strategija predvi a digitalizaciju zasnovanu na jasnom i predvidivom regulatornom okviru. Iako se digitalizacija ne spominje u nazivu dokumenta, ona je ozna~ena kao klju~ni prioritet u razvoju radio-televizijske djelatnosti. [to se ti~e televizije, u periodu od 2006. do 2008. godine Strategija predvi a izradu nacionalnog frekventnog plana za 106 35 Zakon o elektronskim komunikacijama, ^l. 22.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA digitalno televizijsko emitovanje putem zemaljskog oda{ilja~a. Konkretnije, u periodu od 2007. do 2008. godine pilot-projekti digitalne televizije (DVB-T) moraju biti isplanirani i uvedeni u nekoliko regija na teritoriji Bugarske, te moraju biti osigurani uvjeti za pristup digitalnom emitovanju za nacionalni javni TV-servis BNT. Sve u svemu, Strategija se ne bavi detaljima, ve} izlaè op}i razvojni okvir koji uklju~uje digitalizaciju. U martu 2006. godine, pri Ministarstvu kulture je formirana me uagencijska ekspertna grupa radi izrade (do 20. decembra 2006. godine) Nacionalne strategije za razvoj audiovizuelnog sektora u Bugarskoj (u daljem tekstu Nacionalna strategija). Ova inicijativa je uslijedila nakon preporuke u izvje{taju EU-a s pregledom zakonske regulative u audiovizuelnom sektoru i ispunjenja obaveza koje je Bugarska preuzela u toku pregovora o pristupu Evropskoj uniji. U sastavu ekspertne grupe su bili ~lanovi CEM-a. Nacionalna strategija je napravljena radi izrade koncepta prelaska na digitalno emitovanje. Glavni prioritet predstavnika Ministarstva kulture u ekspertnoj grupi je bio da se za{titi pristup kulturi u novom kontekstu. 37 Nacionalnom strategijom se, me utim, nije uspjela pota}i dalja javna rasprava o predstoje}oj digitalizaciji. Stoga su rasprave o problemima digitalizacije i dalje ograni~ene na institucionalni nivo i ne dopiru do {irih sfera zainterestovanih predstavnika civilnog dru{tva i javnosti. Rezultat toga je op}i osje}aj nedovoljne transparentnosti u procesu izrade nacionalne vizije o politici i fazama digitalizacije. Potrebna je otvorenija javna rasprava, koja bi predstavila vi{e gledi{ta o ovom procesu i efikasnije uskladila razli~ite interese u prijelazu prema digitalnom medijskom okruènju. U augustu 2006. godine Dràvna agencija za informacionu tehnologiju i komunikacije (SAITC) je imenovala radnu grupu za izradu Plana za uvo enje 36 CEM, Strategija razvoja radio-televizijskog emitovanja putem zemaljskog oda{ilja~a, Sofija, 2005, Dio III, ^l. 2. 37 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 13. juli 2006, stenogram. 107

Orlin SPASSOV digitalne zemaljske televizije (DVB-T) u Republici Bugarskoj (u daljem tekstu: Plan). SAITC je formiran 2005. godine kao institucija u sastavu Vije}e ministara koja provodi politiku Vlade u oblasti informacione tehnologije i komunikacija. Plan (na 55 strana) koji je izradila radna grupa predstavlja najprecizniji i najozbiljniji dosad izra en dokument o prelasku na digitalno emitovanje. Njime se postavljaju jasni rokovi za izgradnju digitalnih mreà i postepeni prestanak kori{tenja analognih ure aja. Prema Planu, digitalizacija mora zapo~eti 2008. godine i biti zavr{ena 2012. godine. Planom se preciziraju obaveze dràve i promjene koje je potrebno napraviti u regulatornom okviru i defini{u se ne samo tehnolo{ki parametri mreà ve} i uvjeti pruànja interaktivnih usluga. Preporu~uje se da dràva doma}instvima kompenzira kupovinu opreme i da osigura dodjelu najmanje 2 miliona bugarskih leva za kampanju podizanje svijesti javnosti o digitalnoj televiziji. Plan je prvi dokument koji se bavi pitanjem digitalizacije na pragmati~an i dovoljno detaljan na~in i koji probleme smje{ta u kontekst na osnovu iskustava u Evropskoj uniji u ovoj oblasti. Nacionalna strategija i Plan su izra eni, ali jo{ uvijek ih nije usvojilo Vije}e ministara. Razlozi za to su zaka{njelo (nekoliko mjeseci) usvajanje Zakona o elektronskim komunikacijama, problemi u osloba anju frekvencija (koje su dosad koristile institucije Ministarstva odbrane) itd. U maju 2007. godine Narodna skup{tina je donijela Zakon u elektronskim komunikacijama (ECA) kojim se zamjenjuje Zakon o telekomunikacijama. SAITC je podnio prijedlog Zakona o elektronskim komunikacijama. Zakon predvi a uskla ivanje Zakona o radio-televiziji sa Zakonom o elektronskim komunikacijama u roku od {est mjeseci od njegovog stupanja na snagu. 38 Zakon o elektronskim komunikacijama po prvi put sistematski reguli{e odnose izme u CEM-a i CRC-a u odnosu na digitalizaciju televizije u Bugarskoj. Novim zakonom se zadràvaju postoje}e nadle`nosti dvije institucije koje imaju klju~nu ulogu u digitalizaciji. 108 38 ECA, zaklju~ni propisi, ^l. 1, Stav 1.

Tabela 2. Klju~ni dokumenti (odobreni i o~ekivani) od zna~aja za digitalizaciju JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA Godina Institucija Dokument Autor Status 2005. Narodna skup{tina Strategija razvoja CEM i CRC Narodna skup{tina usvojila; radio-televizijskog stupa na snagu 1. januara 2006. emitovanja putem zemaljskog oda{ilja~a 2006. Ministarstvo za Nacionalna strategija Me uagencijska Izra ena krajem 2006. godine, kulturu za razvoj audiovizuelnog ekspertna grupa ali bez zna~ajnijeg utjecaja na sektora u Bugarskoj proces digitalizacije 2006. Dràvna agencija Plan uvo enja digitalne Ekspertna grupa Izra en u martu 2007. godine; za informacione zemaljske mreè tek ga treba usvojiti Vije}e tehnologije i (DVB-T) u Republici ministara komunikacije Bugarskoj (SAITC) 2007. Dràvna agencija Zakon o Ekspertna grupa Stupio na snagu u za informacione elektronskim maju 2007. godine tehnologije i komunikacijama komunikacije (SAITC) Zakonom o elektronskim komunikacijama se reguli{u, prakti~no, svi problemi u predstoje}em razvoju digitalnog zemaljskog emitovanja. CRC, u saradnji sa CEM-om, zadràva pravo "na objavljivanje konkursa za odabir preduze}a kojem moè biti dopu{tena upotreba pojedina~no dodijeljenog ograni~enog resursa - radiofrekvencije za provo enje elektronskih komunikacija putem digitalnih zemaljskih mreà" (^l. 28, Stav 1). Zakonom su regulisana pitanja koja se odnose na za{ti}ene usluge, probleme oko pristupa digitalnim TV-uslugama, emitovanje digitalnih programa BNT-a i BNR-a itd. Zakonom o elektronskim komunikacijama se predvi a aùriranje Vladine politike o elektronskim komunikacijama najmanje jednom u dvije godine. Zakonom o elektronskim komunikacijama se tako er uskla uje bugarska zakonska regulativa s evropskom praksom u digitalizaciji. U junu 2006. godine, u toku 109

Orlin SPASSOV Regionalne konferencije o radiokomunikacijama u @enevi, koju je organizovala Me unarodna telekomunikacijska unija, potpisan je ugovor s Bugarskom. Ugovorom se preciziraju na~ini planiranja digitalnog zemaljskog emitovanja na frekvencijskom rasponom 174-230 MHz i 470-862 MHz i odobrava se plan frekvencija. Ugovorom se 2012. godina postavlja kao rok za digitalizaciju u Bugarskoj. Na osnovu rezultata koje je Bugarska postigla u skladu sa @enevskim sporazumom iz 2006. godine, u ovoj zemlji }e se mo}i formirati deset digitalnih zemaljskih televizijskih mreà (multipleksa) s nacionalnom pokriveno{}u, 34 digitalne zemaljske televizijske mreè s regionalnom pokriveno{}u, te pet digitalnih zemaljskih televizijskih mreà s lokalnom pokriveno{}u - od kojih tri pokrivaju Sofiju, a dvije Varnu. Ovakva situacija }e omogu}iti pokretanje najmanje 40 nacionalnih i regionalnih TV-programa nakon 2012. godine. 39 Uprkos @enevskom sporazumu, jo{ nije donesena odluka o tome kome }e biti dodijeljene ove digitalne frekvencije. Ova neodre enost se nije mogla prevazi}i samo zakonskom regulativom. Potrebna je sveobuhvatna strategija na nivou vlasti radi konkretne raspodjele aktivnosti izme u javnog i privatnog sektora u procesu digitalizacije. Digitalno televizijsko emitovanje }e biti uvedeno postepeno. Analogni oda{ilja~i }e postojati samo u prijelaznom periodu, kada }e biti mogu}e paralelno emitovanje analogne i digitalne televizije. Analogna televizija mora biti postepeno ukinuta do kraja 2012. godine. Sve u svemu, postoje}a zakonska regulativa podràva razvoj javnih televizijskih servisa u kontekstu digitalizacije. Uprkos zaka{njelom po~etku digitalizacije, Bugarska ima potrebna sredstva da nadoknadi zaostatak. Ipak, odre eni problemi su i dalje otvoreni. Komercijalni akteri na televizijskom trì{tu ~esto preuzimaju inicijativu i prakti~no su bolje pripremljeni za digitalizaciju. êsto su uspje{niji u lobiranju za svoje interese, naro~ito u prijelaznom periodu. Medijska industrija se razvija brè od 110 39 CEM, Bilten br. 8. august 2006, str. 1.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA dràve, {to joj daje ve}e mogu}nosti i ve}u fleksibilnost. Komercijalni akteri nisu ograni~eni glomaznim administrativnim i finansijskim procedurama od kojih zavisi BNT. Imaju ve}u sposobnost da iza u nakraj s tehnolo{kim problemima, kao i ve}u autonomiju. Jedan od va`nijih problema je to {to se pojedini aspekti predstoje}e digitalizacije ~esto politizuju. Politizacija nerijetko dolazi direktno od CEM-a i CRC-a, koji jo{ uvijek nisu u potpunosti nezavisni od trenutne politi~ke situacije. Regulatorna tijela reflektuju raspodjelu politi~kog utjecaja u Bugarskoj, jer su sastavljena na osnovu kvota, kao {to je ve} spomenuto. Stoga ~esto donose odluke koje u manjoj ili ve}oj mjeri sluè odre enim interesima. U isto vrijeme, prava nezavisnost vode}ih javnih servisa u odnosu na dràvu je i dalje pusta èlja. Nejasno}e (ponekad namjerne) oko pravila igre u kontekstu digitalizacije favorizuju pojedine aktere na trì{tu: kao po pravilu, najve}e komercijalne emitere. Odre ene rupe u pravnoj regulativi omogu}avaju pojedinim analognim emiterima (koji imaju privremene dozvole za emitovanje) da tvrde da imaju pravo dobiti dozvole za digitalno emitovanje bez konkursa, ~ime se stvaraju uvjeti za nejednak tretman i nepo{tenu konkurenciju. Zbog toga je te{ko predvidjeti kako }e se trì{te u budu}nosti razvijati. Ukupan utisak je da ima nedovoljno stabilnosti, manevrisanja izme u zakonskih odredbi, nedovoljno uskla enih aspekata pravne regulative i da regulatorna tijela neobjektivno donose odluke. Politizacija prakti~no zna~i da va`ne odluke o digitalnom emitovanju mogu biti rezultat lobiranja umjesto striktnog pridràvanja logike zakona. Nestabilnost u politici CEM-a u toku pro{le godine - u jednom trenutku regulator dodjeljuje analogne dozvole uo~i predstoje}e digitalizacije, a u sljede}em obustavlja konkurse - stvara tenzije i nesigurnost. O~igledno je da se u takvoj situaciji regulatorne vlasti nalaze pod dvostrukim pritiskom: i od Vlade i od zainteresovanih medijskih grupa. Opasnost politizacije u kontekstu tranzicije od analognog ka digitalnom emitovanju tako je velika da je spomenuta ~ak i u Planu, u dijelu u kome se analiziraju rizici uvo enja DVD-T-a: 111

Orlin SPASSOV Odre ena politi~ka djela, me utim, nose rizik ekonomskog i dru{tvenog karaktera (naprimjer, netrì{no pona{anje, diskriminacija protiv odre enih emitera). Nedostatak transparentnosti u nacionalnoj politici tranzicije [ka digitalnom emitovanju] moè izazvati nesigurnost kod proizvo a~a i korisnika zemaljske digitalne televizijske opreme. Politi~ka intervencija mora, u principu, biti tehnolo{ki neutralna. (str. 53) S druge strane, iako je dono{enje Zakona o elektronskim komunikacijama pozitivan ~in, Zakon je donesen prije usvajanja sveobuhvatne politike digitalizacije koju bi koordinirale i odobrile sve zainteresovane institucije. To dokazuje da je proces dono{enja odluka veoma fragmentiran. Kao {to je ve} re~eno, u Strategiji razvoja radio-televijskog emitovanja putem zemaljskog oda{ilja~a, koju je Parlament usvojio 2005. godine, izlaè se samo op}i okvir digitalizacije. Zaka{njelo usvajanje Plana i nedostatak koordinacije izme u institucija imali su negativnu ulogu. Iako je ECA, prakti~no, rije{io pitanje definisanja zakonskih uvjeta i pravila, to je ura eno bez {iroke javne rasprave kojom bi se definisala klju~na pitanja digitalizacije. Ovo je bacilo sjenku sumnje na budu}u efikasnost Zakona i njegovu sposobnost da potakne ovaj proces. Time se u budu}im aktivnostima vezanim za digitalizaciju opet ohrabruje - u skladu s dosada{njim iskustvom - kori{tenje rupa u zakonskoj regulativi. Sve u svemu, ove mogu}nosti su rezultat pre{irokog i ~esto proizvoljnog tuma~enja zakona, a ne mana u samoj zakonskoj regulativi. 5. Osvrt na javni televizijski servis 112 Nacionalni javni televizijski servis/telekomunikacijski operater je BNT. Zbog toga }e analiza prvenstveno biti usmjerena na BNT. Nekoliko drugih javnih servisa koji imaju dozvolu CEM-a nude samo lokalne programe, koji se, uglavnom, emituju u

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA manjim gradovima, kao {to su Dounavtsi, Svoge, Nessebur i Kyustendil. Jedan od njih, televizija ROMA iz Vidina, ima odre enu ciljnu publiku: romsku manjinu u gradu (30 posto sadr`aja je na romskom jeziku; program op}eg karaktera). BNT je pravno lice i djeluje u skladu sa Zakonom o radio-televiziji iz 1998. godine. Tijelo koje upravlja BNT-om je Upravni odbor koji se sastoji od pet ~lanova koje potvr uje Vije}e za elektronske medije na prijedlog generalnog direktora. Generalni direktor predsjedava Upravnim odborom. Mandat Upravnog odbora traje tri godine, a ~lanovi Odbora mogu biti izabrani najvi{e na dva uzastopna mandata. BNT ima Javno vije}e koje se sastoji od 13 ~lanova (uglednih javnih li~nosti, intelektualaca). Njegov zadatak je da predstavlja direktnu vezu izme u BNT-a i javnosti. Zakonom o radioteleviziji se izri~ito ne zahtijeva formiranje Javnog vije}a BNT-a. Glavne obaveze javnih radio-televizijskih servisa su regulisane Zakonom o radioteleviziji (vidjeti detalje u Aneksu 3). 40 Konkretne obaveze koje se ti~u programa nacionalnih javnih servisa (BNT-a i BNR-a) su tako er definisane Zakonom o radioteleviziji (vidjeti Aneks 4). 41 BNT ima 24-satni program s nacionalnom pokriveno{}u, Kanal 1; 18-satni satelitski program za Bugare u inostranstvu, TV Bugarska; i ~etiri programa (Pirin, Moré [More], Plovdiv i Sevér [Sjever]) koje emituju regionalni TV-centri u Blagojevgradu, Varni, Plovdivu i Ruseu (svaki traje {est sati dnevno). Ukupno trajanje programa koje je BNT emitovao u 2006. godini je iznosilo 23.578 sati. 42 Tri zemaljska TV-emitera s nacionalnom pokriveno{}u (BNT, btv i Nova) su 2003. godine emitovali program putem 45 TV-oda{ilja~a i 1.420 relejnih stanica. 43 40 Zakon o radio-televiziji, ^l. 6, Stav. 3. 41 Zakon o radio-televiziji, ^l. 7. 42 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 9. novembar 2006, stenogram. 43 CEM, Strategija razvoja radio-televizijskog emitovanja putem zemaljskog oda{ilja~a, Sofija, 2005. 113

Orlin SPASSOV Krajem 2005. godine, BNT-ovi programi su stizali do 98 posto stanovni{ta (btv 97,50 posto i Nova 67 posto). 44 Jedan od ozbiljnijih problema se ti~e kvaliteta emitovanog signala. Bugarsko preduze}e za telekomunikacije ~esto ne garantuje pravovremen popravak postrojenja. Zbog toga mnoga naseljena mjesta ~esto imaju problema s prijemom Kanala 1. U isto vrijeme, CEM redovno prati ove programe i preduzima zakonom predvi ene mjere da ih elimini{e. Prema Zakonu o radio-televiziji, od po~etka 2007. godine BNT se mora finansirati iz posebno formiranog Fonda za radio-televiziju koji se puni od takse koja se napla}uje od doma}instava. Takav fond, me utim, do danas nije formiran i njegova budu}nost je neizvjesna. Ni kod CEM-a ni od Vlade nema volje da se primijeni Zakon, jer se uvo enje obavezne takse smatra ekonomski nepopularnim me u stanovni{tvom. Zbog toga se BNT za finansiranje i dalje u potpunosti oslanja na subvencije iz dràvnog budèta i prihode od reklamiranja i sponzorstva. Iako u proteklih nekoliko godina vladaju}e stranke nisu direktno forsirale pitanje vezivanja politike BNT-a s njegovim finansiranjem, mnogi skriveni oblici finansijsko-politi~ke zavisnosti su i dalje na djelu. Ovo naro~ito utje~e na mogu}nost otvorene kritike vlasti. Subvencija iz dràvnog budèta za 2007. godinu za BNT iznosi 60.665.000 bugarskih leva (oko 30.332.500 eura). 45 Parlament u raspravi o godi{njem budètu odlu~uje o dràvnim subvencijama. U pore enju sa 2006. godinom, ukupna subvencija je pove}ana za 2,31 posto. 46 Subvencija iz dràvnog budèta koja je dodijeljenja BNT-u je za oko 10 miliona leva (5 miliona eura) nià od iznosa koji je televizija traìla. Zahtjev za ve}om subvencijom se ne obja{njava samo ve}im 114 44 CRC, Godi{nji izvje{taj za 2005. godinu, str. 102, vidjeti: <http://www.crc.bg/v2/bul/index.htm> (15.8.2007). 45 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 9. novembar 2006, stenogram. 46 Stav Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije od 9. novembra 2006.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA tro{kovima produkcije; samo cijena koju BNT pla}a Bugarskom preduze}u za telekomunikacije za prijenos Kanala 1 i regionalnih programa godi{nje iznosi 13.500.000 leva (6.750.000 eura). 47 Iako je subvencija iz dràvnog budèta za BNT pove}ana u proteklih pet godina, jo{ uvijek je nedovoljna za puno funkcionisanje ove medijske ku}e koja je 2007. godine zapo{ljavala 1.965 ljudi. 48 Vi{ak radnika je i dalje prisutan kao naslije e pro{losti. BNT jo{ uvijek posluje nedovoljno racionalno i efikasno. Na privatnim kanalima sli~ne aktivnosti ~esto obavlja manje ljudi, ali uz isti ili ve}i kvalitet. Subvencija za BNT iz dràvnog budèta i prihodi od reklama su 2002. godine iznosili 40.826.000 i 13.940.000 leva (20.413.000 i 6.970.000 eura). Iznosi za 2003. godinu su bili 41.061.900 i 11.558.000 leva (20.530.950 i 5.779.000 eura). 49 Subvencija iz dràvnog budèta za 2006. godinu je iznosila 58,9 miliona leva (29,45 milliona eura). Godine 2006. BNT je imao preko 36 miliona leva (18 miliona eura) prihoda od reklamiranja. 50 BNT de facto proizvodi oko 14 sati programa dnevno vi{e od onoga za {ta dobija finansijska sredstva (dodatno vrijeme potje~e od programa na Satelitskom kanalu TV Bugarska i regionalnih centara). 51 Subvencija za 2007. godinu pokriva 18.980 sati ukupnog godi{njeg emitovanog vremena, dok je stvarno emitovano vrijeme 23.578 47 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 9. novembar 2006, stenogram. 48 Udruènje bugarskih emitera, 6. juli 2007, vidjeti: http://www.abbrobg.org/news_title.php?nid=316 /15.08.2007). 49 Sedmi~ni list Capital, 14. februar 2004, vidjeti: http://capital.bg/show.php?storyid=225116 (15.08.2007). 50 Dnevni list Dnevnik, 4. februar 2007, vidjeti: http://dnevnik.bg/show/?storyid=309266 (15.8.2007). 51 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 9. novembar 2006, stenogram. 115

Orlin SPASSOV sati. 52 Razlika izme u subvencioniranog i stvarnog emitovanog vremena oteàva BNT-u pla}anje usluga Bugarskom preduze}u za telekomunikacije (za emitovanje svojih programa) i vlasnicima autorskih prava. Iako BNT do sada nije odbijao platiti ove da`bine, zbog nedostatka sredstava i ogromnih teku}ih tro{kova za emitovanje, autorska prava, opremu itd., ostaju mu ograni~ena sredstva za proizvodnju sadràja. Subvencija za 2007. godinu ne sadrì sredstva za pokretanje novog zemaljskog kanala koji bi pokrivao Sofiju (specijalizovanog kanala koji prati razli~ite aspekte razvoja Sofije). BNT je CEM-u ve} podnio zahtjev za frekvenciju i ako dobije dozvolu za pokretanje ovog programa, suo~it }e se sa zna~ajnim finansijskim problemima. Pored toga, budèt za 2007. godinu je nedovoljan za kupovinom nove opreme u kontekstu digitalizacije televizije u Bugarskoj. Na pragu digitalizacije, BNT jo{ uvijek ne posjeduje nu`ne tehni~ke kapacitete. Dio opreme je zastario. Ipak, u~injen je zna~ajan napredak u tehni~koj modernizaciji javnog servisa. Ve} u oktobru 2000. godine pokrenuta je procedura za dodjelu ugovora o javnim nabavkama za nabavku digitalne videoopreme i pokretanje ure aja za nelinearnu montaù vijesti za informativnu redakciju BNT-a. Godine 2001. vi{e od 30 radnika BNT-a - videomontaèra i administratora sistema - obu~eno je za rad na novom sistemu. 53 Godine 2005. je zapo~eto emitovanje udarnih vijesti iz potpuno preure enog i iznova opremljenog studija. Nova tehni~ka oprema u studijima i montaàma omogu}ava izmjenu izgleda vijesti. Digitalna oprema pruà {iroki raspon vizuelnih efekata, animirane grafike i 3D animacije. Godine 2006. iznova je opremljen jo{ jedan studio, sa blizu 4 miliona BNG investiranih u novu opremu. 54 Dakle, BNT 116 52 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 9. novembar 2006, stenogram. 53 DMT ZoneBG, 27. oktobar 2001, vidjeti: http://dmt.zonebg.com/news/printitem.php?newsid=47 (15.8.2007). 54 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 9. novembar 2006, stenogram.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA sada ima dva potpuno digitalna studija. Jedan od BNT-ovih mobilnih televizijskih postrojenja je tako er potpuno digitalizovan. BNT planira da digitalizuje sve tehni~ke objekte do kraja 2008. godine, uklju~uju}i regionalne televizijske centre. 55 U junu 2007. godine Vlada je BNT-u dodijelila dodatnu ciljanu subvenciju od 3 miliona bugarskih leva za digitalizaciju svog arhivskog materijala i zavr{etak gra evinskih radova na novom najmodernijem digitalnom studiju povr{ine 700 kvadratnih metara. Ovaj studio }e biti jedini studio koji zadovoljava sve standarde EBU-a za televizijsku proizvodnju. Studio }e biti dio ve}eg televizijskog kompleksa ~ija izgradnja je po~ela prije vi{e godina, ali jo{ uvijek nije zavr{ena. Cilj subvencije je da omogu}i BNT-u da proizvodi "vi{e kvalitetnijih i jeftinijih televizijskih proizvoda". 56 Iako ne moè rije{iti sve probleme, ova dodatna dràvna subvencija ukazuje na to da su vlasti sve svjesnije zaostatka digitalizacije u Bugarskoj. 6. BNT: Karakter sadràja i usluga 6.1. Program Karakter sadràja koji emituje BNT je definisan programskom dozvolom. Prema dozvoli, najmanje 5,1 posto ukupnog dnevnog emitovanog vremena mora biti odre eno za vijesti. Najmanje 15,6 posto ukupnog emitovanog vremena samih vijesti mora biti odre eno za regionalne vijesti. Od ukupnog sedmi~nog emitovanog vremena, najmanje 16,6 posto mora biti odre eno za informativne i politi~ke emisije, 55 Vessislava Antonova, "Vtori Shans" ["Druga {ansa"], sedmi~ni list Capital, 22. juni 2007. 56 Vije}e ministara Republike Bugarske, Rezolucije, vidjeti: http://www.government.bg/cgi-bin/ecms/vis/vis.pl?s=001&p=0175&n=002332&g= (15.8.2007). 117

Orlin SPASSOV najmanje 3,7 posto za obrazovne emisije, najmanje 4,7 posto za kulturne, nau~ne i sli~ne emisije, te najmanje 7,6 posto za emisije za djecu i omladinu. Najmanje 1,8 posto ukupnog mjese~nog emitovanog vremena mora biti odre eno za emisije ~iji je cilj integracija socijalno ugroènih i rizi~nih grupa. U ukupnom godi{njem emitovanom vremenu, najmanje 0,3 posto mora biti rezervisano za emisije za bugarske gra ane ~iji maternji jezik nije bugarski. BNT-ova programska dozvola tako er predvi a da najmanje 74,9 posto ukupnog godi{njeg emitovanog vremena mora biti rezervisano za evropska i bugarska djela, a najmanje 43,5 posto konkretno za bugarska djela. Najmanje 36,7 posto ukupnog godi{njeg emitovanog vremena mora biti rezervisano za BNT-ovu vlastitu produkciju, a najmanje 10 posto za djela nezavisnih/vanjskih producenata. 57 Sadràj od javnog interesa se publici BNT-a prete`no prenosi jednosmjernim kanalima emitovanja. Kanal 1 se u zemlji emituje putem 26 zemaljskih oda{ilja~a i 627 relejnih stanica. 58 TV Bugarska se emituje na EUTELSAT-u, satelitu Hot Bird 6-13E, a reemituju ga svi kablovski operateri u zemlji. 6.2 Interaktivne i online usluge i pristup arhivskom materijalu Proteklih nekoliko godina BNT je uloìo ozbiljne napore da razvije interaktivne usluge. Zasad su ovakve usluge dostupne jedino na internet stranici javnog servisa na http://bnt.bg/. Pored tradicionalnog tipa informacija, kao {to je historija BNT-a, upravlja~ka struktura i sadràj emisija, stranica korisnicima nudi pristup aktuelnijim vrstama teksta: najnovijim vijestima, vremenskim prognozama, predstoje}im emisijama itd. BNT-ova internet stranica tako er pruà mogu}nost gledanja mnogih emisija online. Neke od najpopularnijih emisija (kao {to je emisija o aktuelnostima 118 57 BNT, Programska dozvola, CEM, Sofija. 58 CRC, Godi{nji izvje{taj za 2003. godinu.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA "Panorama" ili istraìva~ke emisije "Otkrito" i "Chasten slouchai") tako er imaju videoarhiv koji sadrì izdanja koja su emitovana teku}e i prethodne godine. Jedna od najrazvijenijih usluga je mogu}nost gledanja snimka udarnih vijesti "Po sveta i u nas" ("[irom svijeta i u Bugarskoj") u 20.00 sati (snimak je dostupan istog dana), kao i pristup online videoarhivu sa svim drugim vijestima na Kanalu 1. Arhiv trenutno sadrì vijesti iz protekla dva mjeseca. BNT tako er nudi offline pla}eni pristup svojim arhivima i osigurava traène snimke na razli~itim medijima (analognim i digitalnim). Arhivirani materijal iz svih perioda njegovog postojanja je dostupan javnosti uz naknadu. Me utim, visoke naknade (koje se razlikuju u zavisnosti od karaktera traènog materijala) i spora procedura oteàvaju kori{tenje BNT-ovih arhiva u {ire svrhe - naprimjer, u obrazovne svrhe. BNT zasad ne pruà mogu}nost gledanja emisija u realnom vremenu na internetu. Od aprila 2006. godine pretplatnici M-Tela mogu gledati Kanal 1 na svojim mobilnim telefonima putem GPRS-a i EDGE-a. U augustu 2007. godine M-Tel, Profesionalna fudbalska liga i BNT (koji posjeduje prava emitovanja) dogovorili su se da po~nu emitovati bugarsku Premijer ligu preko mobilnog portala Vodafone Live. Gledaoci televiziji sada mogu slati vlastite vijesti preko njene internet stranice. Rubrika "Tvoyata novina" ("Tvoja vijest") poziva gledaoce da "postanu jedan od izvje{ta~a Bugarske nacionalne televizije. O~ekujemo va{ MMS o doga ajima u Bugarskoj i u inostranstvu kojima ste li~no bili svjedok! Sada }ete mo}i vidjeti svoju vijest, sve interesantno {to ste snimili, [u udarnim vijestima] [irom svijeta i u Bugarskoj." Na internet stranici BNT-a se gledaocima nudi i {ansa da putem e-maila izraze svoje mi{ljenje o TV-programu, a povratne informacije su dostupne i putem telefona. Iako stranica nema generalni forum za diskusije, neke emisije imaju moderirane forume za komunikaciju sa svojom publikom. Ukupno 83,9 posto korisnika internet stranice BNT-a pristupaju stranici iz Bugarske. Trideset dva posto korisnika bnt.bg posje}uju da bi ~itali o programima, 22 posto posje}uju naslovnu stranu (mije{ani sadràj), 19 posto koristi rubriku vijesti, 14 119

Orlin SPASSOV posto posje}uju rubriku posve}enu tinejdèrskoj emisiji "Yako", 8 posto se odlu~uje za sportske vijesti, 2 posto koristi usluge informativnog centra BNT-a itd. Prosje~an broj pojedina~nih strana koje su korisnici pregledali po jednom danu za ovu internet stranicu je u posljednja tri mjeseca (april, maj, juni 2007) iznosio ~etiri. Prosje~an dnevni promet u istom periodu je iznosio 39.804 (na osnovu kombinovanog mjerenja gledanja stranica i korisnika [domet]). 59 Jedan od klju~nih aspekata digitalizacije se odnosi na pristup arhivima nacionalnog TV-servisa. BNT ima veoma bogate arhive. Krajem 2005. godine, njegovi filmski arhivi su sadràvali 180.000 informativnih predmeta i 64.800 arhiviranih jedinica, me u njima 44.000 pojedina~nih naslova. Fotoarhiv BNT-a sadràvao je 35.198 filmova, 542.230 kadrova i 41.270 kontakt-kopija dijela traka. Audioarhivi su sadràvali 26.457 arhiviranih jedinica snimljenih na magnetne trake. Programski materijali pohranjeni u Zlatnom fondu BNT-a su sadràvali 46.166 videotraka, s ukupnim vremenom od 44.793 sata snimaka 66.750 naslova, od kojih su 35.290 bili TV-programi, a 31.460 vijesti, odnosno, bilo je 19.850 sati TV-programa i 24.943 sata vijesti. Na BNT-u je 1999. godine formirana interna ra~unarska mreà koja omogu}ava svim zaposlenim da koriste bazu podataka arhiviranog materijala. Godine 2000. je zapo~ela ra~unarska obrada audioarhiva BNT-a, a 2003. godine je uveden novi format u proizvodnji: profesionalne trake DVC-pro. Godine 2005. odnos izme u razli~itih vrsta nosa~a je iznosio 35,22 posto za BETACAM, 28,61 posto za trake od 1", 22,31 posto za U-matic BVU, 9,02 posto za DVC-pro, 3,03 posto za S-VHS i 1,81 posto za trake od 2". 60 120 59 Podaci iz Alexa.com, vidjeti: http://www.alexa.com/data/details/traffic_details?url=http% 3A%2F%2Fwww.bnt.bg%2F, 30. juni 2007. 60 Za vi{e informacija, vidjeti Bugarska nacionalna televizija, TV-fond: http://www.bnt.bg/tv_fond (30.8.2007).

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA Generalno, me utim, stanje arhiva BNT-a nije zadovoljavaju}e. Mnoge arhivirane jedinice su u lo{em stanju ili nedostaju. Zbog toga postoji hitna potreba za digitalizacijom arhiva. Ciljana subvencija za digitalizaciju, kako je ve} napomenuto, koju je Vlada dodijelila BNT-u 2007. godine, predvi a pokretanje pilotprojekta za digitalizaciju arhiva: nabavku kvalitetne opreme, reprodukcione opreme i opreme za otklanjanje gre{aka na slici izazvanih starenjem i propadanjem traka. 61 BNT ima va`nu ulogu u o~uvanju nacionalnog kulturnog naslije a i u poticanju bugarske filmske produkcije. On je glavni emiter bugarskih dokumentaraca i jedan od najve}ih proizvo a~a filmova u zemlji (dokumentaraca, igranih filmova, animiranih filmova, serijskih filmova i televizijskih pozori{nih predstava). BNT ima vlastiti Centar za proizvodnju filmova. S obzirom na to da se sve manje i manje bugarskih filmova prikazuje na komercijalnim kanalima, BNT zna~ajno doprinosi raznovrsnosti televizijskog programa. Digitalizacija je preduvjet za pove}anje vremena emitovanja BNT-a i osiguranje bolje za{tite nacionalne i evropske produkcije. Pokretanje novog specijalizovanog tematskog kanala posve}enog Sofiji i planirano pove}anje ukupnog vremena emitovanja daju BNT-u {ansu da prikaè ve}i broj vanjskih produkcija. Ova praksa je u proteklih nekoliko godina nailazila na probleme jer se nekoliko vanjskih produkcija, ugovorenih na osnovu konkuretnih ponuda, pokazalo kao neuspje{no i brzo su skinute s programa. 62 Digitalizacija moè postati vaàn faktor u pobolj{anju kvaliteta programa nacionalne televizije i u davanju poticaja za ve}i broj bugarskih filmskih produkcija i stvaralaca. 61 Vije}e ministara Republike Bugarske, Rezolucije, vidjeti: http://www.government.bg/cgi-bin/ecms/vis/vis.pl?s=001&p=0175&n=002332&g= (15.8.2007). 62 CEM, Izjava od 3. oktobra 2004, vidjeti: http://www.cem.bg/r.php?sitemap_id=111&id=328 (15.8.2007). 121

Orlin SPASSOV 6.3 Multipleksi Ako se vratimo op}ijim problemima, vidjet }emo da se jedno od klju~nih pitanja digitalizacije ti~e organizacije budu}ih multipleksa. Jo{ uvijek nije jasno da li }e postojati dràvni multipleks (ili vi{e njih) i kako }e se nacionalni javni servisi emitovati. Zasad je planirana izgradnja {est multipleksa u tri faze do 2012. godine. 63 Za vrijeme Regionalne konferencije o radiokomunikaciji, koja je odràna u @enevi 2006. godine (RRC - 06), postignut je sporazum o izgradnji najvi{e deset nacionalnih multipleksa u Bugarskoj. 64 Ali, jo{ uvijek se ne zna kakav }e biti omjer izme u multipleksa javnog servisa i komercijalnih multipleksa ("ostrva"), jer do danas nije izra ena dugoro~na nacionalna strategija digitalizacije. Stoga se sada tako er ne zna koja }e institucija biti zaduèna za finansiranje, izgradnju i rad multipleksa. Prisutno je nekoliko pretpostavki: dràva, Bugarsko preduze}e za telekomunikacije ili sami javni TV-servisi i komercijalne televizije. Me utim, ovo pitanje je i dalje otvoreno. Nejasno}e strogo ograni~avaju mogu}nosti predvi anja situacije na trì{tu. Nije slu~ajno da su pojedini TV-kanali 2007. godine pokrenuli kampanju za odga anje roka kada prvi operateri trebaju zapo~eti digitalno emitovanje (u septembru 2008. godine, prema Planu). Da sumiramo, postoji jasna neravnoteà: iako BNT ima potrebne stru~njake koji su sposobni garantovati njegovu digitalizaciju u smislu sadràja i tehnologije, jo{ uvijek mu nedostaje potrebna zakonodavna i finansijska podr{ka da nastavi ovaj proces. Kao rezultat politike koja je vo ena proteklih godina, nacionalni javni TVservis je izgubio vode}u ulogu i sada ima podre eno mjesto na trì{tu. Zaka{njela digitalizacija i nedostatak jasne vizije Vlade o razvoju BNT-a prijete da ga zadrè na 122 63 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 27. mart 2007, stenogram. 64 Sastanak Narodne skup{tine Republike Bugarske, civilnog dru{tva i Odbora za medije, 27. mart 2007, stenogram.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA ovom mjestu jo{ mnogo godina. U ovoj fazi bi se moglo zaklju~iti da su unutra{nja organizacija i struktura BNT-a adekvatni da mu olak{aju digitalizaciju. Digitalizacija je klju~ni prioritet za sada{nju upravu BNT-a. Ona se smatra ne samo oblikom tehni~ke modernizacije ve} i {ansom za razvoj programa i sadràja BNT-a. Postoje}i problemi su vanjski, a ne unutra{nji, i uzrokovani su dràvnom politikom prema javnom servisu. Dosada{nja praksa pokazuje da na politi~kom nivou postoji mnogo ozbiljnija podr{ka unapre enju razvoja komercijalnih medija. Liberalizacija trì{ta je ve} dugo glavni prioritet u politici prema televiziji u Bugarskoj. Komercijalni emiteri prakti~no imaju mnogo ve}u slobodu djelovanja nego BNT, koji se i dalje nalazi u mnogo ve}oj politi~koj i finansijskoj zavisnosti. Zbog toga bi, ako komercijalni emiteri brè digitalizuju svoj rad, to moglo dodatno oslabiti poloàj BNT-a u digitalnom kontekstu. U nedostatku nove politike, sve ve}a konkurencija koja se o~ekuje u digitalnom okruènju bi ~ak mogla dovesti BNT u marginalnu poziciju na trì{tu. 7. Zaklju~ak Ukupna slika prijelaznog perioda izme u analognog i digitalnog emitovanja, u koji Bugarska trenutno ulazi, kontradiktorna je. Medijsko trì{te je veoma razvijeno. U isto vrijeme, proteklih godina je do{lo do zna~ajnih promjena u medijskoj i politi~koj praksi. Glavni trendovi u razvoju {tampanih i elektronskih medija u Bugarskoj su danas povezani s procesima liberalizacije, priliva stranog kapitala, udruìvanja i rasta marketin{kog trì{ta. U me uvremenu je kvalitet medija i dalje upitan. Ozbiljno novinarstvo rijetko sluì kao alternativa komercijalizovanom medijskom diskursu. Popularni zabavni ànrovi preovladavaju u {tampanim medijima i na televiziji. Nalaze}i se o ovakvim uvjetima duè vrijeme, publika }e se na njih navi}i i prestat }e 123

Orlin SPASSOV 124 traìti ozbiljan sadràj. Naravno, besmisleno je generalno kritikovati komercijalizaciju, jer je o~igledno da je komercijalizacija danas neizbjeàn dio medijske scene. Pitanje je kako prona}i pravu ravnoteù izme u ~isto trì{nih principa i mjesta javnih servisa - ravnoteù koja je trenutno upadljivo odsutna u Bugarskoj. Zapravo, vode}i mediji u Bugarskoj danas su usmjereni ka publici koja je sastavljena ne od gra ana ve} od politi~kih i komercijalnih klijenata. âk se i funkcija medija da sluè javnosti ~esto shvata kao prilika za privla~enje brojnije publike, a time i vi{e reklama. Trka za profitom po bilo koju cijenu ~esto podriva dru{tvenu ulogu medija. Vrijednosti demokratije su u suprotnosti s realnostima medijskog trì{ta, koje je i dalje nedovoljno demokratsko u mnogim aspektima. S obzirom na to da mnogi mediji u zemlji, s druge strane, zapravo nisu profitabilni, te{ko je pretpostaviti da su nezavisni. Njihov sadràj je i dalje politi~ki pristrasan. U mnogim slu~ajevima je prisutna netransparentnost vlasni{tva. Reklamiranje se, tako er, ~esto kritikuje zbog trenda ka koncentraciji vlasni{tva i mehanizama osiguranja utjecaja u medijima. U ovakvoj situaciji je mogu}e odrediti nekoliko glavnih trendova. Medijsko trì{te se razbija na razli~ite socio-kulturne grupe, dok su razli~iti dijelovi publike izolovani jedni od drugih i zatvoreni jedni prema drugima. Kriza javne sfere je prvenstveno prouzrokovana manjkom kvalitetnog medijskog sadràja (naro~ito u pogledu vijesti) i ozbiljnih rasprava o klju~nim pitanjima od interesa za javnost. Ovakav razvoj situacije je doveo do ja~anja medija i politi~kog populizma i me uzavisnosti ova dva procesa. Do{lo je do porasta nacionalizma u tradicionalnim medijima, ali i naro~ito na internetu, gdje se pojavljuju sna`ne mreè ekstremnih nacionalisti~kih formacija. U bugarskim medijima i politici se pojavljuju novi trendovi, ali njih karakteri{u rasizam, ksenofobija, antievropeizam i antiamerikanizam. Tome moramo dodati sve ve}u privatizaciju javne sfere kroz sve ve}u upotrebu ciljanog publiciteta u medijima i ~esto brisanje granice izme u vijesti i PR-a. Razlozi su strukturalni (nesavr{enosti institucionalnog organizovanja) i eti~ki (korupciona{ko djelovanje). U takvom agresivnom kontekstu, uloga javnih servisa je od su{tinske va`nosti.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA Glavni pozitivni doga aji oko po~etka digitalizacije su povezani s nekoliko faktora. Prvo, sami mediji (i komercijalni i javni servisi) spremni su izvr{iti potrebne promjene. U mnogim medijima, uvo enje nove tehni~ke opreme je dovoljno napredovalo da se ispune zahtjevi digitalizacije. Ve}ina medija ima dovoljan broj obu~enih specijalista koji su spremni provesti reformu. Drugo, razvijena je u velikoj mjeri prijenosna infrastruktura nove generacije - interneta i mreè operatera mobilne telefonije. Zbog ~injenice da su sada dostupni novi kanali, prisutan je pritisak da se proizvodi interaktivan sadràj i postepeno pove}ava u~e{}e javnosti. Tre}e, zakonska regulativa koja reguli{e digitalizaciju je umnogome uskla ena s praksom u Evropskoj uniji. Ovo se odnosi i na nedavno usvojeni Zakon o elektronskim komunikacijama. S druge strane, postojanje dobre zakonske regulative ne garantuje samo po sebi dobar kvalitet, jer je relevantnu zakonsku regulativu potrebno i efikasno provesti. Do sada je iskustvo u ovom pogledu (naro~ito u odnosu na Zakon o radio-televiziji) ~esto bilo razo~aravaju}e. Klju~ni problemi digitalizacije se, s druge strane, mogu sumirati u nekoliko ta~aka. Prvo, ne postoji zvani~na nacionalna strategija digitalizacije. Izra en je niz projekata na nivou ministarstava, ali oni nisu objedinjeni u sveobuhvatnu nacionalnu strategiju koju bi usvojila Vlada. Takva strategija }e biti izra ena veoma kasno, {to }e neizbje`no imati nepovoljan utjecaj na proces digitalizacije u cjelini. Nedostatak koordinacije me u klju~nim institucijama i me u klju~nim zakonima je drugi ozbiljan problem. Iz ovih razloga, ve}i broj bitnih pitanja je i dalje otvoren - kao {to je pitanje izvora finansiranja za izgradnju multipleksa i koliko digitalnih kanala moè BNT pokrenuti. Na institucionalnom nivou jo{ uvijek je prisutno nerazumijevanje obima i filozofije digitalne revolucije koja publici daje novu, mnogo aktivniju ulogu i stoga ima va`nu dru{tvenu dimenziju. Drugo, (prikriveni) poslovni i politi~ki interesi jo{ uvijek mogu imati dominantnu ulogu u dodjeli frekvencija. Ovakvi scenariji su se de{avali i prije pravog po~etka digitalizacije, a bilo je ~ak i slu~ajeva da je postupak izdavanja dozvole bio blokiran ili da su neki emiteri favorizovani u odnosu na druge. 125

Orlin SPASSOV 126 Tre}e, jo{ uvijek ne postoje planovi za provo enje kampanje za podizanje svijesti javnosti o karakteru i prednostima digitalizacije. Postoji rizik da }e digitalizacija biti posmatrana kao ne{to nasilu nametnuto administrativnim sredstvima. Provo enje odgovaraju}e kampanje podizanja svijesti je naro~ito va`no zbog toga {to digitalizacija podrazumijeva nove tro{kove za doma}instva. Uspjeh tehnolo{ke konverzije uveliko zavisi upravo od spremnosti javnosti da prihvati digitalizaciju. Konkretni problemi s kojima se suo~ava BNT u kontekstu digitalizacije su i tehni~ki i sadràjni. Iako je u~injen zna~ajan napredak u tehnolo{koj modernizaciji, ostalo je jo{ mnogo toga da se uradi u ovom smislu. Odluke se ~esto donose nepovezano i naknadno. Glavni razlog je nedostatak adekvatnih finansijskih sredstava. Veliki izazov s kojim se suo~ava BNT je da li }e uspjeti osigurati dovoljan, ali iznad svega kvalitetan sadràj svojih digitalnih programa i kako }e razviti svoju programsku politiku u novom kontekstu. U ovom smislu, digitalizacija bi mogla posluìti kao poticaj za BNT da odoli isku{enju da se pona{a kao komercijalni emiter. Takvo pona{anje name}e konkurencija na trì{tu i rezultat toga je preveliki broj komercijalno orijentisanih emisija na BNT-u proteklih godina. Klju~ni problem za BNT, me utim, i dalje se ti~e neefikasne transformacije iz dràvne televizije u javni TV-servis. U Bugarskoj jo{ uvijek nedostaje politi~ka volja da se javnom servisu da ve}a nezavisnost od dràve. Dugo odga ano formiranje Radio-televizijskog fonda, kako to predvi a Zakon o radio-televiziji, upravo je znak politi~kog oklijevanja da se osigura istinska nezavisnost javnih servisa. U ovom smislu, postoji rizik da bi digitalizacija BNT-a mogla biti svedena na rje{avanje prete`no tehni~kog problema i na odbijanje da se iskoristi kao prilika za poticanje pluralizma i nezavisnosti javnog servisa. Kona~no, prilikom prou~avanja jednog od specifi~nih aspekata digitalizacije - njenog utjecaja na javni servis - treba imati u vidu {iru dimenziju ovog procesa. Digitalizacija mijenja sve, ne samo medije. Uistinu, ona ozna~ava dolazak novog doba zasnovanog na naprednoj ra~unarskoj i informacionoj tehnologiji. Digitalizacija je uporediva s revolucijom u geneti~koj nauci proteklih godina i ona je dio nje. Svijet

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA bajtova }e, prakti~no, u}i u sve dru{tvene aktivnosti, transformi{u}i ih na na~in koji je te{ko predvidjeti iz dana{njeg ugla. Zapravo, jo{ uvijek pridajemo malo pa`nje onome {to se de{ava. Prema na{em na~inu razmi{ljanja, politikama i navikama, jo{ uvijek smo u analognom dobu. Digitalizacija je fundamendalan proces. Ona unapre uje razvoj medicine, nanotehnologije i uop}e svih oblasti koje }e imati klju~nu ulogu u budu}oj reorganizaciji dru{tva. Prelaza}i iz analogne u digitalnu stvarnost, mediji nas uvode u tu budu}nost. 8. Preporuke Na osnovu gore provedene analize, mogu}e je dati konkretne preporuke u tri glavne oblasti. 1. Politika digitalizacije i regulatorne vlasti - Vlada mora izraditi strategiju digitalizacije {to je prije mogu}e, uz osiguranje pravilne koordinacije me u razli~itim zainteresovanim institucijama. - Uklju~ene institucije moraju precizirati zakonske i finansijske parametre digitalizacije, kao i na~in u~e{}a razli~itih aktera (dr`avnih i komercijalnih) koji su u nju uklju~eni. - Zakon o radio-televiziji se mora hitno prilagoditi u kontekstu digitalizacije i uskladiti sa Zakonom o elektronskim komunikacijama. - CEM i CRC moraju djelovati uz maksimalnu nezavisnost u odnosu na strana~ke i komercijalne interese da bi se izbjeglo pretvaranje digitalizacije u nastavak predobro poznate analogne politizacije drugim sredstvima. - Regulatorne vlasti i Vlada moraju osigurati potpunu transparentnost svih procedura vezanih za digitalizaciju. 127

Orlin SPASSOV - Medijska zajednica i nevladine organizacije koje se bave medijskom sferom ne smiju biti isklju~eni iz procesa dono{enje klju~nih odluka. - Nu`no je sprije~iti pretjeranu konsolidaciju trì{ta u digitalnom kontekstu i favorizovanje pojedinih aktera u odnosu na ostale; mora se izbje}i stvaranje digitalnih imperija koje je te{ko kontrolisati da bi se osigurao pluralizam na trì{tu. - Mora se osigurati politi~ka saradnja u svim oblastima gdje je to potrebno da bi se izbjeglo pretvaranje digitalizacije u novi aspekt digitalne podjele. - Mora se minimizirati cijena potrebnih ure aja za doma}instva. 128 2. Tehnolo{ki aspekti digitalizacije - Treba jasno propisati (na institucionalnom nivou) odgovornosti i zadatke vezane za tehnolo{ke aspekte konverzije iz analognog u digitalno emitovanje. Treba izraditi jasnu viziju o tome ko }e izgraditi budu}e multiplekse i upravljati njima. Treba definisati konkretne tehnolo{ke uloge klju~nih aktera: TV-emitera/komunikacijskih operatera, ostalih uklju~enih preduze}a. - Nacionalni javni TV-servis BNT mora dobiti ve}u finansijsku podr{ku iz nacionalnog budèta (do formiranja Fonda za radio-televiziju) za prelazak na digitalno emitovanje. BNT mora izraditi akcioni plan s fiksnim rokovima koji garantuje uspje{an prelazak. - Treba izraditi, na nivou Vlade, jasan akcioni plan za prijelazni tehnolo{ki period, te planirati potrebne investicijske obaveze i finansijska sredstava. - Odgovorne Vladine institucije moraju svojom politikom ohrabriti razvoj ne samo digitalnog zemaljskog TV-emitovanja (DVB-T-a) ve} i cjelokupne televizijske distribucije (direktnog satelitskog emitovanja, kablovske televizije, interneta i mobilnog emitovanja). - SAITC mora izraditi detaljne planove za paralelno uvo enje mobilnog sistema DVB-H.

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA - U toku tehnolo{ke konverzije, mediji moraju potaknuti rje{enja koja daju mogu}nost ve}e interaktivnosti. - Potrebno je hitno obu~iti specijaliste koji }e biti sposobni izvesti prelazak na digitalno emitovanje i garantovati kvalitetan rad nove tehnologije. Ova obuka se moè organizovati interno, u samim medijima, kroz ciljane subvencije. 3. Javni televizijski servisi - Treba prilagoditi programske {eme stvarnim o~ekivanjima od javnih servisa (potrebno je istraìti o~ekivanja publike u odnosu na karakter sadràja u interesu javnosti); digitalizacija ne smije biti cilj sam po sebi, ve} mora odgovoriti na stvarne potrebe. - Treba pove}ati finansiranje produkcije sadràja orijentisanih prema javnosti. - Treba prilagoditi programe, u najve}oj mogu}oj mjeri, promjenama u potro{a~kim navikama i novim platformama za distribuciju koje su rezultat digitalizacije. - Cilj ukupne programske politike mora biti vra}anje povjerenja gledalaca u vrijednosti javne komunikacije. - Treba osigurati ve}u raznolikost programa, izme u ostalog, poticanjem pokretanja novih tematskih kanala. - Mora se razrije{iti sukob izme u mogu}nosti pokretanja novih digitalnih kanala i nedostatka sredstava za kvalitetan program tako {to }e se potaknuti ulazak na trì{te vi{e emitera koji vr{e funkcije u interesu javnosti. - Na kraju, ali ne i najmanje va`no, komercijalni emiteri se isto tako moraju potaknuti da proizvode vi{e emisija u interesu javnosti. Sadràj orijentisan ka zadovoljavanju interesa javnosti ne treba ostati monopol BNT-a. Komercijalni emiteri se moraju uvjeriti da investiranjem u kvalitetan sadràj mogu pove}ati simboli~ni kapital, a time i presti` kanala. 129

Orlin SPASSOV Aneksi Aneks 1 Zakon o radio-televiziji (1998), od ^l. 32 do ^l. 33 (nadle`nosti Vije}e za elektronske medije): - da vr{i nadgledanje nad djelatnostima emitovanja radio-televizijskih emitera; - da bira i smjenjuje generalne direktore BNR-a i BNT-a; - da potvr uje, na prijedlog generalnih direktora, ~lanove Upravnih odbora BNR-a i BNT-a; - da daje mi{ljenje o nacrtu dr`avnog bud`eta u odnosu na subvencije za BNR i BNT; - da organizuje izdavanje dozvola i registraciju radio-televizijskih emitera; - da vr{i nadgledanje u odnosu na za{titu potro{a~kih prava; - da vr{i nadgledanje u odnosu na tehni~ki kvalitet emisija i programa. Aneks 2 130 Zakon o elektronskim komunikacijama (2007), iz Poglavlja 4, Odjeljka 2, ^l. 30 (nadle`nosti Regulatorne komisije za komunikacije): - da prikuplja i podnosi CEM-u informacije o potrebnim tehni~kim parametrima za emitovanje putem zemaljskog oda{ilja~a radio-televizijskih programa do naseljenog centra ili funkcionalne regije kako odredi Vije}e za elektronske medije ili do cijele teritorije Republike Bugarske, uklju~uju}i nedodijeljene radiofrekvencije, dopu{tenu snagu prijenosa, mogu}e ta~ke prijenosa, kao i druge tehni~ke informacije po potrebi; - da obavlja funkcije nacionalne organizacije za standardizaciju pred Evropskim institutom za standarde u telekomunikacijama (ETSI) i da u~estvuje u radu odbora za tehni~ku standardizaciju u Republici Bugarskoj koji se bave elektronskim komunikacijama;

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U BUGARSKOJ NA KRAJU ANALOGNOG DOBA - da dodjeljuje, mijenja, dopunjuje, suspenduje, ukida i oduzima dozvole za bavljenje telekomunikacijskim aktivnostima; - da provodi javne rasprave, konsultacije i ankete javnog mnjenja u slu~ajevima i uz procedure predvi ene zakonom. Aneks 3 Zakon o radio-televiziji (1998), ^l. 6, Stav 3 (obaveze javnih radio i televizijskih servisa): 1. omogu}iti emitovanje politi~kih, poslovnih, kulturnih, nau~nih, obrazovnih i drugih dru{tveno zna~ajnih informacija; 2. dati pristup nacionalnim i globalnim kulturnim vrijednostima i popularizovati nau~na i tehni~ka dostignu}a kroz emitovanje bugarskih i stranih obrazovnih i kulturnih programa koji se obra}aju svim starosnim grupama; 3. osigurati, kroz svoju programsku politiku, za{titu nacionalnih interesa, univerzalnih ljudskih kulturnih vrijednosti, nacionalne nauke, obrazovanja i kulture svih gra ana Bugarske, bez obzira na njihov etni~ki identitet; 4. potaknuti stvaranje radova bugarskih autora; 5. potaknuti bugarske reproduktivne umjetnosti. Aneks 4 Zakon o radio-televiziji (1998), ^l. 7 (zahtjevi u pogledu programa koje nude nacionalni javni radio-televizijski servisi): 1. osigurati programe za sve gra ane Republike Bugarske; 2. pomo}i u razvoju i popularizaciji bugarske kulture i bugarskog jezika, kao i kulture i jezika gra ana u skladu s njihovim etni~kim identitetom; 3. dati pristup nacionalnom i evropskom kulturnom naslije u kroz svoje programe; 131

Orlin SPASSOV 4. uvrstiti informativne, obrazovne i zabavne emisije u svoje programe; 5. primjenjivati nove informacione tehnologije; 6. reflektovati raznolikost ideja i uvjerenja u dru{tvu kroz pluralizam stajali{ta u svakoj emisiji s vijestima i aktuelnostima o politi~kim i poslovnim temama; 7. njegovati me usobno razumijevanje i toleranciju u odnosima me u ljudima; 8. dati gra anima mogu}nost da se upoznaju sa zvani~nim stavovima dr`ave o va`nim pitanjima javnog `ivota. Sa engleskog prevela: Kanita Halilovi} 132

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Zrinjka PERU[KO i Helena POPOVI]

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] 1. Izvr{ni saètak 134 Javna politika koja se odnosi na digitalnu televiziju vrlo kasno stiè u Hrvatsku, bez osobitog razmatranja sadràja javnog servisa. Najve}im dijelom su{tina te politike odnosi se na "transmisiju". Drugim rije~ima, Vlada, izgleda, ne razumije pitanja sadràja u budu}im digitalnim medijima i novim platformama (ili se, pak, ne èli uhvatiti s tim uko{tac). Rezultat toga }e, vjerojatno, biti dominacija ekonomskih i tehnolo{kih interesa nad budu}im politi~kim odlukama, dok }e interes dru{tva prema izbalansiranom, nepristrasnom i raznolikom sadràju javnog servisa biti potisnut na drugo mjesto. Javna politika koja se odnosi na nove digitalne medije u Hrvatskoj se javlja kasno. Prve aktivnosti su po~ele tek poslije 2000. godine, a prve javne rasprave 2005. godine. Od tada se politika uglavnom razvija u oblasti digitalne televizije i radija, dok je u oblasti telekomunikacija javna politika jo{ uvijek uveliko orijentirana na transmisiju, bez velikog razumijevanja samih medija. Zemaljske TV mreè na dràvnoj razini u Hrvatskoj obuhvataju javni servis Hrvatske radiotelevizije (HRT) sa dva kanala - HTV 1 i HTV 2, i dvije komercijalne televizije RTL televizija i Nova TV. HRT je najgledanija televizija (udio u gledateljstvu od 54,2 posto); sljede}i je RTL TV (24,4 posto) i Nova TV (13,6 posto). Prihodi od ogla{avanja pokazuju da televizija jo{ uvijek vodi i da javna televizija jo{ uvijek zauzima prvo mjesto po visini prihoda od ogla{avanja u TV sektoru, koji i dalje me u svim medijima najvi{e privla~i ogla{iva~e. U tijeku je restrukturiranje

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ rashoda na ime ogla{avanja usljed fragmentacije gledateljstva: prihod od ogla{avanja je u porastu, ali medijske ku}e biljeè niè prihode. HRT emitira program preko zemaljske analogne mreè, satelita i, tako er, preko eksperimentalne DVB-T mreè. Do konca 2005. godine HTV je zavr{io digitalizaciju svoje opreme, dok je digitalizacija kompletne produkcije jo{ uvijek u tijeku. Digitalizacija arhive tek slijedi. HRT je jedina zemaljska televizija koja je objavila planove za nove digitalne tematske kanale. Po pitanju tehnologije i sadràja javnoga servisa, Hrvatska javna televizija HTV vode}a je u procesu digitalizacije. Podru~je medija u Hrvatskoj karakterizira sve ve}i broj kanala. Digitalna televizija je prisutna kao IPTV (MAXtv koju nudi T-Com) i gledatelji u nekim regijama mogu eksperimentalno pratiti digitalno zemaljsko emitiranje programa sva ~etiri nacionalna TV kanala. Platforme IPTV i DTV }e se dalje razvijati kako bi obuhvatile nove kanale i servise. Kabelska televizija ima nizak stupanj proboja na trì{te: 2002. godine penetracija je zabiljeèna u svega 18 posto ku}anstava. Tradicionalna analogna televizija jo{ uvijek je za hrvatske gra ane osnovni medij. 87 posto gledatelja starosne dobi od 10 do 74 godine prati TV program svakodnevno, dok 38 posto stanovni{tva koristi internet, od ~ega 19 posto svakodnevno. Liberalizacija trì{ta telekomunikacija zapo~ela je 2005. godine, ulaskom novih operatera na trì{te fiksne i mobilne telefonije, {to je dovelo do smanjenja cijena telefoniranja. SMP operateri u Hrvatskoj su T-Com s Iskonom (fiksna telefonija), T- Mobile i VIPnet (mobilna telefonija). T-Com je uveo prvi komercijalni IPTV (MAXtv) u Hrvatsku (2006), {to ga ~ini konkurentom kabelskim i zemaljskim televizijama. Hrvatske telekomunikacije i kabelska televizija ve}inski se nalaze u stranom vlasni{tvu, kao i zemaljska komercijalna televizija na dràvnoj razini. Na nove medijske platforme u Hrvatskoj se generalno gleda kao na prijenosnike podataka, te izbor programa i usluga proistje~e iz onoga za {to smatraju da im je u najboljem poslovnom interesu. Niti jedan od novih davatelja usluga jo{ nije po~eo emitirati vlastiti program. Javnom }e politikom biti potrebno 135

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] 136 osigurati da budu}i digitalni mediji ispune potrebe javnog servisa. Tvorci javnih politika jo{ uvijek nisu shvatili va`nosti koju internet, kabelska i druge medijske platforme imaju u razvoju "tradicionalnih" medija poput televizije, te njihovu va`nost za dru{tvo u cjelini. Najve}u brigu izaziva to {to fragmentacija gledateljstva izazvana digitalizacijom donosi manji prihod pojedina~nim medijskim institucijama iako je ukupno tro{enje na ogla{avanje u porastu. Kvalitetne programske produkcije u komercijalnim medijima ubudu}e ne}e biti zajam~ene uz smanjenje prihoda od ogla{avanja. Sadràj osiguran u javnim medijima ve} je smanjen u analognoj hrvatskoj televiziji (Peru{ko, 2007) i ako se javnom politikom ne bude energi~no zahtijevalo i od komercijalnih TV mreà da u svoje programe uklju~e takav sadràj, njegova je budu}nost u digitalnome svijetu neizvjesna. IPTV - koji }e, prema procjenama industrije, biti glavna platforma za prijenos digitalnog televizijskog signala, u{ao je u konkurenciju s kabelskom mreòm za naklonost gledatelja. Zanimljivo je da se to ne prepoznaje u Hrvatskoj, {to ponovno pokazuje da je - u razumijevanju novih medijskih platformi i relevantnih javnih politika u zemlji - naglasak na "transmisiji". S obzirom na to da su hrvatske telekomunikacije i kabelska televizija gotovo u cijelosti u stranom vlasni{tvu, osim zemaljske komercijalne televizije na dràvnoj razini, javnom politikom }e se trebati brzo i pa`ljivo postaviti ~vrsti uvjeti za javni servis u pogledu digitalnih medija. Ne izgleda da su tvorci javnih politika shvatili zna~aj novih medijskih platformi za razvoj "tradicionalnih" medija, kao {to je televizija. Mo`da je to razlog zbog kojega (strana~ke) politike nisu prisutne u raspravi i za{to se politika digitalnih medija uop}e ne spominje u javnoj sferi. Trenuta~no, javna televizija HTV doima se jedinim akterom koji je u ozbiljnoj mjeri uklju~en u razvoj audiovizualnog digitalnog sadràja javnog servisa. Kori{tenje usluga mobilne telefonije i interneta postaje standardna praksa me u mladeì i interaktivnost je ne{to na {to su se naviknuli i {to o~ekuju. Budu}a

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ digitalna televizija imat }e bolju {ansu biti na usluzi mladim korisnicima ako bude postojala interaktivnost. HTV je vode}i na trì{tu po pitanju ponude javne televizije, ali podaci pokazuju da mla i gledatelji nisu naro~ito zainteresirani za ovu vrstu sadràja. To predstavlja paradoks, koji jo{ uvijek u potpunosti ne razumijemo: gledateljstvo koje ima {ansu koristiti sadràj javnog servisa u okruènju digitalnih medija mo`da nema motiva za to. 2. Uvod Promjene u medijskim sustavima postkomunisti~kih zemalja Sredi{nje i Isto~ne Europe oblikovalo je nekoliko snaga, od kojih ve}ina utje~e na medije i u drugim dijelovima svijeta. Prva me u njima s po~etka 1990-ih bila je demokratizacija tih zemalja, uklju~uju}i i promjene u reguliranju medija. 1 Druga je bila uvo enje novih gospodarskih snaga koje su po~ele vr{iti utjecaj na nova medijska trì{ta. Globalni trend liberalizacije gospodarstva po~eo se osje}ati i u 1 Postoji obimna literatura o procesu prijelaza generalno, uklju~uju}i i medije. Na temu sveobuhvatnih analiza tih promjena vidjeti D. L. Paletz i K.Jakubowicz, Business as usual: continuity and change in Central and Eastern European media (Posao kao obi~no: kontinuitet i promjene u medijima Sredi{nje i Isto~ne Europe). Cresskill, N.J.: Hampton Press, 2002; D L. Paletz K. Jakubowicz, P. Novosel. (eds.) Glasnost and After Media and Change in Central and Eastern Europe (Glasnost i poslije: mediji i promjene u Sredi{njoj i Isto~noj Europi), Cresskill, New Jersey: Hampton Press, 1995; i M. Sükösd i P. Bajomi-Lázár (eds.), Reinventing Media, Media Policy Reform in East Central Europe (Reinovacija medija. Reforma medijske politike u Isto~noj i Sredi{njoj Europi). Budapest: CEU Press, 2003, u vezi s opisom novijeg razvoja doga aja u politici za medije u Isto~noj i Sredi{njoj Europi. 137

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] medijskome prostoru. 2 Strani kapital i tvrtke u{li su na medijska trì{ta u razvoju i donijeli nove prakse, integraciju, kao i stare probleme koji su se ve} osje}ali na zapadnim medijskim trì{tima: koncentracija, konglomeracija i hiperkomercijalizacija. Ove zadnje dvije snage odnose se na tehnologiju. Mediji su uvijek predstavljali industriju zasnovanu na tehnolo{kim inovacijama i tehnologija je danas ponovno izazov medijskome prostoru. Mediji koji su pre{li na digitalnu radiodifuziju nalaze se sada u prvoj fazi rasta, prema fazama razvoja medija koje je utvrdio McLuhan 3 ili su u drugoj fazi penetracije i rasta novih aplikacija tehnolo{kih inovacija (u smislu metafore pet ìvotnih ciklusa: inovacije, penetracije, vrhunca, opadanja i adaptacije /Potter, 1998:179/) 4. Iako se ~ini da je brz proces razvoja digitalnih medija uvjetovan jedino ekonomskim interesima, posebice u uvjetima liberaliziranog i povezanog globalnog gospodarstva, javna politika je uvijek dio jednad`be. Ako javnu politiku shvatimo kao izraz interesa dru{tva i njegovih vrijednosti, {to u kona~noj analizi odre uje koje }e se inovacije prihvatiti, a koje }e dru{tvo odbaciti, dolazimo do glavnog pitanja ovoga poglavlja: koje }e politike osigurati da sadràj javnog servisa ostane dijelom novih medija 138 2 Literatura o trì{tu medija u Srednjoj i Isto~noj Europi jo{ uvijek nije obimna. Vidjeti, naprimjer, The Economics of the Media: the Convergence of the Transition Countries with EU Member States(Ekonomija medija: konvergencija zemalja u tranziciji sa zemljama ~lanicama EU-a), Hruby et. al., o vlasni{tvu u novim demokratskim zemljama Sredi{nje i Isto~ne Europe, s posebnim naglaskom na trì{ta RTV 1990-ih. Tako er vidjeti i Droupa, V. i Smid, M, 1998; Gulyáes, A, 1999; Hrvatin, S. i Ker{evan, T, 1999. Vidjeti i Zrinjka Peru{ko & Helena Popovi}, Media Concentration Trends in Central and Eastern Europe (Trendovi koncentracije medija u Sredi{njoj i Isto~noj Europi), Jakubowicz i Sukosd, Finding the Right Place on the Map: Central and Eastern European Media Change in Global Perspective, (Iznalaènje pravog mjesta na karti: promjene u medijima Sredi{nje i Isto~ne Europe u globalnoj perspektivi), ECREA Book Series, Intellect Books, 2007, Bristol, objavljivanje uskoro). 3 C. Horrocks, Marshall McLuhan i virtualnost. Naklada Jesenski Turk: Zagreb, 2001. 4 W J.Potter, Media Literacy. (Medijska pismenost) Sage: Thousand Oaks, 1998.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ koji se planiraju i provode u Hrvatskoj, jedne od novih demokracija u Sredi{njoj i Isto~noj Europi? I kao korolar: koje su to javne vrijednosti i dru{tveni interesi koji ~ine sadr`aj javnog servisa? Svakako da ova pitanja proizlaze iz daleko {ireg pitanja na koje se i odnose, i to ne samo u zemljopisnom smislu. To pitanje se odnosi, kao {to nam je poznato, na budu}nost dru{tvene uloge medija. Javna politika po~inje usmjeravati pozornost na pitanja digitalne konvergencije u Hrvatskoj vrlo kasno; mo`da i ne ~udi, tek nakon {to su se urgentnija pitanja slobode izra`avanja i medija utvrdila i nakon {to su primije}ena gospodarska pitanja (svakako s ozbiljnim dru{tvenim implikacijama) regulacije medijske koncentracije i spajanja, stranoga kapitala i tako dalje. Tijekom 1990-ih godina u razvoju javnog RTV servisa vodile su se politi~ke borbe i Vlada je vr{ila pritisak na medije pod svojom kontrolom, te na ure iva~ke politike. Tako er su se odnosile i na strukturu i oblik javnog RTV servisa. Me utim, u tom periodu, u vezi s pitanjima digitalizacije nije bilo politi~kog interesa i rasprave. Pitanja nepristrasnosti i objektivnosti prezentiranja vijesti jo{ uvijek su tema (koja se uvijek aktualizira pred izbore) za koju se zanimaju politi~ari, posebice u vezi s kontrolom i eventualnim utjecajem na ure iva~ku praksu javnog RTV servisa. 5 5 Za vi{e informacija o razvoju medijskog sustava i politike u Hrvatskoj 1990-ih, vidjeti Z. Peru{ko, Demokracija i mediji, Barbat: Zagreb, 1999. i Z. Peru{ko, "Croatia: The First Ten Years", (Hrvatska: prvih deset godina), kod Paletz & Jakubowitz, eds., Business as Usual, Hampton Press, 2003. str. 111-145. U vezi s detaljnim opisom TV politike i sektora u suvremenoj Hrvatskoj, vidjeti Z. Peru{ko "Hrvatska". Television Across Europe: Regulation, Policy and Independence (Televizija diljem Europe: regulativa, politika i neovisnost). EUMAP & NMP: Budimpe{ta, 2005. Tako er vidjeti i S. Malovi}, "Report on Croatia" (Izvje{}e o Hrvatskoj) kod B.Petkovi} (ed.) Media Ownership and its Impact on Media Independence and Pluralism (Vlasni{tvo nad medijima i u~inak na neovisnost medija i pluralizam), Ljubljana, Mirovni institut, i SEENpM, 2004, Z. Peru{ko, Media. Openness of Society Croatia 2005 (ed.) S. Goldstein, Open Society Institute Croatia, 2005, i Z. Peru{ko, Media, Openness of Society Croatia 2006, (ed.) S. Goldstein, idemo, 2006, Z. Peru{ko "Media and Civic Values" (Mediji i gra anske vrijednosti) kod S. Ramet i D. Mati}, (eds.) Democratic transition in Croatia (Demokratska tranzicija u Hrvatskoj), Texas A&M University Press 2007. 139

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] Prva javna diskusija na temu DVB tehnologije, digitalne televizije i konvergencije medija u Hrvatskoj pokrenuta je 2005. godine. Glede toga su poduzete dvije akcije. Jedna, koju je pokrenula zajednica za istraìvanje javnih politika, bila je okrugli stol o temi "Mediji i digitalna konvergencija: politika i razvoj u Europi i Hrvatskoj", koji su organizirale autorice ovoga referata koje su tada radile u Odjelu za kulturu i komunikacije pri Institutu za me unarodne odnose (IMO) - javna, znanstveno-istraìva~ka organizacija sa sjedi{tem u Zagrebu - u suradnji s Odjelom za medije Vije}a Europe. 6 Cilj okruglog stola u organizaciji IMO-a bio je da se podigne svijest javnosti i privu~e pozornost na trendove medijske konvergencije koji traè nove pristupe. Pokrenuta su pitanja poput licenciranja novih audiovizualnih usluga, distribucije novog multipleks sustava, budu}eg karaktera medija u digitalnome svijetu i izrade i primjene novih propisa. Posebice je ovo zadnje nagla{eno, jer nepostojanje javne politike oteàva stvaranje novih strategija i njihovu uspje{nu primjenu. Javna strategija o medijima (kao ure iva~kim institucijama koje proizvode sadràj) tada je pre{la u podru~je radiodifuzije digitalnog videosignala, s tim da se nije razmi{ljalo o drugim platformama za isporuku usluga, posebice kabelskih, internetskih i mobilnih usluga. Obje se platforme u Hrvatskoj razvijaju bez cjelovite javne politike u smislu sadràja javnog servisa. Drugi korak ka stvaranju redovitog foruma fokusirane stru~ne diskusije bio je stvaranje DVB foruma koji je inicirala Hrvatska agencija za telekomunikacije (HAT) u jesen 2005. godine. DVB forum je pokrenut u cilju stvaranja javne strategije u tranziciji s analogne na digitalnu televiziju i, konkretnije, priprema institucija i gra ana u Hrvatskoj za primjenu DVB tehnologije, na temelju trendova u EU, kao i prethodnih aktivnosti 140 6 Okupili su se eksperti iz europskih i hrvatskih institucija koje su uklju~ene u nove trendove u medijskome prostoru. Predstavnici institucija kao {to su Odjel za medije pri Vije}u Europe, Saborski odbor za informiranje, informatizaciju i medije, Sredi{nji dràvni biro za e-hrvatsku, Hrvatska agencija za telekomunikacije, Oda{ilja~i i veze d.o.o., Vije}e za elektroni~ke medije, Hrvatska radiotelevizija (HRT) bili su pozvani da diskutiraju o novim izazovima (http://www.imo.hr/culture/conf/medconf03/index.html).

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ HAT-a u procesima digitalizacije. Pokreta~i DVB foruma okupili su predstavnike iz sljede}ih institucija: Oda{ilja~i veze d.o.o., Vije}e za elektroni~ke medije, CROATEL, 7 Elektrotehni~ki fakultet, Vije}e elektroni~kih medija, Hrvatska radiotelevizija, Nacionalno udru`enje televizija (NUT), Hrvatska gospodarska komora (HGK), Ministarstvo kulture, Institut za me unarodne odnose, RTL Televizija, Nova TV, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Portus d.o.o. i Udruga za telekomunikacije koje je osnovala HGK. Hrvatska agencija za telekomunikacije po~ela se pripremati za predstoje}e trendove 2003. godine pra}enjem novih tehnologija i planiranjem frekvencija za novu platformu digitalne radiodifuzije. U tom periodu su napravili plan distribucije frekvencija za digitalnu televiziju i radili su na kompatibilnosti frekvencija sa susjednim zemljama. Nedavno usvojenim izmjenama Zakona o elektroni~kim medijima (Narodne novine br. 79, od 30. srpnja 2007. godine) ne obuhvataju se nelinearne medijske usluge niti novi digitalni mediji op}enito (osim pro{irenja postupka izdavanja licenci na digitalne multiplekse na isti na~in kao i u postoje}oj analognoj televiziji). Vlada u tom smislu ~eka da nova direktiva o audiovizualnim uslugama stupi na snagu prije planiranja ili primjene bilo koje politike o novim medijima. 3. Raznovrsnost kanala i digitalni medijski prostor 3.1 Medijski prostori - oblik i trendovi Zemaljska televizija - jo{ uvijek vodi na tr`i{tu [to se ti~e prihoda od ogla{avanja, televizija jo{ uvijek vodi, a industrijske procjene za 2007. godinu ukazuju da na ogla{avanje otpada oko 60 posto od 7 Privatna tvrtka za telekomunikacije u Hrvatskoj, koja je vlasnik jednog DVB-T multipleksa u podru~ju grada Zagreba. 141

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] ukupnog tro{enja u tradicionalnim medijima 8 (dnevni i tjedni tisak, radio, televizija, outdoor mediji). Procjenjuje se da je bruto vrijednost ogla{avanja u tradicionalnim medijima oko 600 milijuna eura (industrijske procjene kaù da je neto vrijednost koja predstavlja stvarne tro{kove, a ne navedene cijene, nià za oko 50 posto). 9 Na TV trì{tu vrijedi primijetiti da je javna Hrvatska televizija HRT 2005. godine bila jo{ uvijek vode}a po iznosu prihoda od ogla{avanja (kao i udjelu u ukupnom gledateljstvu): udio HTV 1 bio je 30,6 posto, HTV 28,6 posto, RTL TV 30,7 posto i Nove TV 30,1 posto. 10 Industrija je zabiljeìla restrukturiranje potro{nje na ogla{avanje u medijima, pri ~emu je potro{nja na internet i digitalne medije porasla, no osnovni je problem {to fragmentacija gledateljstva usljed digitalizacije donosi niì prihod bez obzira na to {to je ukupna potro{nja na ogla{avanje u porastu. Sveobuhvatna analiza tih trendova bazirana na sustavnim podacima nije dostupna javnosti. Ako prihvatimo ovu prognozu, i znamo da komercijalni mediji, u produkciji programa, ovise o prihodu od ogla{avanja, slabi su izgledi za budu}u kvalitetnu programsku produkciju komercijalnih medija uz niè prihode od ogla{avanja. Tabele 1. Udio prihoda od ogla{avanja u sektoru medija u Hrvatskoj Godina Televizija /udio na Tiskani mediji /udio Internet /udio na Outdoor/ udio na trì{tu u % na trì{tu u % (dnevni trì{tu u % trì{tu u % tisak i magazini) 2006. 66% 27,8% 0,3% 5,3% Izvor: MEDIApuls AdEx, prenio Lider, posebno izdanje Medijsko trì{te, 23.2.2007., str. 12. 11 142 8 Tibor Gojun, predsjednik Hrvatskog oglasnog zbora, u intervjuu za Privredni Vjesnik, br. 3465, 21. svibnja 2007. 9 Tibor Gojun, Privredni Vjesnik, br. 3465, 21. svibnja 2007. 10 Darja Kupini} Gu{~i}, Media net, "Presko~ena crta od 600 mil. eura", Lider, 29. rujna 2006, 12. str. 11 J. Juri{i}, et al. "Manipulacija ~itateljima - prikriveno ogla{avanje u hrvatskim novinama", Politi~ka misao, Vol. 44, br. 1, 2007, str. 117-135.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Tibor Gojun, predsjednik Hrvatskog oglasnog zbora, tvrdi da audiovizualni mediji u Hrvatskoj imaju najve}i razvojni potencijal, s obzirom na to da je broj kanala jo{ uvijek mali, i on o~ekuje da }e se prihodi od ogla{avanja u ovom sektoru udvostru~iti u narednim godinama s razvitkom internet i kabelskih platformi za isporuku usluga digitalne televizije. 12 Zemaljsko televizijsko emitiranje u Hrvatskoj je na dràvnoj razini podijeljeno izme u javnog servisa HRT-a (Hrvatska radiotelevizija), s dva kanala (HTV 1 i HTV 2), i dvije komercijalne televizije: RTL Televizija i Nova TV. Osim toga, 12 televizija na lokalnoj razini i osam na regionalnoj 13 imaju zajedni~ki udio u gledateljstvu od 7,8 posto, {to obuhvata i satelitsku i kabelsku televiziju u Hrvatskoj. HTV ima dva nacionalna zemaljska TV kanala i najve}i udio u gledateljstvu: 54,2 posto (kanal HTV 1-38,6, kanal HTV 2-15,6), kao i satelitski kanal HRT Plus. Komercijalna televizija RTL TV, u vlasni{tvu RTL grupe, pokrenuta je 2004. godine, nakon {to je tre}i javni TV kanal Hrvatske televizije ponu en za privatnu koncesiju. Njen udio u gledateljstvu iznosi 24,4 posto. Udio Nove TV, druge nacionalne komercijalne televizije, koja je pokrenuta 2000. godine (2004. godine ju je otkupio CME) iznosi 13,6 posto. 14 Sva ~etiri nacionalna TV kanala mogu se pratiti preko digitalnog prijenosa u podru~ju grada Zagreba od 2002. godine, u U~koj, Josipovcu, Labin{tici i Sr u od 2005. godine, u Ugljanu, Rovinju i na Bra~u od 2006. godine, kao dio eksperimentalne digitalne zemaljske radiodifuzije programa koji je na raspolaganju svima koji imaju dodatni prijemnik (set-top-box) ili prijamnik za digitalnu televiziju. Postoje 152 radiopostaje od kojih {est emitira program na dràvnoj razini: tri radioprograma javnog servisa Hrvatska radiotelevizija (HR 1, HR 2 i HR 3) i tri 12 Tibor Gojun, Privredni Vjesnik br. 3465, 21. svibnja 2007. 13 Web stranica Vije}a za elektroni~ke medije http://www.vem-mediji.hr/pdfs/2006-12-06/ TVNakladnici.pdf 14 Izvor: AGB Puls, u Hrvatsko medijsko trì{te: regulacija i trendovi koncentracije, Z. Peru{ko, K. Jurlin, 2006. neobjavljena studija ura ena za Odjel za medije pri Vije}u Europe. 143

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] komercijalne postaje (Hrvatski katoli~ki radio, Narodni radio, Otvoreni radio); 149 radiopostaja djeluje na regionalnoj ili lokalnoj razini, s dodatnih osam regionalnih programa Hrvatskoga radija (Sljeme, Dubrovnik, Knin, Osijek, Pula, Rijeka, Split i Zadar). Hrvatski radio, tako er, emitira program Glas Hrvatske, za slu{atelje u inozemstvu. 15 Hrvatsko radijsko trì{te je uveliko segmentirano. Nacionalne privatne postaje i jake regionalne postaje u nekim ùpanijama postoje, ali glavna osnova za diverzitet i konkurenciju na radijskom trì{tu dolazi od velikog broja lokalnih radiopostaja ~iji program zadovoljava potrebe lokalnog slu{ateljstva. U prosjeku, u svim ùpanijama postoji dva ili vi{e jakih radijskih konkurenata (Peru{ko i Jurlin 2006). Za razliku od infrastrukture u oblasti telefonije, koja postoji diljem Hrvatske, kabelska mreà ima nizak stupanj penetracije na trì{te. Ona postoji samo u nekoliko ve}ih gradova. Godine 2002. kabelska je mreà bila prisutna u svega 18 posto ku}anstava, a satelit u 30 posto. 16 Vije}e za telekomunikacije je do polovice 2003. godine izdalo 25 koncesija za kabelsku mreù. Dva najve}a operatera u dràvi - Adriatic Kabel i Digital City Media (DCM), koji drè tri ~etvrtine trì{ta, nedavno je otkupio BEWAG, austrijski konzorcij (Burgenländische Elektrizitätswirtschafts-AG) koji se, uglavnom, bavi proizvodnjom i distribucijom elektri~ne energije i informacijsko-komunikacijske tehnologije. Njegov novi davatelj usluga kabelske distribucije, koji zauzima sredi{nje mjesto na hrvatskom kabelskom trì{tu, zove se B.net Croatia i po~eo je raditi u rujnu 2007. godine. Osim digitalne i analogne kabelske televizije i glasovne telefonije, tako er }e pro{iriti sada{nju ponudu {irokopojasnog interneta i usluga na poslovnu zajednicu. Prema izjavama za tisak ove tvrtke, dvije tvrtke imaju ukupno 92.000 pretplatnika, {to predstavlja 72 posto trì{ta. 144 15 http://www.hrt.hr/hrt/hr_hrv.php. 16 Hrvatski medijski prostor 2002. Izvodi iz istraìvanja GfK Centra za istraìvanje trì{ta, 2003, 17. oùjka 2006. (http://www.gfk.hr/press/mediji.htm).

Tvrtka o~ekuje porast prihoda tijekom 2007. godine od 10,5 milijuna na 14 milijuna eura, te porast broja korisnika na 100.000. 17 Satelitsko emitiranje uglavnom koristi HRT s tri digitalna TV kanala (dva FTA kanala /free-to-air/ se reemitiraju, a tre}i - HTV Plus - pokrenut je 2004. godine) i tri digitalna radiokanala na Hot Bird 6. OTV, lokalna televizija u Zagrebu, tako er emitira program i putem satelita. Uobi~ajeni satelitski kanali koji se gledaju u Europi tako er su dostupni i u Hrvatskoj. [iroki pojas - uspjeh vjerojatan Tabela 2. Telekomunikacijska infrastruktura OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Broj priklju~aka na Broj korisnika fiksnu telefoniju mobilne telefonije Broj korisnika interneta 2002* 1,825.157 2,339.624 370.390 2007** 1,821.600 4,655.290 1,762.000 Izvor: *Dràvni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2003. **Hrvatska agencija za telekomunikacije, HAT, 2007. U zemlji od oko 4,5 milijuna stanovnika postoji 41 davatelj internetskih usluga i 39 davatelja VOIP usluga. 18 Dominantan davatelj internet usluga privatnim korisnicima je T-Com, a nakon njega CARNet, Iskon i VIPonline. Broj korisnika {irokopojasnoga signala je u dinami~nom porastu: od 4.400 2003. godine, 19 broj korisnika se popeo na 330.750 (7,5 posto stanovni{tva), od ~ega 52.920 ima beì~nu 17 http://www.dcm.hr/news4.htm (31. srpnja 2007). 18 M. Petkovi} u Vjesniku, ~etvrtak, 19. travnja 2007. http://www.vjesnik.hr/html/2007/04/19/clanak.asp?r=gos&c=1. 19 Trì{te pristupa Internetu u Hrvatskoj, 2003-2008 http://www.idccroatia.hr/press/2004-07-15.pdf. 145

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] konekciju putem tehnologija kao {to su mobilni telefon, Homebox ili Wimax (podaci za 2007). 20 Potencijal {irenja {irokopojasnog interneta je visok, s obzirom na to da od 1,762.000 internet korisnika (39,7 posto stanovni{tva), 1,430.000 jo{ uvijek koristi dialup konekciju. 21 Trì{tem davatelja internet usluga dominiraju Hrvatske telekomunikacije (T-Com) u vlasni{tvu Deutche Telecoma. Penetracija {irokopojasnih komunikacija je u porastu, zahvaljuju}i, prije svega, T-Comu, a uveden je da bi se koristila platforma za usluge triple-play (telefonija+internet+kabelska TV). 22 [irokopojasne usluge tako er nude i beì~ni davatelji internetskih usluga i mobilni operater koji je usmjeren na trì{te fiksne telefonije kroz {irokopojasni pristup, kao i FttH operater (FttH - Fiber to the Home, opti~ka vlakna dovedena do ~vora u ku}i). Sa komercijalnim DTTV uslugama zapo~etim u 2007. godini i uslugama {irokopojasne TV (IPTV), konvergencija postaje sve vidljivija. 23 T-Com je uveo prvi komercijalni IPTV (MAXtv) u Hrvatsku u rujnu 2006. godine. MAXtv se nudi ADSL korisnicima i osim 50-ak televizijskih kanala i HBO kao premium kanala (koji tako er nude i najve}i kabelski operateri), u ponudi je i video na zahtjev (video-on-demand). U sije~nju 2007. godine bilo je 16.000 korisnika. 24 Prema izjavi izvr{nog direktora, T-Com ne smatra da je u medijskome biznisu niti da je konkurent kabelskoj ili zemaljskoj televiziji. 25 Sli~an pogled dao je i HAT: 146 20 http://www.gfk.hr/press1/internet2.htm. 21 B. Ivezi}, Poslovni dnevnik, 4. srpnja 2007. http://www.poslovni.hr/47409.aspx. Prema procjeni, u Hrvatskoj postoji 39,7% korisnika interneta, {to je tek ne{to vi{e od procjene CATI & Prizma i GfK (vidjeti niè navedene podatke). 22 "Triple play usluge" opisuju marketin{ku strategiju koja obuhvata osiguravanje brzog pristupa internetu, digitalnu televiziju i telefonske usluge preko {irokopojasne konekcije. 23 http://www.internetworldstats.com/eu/hr.htm. 24 R. Gelo, Privredni vjesnik, br. 3452, 26. velja~e 2007. (http://www.privredni-vjesnik.hr/ index.cgi?a=i&sif=00001&br=003452&da=20070226). 25 I. [oljan citiran u "Digitalna televizija", autora R. Gelo, Privredni vjesnik, br. 3436, 23. listopada 2006.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ zbog niskog udjela na trì{tu IP televizija, trenuta~no, ne predstavlja izazov kabelskim TV operaterima. 26 Obje izjave se doimaju ili kratkovidnim ili odraàvaju nedostatak informacija, s obzirom na to da ih gledatelji smatraju konkurentima u pogledu ponude sadràja od strane IPTV i kabelske mreè. înjenica da se to ne prepoznaje (ili ne priznaje) pokazuje kako se nove medijske platforme u hrvatskoj medijskoj politici razumiju samo u smislu tehni~kog prijenosa. S obzirom na to da i hrvatski zakonski okvir na njih gleda samo kao na prijenosnike podataka, bez ikakve ure iva~ke odgovornosti, njihov izbor programa i usluga i dalje je povezan s onim {to smatraju svojim najboljim poslovnim interesom, a da ne vode ra~una o problemima i interesima javnog servisa. Kabelski operateri, kao i MAXtv, obuhvataju svojom ponudom javnu televiziju, kao i mnoge druge zemaljske televizijske kanale u Hrvatskoj, unato~ ~injenici da jo{ uvijek zakonom nisu obvezni na to (u zemlji jo{ uvijek ne postoji pravilo obveznog prijenosa programa javne i lokalnih televizija). Niti jedan novi davatelj usluga na IPTV i kabelskoj mreì nije jo{ uvijek pokrenuo svoje ure iva~ke kanale. Javna televizija HRT objavila je interes za pokretanjem IPTV i, navodno, istraùje mogu}nosti. 27 O~ekivanja industrije su da }e IPTV u budu}nosti biti osnovna platforma za isporuku usluga digitalne televizije. Hrvatska vlada podràva razvoj {irokopojasne infrastrukture u podru~jima u kojima komercijalna ulaganja nisu dovoljna (ratom uni{tena podru~ja, podru~ja s niskom stopom naseljenosti), sukladno Akcijskom planu provedbe Strategije razvoja {irokopojasnog pristupa internetu za 2007. godinu. 28 Osiguran je iznos u tu svrhu od oko 500 milijuna eura za 2007. godinu. 29 26 Robert Gelo, Privredni vjesnik, br. 3436, 23. listopada 2006. 27 "IP televizija u Hrvatskoj je budu}nost", Jutarnji list, 16. svibnja 2007. str. 32. 28 Akcijski plan provedbe Strategije razvoja {irokopojasnog pristupa internetu za 2007. 29 @. Mihokovi}, Hrvatska agencija za telekomunikacije (HAT), Pregled telekomunikacijskog trì{ta Republike Hrvatske, 24. svibnja 2007. (www.telekom.hr). 147

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] Predsjednik Vije}a Hrvatske agencije za telekomunikacije Ga{par Ga}ina nedavno je objavio o~ekivanja u pogledu brzog rasta trì{ta telekomunikacija, naro~ito s obzirom na to da je njegova liberalizacija 2005. godine donijela nove operatere fiksne i mobilne telefonije. Rezultat konkurencije bio je smanjenje cijena fiksne telefonije za sedam do 39 posto i do 22 posto za mobilnu telefoniju. [to se ti~e {irokopojasnog pristupa, cijene u Hrvatskoj su jo{ uvijek za oko 50 posto vi{e nego na trì{tima Zapadne Europe. O~ekivani broj korisnika {irokopojasnog signala u 2008. godini je 500.000. 30 Prema Hrvatskoj agenciji za telekomunikacije (HAT), 31 ukupni prihodi od telekomunikacijskih djelatnosti pokazuju stalan porast: 1.879.362.684 eura u 2006. godini. Usporedba podataka iz prvog kvartala 2006. godine i prvog kvartala 2007. godine pokazuje porast ukupnog prihoda na trì{tu telekomunikacija od 3,5 posto, porast ukupnog prihoda na trì{tu fiksne mreè za 3,1 posto, dok trì{te mobilne mreè biljeì porast ukupnih prihoda za 4,5 posto. Mobilne usluge Glavni telekom operateri Hrvatske telekomunikacije (T-HT, koji tako er obuhvata i mobilnu telefoniju T-Mobile i internet T-Com) su od 2001. godine u vlasni{tvu Deutche Telecoma (51 posto, dok je Vlada RH u vlasni{tvu 42 posto dionica, a Fond hrvatskih branitelja 7 posto). VIPnet - prvi GSM operater u privatnom vlasni{tvu u Hrvatskoj je u ve}inskom vlasni{tvu Mobilkom Austria (99 posto). Kao {to je to definirao HAT, mobilni operateri u Hrvatskoj su T-Com s Iskonom (fiksna), T-Mobile i VIP net (mobilna). 148 30 G. Ga}ina u ~lanku "Cijene u telefoniji pale za 39 posto", od S. [panovi}, "Telekomunikacije", Jutarnji list, 16. svibnja 2007. str. 31. 31 @. Mihokovi}, Hrvatska agencija za telekomunikacije (CTA), Pregled telekomunikacijskog trì{ta Republike Hrvatske, 24 svibnja 2007. (www.telekom.hr).

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Ekskluzivna prava Hrvatskih telekomunikacija su istekla 2002. godine, 32 {to je ozna~ilo otvaranje konkurencije na trì{tu operatera fiksne mreè. Od po~etka 2005. godine HT je obvezan omogu}iti pristup drugim operaterima preko posebne lokalne petlje HT-a; osim toga, zakonom su osigurani prijenosni brojevi, kao i predselekcija operatera. Postoji deset komercijalnih operatera u fiksnoj mreì, sa 1,821.600 korisnika (i 240.700 CPS korisnika). 33 Prema podacima operatera, T-HT ima najve}i broj korisnika fiksne telefonije, 1.600.000, a nakon njega dolaze Optima, sa 170.000 i H1 sa 60.000 korisnika. Broj korisnika koji su iskoristili mogu}nost predselekcije operatera iznosio je 219.895 koncem 2006. godine. Prosje~an mjese~ni prihod mobilnih operatera u 2006. godini iznosio je 22,3 eura po korisniku. 34 Postoje tri komercijalna operatera mobilne mreè i 4,655.290 35 registriranih korisnika. Vode}i mobilni operateri su T-Mobile Hrvatska (dio T-HT), VIPnet, prvi GSM operater u Hrvatskoj u privatnom vlasni{tvu, i to u vlasni{tvu Mobilkom Austria (99 posto) i Tele2 u vlasni{tvu Tele2 AB (51 posto). 36 T-Mobile tvrdi da ima 46,18 posto 32 Temeljem ~lanka 98, stavak 4. prethodnog Zakona o telekomunikacijama (Narodne novine br. 76/99, 128/99, 68/01 i 109/01). 33 @. Mihokovi}, Hrvatska agencija za telekomunikacije - HAT, Pregled telekomunikacijskog trì{ta RH, prezentacija s okruglog stola pod nazivom "Razvoj trì{ta telekomunikacija u Hrvatskoj", u organizaciji Hrvatske agencije za telekomunikacije (HAT), 24. svibnja 2007. 34 M.Petkovi}, "Ve}a zarada u Hrvatskoj nego u Njema~koj", Vjesnik, 19. travanj 2007). (http://www.vjesnik.hr/html/2007/04/19/clanak.asp?r=gos&c=1). 35 Taj broj obuhvata SIM i USIM kartice u aktivnoj upotrebi; SIM i USIM kartice koje nisu aktivne, a ne prelaze period od 6 mjeseci tako er se ra~unaju korisnicima (CTA). Podaci istraìva~ke agencije GfK pokazuju da je broj korisnika mobilne telefonije niì od broja koji je dao HAT. Njegovo istraìvanje pokazuje da 76% stanovnika koristi usluge mobilne telefonije u Hrvatskoj (oko 3,340.000). 36 T-Mobile, Vipnet i Tele2 }e dobiti novi natje~aj s Telcro grupom koji }e u}i na trì{te kao prvi virtualni mobilni operater u Hrvatskoj. (B. Ivezi}, "Telcro }e biti prvi virtualni mobilni operator u RH", Poslovni dnevnik, 27. lipanj 2007. http://www.poslovni.hr/46649.aspx). 149

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] korisnika (2,15 milijuna), VIPnet 42,96 posto (2 milijuna) i tre}i operater, Tele2, oko 8,95 posto korisnika (400.000). 37 Prosje~an broj poslanih SMS poruka dnevno iznosi 5,4 SMS poruke, i 1,2 MMS poruke. Blizu tri milijuna korisnika (2,99 milijuna) posjeduje jedan mobilni telefon, dok 352.000 korisnika ima vi{e od jednog mobilnog telefona. 38 GfK istraìvanje 39 pokazalo je porast korisnika postpaid tarifa, oko 20 posto cjelokupnog broja korisnika. Strate{ke procjene kazuju da je ekspanzija mobilnih telefona doìvjela vrhunac 2006. godine i da je trì{te sada zasi}eno, s manjim o~ekivanjima porasta ubudu}e. 40 Razvoj mobilnog trì{ta }e ubudu}e zahtijevati novi sadràj i usluge kako bi se podstakao daljnji razvoj. Prve usluge koje su podrazumijevale pla}anje preko mobilnih mreà ponu ene su u prolje}e 2001. godine. Tada ih je prvi ponudio operater VIPnet. Ova usluga, nazvana VIP shopping, obuhvatala je nabavku kazali{nih karata i cvije}a preko WAP stranica, a naplata je vr{ena preko ra~una korisnika. Nakon toga je do{ao SMS parking (VIP parking) koji je tako er uveo VIPnet, a kasnije HT Mobile. Sljede}a nova usluga bila je VIP navigator, kojom su kombinirane lokacijske usluge i kupovina kino karata. Sljede}i korak bio je ponuda skidanja multimedijalnog sadràja, poput igara i melodija za mobilne telefone. Sve ove usluge su napla}ivane putem usluge m-pla}anja sitne vrijednosti (micro payment), to jest, preko ra~una mobilne telefonije. Sljede}i korak u vezi s na~inom pla}anja uveo je HT Mobile, uslugom mpay, koja je pokrenuta u suradnji s 150 37 B. Ivezi}, Poslovni dnevnik, 13. srpnja 2007. ( http://www.poslovni.hr/48330.aspx). 38 B. Ivezi}, Poslovni dnevnik, 13. srpnja 2007. ( http://www.poslovni.hr/48330.aspx). 39 Istraìvanje je predstavio I. Matutinovi} na 2. Telekom areni u Jugoisto~noj Europi, 5. i 6. travnja 2006, "Nove snage na trì{tu telekomunikacija". 40 D. Breglec, dràvni sekretar u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvoja, citiran u "Cijene u telefoniji pale za 39 posto", autora S. [panovi}a, "Telekomunikacije", Jutarnji list. 16. svibnja 2007, str. 31.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Privrednom bankom Zagreb. Ovom uslugom je osigurano pla}anje putem mobilnog telefona, s tim da su sredstva skidana s ra~una kreditne kartice korisnika (macro payment). 41 VIPnet je ponudio uslugu Vodafone Homebox u rujnu 2006, u zamjenu za fiksnu telefonsku liniju, koja je realizirana preko GSM/UMTS mreè. Ovo je bio daljnji korak u uskla ivanju hrvatskih propisa s propisima na snazi u ve}ini zemalja ~lanica EU-a. Osim velikih igra~a, male, specijalizirane tvrtke bave se proizvodnjom dodatnog sadràja za mobilne operatere, kao {to su melodije zvona, natje~aji putem SMS-a, videoigre itd. Ovo, tako er, obuhvata i organiziranje marketin{kih aktivnosti preko mobilnih telefona i sadràja kao {to su logo, melodije i slike. Do{lo je do pove}anja konkurencije me u davateljima dodatnih usluga (Third party service providers) koji koriste infrastrukturu operatera kako bi prodali sadràj, kao i me u davateljima sadràja koji ga i proizvode. 42 Trenuta~no je javna televizija HTV jedini igra~ koji je ozbiljno uklju~en u razvoj audiovizualnog digitalnog sadràja javnog servisa. O~ekuje se da }e najve}a konkurencija ubudu}e do}i od davatelja usluga {irokopojasnoga interneta. Zbog toga se Internet Protocol (IP) televizija smatra najboljim ulogom u razvoju digitalne televizije u Hrvatskoj. Stoga je najve}i konkurent javnoj televiziji HTV MAXtv, koju je pokrenuo T-Com, telekom u stranome vlasni{tvu. Iako jo{ uvijek nemaju ure iva~kog kanala, vjerojatno }e ga imati ubudu}e. S obzirom na to da se Hrvatske telekomunikacije i kabelska televizija nalaze u gotovo stoprocentnom stranom vlasni{tvu (kao i zemaljska komercijalna televizija na dràvnoj razini), javna }e politika morati biti brza i pa`ljiva u postavljanju ~vrstih uvjeta za budu}e digitalne 41 R. Gelo, u Privrednom vjesniku, br. 3365, 20. rujna 2004 (15. srpnja 2007). http://www.privredni-vjesnik.hr/index.cgi?a=i&sif=00003&br=003365&da=20040920 42 R. Gelo, u Privrednom vjesniku, br. 3365, 20. rujna 2004. (15. srpnja 2007). http://www.privredni-vjesnik.hr/index.cgi?a=i&sif=00003&br=003365&da=20040920 151

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] medije, kako bi osigurali zadovoljenje javnog dobra. Zasad se ne ~ini da su kreatori politike shvatili zna~aj interneta, kabelske mreè i drugih medijskih platformi za pruànje i razvoj "tradicionalnih" medija poput televizije. Mo`da je to razlog zbog kojega (strana~ka) politika nije prisutna na diskusijama i zbog ~ega politika digitalnih medija jo{ uvijek nije tema javne rasprave. 3.2 Udio u gledateljstvu i promjena gledateljstva/pona{anja korisnika Unato~ brzom rastu novih medija i platformi za isporuku, tradicionalna analogna televizija je jo{ uvijek glavni medij za hrvatske gra ane: 87 posto gledatelja starih od deset do 74 godine prate televiziju svaki dan, u usporedbi sa, otprilike, oko 19 posto koji svakodnevno prate internet. Iako oko 50 posto stanovnika starijih od 15 godina ima pristup internetu, svega 38 posto (ili 1,32 milijuna gra ana) ustvari ga koristi svakodnevno ili tjedno. 43 Trì{te TV gledateljstva je u Hrvatskoj visokokoncentrirano: C3 44 za udio u gledanosti prva tri televizijska kanala u Hrvatskoj 2004. godine je iznosio 78 (Ward 2006). Broj kanala televizije ~iji se signal prati u cijeloj zemlji (~etiri kanala i tri TV ku}e: kanali javne televizije HTV 1 i HTV 2, RTL Televizija, Nova TV) isti je u Hrvatskoj i europskim zemljama sli~ne veli~ine kao Hrvatska, dok je to daleko niè od prosjeka u Zapadnoj Europi (14) (Peru{ko & Jurlin 2006). Hrvatska javna televizija jo{ uvijek ima najve}i trì{ni udio u gledanosti u Hrvatskoj, koji je usprkos padu prouzrokovanom komercijalnim konkurentima, ostao najve}i me u zemljama usporedive veli~ine. Zbog druk~ije povijesti Hrvatske (i biv{e 152 43 Pogled na gra ane ON-LINE - mnoè se NETOVCI! GfK research, 5. srpnja 2007. 44 C3 je pokazatelj koncentracije koja se mjeri kao suma postotaka udjela na trì{tu tri najja~a aktera na trì{tu od ~ega 0-35 predstavlja nisku razinu koncentracije, 36-55 predstavlja umjerenu razinu koncentracije i preko 56 visoku razinu koncentracije.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Jugoslavije), programi zapadnih televizija, uklju~uju}i filmove i sapunice, bili su gledateljstvu dostupni preko javne televizije ve} potkraj 1960-ih godina. Komercijalni konkurenti HTV-a imali su mnogo teè vrijeme pred sobom nego {to je to bio slu~aj u zemljama koje su nastale iz Isto~nog bloka pod sovjetskom kontrolom, u kojima niti jedan takav program nije vi en do 1990. godine i u kojima su jeftini programi donijeli uspjeh novim komercijalnim televizijama. 45 Odraslo gledateljstvo (starije od 34 godine) uglavnom gleda dva kanala javne televizije (HTV 1 i HTV 2? 59 posto). Mladi preferiraju RTL Televiziju, a nakon nje HTV 1 i HTV 2 i Novu TV. Djeca najvi{e preferiraju RTL (34,7 posto), a nakon toga HTV 1, Novu TV i HTV 2. Prema podacima AGB Nielsen Media Research, 20 najgledanijih TV emisija u 2006. godini, 46 emitiranih na ~etiri nacionalna programa, uglavnom su bili sportski sadràji: 11 od 20. Nogometna utakmica izme u Hrvatske i Brazila, u okviru Svjetskog kupa FIFA-e u Njema~koj 2006. godine bila je na prvom mjestu, sa 46,20 posto gledatelja. Druge emisije s liste su HTV dnevnik, Eurosong, Big Brother, Tko èli biti milijuna{?, Odmori se, zasluìo si - hrvatska humoristi~na emisija, Ljubav u zale u, hrvatska sapunica, i Dora 2006, nacionalni festival za izbor hrvatske pjesme za Eurosong festival). Sve te emisije se emitiraju na HTV 1 i HTV 2, osim Big Brothera, koji emitira RTL Televizija. Trì{te je strukturirano regionalno u pogledu radioprograma (nedavna studija o medijskim trì{tima u Hrvatskoj identificirala je 21 regionalno trì{te) (Peru{ko i Jurlin, 2006). Na osnovi hrvatskog prosjeka, 47 posto slu{atelja radija prati lokalne radiopostaje, 18 posto regionalne i 24 posto nacionalne komercijalne postaje. Tri 45 Z. Peru{ko, "Media and civic values" (Mediji i gra anske vrijednosti) u Democratic Transition in Croatia. Transformation of Values, Education, Media (Demokratska tranzicija u Hrvatskoj. Transformacija vrijednosti, obrazovanja, medija). S. Ramet i D. Mati} (eds.), Texas University Press, 2007. 46 Mjereno kao prosje~an broj osoba prisutnog u svakoj minuti emitiranja (AMR), u uzorku od 1.839 slu~ajeva, u periodu od 1. sije~nja 2006. do 31. prosinca 2007. 153

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] nacionalna javna kanala imaju zajedni~ki udio u slu{anosti radija od deset posto. U prosjeku, u svakoj ùpaniji postoji dva ili vi{e jakih radijskih konkurenata. 47 Prema podacima iz 2005. i 2006. godine, 30 posto stanovnika su redoviti korisnici interneta, dok {est posto koristi internet povremeno. 48 Postoje velike regionalne, spolne i druge socijalne nejednakosti u kori{tenju interneta. Zagreb ima najve}i broj korisnika interneta (46 posto), zatim Primorsko-goranska ùpanija (37 posto), Istarska ùpanija (33 posto) i Splitsko-dalmatinska ùpanija. @upanije s manjim brojem korisnika interneta su Viroviti~ko-podravska ùpanija (12 posto), Poè{ko-slavonska ùpanija (13 posto), Vukovarsko-srijemska ùpanija (15 posto), Bjelovarsko-bilogorska ùpanija (15 posto), Li~ko-senjska ùpanija (16 posto), Koprivni~ko-krièvarska ùpanija (17 posto) i Brodsko-posavska ùpanija (18 posto). Mu{karci koriste internet (39 posto ih koristi redovito ili povremeno) ~e{}e od èna (30 posto koristi internet redovito ili povremeno). Internet u urbanim sredinama s preko 25.000 stanovnika vi{e koriste mladi i obrazovani gra ani s vi{im prihodima. Podaci iz 2007. godine do kojih je do{la istraìva~ka agencija GfK 49 pokazuju stalan porast u kori{tenju interneta. 50 Rezultati pokazuju da 38 posto stanovnika koristi internet ({to je znatan porast u usporedbi s 2001. godinom - prema GfK-u - svega 12 posto stanovnika koristi internet. 51 Kao {to je to potvr eno u prethodnom istraìvanju, mla e generacije koriste internet vi{e: 56 posto ispitanika koji koriste internet imaju od 15 do 34 godine. Ve}ina korisnika konekciju ostvaruje iz vlastitog 154 47 Z. Peru{ko i K. Jurlin, Hrvatsko medijsko trì{te. Regulativa i trendovi koncentracije, Studija, IMO, Zagreb, 2006. 48 Izvor: Istraìva~ka agencija CATI&Prizma, uzorak obuhvata 54.000 ispitanika, starosne dobi od 12 godina i vi{e. "Redoviti" korisnici su oni koji internet koriste najmanje jednom tjedno. 49 U "Pogled na gra ane ON-LINE - mnoè se NETOVCI", 5. srpnja 2007, GfK research. 50 Potrebno je uzeti u obzir da se uzorak iz ovog istraìvanja razlikovao od uzorka CATI/Prizma: GfK je istraìvanjem obuhvatio stanovnike stare 15 godina i vi{e. 51 http://www.gfk.hr/press1/internet2.htm

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ doma - 70 posto; 23 posto koristi radno mjesto za konekciju na internet, dok 4 posto koristi internet u {koli ili na fakultetu (tri posto koristi "druge" na~ine). Mjerenje u~estalosti online praksi pokazuje da je 49 posto korisnika interneta svakodnevno online; 26 posto je online nekoliko puta tjedno; 10 posto jednom tjedno; deset posto nekoliko puta mjese~no; i pet posto je online jednom mjese~no ili rje e. Korisnici internetu pristupaju iz vi{e razloga: za slanje i primanje e-maila (67 posto), pretraìvanje (65 posto), ~itanje vijesti/dnevnih informacija (53 posto), traganje za literaturom (36 posto), preuzimanje glazbe (27 posto), igre (19 posto), internet bankarstvo (14 posto). Kupovina putem interneta jo{ uvijek nije uobi~ajena online praksa u Hrvatskoj. Prosje~no korisnici interneta provode 9,9 sati tjedno online. Konkretnije, 20 posto korisnika provede jedan do dva sata tjedno online, 28 posto provodi tri do pet sati tjedno, 27 posto {est do deset sati tjedno, 13 posto 11 do 20 sati tjedno, 11 posto provodi 21 do 50 sati tjedno, i jedan posto preko 50 sati tjedno. Kori{tenje interneta je jo{ uvijek ispod razine gledanosti televizije, {to je prema nekim izvorima oko ~etiri sata dnevno. 52 Ne postoji sveobuhvatna studija koja bi pokazala sveukupne trendove kori{tenja medija u Hrvatskoj, tako da ne znamo da li su novi korisnici interneta smanjili duìnu gledanja televizije ili su je pove}ali, ~ime su pove}ali cjelokupno vrijeme koje provode koriste}i medije. U zaklju~ku, kori{tenje novih medijskih platformi i usluga definitivno je u porastu. Kori{tenje mobilne telefonije i interneta postaje standardnom praksom mladih, i interaktivnost je ne{to na {to su naviknuti i {to o~ekuju. Budu}a digitalna televizija }e imati bolju {ansu da posluì interesima mladih korisnika ako je interaktivnost prisutna. Javni servis HTV vodi na trì{tu prema ponudi TV sadràja, ali podaci pokazuju da mla i gledatelji nisu posebno zainteresirani za tu vrstu sadràja. 52 EUMAP Television Across Europe, 2005. 155

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] 4. Regulatorni okvir i dràvne politike 156 Novi mediji i telekomunikacije su u nadle`nosti Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Ova oblast regulirana je Zakonom o telekomunikacijama, s Hrvatskom agencijom za telekomunikacije (HAT) kao regulatornim tijelom. HAT je ugra en u Zakon o telekomunikacijama 2003. godine. To neovisno nacionalno regulatorno tijelo je formirano u jesen 2004. godine u cilju daljnjeg razvoja liberaliziranog i demonopoliziranog telekomunikacijskog trì{ta. Tradicionalni mediji potpadaju pod nadle`nost Ministarstva kulture. Mo`da je to razlog zbog kojega se za nove medije razvijaju javne politike kojima ~esto nedostaje uvid u pitanja sadràja, posebno u smislu po{tivanja javnog dobra. Da bi za{titilo korisnike telekomunikacijskih mreà i usluga, sukladno Zakonu o telekomunikacijama, Vije}e korisnika TK usluga je formirano koncem 2005. godine. Vije}e korisnika je savjetodavno tijelo Vije}a Hrvatske agencije za telekomunikacije, koje je formirano da bi se pove}ala za{tita korisni~kih prava u toj oblasti. Vladina "Strategija razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija" je pokrenuta 2003. godine s programom "e-hrvatska" kao vi{eslojnim programom razvoja razli~itih aspekata informativnog dru{tva. Program se fokusira na internet i ra~unalnu tehnologiju i ne obuhvata druge medijske tehnologije i usluge. Hrvatska nema javnu politiku koja se odnosi na satelitsko emitiranje. HAT je doprinio radu radnih grupa CEE (grupa Sredi{nje i Isto~ne Europe) i Jadranske grupe pruànjem tehni~ke pomo}i prilikom izrade planova raspodjele frekvencija. Sudjelovali su na planskoj Regionalnoj radiokomunikacijskoj konferenciji u @enevi (pod radnim nazivom RRC-06, @eneva 2006), koja je organizirana kako bi se utvrdio novi plan raspodjele frekvencija za frekvencijska podru~ja III, IV i V. Konferencija je rezultirala sporazumom o kori{tenju frekvencija za radiodifuziju digitalnih medija u ITU regiji, isklju~ivo na temelju DVB-T, koji je zamijenio sporazum i plan raspodjele frekvencija koji je 1961. godine zaklju~en u Stokholmu. Prema

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ novom sporazumu, a o kojemu se pregovaralo s HAT-om, plan za Hrvatsku sadrì osam nacionalnih pokrivanja za digitalnu televiziju (uz dodatne lokalne i regionalne frekvencije) i tri nacionalna pokrivanja za digitalni radio. 53 S obzirom na to da jedno digitalno pokrivanje moè obuhvatiti vi{e kanala (ovisno o odabranom standardu, naprimjer, ako je odabran interaktivni standard, manji broj kanala se moè smjestiti u isti "drà~", ali s vi{e aktivnosti). To zna~i da }e se uvesti osam DVB-T multipleksa, s minimalno 32 TV kanala, i tri T-DAB radijskih multipleksa s oko 27 radiopostaja. 54 Do sada su odràna tri sastanka 55 DVB foruma. Sljede}e institucije su bile predstavljene: Hrvatska agencija za telekomunikacije, Oda{ilja~i i veze d.o.o., Vije}e elektroni~kih medija, CROATEL, Elektrotehni~ki fakultet, Hrvatska radiotelevizija, Nacionalna udruga televizija (NUT) Hrvatska gospodarska komora (HGK), Ministarstvo kulture. Institut za me unarodne odnose, RTL Televizija, Nova TV, predstavnici Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Portus d.o.o. i Udruga za telekomunikacije HGK. U prvom su periodu postavljana generalna pitanja, naprimjer, kako regulirati trì{te elektroni~kih medija u novom digitalnom ozra~ju; kako regulirati veze izme u glavnih aktera (proizvo a~i sadràja, davatelji dodatnih usluga i distributeri mre`nih usluga); i kako informirati i educirati javnost. Nakon ovoga, uslijedile su konkretnije diskusije o periodu istovremenog oda{iljanja (simulcast). Kao {to je to naveo HAT, odredbe Zakona o elektroni~kim medijima (~lanak 35) - u kojemu se kaè da 60 posto stanovni{tva treba biti pokriveno nacionalnom koncesijom i 70 posto stanovni{tva treba biti pokriveno na regionalnoj razini - mora se uzeti u obzir period pokretanja multipleksa u multicast 53 http://www.telekom.hr/default.aspx?art=168&sec=2. 54 To~an broj TV kanala i radiopostaja }e biti poznat nakon {to se donesu kona~ne odluke o kori{tenju tehnologije. 55 Prvi sastanak je odràn u jesen 2005. godine, drugi u ljeto 2006. godine i tre}i u prolje}e 2007. Informacije koje su uslijedile su prikupljene iz zapisnika, kao i s prezentacija na forumima. 157

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] periodu. Osim toga, strategiju treba uskladiti s me unarodnom koordinacijom frekvencija susjednih zemalja. Prema HAT-u, samo dva DVB-T multipleksa }e mo}i djelovati paralelno s analognim oda{ilja~ima. Zatim se diskusija fokusirala na period ga{enja analognih oda{ilja~a i pitanja po kojima je potrebno donijeti odluku u vezi s brojem kanala, pozicioniranjem multipleksa, vrstom programa, za{titom autorskih prava i ponudom free-to-air ili pay TV-a. Selekcija standarda kodiranja tako er je bila dio debate, s tim {to je osnovna razlika razina interaktivnosti koju nude razni standardi. 56 Dono{enje novog zakona je nagla{eno kao jedan od prioriteta. Postoji urgentna potreba za novim zakonskim okvirom sukladno novim strategijama i propisima EUa, {to zna~i da je potrebno izmijeniti ili van snage staviti Zakon o elektroni~kim medijima, Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji i Zakon o telekomunikacijama, te umjesto njih donijeti nove propise. DVB forum je tako er razmatrao dinamiku novih usluga koje }e biti ponu ene digitalnom zemaljskom televizijom (DTT). Pitanja koja su obuhvatala vrstu sadr`aja koji }e privu}i gledateljstvo (satelitski TV programi: free-to-air ili kabelski programi - Pay TV): trebaju li se dodatne usluge regulirati? Treba li se uvoditi interaktivna 158 56 Usporedba MPEG-2 i MPEG-4 (H.264/AVC) pokazala je sljede}e: MPEG-2 (koji odgovara SDTV standard-definition television) ~e{}e se i {ire koristi, jednostavan je za primjenu i lak za nabavku po niskoj cijeni. MPEG-4 (H.264/AVC (koji vi{e odgovara HDTV) ne koristi se tako ~esto za potrebe javnog servisa, skuplji je, ali omogu}ava jednom multipleksu da emitira vi{e kanala nego MPEG-2. Nije postignut konsenzus me u glavnim akterima glede ovoga: neki su zagovarali MPEG-4 H.264/AVC kojim bi se izbjegli tro{kovi tranzicije kroz dvije faze - s postoje}eg stanja na MPEG-2 i nakon toga, ubudu}e, na MPEG-4 H.264/AVC. Osim toga, odabir MPEG-4 bi pomogao usporavanje cijelog procesa uvo enja digitalne televizije u Hrvatskoj. Protivnici su tvrdili da MPEG-4 H.264/AVC jo{ uvijek nije u potunosti prilago ena HDTV niti je standardizirana. Osim toga, skupa je, te je stoga bolji odabir MPEG-2.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ televizija? Koliki je apsorpcijski kapacitet tr`i{ta? Ova pitanja se doti~u i korisnika. Gledatelji }e trebati kupiti set-top-box ure aj, te se, u tom smislu, govorilo o ulozi dr`ave u osiguranju subvencija gra anima. HAT je sugerirao da se tranzicija treba dogoditi u tri faze: - testna faza (do 2008), - simulcast faza, u kojoj }e se pokrenuti 2 DVB-T MUX, kao i postoje}a analogna TV (do 2009): Ova faza ima dva scenarija: jedan multipleks rezerviran za javni servis HTV, a drugi za komercijalne televizije; ili: jedan multipleks dijele javna i komercijalne televizije (na po~etku), a nakon toga - u kasnijoj fazi - primjena drugog multipleksa koji bi koristila komercijalna televizija, dok bi prvi preuzela HTV. - Pokretanje novih DVB-T multipleksa i po~etak ga{enja analognih oda{ilja~a od 2009. godine, uz neodre eni rok finaliziranja. Do sada niti jedno spomenuto pitanje nije rije{eno. Me utim, formira se nova politika i regulativa. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka pokrenulo je javnu raspravu o novom Zakonu o elektroni~kim komunikacijama, umjesto Zakona o telekomunikacijama (koji je donesen 2003. godine, a dopunjen 2003. (Narodne novine br. 177/03), 2004. godine (Narodne novine br. 60/04) i 2005. godine (Narodne novine br. 70/05). 57 Smjernice za novi zakon su utvr ene u okviru CARDS projekta 2004, 58 u ~emu su sura ivali strani i doma}i eksperti. Te direktive je usvojila Vlada RH (9. svibnja 2007. godine). 59 Prema smjernicama, osnovne oblasti koje je potrebno 57 http://www.mmtpr.hr/userdocsimages/smjernice-zekom.pdf. 58 CARDS - Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization (Pomo} zajednice za rekonstrukciju, razvoj i stabilizaciju) program je tehni~ke i financijske pomo}i zemljama kandidatima za ~lanstvo u EU. 59 http://www.mmtpr.hr/default.asp?id=409. 159

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] regulirati su sljede}e: "Mreè i usluge elektroni~kih komunikacija, unverzalne usluge, prava korisnika i za{tita potro{a~a, spektar radiofrekvencija, digitalna radiodifuzija i teledifuzija, za{tita podataka i sigurnost elektroni~kih komunikacija." 60 Javna politika digitalne televizije stiè vrlo kasno u Hrvatsku i bez velikog promi{ljanja o sadràju od javnog dobra. Najve}im dijelom, su{tina te politike odnosi se na "prijenos". Drugim rije~ima, Vlada, izgleda, ne razumije pitanja sadràja u budu}im digitalnim medijima i novim platformama (ili se, pak, ne èli uhvatiti s tim Tabela 3. Klju~ni strate{ki dokumenti (usvojeni i o~ekivani) koji su relevantni za digitalizaciju Godina Institucija Dokument Autor Status 2003. Ministarstvo kulture Zakon o Hrvatskoj Ministarstvo kulture Usvojen u Saboru i na radioteleviziji snazi 2003. Ministarstvo kulture Zakon o elektroni~kim Ministarstvo kulture Usvojen u Saboru i medijima izmijenjen 2007. 2007. Ministarstvo kulture Izmjene i dopune Ministarstvo kulture Usvojene u Saboru i na Zakona o elektroni~kim snazi od srpnja 2007. medijima 2003. Ministarstvo mora, Zakon o Ministarstvo mora, Usvojen na Saboru u turizma, prometa i telekomunikacijama turizma, prometa kolovozu 2003. godine i razvitka i razvitka izmijenjen u studenom 2003., svibnju 2004. i u srpnju 2005. 2007. Ministarstvo mora, Smjernice za izradu Ministarstvo mora, Usvojene na sjednici turizma, prometa novog Zakona o turizma, prometa Vlade u svibnju 2007. u i razvitka elektroni~kim i razvitka cilju pokretanja javne komunikacijama debate o tekstu novog zakona: Zakon o elektroni~kim komunikacijama; usvajanje se o~ekuje tijekom 2008. 160 60 Smjernice za izradu novoga zakona o elektroni~kim komunikacijama, 2007, str. 2.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ uko{tac). Rezultat toga }e, vjerojatno, biti dominacija ekonomskih i tehnolo{kih interesiranja nad budu}im politi~kim odlukama, dok }e interes dru{tva prema izbalansiranom, nepristrasnom i raznolikom sadràju javnog servisa do}i na drugo mjesto. Sre}om, HTV ve} radi na izradi planova za novi digitalni sadràj, tako da, vjerojatno, ne}e ostati po strani u svijetu digitaliziranih medija. 5. Program javne televizije u digitalnome kontekstu 5.1. Javni servis u medijskoj politici U Hrvatskoj, komercijalne i javne TV servise u analognom svijetu, kreatori javnih politika, (Peru{ko i ûlek 1999) razumiju kao servise koji sluè javnom interesu, te im je stoga dat jeftin pristup javnom dobru - radiofrekvencijama. 61 Da bi se ispunio ovaj javni interes, elektroni~ki mediji (radio i televizija) prema zakonu su du`ni emitirati vijesti i informacije, uklju~uju}i i one koje se odnose na nacionalne manjine i koje su u njihovu interesu. Javni interes je tako er izraèn i u obvezi komercijalnih RTV postaja da emitiraju sadràj koji ide u prilog po{tivanju ljudskih prava, politi~kih prava, vladavine prava i razvoja civilnog dru{tva. Tako er su zakonski obvezne doprinositi za{titi hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, promid`bi kreativne kulture, kulture javnog dijaloga, obrazovanja, umjetnosti, za{titi prirode i zdravlja. Program se emitira na hrvatskome jeziku, osim uvezenih programa, programa namijenjenih nacionalnim manjinama i programa koji se emitiraju na dijalektima hrvatskoga jezika. Diverzitet sadràja u medijima, kao i u vrstama medija i njihovih vlasnika, tako er se smatra da je u javnom interesu. Zakon o medijima (2004) odnosi se na 61 Z. Peru{ko, Demokracija i mediji, Zagreb, Barbat, 1999. 161

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] sve medije. Dràva je obvezna poticati pluralizam i diverzitet kroz subvencije za proizvodnju i objavljivanje sadràja, kao i kroz reguliranje vlasni{tva nad medijima koje mora biti transparentno da bi osiguralo za{titu trì{ne konkurencije. U Zakonu o medijima diverzitet i pluralizam su povezani s posebnim grupama (nacionalne manjine, gender, invalidne osobe), vrstom medija (lokalni, neprofitni mediji i NVO mediji) i sadràjem javnog servisa: kultura i umjetnost, obrazovanje, znanost, za{tita okoli{a i ljudskog zdravlja, ljudskih prava, kao i hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta (~lanak 5.2). Zakonom o elektroni~kim medijima reguliraju se prava i du`nosti elektroni~kih medija koji proizvode i emitiraju programski sadràj i pruàju usluge. Odnosi se na komercijalnu televiziju i radio, kao i na javni servis. Diverzitet i pluralizam su osigurani preko programskog sadràja, koji mora osigurati {iroku lepezu ideja kako bi "razli~iti pristupi i ideje bili adekvatno zastupljeni", te biti neovisan. Drugi posebni propisi kojima se osigurava pluralizam i diverzitet odnose se na koli~inu vijesti u programu (~lanak 22), postotak doma}e produkcije (~lanak 24), postotak programskog sadràja koji se objavljuje na hrvatskom (~lanak 27). Propisi se odnose na koli~inu audiovizualnih djela neovisnih producenata i postotak europskih audiovizualnih djela (~lanak 29). Me utim, ukoliko komercijalne televizije ne ostvare te postotke, one moraju pove}avati svoj udio svake godine, s tim da nema zvani~nih informacija o tome da li elektroni~ki mediji djeluju sukladno zakonski propisanim obvezama. Me utim, na{e istraìvanje (prikazano u daljnjem tekstu) pokazuje da ~ak i javni servis HRT ne ispunjava u cijelosti sve standarde. Dio koji se odnosi na za{titu pluralizma i diverziteta elektroni~kih medija tako er regulira i koncentraciju vlasni{tva. 62 162 62 Osim zakonskih ograni~enja na vlasni{tvo, diverzitet i pluralizam su pozitivno promovirani putem Fonda za promoviranje diverziteta i pluralizma elektroni~kih medija, koji podràva lokalne i regionalne RTV ku}e.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (2003) reguliran je javni RTV servis HRT. I ovdje je nagla{en zna~aj uravnoteènog emitiranja vijesti i informacija, programa iz kulture, obrazovanja i zabavnog programa. Pluralizam se javlja u kontekstu pluralizma ideja, to jeste, pluralizma stajali{ta, politi~kih i vjerskih ideja i interesovanja koje se moraju predo~iti javnosti na nepristrasan na~in, s po{tovanjem. Zakonom se tako er nagla{ava posebna pozornost koja se treba dati posebnim skupinama, kao {to su hrvatski gra ani koji ìve izvan Hrvatske, nacionalne manjine u Hrvatskoj (~lanak 5), djeca i mlade` i osobe s invaliditetom. Osim tih op}ih odredbi, osiguranje diverziteta je mogu}e kroz definirani postotak doma}e produkcije, programa koji se emitiraju na hrvatskome jeziku i posebnih ànrova koji se moraju proizvesti na hrvatskom (s posebnim naglaskom na filmove, dokumentarni program, crtane filmove i zabavni program). Javni servis se financira preko RTV pristojbe i kroz prihode od ogla{avanja. Ukupan prihod HRT-a (televizije i radija) je 2005. godine iznosio 199.968.000 eura, od ~ega 61,2 posto otpada na prihod od pristojbe i 26,1 posto na prihod od ogla{avanja. Komercijalne radiotelevizije mogu ogla{avati maksimalno u trajanju od 12 minuta tijekom jednoga sata. @anrovi kao {to su komedije, drama, zabavni program nemaju ograni~enja, dok se filmovi mogu prekidati svakih 45 minuta. Vijesti i vjerski rituali se ne smiju prekidati, a informativni program, dokumentarni program, vjerski program i dje~ji program ne smiju se prekidati ako traju kra}e od 30 minuta. [to se ti~e HRT-a, zakonom je dopu{teno maksimalno 9 minuta ogla{avanja tijekom jednoga sata. Jedan ogla{iva~ki blok (dva ili vi{e) se mogu emitirati jedino izme u dvije emisije. Osim toga, vijesti i informacije, dokumentarni program, vjerski program, dje~ji program, filmovi i programi koji traju kra}e od 30 minuta ne smiju se prekidati. Nema informacija o definiciji sadràja javnog servisa u vezi s uvjetima koje postavlja EU u pogledu dràvnih subvencija. Ova }e tema, mo`da, biti obra ena u aùriranoj verziji Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, koju je ve} najavila Vlada u 163

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] svjetlu uskla ivanja zakona s propisima EU-a. Me utim, mo`da bi bilo bolje da se zakon ne mijenja (ponovno), nego da se posebnim propisom definira sadràj javnog servisa koji }e se financirati iz pristojbe. Jo{ uvijek se nije razvila javna diskusija i ~ini se da se jo{ uvijek ne stvara javna politika kojom bi se definirali sadràj i vrijednosti javnog servisa za medije u digitalnoj eri. Elementi diskusije se mogu na}i na DVB forumima, ali su zasad ograni~eni na digitalnu zemaljsku radiodifuziju i ne odnose se na druge nove medijske platforme. Vlada nije voljna uhvatiti se uko{tac s uvjetima koje nalaè propisivanje sadràja u novim digitaliziranim medijima, uklju~uju}i i televiziju. Ali je televizija, mo`da, medij koji se najlak{e moè zamisliti u budu}em digitalnom svijetu. [to se ti~e sadràja javnog servisa, novi tematski kanali se mogu predvidjeti i javna politika podràva njihov razvoj. Ali {to je s drugim medijskim platformama? Ako se nastavi sada{nji (liberalizirani) trend politike, odluke o budu}em obliku medija i njegovu sadràju }e se donositi na trì{tu, a ne u demokratskim institucijama. 5.2. Sadràj od javnog dobra na javnoj i komercijalnoj televiziji Usprkos o~ekivanjima da }e komercijalne televizije ispuniti javni interes, sadràj javnog servisa se prije svega o~ekuje od javne televizije HTV. 2005. godine HTV emitira 43 sata programa dnevno, ili 15.978 sati (958.705 minuta) programa na svoja dva zemaljska televizijska kanala i proizveo je 12.615 sati (756.907 minuta) programa: 43 posto je bila strana produkcija, 2,1 posto doma}a neovisna produkcija, a ostatak je bio vlastita produkcija ili adaptacija arhiviranog programa. 63 Jasno je da je postotak neovisne produkcije ispod onoga {to se zahtijeva Direktivom "Televizija bez granica". 64 164 63 Godi{nje izvje{}e o poslovanju Hrvatske radiotelevizije za 2005. godinu. Zagreb, 3. svibnja 2006. 64 Godi{nja izvje{}a HRT-a ne obuhvataju presjek ànrova programa koji se proizvodi i emitira na njihovim RTV kanalima. Informacije o tome su dostupne u Dràvnom birou za statistiku, do kojih se do{lo na temelju upitnika koje su popunjavale same televizije, uz velika ka{njenja.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Dvije na{e nedavne istraìva~ke studije daju bolji uvid u programske ànrove koji se emitiraju na hrvatskim nacionalnim televizijama i u njihovo gledateljstvo. Podaci koji su kori{teni u analizi diverziteta sadràja potje~u iz komparativne "Studije o ocjeni diverziteta sadràja u novinama i na televiziji u kontekstu ve}ih trendova ka koncentraciji medijskih trì{ta", koju je vodio David Ward (Centar za medijsku politiku i razvoj, London) za Odjel za medije pri Vije}u Europe. Hrvatsko istraìvanje su obavile autorice ovoga teksta, koje su tada radile pri Odjelu za kulturu i komunikacije, IMO, Zagreb. Analiza sadràja je obavljena istovremeno u Hrvatskoj, Italiji, Norve{koj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Kvantitativna analiza sadràja je provedena u periodu od dva tjedna (24. listopada 2005. - 6. studenog 2005.), pra}enjem dnevnog tiska i TV vijesti, kao i ànrova koji su se pojavljivali u emisijama. Druga je bila studija o medijskim trì{tima 65 u Hrvatskoj, koja je provedena 2006. godine. Prema toj analizi, u programskim ànrovima javnog servisa (kulturni program, umjetni~ki i vjerski program), udio HTV-a u ukupnom gledateljstvu je gotovo 100 posto. [to se ti~e sportskog, glazbenog, informativnog i politi~kog programa, dokumentarnog programa, znanstvenog i obrazovnog programa, 80 posto hrvatskog gledateljstva prati HTV. Za te programe, HTV u znatnoj mjeri doprinosi diverzitetu TV programa u Hrvatskoj. 66 U analizi ànrova koji se emitiraju na hrvatskim televizijama, najo~itija je razlika u programu komercijalnih i javne televizije HTV. Dok komercijalne televizije prikazuju 7,9 posto (RTL TV) i 13,6 posto (Nova TV) programa koji je opisan kao laka zabava, HTV ima svega 2,4 posto ovog ànra. Razlike su tako er vidljive i u prostoru 65 Z. Peru{ko i K. Jurlin, Hrvatsko medijsko trì{te, Studija, IMO, Zagreb, 2006. 66 Dijelovi ovoga teksta su objavljeni u dokumentu pod nazivom Content Diversity vs. Ownership Concentration in a New Media Market: The Case of Croatia (Diverzitet sadràja u odnosu na koncentraciju vlasni{tva na trì{tu novih medija; primjer Hrvatske), Z. Peru{ko i H. Popovi}, Konferencija ICCPR, Be~, srpanj 2006. 165

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] Tabela 4. Udio ànrova hrvatskih TV programa (2005) 166 TV @ANR HTV (HTV 1 i HTV 2) NOVA TV RTL TV FILM 16,9% 27,2% 18,8% DJE^JI PROGRAM 9,7% 6,2% 4,3% SAPUNICE 8,2% 25,9% 19,0% KOMEDIJA 7,5% 8,6% 15,1% DRAMA 6,7% 6,2% 9,4% VIJESTI 5,5% 2,7% 2,5% OBRAZOVNO-[KOLSKI PROGRAM I UÊNJE 4,4% 0% 0% JUTARNJI PROGRAM 3,9% 0% 0% KVIZ I PANEL IGRE 3,6% 1,3% 0% SPORT 3,5% 0,4% 0,6% MAGAZIN 3,5% 0% 0% POLITI^KI INTERVJUI I RAZGOVORI 3,4% 0,7% 0% DOKUMENTARNI 3,3% 1.3% 1,2% UMJETNOST I KULTURA 2,7% 0% 0% AKTUALNA PITANJA 2,7% 0% 0% LAKA ZABAVA 2,4% 13,6% 17,9% GLAZBA 2,3% 1,7% 0% PRIRODA I DIVLJINA 2,0% 0% 0% RELIGIJA 1,7% 0% 0% ART FILM 1,4% 0% 0% ]ASKANJE I TALK SHOW 1,3% 2,1% 6.6% POVIJEST 0,8% 0% 0% LJUDSKI INTERESI 0,6% 0% 1,1% PITANJA POTRO[AÂ 0,4% 0,7% 0,1% HOBI I ZABAVA 0,8% 0% 0% DRUGO 0,8% 1,4% 3,4% UKUPNO 100% 100% 100% Izvor: David Ward, "Study on the assessment of content diversity in newspapers and television in the context of increasing trends towards concentration of media markets" ("Studija procjene diverziteta sadràja u tiskanim medijima i na televiziji u kontekstu pove}anja trendova ka koncentraciji trì{ta medija"), Vije}e Europe, 2006.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ u kojem se prikazuju sapunice: Nova TV - 25,9 posto, RTL TV - 19 posto i HTV - 8,2 posto. RTL TV daje vi{e prostora komediji (15,1 posto), drami (9,4 posto) i diskusiji i talk show emisijama (6,6 posto) u usporedbi s Novom TV i HTV. Me utim, Nova TV daje znatno vi{e prostora filmovima (27,2 posto) nego RTL TV (18,8 posto) i HTV (16,9 posto). Dijagram 1: Postotak programa visoke dru{tvene vrijednosti u odnosu na zabavni program Izvor: David Ward, "Study on the assessment of content diversity in newspapers and television in the context of increasing trends towards concentration of media markets" ("Studija procjene diverziteta sadr`aja u tiskanim medijima i na televiziji u kontekstu pove}anja trendova ka koncentraciji tr`i{ta medija"), Vije}e Europe, 2006. 167

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] Kada se ukupno promatra, filmovi su naj~e{}e prikazivani ànr programa hrvatskih nacionalnih televizija. HTV se razlikuje od komercijalnih televizija po tome {to ima najvi{i postotak informativnog programa (5,5 posto), dje~jeg programa (9,7 posto), kviza i panel igara (3,6 posto), politi~kih intervjua i razgovora (3,4 posto) i dokumentarnog programa (3,3 posto). HTV tako er doprinosi raznolikosti sadràja te time ispunjava svoju ulogu djelovanja u slu`bi javnosti, s obzirom na to da je to jedina televizija koja prikazuje {kolski program, jutarnji program, TV magazine, umjetni~ki i kulturni program, emisije o aktualnim pitanjima, prirodi i divljini, religiji, art filmove, povijesni program i hobi i zabavu. Iako HTV ima daleko bolju kvalitetu 67 produkcije programa nego komercijalne televizije u Hrvatskoj, u usporedbi s drugim zemljama uklju~enim u istraìvanje, hrvatska javna televizija prikazuje najmanju koli~inu dru{tveno zna~ajnih programa (informativni program i aktualnosti, dokumentarni program, kulturni i dje~ji program). Razlike u programskome sadràju koje su vidljive kod privatnih i javne televizije mogu se djelomice objasniti ekonomskim razlozima, posebice zbog ograni~enja iz Zakona o elektroni~kim medijima koja se odnose na ogla{avanje u odre enim ànrovima, kao {to su vjerski, informativni, dokumentarni i dje~ji program. Kada pogledamo koliko takav program odgovara gledateljstvu, ustanovili smo da informativni ànr (vijesti i politi~ki magazini), HTV 1 i HTV 2 skupa imaju 80 posto ukupnog gledateljstva, a nakon njih dolazi Nova TV (14 posto). Udio RTL Televizije u ovom ànru je ispod 7 posto. Razlog je daleko ve}a kvaliteta vijesti HTV-a, kao i ve}a ponuda vijesti od ponude komercijalnih kanala. U zabavnom ànru (uglavnom reality show, uklju~uju}i i igre i kvizove), vodi RTL (gotovo 50 posto gledateljstva), a nakon 168 67 Kvaliteta je obja{njena kao programi koji doprinose politi~kom i dru{tvenom ìvotu. Programi "visoke dru{tvene vrijednosti" koji su obuhva}eni studijom su vijesti i informativni program, politi~ki dijalozi i dokumentarni program.

Dijagram 2: Postotak programa visoke dru{tvene vrijednosti 68 OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Izvor: David Ward, "Study on the assessment of content diversity in newspapers and television in the context of increasing trends towards concentration of media markets" ("Studija procjene diverziteta sadràja u tiskanim medijima i na televiziji u kontekstu pove}anja trendova ka koncentraciji trì{ta medija"), Vije}e Europe, 2006. ove televizije su HTV (25 posto) i Nova TV (20 posto). Postoji jaka konkurencija na trì{tu filmova, serija i u manjoj mjeri u zabavnom i dje~jem programu. 69 Predstavljeni podaci pokazuju da je sadràj od javnog dobra rijedak u programu hrvatske televizije u analognom svijetu. 70 Ho}e li situacija biti i{ta bolja u digitalnom 68 HTV 1 i HTV 2 su klasificirani kao javni TV servis. 69 Z. Peru{ko i K. Jurlin, Hrvatsko medijsko trì{te, Studija, IMO, Zagreb, 2006. 70 Z. Peru{ko "Mediji i politi~ki proces u Hrvatskoj", Me unarodna konferencija: Mediji i izbori, Opatija, 29-30. lipanj 2007. Konferenciju je organizirao SEEMO, Radio 101, ICEJ, Centar za istraìvanja medija i komunikacija, Hrvatsko novinarsko dru{tvo. 169

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] svijetu? Ne}e, osim ako javna politika ne bude traìla od komercijalnih televizija da u programe uklju~e sadràje od javnog dobra. Kao {to to pokazuje Wardova studija (2006), u onim zemljama u kojima komercijalne TV mreè nisu zakonski obvezne prikazivati takav sadràj emitiraju daleko niì udio tog programa, osobito iz vlastite produkcije. 5.3. HRT i digitalizacija HRT je ozbiljan akter u procesu digitalizacije. HRT emitira svoj program preko zemaljske analogne mreè, satelita i preko eksperimentalne DVB-T mreè. Do konca 2005. godine HTV je zavr{io digitalizaciju opreme. Me utim, digitalizacija produkcije informativnog programa i progresivno {irenje digitalnog sustava na cjelokupan program javne televizije, kao i na arhivu, jo{ uvijek nije zavr{en. Tabela 5. Prihod HRT-a (izraèn u tisu}ama eura) Izvor prihoda 1998.* 1999.* 2000.** 2001.*** 2002.*** 2004***** 2005***** Pristojba 64.632 68.154 72.518 88.426 98.067 112.916 122.471 Ogla{avanje 46.971 45.174 49.694 59.746 61.397 54.797 52.249 Drugi izvori 6.571 27.493 35.106 23.514 11.454 20.813 25.248 Ukupan prihod 118.174 140.832 157.319 171.686 170.918 188.526 199.968 Izvor: Godi{nje izvje{}e HRT-a za 1999, 2000, 2001, 2002. i 2005. 71 Tijekom 2006. godine HTV je radio na izradi strategije za prijelaz na DVB-T prijenos, {to bi trebalo biti zavr{eno do 2012. godine. Prema tome, Hrvatskoj radioteleviziji 170 71 *Izvje{}e o radu HRT-a za 1999, 23. velja~e 2000. ** Godi{nje izvje{}e HRT-a za 2000, 12. lipnja 2001. *** Godi{nje izvje{}e HRT-a za 2001, lipnja 2002. **** Izvje{}e o radu HRT-a za 2002, 13. svibnja 2003. ***** Godi{nje izvje{}e o poslovanju Hrvatske radiotelevizije za 2005. godinu, 3. svibnja 2006.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ potrebna su dva digitalna multipleksa s pokriveno{}u cijele Hrvatske. 72 Hrvatska radiotelevizija sura uje s javnom tvrtkom Oda{ilja~i i veze d.o.o. u vezi s mogu}im ulaganjima HTV-a u razvoj mreè HTV DVB-T oda{ilja~a za jedan digitalni multipleks s 95 posto pokrivenosti stanovni{tva do 2009. godine. Takav bi pristup osigurao mogu}nost pokretanja specijaliziranih kanala koji bi postali dobra polazna pozicija u budu}em fragmentiranom trì{tu koje }e nastajati istodobno s primjenom novih tehnologija. 73 HAT je HTV-u dodijelio jednu dodatnu frekvenciju za podru~je grada Zagreba u svrhu eksperimentalnog emitiranja HDTV signala putem DVB-T oda{ilja~a. Prema Robertu [vebu, novoimenovanom direktoru Televizije (do srpnja 2007. godine je bio na funkciji zamjenika direktora za tehnologiju i razvoj HTV-a), HTV je u zadnje ~etiri godine uloìo oko 700 milijuna kuna (oko 95 milijuna eura) u nabavku nove digitalne opreme. Tijekom procesa digitalizirani su sustav kodiranja i ure ivanja programa, TV mobilna kola i inènjerska oprema. Osim toga, uveden je novi sustav proizvodnje informativnog sadràja. Me utim, bez obzira na digitalizaciju kapaciteta proizvodnje, sustavi jo{ uvijek nisu integrirani, te stoga nije u potpunosti postignut digitalni proces rada od po~etka do kraja. Osim internet streaminga, IPTV i video na zahtjev (VoD) usluga, HTV planira uvesti nove usluge: linearne usluge (uklju~uju}i i nove tematske televizijske kanale i 24-satni informativni kanal) i nelinearne usluge (me u njima videoportale, programe za mobilni telefon itd.). Hrvatski radio (HR) je dostupan na zahtjev na svojoj web stranici, i to besplatno. Ova usluga tako er obuhvata i arhivu nekih emisija, i to najvi{e iz sadràja javnog servisa - vijesti, znanost, dokumentarni program, dje~ji program i glazba. HTV 1 se moè pratiti online na web stranici HRT-a. 72 Kako standard digitalnog zemaljskog prijenosa jo{ uvijek nije definiran, broj kanala u jednom multipleksu jo{ je nepoznat. 73 http://www.hrt.hr/hdtv/razvoj.php 171

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] Arhiva HTV-a se sastoji od audiovizualnog materijala koji je proizveden od po~etka emitiranja Hrvatske radiotelevizije (radio, prije 81 godinu, i televizija, prije 51 godinu). Ve}ina materijala je katalogizirana. Materijal se ~uva na trakama analognih medija (film, vinil, u-matrica, beta i IMX). 74 Materijal koji je proizveden u zadnje tri godine ~uva se u digitalnom formatu. Me utim, da bi se digitalizirao kompletan materijal, HTV bi trebala oko 50 milijuna eura. Budu}i da su to visoki tro{kovi, HTV ovisi o dràvnim subvencijama, kao i o financijskoj pomo}i EU-a. Digitalizacija audiovizualne arhive }e, sigurno, trebati postati dijelom Vladine politike za medije, ako se o~ekuje potpuno izvr{enje ovoga zadatka. 6. Zaklju~ci Prilikom odlu~ivanja o mogu}oj budu}nosti programa javnog TV servisa u digitalnom dobu u Hrvatskoj, potrebno je uzeti u obzir snage koje su aktivne u oblasti medija. Prva je tehnolo{ka promjena koja nudi nove izazove. Nema sumnje da se u Hrvatskoj razvija medijski prostor pokriven velikim brojem kanala. Digitalna televizija je prisutna kao IPTV (MAXtv, koju je pokrenuo T-Com) i sva ~etiri TV kanala na dràvnoj razini su u nekim dijelovima zemlje dostupni putem eksperimentalnog emitiranja preko digitalne zemaljske televizije. Obje platforme }e se dalje razvijati tako da obuhvate nove kanale i usluge. Moè se o~ekivati i daljnji razvoj mobilnih usluga, {to pokazuje trenuta~no kori{tenje i porast kori{tenja mobilne telefonije u 172 74 IMX je videoformat baziran na MPEG-2, kojim se premo{}uje jaz izme u tradicionalnih videoformata i postprodukcijskih sustava baziranih na ra~unalu.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ zemlji. Javna politika uglavnom ima karakter {irenja tehnologije i ulaganja u prijenos usmjeren na razvoj {irokopojasnog pristupa, kao i sustava digitalne radiodifuzije. Vladina politika je kombinacija liberalizacije (posebice onoga {to su bile uglavnom telefonske mreè), pri ~emu trì{te razvija proizvod, uz odre enu potporu i ulaganja u infrastrukturu, uglavnom razvoj {irokopojasne tehnologije (posebice u geografskim podru~jima s niskom komercijalnom vrijedno{}u). Ekonomske snage su trenuta~no u sinergiji s tehnolo{kim izazovom, posebice u oblasti telekomunikacija, to jest, IPTV i mobilnih usluga. Digitalna zemaljska televizija (DTT) se smatra preskupom za pojedina~ne TV aktere, a jedino javni servis HRT je javno obznanio planove za nove tematske kanale. Ubudu}e, ekonomske snage }e, mo`da, predstavljati ograni~enje za razvoj medijskih sadràja od javnog dobra na barem dva na~ina. Prvo, iako su prihodi od ogla{avanja u stalnom porastu u Hrvatskoj, procjena industrije kazuje da se prihodi od ogla{avanja u medijskim tvrtkama pojedina~no smanjuju. S obzirom na to da se komercijalni mediji prije svega financiraju iz prihoda od ogla{avanja, niì prihodi zna~e manje novca za proizvodnju programa. Poznato nam je iz iskustva da manje novca za program prije svega utje~e na sadràj javnog servisa: proizvodnja informativnog sadràja se u~inkovito reorganizira, a kadar i tro{kovi na ime istraìvanja ili korespondencije se smanjuju. Jeftinije je otkupiti program iz me unarodne produkcije nego proizvesti program iste minutaè. Jo{ je jeftinije proizvesti reality TV. Telekomunikacijske usluge, poput interneta ili glasovne telefonije, tako er mogu pruàti kabelski operateri. Oni djeluju u potpuno liberaliziranom reìmu, s problemima uglavnom u pogledu vlasni{tva nad podzemnim instalacijama. U Hrvatskoj je to jo{ uvijek samo medij tehni~kog prijenosa. Niti jedna kabelska tvrtka jo{ uvijek ne proizvodi vlastiti sadràj. Pravila obaveznog prijenosa koja vrijede za doma}u televizijsku i radijsku produkciju jo{ uvijek nisu implementirana, {to pokazuje da se va`nost kabelskih mreà kao medijske platforme jo{ uvijek nije prepoznala. Tako er, javna politika nije svjesna ili je indiferentna prema implikacijama kabelske televizije po javni servis. Uveliko dominantna pozicija nove B.net tvrtke, izgleda, ne brine nikoga iz 173

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] 174 javnih institucija koje su zaduène za telekomunikacije i za{titu konkurencije, i ~injenica da nemaju zakonskih ograni~enja i obveza u pogledu programske ponude ostavlja im mogu}nost da ispune jedino svoj poslovni cilj - ste}i najvi{i mogu}i prihod. Zasad MAXtv i kabelske tvrtke uklju~uju hrvatske zemaljske televizije u svoju programsku ponudu (uvijek javna televizija HTV i izbor regionalnih/lokalnih televizija) i nadati se da }e se to i nastaviti. Jo{ uvijek nismo sigurni kako }e se dominantno strano vlasni{tvo u televiziji, telekomunikacijama i kabelskoj televiziji ({to je u Hrvatskoj stvarnost) odraziti na diverzitet i kvalitetu medijskog sadràja i javnog servisa. Javna politika treba osigurati ispunjenje principa javnog dobra bez obzira na to u ~ijem je vlasni{tvu. Javna politika za digitalne medije napreduje, posebice u oblasti digitalne televizije. U oblasti {irokopojasnog interneta i kabelskim platformama javna politika nije jo{ svjesna potrebe za sadràjem javnog servisa. Dominantan karakter politike je da se osigura prijenos podataka na na~in koji podsje}a na izgradnju ceste, telefonskih linija, ili uvo enje prirodnog plina, kao razvojnog cilja. Hrvatska jo{ nije svjesna zna~aja budu}eg digitaliziranog medijskog prostora, niti promjena po dru{tvo. Kreatori politike to trebaju odmah po~eti ispravljati, s obzirom na to da je javna politika kojoj je cilj osigurati po{tivanje javnog dobra potrebna u svakom novom razvoju medija. Jo{ uvijek je potrebno podsje}ati da mediji imaju dru{tvenu ulogu i u~inak, ~ak i ako ih pratimo preko mobilnih telefona ili ra~unala: mediji nisu samo biznis, nego i dru{tvena djelatnost. S velikim brojem kanala i mreà mo`da }e biti teè ostvariti dru{tvenu ulogu medija koja se od njih o~ekuje. To }e postati naro~ito te{ko ako dru{tvo nije sigurno koje dru{tvene beneficije prièljkuje i o~ekuje od medija. Predlaga~i budu}e liberalizacije medijskog sustava i politike smatraju da vi{e ne postoji potreba za poticanjem dru{tvenog doprinosa medija s obzirom na to da je raznovrsnost medija i kanala tolika da }e samo "trì{te" pruìti ono {to korisnik èli. Pitanje zahtijeva daleko vi{e istraìvanja prije nego {to }emo biti u stanju predloìti sretan zavr{etak problema. Zasad se javna televizija HTV doima jedinim akterom koji je ozbiljno uklju~en u razvoj audiovizualnog sadràja javnog servisa. Kori{tenje mobilne telefonije i interneta

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ postaje standardna praksa me u mladima, a interaktivnost je ne{to na {to su naviknuti i {to o~ekuju. Budu}a digitalna televizija }e imati bolju {ansu da udovolji interesima mladih korisnika ako interaktivnost bude prisutna. Javni servis HTV je lider na trì{tu u televizijskoj ponudi javnog servisa, ali podaci pokazuju da mladi gledatelji nisu naro~ito zainteresirani za tu vrstu sadràja. To predstavlja paradoks kojega tek trebamo razumjeti: gledateljstvo koje ima {ansu koristiti sadràj javnog servisa u okruènju digitalnih medija mo`da jo{ uvijek nema motiva za to. 7. Preporuke Kako bi se unaprijedilo prisustvo i kvaliteta sadràja javnog servisa u budu}oj digitalnoj televiziji, Vlada je jasno pozvana da preduzima korake ka stvaranju javne politike koja }e biti u stanju pomo}i ponu a~ima usluga da ostvare javno dobro. Imaju}i to na umu, Vlada bi trebala: - Koordinirati razna Vladina i nevladina tijela u audiovizualnom i svijetu telekomunikacija kako bi izradila sveobuhvatnu i cjelovitu politiku za nove medije u digitalnoj eri, sukladno principima EU-a. To podrazumijeva dono{enje novih zakona s odredbama i pravilima o obaveznom prijenosu koja bi vrijedila za kabelske operatere i IPTV, i {irenje razumijevanja ovog procesa, ne samo kao tehnolo{kog nego i kao dru{tvenog i politi~kog. - Sura ivati s akademskom zajednicom, profesionalcima i medijima te grupama koje rade na zagovaranju i ja~anju debate o uvo enju digitalne televizije i to pro{iriti na druge nove medije. Dru{tvena debata treba obuhvatati i pitanje sadràja javnog servisa i dru{tvena o~ekivanja od medija. 175

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] - Analizirati primjere najbolje prakse i preporuke za uvo enje digitalne radiodifuzije, koje je donijelo Vije}e Europe. 75 - U suradnji s akademskom zajednicom uvesti istraìvanje pona{anja gledateljstva i slu{ateljstva digitalnih medija, kao i stupanj njihova zadovoljstva medijskim sadràjem i uslugama. Istraìvanje bi, tako er, trebalo obuhvatiti i istragu dru{tvenih o~ekivanja od medija, kao i dinami~no oblikovanje medijskih trì{ta i trendova u diverzitetu ili koncentraciji (i u smislu vlasni{tva i sadràja). - Ulagati u digitalne arhive javnog servisa HRT-a i sa~uvati audiovizualno nasljedstvo. Tako er, omogu}iti suradnju HRT-a s eventualnim drugim financijerima digitalizacije arhive (naprimjer, EU). Neovisna tijela koja prate razvoj televizije i radija trebala bi, u suradnji s akademsko-istraìva~kom zajednicom: - Uvesti redovito pra}enje sadràja javnog servisa u medijima, i na tradicionalnoj televiziji, radiju, u tisku, kao i u novom digitalnom okruènju - internet, kabelska mreà, satelit, digitalna zemaljska televizija. 176 75 Preporuka (Rec (2003)9) o mjerama za promoviranje demokratskog i dru{tvenog doprinosa digitalnoj radiodifuziji.

Reference OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Amandmani na Zakon o elektroni~kim medijima, Narodne novine, 2393, 18. srpanj 2007. GfK: Hrvatski medijski prostor 2002. Izvodi iz istraìvanja GfK Centra za istraìvanje trì{ta, 2003, http://www.gfk.hr/press/mediji.htm. (17. oùjka 2006) GfK: Pogled na gra ane ON-LINE - mnoè se NETOVCI! GfK research, 5. srpnja 2007., www.gfk.hr. Harcourt, A., "The Regulation of Media Markets in selected EU Accession States in Central and Eastern Europe", European Law Journal, 9(3), 2003, str. 316-340. Horrocks, C., Marshall McLuhan i virtualnost, Naklada Jesenski Turk: Zagreb, 2001. Hruby, Z. Cave, M. Doyle, C. & Marcincin, A., The Economics of the Media: The Convergence of the Transition Countries with EU Member States, Bratislava SFPA, 1999. HRT: Godi{nje izvje{}e o poslovanju Hrvatske radiotelevizije za 2005. godinu, Zagreb, 3. svibnja 2006. Juri{i}, J. et al., "Manipulacija ~itateljima - prikriveno ogla{avanje u hrvatskim novinama". Politi~ka misao, vol. 44, br. 1. 2007, str. 117-135. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka: Akcijski plan provedbe Strategije razvoja {irokopojasnog pristupa Internetu za 2007. Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka: Smjernice za izradu novoga zakona o elektroni~kim komunikacijama, 2007, str. 2. http://www.mmtpr.hr/ UserDocsImages/Smjernice-ZEKom.pdf. Paletz, L.D. and Jakubowicz, K., Business as Usual: Continuity and Change in Central and Eastern European Media, Cresskill, N.J.: Hampton Press, 2002. Paletz, L. D., Jakubowicz, K., Novosel, P., (eds.) Glasnost and After: Media and Change in Central and Eastern Europe, Cresskill, New Jersey: Hampton Press, 1995. Peru{ko, Z., "Croatia", Television Across Europe: Regulation, policy and independence, EUMAP & NMP: Budapest, 2005. 177

Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI] 178 Peru{ko, Z., "Croatia: The first ten years", In Paletz and Jakubowitz (eds.) Business as Usual, Hampton Press, 2003, str. 111-145. Peru{ko, Z., Demokracija i mediji, Barbat: Zagreb, 1999. Peru{ko, Z., "Media. Openness of society Croatia 2005", In Goldstein, S. (eds.), Open Society Institute Croatia, 2005. Peru{ko, Z., "Media. Openness of Society Croatia 2006", Goldstein, S (eds.) idemo: Zagreb, 2006. Peru{ko, Z. and Jurlin, K., The Croatian Media Market: Regulation and Concentration Trends, unpublished study for the Media Division of the Council of Europe, 2006. Peru{ko Z., "Media and Civic Values" in Ramet, S. and. Mati}, D, (eds.) Democratic Transition in Croatia, Texas A&M University Press, 2007. Peru{ko, Z., "Mediji i politi~ki proces u Hrvatskoj", Me unarodna konferencija: Mediji i izbori, Opatija, 29-30. lipnja 2007. Peru{ko, Z. and Popovi}, H., "Media Concentration Trends in Central and Eastern Europe", Jakubowicz and Sukosd, Finding the Right Place on the Map: Central and Eastern European Media Change in Global Perspective, ECREA Book Series, Intellect Books, Bristol (2007, forthcoming). Petkovi}, B., (eds.) Media Ownership and its Impact on Media Independence and Pluralism, SEENPN and Peace Institute, Ljubljana, 2004. Potter, W. J., Media Literacy, Sage: Thousand Oaks, 1998. Sükösd, M. and Bajomi-Lázár, P.,(eds.) Reinventing Media, Media Policy Reform in East Central Europe, Budapest: CEU Press, 2003. Ward, D., Study on the assessment of content diversity in newspapers and television in the context of increasing trends towards concentration of media markets, Centre for Media Policy and Development, for the Media Division of the Council of Europe, 2006. Zakon o medijima, Narodne novine, br. 59, 10. svibnja 2004.

OD TRANSMISIJE DO JAVNOG DOBRA: MEDIJSKA POLITIKA ZA DIGITALNO DOBA U HRVATSKOJ Zakon o elektroni~kim medijima, Narodne novine, br. 122, 30. srpnja 2003. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, Narodne novine, br. 25, 7. velja~e 2003. Zakon o telekomunikacijama, Narodne novine, br. 122, 17. srpnja 2003. World Wide Web: 1. Vije}e za elektroni~ke medije: http://www.vem-mediji.hr/pdfs/2006-12-06/tvnakladnici.pdf. 2. Hrvatska radiotelevizija: http://www.hrt.hr/hrt/hr_hrv.php.; http://www.hrt.hr/hdtv/razvoj.php 3. Hrvatska agencija za telekomunikacije: http://www.telekom.hr 4. GfK: http://www.gfk.hr/press1/internet2.htm 5. Tr`i{te pristupa internetu u Hrvatskoj, 2003-2008: http://www.idccroatia.hr/ http://www.internetworldstats.com/eu/hr.htm. 179

180 Zrinjka PERU[KO Helena POPOVI]

KASNI PO^ECI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Mirjana MILO[EVI] i Tanja PETROVI]

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] 1. Izvr{ni saètak 182 Cilj ovog referata je da se pruì pregled srbijanskog radiodifuznog trì{ta i regulatornog okvira u vezi s uvo enjem digitalne televizije. Poseban naglasak je dât programskim i ure iva~kim standardima javnog radiodifuznog servisa, spremnosti i planovima za prelaz na digitalnu televiziju. Digitalna televizija uvodi mnoge tehni~ke inovacije i donosi znatne prednosti svom auditorijumu i RTV industriji. Prelaz s analogne na digitalnu radiodifuziju, me utim, vi{e je od puke tehni~ke migracije i on sa sobom nosi i odre ene prepreke. Digitalna televizija je ve} duboko prodrla u evropsko trì{te. Srbija, me utim, zaostaje. RTV stanice ne nude istinske DTT platforme, dok propisi nisu adekvatni. Javni radiodifuzni servis tek je po~eo s eksperimentisanjem digitalnog signala, dok druge komercijalne stanice ne pokazuju interesovanje za ponudom takve usluge svom auditorijumu. U tom smislu, javni radiodifuzni servis predvodi nastojanja u primeni digitalne zemaljske televizije i ~eka da dràva odredi na~ine na koje }e podràvati digitalni razvoj. Dràvne ustanove jo{ uvek nisu prepoznale zna~aj blagovremenih propisa, s obzirom na to da su, uglavnom, okupirane re{avanjem nasle enog haosa u medijima. Reforme medijskog sektora su spore i nedovoljne, a zakoni o medijima jo{ uvek nisu u potpunosti provedeni. Uvo enje digitalne zemaljske televizije stvara visokokonkuretnu sredinu i postavlja izazov pred legitimitetom i postojanjem javnog radiodifuznog servisa. Dok su etablirani javni servisi, poput BBC-ja, nastojali uveliko da se sami transformi{u u

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI davaoce javnih usluga, Radio-televizija Srbije - RTS - jo{ uvek radi na re{avanju problema u analognoj radiodifuziji i bori se za svoju politi~ku, ekonomsku i ure iva~ku samostalnost. Srbijanski regulatori trebaju da prilagode zakone i utvrde strategiju za prelaz na digitalnu televiziju. Nadle`ni organi trebaju da formuli{u i objave svoju viziju dugoro~nog upravljanja spektrom (uklju~uju}i i principe i procedure za raspore ivanje digitalnih frekvencija) i razvoja digitalne televizije, dok javna debata treba da se pro{iri na profesiju i stru~njake. Potrebno je podsticati aktere na trì{tu i konzumente da prelaz ubrzaju kroz promovisanje prednosti digitalizacije i smanjenja tro{kova prelaza. 2. Uvod Digitalna tehnologija se brzo probija na evropsko RTV trì{te. Znatan porast kapaciteta i prilagodljivosti mreà otvara brojne mogu}nosti pobolj{anja kvaliteta postoje}ih usluga u radiodifuziji i uvo enja novih. Digitalna televizija donosi brojne prednosti u pore enju s analognom televizijom: potencijal za bolju sliku (uklju~uju}i i televiziju visoke rezolucije) i kvalitet zvuka; niì tro{kovi prenosa ili sposobnost prenosa ve}eg broja kanala ili usluga; bolja efikasnost kori{tenja spektra; itd. S digitalnom televizijom auditorijum ima u ponudi {iri sadràj preko raznih platformi prenosa i slobodu izbora pojedina~nih usluga u obliku koji mu odgovara. Me utim, digitalizacija je vi{e od puke tehni~ke migracije; to je proces s dru{tvenim, politi~kim i ekonomskim posledicama. Prelaz na digitalnu televiziju stavlja akcenat na javni servis: ho}e li on preìveti i biti u stanju da ispuni svoju dru{tvenu ulogu u okruènju velikog broja kanala? 183

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] 184 Evropska tradicija gleda na javne radio-televizije kao na ~uvare moderne demokratije koji omogu}avaju gra anima da u~estvuju u javnim debatama i procesu odlu~ivanja u dru{tvu. Njihova uloga se smatra posebno va`nom u mladim demokratijama i zemljama u tranziciji, kakva je Srbija. Primarni cilj ovog istraìvanja je da dâ pregled sada{nje situacije u srbijanskom RTV sektoru i da istraì nivo spremnosti javnog radiodifuznog servisa i kreatora politike, kao i njihove planove i aktivnosti, za novu digitalnu eru. Digitalizacija }e sa sobom doneti mnoge promene na trì{tu medija i u pona{anju korisnika - u~ini}e individualne korisnike mo}nijim i va`nijim nego ikada u izboru kada, {ta i kako }e da gledaju emisije. Trì{ne snage mogle bi da pokrenu proces digitalizacije, tako da }emo u prvom poglavlju dati pregled medijske sredine. U brzom razvoju, ali jo{ uvek me u najslabije razvijenim u Evropi, srbijanska medijska industrija suo~ena je s va`nim izazovom uvo enja novih usluga i poslovnih modela. Do ve}ine podataka o u~e{}u srbijanskih TV-mreà na trì{tu i u auditorijumu dolazi se kroz merenje gledanosti i objavljivanje trì{nih podataka. Drugi deo poglavlja se odnosi na regulatorne politike i sposobnost kreatora politike da spre~e distorziju trì{ta kroz transparentne, opravdane i blagovremene propise. Velika pa`nja se posve}uje Zakonu o radiodifuziji, najva`nijem zakonu kojim se reguli{e RTV sektor. U ovom delu tako e analiziramo mogu}nost budu}eg razvoja Radio-televizije Srbije, uzimaju}i u obzir Strategiju razvoja radiodifuzije. Tre}i deo odnosi se na pravni status, finansiranje i ure iva~ke politike javnog servisa, s naglaskom na njegovu ulogu u novom tehnolo{kom kontekstu. Poseban fokus se stavlja na proizvodnju programa i trendove u kori{tenju digitalnog potencijala. Potrebni podaci se pre svega prikupljaju putem intervjua s urednicima te iz interne dokumentacije. Na kraju, zadnje poglavlje sadrì zaklju~ke i preporuke koji bi mogli da predstavljaju budu}i politi~ki okvir procesa prelaza na digitalnu radiodifuziju u Srbiji. U Srbiji, regulatori jo{ uvek nemaju sveobuhvatan pristup uvo enju digitalne radiodifuzije, strate{koj orijentaciji prema isklju~ivanju analognih signala i prelazu na

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI digitalni, niti konkretne akcione planove. Postoje}i tekstovi ne defini{u odnos me u raznim mehanizmima dostave digitalnih signala (satelit, zemaljska i kablovska mreà nakon {to se uvedu) i ne uvi aju specifi~nosti srbijanskog RTV trì{ta. Razli~iti elementi RTV sredine i trì{ta treba da se analiziraju kako bi se utvrdile javne politike kojima }e se podràti uvo enje digitalne zemaljske televizije i regulatornog modela usvojenog za period tranzicije. Budu}i razvoj i penetracija digitalne televizije zavisi}e od karakteristika pozadine prenosa, kao {to su stepen interesovanja i proaktivni stav svih zemaljskih televizija i javnih servisa i zemaljskih komercijalnih kanala. Optimalne odluke proisti~u iz doma}ih situacija, ali ubrzavanje procesa se obi~no smatra optimalnom politikom. 3. Postojanje velikog broja kanala i prostor digitalnih medija 3.1 Medijski prostori - oblik i trendovi Srbijanski politi~ki prostor tokom 1990-ih godina bio je obiljeèn oruànim sukobima na teritoriji biv{e Jugoslavije i biv{eg komunisti~kog politi~kog sistema. Preko deset godina Srbijom je vladao autoritarni reìm Slobodana Milo{evi}a i njegove Socijalisti~ke partije. U~e{}e u gra anskim ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, koji su se zavr{ili raspadom biv{e Jugoslavije, dovelo je do dugogodi{nje izolacije i zaustavljanja demokratizacije srbijanskog dru{tva. Ve}ina ustavom proklamovanih ljudskih prava i sloboda, me u njima i sloboda izraàvanja, nije se vi{e po{tovala. Shvataju}i mo} medija, Milo{evi} je vodio ra~una o tome da najpopularniji masovni mediji budu stavljeni pod striktnu kontrolu, ~ime ih je pretvorio u jedan od stubova svog reìma. U toku 1990-ih godina mediji su predstavljali instrumenat politi~ke propagnade, umesto da budu profitabilna, odgovorna industrija. Nekoliko stotina elektronskih 185

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] medija delovalo je na osnovu privremenih dozvola ili apsolutno bez dozvole i uop{te nije postojala pravna regulativa. Hiperkonkurencija je dovela do znatnog pada kvaliteta programa, ~ime je nametnut imperativ rejtinga i potreba za privla~enjem auditorijuma niskokvalitetnim zabavnim emisijama. Mediji u dràvnom vlasni{tvu su se nalazili pod striktnom kontrolom vladaju}eg reìma, dok su komercijalni mediji ostvarivali pristup trì{tu u zavisnosti od njihovih politi~kih ube enja. Novi ulazak na trì{te bio je rezultat politi~kih odluka, a ne logi~ne medijske politike i deregulativa. U toku 1990-ih godina dràvni RTS nalazio se pod direktnom kontrolom Milo{evi}evog reìma. Bio je to osnovni instrumenat za postizanje nacionalne mobilizacije i odràvanje podr{ke javnosti nacionalisti~koj politici tog reìma. Ukinuti su osnovni profesionalni standardi, objektivno informisanje je zamenila propaganda, "paranoja prema pretnjama, opasnost i osveta dovedeni su u sve i jedno doma}instvo". 1 Demokratske promene u Srbiji su se desile mnogo kasnije nego u ostatku Isto~ne Evrope. Predsedni~ki izbori u septembru 2000. godine doneli su pobedu demokratskoj koaliciji i ozna~ili kraj Milo{evi}eve vladavine nakon vi{e od deset godina. Nakon demokratskih promena u oktobru 2000. godine zapo~ela je reforma medija, kada je po prvi put utvr ena medijska politika. Ranija optimisti~na o~ekivanja da }e se reforma provesti brzo i efikasno pokazala su se nerealnim. Transformacija srbijanskog medijskog sektora nai{la je na ozbiljne prepreke, posebno u oblasti medijske regulative i njene primene. Nadle`ni organi su sporo odustajali od kontrole nad medijima i stalno su pokazivali nespremnost da re{avaju neka stara pitanja. Neefikasan zakonodavni organ Srbije i nedostatak politi~ke volje izazvali su ozbiljna ka{njenja u procesu uspostavljanja javnog radiodifuznog servisa i nezavisnih regulatornih tela u oblasti radio-televizije i telekomunikacija. 186 1 P. Plav{i}, M. Radojkovi} i R. Veljanovski, "Ka demokratskoj radiodifuziji", Beograd, Soros fondacija, Jugoslavija, 1993.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI U ovom trenutku, krajem 2007. godine, srbijansko RTV trì{te jo{ uvek karakteri{u intenzivna konkurencija i kontroverzne regulatorne prakse. Srbijanska medijska industrija se smatra jednom od "najmanje uspostavljenih i regulisanih" u Evropi. 2 Prvi javni konkurs za nacionalne i regionalne frekvencije i dozvole zavr{eni su u aprilu 2006. godine, odnosno u junu 2007. Pet komercijalnih TV-kanala deluje uz nacionalne dozvole izdate na osmogodi{nji period, uz jo{ dva kanala javne televizije ~iji signal pokriva celu zemlju. U skladu s odredbama Zakona o radiodifuziji 3, ranija Radio-televizija Srbije, koja je bila u vlasni{tvu i pod kontrolom dràve, podeljena je na nacionalni javni radiodifuzni servis i RTV Vojvodine. Javna Radio-televizija Novog Sada, sa dve televizije i dva regionalna radio-kanala, transformisana je u javni radiodifuzni servis severne srbijanske pokrajine. Biv{a Jugoslavija je imala RTV sistem koji su karakterisale jake lokalne RTV ku}e u administrativnim centrima svake republike i u obe srbijanske pokrajine. Skupa sa mreòm lokalnih, op{tinskih radio-stanica, sistem je poticao kulturu sna`nog RTV programa na lokalnom nivou. S obzirom na to da Vojvodina ima jedinstvenu multietni~ku populaciju, njenom biv{em RTV centru je dât status javnog servisa pokrajine - Radio-televizija Vojvodine. Odluka da se uvede regionalna RTV za Vojvodinu odraàvala je verovanje vlade u to vreme da dràvni radiodifuzni servis ne bi bio u stanju da udovolji potrebama multinacionalnog auditorijuma i ukazala je na strah pokrajinskih vlasti da bi njihovi politi~ki interesi bili dovedeni u opasnost ako bi teritoriju pokrajine pokrivala samo nacionalna radio-televizija i komercijalne RTV stanice. Najva`niji akter na komercijalnom trì{tu je Televizija Pink, a nakon nje TV B92, koja je nekad bila simbolom otpora autoritarnom reìmu. Me u novim akterima na trì{tu su Televizija Avala, Televizija Ko{ava, Happy TV 4 i Fox TV. Njima su dozvole 2 EUMAP izve{taj za Srbiju, 2005., dostupan na http://www.eumap.org/topics/media/ television_europe/national/serbia/media_ser1.pdf, (8. maj 2007). 3 ^lan 76. i 85. Zakona o radiodifuziji, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 42/2002. 4 TV Ko{ava i Happy TV dele istu frekvenciju s nacionalnom pokriveno{}u. 187

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] izdate u avgustu 2006. godine na osmogodi{nji period. BK Telekom, koji je nekad bio tre}i po udelu u ukupnom auditorijumu, izgubio je dozvolu i zatvoren je u aprilu 2006. godine. 5 Super TV je regionalna TV za Vojvodinu, dok Art TV, Metropolis, Studio B, Enter TV, SOS i Televizija Plus emituju program na podru~ju grada Beograda. Radio-stanice B92, Intex, Radio S, Roadstar i Fokus dobile su dozvole nacionalnih radio-stanica i 14 stanica je dobilo dozvolu za pokrivanje podru~ja grada Beograda. 6 Dvadeset {est televizijskih stanica je u junu 2007. godine dobilo dozvolu za regionalno emitovanje programa tako e na period od osam godina. Druge RTV stanice jo{ uvek ~ekaju na odluke po zahtevu za izdavanjem dozvole i na javni konkurs za dodelu frekvencija. Kada se zavr{i konkurs za lokalne radio i televizijske stanice, srbijansko RTV trì{te }e imati sedam nacionalnih televizijskih stanica, 42 regionalne i 160 lokalnih, kao i osam nacionalnih radio-stanica, 52 regionalne stanice i 390 lokalnih. 7 Broj radio i televizijskih stanica je utvr en na osnovu tehni~kog maksimuma i analognih vazdu{nih pojasa u Srbiji. Me utim, srbijansko ogla{iva~ko trì{te, ~ija je vrednost procenjena na oko 130 miliona evra, smatra se nedovoljnim da bi podràlo toliki broj radio i televizijskih stanica. Srbijanska strategija razvoja radiodifuzije, te konkurs koji je nakon izrade Strategije objavljen za dodelu nacionalnih dozvola, nije uskla en s medijskim i informativnim potrebama gra ana Srbije. Savet za radiodifuziju nije uzeo 188 5 Nakon visokokontroverzne odluke Saveta Republi~ke radiodifuzne agencije, koju su osporili civilno dru{tvo i profesionalna udruènja, te nakon {to ju je dva puta odbio Vrhovni sud. Odluka se smatrala politi~ki motivisanom jer je televizija uveliko podràvala svog vlasnika Bogoljuba Kari}a koji je predsedni~ki kandidat na izborima 2004. godine. 6 Lista svih TV i radio-stanica kojima je izdata dozvola dostupna je na http://www.ratel.org.yu/ index.php?page=dozvole&target=dozvola_za_stanicu&item=25&get_treerot=7&lang=srp, (8. maj 2007). 7 Prema Strategiji razvoja radiodifuzije do 2013. Gore navedeni broj predstavlja ukupan broj dozvola izdatih komercijalnim i javnim televizijama.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI u obzir nivo razvoja i ekonomske odrìvosti RTV trì{ta prilikom odlu~ivanja o dodeli dozvola. Dozvole dodeljene u skladu s finansijskim interesima nekolicine vlasnika medija i politi~kim interesima bile su predmet kritika civilnog dru{tva i nezavisnih eksperata za medije. Nezavisno udruènje novinara Srbije i Udruènje nezavisnih elektronskih medija konstantno upozoravaju Republi~ku radiodifuznu agenciju da }e nepostojanje odgovaraju}ih kriterijuma konkursa dovesti do dodele dozvola protivno profesionalnoj logici. Ubrzo nakon {to su dozvole izdate, {tampa je otkrila da je Televizija Pink, najja~a komercijalna televizija, posudila znatan iznos novom korisniku dozvole - Televiziji Ko{ava, za pla}anje naknade za dozvolu. Revizorska ku}a koja je istraìvala ovaj slu~aj zaklju~ila je da se ne radi o zabranjenom vidu pona{anja na trì{tu. 8 Me utim, da je Republi~ka radiodifuzna agencija uzela ozbiljno u razmatranje finansijsku odrìvost Televizije Ko{ava, najverovatnije bi dodelila dozvolu nekoj drugoj televiziji. Ostaje te{ka sumnja za{to je TV Ko{ava dobila dozvolu i da li je namera bila da se za{titi trì{te od ozbiljnijih konkurenata, kao {to su nema~ki RTL, koji je tako e konkurisao na tenderu, ali nije dobio koncesiju. Povrh svega dolazi ~injenica da se pred korisnike dozvola nisu postavili precizni programski uslovi, ~ime je doma}a medijska proizvodnja ostavljena s niskokvalitetnim programima. 9 Srbijanski zakonski okvir ne sadrì konkretne zakonske tekstove kojima bi se definisala pravila protiv koncentracije, te ona o transparentnom vlasni{tvu. Zakon o radiodifuziji sadrì nekoliko pravila i odredbi o vlasni{tvu, ali su ona u nekim delovima nedovoljna i zastarela u pore enju s evropskim trendovima i situacijom na trì{tu. Komercijalne televizijske i radio-stanice moraju da imaju ve}inu deonica, barem 51 odsto, u vlasni{tvu doma}ih fizi~kih ili pravnih osoba. Strano vlasni{tvo je ograni~eno na maksimalno 49 odsto. ^lanom 42. Zakona o radiodifuziji zabranjeno 8 Dostupno na http://www.rra.org.yu/srpski/ief-pink-kosava.pdf (8. maj 2007). 9 Stru~ni magazin Republika, br. 388-389, septembar 2006. 189

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] je bilo kojem republi~kom, pokrajinskom ili regionalnom organu i politi~koj organizaciji da bude u vlasni{tvu medija. 10 Do sada je znatan strani kapital uloèn u RTV B92, deoni~arsko dru{tvo s oko 49 odsto deonica u vlasni{tvu stranih fondova; Televizija Fox, sa 49 odsto vlasni{tva u rukama News Corp; i Radio Beta FR1 sa 49 odsto u vlasni{tvu Radio France International. Privatizacija regionalnih i lokalnih medija u vlasni{tvu op{tina, koja bi uskoro trebala da se zavr{i, provodi se u skladu s pravilima koje je donelo Ministarstvo kulture. 11 Kompanije koje budu u~estvovale na tenderu ili javnim aukcijama za privatizaciju kapitala moraju da obezbede kontinuitet u pruànju medijskih usluga u narednih pet godina. Op{tine vi{e ne mogu da budu vlasnici lokalnih i regionalnih medija i privatizacija mora da se provede u skladu s pravilima o zabrani koncentracije medija. 12 Me utim, zbog ka{njenja u provo enju zakona, privatizacija brojnih medija }e najverovatnije biti odgo ena. Srbija je sporo zavr{avala proces privatizacije dràvnih preduze}a, posebno onih preduze}a koja su bila zna~ajan faktor politi~ke mo}i i uticaja. To je slu~aj s nekoliko javnih preduze}a koja jo{ nisu privatizovana, kao i s lokalnim medijima u dràvnom vlasni{tvu ~ija privatizacija ~eka ve} pet godina. Duga tradicija finansiranja lokalnih medija od strane op{tina oteàva tim medijima da razviju komercijalnu logiku i preìve na trì{tu. Dràva i regulatorna agencija nisu utvrdile efikasne mehanizme subvencionisanja kako bi finansirali sadràj koji komercijalno nije odrìv, a trì{te nije dovoljno transparentno, {to izlaè novinare i gra ane finansijskim i politi~kim interesima novih vlasnika. Mediji su ostavljeni izme u uticaja dràve i trì{ta na kome 190 10 Me utim, dozvole su izdate za nekoliko medija u vlasni{tvu politi~ara ili osoba s jasnim politi~kim vezama. 11 Smernice za privatizaciju radio i/ili TV-stanica koje su osnovale lokalne i regionalne zajednice, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 51/2005. 12 ^lan 98-103, Zakon o radiodifuziji, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 42/2002.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI svi akteri ~vrsto veruju da mediji postoje da bi bili na usluzi dràvi ili da bi stvarali profit. Niko ne razmi{lja niti razgovara o interesima gra ana. Vlasni{tvo nad medijima je uveliko razli~ito s obzirom na to da postoji preko 600 radio i televizijskih stanica. Me utim, na tri RTV kompanije otpada preko 75 odsto auditorijuma i ogla{iva~kog trì{ta. Diverzitet vlasnika i izvora ne zna~i i diverzitet sadràja i visok kvalitet proizvodnje. Dva najva`nija komercijalna aktera na trì{tu radija i televizije su Televizija Pink i Televizija B92. Televizija Pink je uspostavljena 1994. godine i danas je daleko najva`nija komercijalna televizija u pogledu u~e{}a u ukupnom auditorijumu i ogla{avanju i privla~i 40-45 odsto od ukupnih prihoda od ogla{avanja na televiziji 13. Ona je deo Pink International Company, najve}e medijske korporacije u Jugoisto~noj Evropi. Korporacija je pro{irila svoju delatnost izvan Srbije i uspostavila televiziju Pink BiH (Bosna i Herzegovina) i Pink M (Crna Gora). Proizvodnja programa se fokusira na zabavu, ali televizija proizvodi, tako e, i dnevne vesti i politi~ke tok-{ou emisije i privla~i milione gledalaca u cijelom regionu. Televizija Pink je formirana 1994. godine kao ~edo visokopopularnog muzi~kog radija koji je pu{tao folk muziku Radija Pink. U vlasni{tvu je @eljka Mitrovi}a, koji je bio blizak Milo{evi}evoj porodici krajem 1990-ih godina. Bio je ~lan Jugoslovenske levice, politi~ke stranke koju ju osnovala Milo{evi}eva supruga Mirjana Markovi}. Nakon politi~kih promena, vlasnik Televizije Pink je promenio politi~ku stranku i etablirao se kao poslovni ~ovek blizak demokratskim krugovima. Njegova kompanija je uplatila jednokratni porez u iznosu od oko 1,2 miliona evra, s obzirom na to da je nova vlast smatrala da je stekla velike prihode i beneficije usled svoje povla{tene pozicije. 13 Informacije dostupne na http://www.rtvpink.com/kompanija/ (4. juni 2007). 191

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] Televizija B92 po~ela je da emituje program 2000. godine izrastav{i iz Radija B92 - simbola otpora Milo{evi}evom reìmu. Televizija B92 je redak primer komercijalne stanice s jakim ose}ajem za javni interes, koja poku{ava da kombinuje visokoprofesionalne standarde i trì{ni uspeh. Internet portal kompanije (s nekoliko interaktivnih platformi) jedan je od najpose}enijih portala u regiji 14 i na hiljaditom mestu me u svim portalima sveta. 15 Osim Fonda za zajmove za razvoj medija (Media Development Loan Fund) i Salink Ltd. Kipar, me u doma}im vlasnicima B92 tako e su i B92 Trust i mali deoni~ari, radnici B92 i ~lanovi njene uprave. Od 2,5 miliona doma}instava s TV-aparatom, ra~una se da oko 30 odsto ima neki vid pristupa ve}em broju kanala, uglavnom analognoj kablovskoj televiziji. 16 Penetracija kablovske televizije se pove}ava svake godine. Ukupan broj korisnika porastao je sa 420.000 2004. godine na 540.000 2005. godine i na oko 700.000 2006. godine. Tako se prihod od pretplate gotovo udvostru~io za samo godinu dana - od oko 13 miliona evra 2004. godine na 22 miliona evra 2005. godine (sa 1.051 miliona dinara 2004. godine na 1.792,7 miliona dinara 2005. godine). 17 Iznos osnovne mese~ne pretplate je oko 455 dinara, otprilike pet evra. Oko 40 kablovskih operatera je dobilo dozvolu 18 u januaru 2007. godine. Dozvole je izdala Republi~ka agencija za telekomunikacije. Agencija izdaje odobrenje svakom 192 14 B92 internet-portal http://www.b92.net/indexs.phtml, (4. jun 2007). 15 Ovo je izraèna vrednost trenda ranga dnevnog prometa. Na primer, Yahoo.com je na prvom mestu, dok je B92.net na hiljaditom. Dnevni rang B92 se sa dvehiljaditog mesta u 2002. godini popeo na hiljadito u 2007. Informacije dostupne na http://www.alexa.com (4. jun 2007). 16 Kori{tenje ITK u Republici Srbiji - Republi~ki zavod za statistiku Srbije, 2007. 17 Gledanost i prihodi kablovskih distirbutera, na http://www.ratel.org.yu/index.php?page= statistika&target=s_kds&item=80&get_treerot=10&lang=srp (8. maj 2007). 18 Lista svih kablovskih operatera kojima je izdata dozvola, dostupna na http://www.ratel.org.yu/ index.php?page=dozvole&target=odobrenje_kds&item=95&get_treerot=7&lang=srp (8. maj 2007).

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI licu koje namerava da eksploati{e telekomunikacijsku mreù ili da pruà javnu telekomunikacijsku uslugu na koju se primenjuje ovaj reìm, ako to lice ispunjava, odnosno ako prihvati da ispunjava uslove propisane za tu mreù, odnosno uslugu. 19 Republi~ka radiodifuzna agencija izdaje dozvolu za kablovsko ili satelitsko emitovanje programa bez javnog konkursa, na zahtev imaoca kablovskog distributivnog sistema (u daljem tekstu: KDS), odnosno imaoca zemaljske satelitske stranice. 20 Obavezi pribavljanja dozvole za emitovanje programa ne podleù programi kojima je Agencija izdala dozvolu za zemaljsko emitovanje za podru~je u kome je sme{ten KDS, pri ~emu je imalac KDS duàn da posredstvom ovog sistema besplatno distribuira programe javnih servisa i programe koji se mogu primati putem slobodne (nekodirane) satelitske distribucije na teritoriji Republike Srbije. 21 Serbia Broadband - Srpske kablovske mreè d.o.o. (SBB) je najve}i operater kablovske televizije i {irokopojasnog interneta u Srbiji koji drì oko 50 odsto kablovskog trì{ta. U privatnom je vlasni{tvu. Prema podacima Agencije za privredne registre Srbije, 22 SBB je u vlasni{tvu nepoznate srbijanske kompanije Adria Cable Ltd., ogranka kompanije Adria Cable B.V. sa sedi{tem u Holandiji. SBB nudi paket od oko 200 free to air TV-kanala, zajedno s kablovskim internetom velike brzine i platformom analogne Pay TV. Od aprila 2006. godine, SBB tako e nudi i satelitsku digitalnu DTH (direct to home - direktno do va{eg doma) uslugu. Njegovi najve}i konkurenti su Ikom (kablovski i internet operater u privatnom vlasni{tvu koji je nastao iz pet lokalnih kablovskih operatera u vlasni{tvu ameri~kog Trenton 19 ^lan 38. Zakona o telekomunikacijama, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 44/2003 20 Posebnim Zakonom o telekomunikacijama su utvr eni uslovi na osnovu kojih se odlu~uje da li je imalac KDS (tj. zemaljske satelitske stanice) ispunio zahteve u pogledu postavljanja, kori{tenja i odràvanja telekomunkacijske opreme u skladu sa ^lanom 40. Zakona o radiodifuziji, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 42/2002. 21 ^lan 40. Zakona o radiodifuziji, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 42/2002. 22 Informacije dostupne na http://www.apr.sr.gov.yu/ (29. oktobar 2007). 193

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] International LLC 23 ) i kablovska slu`ba PTT Srbije (dràvne po{te), koji drè najve}i deo preostalog trì{ta. Kablovski operateri nude doma}e (nacionalne i regionalne) TVkanale skupa s me unarodnim, kao {to su Discovery, CNN, BBC, National Geographic, MTV, HBO, Eurosport itd. Susedni kanali, zbog sli~nih jezika, tako e su u ponudi (na primer, hrvatski HRT ili bosanski OBN). Nekoliko doma}ih, uglavnom tematskih kanala dostupni su jedino preko kablovske mreè (Auto Plus, Stankom, Sport Klub, Spectrum, Kopernikus, KTV Zrenjanin, Kanal D itd.). Ve}ina kablovskih operatera tako e nudi i internet usluge. Jedna od najmo}nijih kompanija u Srbiji i davalac celokupne telekomunikacijske strukture je Telekom Srbije. To je jedini zemaljski telekomunikacijski operater u Srbiji i u vlasni{tvu je dva deoni~ara: PTT Srbije, kompanije u dràvnom vlasni{tvu i pod kontrolom dràve (u vlasni{tvu 80 odsto kapitala), i gr~ke kompanije OTE (20 odsto kapitala). Telekom Srbije tako e pruà usluge mobilne komunikacije kao {to je MTS, skupa sa jo{ dve kompanije: Telenor i Mobilkon iz Austrije, koje nude vesti, zabavu, blogove itd., a u decembru 2006. godine su pokrenuli tre}u generaciju mobilnih telefona u komercijalnoj upotrebi. Telekomov WAP portal Mondo je pokrenut 2005. godine i dnevno ga pose}uje 100.000 lica. Nudi raznovrstan sadràj. Zajedno s novom generacijom mobilnih telefona, Mondo je predizajniran tako da sada nudi dodatne, multimedijalne pakete. Mreà tre}e generacije omogu}ava brz prenos podataka (384 kbit/s) te stoga i nekoliko novih, naprednih usluga - video pozivi, trajleri filmova, video streaming TV-emisija, vesti, sportski doga aji u stvarnom vremenu, video-igre online. Do sada je 3G paket privukao oko 30.000 korisnika. U Srbiji procenat penetracije mobilnih medija iznosi oko 74. 24 Mobilni mediji sti~u popularnost s obzirom na to da su se za tri godine ukupan broj korisnika i iznos godi{njih prihoda gotovo udvostru~ili (videti Tabelu 1). 194 23 Ibid. 24 Informacije dostupne na http://wirelessfederation.com/news/category/serbia/ (22. avgust 2007).

Tabela 1. Penetracija mobilnih medija 2003-2005. KASNI PO^ECI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Godina Broj korisnika (u milionima) Prihod (u milionima evra) 2003. 3,28 255,5 2004. 4,34 295,5 2005. 5,51 400 2006. 6,64 650 Izvor: Statisti~ki podaci o mobilnim medijima, Republi~ka agencija za telekomunikacije, Beograd, 2006. Aleksandra Smiljani}, ministarka telekomunikacija, izjavila je da su prihodi od telekomunikacija za 2006. godinu dostigli iznos od gotovo 1,3 milijarde evra ili 40 odsto vi{e nego u 2005. godini, od ~ega polovina dolazi od usluga mobilne telefonije, 34,7 odsto od usluga fiksne telefonije, a ostatak od kablovske televizije i internet usluga. 25 SMS (Short Message Service) komunikacija je gotovo udvostru~ena, s obzirom na to da je MMS (Multimedia Messaging Service) uveden tek 2004. (videti Tabelu 2). Mobilni operateri pru`aju jo{ nekoliko multimedijskih usluga, kao {to su EDGE, GPRS ili WAP pristup internetu. Tabela 2. Ukupan broj SMS i MMS poruka poslanih u periodu 2003-2005. Godina SMS (u milionima) MMS (u milionima) 2003. 1192 0 2004. 1602 5,75 2005. 2093 11,5 Izvor: Statisti~ki podaci o mobilnim medijima, Republi~ka agencija za telekomunikacije, Beograd, 2006. 25 Govor s Ekonomskog samita 2007, dostupan na http://www.paragrafnet.net/vesti/181007_b.html (29. oktobar 2007). 195

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] Telekom Srbije je najva`niji davalac telekomunikacijskih usluga i vlasnik ki~me telekomunikacijske infrastrukture u Srbiji. Mnogo kasnije nego telekomi u Evropi Telekom Srbije je postao prvi davalac u Srbiji koji je uveo ponudu triple-pay - internet usluge visoke brzine i telefon u jednom paketu. Sli~ne planove je objavio i najve}i kablovski operater SBB (Serbia Broadband). Uslugu }e uvesti krajem 2008. godine. Telekom Srbije tako e planira da iskoristi svoju postoje}u infrastrukturu kako bi po~eo da razvija digitalnu zemaljsku radiodifuznu mreù. U odsustvu dràvnih planova i aktivnosti, Telekom Srbije moè energi~no da zapo~ne i stekne dominantnu poziciju u pogledu platformi distribucije sadràja. Novi mediji polako prodiru do auditorijuma. Svega 24 odsto stanovni{tva starijeg od 15 godina koristi internet. 26 Javni organi vlasti sporo uvi aju zna~aj - i ekonomski i dru{tveni - u~e{}a u globalnoj mreì informacija. Sa ~etvrtinom stanovni{tva u 2006. koje koristi internet, Srbija zaostaje iza ne samo razvijenih zemalja nego i novih zemalja ~lanica EU-a. Manje od polovine stanovni{tva - 41 odsto ima kompjuter, zbog niskih prihoda. Penetracija interneta tako e zavisi od visine prihoda, regionalnih razlika, uzrasta, pola i stepena obrazovanja. Internet brè prihvata mu{ka, urbana, mla a (starosne dobi od 15 do 29 godina), obrazovana populacija s vi{im prihodima (150 evra mese~no ili vi{e) i na taj na~in, u~e{}e u globalnoj mreì jo{ uvek je privilegija nekih, a ne strate{ki cilj. Ve}ina korisnika ima pristup internetu kod ku}e (84,3 odsto), a jedna ~etvrtina na radnom mestu. (Ovi podaci se odnose i na korisnike koji imaju pristup internetu i kod ku}e). 77 odsto korisnika interneta jo{ uvek ostvaruje pristup preko spore i skupe dial-up konekcije. Druge vrste pristupa se daleko manje koriste - {irokopojasni kablovski modem koristi 14 odsto, ADSL devet odsto i beì~ni pristup svega ~etiri odsto korisnika. 27 196 26 Rezultati penetracije i kori{tenja interneta u Srbiji u 2006. dostupni na http://www.bos.org.yu/cepit/materijali/internet_u_srbiji_2006.pdf (8. maj 2007). 27 Istraìvanje penetracije interneta u 2006. dostupne na http://www.bos.org.yu/cepit/materijali/internet_u_srbiji_2006.pdf (8. maj 2007).

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Trì{te digitalne televizije Srbija jo{ uvek nije pokrenula planove za prelaz na digitalni signal. RTS, dràvna radio-televizija, prva je ustanova koja je eksperimentisala sa digitalnim signalom, s tim da platforme nemaju originalan program. Serbia Broadband (SBB), kablovski i internet operater, prvi je komercijalni operater koji je uveo satelitsko digitalno emitovanje u Srbiji jo{ 2006. godine. Platforma ima oko 40.000 pretplatnika. U skladu s odredbama Zakona o radiodifuziji, 28 kojima je odre ena obaveza javnih servisa da, izme u ostalog, izrade i propisno provedu planove prelaza na nove digitalne tehnologije, a u odsustvu aktivne dràvne strategije za prelaz na digitalnu mreù, Radio-televizija Srbije i njeno tehni~ko odelenje pokrenuli su pilot-projekat pod nazivom "Digitalno emitovanje programa RTS preko zemaljske mreè predajnika". Projekat je po~eo u julu 2002. godine i u naredne tri godine su provedeni svi neophodni testovi, kao i eksperimenti digitalnog emitovanja. Zaklju~eno je da je doseg digitalnog signala na teritoriji Srbije efikasniji nego {to se to u po~etku pretpostavljalo. Godine 2005. RTS je pokrenuo dva zemaljska predajnika za digitalno emitovanje programa, preko 27 i 31 UHF kanala. Digitalni signali pokrivaju {ire podru~je Beograda i Novog Sada, sa potencijalnim auditorijem od 1.500.000 gledalaca. RTS emituje svoje radio i televizijske kanale i jedan eksperimentalni TV-kanal. Me utim, digitalni paket ne nudi razli~it sadràj osim onog koji je ve} na raspolaganju preko analogne zemaljske mreè. Osim toga, projekat nije pratila informativna kampanja i javnost Srbije je ostala potpuno neinformisana o zemaljskim digitalnim tehnologijama i mogu}nosti prijema digitalnog TV-signala. Na kraju, zemaljski digitalni prijemnici nisu u ponudi na srbijanskom trì{tu. Kompanija Telefonija je pokrenula uvoz zemaljskih digitalnih prijemnika i razvila srbijansku verziju softvera, ali u odsustvu marketinga oprema nije nikad pu{tena u prodaju. Zbog 28 ^lan 78. Zakona o radiodifuziji, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 42/2002. 197

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] toga RTS ima digitalno zemaljsko emitovanje, ali platforma nema originalnog sadràja niti auditorijuma. Od aprila 2006. godine SBB nudi satelitsku digitalnu DTH (direct to home) uslugu, koja se komercijalno naziva Total TV. Ona nudi ~etiri komercijalna paketa sa preko 50 TV-kanala, uklju~uju}i doma}e i regionalne zemaljske i me unarodne kanale Pay TV. Usluga tako e obuhvata i 200 free to air kanala koji su na raspolaganju preko W2 Eutelsata, Astra i Hotbird satelita. Korisnici moraju imati digitalni satelitski prijemnik, smart karticu i antenu, {to sve obezbe uje SBB besplatno uz dvogodi{nji ugovor. Celokupna Total TV platforma usvojila je tehni~ke standarde digitalne video radiodifuzije. Program se dobija preko NDS smart kartice koja je posebno dizajnirana za SBB kompaniju, sa prevodom na srpski jezik i prilago ena je Total TV brendu. Ona omogu}ava zajedni~ko kodiranje i dekodiranje s partnerskim kompanijama Televizija Pink, ITV partner iz Bugarske i NTV iz Slovenije. DTH platforma u Srbiji ima oko 40.000 pretplatnika; cilj SBB-a je da dosegne do doma}instava u Srbiji s niskokvalitetnim prijemom analognog signala ili doma}instava koja nemaju pristup kablovskom operateru. Cena osnovnog paketa se kre}e od 590 do 1.730 dinara (oko 7-22 evra), a ekstra paket moè da ko{ta od 200 do 410 dinara (oko 2,5 do 5 evra) mese~no. SBB planira da uvede digitalnu kablovsku platformu do kraja godine. Najve}a prepreka {irenju komercijalne digitalne radiodifuzije nezavisno od inicijativa koje podupire dràva je cena dodatnog prijemnika set top box, {to zahteva investiciju od nekoliko miliona evra. 29 Uprkos reputaciji "ki~a za mase", Televizija Pink je pro{irila svoju programsku ponudu i svoj pojas {irom sveta preko dve me unarodne satelitske televizijske operacije: 198 29 SBB i razvoj njegovih usluga omogu}eni su uglavnom kapitalnim ulaganjem The Overseas Private Investment Corporationa (OPIC). Program investicionih fondova koncipiran je kao podr{ka stvaranju i kapitalizaciji dugoro~nih, privatnih deoni~kih fondova na novim trì{tima. Fondovi su strukturirani kao ograni~ena partnerstva ili dru{tva s ograni~enom odgovorno{}u.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Pink Plus i Pink Extra, sa TV-sadràjem koji je na raspolaganju preko Hotbird satelita za Evropu. Pink Plus paket je uglavnom posve}en srbijanskim emigrantima i ima ne{to druga~iji programski sadràj od zemaljske TV Pink, sa nekoliko emisija tipa {ouprograma namenjenih ciljanoj publici. Pink Extra je pokrenut 2003. godine kao satelitski kanal. To je muzi~ki kanal koji nadopunjuje paket Pink Plus. Pink BiH i Pink International proizvode dodatni program za isti paket. Direktno emitovanje preko satelita se bazira na privatnom prenosnom sistemu (proprietary transport stream) ({ifrovan) koji zahteva privatnu opremu za prijem koju obezbe uje kompanija Media System GmbH. 30 Satelitski paketi Pinka, sa jo{ devet tematskih kanala: Pink Movies, Pink Kids, Pink Music 31 na raspolaganju su na digitalnoj platformi preko Total TV SBB-a. Program se ne proizvodi za digitalne platforme. Programska ponuda u Srbiji je lo{a i niskokvalitetna; uglavnom su to reprize doma}eg i stranog programa. Situacija u analognoj televiziji }e se najverovatnije ponoviti i u digitalnoj sferi, a razvoj digitalne mreè }e godinama ostati tehni~ko pitanje, a ne pitanje sadràja. 3.2 Udeo u auditorijumu i promena auditorijuma/pona{anja korisnika Televizija je daleko najva`niji medij u smislu udela u trì{tu ogla{avanja i auditorijuma. Medijsko trì{te je 2006. godine imalo vrednost od oko 115 miliona evra, s konstantnim porastom po godi{njoj stopi od 20 odsto (oko 15-20 miliona evra godi{nje). Od celokupnog iznosa koji je utro{en na ogla{avanje u 2006. godini, 61 odsto je oti{lo na televiziju, 21 odsto na {tampane medije, ~etiri odsto na radio i 12 odsto na outdoor ogla{avanje. Televizija u Srbiji u poslednjih pet godina je vrhunski medij u smislu udela na trì{tu, ali njen uticaj polako opada. [tampano i outdoor ogla{avanje postaje 30 Dostupno na www.rtvpink.com/english/?act=satellite-tv. 31 Pink je jedina televizija koja nudi u paketu kanale analogne televizije i tematske kanale. 199

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] Tabela 3. Trendovi u fragmentaciji trì{ta - presek po medijima (%) Godina Televizija Radio [tampani mediji Outdoor Drugo (internet, kino ) 2006. 60,9 4,3 21,3 12,2 1,3 2005. 63 4 20 12 1 2004. 65 4 19 11 1 2003. 66 4 18 11 1 2002. 72 6 12 10 / Izvor: Pregled srbijanske TV-scene, AGB Nielsen Media Research, Beograd, 2006. ogla{iva~ima sve interesantnije, dok internet jo{ uvek nije prepoznat kao vaàn medij ogla{avanja (vidi Tabelu 3). RTS1, prvi kanal javnog televizijskog servisa, 32 najpopularniji je i u 2006. godini je imao najve}i udeo u auditorijumu. Uprkos tome {to je to javni radiodifuzni servis i {to ima doseg javnog servisa, kanal konstantno promovi{e svoj popularni sadràj, u konkurenciji je sa svojim komercijalnim rivalom - Televizijom Pink - sa sli~nim udelom u auditorijumu. B92, iako je tre}i, ima tri puta manji udeo u auditorijumu nego prvi kanal RTS-a. Novouspostavljeni Avala i Fox imaju neznatan udeo u auditorijumu zbog ~injenice da je njihov signal postao dostupan tek krajem 2006. godine i po~etkom 2007. godine. Novi kanali }e trebati da pridobiju lojalnost auditorijuma i da postanu ozbiljni konkurenti (vidi Tabelu 4). Prvi program RTS-a je u 2006. godini svakodnevno imao preko ~etiri miliona gledalaca koji su u proseku 130 minuta pratili ovaj televizijski kanal. 33 Najva`nija komercijalna televizija Televizija Pink privukla je preko 3.700.000 gledalaca koji prate njen program u trajanju od po dva ~asa dnevno. B92 i drugi program RTS-a imaju, otprilike, isti doseg - oko 2.800.000 gledalaca koji prate program otprilike jedan ~as dnevno. 200 32 RTS ima dva TV-kanala, {to ga ~ini najzna~ajnijom RTV u zemlji. 33 TV-gledaoci u Srbiji provode oko 3,5 ~asa dnevno prate}i TV-program.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Tabela 4. Prose~an udeo u auditorijumu najva`nijih TV-kanala 2003-2006. (populacija 4+) Godina RTS1 PINK B92 RTS2 2003. 19,5 21,9 3,4 7,4 2004. 20,1 22,0 5,3 8,2 2005. 22,4 22,5 6,8 6,3 2006. 27,4 23,3 9,1 6,7 Source: Pregled srbijanske TV-scene, AGB Nielsen Media Research, Beograd, 2006. Tabela 5. Doseg i udeo u auditorijumu - novembar 2006. (populacija 4+) Vrsta televizije Doseg do auditorijuma (%) Udeo u auditorijumu (%) Nacionalna 75,5 76,5 Lokalna 43,8 8,8 Strana - susedstvo 20 5,0 Strana - me unarodna 16,3 4,1 Doma}a regionalna 10,6 1,1 Kablovska doma}a 7,4 0,9 Izvor: Merenje gledanosti lokalnih TV-stanica u Srbiji u 2006., AGB Nielsen Media Research, IREX i Strategic Marketing Media Research, Beograd, januar 2007. Skupa, televizijski kanali bez nacionalne pokrivenosti privla~e tri ~etvrtine auditorijuma, i po svom dosegu i po udelu u auditorijumu. Lokalni, regionalni i strani mediji redovno doseù do jedne ~etvrtine stanovnika (vidjeti Tabelu 5). Preko 90 odsto stanovnika uklju~uje televiziju kao svoj najva`niji izvor informacija, s prose~nom dnevnom duìnom pra}enja programa u trajanju od 278 minuta. 34 Program RTS1 je popularan me u starijim generacijama, najbrojnijom 34 Izve{taj EUMAP-a za Srbiju za 2005., dostupan na http://www.eumap.org/topics/media/ television_europe/national/serbia/media_ser1.pdf (8. maj 2007). 201

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] populacijom u Srbiji, 35 koja se ~esto opisuje kao "kruta i stroga". Pink i B92 su popularni me u mladim generacijama, B92 posebno me u visokoobrazovanom populacijom. Javna televizija emituje visokopopularne vesti i dramski program, dok TV Pink, prema istraìvanju, ima najpopularniji zabavni, muzi~ki i filmski program. B92 ima najzanimljiviji sportski program i kviz emisije. Kao izvoru informacija, gledaoci najmanje veruju TV Pinku, dok je poverenje gledalaca jednako raspore eno na RTS i B92. 36 Jo{ uvek postoji potreba da se provedu ozbiljna istraìvanja novih medija i njihov uticaj na pona{anje auditorijuma. 4. Regulacioni okvir i dràvne politike Na po~etku 21. veka, 2002. i 2003. godine, doneseni su prvi zna~ajni zakoni u nastojanju da se reguli{e haos u medijima. Zakon o radiodifuziji je donesen u julu 2002. godine, zameniv{i ve} zastareli Zakon o radiju i televiziji koji je bio na snazi od 1991. godine. Po prvi put je zakonom uvedeno nezavisno regulaciono telo - Republi~ka radiodifuzna agencija, regulator sa {irokim ovla{tenjima u oblasti radiodifuzije. Iako je Zakon o radiodufuziji donesen 2002. godine, zbog kontroverznog imenovanja Saveta Republi~ke radiodifuzne agencije i spornog 202 35 Prema demografskim podacima, srbijansko stanovni{tvo je me u najstarijim stanovni{tvom u Evropi, sa prose~nom staro{}u od 40,7 godina, dok je 15,7 odsto stanovni{tva starije od 65 godina. 36 Podatke o istraìvanju gledanosti dostavio Sr an Bogosavljevi}, direktor istraìva~kog instituta Strategic Marketing Media Research, na konferenciji za {tampu u Media Centru, Beograd, jun 2007.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI ~lanstva Republi~ka radiodifuzna agencija je tek 2005. godine po~ela da radi. Zakonom o telekomunikacijama, koji je usvojen u maju 2003. godine, regulisani su tehni~ki aspekti radiodifuzije, uklju~uju}i i dodelu frekvencija. Zakon provodi Republi~ka agencija za telekomunikacije, koja je formirana u maju 2005. godine. Spora dinamika reforme medija i nedostatak kapaciteta dràvne uprave da progresivno razvija medijsku politiku ostavili su srbijanski medijski prostor i medijsko trì{te s nekoliko problema. Najva`nije odredbe Zakona o radiodifuziji su provedene tek po~etkom 2006. godine. Prvi zvani~ni tender za dodelu analognih frekvencija je objavljen u januaru 2006. godine. Konkurs za dodelu doma}ih frekvencija je zavr{en 2006. godine, nakon jakih kritika nekoliko doma}ih i stranih aktera. 37 U aprilu 2006. godine dràvna RTS je formalno transformisana u javni radiodifuzni servis. Me utim, uprkos vidljivim pobolj{anjima ure iva~kih i celokupnih profesionalnih standarda, RTS jo{ uvek nailazi na kritike zbog toga {to nije ispunio svoje osnovne uloge. Na njega vi{e uti~u politi~ki interesi nego interesi gra ana. Privatizacija i transformacija lokalnih dràvnih medija jo{ uvek nije zavr{ena. Veliki broj medija odraàva regulacioni haos, a ne prosperitetno medijsko trì{te. Vlada Republike Srbije i njena resorna ministarstva - Ministarstvo kulture, koje je zaduèno za medije i novouspostavljeno Ministarstvo telekomunikacija i informati~kog dru{tva, koje je zaduèno za oblast telekomunikacija - zakonom su ovla{teni da strate{ki reguli{u medije i telekomunikacije. Zakon o radiodifuziji obuhvata nekoliko evropskih standarda za radio i televiziju: dualni model za elektronske medije kojim se prepoznaje jednaka va`nost i koegzistencija javnih i komercijalnih televizija, nezavisno regulatorno telo sa {irokim ovla{tenjima, sistem izdavanja dozvola komercijalnim radio i televizijskim stanicama, savremenim 37 Dozvole su dodeljivane prema listi nepreciznih i pravno upitnih kriterijuma mimo procedure i netransparentno. Doveli su ih u pitanje pravni eksperti i profesionalni stru~njaci iz medija. Re~eno je da nepostojanje standarda otvara prostor politici da se ume{a u rad regulatora. 203

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] programskim standardima i op{te regulative RTV trì{ta. 38 Zakonom se zabranjuje koncentracija medija i postavlja se nekoliko osnovnih principa, kao {to su sloboda izraàvanja, profesionalizam i nezavisnost RTV ku}a, racionalno kori{tenje spektra kao ograni~enog resursa, primena me unarodnih normi u tom sektoru i puna afirmacija gra anskih prava i sloboda, posebno slobode izraàvanja i pluralizma mi{ljenja. 39 Regulator - Republi~ka radiodifuzna agencija - zaduèn je za slede}e: donosi Strategiju razvoja radiodifuzije u Republici Srbiji, vr{i kontrolu i stara se o primeni odredaba ovog zakona; izdaje dozvole za emitovanje programa; propisuje tehni~ke, organizacione i programske uslove za proizvodnju i emitovanje programa, propisuje pravila koja su obavezuju}a za emitere, a kojima se obezbe uje provo enje radiodifuzne politike; nadzire rad radiodifuznih ustanova i sankcioni{e neadekvatno emitovanje. Republi~ka radiodifuzna agencija je ovla{tena da izdaje upozorenje emiterima ili da im suspenduje dozvolu na period od 30 dana ili da dozvolu oduzme. 40 Agencija se finansira od RTV takse. Problem je {to Vlada odobrava njen budèt te moè kontrolisati njene finansijske operacije. Osim toga, ukoliko je prihod od RTV takse ve}i od tro{kova Agencije, prekomerna sredstva se upla}uju u dràvni budèt i ne ulaù se natrag u RTV industriju. 41 Godine 2002. dva ~lana prvog Saveta Republi~ke radiodifuzne agencije podnela su ostavku odmah nakon izbora zbog povreda izborne procedure u vezi sa druga dva ~lana. Time je blokiran rad Saveta sve do 2003. godine, kada su novi javni organi, nakon op{tih izbora, izmenili Zakon o radiodifuziji kako bi imenovali ~lanove Saveta. 204 38 S. Milivojevi}, "Zakon o radiodifuziji: Promene pre primene", stru~ni magazin "Republika", Beograd, septembar 2006., str. 6-7. 39 ^lan 3. Zakona o radiodifuziji. 40 ^lan 8. Zakona o radiodifuziji. 41 To su zna~ajna sredstva, do nekoliko miliona evra, i mogla bi da se uloè u razvoj digitalne radiodifuzije.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Na kraju je Savet po~eo da radi 2005. godine. Kako Savet Agencije nije bio u funkciji, nije bilo mogu}e provesti nekoliko odredbi Zakona o radiodifuziji. Republi~ka radiodifuzna agencija i njen Savet ~esto su izloèni kritikama profesionalaca u medijima, udruènja novinara i me unarodnih organizacija. Predstavnici Saveta Evrope i Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi nekoliko puta su naveli da su aktivnosti Saveta Agencije alarmantni i da Savet pokazuje nedostatak odgovornosti i transparentnosti u svom radu. U protekle dve godine Republi~ka radiodifuzna agencija se uglavnom bavila dodelom frekvencija i izdavanjem dozvola komercijalnim operaterima i nije provela niti jednu drugu aktivnost koja je propisana zakonom, izme u ostalog, ni pra}enje programa i ocenu toga da li je program proizveden i emitovan u skladu s onim {to se traì od javnog servisa. Srbija spada u grupu zemalja u kojima regulacioni okvir za pokretanje digitalne zemaljske televizije (DTT) jo{ uvek ne postoji, dok je upotreba drugih platformi digitalne televizije tek na po~etku. Postoje}i zakonski okvir ne pruà sveobuhvatnu regulativu niti strate{ki okvir za digitalnu radiodifuziju. Relevantnim zakonskim tekstovima, pre svega Zakonom o radiodifiziji i Zakonom o telekomunikacijama, daju se op{ti principi razvoja novih radiodifuznih tehnologija. Zakon o radiodifuziji u svega nekoliko odredbi tretira digitalnu radiodifuziju. Njim se ovla{}uje Radiodifuzna agencija da izdaje dozvole i za analognu i digitalnu radiodifuziju. U ^lanu 11. se kaè da "za emitovnje programa putem zemaljskog, kablovskog ili satelitskog prenosa, digitalnog ili analognog, Agencija izdaje dozvolu po postupku i prema kriterijumima utvr enim ovim zakonom". Tako e se nagla{ava da je jedna od obaveza nosioca javnog radiodifuznog servisa da "obezbedi kori{tenje i razvoj savremenih tehni~ko-tehnolo{kih standarda u proizvodnji i emitovanju programa i pripreme i u predvi enom vremenu realizuje planove prelaska na nove digitalne tehnologije". (^lan 78) Republi~ka radiodifuzna agencija je krajem 2005. godine donela Strategiju razvoja radiodifuzije u Republici Srbiji do 2013. godine, kojom se uspostavlja osnova 205

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] 206 za utvr ivanje politike digitalne radiodifuzije i kojom se odre uju tehni~ke specifikacije za budu}u digitalnu radiodifuziju. To je prvi strate{ki dokumenat kojim se priznaje zna~aj digitalne televizije u budu}em razvoju radiodifuzije. S obzirom na to da se dokumenat odnosi na period do 2013. godine, njime nisu definisane strate{ke smernice koje su potrebne za uspe{no pokretanje i kona~an prelaz na prenos digitalne televizije. Me utim, u njemu se isti~e da je "neophodno regulisati digitalnu radiodifuziju sveobuhvatno novim zakonom ili dopunama postoje}eg zakona" i da "primena digitalne zemaljske radiodifuzije treba pratiti pripremu programa i usvajanje dràvnog plana za prelaz na digitalnu radiodifuziju". Iako prema Zakonu o radiodifuziji (^lan 78) jedino nosilac javnog radiodifuznog servisa ima obavezu prelaza na nove digitalne tehnologije, tako e je utvr eno da }e Agencija nastojati da pruì jednak pristup eksperimentalnim digitalnim kanalima svim zainteresovanim emiterima. Strategijom razvoja radiodifuzije sugerisano je da Agencija za telekomunikacije i relevatno ministarstvo prilagode Plan dodele frekvencija kako bi se obezbedila posebna {irina propusnog opsega (bandwidth) za eksperimentalnu digitalnu radiodifuziju. Postoje}im Planom dodele frekvencija, koji je usvojila Vlada Republike Srbije, uzete su u obzir rezolucije koje su donesene na prvoj sednici Regionalne konferencije o radio-komunikacijama, a koje se odnose na planiranje digitalne zemaljske radiodifuzne usluge unutar frekvencijskog opsega 174-230 MHz i 470-862 MHz (RRC-04). Druga sednica Regionalne konferencije o radio-komunikacijama (RRC-06) koja je odràna u @enevi od 15. maja do 16. juna 2006. godine, zavr{ena je novim planovima za dodelu frekvencija digitalnoj i analognoj televiziji u periodu tranzicije. Novim planovima se defini{e digitalna zemaljska televizija u regijama 1 i 3 (Evropa, Afrika i Islamska Republika Iran) u VHF i UHF frekvencijskim opsezima. Na konferenciji je tako e utvr en period tranzicije, koji je po~eo 17. juna 2006. godine i zavr{i}e se 17. juna 2015. godine. U~e{}e srbijanske delegacije i{lo je u prilog

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI razvoju digitalne televizije u Republici Srbiji u narednih 40 do 50 godina. Postoje}i tehnolo{ki nivo omogu}ava formiranje 4-6 multipleks kanala. Stoga, teritorija Republike Srbije ima potencijalnu pokrivenost 32-48 programa nacionalne televizije i 12-16 radio-programa. 56-84 kanala }e pokrivati podru~je grada Beograda. Tabela 6. Rezultati ~etiri sednice na kojima je vr{eno planiranje, u sklopu Konferencije RRC-06 - Presek po VHF frekvencijskom opsegu êtvrto planiranje Tre}e planiranje Drugo planiranje Prvo planiranje T-DAB DVB-T T-DAB DVB-T T-DAB DVB-T T-DAB DVB-T ADM. da ne da ne da ne da ne da ne da ne da ne da Ne SRBIJA 20 0 81 0 20 0 81 0 20 0 79 2 18 2 74 7 Izvor: Izve{taj o u~e{}u srbijanske delegacije na RRC-06, Republi~ka agencija za telekomunikacije, Beograd, 2006. Tabela 7. Rezultati ~etiri sednice na kojima je vr{eno planiranje u sklopu RRC-06- presek po UHF frekvencijskom opsegu êtvrto planiranje Tre}e planiranje Drugo planiranje Prvo planiranje DVB-T DVB-T DVB-T DVB-T ADM. da ne da ne da Ne da ne SRBIJA 739 0 746 0 744 2 697 50 Izvor: Izve{taj o u~e{}u srbijanske delegacije na RRC-06, Republi~ka agencija za telekomunikacije, Beograd, 2006. Republi~ka agencija za telekomunikacije trenutno radi na izradi plana za frekvencije za digitalnu radiodifuziju u Srbiji, a novo Ministarstvo telekomunikacija i informati~kog dru{tva, zajedno s novim timom pri Ministarstvu kulture, 42 objavilo je 42 Nova srbijanska vlada formirana u maju 2007. 207

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] plan za prilago avanje postoje}eg zakonskog okvira sa standardima EU-a, uklju~uju}i i digitalizaciju oblasti radiodifuzije. Me utim, sva nastojanja su usmerena na tehni~ke aspekte mehanizama emitovanja, pakovanja i dostave. Nema planova niti politika koji bi pruàli podr{ku razvoju proizvodnje visokokvalitetnog programa. Principi i procedure za distribuciju digitalnih frekvencija/multipleksa jo{ uvek nisu na dnevnom redu jer se jo{ radi na izradi strategije za digitalni razvoj. Srbiji nedostaje sveobuhvatni pristup uvo enju digitalne radiodifuzije, strate{ka orijentacija za prelaz na digitalnu televiziju i konkretni akcioni planovi. Postoje}i tekstovi ne defini{u odnos izme u raznih mehanizama digitalne dostave (satelitski, zemaljski i kablovski, kada te mreè budu uspostavljene) i u njima se ne prepoznaju specifi~nosti srbijanskog radiodifuznog trì{ta. Razli~iti elementi radiodifuznog okruènja i trì{ta treba da se analiziraju kako bi se utvrdile javne politike kojima }e da se odrì prelaz na Tabela 8. Klju~ni politi~ki dokumenti (usvojeni i o~ekivani) koji su relevantni za digitalizaciju 208 Godina Ustanova Dokumenat Autor Status 2002 Narodna skup{tina Zakon o radiodifuziji Ekspertni tim i Politika usvojena Republike Srbije Republi~ka 2002. radiodifuzna agencija Izmenjen 2004, 2005. i 2006. Na snazi od 11. 10. 2006. 2003 Narodna skup{tina Zakon o Ekspertni tim i Politika usvojena Republike Srbije telekomunikacijama Republi~ka 2003. radiodifuzna agencija Izmenjen 2006. Na snazi od 5. maja 2006. 2005 Narodna skup{tina Strategija razvoja Republi~ka Strategija na snazi od Republike Srbije radiodifuzije radiodifuzna agencija 27.12. 2005. Odnosi se na period 2005-2013.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI digitalnu zemaljsku televiziju i regulatorni model koji }e biti usvojen za period tranzicije. Dalji razvoj i penetracija digitalne televizije zavise od karakteristika radiodifuzije u zemlji, kao {to su na~in prijema i stepen penetracije televizija s vi{e kanala, kao i stepen interesovanja i proaktivnog stava zemaljskih emitera, posebno nosioca javnog radiodifuznog servisa i zemaljskih komercijalnih kanala. 5. Program javnog TV-servisa u digitalnom kontekstu Emitovanje je u Srbiji po~elo 1929. godine osnivanjem Radio Beograda. Televizija je pokrenuta 1958. godine. Drugi televizijski kanal je uveden 1972. godine, a tre}i 1989. godine. RTS je uspostavljen 1992. godine i bio je velika kompanija u dràvnom vlasni{tvu sa tri jedinice: sedi{te u Beogradu, RTV Vojvodina (za pokrajinu Vojvodina) i RTV Pri{tina (za pokrajinu Kosovo i Metohija). RTS je 1990-ih godina prolazio kroz vrlo turbulentno vreme. Na njega se gledalo kao na simbol Milo{evi}evog reìma i podr{ku stranci na vlasti. "Sa izuzetno visokim rejtingom po~etkom 1990-ih godina, RTS je u po~etku bio osnovni instrumenat za mobilizaciju nacije i odràvanje javne podr{ke nacionalisti~koj politici reìma". 43 U toku napada NATO saveza 1999. godine, 23. aprila, sedi{te RTS-a je bombardovano i tada je ubijeno 16 radnika te ku}e. RTS je tako e pretrpeo i velike materijalne {tete koje se procenjuju na oko 530 miliona evra, 44 s obzirom na to da je kolekcija 43 Izve{taj EUMAP-a za Srbiju za 2005., dostupan na http://www.eumap.org/topics/media/ television_europe/national/serbia/media_ser1.pdf (8. maj 2007). 44 Godi{nji izve{taj RTS-a za 2006., http://www.rts.co.yu/pdf/izvestaj06.pdf (31. maj 2007). 209

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] prenosne opreme uni{tena. Dana 5. oktobra demonstranti su u{li u zgradu RTS-a. Videv{i ga kao instrumenat autoritarnog reìma, zapalili su ga. Reforma RTS-a je po~ela 2002. godine kada je Zakonom o radiodifuziji predvi ena njegova transformacija iz dràvne RTV u javni servis, koji }e finansirati i kontrolisati op{ta javnost. Da bi se postigli visoki RTV standardi koji se o~ekuju za javni servis, RTS mora da re{i mnoge probleme vezane za tehni~ka, finansijska i kadrovska pitanja. Tehni~ka oprema za proizvodnju je zastarela, kompanija je optere}ena dugom od 47 miliona evra (25 miliona evra dràvi i 22 miliona evra komercijalnim davaocima usluga) 45 i ima preko ~etiri hiljade zaposlenih. Godine 2002. RTS je transformisan u dve javne ustanove: RTS - radiodifuzna ustanova s nacionalnim pokrivanjem i RTV Vojvodina - radiodifuzna ustanova s regionalnim pokrivanjem srbijanske severne pokrajine. RTS ima dva televizijska kanala (RTS1 i RTS2), ~etiri radio-kanala (Radio Beograd Prvi program, Radio Beograd Drugi program, Radio Beograd Tre}i program i Beograd 202), RTS SAT (satelitski program) i RTS Internet. Centar za istraìvanje i Produkcija gramofonskih plo~a (PGP RTS) tako e su deo organizacije. Programski sadràj je dostupan preko nekoliko platformi: - analogno RTV emitovanje, - satelitsko emitovanje sa sadràjem iz zemaljskog emitovanja i nekoliko specijalizovanih emisija, namenjenih srbijanskim emigrantima, - internet, online emitovanje u stvarnom vremenu nekih televizijskih i radijskih emisija plus arhiva programa, - online pristup odabranim TV-emisijama: RTS zadràva Dnevnik 1, Dnevnik 2 i Sport plus online dva dodatna dana, - podcast - emisije Radio Beograda 1 u podcast formatu, 210 45 Indikativan je, primjerice, tekst Midhata Ri anovi}a, koji }e u daljnjem tekstu biti analiziran. 45 Ibid.

- RSS - specijalizovani sadràj na mobilnim telefonima, - informativni bilten - dnevne vesti putem e-maila. 46 KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Emitovanje programa u biv{oj Jugoslaviji je napredovalo u pore enju s drugim komunisti~kim zemljama. Televiziju Beograd su nekada zvali "BBC Balkana" i ona je, zajedno s drugim televizijskim centrima, negovala visokokvalitetnu proizvodnju i jak ose}aj vo stva u tehnolo{kom razvoju. Osim osoblja koje je radilo u informativnom programu i standarda informativnog programa koji su se u potpunosti promenili tokom 1990-ih godina, RTS je sa~uvao svoje tehni~ko osoblje koje je bilo zaduèno za razvoj celog RTV sistema u tom periodu. Prema Zakonu o Radio-televiziji koji je donesen 1992. godine, RTS je bila zaduèna za razvoj RTV sektora u Srbiji. To je, u stvari, zna~ilo da je davao pod zakup i servisirao prenosnu opremu za sve nove emitere. Njegovi objekti su pretrpeli velike {tete u toku NATO bombardovanja 1999. godine. Da bi nastavio delovati od 2000. godine, RTS je, uz pomo} Evropske unije, uloìo ukupno 4,5 miliona evra u rekonstrukciju infrastrukture za emitovanje i modernizaciju kompjuterske mreè stanice. To je najspremnija ustanova za usvajanje novih tehnologija i razvoj tehni~kog kapaciteta za digitalni prenos. Nalazi se u naprednoj fazi pripreme i pokazuje ve}i stepen razumevanja digitalne televizije od bilo koje druge dràvne ustanove u Srbiji. On }e postati najbitniji partner dràve kada vlada odlu~i da radi na strategiji za digitalnu radiodifuziju i prelaz na digitalnu televiziju, s obzirom na to da se ve}ina srbijanske prenosne mreè jo{ uvek nalazi u vlasni{tvu i pod upravom RTS-a. Me utim, njegova proizvodnja programa zaostaje za njegovim tehni~kim kapacitetima i sve platforme, zapravo, nose postoje}i analogni sadràj. RTS pruà online pristup arhivskoj bazi podataka ve}ine svojih TV-emisija koje su emitovane. Emiter digitalizuje samo onaj sadràj koji je na raspolaganju u 46 Platforme sadràja dostupne na www.rts.co.yu. 211

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] zastarelim formatima, ali nagla{ava planove za digitalizacijom kompletne arhive u narednih deset godina. RTS obuhvata muzi~ku produkciju - PGP RTS, koja proizvodi doma}u folk, pop i rok muziku, kao i de~ju muziku i muziku Simfonijskog i Dèz orkestra, Hora i Nacionalnog orkestra. Njihov anga`man je opisan kao ~uvanje me{avine modernog i tradicionalnog kulturnog nasle a. RTS se stoga smatra delom kulturne i kreativne industrije. Me utim, RTS biljeì lo{e rezultate {to se ti~e doma}eg kulturnog i umetni~kog programa i {ou-emisija. Retko kad proizvodi visokokvalitetne emisije i trebao bi da zaposli i usavr{ava nove talente i uspostavlja standarde i za druge emitere. Tako e, ne vr{i pozitivan uticaj na nezavisne producente i uglavnom ugovara produkciju direktnog zabavnog programa. Prvi program televizije tradicionalno ima najve}i auditorijum i vode}u poziciju u rejtingu i udelu u auditorijumu (videti Tabelu 9). Tabela 9. Prose~an rejting 2004-2006, presek po TV-mreàma (%) Godina RTS 1 RTS 2 PINK B92 2004. 3,8 1,5 4,1 1 2005. 4,5 1,2 4,4 1,3 2006. 5,2 1,3 4,4 1,7 Izvor: RTS godi{nji izve{taj za 2006, AGB Nielsen Media Research, Beograd 2006. U 2006. godini RTS je imao najve}i udeo u auditorijumu, sa 35 odsto, u pore enju sa svojim direktnim konkurentima: TV Pink - sa 23 i TV B92-9 odsto. Najpopularniji programski formati koje je RTS proizveo su drama, informativni i zabavni program. 47 212 47 Merenja gledanosti lokalnih TV-stanica u Srbiji u 2006. godini, AGB Nielsen Media Research, IREX i Strategic Marketing Media Research, Beograd, januar 2007.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Prema Zakonu o radiodifuziji, RTS je obavezna da svojim programima "obuhvati programe informativnog, kulturnog, umetni~kog, obrazovnog, verskog, nau~nog, de~jeg, zabavnog, sportskog i drugih sadràja, kojima se obezbe uje zadovoljavanje potreba gra ana i drugih subjekata i ostvarivanje njihovih prava u oblasti radiodifuzije", kako je to utvr eno u ^lanu 77. Programi moraju da budu raznovrsni i izbalansirani kako bi se obezbedile demokratske vrednosti i po{tovanje ljudskih prava i kulturnog, nacionalnog, etni~kog i politi~kog pluralizma. 48 Od svog ukupnog godi{njeg vremena emitovanja programa, kao i svi drugi emiteri, javni radiodifuzni servis treba da emituje najmanje 50 odsto programa koji se proizvede u Srbiji, od ~ega najmanje 50 odsto mora da proizvede sam emiter. Programi trebaju da budu strukturisani tako da obezbede adekvatne koli~ine informativnog, obrazovnog i zabavnog programa. U skladu sa ^lanom 74. Zakona o radiodifuziji, javni radiodifuzni servisi su obavezni da obezbede da je najmanje 10 odsto emisija koje godi{nje emituju proizvedeno u nezavisnoj produkciji. Interno, Programski odbor - konsultativno telo koje daje preporuke Upravnom odboru i generalnom direktoru - treba da pregleda program i ure iva~ke standarde. Programski odbor je telo koje obezbe uje po{tovanje i za{titu interesa op{te javnosti. 49 Programski odbor RTS-a u svom najnovijem godi{njem izve{taju je zaklju~io da je do{lo do znatnog pobolj{anja programskog sadràja; on nadalje tvrdi da }e nastaviti da kriti~ki prati sve aktivnosti radiodifuzne ustanove u najboljem interesu gra ana. 50 Me utim, Programski odbor ne deluje transparentno i nema redovnu komunikaciju sa gra anima. Ovo konsultativno telo je opisano u ^lanu 92. Zakona o radiodifuziji i ima 19 ~lanova koje bira Skup{tina Republike na trogodi{nji 48 ^lan 77. Zakona o radiodifuziji. 49 ^lan 92. Zakona o radiodifuziji. 50 Godi{nji izve{taj RTS-a za 2006., http://www.rts.co.yu/pdf/izvestaj06.pdf (31. maj 2007.) 213

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] period. Sedam ~lanova su delegati i 12 predlaè Savet Republi~ke radiodifuzne agencije. Oni predstavljaju profesionalne medije i civilni sektor. On ne prima povratne informacije od auditorijuma o tome kako RTS zadovoljava njihove potrebe i nije traìo nezavisno istraìvanje programske strukture, kvaliteta i raznolikosti. [to je najva`nije, nikada nije kriti~ki pratio emisije koje emituje RTS. RTS emituje 72 ~asa programa dnevno na RTS1, RTS2 i svojim satelitskim mreàma. RTS1 je uglavnom orijentisan na informativne emisije i aktuelnosti (35 odsto od sadràja), dramske serijale i serije (24 odsto) i zabavni program (17 odsto). Obrazovni, de~ji i sportski program je rezervisan za njegov drugi kanal. Na sport otpada oko ~etvrtina sadràja RTS2, na film 14 odsto, muzi~ki program 12 odsto i obrazovni deset odsto. Na de~ji program otpada osam odsto i kulturni program {est odsto (videti Tabelu 10). To su podaci za emisije koje se emituju, dok podaci o proizvedenom programu nisu dostupni. Nije jasno koliko ~asova razli~itih programskih formata godi{nje proizvodi RTS, s obzirom na to da se podaci iz godi{njeg izve{taja odnose na stranu i nezavisnu produkciju, reprize i prenos sportskih i drugih doga aja uìvo. Tabela 10. Programska struktura RTS1 i RTS2 u 2006. - presek po ànrovima 214 Vrsta programa (%) Vesti i aktuelnosti 24 Film, dramski serijal, crtani 19 Sport 15 Zabava 9 Obrazovanje, nauka 9 Muzi~ki 8 Dokumentarni 7 Omladinski 5 Komercijalni 4 Ukupno 100 Izvor: Godi{nji izve{taj RTS-a za 2006, AGB Nielsen Media Research, Beograd, 2006.

Zabrinjava to {to je obrazovni i de~ji program, za koji RTS kaè da je najuspe{niji program koji je RTS emitovao u 2006. godini, u stvari, onaj koji je RTS otkupio od stranih RTV ku}a (Big Cat Diary od BBC-ja, japanski crtani film Yu-Gi-Oh!, crtani filmovi Disney iz 1970-ih). 51 Osim toga, godi{nji izve{taj ne obuhvata procenu kvaliteta programa koji proizvodi RTS; jedino su navedeni najpopularniji programi koje je emitovao i koji su dobili najvi{i rejting. Najzna~ajniji program koji proizvodi RTS je informativni program i dramske serije. Njegova najva`nija emisija je Dnevnik 2, koji se od formiranja RTS-a emituje u 19.30. To je bio i jo{ uvek je najpopularniji informativni sadràj s dvostruko ve}im auditorijumom od auditorijuma konkurenata (vidi Tabelu 11). Nedeljni auditorijum Dnevnika 2 u 2006. godini je pre{ao pet miliona. Tabela 11 Udeo u auditorijumu Dnevnika u 2005. i 2006. - presek po TV-mreàma (%) KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Dnevnik 2, RTS 1 Nacionalni dnevnik, Pink Vesti u 18.30, B92 2005. 15 9 5 2006. 16 8 6 Izvor: Godi{nji izve{taj RTS-a za 2006, AGB Nielsen Media Research, Beograd, 2006. Internet-portal RTS-a i drugi multimedijalni sadràj postaje sve popularniji. U 2006. godini zvani~na internet-stranica RTS-a imala je preko milion i tri stotine posetilaca (dvostruko vi{e nego u 2005. godini). Rekordan broj poseta je zabiljeèn u izbornom periodu u januaru 2007. godine, kada je zabiljeèno 123.000 poseta dnevno i 500.000 aktivnih stranica i linkova. Zemaljski programi RTS1 i RTS2 privla~e svakodnevno oko 28.000 korisnika online. Programe skida s online stranica 5.000 51 Ibid. 215

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] korisnika svaki dan i uz to 1.000 korisnika prima RSS i pretplatnici su na Podcast izdanja dnevnih radio-vesti. 52 Ovo nije zna~ajna aktivnost u odnosu na uobi~ajeni broj poseta medijskih portala, s tim da je potrebno imati na umu da su brze konekcije i {irokopojasni internet na raspolaganju svega 7,3 odsto doma}instava u Srbiji. 53 RTS obezbe uje svoj dramski i muzi~ki sadràj na videu i DVD-u. U pogledu tehnolo{kog razvoja, na zvani~noj internet-stranici RTS-a se nagla{ava da }e se posebna pa`nja posvetiti razvoju sadràja za nove platforme kao {to su internet i digitalna radiodifuzija. 54 Me utim, RTS ne navodi detaljne planove za proizvodnju programa ubudu}e, niti da }e sadràj da se proizvodi za digitalne platforme ili da }e im se prilagoditi. Do sada je sva pa`nja koja se posve}uje novim tehnologijama i njihovom razvoju usmerena na tehni~ke aspekte. RTS je tek nedavno transformisan u javni radiodifuzni servis i jo{ uvek treba da razvije kulturu usmeravanja najve}eg broja svojih ja~ih strana na proizvodnju programa. On se jo{ uvek bori da pove}a postotak prihoda koji je namenjen programu, a proizvodnja programa za digitalne platforme jo{ uvek je daleko u budu}nosti. Nove tehnologije zahtevaju znatne investicije. Struktura finansijskih tro{kova koja je prikazana u Tabeli 12. pokazuje da je u protekloj godini RTS utro{io svega pet odsto sredstava na investicije. Kompanija jo{ uvek tro{i znatan iznos - preko jedne tre}ine sredstava - na plate, dok je isti iznos namenjen proizvodnji i kupovini programa (videti Tabelu 12). Trenutno finansiranje nije dovoljno da bi RTS usvojio nove digitalne tehnologije. Jedino odelenje koje je do sada uklju~eno u razvoj digitalne radiodifuzije je tehni~ko odelenje RTS-a. U 2006. godini su otkup i proizvodnja programa ko{tali 23,8 miliona evra. Jedna tre}ina tog iznosa je utro{ena na proizvodnju programa RTS-a, uklju~uju}i i obrazovni, umetni~ki i zabavni program. Sli~an iznos je utro{en na proizvodnju 216 52 Ibid. 53 Zavod za statistiku Republike Srbije, Kori{tenje IKT u Srbiji 2007. 54 Dostupno na www.rts.co.yu/rts_buduc.asp (20. juli 2007).

Tabela 12. Rashodi RTS-a u 2006. (u hiljadama dinara) KASNI PO^ECI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Vrsta rashoda Vrednost (u dinarima) Struktura (%) Proizvodnja i otkup programa 2.510.000 35,2 Kadar 2.651.000 37,2 Usluge podr{ke 1.610. 000 22,6 Investicije 362.000 5,1 Ukupno 7.133.000 100 Izvor: Godi{nji izve{taj RTS-a za 2006, Radio-televizija Srbije, Beograd, 2006. Tabela 13. Rashodi RTS-a na ime proizvodnje programa u 2006. Vrsta programa Struktura rashoda (%) RTS proizvodnja programa 35 Sport 32 Film 23 Druga proizvodnja 10 Izvor: Godi{nji izve{taj RTS-a za 2006, Radio-televizija Srbije, Beograd, 2006. sportskog programa. Jedna ~etvrtina je utro{ena na otkup filmova i deset odsto na nezavisnu proizvodnju, u skladu sa zakonom (videti Tabelu 13). Nije jasan odnos izme u otkupa stranog i doma}eg programa. RTV taksa koju gra ani pla}aju mese~no je za RTS primarni izvor prihoda. Taksa se napla}uje preko JP Elektroprivreda Srbije, zajedno s ra~unom za potro{enu elektri~nu energiju. Svako doma}instvo koje poseduje radio ili TV-aparat obavezno je da pla}a mese~nu taksu u iznosu od 350 dinara (oko 4,4 evra). Ukupan prihod od takse u 2006. godini je iznosio oko 50 miliona evra, ili 4,2 miliona evra mese~no. RTV Vojvodina prema zakonu 55 ima pravo na 70 odsto ukupnog prihoda od RTV takse 55 ^lan 83. Zakona o radiodifuziji. 217

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] koja se napla}uje u toj pokrajini. Drugih 1,5 odsto napla}ene takse odlazi u republi~ki fond za razvoj kinematografije. Procenjuje se da oko tri miliona doma}instava u Srbiji ima TV-aparat. Baza onih koji su obavezni da pla}aju taksu popela se na oko 2,5 miliona doma}instava, od ~ega svega 60 odsto doma}instava pla}a taksu redovno. Drugi izvori prihoda su reklame (i drugi oblici prihoda od prodaje), i u 2006. godini Vlada je obezbedila prelazni fond (videti Tabelu 14). Tabela 14. Finansijski prihod RTS-a u 2006. godini Vrsta rashoda Vrednost (u dinarima) Struktura (%) RTV taksa 4.100.000 57.5 Reklame/prodaja 1.900.000 26.6 Prelazni fond 1.133.000 15.9 Ukupno 7.133.000 100 Izvor: Godi{nji izve{taj RTS-a za 2006, Radio-televizija Srbije, Beograd, 2006. 218 U skladu s odredbama Zakona o radiodifuziji kojima je propisano da je, izme u ostalog, obaveza javnih radiodifuznih servisa da utvrde i provedu planove prelaza na nove digitalne tehnologije, a s obzirom na to da ne postoji aktivna dr`avna strategija za prelaz na digitalnu televiziju, Radio-televizija Srbije i njeno Tehni~ko odelenje su pokrenuli pilot-projekat pod nazivom "Digitalno emitovanje programa RTS-a preko zemaljske mre`e predajnika". Projekat je po~eo u julu 2002. godine i u naredne tri godine su provedeni svi potrebni testovi i eksperimenti digitalnog emitovanja. Zaklju~eno je da je doseg digitalnog signala na teritoriji Srbije daleko efikasniji od o~ekivanog. RTS je 2005. godine pokrenuo dva zemaljska predajnika za digitalno emitovanje programa preko UHF kanala 27 i 31. Digitalni kanali pokrivaju {ire podru~je grada Beograda i Novog Sada, sa potencijalnim auditorijumom od 1.500.000 gledalaca. RTV emituje program na svojim radio i televizijskim kanalima i preko jednog eksperimentalnog TV-kanala.

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Auditorijum nema zna~ajnijeg efekta na sadràj javnog radiodifuznog servisa, s obzirom na to da postoji svega nekoliko interaktivnih platformi. Zvani~na internetstranica RTS-a nudi forum za javnu debatu i odeljak pod nazivom "Pitajte generalnog direktora", ali bez ozbiljne razmene mi{ljenja. Da bi ispunio svoje obaveze kao javni servis, RTS treba da bude transparentniji i da ostvari aktivan odnos s auditorijumom. 6. Zaklju~ci U zadnjih dvadeset godina javna televizija u Evropi nailazi na mnogobrojne izazove: finansijski problemi, brze promene prouzrokovane tehnolo{kim inovacijama, liberalizacija i visokokonkurentna sredina. Medijski pluralizam nije, {to se ti~e auditorijuma, doneo znatne kvalitativne promene u programskom sadràju. Jo{ uvek postoji nedostatak preko potrebnog diverziteta u programskom sadràju. Komercijalne stanice tretiraju auditorijum kao konzumente, a ne kao pripadnike demokratskog dru{tva. U zemljama u tranziciji reforme medija pokazale su se ~ak komplikovanijim. Ranije radio i televizijske stanice u dràvnom vlasni{tvu, koje su sada transformisane u javne RTV servise, jo{ uvek se nalaze pod jakim politi~kim i ekonomskim uticajem. Na dualni model emitovanja se gleda kao na deo evropskog demokratskog i kulturnog nasle a. Javna televizija mora da pro e kroz ozbiljne promene kako bi se na nju gledalo kao na branioca javnih prava. Promene na sceni globalnih medija su vidljive ~ak i na trì{tu malih medija kao {to je srbijansko. Srbijansku medijsku scenu oblikuju, pre svega, dva faktora: hiperkonkurencija i regulacioni haos u toku 1990-ih godina i spore i neefikasne reforme nakon demokratskih promena 2000. godine. Vlasti se sporo odri~u uticaja na medije, te time prve korake ka reformi medija ~ine neuspe{nim. Zakon o 219

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] 220 radiodifuziji, koji je donesen 2002. godine, prvi je bitan zakon kojim se reguli{e sektor medija, uvodi dualni radiodifuzni sistem, izdavanje dozvola komercijalnim radio i televizijskim stanicama, op{ti programski standardi, pitanja ogla{avanja i instrumenti protiv koncentracije. Do sada je menjan pet puta u skladu s politi~kom klimom i izgubio je ve}i deo svog po~etnog demokratskog potencijala. Javni konkurs za dodelu frekvencija za zemaljsku televiziju zavr{en je tek 2006. godine. Zajedno s kanalima javnih radiodifuznih servisa, pet komercijalnih televizija i pet radio-stanica su dobile dozvole na nacionalnu pokrivenost programom, zajedno sa 25 regionalnih televizijskih stanica, dok lokalni mediji jo{ uvek ~ekaju na privatizaciju. Dodela frekvencija je ura ena bez ozbiljne analize trì{ta, dok rezultati analize programske ponude i zahteva auditorijuma nisu po{tovani. Broj emitera je utvr en jedino prema tehni~kim karakteristikama spektra, bez razmatranja kapaciteta trì{ta medija u podr{ci velikom broju medijskih ku}a. Republi~ka radiodifuzna agencija ~esto odbija da prizna da vr{i direktan uticaj na trì{te medija. Trì{te elektronskih medija je jedna od industrija s najvi{im rastom. Komercijalne radio i televizijske stanice su se pojavile u toku 1990-ih godina, kada nije bilo zakona. Procenjeno je da je najmanje 800 elektronskih medija delovalo na trì{tu medija u to vreme. Tako veliki broj medija koji su delovali na malom trì{tu odraàvao je haos u regulativi i na trì{tu. Kvalitet programa je bio pod upitnikom. O~ekivalo se da }e novo regulaciono telo da interveni{e uglavnom u segmentu u kome trì{te nije imalo uspeha - u zadovoljavanju potreba javnosti za kvalitetnim informacijama i kvalitetnim programom. Transparentnost vlasni{tva ostaje nere{eno pitanje, a instrumenti za borbu protiv koncentracije jo{ uvek se trebaju primeniti u praksi. Nekoliko medija je uspelo da preìvi haoti~nu situaciju i da se etablira na trì{tu. 115 miliona evra vredno srbijansko trì{te medija, prema podacima za 2006. godinu, zaostaje ne samo za razvijenim evropskim zemljama nego i za regionalnim. Televizija je najzna~ajniji medij i u smislu prihoda i javnog uticaja. Jo{ uvek predstavlja osnovni izvor informacija za mnoge gra ane. Novi mediji sporo

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI prodiru na trì{te. Internet koristi jedna ~etvrtina stanovni{tva, dok tri ~etvrtine stanovni{tva poseduju mobilni telefon. Uvo enje digitalne zemaljske televizije predstavlja drugi izazov ne samo za srbijansku RTV industriju. Srbijanska regulaciona tela daleko su od uvo enja celovitog politi~kog okvira, a radiodifuzne ustanove nisu poku{ale da uvedu digitalnu televiziju na trì{te. RTS je samo napravio tehni~ke eksperimente sa digitalnim zemaljskim signalom, a platforma nema niti originalnog programa niti auditorijuma. Druge komercijalne televizije nisu pokazale interesovanje da auditorijumu ponude tu platformu. Postoji DTH (direktno do va{eg doma) usluga, kao TV na zahtev (TV on demand) za analognu televiziju. Televizija Pink, najva`niji komercijalni akter na trì{tu, jedina je mreà koja je uvela tematske kanale preko DTH usluge u Total TV paketu u ponudi SBB-a. Programski sadràj ve}ine televizijskih kanala na raspolaganju je preko nekoliko interaktivnih platformi, uklju~uju}i i RSS, internet i podcast, ali nema sadràja koji bi bio druga~iji od sadràja koji se nudi preko analogne radiodifuzije. Niti jedan od postoje}ih zakona o medijima ne uvi a zna~aj i izazove prelaza na digitalnu mreù. Jedini dokumenat koji tretira ovo pitanje je Strategija razvoja radiodifuzije. Digitalna zemaljska televizija pomenuta je samo u jednom ~lanu i nude se jedino op{te preporuke. Tehni~ki plan dodele frekvencija za digitalni signal uglavnom se oslanja na planove koji su usagla{eni na dve sednice unutar Regionalne konferencije o radio-komunikacijama (RRC 2004-2006). Kao {to je to navedeno u Strategiji, Republi~ka radiodifuzna agencija o~ekuje od javnog radiodifuznog servisa da bude lider u uvo enju novih tehnologija, ali i da omogu}i eksperimentisanje sa digitalnim signalima drugim komercijalnim emiterima. Detaljna strategija jo{ uvek treba da se utvrdi kako bi se dao odgovor na sve izazove koje sa sobom nosi nova tehnologija. Srbija zaostaje iza razvijenih evropskih zemalja u pogledu razvoja digitalne radiodifuzije. Nije odre en datum za op{ti prelaz s analognog signala na digitalni prenos. Postoje}i zakonski okvir i strate{ki dokumenti ne pruàju progresivnu 221

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] regulativu i ne omogu}avaju razvoj digitalne radiodifuzije. Me utim, ~ak i bez inicijative dràve, emiteri, kablovski i satelitski operateri ve} uvode nove digitalne usluge. RTS se nalazi u naprednoj fazi pripreme i pokazuje ve}e razumevanje savremenog razvoja digitalne televizije od bilo koje druge dràvne ustanove. Bi}e najva`niji partner dràvi kada odlu~i da nastavi da radi na Strategiji razvoja digitalne radiodifuzije i na prelazu na digitalni signal, s obzirom na to da se ve}i deo srbijanske mreè RTV prenosa jo{ uvek nalazi u vlasni{tvu i pod upravom RTS-a. RTS jo{ uvek treba da postane istinski servis gra ana, iako trenutno uveliko doprinosi i nastavi}e da doprinosi medijskoj sceni. 7. Preporuke 222 - Srbijanski regulatori trebaju da prilagode zakone i utvrde strategiju za prelaz na digitalnu mreù. To treba da obuhvati planove pre prelaza na digitalnu mreù za pra}enje celog procesa, uz stalno pra}enje nakon uvo enja digitalne televizije. Potrebna je blagovremena regulativna mera. - Trì{ni igra~i i konzumenti trebaju da se poti~u na ubrzanje prelaza na digitalnu mreù promovisanjem prednosti digitalizacije i smanjenja tro{kova prelaza na digitalni signal. - Organi bi trebali da formuli{u i objave svoju viziju o dugoro~nom upravljanju spektrom (uklju~uju}i i principe i postupke za raspore ivanje digitalnih frekvencija) i o razvoju digitalne radiodifuzije. Javna debata treba da postane {iri i profesionalniji forum. - Dràva treba da pruì jednake mogu}nosti svim akterima na trì{tu za u~e{}e u procesu. Svi akteri trebaju da budu uklju~eni. Da bi poticali brì i

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI ekonomi~niji prelaz na digitalnu televiziju, javni i trì{ni akteri trebalo bi da koordiniraju svoje mere i imaju odre ene informacije jedni o drugima. Bilo bi korisno za trì{ne aktere da provedu zajedni~ko istraìvanje pona{anja konzumenata i njihovih o~ekivanja. Koncepti digitalne televizije, digitalni setovi ili ga{enje analognog signala ~esto su zbunjuju}i za neke kategorije stanovni{tva, te bi bile potrebne informativne i edukativne kampanje. - Dràva treba da uspostavi fond za prelaz na digitalnu televiziju koji bi se koristio za provo enje strategije za prelaz na digitalnu televiziju. - U procesu digitalizacije posebna pa`nja se treba dati javnim radio i televizijskim stanicama. Celi multipleks (4-6 kanala) treba da se dodeli javnim radiodifuznim servisima. Regulaciona tela treba da im pruè politi~ku nezavisnost i odrìvost. - Javni radiodifuzni servis trebao bi da koristi digitalne tehnologije za uvo enje {ireg opsega usluga i programa (na primer, e-vlada, obrazovanje ili usluge zdravstvene za{tite) i da izvr{i sopstvenu transformaciju u davaoca javnih usluga. Trebao bi da pove}a kvotu za nezavisnu proizvodnju. Posebna pa`nja bi trebala da se usmeri na maloletne osobe, manjine i lokalne zajednice. - Trebalo bi da postoji ve}a transparetnost u operacijama i procesu odlu~ivanja javnog radiodifuznog servisa. 223

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] Reference 224 Beogradska otvorena {kola, grupa autora (M. Petrovi}, M. Sitarski, T. Milovanovi}, N.Radovi}) "Internet u Srbiji u 2006: empirijska studija PC i Internet penetracije", Beograd, 2007, dostupno na http://www.bos.org.yu/cepit/materijali/ Internet_u_Srbiji_2006.pdf (8. maj 2007). Godi{nji izve{taj Radio-televizije Srbije za 2006, Radio-televizija Srbije, 2007, dostupan na http://www.rts.co.yu/pdf/izvestaj06.pdf (31. maj 2007). Ignjatovi}, S., "Kablovski distributeri u Srbiji", stru~ni magazin "Link", Novi Sad, br. 53, maj 2007, str. 32-33. Intervju s Igorom Jeclom, Telekom Srbije, direktor Direkcije za usluge, Beograd, 29. avgust 2007. Intervju s Ivanom Gari}, Ministarstvo kulture, Odelenje za medije, Beograd, 11. jul 2007. Intervju s Predragom \ur evi}em, SBB, direktor Tehni~kog odelenja, Beograd, 12. jul 2007. Istra`ivanje "Audience measurements of local TV stations in Serbia in 2006", AGB Nielsen Media Research, IREX i Strategic Marketing Media Research, Beograd, 2007. Istra`ivanje "Serbian television scene overview", AGB Nielsen, Beograd, 2006, dostupno na http://www.agbnielsen.com/whereweare/localnews.asp?id=165&country= Serbia&newstype=L&mode=full&lang=local (8. maj 2007). Lista kablovskih operatera, Republi~ka agencija za telekomunikacije, 2006, dostupna na http://www.ratel.org.yu/index.php?page=dozvole&target=odobrenje_ kds&item=95&get_treerot=7&lang=srp (8. maj 2007). Lista operatera mobilne telefonije, Republi~ka agencija za telekomunikacije, 2006, dostupna na http://www.ratel.org.yu/index.php?page=statistika&target= s_mobilna&item=78&get_treerot=10&lang=srp (8. maj 2007).

KASNI POÊCI DIGITALNE TELEVIZIJE U SRBIJI Lista TV i radio-stanica, Republi~ka agencija za telekomunikacije, 2006, dostupna na http://www.ratel.org.yu/index.php?page=dozvole&target=dozvola_za_stanicu&item =25&get_treerot=7&lang=srp (8. maj 2007). Milivojevi} S., "Television across Europe 2005: Report for Serbia", (Televizija diljem Evrope, 2005: Izve{taj za Srbiju), EUMAP, Budimpe{ta, 2006, dostupan na http://www.eumap.org/topics/media/television_europe/national/serbia/media_ser1. pdf (8. maj 2007). Milivojevic, S., "Zakon o radiodifuziji: Promene pre primene", stru~ni magazin "Republika", br. 388-389, Beograd, septembar 2006, str. 6-7. Milo{evi} M, "Medijsko trì{te u Srbiji", stru~ni magazin "Republika", Beograd, br. 388-389, septembar 2006. Plav{i}, P., M. Radojkovi} i R. Veljanovski, "Toward Democratic Broadcasting", (Ka demokratskoj radiodifuziji), Beograd, Soros fondacija, Jugoslavija, 1993. Podaci na Internet siteu daily traffic rank trends (Podaci o trendovima dnevnog prometa na internet portalima), dostupni na www.alexa.com. Podaci o istraìvanju auditorija, Sr an Bogosavljevi}, direktor Istraìva~kog instituta Strategic Marketing Media Research, konferencija za novinare, Media Centar, Beograd, juni 2007. Podaci o kori{tenju IKT u Srbiji za 2007, Republi~ki zavod za statistiku. Podaci o vlasni{tvu medija, dostupni u privrednom registru Srbije, na: www.apr.sr.gov.yu. Republi~ka agencija za telekomunikacije "Izve{taj o u~e{}u srbijanske delegacije na RRC -06" Beograd, 2006. Smiljani}, A. ministar telekomunikacija i informati~kog dru{tva, govor na Ekonomskom samitu 2007, dostupan na http://www.paragrafnet.net/vesti/ 181007_b.html (29. oktobar 2007). Statisti~ki podaci o istraìvanju dosega i prihoda kablovskih distributera, istraìvanje, Republi~ka agencija za telekomunikacije, 2006, dostupni na 225

Mirjana MILO[EVI] Tanja PETROVI] http://www.ratel.org.yu/index.php?page=statistika&target=s_kds&item=80&get_treer ot=10&lang=srp (8. maj 2007). Statisti~ki podaci istraìvanja trì{ta mobilne telefonije, Republi~ka agencija za telekomunikacije, 2006, dostupni na http://www.ratel.org.yu/index.php?page= statistika&target=s_mobilna&item=78&get_treerot=10&lang=srp (8. maj 2007). Statisti~ki podaci o trì{tu mobilne i fiksne telefonije, kablovske mreè i interneta, Republi~ka agencija za telekomunikacije, dostupni na http://www.ratel.org.yu/ index.php?page=static&item=51&get_treerot=10&lang=srp (8. maj 2007). Statisti~ki podaci o udelu srbijanske mobilne telefonije, Wireless Federation, 2007, dostupni na http://wirelessfederation.com/news/category/serbia/ (22. avgust 2007). Strategija razvoja radiodifuzije do 2013, Slu`beni glasnik RS, 115/2005. Zakon o javnom informisanju, Slu`beni glasnik RS, 43/2003, 61/2005, dostupan na http://www.parlament.sr.gov.yu/content/lat/akta/akta_detalji.asp?t=z&id=84# (31. maj 2007). Zakon o radiodifuziji, Slu`beni glasnik RS, 42/2002, 97/2004, 76/2005, 79/2005, 62/2006, 85/2006, 86/2006, dostupan na http://www.parlament.sr.gov.yu/content/ cir/akta/akta_detalji.asp?id=45&t=z# (31. maj 2007). Zakon o telekomunikacijama, Slu`beni glasnik RS, 44/2003, 36/2006, dostupan na http://www.parlament.sr.gov.yu/content/lat/akta/akta_detalji.asp?t=z&id=90# (31. maj 2007). 226

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Adla ISANOVI]

Adla ISANOVI] 1. Izvr{ni saètak Pored kompleksne ustavne strukture dràve nametnute Dejtonskim sporazumom 1995. godine, 1 napora na polju izgradnje mira i sporog ekonomskog oporavka, i drugi faktori, transnacionalni po svom opsegu, kao {to su uvo enje novih tehnologija i multikanalno i multiplatformsko okruènje, po~inju utjecati na pona{anje publike i vjerovatno }e indirektno izmijeniti izgled bosanskohercegova~ke (bh.) medijske scene. Iako se ove transnacionalne promjene u javnom diskursu u BiH 228 1 Op}im okvirnim sporazumom za mir u BiH, postignutim u Daytonu u novembru te potpisanim u Parizu u decembru 1995. godine, okon~an je troipogodi{nji rat u Bosni i Hercegovini. Glavni u~esnici u pregovorima iz regije bila su tri predsjednika: Slobodan Milo{evi} (predsjednik Srbije), Franjo Tu man (predsjednik Hrvatske) i predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi}. Pregovore je vodio Richard Holbrooke, a jedan od klju~nih ~lanova delegacije SAD-a bio je general Wesley Clark. Sporazumom je definisan ustavni okvir zemlje, uklju~uju}i i upravlja~ku strukturu i sada{nju politi~ku podjelu. Definisana su dva konstitutivna entiteta koja uìvaju zna~ajnu autonomiju: Federacija BiH (FBiH) i Republika Srpska (RS), koji pokrivaju 51, odnosno 49 posto teritorije zemlje. Svaki od entiteta ima svoje zakonodavno tijelo, a tripartitno predsjedni{tvo zemlje ~ine po jedan predstavnik Bo{njaka, Hrvata i Srba. Kao rezultat rata, tri dominantna konstitutivna naroda ìve u teritorijalnim jedinicama koje su u znatno ve}oj mjeri etni~ki homogenizirane nego prije rata. Danas je evidentno da ovaj sporazum stvara mnogo problema u procesu reintegracije i razvoja civilnog dru{tva u BiH, a ~esto ga kritikuju i zbog kompleksnosti ustavnog okvira. Sporazum oteàva i proces evropskih integracija, za koje su preduvjet efikasnije, jednostavnije i transparentnije strukture, koje BiH s ovakvim ustavnim okvirom i upravlja~kom strukturom nema.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI uglavnom ignori{u, te tretiraju kao trivijalne u pore enju s krupnim etnonacionalnim pitanjima, to ne zna~i da su one daleko od na{e stvarnosti i da njihovi efekti ne}e pogoditi i javne RTV emitere u Bosni i Hercegovini (BiH). Nedostatak volje i interesa me u lokalnim politi~kim elitama, nepostojanje strate{kog pristupa budu}nosti medijske scene u BiH generalno gledano, a posebno razvoju javnih RTV emitera, te nedovoljno razumijevanje izazova digitalnog doba i informacijskog dru{tva ne}e dru{tvu dopustiti da zadrì status quo, nego }e, {to je vjerovatnije, dovesti do apsolutne nespremnosti za suo~avanje s takvim okruènjem i njegovim proaktivnim gra anima. Kao {to }e u radu biti elaborirano, javnim RTV servisima u BiH je u cilju osiguranja odrìvosti i razvoja potrebna podr{ka kako publike tako i vladinih struktura. Javni RTV servisi hitno moraju promijeniti stav prema svojoj publici i preispitati promjene u njenom pona{anju (preispitati kako svoju "javnost" tako i "servis"). Oni trebaju, zajedno s vladinim strukturama, preispitati svoju ulogu u multikanalnom i multiplatformskom medijskom okruènju, te definisati svoj djelokrug, ispitati postoje}e i mogu}e dràvne i regulatorne politike, a sve to u cilju omogu}avanja funkcionisanja, pa ~ak i razvoja, javnih medijskih servisa u budu}nosti. Uostalom, javne medijske servise u BiH ne}e spasiti tehnologija, nego njihova "javnost" i "servisi", po{to je njihovo postojanje opravdano samo sa stanovi{ta programa koje su u stanju napraviti, nabaviti ili producirati i ponuditi svojoj publici "na bilo kojem mjestu, na bilo koji na~in, u bilo koje vrijeme". 2. Uvod êsto se zaboravlja da izazovi digitalnog doba nisu povezani samo s tehnolo{kim promjenama (u proizvodnji, distribuciji i prijemu sadràja) i nadolaze}im 229

Adla ISANOVI] 230 trì{nim promjenama (internacionalizacija i koncentracija), nego i s promjenama u pona{anju publike/korisnika. Kombinacija ovih faktora redefini{e uvjete u kojima djeluju javni medijski servisi, dovodi u pitanje njihovu ulogu i djelokrug, kao i cjelokupnu ideju javnih medijskih servisa u slu`bi dru{tva i njegovih gra ana. Publika, koja se pre~esto uzima zdravo za gotovo, ne sjedi skr{tenih ruku i ne ~eka potpunu provedbu reforme niti da joj javni emiteri ponude sadràje koji je zanimaju. Naprotiv, publika sve vi{e u svoje ruke uzima mo} od emitera tako {to prelazi na druge kanale ili platforme i bira koje }e sadràje, gdje i kako koristiti. U ovom poglavlju polazi se od pretpostavke da centralno pitanje nije da li su nam javni RTV emiteri/mediji potrebni, niti da li je njihova/njegova uloga u kulturnom i politi~kom ìvotu bh. dru{tva nebitna. Pretpostavka je da }e bh. dru{tvo imati stalnu potrebu za takvim instrumentom u funkciji dru{tvene, politi~ke i kulturne kohezije, za{tite i afirmacije etni~ke i kulturne razli~itosti, u slu`bi "svih" i "svakoga", manjinskih grupa i gra anina pojedinca, kao i da sami komercijalni mediji ne bi bili u stanju zadovoljiti ove potrebe. Pitanje je prije da li je javni RTV sistem u BiH spreman suo~iti se s ovim novim izazovima, te kako bi se on mogao uspje{no prilagoditi neizbje`nim promjenama koje donose digitalno doba i informacijsko dru{tvo. U studiji }e se, u poku{aju da se odgovori na ova klju~na pitanja, zapo~eti s analizom medijskog okruènja i sektora televizijskog sadràja u BiH, procenata gledanosti i promjena u pona{anju publike / korisnika. Nakon prezentiranja regulatornog okvira i dràvnih politika, te preispitivanja obaveza javnih medija i djelokruga njihovih aktivnosti, analiza }e se koncentrisati na programe javnih servisa u digitalnom kontekstu, te biti zaokruèna zaklju~cima i, na kraju, setom preporuka.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI 3. Multikanalna i digitalna medijska scena 3.1 Medijske scene - izgled i trendovi Skoro svako doma}instvo u zemlji ima najmanje jedan televizijski prijemnik (94,9 posto 2004. godine). 2 Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije (u daljem tekstu RAK ili Agencija), 2005. godine je u BiH bilo oko 1.100.000 televizijskih doma}instava, koja su sva imala prijem zemaljske mreè. U istim izvje{tajima je zabiljeèno da je 48 posto njih (532.800) imalo satelitsku televiziju, dok je 9 posto televizijskih doma}instava (101.244) bilo pretpla}eno na kablovsku TV. Zemaljsku televiziju zadràlo je samo 43 posto (475.956). 3 Prema podacima Astre, satelitskog operatera koji je u istom periodu proveo sli~nu anketu za regiju, broj doma}instava sa satelitskom antenom u BiH ne{to je manji od broja doma}instava s pretplatom na kablovsku televiziju, iako je on i dalje zna~ajan u pore enju s ukupnom multikanalnom penetracijom u BiH (vidi tabelu 1). Tabela 1. Penetracija multikanalne televizije u Jugoisto~noj Evropi TV doma}. DTH / CATV Kablovska TV Ukupno multikanalna TV Bosna 1.180.000 470.000 39,8% 90.000 7,6 % 560.000 47,5% Hrvatska 1.430.000 480.000 33,6% 22.000 1,5% 502.000 35,1% Srbija 2.580.000 220.000 8,5% 760.000 29,5% 980.000 38,0% Slovenija 670.000 90.000 13,4% 380.000 56,7% 470.000 70,1% Izvor: Anketa Astra - kraj 2004. (CRA) 4 Stope kablovske i satelitske penetracije bi kao indikatori multikanalne penetracije u BiH bile vrlo zna~ajne za definisanje strategije za uvo enje i promociju 2 Agencija za statistiku BiH, 2004, http://www.bhas.ba/ (pristup stranici ostvaren u julu 2007). 3 Izvor: anketa Eutelsata iz 2004, citirano u Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, 2005, str. 97. 4 Ibid., str. 93. 231

Adla ISANOVI] digitalne zemaljske televizije (Digital Terrestrial Television - DTT) na ovim prostorima. Ovim tehnologijama se uvode prednosti multiprogramskog okruènja, te one na taj na~in, kao {to se pokazalo u praksi, doprinose procesu pripreme stanovni{tva za lak{e razumijevanje i prihvatanje prebacivanja na digitalnu tehnologiju tokom prelaznog perioda. Zemaljska analogna televizija je, ipak, i dalje primarni izvor televizijskog programa u BiH, naro~ito u slu~aju doma}ih kanala. Ukoliko napravimo pore enje sa zemljama u okruènju, moèmo zaklju~iti da je, za razliku od Slovenije i Srbije, u BiH (kao i u Hrvatskoj) broj doma}instava koja posjeduju satelitsku antenu ve}i od broja doma}instava s pretplatom na kablovske usluge. Bitno je spomenuti da 60 posto stanovni{tva BiH i dalje ìvi u ruralnim podru~jima, do kojih je teè doprijeti kablovskim sistemima. Ipak je u posljednjih nekoliko godina zabiljeèn rast kablovske industrije. Iako ne postoje zvani~ni podaci, pretpostavlja se da je broj kablovskih pretplatnika u 2007. godini znatno ve}i od gore navedenog. Prilikom analize televizijskog trì{ta u BiH nemogu}e je izbje}i razmatranje regionalnog trì{ta, koje ~ini nekoliko susjednih zemalja kojima su zajedni~ki sli~ni jezici i druge kulturolo{ke i historijske okolnosti. Ovo je jedna od ~injenica koja je RAK navela da primijeti da satelit "i dalje predstavlja idealnu platformu za distribuciju i prijem televizijskih programa koji poti~u iz neke od ovih zemalja i kojima se èli doprijeti do {ire potencijalne publike izvan granica date zemlje". 5 Ovi potencijali, generalno gledano, nisu u potpunosti iskori{teni po{to je tek nekoliko bh. kanala dostupno na regionalnim i me unarodnim satelitima, ~ime se dopire do bh. gra ana i drugih gledalaca javne televizije koji ìve izvan granica zemlje. 6 232 5 Ibid., str. 93. 6 U vrijeme pisanja ovog izvje{taja postojao je samo jedan javni RTV servis koji pokriva cijelu zemlju - BHT 1 (entitetski emiteri FTV i RTRS su planirali u bliskoj budu}nosti, u jesen 2007, po~eti emitovati satelitski program), te privatni emiteri kao {to su OBN, NTV Hayat, RTVBN, a TV Pink BH je za odre ene programe dao licencu satelitskim TV-kanalima Pink Plus i Pink Extra.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Zemaljsko televizijsko trì{te u BiH je vrlo iscjepkano. Audiovizuelni sektor je nakon raspada Jugoslavije liberalizacijom medijskog sektora doìvio gigantski rast (vidi tabelu 2), te postoji ogroman broj lokalnih medija, naro~ito ako se ima na umu relativno mali broj od oko 3,8 miliona stanovnika. 7 Pored tri TV-operatera javnog RTV sistema (BHT 1, FTV i RTRS), prema podacima za 2007. godinu u BiH postoji 40 TVstanica, od kojih 15 javnih i 25 privatnih TV-emitera radi na osnovu dozvole koju im je izdao RAK. Prema podacima RAK-a za 2005. godinu, niti jedan od ovih TV-emitera nije pokrivao cijelu BiH, a samo je nekolicina njih bila u mogu}nosti doprijeti do 70-80 posto stanovni{tva. 8 Istraìvanja publike pokazuju da niti jedan od njih nema dominaciju na trì{tu. U tom je periodu javni emiter za podru~je cijele zemlje - BHT 1 - imao minimalnu pokrivenost u zemlji, a ni RTVFBiH ni RTRS, kao entitetski javni emiteri, nisu imali predajnike u drugom entitetu. 9 Godine 2006. signal BHT 1 pokrivao je 93 posto ukupne teritorije BiH, 10 RTRS 78 posto stanovni{tva RS-a, 11 dok su posljednji podaci za FTV govorili o pokrivenosti od 92,1 posto stanovni{tva Federacije BiH. 12 7 Podaci o stanovni{tvu: Agencija za statistiku BiH, http://www.bhas.ba/ (pristup stranici ostvaren 27. jula 2007). 8 "Postoje samo dvije TV-stanice ~iji signal prima vi{e od dva miliona gledalaca u oko 100 op}ina (OBN i Pink); sedam 'srednje velikih' emitera pokriva izme u 16 i 50 op}ina te dopire do 500.000-1.000.000 gledalaca; signal 30 TV-stanica prima manje od 500.000 gledalaca u manje od 16 op}ina. Vrijedi napomenuti da preostalih 11 TV-stanica ima vrlo ograni~enu gledanost koja se kre}e od 1.500 do 80.000 gledalaca." U Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, 2005, str. 73. 9 Ibid. 10 Izvje{taj o radu i poslovanju Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine za 2006. godinu, 2007, str. 5. 11 Izvor: Internet stranica RTRS-a, http://www.rtrs.tv/kompanija/pokrivenost.php (pristup stranici ostvaren 27. jula 2007). 12 Izvor: Sektor za komunikacije i promociju RTV i online programa RTVFBiH (17. septembar 2007). 233

Adla ISANOVI] Tabela 2. Broj radio i televizijskih kanala u BiH (1991-2007) Godina Televizija Radio Ukupno 1991. 5 54 59 1997. 52 156 208 2000. 71 210 281 2005. 42 146 188 2007. 43 146 189 Izvor: R. Udovicic et al., 2001; Media Task Force, 2003:10; RAK Public register of RTV broadcasters, http://www.rak.ba; Nijedna televizijska stanica u BiH ne emituje program putem digitalnog signala, i zemlja je u tom smislu daleko iza susjednih zemalja, koje su ve} zapo~ele s eksperimentalnim emitovanjem digitalne TV. Televizijsko trì{te u BiH je, generalno gledano, finansijski siroma{no. Iako su entitetski javni TV-emiteri do 2003. godine dominirali trì{tem, od tada stalno gube svoje pozicije. Tri glavne komercijalne mreè (Open Broadcast Network - OBN, Mreà Plus i TV Pink) 13 pretvaraju se u ozbiljne rivale, dok se manji emiteri jo{ uvijek suo~avaju s pote{ko}ama, te je budu}nost svih njih na tako ograni~enom trì{tu neizvjesna. Pored gore navedenih, postoji i nekoliko op}inskih/kantonalnih lokalnih radiostanica koje jo{ uvijek primaju finansijsku pomo} od vlade. 14 U izvje{taju RAK-a 15 se navodi da su ukupni prihodi televizijskih stanica u 2004. godini iznosili 101.651.969 KM (oko 51.973.816 eura), pri ~emu je struktura prihoda bila sljede}a: ogla{avanje 45 posto (prili~no mali udio i relativna teìna se u odnosu na 234 13 Television Accross Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia-Herzegovina), 2005, str. 269. 14 Ovo predstavlja naslije e iz predratnog perioda i vremena kada je dràva direktno kontrolisala ve}inu emitera. Privatizacija lokalnih (op}inskih i kantonalnih) javnih emitera nije ni izbliza zavr{ena, iako su stvoreni svi preduvjeti. 15 Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, str. 69-70.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Tabela 3. Zemaljsko televizijsko trì{te u BiH 2005. (procjene) 2004. 2003. u KM u EUR u KM u EUR u KM u EUR Ukupni prihodi TV-emitera 95.630.004 48.894.835 101.651.969 51.973.816 83.276.372 42.578.525 Ogla{avanje, TV-prodaja i sponzori 38.840.627 19.858.893 46.355.724 23.701.301 37.814.751 19.334.371 RTV taksa 33.121.101 16.934.547 32.520.817 16.627.626 22.675.148 11.593.617 Javno finansiranje 4.429.274 2.264.651 4.776.486 2.442.178 4.336.960 2.217.452 Donacije 2.044.719 1.045.448 783.775 400.738 1.236.884 632.409 Drugi izvori prihoda 17.127.004 8.756.896 17.179.168 8.783.567 17.212.630 8.800.676 Izvor: RAK (u KM) 16 druge izvore prihoda smanjuje); RTV taksa 30 posto (a teìna se od 2003. godine pove}ava); javno finansiranje 5 posto; donacije 1 posto; ostalo 20 posto (vidi tabelu 3). Na tri javna RTV emitera je 2004. godine 17 otpadalo 67 posto ukupnih trì{nih prihoda, tri privatna emitera (NTV Hayat, Pink BiH, OBN), ~iji se udio postepeno pove}ava, u~estvovala su sa 16 posto, dok su preostalih 18 posto ostvarili ostali lokalni emiteri uzeti zajedno. Rast ogla{avanja bio je sporiji od sveukupnog rasta trì{ta, pri ~emu je na javne RTV emitere otpadalo 43 posto ukupnih prihoda od ogla{avanja, dok su tri najzna~ajnija privatna emitera kontrolisala 32 posto ukupnih prihoda od ogla{avanja. 18 Godine 2005. niti jedan od subjekata u sektoru nije bio direktan vlasnik vi{e od jedne TV-stanice (osim Vlade). 19 16 Ibid., str. 71-77. 17 Ibid., str.72. 18 Ibid., str.73. 19 Ibid., str.75. 235

Adla ISANOVI] Istraìvanja potvr uju da zemaljsko TV-trì{te u BiH karakteri{e zna~ajan stepen vertikalne integracije (infrastruktura, te naro~ito proizvodnja sadràja). Iako su mnoge stanice aktivne u radio-sektoru, one nemaju mnogo kontakata s ostalim akterima u sektoru komunikacija (vrlo mali broj spominje kontakte s marketin{kim agencijama, kablovskim operaterima i sektorom telekoma). 20 Trenutno u zemlji djeluje 49 registrovanih kablovskih operatera, od kojih ve}ina opsluùje manje od hiljadu doma}instava. Standardna usluga koju ovi operateri nude uklju~uje distribuciju TV-kanala, dok samo nekolicina njih pretplatnicima pruà i dodatne usluge kao {to su internet konekcija preko pruàlaca internet usluga (Internet Service Providers - ISPs) koji iznajmljuju kapacitete na mreì. 21 Programski paketi koje nude kablovski operateri vrlo su sli~ni. Broj kanala u ponudi kre}e se izme u 15 i 40 i obi~no se radi o ~etiri vrste kanala: 1. zemaljski kanali iz BiH koji nastoje ostvariti distribuciju u podru~jima u kojima se ne prenose putem zemaljske mreè; 2. zemaljski kanali iz susjednih zemalja sa slobodnim signalom, kao {to su HRT 1 i HRT 2 iz Hrvatske; 3. zemaljski kanali sa slobodnim signalom iz drugih evropskih zemalja, kao {to su Njema~ka, Francuska, [panija i Italija; 4. tematski kanali koji su obi~no uklju~eni u osnovne pakete ponude pla}ene TV (Discovery Channel, CNN International, Animal Planet, Cartoon Network, MTV Europe, Hallmark). 22 Ve}ina ne posjeduje vlastiti kanal niti proizvodi sadràje koje bi emitiovala na svojoj mreì. 23 236 20 Ibid., str.76. 21 Ibid., str.91. 22 Ibid., str.89. 23 Osim nekolicine koji u svom paketu nude kanal za op}e informacije ili emitiranje oglasa.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Godine 2004. je, prema podacima RAK-a, 24 vrijednost kablovskog trì{ta iznosila 11,4 miliona KM (oko 5,8 miliona ), pri ~emu je pretplata predstavljala glavni izvor prihoda (63 posto). Trì{te je relativno iscjepkano i samo je pet operatera imalo ukupne prihode od preko jednog miliona KM (oko 0,51 miliona ). Nema znakova konsolidacije niti konkretnih planova stranih aktera za ulazak na trì{te. Kablovski operateri, me utim, predstavljaju vrlo zna~ajan faktor zbog rasta ovog sektora, kao i zbog dugoro~nije perspektive digitalne transformacije. Jo{ jedan sektor od sve ve}eg zna~aja jesu telekomunikacije. Po{to su tokom rata smatrane strate{kim metama, telekom mreè su pretrpjele velika o{te}enja. 25 Sektor telekomunikacija je posljednjih godina pro{ao kroz zna~ajnu transformaciju zahvaljuju}i velikim ulaganjima u obnovu, pro{irenje i pripreme za proces liberalizacije. 26 Tri fiksna telekom operatera imaju dozvolu za fiksnu telefoniju za podru~je cijele zemlje: BH Telecom d.d. Sarajevo, koji uglavnom pokriva teritoriju Federacije, 27 Telekom Srpske a.d. Banja Luka, koji je koncentrisan na teritoriji Republike Srpske 28 i HT d.o.o. Mostar, ~ija mreà pokriva zapadni dio Hercegovine, neka podru~ja u srednjoj Bosni i op}inu Ora{je. 29 Dozvola im, me utim, svima daje pravo da svoju 24 Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, str.91. 25 Krajem rata se broj pretplatni~kih linija smanjio za skoro 45%; kapacitet centrala se smanjio za 25%; uni{teno je 40% prijenosnih ruta i 65% me ugradske i me unarodne mreè. Izvor: Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, str. 110. 26 Swedtel Consulting je procijenio da bi ponovno uspostavljanje sektora infrastrukture, uklju~uju}i i sanaciju me ugradske i me unarodne prijenosne mreè i nabavku dodatne opreme, ko{talo 222 miliona ameri~kih dolara. Dodatnih 132 miliona ameri~kih dolara bilo bi potrebno za pro{irenje i modernizaciju sistema. 27 51% stanovni{tva BiH (2005). 28 34% stanovni{tva BiH (2005). 29 16% stanovni{tva BiH (2005). 237

Adla ISANOVI] djelatnost pro{ire na cijelu zemlju. [to se ti~e vlasni{tva, od juna 2007. godine novi vlasnik 65 posto ukupnog kapitala u Telekomu Srpske je Telekom Srbije, dok je u ostala dva operatera dràva i dalje ve}inski vlasnik. 30 Ova tri operatera su istovremeno i jedini ovla{teni GSM operateri. 31 Ukupni prihodi na trì{tu telekomunikacija su 2004. godine iznosili oko 850 miliona KM (434, 6 miliona ili 8,3 posto bh. BDP-a), a njihov godi{nji rast od 7 posto uglavnom je rezultat zna~ajnog rasta mobilnog sektora 32 (Ukupna struktura prihoda u ovom sektoru u 2004. godini bila je: fiksne linije 55 posto, mobilne 41 posto, linije za prijenos podataka i iznajmljene linije 3 posto i internet samo 1 posto). 33 Broj fiksnih telefonskih priklju~aka je 2005. godine iznosio 1.002.000. Stvarna stopa penetracije bh. doma}instava bila je 75-80 posto, dok je prosjek u EU iznosio 97 posto. 34 Broj aktivnih pretplatnika u mobilnoj telefoniji u BiH u 2005. godini bio je ne{to ispod 1.500.000, a stopa penetracije mobilnih priklju~aka 39 posto. 35 Ukupna penetracija jo{ uvijek je ispod prosjeka u EU i susjednim zemljama. U zemljama EUa ovaj broj ~esto je ve}i od 100 posto, dok je u Sloveniji i Hrvatskoj u istom periodu 238 30 Vlasni~ka struktura: BH Telecom d.d. Sarajevo (dràvno 90%, privatno vlasni{tvo 10%); Telekom Srpske a.d. Banja Luka (Telecom Srbija 65%, privatizacijski fondovi 10%, penzijski fondovi 10%, fond za restituciju 5%, ostali 10%); Hrvatske telekomunikacije d.o.o. Mostar (dràva /FBIH/ 63%, HT Zagreb 30%, HP Zagreb 7%). 31 Zaklju~no s 18. junom 2007. (Izvor: www.rak.ba). 32 Sa 381.000 (2001) na 1.500.000 (2006). Izvor: Analysis of BiH Society e-readiness, Report for 2005, str. 22. 33 Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, 2005, str. 111. 34 Izvor: Analysis of BiH Society e-readiness, Report for 2005, str. 21. 35 Po{to uzorak istraìvanja nije obuhvatao stanovnike mla e od 16 godina, moèmo pretpostaviti da je stopa penetracije vjerovatno bila ve}a od 39 posto.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI bio znatno iznad 70 posto. Stoga bismo mogli zaklju~iti da u oblasti telekomunikacija u BiH ima jo{ potencijala za razvoj. 36 Sva tri fiksna telekom operatera vr{ila su i djelatnost ISP-ova. Iako je stopa kori{tenja interneta u BiH jo{ uvijek niska (procjenjuje se na 24,5 posto u 2006. godini), u ovoj oblasti do{lo je do zna~ajnog napretka (grafikon 1), kao i u sektoru ISP-ova, ~iji je broj dosegao 58. 37 Grafikon 1. Procentualna stopa kori{tenja interneta Izvor: RAK 38 36 Isto tako, kao {to se navodi u izvje{taju World Information Society za 2007. godinu (str. 8), mobilna telefonija ima najve}i potencijal za premo{tavanje digitalnog jaza. Najnerazvijenije zemlje hvataju korak sa zemljama u razvoju {to se ti~e mobilnih telefona i kori{tenja interneta. Me utim, najnerazvijenije zemlje zapravo zaostaju po fiksnim priklju~cima i u toj oblasti je jaz izme u zemalja u razvoju i najnerazvijenijih zemalja sve ve}i, {to mo`e negativno utjecati na prelazak na {irokopojasni pristup u najnerazvijenijim zemljama. 37 Broj ISP-ova po godinama: 42 (2004), 44 (2005), 52 (2006), 58 (12. juni 2007). Izvor: RAK, Godi{nja anketa korisnika RAK dozvola za pru`anje internet usluga u Bosni i Hercegovini za 2006. godinu, str. 4. 38 Ibid., str. 2-3. 239

Adla ISANOVI] Tabela 4. Broj korisnika interneta za 2004, 2005. i 2006. 2004. 2005. 2006. Broj korisnika interneta 585.000 805.185 950.000 Izvor: RAK 39 Tabela 5. Struktura po vrsti pretplatnika interneta za 2004, 2005. i 2006. Pristup internetu Broj pretplatnika (ukupno) 2004. 2005. 2006. Dial-up Dial-up ISDN 162.300 162.789 197.909 [irokopojasni Be`i~ni 1.641 3.046 4.330 Kablovski pristup 2.394 4.751 11.863 ADSL 1.497 6.637 4.845 13.702 22.170 39.751 Iznajmljene linije 1.101 1.054 1.241 Ostalo 4 6 147 Ukupan broj pretplatnika 168.937 176.491 237.660 Izvor: RAK 40 Rezultati iz upitnika, bazirani na uzorku od 43 ovla{tena ISP-a, pokazali su da je 2006. godine u BiH bilo 237.660 pretplatnika interneta. Me utim, broj pretplatnika predstavlja broj onih koji pla}aju pretplatu, a ne broj korisnika (ovaj drugi broj je, naravno, ve}i). Primjenom definicije Me unarodne unije za telekomunikacije, prema kojoj su sve osobe starosti od 16 do 74 godine koje tokom godine koriste internet korisnici interneta, RAK je procijenio da je 2006. godine (tabela 4) u BiH bilo 950.000 korisnika interneta (24,5%). "Dial-up" usluga je s 83,3 posto od ukupnog broja pretplatnika interneta u 2006. godini predstavljala dominantnu vrstu pristupa internetu u BiH (vidi tabelu 5). Pretplatnici 240 39 Ibid., str. 2-3. 40 Ibid., str. 4.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI na usluge {irokopojasnog pristupa jo{ su uvijek u manjini sa 16,7 posto od ukupnog broja pretplatnika interneta, {to trenutno predstavlja jednu od glavnih prepreka u nu enju audiovizelnih materijala putem interneta. Kablovski pristup i naro~ito ADSL usluga (bh. korisnicima ponu ena krajem 2003. godine) zabiljeìli su zna~ajan rast (vidi tabelu 5). U izvje{taju World Information Society za 2007. godinu 41 se tako zaklju~uje da BiH spada u grupu ekonomija sa srednjim vrijednostima Indeksa digitalnih mogu}nosti (Digital Opportunity Index - DOI). 42 Ova grupa zemalja ima visoku prosje~nu vrijednost DOI-a 43 zahvaljuju}i dobroj mobilnoj pokrivenosti i relativno niskim cijenama. U izvje{taju se tako er primje}uje da se ova grupa od ekonomija s niskim DOI indeksom razlikuje po relativno dobroj infrastrukturi i sve ve}em kori{tenju naprednih tehnologija. 3.2 Procent gledanosti i promjene u pona{anju gledalaca/korisnika Televizijski sadràji i dalje predstavljaju glavni izvor informacija za ve}inu stanovni{tva, 44 kako u urbanim tako i u ruralnim podru~jima. 45 Prema podacima MIB- 41 Izvor: World Information Society Report 2007. 42 Zajedno s Kinom, Brazilom, Egiptom i Indonezijom, kao i Albanijom, Bjelorusijom, Ukrajinom itd. Konkretno, DOI BiH = 0,48, na 35. mjestu u Evropi i 64. u svijetu. World Information Society Report 2007, str. 42-45. 43 Kategorije: [ansa, Infrastruktura i Kori{tenje. 44 T. Jusi}, "Mediji u demokratskom dru{tvu" u Procjena razvoja demokratije u Bosni i Hercegovini. Fond otvoreno dru{tvo BiH, 2006, str. 276. - Ukupan broj ~italaca dnevnih listova u BiH 40% (ukoliko se redovnim ~itaocima smatraju oni koji ~itaju novine najmanje tri puta sedmi~no). 20% odraslih uop}e ne ~ita dnevne novine, a ostali (40%) ~itaju dnevne novine manje od dva puta sedmi~no i rijetko. Sedmi~ne novine - 40,9% ne ~ita, 13,7% redovno ~ita, 22,4% ~ita 2-3 puta sedmi~no, 23% jednom mjese~no (Izvor: BHMedia Market Monitor, MIB, 2005). 45 Prema podacima koje je Agencija za statistiku BiH prikupila u anketi 2004. godine, blizu 60% stanovni{tva ìvi u ruralnim podru~jima (u RS-u skoro dvije tre}ine, a u FBiH i Distriktu Br~ko preko 50%) http://www.bhas.ba/ (pristup stranici ostvaren u julu 2007). 241

Adla ISANOVI] a iz 2005. godine 46, 95,6 posto stanovni{tva gleda televiziju svaki dan. Ako imamo na umu da je prosje~no vrijeme provedeno u gledanju televizije (za odrasle) u Evropi 2003. godine iznosilo 219 min, 47 onda moèmo zaklju~iti da je stanovni{tvo BiH iznad ove prosje~ne vrijednosti, kao i da se vrijeme provedeno u gledanju TV-a stalno pove}ava (vidi tabelu 6). Tabela 6. Vrijeme provedeno u gledanju TV-programa (u minutama) 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 48 Bosna i Hercegovina 279 289 284 296 320 Federacija BiH 289 297 297 294 315 Republika Srpska (uklju~. DB) 263 275 264 299 323 Izvor: Mareco Index Bosnia (u daljem tekstu MIB) 49 Neki smatraju da je jedan od razloga ovako visokih stopa znatno ve}a nezaposlenost, koja u BiH dostiè 31,1 posto. 50 Me utim, ne smijemo zaboraviti ni da ponuda televizijskih sadràja stalno raste. Kao rezultat toga, multikanalno okruènje i nova tehnologija nisu skratili vrijeme provedeno u gledanju televizije nego vrijeme provedeno u gledanju javnih emitera, kojima je sada konkurencija ~itav niz stanica koje nude sadràje. Posljednjih je pet godina u BiH, generalno gledano, obiljeìo ogroman porast broja gledalaca koji gledaju program stranih televizijskih stanica putem satelita ili kablovske TV (HRT 1 i 2, Nova TV, RTL iz Hrvatske, te PINK, RTS 1 i 2, BK, B92 iz 242 46 B&H Media Market Monitor, MIB, 2005. 47 Izvor: Television Across Europe: Regulation, Policy and Independence / Overview, 2005, str. 120. 48 Samo januar-april 2006. 49 Izvje{taj MIB - BiH Gallup International "Mjerenje gledanosti TV-stanica 2002-2006". 50 Izvor: National Human Development Report 2007, "Social Inclusion in Bosnia and Herzegovina", str.74.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Srbije), dok su javni emiteri u istom periodu zabiljeìli zna~ajno smanjenje gledanosti 51 (vidi tabelu 7. i tabelu 8). Tabela 7. Procent gledanosti za BiH u cjelini (2002-2006) Gledanost (u procentima) 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. Javni emiteri (FTV; RTRS; *BHT 1 od 2004) 37,9 33,5 31,8 24,8 23,7 Lokalni/regionalni TV-kanali 42,6 45,0 48,9 40,6 40,3 Strani TV-kanali 14,3 16,3 14,6 30,8 33,3 Ostali satelitski TV-kanali 5,2 5,2 4,7 3,8 2,7 Izvor: MIB 52 U ovom petogodi{njem periodu do{lo je do smanjenja gledanosti kako u slu~aju tri javna emitera (s 37,4 na 23,7 posto), tako i u slu~aju lokalnih javnih TV-stanica (sa 7,6 na 1,8 posto). Privatne doma}e TV-stanice, s druge strane, biljeè sve ve}u gledanost (pove}anje s 19,4 na 32,6 posto). Ostatak brojnih malih doma}ih TV-kanala gubi gledaoce i nije jasno kako }e uop}e preìvjeti na ovako iscjepkanom trì{tu (s 15,6 na 5,9 posto) (vidi tabelu 8. i tabelu 9). Mediji, i to naro~ito televizijski programi, odigrali su zna~ajnu ulogu u raspadu biv{e Jugoslavije i ratovima koji su uslijedili na tim prostorima. Politi~ki lideri su dràvne radio-televizijske mreè koristili kao arene za promociju etni~kog nacionalizma, izazivanje straha od "drugih" i eliminaciju politi~kih alternativa, te na taj na~in odigrali zna~ajnu ulogu u razvoju sukoba. Mediji pod kontrolom dràve su, dakle, prije predstavljali dio problema nego rje{enja. Rat u BiH doveo je do podjele 51 Po{to je BHT 1 program po~ela emitovati tek 2004. godine, moèmo zaklju~iti da je smanjenje gledanosti naro~ito u slu~aju FTV-a i RTRS-a bilo ~ak i ve}e (vidi tabelu 10). 52 Izvje{taj MIB - BiH Gallup International "Mjerenje gledanosti TV stanica 2002-2006." 243

Adla ISANOVI] Tabela 8. Procent gledanosti u BiH (2002-2006) 53 Gledanost (u procentima) Br. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 1 FTV 30,1 FTV 26,9 FTV 23,8 FTV 13,7 PINK BH 12,5 2 RTRS 7,3 OBN 6,9 PINK BH 10,4 PINK BH 11,6 FTV 11,8 3 OBN 5,8 RTRS 6,5 OBN 7,7 TV BN 6,1 BHT 7 4 NTV HAYAT 5,5 NTV HAYAT 6,2 NTV HAYAT 6,6 BHT 6 OBN 6,4 5 TVTK 3,9 TVBN 4,2 RTRS 5,2 OBN 5,3 TVBN 5,6 6 ATV 3,6 TVTK 4,2 ATV 4,4 NTV 5,3 RTRS 4,9 HAYAT 7 TVBN 3,0 ATV 3,7 TVBN 4,4 RTRS 5,1 NTV HAYAT 4,7 8 RTV HIT 1,5 PINK BH 3,6 TVTK 3,5 ATV 3,7 ATV 3,4 9 TV TUZLA 1,5 TVSA 1,7 BHT 2,8 TVTK 2,5 TVTK 1,8 10 TV ZENICA 1,3 TV TUZLA 1,1 TV TUZLA 1,6 11 RTVUSK 0,9 RTV HIT 0,9 TVSA 1,2 12 TV ZENICA 1,2 13 Ostali Ostali Ostali Ostali Ostali doma}i doma}i doma}i doma}i doma}i TV-kanali 15,6 TV-kanali 12,5 TV-kanali 7,9 TV-kanali 6,3 TV-kanali 5,9 14 Ostali strani Ostali strani Ostali strani Ostali strani Ostali strani TV-kanali 14,3 TV-kanali 16,3 TV-kanali 14,6 TV-kanali 30,8 TV-kanali 33,3 15 Ostali Ostali Ostali Ostali Ostali satelitski satelitski satelitski satelitski satelitski TV-kanali 5,2 TV-kanali 5,2 TV-kanali 4,7 TV-kanali 3,8 TV-kanali 2,7 Izvor: MIB 54 244 53 FTV, RTRS, BHT 1 - javni RTV emiteri; OBN, NTV Hayat, PINK BIH - velike privatne TV ku}e koje se mogu gledati na velikom dijelu teritorije; TVTK, TV Tuzla, TV Zenica, RTVUSK, TVSA - manji lokalni javni emiteri; ATV, TVBN, RTV HIT - manji lokalni privatni emiteri. 54 Izvje{taj MIB - BiH Gallup International "Mjerenje gledanosti TV stanica 2002-2006."

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI medijskog prostora du` etni~kih linija, {to predstavlja odraz teritorijalnih podjela unutar same zemlje i ~ime se stvaraju tri nova, etni~ki oblikovana medijska sistema. 55 Pored iscjepkanosti du` teritorijalnih i etni~kih linija, medijski sektor suo~ava se i s jakom konkurencijom iz susjednih zemalja, {to je, naravno, odraz pona{anja gledalaca i od izuzetnog je zna~aja za sada{nje i budu}e funkcionisanje javnih RTV emitera. Kao {to se moè vidjeti iz tabele 9, gledaoci u entitetu RS najvi{e gledaju TVstanice iz susjednih zemalja. Javni RTV emiteri ne privla~e mnogo gledalaca i veliki broj njih gleda druge doma}e komercijalne TV- kanale. 56 Kao {to MIB-ova mjerenja Tabela 9. Gledanost po entitetima (2002-2006) Gledanost (u procentima) 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. FBiH RS FBiH RS FBiH RS FBiH RS FBiH RS Javni servisi (FTV, RTRS, *BHT 1 od 2004) 45,2 24,5 39,9 22,6 39,8 16,6 32,2 14,8 31,1 13,8 Lokalni / regionalni TV-kanali 44,3 40,3 46,2 43,6 46,1 54,1 41,2 40,7 40,7 40,3 Strani TV-kanali 4,4 30,7 7,4 30,8 8,4 26,4 21,0 42,8 24,5 44,4 Ostali satelitski TV-kanali 6,1 3,6 6,5 3,0 5,7 2,9 5,6 1,7 3,7 1,5 Izvor podataka (ukr{teni): MIB 57 55 Vi{e pojedinosti o ovom pitanju potraìti u Television Accross Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia - Herzegovina) EUMAP, 2005. 56 Iako su tri najve}e privatne TV-stanice u BiH komercijalne stanice, Pink BiH, OBN i NTV Hayat, najgledaniji doma}i TV-kanali u RS-u (ne ra~unaju}i javne emitere) su Pink BiH, TVBN, ATV, OBN, a u FBiH Pink BiH, NTV Hayat i OBN (posljednji raspoloìvi podaci iz 2006). 57 Izvje{taj MIB - BiH Gallup International "Mjerenje gledanosti TV-stanica 2002-2006". 245

Adla ISANOVI] gledanosti pokazuju, svi javni servisi gube gledaoce u RS-u (Tabela 10). Javni emiteri BHT 1 i FTV imaju vrlo niske stope gledanosti. Entitetski javni emiter RTRS je 2002. i 2003. godine bio na prvom mjestu, ali je 2006. pao na tre}e mjesto, dok je prvo mjesto sada rezervisano za komercijalni kanal PINK BH. Situacija u FBiH je malo druga~ija. Doma}i kanali (ne ra~unaju}i javne emitere) privla~e otprilike isti procenat gledalaca kao u RS-u, iako se javni emiteri jo{ uvijek gledaju vi{e u FBiH nego u RS-u. Me utim, sveukupno gledano, javni emiteri gube gledaoce i u Federaciji, najve}im dijelom zbog smanjenja gledanosti entitetskog emitera FTV i vrlo male gledanosti druga dva javna TV-emitera (vidi tabelu 10). Iako su u protekle tri godine dva od tri javna emitera bili me u pet najgledanijih kanala u Federaciji, TV-stanice iz susjednih zemalja bilje`e zna~ajan porast gledanosti (tabela 9). Tabela 10. Gledanost javnih emitera po entitetima, 2002-2006. (u procentima, od ukupno 100%) Gledanost (u procentima) 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. FBiH RS FBiH RS FBiH RS FBiH RS FBiH RS BHT 1 - - - - 3,9 N/A 58 9,1 2,2 10,2 3,0 FTV 44,2 7,1 39,0 6,3 34,8 4,1 23,1 2,2 20,9 1,4 RTRS 1,0 18,2 0,8 16,3 1,1 12,5 N/A 59 10,5 N/A 9,4 Izvor: Podatke prikupio i ukrstio MIB 60 Medijska scena podijeljena je du` etni~kih linija. Kao {to to pokazuju podaci iz istra`ivanja 61, u podru~jima s bo{nja~kom ve}inom najgledaniji kanali su FTV, BHT 1 i 246 58 N/A - ispod 1%, nije na listi 12 najgledanijih kanala. 59 Ispod 1%, nije na listi 12 najgledanijih kanala. 60 Izvje{taj MIB - BiH Gallup International "Mjerenje gledanosti TV-stanica 2002-2006". 61 GfK BH Market Research Centar, "Broadcasting Media in B&H" (Press Release), 16. 2. 2006. (uzorak od 1.000 ispitanika starosti od 15 godina i vi{e)

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI OBN, dok su u podru~jima s hrvatskom ve}inom najgledaniji kanali iz susjedne Hrvatske (HRT 1 i 2, HR RTL i Nova TV). U podru~jima sa srpskom ve}inom najgledaniji kanali su PINK BH, TVBN i RTRS. Svi ovi kanali, me utim, privla~e gledaoce u sva tri podru~ja. 62 Svi ovi rezultati ukazuju na problem javnih emitera, kako dràvnih tako i entitetskih, u ispunjavanju njihovog mandata. Iscjepkanost publike du` etni~kih linija zapravo je u sukobu s ulogom javnih medijskih servisa i na odre eni na~in ukazuje na neuspjeh u ispunjavanju njihovog dru{tvenog i kulturnog mandata. Pored vlastite iscjepkanosti i "naslije ene" segregacije gledalaca du` teritorijalnih i etni~kih linija, javni RTV sistem u BiH se sada suo~ava i s izazovom koji pred njega postavlja nadolaze}a konkurencija privatnih i komercijalnih medija, najve}im dijelom zbog toga {to ti mediji mogu ponuditi ~itav niz sadràja i servisa za naj{iru publiku, kao {to }emo detaljno vidjeti u analizi programa javnih TV-servisa u [estom dijelu. Kad traè sadràj koji ih zanima, publika / korisnici danas ne samo da mogu birati izme u razli~itih kanala nego i izme u razli~itih platformi. Uvo enje nove tehnologije nije dovelo do smanjenja vremena koje stanovni{tvo BiH provodi u gledanju TV-a. Me utim, do{lo je do porasta kori{tenja drugih platformi, naro~ito interneta i mreè, usljed ~ega se mijenja pona{anje publike u pogledu pruànja sadràja i usluga. 63 Najpopularnije internet stranice u BiH u julu 2007. bile su: 64 62 Rezultati GfK BH tako er sugeri{u da je slu~aj TV PINK BH zanimljiv u pogledu starosne dobi ispitanika. Prema tim rezultatima, pripadnici mla e populacije (15-24 godina) u ova tri podru~ja su izjavljivali da PINK BH gledaju ~e{}e od ostalih starosnih grupa, vjerovatno zahvaljuju}i ~injenici da je teì{te programa ove televizije na zabavi, s vrlo ograni~enom koli~inom vijesti i informativnih emisija. Izvor: GfK BH - "Broadcasting Media in B&H" (Press Release), 16. 2. 2006. 63 Nema slu`benih podataka o broju web stranica na jezicima BiH koje se mogu na}i na internetu, a ~ak i kad bi postojali, njihova analiza bi bila vrlo kompleksna. 64 Izvor: The Web Information Company Alexa (www.alexa.com), najpoznatija po web stranici na kojoj se mogu na}i informacije o internetu (pristup stranici ostvaren u julu 2007). 247

Adla ISANOVI] 1. Microsoft Network (MSN) (msn.com) - zbir internet usluga koje nudi Microsoft - br. 2 u svijetu; 2. Yahoo! (yahoo.com) - nudi ~itav niz proizvoda i usluga, uklju~uju}i i web portal, pretraìva~, Yahoo! Directory, Yahoo! Mail, vijesti i ostavljanje poruka - br. 1 u svijetu; 3. Dernek.ba (dernek.ba) - bh. stranica za druènje i kontakte; 4. YouTube (youtube.com) - stranica za objavljivanje videosnimaka - br. 4 u svijetu; 5. Google (google.com) - pretraìva~ - br. 3 u svijetu; 6. Windows Live (live.com) - Microsoftov pretraìva~ - br. 5 u svijetu; 7. Google.ba (google.ba) - bh. verzija pretraìva~a; 8. Blogger.ba (blogger.ba) - bh. blogerska zajednica; 9. Rapidshare.com (rapidshare.com) - "One-click" posluìteljska stranica za lociranje i razmjenu fajlova - br. 14 u svijetu; 10. Sarajevo-x.com - bh. web-portal s vijestima i nekoliko interaktivnih elemenata (forum itd.); 11. Myspace (myspace.com) - me unarodna stranica za druènje i kontakte - br.6 u svijetu. Sli~no svjetskim trendovima, pored vode}ih kompanija za traènje informacija (pretraìva~i) i uspostavljanje jednostavne li~ne komunikacije (e-mail, chat itd.), najpopularnije stranice su one koje nude raznolike sadràje, stranice za razmjenu sadràja, stranice za druènje i kontakte, te stranice koje podrazumijevaju veliki stepen uklju~enosti i u~e{}a korisnika. Kao {to primje}uje britanski OFCOM, sti~e se utisak da "konzumenti nisu vi{e puki 'krajnji korisnici' informacija i usluga koje nudi manji broj posluìtelja / proizvo a~a sadràja, nego da sve vi{e i sami postaju kako konzumenti tako i proizvo a~i." 65 248 65 "The Communications Market 2006", Ofcom, 2006, str. 110.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Dernek.ba, bh. stranica za druènje i kontakte, dobra je ilustracija popularnosti tih servisa. Stranica je pokrenuta 17. februara 2007. godine. Do jula 2007. ve} je imala 80.984 registrovanih korisnika, koji su poslali 7,5 miliona poruka, te 85.662 pisanih blogova. Korisnici su u tako kratkom periodu postavili blizu 482.998 slika i ostavili 686.381 komentara. Iako su korisnici {irokopojasnog pristupa u BiH jo{ uvijek u manjini, YouTube je i dalje najpopularnija stranica za videosadràje na internetu, kako u BiH tako i u svijetu. Ogroman broj spotova i emisija, bh. televizijskih emisija, i to naro~ito emisija javnih emitera (zabava i vijesti, dokumentarne i informativne emisije) ve} se mogu na}i na YouTubeu, a postavili su ih sami korisnici. âk je jo{ va`nija ~injenica da mnogi od njih biljeè zna~ajan broj gledalaca. 66 Kori{tenje internet stranica za druènje i kontakte i drugih vrsta internetskih sadràja koje proizvode sami korisnici pokazuju da nova tehnologija mo} prebacuje s emitera na publiku, odnosno korisnike. Isto tako, kao {to je primijetio Papathanassopoulos: "Javni emiteri su uspostavljeni da bi nudili sadràje mas-publici. Digitalno doba je, s druge strane, najavilo kraj mas-publike, te se stoga javni emiteri suo~avaju s najozbiljnijim izazovom u svojoj dugoj i respektabilnoj historiji." 67 66 Broj gledanja pojedinih isje~aka iz vijesti i informativnih emisija bh. medija u nekim slu~ajevima bio je preko 13.000 (do navedenog datuma). Ove sadràje je te{ko pretraìvati po{to su indeksirani na razli~ite na~ine, me utim, isje~ak s BHT-a o Jusufu Bar~i}u (smatran jednim od neformalnih vo a vehabijskog pokreta u BiH) tog dana je pogledan 13.127 puta, isje~ak iz emisije "60 minuta" - "Jedan od dokaza o u~e{}u Srbije u genocidu u Srebrenici" (One of the proofs on Serbia's participation in the genocide in Srebrenica) pogledan je 13.092 puta, a postavljeni su i bili gledani i isje~ci iz centralnih vijesti itd. 67 S. Papathanassopoulos, European Television in the Digital Age (Issues, Dynamics and Realities), Polity Press, 2002, str. 83. 249

Adla ISANOVI] Iako neki vjeruju da uvo enje novih tehnologija dovodi do izolacije, ukoliko imamo na umu popularnost Web 2.0, mo`da je primjerenije sjetiti se Henryja Jenkinsa, koji tvrdi da: Konvergencija od medijskih ku}a zahtijeva da ponovo razmisle o starim pretpostavkama o tome {ta zna~i konzumacija medija, pretpostavkama koje utje~u kako na programske tako i na marketin{ke odluke. Ako se pretpostavljalo da su stari konzumenti pasivni, novi konzumenti su aktivni. Ako su stari konzumenti bili predvidivi i bili tamo gdje bi im se reklo da budu, onda su novi konzumenti migranti i sve manje odani mreàma i medijima. Ako su stari konzumenti bili izolovani pojedinci, novi konzumenti imaju vi{e dru{tvenih kontakata. Ako su aktivnosti starih konzumenata medija nekad bile tihe i nevidljive, novi konzumenti su sada bu~ni i vidljivi u javnosti. 68 Problemi koji }e, vjerovatno, obiljeìti budu}nost javnog emitovanja u na{oj zemlji (s pristizanjem multiplatformskog, multikanalnog okruènja) ne leè u promjeni pona{anja publike, niti se mogu rije{iti tim promjenama, nego u nefleksibilnosti, (nepostojanju) odgovaraju}ih javnih politika i propisa koji bi javnim emiterima omogu}ili da se prilagode novom okruènju, te osigurali njihov razvoj u multikanalnom i multiplatformskom okruènju. 4. Regulatorni okvir i dràvne politike 4.1 Pravni i institucionalni okvir Kao {to je primijetio Karol Jakubowicz, zakonima o RTV-u pisanim u Srednjoj i Isto~noj Evropi nakon 1989. godine prvenstveno se nastojalo odgovoriti na pitanje "'ko 250 68 H. Jenkins, Convergence Culture, 2006, str. 19.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI je vlasnik i ko ima kontrolu?' (Jakubowicz, 2007), tj. rije{iti politi~ka pitanja vezana za RTV, u mnogim slu~ajevima uz gotovo potpuno zanemarivanje tehni~kih trì{nih i finansijskih aspekata sektora." 69 Zbog sporog oporavka poslijeratnog dru{tva i kompleksnosti politi~ke, dru{tvene i ekonomske situacije, stanje u BiH je ~ak i gore. Kao i u drugim sli~nim postkonfliktnim dru{tvima, me unarodna zajednica (me unarodne organizacije civilnog dru{tva, donatori, me uvladine organizacije) u zna~ajnoj se mjeri angaòvala na podr{ci razvoju medija, ali, kao {to je navedeno u UNDP-ovoj studiji o javnom emitovanju u BiH, "veliki dio ove podr{ke nije bio koordiniran i provo en je neplanski." 70 Kao {to stoji u izvje{taju EUMAP-a, medijsku scenu u BiH su od kraja 1995. do 1998. godine karakterisali nepo{tivanje osnovnih standarda nepristrasnog i profesionalnog novinarstva, diskriminatorske prakse, spre~avanje razvoja nepristrasnih i profesionalnih medija od strane nacionalisti~kih stranaka, te opstrukcija lokalnih vlasti u uspostavljanju medijskih mreà koje bi prelazile entitetske granice, ~ime se podrivao cijeli koncept pravila i propisa vezanih za medije. 71 Pa`nja me unarodne zajednice u tom periodu nije bila usmjerena na medijski sektor nego na vojne aspekte Dejtonskog mirovnog sporazuma. Me unarodna zajednica je sredinom 1997. godine promijenila svoj pristup i politiku u cilju razvoja nezavisnih doma}ih medija i pravnog i 69 K. Jakubowicz, "Digital Switchover in Central and Eastern Europe: Premature or Badly Needed?" The Public / Javnost, Vol. 14 (2007), No.1, str. 22. 70 Vi{e informacija potraìti u "Supporting Public Service Broadcasting: Learning from Bosnia and Herzegovina's experience", UNDP-Bureau for Development Policy-Democratic Governance Group, 2004, str. 16-19. Kao i u M. Thompson, International Assistance to Media, A report to the OSCE Representative on Freedom of Media. Vienna 2000. Conclusions and Recommendations #176 71 Po~etkom devedesetih i tokom rata je zbog specifi~ne situacije u zemlji, "neregulisanog" sektora, bilo relativno jednostavno osnovati medij, {to se ~esto radilo uz podr{ku politi~kih centara mo}i ili stranih donatora. Takva situacija rezultirala je postojanjem 156 radio i 52 TV stanice u 1997. godini. 251

Adla ISANOVI] institucionalnog okvira potrebnog za njihovo funkcionisanje i odrìvost. 72 Ured visokog predstavnika (u daljem tekstu OHR) i SFOR uspostavili su Nezavisnu komisiju za medije (Independent Media Commission - IMC) kao respektabilno i utjecajno regulatorno tijelo u oblasti RTV emitovanja. OHR je, koriste}i svoje {iroke ovlasti, koje uklju~uju i pravo na nametanje zakona, 1998. godine izradio medijsku strategiju kojom su obuhva}eni: a) restrukturiranje medija i novi zakoni o medijima, b) podsticanje nezavisnih i alternativnih izvora informacija, te c) uspostavljanje sistema javnog RTV servisa. 73 Danas u sektoru {tampanih medija postoji samoregulacija, dok je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) nezavisna dràvna institucija koja jedina ima jurisdikciju nad telekomunikacijama i RTV emitovanjem na cijeloj teritoriji BiH. Agencija je prvobitno osnovana u martu 2001. godine odlukom visokog predstavnika, s ovlastima koje su predstavljale kombinaciju ovlasti IMC-a (RTV emitovanje) i Regulatorne agencije za telekomunikacije (telekomunikacije), koje su do tog trenutka odvojeno vr{ile svoje funkcije. U oktobru 2002. godine su Zakonom o komunikacijama Bosne i Hercegovine 74 (u daljem tekstu Zakon o komunikacijama), koji je donesen u cilju regulisanja 252 72 Dejtonskim sporazumom predvi eno je osnivanje Ureda visokog predstavnika (OHR), kojeg imenuje Vije}e sigurnosti UN-a, a koji ima {iroke ovlasti, uklju~uju}i i pravo na nametanje zakona. Visoki predstavnik (OHR), SFOR (Stabilizacijske snage), IMC (nadle`na za regulativu i izdavanje dozvola) i OSCE su reformu i razvoj medija rje{avali u jednom paketu. Brojni me unarodni akteri izrazili su èlju da pomognu u uspostavljanju sistema nezavisnih medija i popratnih elemenata kao {to su infrastruktura, oprema, institucionalna reforma, regulatorni mehanizmi, obuka novinara, razvoj medijskog pluralizma (vi{e informacija o ovom pitanju potraìti u "Supporting Public Service Broadcasting: Learning from Bosnia and Herzegovina's experience", UNDP-Bureau for Development Policy-Democratic Governance Group, 2004; kao i u Rhodes A., "Ten years of media support to the Balkans / An Assessment", Published under the auspices of Yasha Lange on behalf of the Media Task Force of the Stability Pact for South Eastern Europe, 2007). 73 Supporting Public Service Broadcasting: Learning from Bosnia and Herzegovina's experience, UNDP, str. 15. 74 Zakon o komunikacijama Bosne i Hercegovine, Slu`beni list BiH, br. 33/03, 12. novembar 2002.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI komunikacija, kona~no definisani mandat i nadle`nosti RAK-a, i to: regulisanje, emitovanje, te javne telekomunikacijske mreè i usluge, uklju~uju}i i izdavanje dozvola, odre ivanje tarifa, interkonekciju, te definisanje osnovnih uvjeta za osiguranje zajedni~kih i me unarodnih komunikacijskih objekata; kao i planiranje, koordinacija, raspore ivanje i dodjela radiofrekvencija na kori{tenje. Zakonom o komunikacijama definisane su i nadle`nosti Vije}a ministara BiH, koje je zaduèno za izradu politike. RAK je od svog osnivanja pro{ao kroz proces tranzicije i od me unarodne postao potpuno doma}a agencija (mart 2005). Ova agencija danas ima tri operativna odjela: Odjel za telekomunikacije, Odjel za emitovanje, te Odjel za op}e i pravne poslove. Administrativna autonomija agencije, koja je u skladu s institucionalnim okvirom u zemljama EU-a, treba se smatrati predno{}u. Op}i pravni okvir za sektor komunikacija u BiH uspostavljen je Zakonom o komunikacijama, ali je kompletiran u maju 2005. ratifikacijom Evropske konvencije o prekograni~noj televiziji, kojom se uspostavljaju osnovna pravila u pogledu sadràja televizijskog prijenosa, ogla{avanja, tele{opinga, za{tite maloljetnika, prava na odgovor itd., a u svrhu omogu}avanja prijenosa i preuzimanja TV-programa izme u zemalja ~lanica Vije}a Evrope. Sveobuhvatni okvir tako er je definisan jednim brojem pravila i kodeksa koje je izradio RAK. 75 4.2 (Nepostoje}a) politika i strategija digitalizacije Napori OHR-a su u posljednje vrijeme fokusirani na samo jedno pitanje reforme medija - objedinjavanje dva entitetska javna emitera s dràvnim javnim emiterom, 75 IMC je 1999. godine tako er izdao Pravilo 01 /1999 "Definicije i obaveze javnog emitovanja" u cilju definisanja sektora javnih emitera i uspostavljanja osnovnih principa za sektor javnog emitovanja. Status javnih emitera definisan je posebnim obavezama koje se odnose na vrstu i kvalitet programa i sistem upravljanja. 253

Adla ISANOVI] ~ime bi se Javni RTV servis u BiH (uspostavljen prije vi{e od deset godina) uskladio s ustaljenom evropskom praksom. Ovo istovremeno predstavlja i preduvjet za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju s Evropskom unijom. Iako je digitalizacija sektora emitovanja u BiH u skladu s evropskim standardima tako er jedan od preduvjeta u ovoj oblasti, sti~e se utisak da politika digitalizacije, i to naro~ito u dijelu koji se odnosi na javne RTV emitere, ne predstavlja prioritet ni za vladu niti za javne RTV emitere. Kao i u ostalim zemljama u regiji, kao {to isti~e Beata Ociepka, nema dokaza o tome da vlade i politi~ke stranke u regiji prepoznaju ovaj trend u razvoju medija -tendencija je upravo suprotna. Vlade i parlamenti su se fokusirali na regulisanje starih medija i izmjene zakona o medijima, i to je oblik medijske mo}i koji oni èle sa~uvati. 76 Iako se u drugim zemljama javni RTV emiteri generalno prepoznaju kao klju~ni faktori u realizaciji DTT-a, javni emiteri u BiH bez zajedni~kog strate{kog pristupa, regulatornog okvira, te tehni~kih i finansijskih preduvjeta, ne}e biti u stanju (niti trebaju) tu ulogu odigrati sami. Ve} je u ovom trenutku jasno da: "...ovakva situacija posljedica je dvije klju~ne karakteristike dana{nje BiH: zemlja nema regulatornog okvira za uvo enje DTT-a, a u njenom projektu javnog emitovanja ve} godinama vlada takva pometnja da nije u stanju u}i u tako kompleksan projekat i postati pokreta~ procesa prelaska na novu tehnologiju". 77 Djelotvorno kreiranje politike iziskuje odre eni stepen interesa i proaktivan stav svih u~esnika u procesu, pri ~emu va`nu ulogu trebaju odigrati lokalne vlasti i RAK, te Vije}e ministara (kao i Ministarstvo komunikacija i transporta BiH), koje je zaduèno za izradu i usvajanje politika i strategija. 254 76 B. Ociepka, "The Use and Misuse of Public Media in Central Europe - Another Form of Internationalisation of Media and Political Communication" Political Communication Research Section, University of Wroclaw, Poland, str. 14. 77 U: Television Across Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia - Herzegovina), 2005, str. 325.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Tabela 11. Klju~ni dokumenti (odobreni i o~ekivani) od zna~aja za digitalizaciju Godina Institucija Dokument Autor Status 2004. Vije}e ministara Politika razvoja Politika usvojena BiH informacijskog 22. juna 2004. dru{tva u BiH Strategija i akcioni Strategija razvoja Vije}e ministara BiH plan (za period 2004 informacijskog i UNDP (ekspertski - 2010) usvojeni16. dru{tva u BiH tim i vladin tim) novembra 2004. Akcioni plan razvoja informacijskog dru{tva u BiH 2006 Vije}e ministara Politika emitovanja u Ministarstvo Politika usvojena 28. BiH BiH komunikacija i novembra 2006, transporta BiH stupila na snagu 13. marta 2007. O~ekuje se Vije}e ministara Nacionalna strategija za Ekspertska grupa U procesu izrade. krajem 2008/ BiH uvo enje digitalne DTT forum (RAK i Usvajanje se o~ekuje po~etkom zemaljske televizije Vije}e ministara) krajem 2008/ 2009. u BiH po~etkom 2009. Do 2015. (po mogu}nosti do 2012) radio i televizija u Evropi bi trebali biti u potpunosti digitalizovani. Prema izvje{taju Radne grupe za digitalnu zemaljsku televiziju Evropske platforme regulatornih tijela (European Platform of Regulatory Authorities - EPRA), BiH spada u grupu takozvanih "sljedbenika" - tj. zemalja u kojima jo{ uvijek nije uspostavljen regulatorni okvir za pokretanje DTT-a i u kojima je prelazak na DTT jo{ uvijek u vrlo ranoj fazi 78 (tabela 11). U BiH nije do{lo niti do kreiranja politike (upravljanje i koordinacija ga{enja analognog segmenta; mjere 78 EPRA - Final Report, Working Group on Digital Terrestrial Television in EPRA Countries, Coordinated by AGCOM (Italy); Rome, 2004, str. 7. 255

Adla ISANOVI] politike za izradu DTT mjera; podr{ka zakonodavcu; izrada propisa) niti do njene provedbe (procedure izdavanja dozvola; regulacija pristupa platformama; odabir mre`nih operatera; utjecaj na sastav multipleksa). 79 Jo{ uvijek nisu izra eni propisi za po~etak DTT-a, nisu dodijeljeni kapaciteti operatorima za pokretanja DTT-a, nije odre en datum po~etka DTT-a za javne emitere, zakonom nije utvr eno ga{enje analogne frekvencije, jo{ uvijek nisu definisane politike podr{ke za mre`ne operatere i pruàoce sadràja niti mjere podr{ke za difuziju primalaca, niti politike standardizacije radi podsticanja harmonizacije i brze zamjene tehnologija. Prvi koraci u definisanju dràvne strategije napravljeni su osnivanjem DTT foruma, ~iji je zadatak izrada nacrta strategije za prelazak s analognog na digitalno emitovanje, te predlaganje kona~nog datuma za ga{enje analognog segmenta. Osnivanje Foruma inicirano je na konferenciji "Uvo enje digitalne televizije u Bosni i Hercegovini" (Sarajevo, krajem marta 2006). 80 Forum bi trebao da za svoj rad odgovara Vije}u ministara BiH, iako je njegov rad na pripremi strategije tek po~injao u vrijeme pisanja ovog poglavlja (po~etak jeseni 2007). 81 Evidentno je da nema alternative uvo enju digitalne televizije u BiH, kao i da se propisi i zakoni moraju uskladiti s vaè}im zakonima EU-a. Me utim, kao {to su 256 79 Dodjelu frekvencija vr{i RAK. 80 Konferencija je odràna u okviru twinning projekta izme u Regulatorne agencije za komunikacije i talijanske regulatorne agencije AGCOM. I projekat i konferencija bili su pod sponzorstvom Evropske unije. 81 DTT forum treba analizirati postoje}e emitersko okruènje i izraditi sveobuhvatan plan za prelazak s analognog signala, te razmotriti: koli~inu kapaciteta koji se na nacionalnom ili lokalnom nivou mogu dodijeliti za digitalno emitovanje u po~etnoj fazi; na~in i proceduru dodjele kapaciteta; utvr ivanje razli~itih faza strategije prelaska i ga{enja, ukoliko je to preporu~ljivo; odre ivanje razli~itih aktera u vrijednosnom lancu digitalnog emitovanja: mre`nih operatera, pruàlaca sadràja, pruàlaca usluga itd. i uloge svakog od njih; odre ivanje razli~itih dozvola (a time i razli~itih uslova i obaveza) za razli~ite aktere u vrijednosnom lancu.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI objasnili me unarodni eksperti na konferenciji odrànoj 2006. godine, konvergencija politike dovela bi do potrebe uspostavljanja odgovaraju}eg regulatornog okvira kojim bi se istovremeno stimulisala ponuda najraznolikijih sadràja i za{tita krajnjih korisnika. Svi se slaù da je u ovaj proces potrebno uklju~iti {iru zajednicu po{to se ovo pitanje mora razmotriti ne samo s tehni~kog nego i s ekonomskog, dru{tvenog, kulturolo{kog i politi~kog stanovi{ta. Uzimaju}i u obzir utjecaj koji }e digitalna difuzija imati na ìvot svakog pojedinca, eksperti se slaù da monopol nad procesom odlu~ivanja ne smije imati uzak krug ljudi, te da je umjesto toga u diskusije potrebno uklju~iti {to je mogu}e ve}i broj zainteresovanih na taj na~in {to }e se osnovati zvani~na i nezvani~na tijela, odràvati javne diskusije i koristiti drugi primjereni oblici komunikacije. Iako se tranzicija mora uskladiti s evropskim rokovima, RAK tako er smatra da zbog kompleksnosti, iscjepkanosti i nerazvijenosti medijskog trì{ta u BiH rano ga{enje digitalnog segmenta ne bi predstavljalo izglednu mogu}nost. Jo{ uvijek preostaje formulisanje i implementacija strategije. U me uvremenu, brojna pitanja ostaju bez odgovora: Kako bi ovo bilo mogu}e s obzirom na postoje}u nezainteresovanost i pasivan odnos vladinih struktura? Koja bi bila njihova uloga u cijelom ovom procesu? Kako }e se osigurati pristup za sve? Kako osigurati da javni emiteri ispune svoj mandat u smislu javnog servisa na trì{tu s tako jakom konkurencijom? Ho}e li gra ani uop}e biti u mogu}nosti kupovati nove proizvode tehnologije i kako }e biti osigurana podr{ka? Zar ovaj proces ne bi trebalo uskladiti sa Strategijom za uvo enje informacijskog dru{tva u BiH? 82 I kona~no, ho}e li ovo biti dovoljno da se osigura kontinuitet programa javnih servisa ili bi sami javni emiteri 82 Strategija razvoja informacijskog dru{tva u BiH za period 2004-2010., koju je Vije}e ministara prihvatilo 16. novembra 2004., obuhvata: e-zakonodavstvo, e-obrazovanje, e-vladu, IKT infrastrukturu, IKT sektor. 257

Adla ISANOVI] trebali poduzeti dodatne korake kako bi osigurali ispunjenje svog mandata? Koje bi korake mogao i trebao poduzeti sam javni emiter? 5. Regulacija i upravljanje javnim TV-servisima 5.1. Uspostava i razvoj sistema javnog RTV emitovanja U BiH je uspostavljanje sistema javnog RTV emitovanja za cijelu zemlju vrlo dugotrajan proces, a brojni evropski donatori, Evropska komisija i OHR, uloìli su velike napore u podr{ci razvoju javnog RTV emitovanja, i to naro~ito u uspostavljanju javnog RTV emitera za podru~je cijele zemlje koji bi odigrao zna~ajnu integrativnu ulogu u zemlji. Visoki predstavnik je 1999. godine donio odluke o uspostavljanju dràvnog javnog RTV emitera i entitetskog javnog RTV emitera u Federaciji BiH, te od Narodne skup{tine Republike Srpske zatraìo da uspostavi javni emiter i za taj entitet. Godinu dana kasnije visoki predstavnik je objavio Drugu odluku o restrukturiranju Javnog RTV sistema u Bosni i Hercegovini 83 (kojom su zvani~no uspostavljene dvije nove javne korporacije: Javni RTV servis BiH i Radio-televizija Federacije BiH). Lokalne vlasti, me utim, nisu usvojile neophodne zakone kojima bi se ove odluke provele u praksi. Visoki predstavnik je, stoga, uredbom iz 2002. godine uspostavio BHRT, koji pokriva cijelu zemlju, te nametnuo nekoliko zakona iz iste oblasti 84 u cilju 258 83 Odluke visokog predstavnika o izmjenama i dopunama Zakona o Radio-televiziji RS (1. septembar 1999). Druga odluka visokog predstavnika o restrukturiranju Javnog RTV sistema u BiH (23. oktobar 2000). 84 Zakon o osnovama Javnog RTV sistema i o Javnom RTV servisu Bosne i Hercegovine, Odluka o nametanju Zakona o Radio-televiziji Republike Srpske, Odluka o nametanju Zakona o Radioteleviziji Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o postupku likvidacije koji }e se primijeniti pri prestanku rada Javnog preduze}a Radio-televizija Bosne i Hercegovine.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI uspostavljanja Javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine. Ovaj sistem se sastoji od tri dijela: Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine (PBSBiH), Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine (RTVFBiH) i Radio-televizije Republike Srpske (RTRS). Pa ipak, iako su bile sadràne u istom zakonu, neke va`ne odredbe, kao {to je odredba o uspostavljanju zajedni~ke Korporacije za prijenos, nisu provedene, te time organizacijska struktura nije postigla svoj cilj. Stoga su 2005. godine, uz jak pritisak OHR-a i me unarodne zajednice, u cilju stvaranja preduvjeta za funkcionalan i odrìv javni RTV sistem donesena dva nova zakona: Zakon o Javnom radiotelevizijskom sistemu u BiH 85 (u daljem tekstu Zakon o Sistemu) i Zakon o Javnom RTV servisu BiH, kojima su zamijenjeni zakoni koje je visoki predstavnik nametnuo 2002. godine. 86 Zakonom o Sistemu reguli{e se kompletan sistem javnog emitovanja i odnosi izme u emitera u sistemu: BHRT, RTVFBiH i RTRS, te se poziva na osnivanje Korporacije (kojom zajedni~ki upravljaju tri javna RTV servisa i koja ima ista prava i obaveze kao sva tri javna RTV servisa) kao ~etvrtog pravnog lica unutar sistema, s organizacijskim jedinicama u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. 87 Jedan od zahtjeva Evropske komisije jeste da se izmijenjeni zakoni usvoje u oba entiteta, ~ime bi se regulisali i RTVFBiH i RTRS. Narodna skup{tina Republike Srpske je sredinom 2006. godine usvojila Zakon o Radio-televiziji Republike Srpske. Parlament Federacije BiH, me utim, do ovog trenutka nije usvojio Zakon o Radio-televiziji Federacije Bosne i Hercegovine po{to predstavnici hrvatskih stranaka u federalnom parlamentu nisu spremni da podrè taj projekt i traè jo{ jedan, hrvatski nacionalni kanal. 85 Slu`beni list BiH, 78/05. 86 Slu`beni list BiH, 92/05. 87 Zakonom o Sistemu (~lan 12) Korporacija se defini{e kao zajedni~ka menadèrska struktura javnih RTV servisa. Korporacija }e imati ista prava i obaveze kao sva tri javna servisa. Korporacija tako er ima obavezu da uvede nove tehnologije uz saglasnost sva tri javna RTV servisa. Korporacija ima organizacijske jedinice u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Slu`beni list 78/05. 259

Adla ISANOVI] 5.2. Upravljanje javnim RTV servisom i njegova priprema za digitalno doba - kapaciteti i prepreke Nedostatak finansijskih resursa se, uz nedovr{enu reformu, naj~e{}e navodi kao glavni razlog za nespremnost javnih emitera za nove izazove (ovaj razlog se naro~ito ~esto moè ~uti u samim javnim emiterima). Sistem javnog servisa putem tri emitera op}e orijentacije (BHT 1, RTRS i FTV) djeluje na iscjepkanom i nedovoljno razvijenom trì{tu i ostvaruje relativno male prihode koji se uglavnom ulaù u "dnevne" i programske tro{kove, a ne strate{ki u infrastrukturu, novu tehnologiju itd. Kao {to je definisano Zakonom o Sistemu, primarni izvor finansiranja za javne emitere trebala bi biti RTV taksa (pored ogla{avanja i sponzora). Jedan od glavnih problema kod finansiranja jeste izuzetno niska stopa ubiranja takse u posljednjih nekoliko godina. Sti~e se utisak da je te{ko uvesti sistem RTV takse u poslijeratnom "podijeljenom" dru{tvu. Godine 2004. je u oba entiteta uveden novi sistem ubiranja takse putem telekom operatera (ubiranje RTV takse u sklopu telefonskih ra~una za doma}instva). 88 Trenutno u Federaciji 80,6 posto vlasnika fiksnih telefona u BH Telecomu i samo 28,3 posto vlasnika fiksnih telefona u HT Mostar pla}aju RTV taksu. U Republici Srpskoj taksu pla}a 61,6 posto vlasnika fiksnih telefona u Telekomu Srpske. 89 Ova razlika u stopi pla}anja RTV takse obja{njava se kao posljedica "politi~ki motivisanog bojkota pla}anja takse me u ve}inom hrvatskog stanovni{tva u F BiH." 90 260 88 Pored ubiranja RTV takse putem telekom operatera, entitetska televizija ubire taksu putem vlastite slu`be (od doma}instava koja ne posjeduju fiksni telefonski priklju~ak). 89 Ured za reviziju institucija u FBiH "Izvje{taj o reviziji finansijskih izvje{taja / RTVFBiH", Ured za reviziju institucija u FBiH, 2007, str. 13. 90 Television Accross Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia-Herzegovina), 2005, str. 302. Tako er u Udovi~i} R., "Media Situation in Bosnia-Herzegovina in 2004: Battling Political Frustration", Media Online 2005. "Ve}ina Hrvata nezadovoljna je RTV sistemom jer smatraju da dvije entitetske televizije u su{tini predstavljaju srpski i bo{nja~ki kanal, dok je zajedni~ka RTVBiH srpsko-bo{nja~ka. Stoga ogromna ve}ina Hrvata ne pla}a obaveznu RTV pretplatu." str. 5.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Politi~ki predstavnici Hrvata tvrde da Hrvati u BiH postoje}e javne RTV emitere ne doìvljavaju kao kanale koji zadovoljavaju njihove potrebe i prava kao gra ana, zbog ~ega dolazi do bojkota pla}anja obavezne radiotelevizijske takse. Iako ovo nije jedino pitanje o kome se raspravlja u pogledu jednake zastupljenosti sva tri konstitutivna naroda, jasno je da je ovo jedno od naj~e{}ih pitanja (uz etni~ku strukturu osoblja, te poloàj i jednak tretman jezikâ BiH na javnim emiterima), i to naro~ito me u politi~kim predstavnicima Hrvata, koji traè uvo enje zasebnog, ~etvrtog kanala na hrvatskom jeziku. Iako, mo`da, ne postoji mehanizam kojim se garantuje puna provedba pravnih obaveza, postoje}im zakonom se defini{e jednakopravno kori{tenje jezika i pisma, kao i po{tivanje etni~kih, vjerskih, kulturolo{kih i drugih obilje`ja svih konstitutivnih naroda, {to je potvrdio i Ustavni sud BiH. 91 Stoga se razlog za uvo enje ~etvrtog kanala iz ovih krugova ~esto doìvljava kao razlog politi~ke prirode, te kao pitanje koje vodi etni~koj segregaciji, daljoj dezintegraciji dru{tva, dodatnoj iscjepkanosti gledateljstva, te Sistem i njegove emitere dovodi u jo{ goru finansijsku situaciju. Isti programi koji bi se prikazivali na tri ili ~ak ~etiri kanala, na ve} prezasi}enom trì{tu - dijeljenje istog komada trì{nog kola~a, ~ime bi se pove}ali tro{kovi, najvjerovatnije bi Sistem doveli u jo{ goru situaciju. Ukupni prihodi od ogla{avanja i sponzora sva tri emitera zajedno su 2006. godine iznosili 24.986.493 KM (oko 12.775.391 ), 92 od ~ega je RTVFBiH ubrala 59,78 posto, BHRT 26,99, a RTRS 13,23 posto. Me utim, kao {to je definisano Zakonom o Sistemu, te uspostavljanjem Zajedni~ke korporacije, ukupni iznos trebao bi biti raspodijeljen na sljede}i na~in: RTVFBiH 25 posto, RTRS 25 posto, BHRT 50 posto. Po{to Korporacija jo{ uvijek nije osnovana, ovaj sistem jo{ nije na snazi. Me utim, ve} je o~ito da ovaj princip ne}e biti zadovoljavaju}i, naro~ito ako imamo u vidu 91 Odluka Vije}a za za{titu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o zahtjevu hrvatskog kluba zastupnika u Parlamentu Federacije, Odluka br: U-11/06, datirana 19. jula 2006. 92 Izvor: RTVFBiH "Izvje{taj o radu i poslovanju za 2005. godinu" (Godi{nji izvje{taj RTVFBiH), 2006. 261

Adla ISANOVI] napore i rezultate ljudi koji su radili na ubiranju u pojedina~nim emiterima i ~injenicu da bi ovakav princip na sve njih djelovao destimuliraju}e i obeshrabruju}e. 93 Prihodi emitera su relativno mali 94 i postoje razlike u njihovoj strukturi. 95 Svi javni RTV servisi imaju zna~ajne dugove iz proteklih godina koji im ne dopu{taju da ulaù u istraìvanja i razvoj, te u novu tehnologiju i digitalizaciju, osim u slu~ajevima gdje strani i me unarodni donatori trebaju osigurati dodatna sredstva. Uvo enje digitalne TV podrazumijeva ve}e tro{kove u kratkoro~nom i dugoro~nom periodu, po{to javni RTV servisi (zbog svog mandata javnog servisa) moraju nabaviti novu opremu i nastaviti raditi sa starom opremom do ga{enja analogne televizije ({to komercijalni mediji ne moraju raditi). Tro{kovi programa rastu i oni trebaju izdvojiti zna~ajne sume novca za prelazak na digitalni signal (infrastruktura). 96 Iako su BHRT i FTV dobili pomo} od Evropske komisije za mreè za emitovanje i prijenos (u 262 93 Ukoliko bi se primijenio ovaj princip, kona~na raspodjela ukupnih prihoda od ogla{avanja ne bi zavisila od stvarnih prihoda koje je svaki od emitera zaradio, nego bi se zasnivala na formuli 25:25:50 (RTVFBiH: RTRS: BHRT). 94 Ukupni prihodi (u KM): BHRT 44.486.167 (2006); 36.742.590 (2005); 31.530.949 (2004); 25.596.363 (2003); RTVFBiH 29.122.366 (2006); 30.617.271 (2005); 31.452.092 (2004); 28.206.414 (2003); RTRS 14.325.191 (2006); 11.932.758 (2005); 11.806.188 (2004); N/A (2003); Tro{kovi (u KM): BHRT 44.439.190 (2006); 37.862.818 (2005); 33.919.566 (2004); 31.381.288 (2003); RTVFBiH 28.667.811 (2006); 31.383.330 (2005); 31.440.386 (2004); 28.634.260 (2003); RTRS 13.289.033 (2006); 11.504.137 (2005); 11.220.886 (2004); N/A (2003); Izvor: godi{nji finansijski izvje{taji sva tri emitera za posljednje tri godine. 95 Prihodi od takse su u 2006. godini na BHRT iznosili oko 45%, na RTVFBIH oko 43%, a na RTRS 68,84% njihovih pojedina~nih ukupnih prihoda. Prihodi od marketinga su, s druge strane, na BHRT iznosili 10%, na RTVFBIH 40%, a na RTRS 19,71% od pojedina~nih ukupnih prihoda. 96 Norman Molsky (1999:19, 20) u S. Papathanassopoulos. European Television in the Digital Age, str. 79-80.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI periodu 2000-2006), jo{ uvijek preostaje da se uradi mnogo toga kako putem dodatnih investicija tako i putem uspostavljanja zajedni~kog medijskog centra. [to se ti~e finansija, niti jedan od javnih RTV servisa nije spreman za digitalne izazove. Situaciju dodatno uslo`njava hibridnost ili kompilacije dvaju razli~itih tehnologija koje su u upotrebi (analogne i digitalne), {to predstavlja skup i komplikovan sistem koji iziskuje i vrijeme i zna~ajne finansijske resurse. I prijenosna mreà, kao i ostale tehni~ke specifikacije, moraju se uskladiti unutar sistema (izme u javnih RTV servisa), te biti dijelom dràvnog strate{kog planiranja. Javni RTV sistem }e se, pored ovih postoje}ih problema, suo~iti i s pojavom multikanalnog okruènja koje bi moglo dodatno smanjiti gledanost i prihode javnih emitera. Neki analiti~ari vjeruju da bi javni emiteri mogli biti svjedoci daljeg smanjenja gledanosti, {to bi, svakako, postavilo i pitanja legitimnosti pla}anja RTV takse. 97 Dodatne komplikacije u pogledu efikasnog funkcionisanja uzrokuju problemi u internoj organizaciji Sistema, koji su, uglavnom, rezultat njegove kompleksnosti. Nedovr{ena reforma 98 i blokada rada Zajedni~ke korporacije, izostanak sistemske koordinacije, izostanak koordinacije politika i procedura izme u tri emitera u velikoj mjeri utje~u na njihovo upravljanje i rad. Iako u ovim ku}ama u odre enoj mjeri postoji tehni~ka ekspertiza i ljudski resursi ne predstavljaju primarni problem, prisutna je potreba za stalnim dogra ivanjem znanja o svim vrstama novih izazova digitalnog doba. Zajedni~ka korporacija, koja bi imala obavezu uvesti nove tehnologije uz saglasnost tri javna RTV emitera, 99 jo{ uvijek nije uspostavljena, {to svakako 97 S. Papathanassopoulos, European Television in the Digital Age, str. 79. 98 Na nivou Federacije nije izvr{ena harmonizacija s dràvnim zakonom, tako da je jo{ uvijek na snazi Zakon o RTV Federacije BiH iz 2002. godine, koji je Parlament FBiH prihvatio nakon {to ga je prethodno nametnuo visoki predstavnik. Upravni odbor uspostavljen je odlukom agenta Visokog predstavnika iz augusta 2003. Izvor: Izvje{taj o reviziji za RTVFBiH, 2007. 99 Zakon o sistemu, ^lan 12, Slu`beni list 78/05. 263

Adla ISANOVI] predstavlja veliki problem. Svaki od emitera bi, me utim, trebao igrati proaktivnu ulogu u ovom cijelom procesu. Trenutno ne postoji pisani dokument u kome bi bio opisan njihov plan za uvo enje digitalnog emitovanja i programa, a koji bi obuhvatao sve aspekte: sadr`aj, pravna pitanja, viziju politike, o~ekivanja publike, tehni~ka pitanja, kao i organizacionu strukturu, finansiranje i vremenske rokove. 6. Televizijski program javnih servisa u digitalnom kontekstu Uostalom, kao {to je primijetio Michael Tracey: "Su{tina javnog emitovanja nije u tehnologiji, nego u ideji, koja se doga a da bi se tehnologija primijenila, te u tome kako je stvoreno i kako se hrani jedno dru{tvo i njegova kultura." 100 6.1. Uloga, mandat i zadaci javnih RTV servisa Javni RTV servis u modernim dru{tvima ima specifi~nu ulogu "podupiranja vrijednosti na kojima po~ivaju politi~ke, pravne i dru{tvene strukture demokratskih dru{tava" 101, kao i mandat da educira, nepristrasno informi{e i zabavi publiku. Iako je danas, generalno, prisutan pritisak me unarodnih institucija kao {to je Svjetska trgovinska organizacija da se televizija i kultura tretiraju kao jo{ jedna puka roba, 102 264 100 M. Tracey, "The Rise and Fall of Public Service Broadcasting" (1998:16), citirano u S. Papathanassopoulos, European Television in the Digital Age, str. 82. 101 Preporuka Vije}a Evrope Rec (2003) 9 o djelokrugu javnih medijskih servisa u informacijskom dru{tvu koju je usvojio Komitet ministara zamjenika 31. januara 2007. 102 Television Across Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia-Herzegovina), 2005, str. 38-39.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI na Javni RTV servis treba gledati kao na su{tinski faktor za koheziju demokratskih dru{tava, putem kojeg se odràva gra anstvo i civilno dru{tvo, promovi{e i doprinosi obrazovanju i u~enju, stimuli{e kreativnost, te doprinosi stvaranju, po{tivanju i za{titi kulturnih dobara, ~ime on ispunjava svoju politi~ku, dru{tvenu i kulturnu ulogu. Imaju}i na umu specifi~nost bh. dru{tva, vrlo turbulentne politi~ke i dru{tvene prilike, kao i kulturne specifi~nosti, moèmo zaklju~iti da bi ova "ideja" i javna vrijednost koju bi javni medijski servisi mogli pruìti bila od klju~nog zna~aja kako za bh. dru{tvo tako i za regiju. Uz tradicionalne zadatke javnih RTV servisa, me unarodni eksperti za medije ve} prepoznaju nove zadatke koji bi se mogli dodati novim javnim RTV servisima, ili javnim medijskim servisima, u pogledu politi~kog gra anstva, demokratije, kulture, obrazovanja, te u smislu dru{tvene kohezije (vidi tabelu 12-tabelu 15). Novi potencijalni zadaci javnih RTV / medijskih servisa u BiH ne samo da nisu utvr eni, nego se o ovom pitanju ni ne razgovara. Tabela 12. Novi zadaci javnih emitera / javnih medijskih servisa u pogledu politi~kog gra anstva i demokratije Tradicionalni zadatak javnih RTV emitera - Biti u funkciji demokratije na lokalnom i regionalnom nivou i nivou zemlje; - Zastupati civilno dru{tvo vis-a-vis vlasti; - Ponuditi forum za javnu debatu; - Nadzirati rad vlade. Dodatni zadatak javnih medijskih servisa - Informisati gra ane o radu me unarodnih organizacija; - Doprinijeti stvaranju javne sfere i elemenata civilnog dru{tva na nivou regija i kontinenta, te na globalnom nivou; - Nadzirati rad me unarodnih i globalnih org.; - Razvijati dru{tveni kapital i osje}aj za zajednicu i suodgovornost za dràvu-naciju u vrijeme kada cyber prostor pojedincima omogu}ava da u~estvuju u virtuelnim zajednicama i odvajaju se od vlastitih dru{tava i zemalja. 265

Adla ISANOVI] Tabela 13. Novi zadaci javnih emitera / javnih medijskih servisa u pogledu kulture Tradicionalni zadatak javnih RTV emitera - Razvijanje i za{tita nacionalne kulture i identiteta (kao i kulture i identiteta manjina), uklju~uju}i i: obezbje enje pristupa kuturi za sve, razvijanje kulturne kompetentnosti publike, stvaranje novih audiovizuelnih radova, podràvanje i promociju kreativnog talenta, ulaganje u doma}u audiovizuelnu produkciju, koordinaciju kulturnih doga aja, promociju nacionalne kulture(a) u inostranstvu. Dodatni zadatak javnih medijskih servisa - Sluènje manjinama i imigrantskim zajednicama na na~in koji zadovoljava njihove kulturne i jezi~ke potrebe, ali ne spre~ava njihovu integraciju s ostatkom stanovni{tva; - Stvaranje osje}aja bliskosti i razumijevanja s ljudima u drugim zemljama u regiji, naro~ito ukoliko je data zemlja uklju~ena u neki me unarodni integracijskih program; - Promocija me ukulturnog i me uvjerskog dijaloga u zemlji i na me unarodnom planu; - Promocija prihvatanja i po{tivanja kulturne raznolikosti, uz istovremeno upoznavanje publike s kulturama drugih ljudi {irom svijeta; - Nastojanje da se sprije~i, ili smanji, digitalni jaz, tako da nikome ne bude uskra}en pristup kulturi putem novih tehnologija. Tabela 14. Novi zadaci javnih emitera / javnih medijskih servisa vezani za obrazovanje Tradicionalni zadatak javnih RTV emitera - Emitovati {kolski i obrazovni program; - Pokretati projekte kao {to je Otvoreni univerzitet. Dodatni zadatak javnih medijskih servisa - Doprinositi sistemima cjeloìvotnog u~enja - Doprinositi e-u~enju - Prilagoditi obrazovne sadràje zahtjevima 21. stolje}a (vidi npr. Varis, nedatirano) 266

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Tabela 15. Novi zadaci javnih emitera / javnih medijskih servisa vezani za dru{tvenu koheziju Tradicionalni zadatak javnih RTV emitera - Stvoriti referentnu ta~ku u programu za dru{tvo u cjelini kao na~in promocije dru{tvene kohezije i integracije svih ~lanova publike; - Odbaciti svaku diskriminaciju u programima (i zapo{ljavanju). Izvor (Tabela 12-tabela 15): Jakubowicz, 2006. 103 Dodatni zadatak javnih medijskih servisa - Javni medijski servisi trebaju doprinijeti otklanjaju digitalnog jaza i isklju~ivanja putem: - Razvoja jakog i prepoznatljivog programa i institucionalnih brendova, te uloge orijentira u mno{tvu novih pruàlaca sadràja; - Prisustva na svim digitalnim platformama, ~ime se ljudi privla~e da ostvare pristup; - Podràvanja tradicionalnih emitovanih sadràja internetskim i interaktivnim resursima; - Ponude multimedijskih interaktivnih usluga, nezavisnih i besplatnih internet usluga; - Vr{enja funkcije tre}e strane od povjerenja, pouzdanog vodi~a kroz sadràje u internet svijetu; - Aktivne promocije digitalne medijske pismenosti i informisanosti o instrumentima informacijskog dru{tva, naro~ito o kori{tenju Interneta; - Osiguravanja sadràja na lokalnim i manjinskim jezicima u cilju podsticanja manjina, te grupa koje komercijalni pruàoci sadràja zanemaruju, na kori{tenje instrumenata informacijskog dru{tva,; - Promocije otvorenih standarda u API, CA/CI itd. Dràva bi u digitalnom dobu, u kome je distribucija sadràja ve} izi{la iz okvira tradicionalnog emitovanja, 104 trebala osigurati da se mandat javnih servisa pro{iri tako da omogu}i ponudu odgovaraju}eg sadràja putem novih komunikacijskih platformi 103 Izvori / tabele: K. Jakubowicz, "PSB: The Beginning of the End, or a New Beginning in the 21st Century", 2006, str. 14-15. 104 Emitovanje je samo jedna od aktivnosti javnih medijskih servisa. 267

Adla ISANOVI] i istovremeno zadrì klju~ne elemente tradicionalnog mandata javnih servisa. 105 Princip univerzalnosti treba sagledati u pogledu tehni~kih i dru{tvenih aspekata i aspekata vezanih za sadràj. 6.2. Platforme i usluge Iako Zakon o Sistemu javnim RTV servisima dopu{ta da svoje usluge nude putem zemaljske, satelitske, kablovske mreè i interneta, kao i putem svih vrsta novih platformi, uz kori{tenje svih raspoloìvih tehni~kih sredstava, 106 sadràji Javnog televizijskog servisa u BiH su u trenutku pisanja ovog poglavlja publici nu eni uglavnom putem analognog zemaljskog signala. U 2006. godini nijedan od tri javna TV-emitera nije imao 100% pokrivenost, te pobolj{anje ovog na~ina oda{iljanja signala i dalje predstavlja prioritet za emitere. 107 U trenutku pripreme ovog poglavlja samo je BHT 1, javni emiter koji pokriva teritoriju cijele zemlje, imao uplink na me unarodnom satelitu u cilju prijema u kontinentalnoj Evropi. I RTRS i FTV planiraju da u bliskoj budu}nosti (jesen 2007) pokrenu svoje kanale na me unarodnim satelitima. Jedan od razloga za ovo jeste èlja sva tri emitera da pro{ire svoj doseg i do gledalaca u susjednim zemljama i Bosanaca i Hercegovaca koji ìve izvan BiH, te da pove}aju pokrivenost unutar zemlje. Ovim korakom bi se eventualno pove}ali i njihovi prihodi od ogla{avanja. Ve}i doseg bi se mogao posti}i i putem drugih platformi i usluga, koje su u BiH jo{ uvijek nerazvijene. Trenutno je Javni RTV servis tek dijelom pro{iren novim 268 105 Preporuka Vije}a Evrope Rec (2003) 9 o mandatu javnih medijskih servisa u informacijskom dru{tvu, usvojena od strane Komiteta ministara-zamjenika, 31. januar 2007. 106 Zakon o Sistemu, ^lan 11, Slu`beni list 78/05. 107 Mreà je tokom rata pretrpjela velika o{te}enja, a zna~ajne pote{ko}e stvaraju i specifi~ni geografski uvjeti u zemlji.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI medijima, uglavnom s ograni~enim spektrom usluga koje se nude na internetu (sva tri emitera imaju svoje internet stranice). Servisi vijesti, me utim, ne obuhvataju servise obavje{tavanja preko mobilnih telefona, niti pruàju dodatne informacije na zahtjev. [to se ti~e u~e{}a, internet i SMS servisi nisu sastavni dio svih TV-programa (npr. glasanje i komentari), iako nekoliko emisija i neki servisi na teletekstu nude ovu mogu}nost. Na internet stranicama RTVFBiH i BHRT forumi postoje, ali nisu aktivni i ne okupljaju veliki broj ~lanova. Nema nikakvog okupljanja "zajednica" putem internet stranica. Arhivski materijal nije osiguran za kori{tenje po zahtjevu (npr. putem interneta), a na internet stranici RTVFBiH se mogu na}i samo neke arhive emisija koje se trenutno emituju (u vlastitoj produkciji). Streaming ve} postoji, iako je lo{eg kvaliteta (slaba rezolucija); vijesti, sport i ostali sadràji jo{ uvijek nisu dostupni na "handheld" ure ajima. U trenutku pisanja ovog poglavlja postojala je interakcija sa zabavnim programima u pogledu glasanja itd., ali nije bilo ni~eg drugog {to bi se moglo ozna~iti kao inovativno. [to se ti~e potencijala za edukaciju, dostignu}a su vrlo mala. Ne postoje niti arhivirani materijali od obrazovne vrijednosti niti interaktivni sadràji s pojedina~nim aplikacijama. Dakle, interaktivnost je na bazi~nom nivou i nerazvijena je, kao i kori{tenje "pulltehnologije", ili preciznije nelinearne komunikacije "na zahtjev" i pristupa sadràjima. Servisi i sadràji koji se nude vrlo su tijesno povezani s programom koji se nudi putem "tradicionalnih" distribucijskih kanala, te osim generalnih servisa nema tematskih niti personaliziranih / individualiziranih sadràja ili servisa. 6.3. Programski sadràji U cilju izvr{enja njihovih tradicionalnih zadataka vezanih za politi~ko gra anstvo i demokratiju, kulturu, obrazovanje i dru{tvenu koheziju, sadràji javnih RTV servisa moraju sluìti interesima javnosti, odraàvati najvi{e profesionalne i eti~ke standarde i standarde kvaliteta, promovisati demokratska prava i slobode, socijalnu pravdu, te me unarodno razumijevanje i mir. Njihov program obuhvata: informacije, kulturu, obrazovanje, zabavu 269

Adla ISANOVI] i sport; javni RTV servisi trebaju po{tovati umjetni~ke i druge autorske slobode. Njihov program mora po{tovati i nacionalna, regionalna, tradicionalna, vjerska, kulturna, jezi~ka i druga obilje`ja svih konstitutivnih naroda i svih gra ana BiH. Programom se trebaju afirmisati i kulturne i druge potrebe nacionalnih manjina u BiH, te po{tivati ustavno pravo da u programima budu jednako zastupljena tri zvani~na jezika (bosanski /hrvatski /srpski) i dva pisma. RTV servisi bi u vlastitoj produkciji i u koprodukciji trebali osigurati jednaku zastupljenost sadràja vezanih za tradicionalno naslije e sva tri "konstitutivna naroda" i odgovaraju}u zastupljenost "ostalih". Status javnih emitera definisan je prema vrsti, kvalitetu programa i upravlja~kom sistemu. Pravilom Definicije i obaveze javnog emitovanja 108 dodatno se reguli{u njihove obaveze u predizbornom periodu, te svim kandidatima garantuje jednak pristup medijima. Vanjski izvori programa trebaju biti vidljivi, a ogla{avanje treba biti odvojeno od ostatka programa. [to se ti~e termina ogla{avanja, za javne emitere vaè isti propisi kao i za ostale emitere, dok u pogledu koli~ine ogla{avanja po satu programa za javne emitere vaè ve}a ograni~enja. Javni emiteri moraju posvetiti najmanje 40 posto sedmi~nog programa vijestima i drugim informativnim i obrazovnim sadràjima. Me u zahtjevima u pogledu sadràja programa su: - jedan sat sedmi~no rezervisan za program posve}en pitanjima vezanim za povratak raseljenih lica u BiH, te pitanjima lokalnih manjina i drugih osjetljivih grupa, koja treba predstaviti u svjetlu Op}eg mirovnog sporazuma; - deset sati dje~ijeg programa sedmi~no; - obavje{tenja za javnost i drugi materijali koje pripremi me unarodna zajednica; - kontakt-programi o pitanjima od politi~kog, ekonomskog, obrazovnog, kulturnog i dru{tvenog zna~aja, s direktnim kontaktom s gledaocima i 270 108 IMC je 1999. donio Pravilo 01/1999 "Definicije i obaveze javnog emitovanja" RAK broj: 01-02-3202-1/04, 14. juni 2004. http://www.rak.ba/en/legal/rules-codes/broadcast/rules/default.aspx?cid=4148 (pristup stranici ostvaren u julu 2007).

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI slu{aocima i uz u~e{}e javne li~nosti koja odgovara na pitanja i daje komentare; - svaki program se moè ponoviti samo jednom u toku sedmice. 109 Zakonom o Sistemu defini{e se i kako bi javni emiteri trebali tretirati evropsko audiovizuelno stvarala{tvo. Od njih se traì da emituju najmanje 40 posto bh. programa svih ànrova, ne ra~unaju}i vijesti i sportski program. Ne ra~unaju}i informativne emisije, najmanje deset posto sportskog programa i oglasa trebaju biti kupljeni od nezavisnih produkcija ili komercijalnih stanica. Pravila su, dakle, u skladu s evropskom preporukom o "aktivnom doprinosu audiovizuelnom stvarala{tvu i produkciji, te ve}em razumijevanju i {irenju razli~itosti nacionalnog i evropskog kulturnog naslije a." 110 Javni medijski servisi trebaju djelovati kao "pouzdan vodi~ u dru{tvu i donositi konkretno korisno znanje u ìvot pojedinaca i razli~itih zajednica u dru{tvu", 111 {to je ve} propisano postoje}im Zakonom i {to treba odràti i u novom digitalnom okruènju. U praksi su javni TV-emiteri, 112 kao {to pokazuju rezultati najnovije UNDP-ove studije, nakon policije institucija od najve}eg povjerenja u BiH. 113 U istom izvje{taju 109 Sva tri emitera imaju obavezu ispuniti zadatke utvr ene Zakonom i pripreme godi{nji finansijski izvje{taj i izvje{taj o realizaciji programa, te ih dostave Parlamentarnoj skup{tini (Parlamentarna skup{tina BiH, Parlament Federacije BiH, Narodna skup{tina Republike Srpske). 110 Vidi: Preporuka Vije}a Evrope CM/Rec (2007) 3 o mandatu javnih medijskih servisa u informacijskom dru{tvu. 111 Preporuka Vije}a Evrope CM/Rec (2007) 3. 112 Samo FTV i RTRS; BHT nije bila obuhva}ena istraìvanjem. 113 Jedno istraìvanje UNDP-a pokazuje da BiH po dru{tvenom povjerenju zauzima zadnje mjesto u me unarodnim usporedbama. U izvje{tajima se navodi da, {to se ti~e doìvljaja dru{tvene korektnosti, ve}ina ispitanika izjavljuje da od drugih ne o~ekuju veliku korektnost. Ovaj nedostatak povjerenja u druge i u dru{tvo u cjelini, navodi se u izvje{taju, izuzetno je problemati~an, "i pokazuje da je centralna komponenta socijalnog kapitala (Putnam) nedovoljno razvijena". UNDP, 2007, str. 2. 271

Adla ISANOVI] se, me utim, navodi: "Povjerenje u javni TV- servis je ve}e me u stanovnicima FBiH i Muslimanima." 114 Utjecaj stranih medija na trì{te vijesti u BiH je tako er zna~ajan, po{to 11,5 posto (ukupan rezultat) stranih kanala iz uzorka predstavlja izvor vijesti kome se najvi{e vjeruje. Otprilike jedan od deset ispitanika vijesti prati na hrvatskim kanalima: 8,8 posto navodi HRT kao izvor kome najvi{e vjeruju, 1,2 posto Novu TV, a 0,6 posto RTL-Hrvatska (0,9 posto se odlu~uju za RTS iz Srbije kao izvor kome najvi{e vjeruju). 115 Javni RTV servisi u BiH suo~avaju se s pojavom konkurencije u vidu privatnih i komercijalnih medija uglavnom zbog toga {to ti mediji mogu ponuditi i ~itav niz komercijalnih sadràja i servisa za naj{iru publiku. Svi bh. TV-kanali emituju informativne programe prvenstveno orijentisane prema podru~jima koje ta stanica pokriva, nakon ~ega slijede vijesti iz BiH i vijesti iz inostranstva. 116 Dok se lokalne teme uglavnom pokrivaju lokalnom produkcijom, vijesti o de{avanjima u BiH i inostranstvu vi{e se oslanjaju na programe preuzete iz drugih izvora. Ve}ina stanica ima centralnu emisiju vijesti. Informativni programi se isto tako kompenziraju emitovanjem informativnih programa RTVFBiH i RTRS-a, kao i me unarodnih stanica poput Glasa Amerike. Neke privatne stanice emituju samo kratke vijesti. 117 272 114 UNDP, 2007, str. 7. 115 Ibid., str. 53. 116 Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, str. 77-78. 117 Centralna ve~ernja emisija vijesti javnog emitera FTV "Dnevnik 2" je u junu/julu 2007. bila najgledanija emisija vijesti prema broju gledalaca registrovanom metodom mjera~a ljudi (istraìvanje MIB-a), dok je politi~ki magazin "60 minuta" bio najgledaniji politi~ki magazin u zemlji. Informativne emisije predstavljaju vaàn segment javnih medijskih servisa i vrlo su zna~ajne za mandat javnih emitera. Stoga gledanost i povjerenje publike u ovaj servis javnog emitera predstavlja vrlo pozitivan rezultat. Podaci za ostale emitere kao i za ostale emisije nisu bili na raspolaganju u trenutku pisanja ovog poglavlja.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Sva tri javna emitera, kao i ve}ina privatnih televizija, u svoj dnevni program uklju~uju i sadràje za djecu. Javne stanice emituju kako dje~ije emisije iz doma}e produkcije (uglavnom studijske emisije) tako i uvezene emisije za djecu (crtani filmovi, kratki filmovi i serije). Dok ove stanice vode po emisijama iz lokalne produkcije, privatne vode po uvezenim programima. 118 Privatne stanice vode po pitanju obrazovnog programa u BiH i ove emisije su uglavnom uvezene. 119 Javne i neke privatne stanice u ve}im op}inama emituju obrazovne emisije iz lokalne produkcije, 120 {to, me utim, nije u skladu s o~ekivanjima, po{to mnogi vjeruju (a praksa u drugim zemljama to i potvr uje) da bi javni emiteri trebali igrati vode}u ulogu u ovoj vrsti programa. Udio sportskog programa na entitetskim javnim emiterima (vidi tabelu 16. i tabelu 17) se smanjio po{to javni emiter za cijelu zemlju - BHT 1 - ima prioritet (za podru~je entiteta) kada se radi o velikim dràvnim, stranim i me unarodnim sportskim doga ajima, {to dovodi do ve}e gledanosti. Naprimjer, Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Njema~koj, za koje je BHT imala ekskluzivna prava (2006), i Zimske olimpijske igre 121 bile su "emisije" koje su, uz Op}e izbore u zemlji, na BHT 1 privukle najvi{e pa`nje bh. publike. Ukoliko pogledamo podatke o programima date u tabelama 15. i 16, 122 jasno je da kulturni i obrazovni program, za koje komercijalni emiteri generalno pokazuju malo interesa, ne predstavljaju prioritet ni za javne emitere (vidi tabelu 16. 118 Prema podacima RAK-a, Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina, str. 78. 119 Ibid., str. 78. 120 U ovom izvje{taju Obrazovni program obuhvata teme kao {to su: kultura, jezik, reportaè, historija, geografija, biologija, ekologija, muzika itd. 121 Me utim, prava za neke sportske doga aje u inostranstvu kupuju i komercijalne stanice. 122 Nije bilo sli~ne statistike o programu javnog emitera za cijelu zemlju - BHT 1. 273

Adla ISANOVI] Tabela 16. Programski profil FTV (2004-2006) FFTV u % 2004. 2005. 2006. Zabavni i filmski prog. 123 - ukupno 54,29 58,45 58,47 Serije 16,66 18,28 19,12 Filmovi 14,48 15,39 10,12 Filmski i strani program - ostalo 0,10 0,03 0,02 Drame 0,11 0,21 0,41 Serije (animirane) - 0,02 0,18 Zabava 7,47 6,69 9,94 Muzika 3,34 3,03 2,95 Muzi~ke emisije 0,18 0,74 0,28 Talk shows - 1,93 2,37 Kulturno-zabavni program - 0,52 - Dje~iji i omladinski program 10,95 11,61 13,08 Vijesti i dokumentarni program - ukupno 124 23,45 24,17 27,2 Informativni program 15,40 14,84 15,63 Dokumentarni filmovi 5,77 7,75 9,70 Obrazovanje 0,22 0,35 0,40 Emisije iz kulture 2,06 1,23 1,17 Sport 7,19 3,17 4,50 Ostalo - ukupno 16,07 14,2 10,13 Religija 0,67 0,79 0,55 Emisija o poljoprivredi 0,53 0,42 0,42 Specijalni program - 0,08 0,42 Blok-emisije 5,32 4,76 - Promocija programa 0,21 0,05 - Komercijalni program 3,88 4,48 4,74 Ostalo 5,46 3,62 4,00 UKUPNO (zabavni i filmski, vijesti i dok., sport, ostalo) 100% 100% 100% Izvor: Podaci su uzeti iz Godi{njih izvje{taja 125 RTVFBiH za 2004, 2005, 2006, te planova za 2007 126. god. 274 123 Zabavni i filmski program: filmski program (serije, filmovi, igrani filmovi, TV-filmovi, crtani), zabava, laka zabava, informativno-zabavni program, sapunice i komedije, muzika, dje~iji i omladinski program. 124 Vijesti i dokumentarni program: vijesti, informacije, dokumentarini filmovi, obrazovanje, umjetnost / dru{tvene nauke / prirodne nauke. 125 RTVFBIH "Izvje{taj o emitiranom programu FTV januar-decembar 2006." januar 2007.; RTVFBIH "Izvje{taj o emitiranom programu FTV januar-decembar 2005." januar 2006.; RTVFBIH "Izvje{taj o emitiranom programu FTV januar-decembar 2004." januar 2005. 126 Me utim, podjela na "Zabavni i filmski program","vijesti i dokumentarni program","sport", "Ostalo" ustanovljena je za potrebe ovog teksta (podjela je preuzeta iz C. S. Nissen "No public service without both Public and Service", str. 78, uz jednu izmjenu. Iako Nissen Religiju uklju~uje u "Zabavni i filmski program", mi smo ovaj segment za na{e potrebe uvrstili u kategoriju "Ostalo"). Ova podjela rezultat je kompromisa po{to postoje preklapanja i njena jedina svrha jeda poslu`i kao ilustracija programskih profila.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Tabela 17. Programski profil RTRS-a (2004-2006) RTRS 2004. 2005. 2006. Zabavni i filmski program - ukupno 53,8 56,4 56,9 Filmovi, serije, drame 31,5 27,5 27,2 Zabava 6,9 15,5 14,1 Muzika 8,2 7,1 8,2 Omladinski program 3,6 0,7 Dje~iji program 3,6 5,6 7,4 Vijesti i dokumentarni program - ukupno 33,9 31,7 31,3 Informativni program 27,8 23,9 23,0 Dokumentarni filmovi 3,7 4,7 5,2 Kultura i obrazovanje 2,4 3,1 3,1 Sport 7,8 5,1 5,2 Ostalo - ukupno 6,7 6,8 6,6 Religija 1,2 0,8 1,0 Komercijalni program 2,3 2,1 2,0 Ostalo 3,2 3,9 3,6 UKUPNO (zabavni i filmski, vijesti i dok., sport, ostalo) 100% 100% 100% Izvor: Podaci su uzeti iz godi{njih izvje{taja 127 RTRS-a za 2004, 2005, 2006. godinu 128. i tabelu 17). 129 Poznato je da izme u javnih emitera u razli~itim zemljama postoje razlike u pogledu vremena koje u eteru posve}uju kulturi, ali ti procenti su u 127 RTRS "Godi{nji izvje{taj 2006. / Godi{nji planovi 2007", RTRS "Godi{nji izvje{taj 2005". 128 Kao i u slu~aju FTVa,kategorizacija i zbirovi su preuzeti od autora. 129 Britanska nezavisna komisija za televiziju tako er je primijetila: "Svakako je slu~aj da, uprkos nizu servisa na multikanalnoj televiziji, uklju~uju}i servise kao {to su Discovery, The History Channel i National Geographic, namijenjene odre enim interesima, neki ànrovi nisu dovoljno zastupljeni. Me u njima su umjetnost, obrazovanje, multikulturalne emisije i istraìva~ke dnevnopoliti~ke emisije, koje su, generalno, u komercijalnom smislu neatraktivne za produkciju. Ovi ànrovi su za{titni znak javnih emitera." (Preuzeto iz: K. Jakubowicz,"If not us, then who? Public service broadcasting and culture in the 21st century", 2006, str. 36). 275

Adla ISANOVI] svakom slu~aju premali, naro~ito ako imamo na umu da ne postoje bh. tematski kulturni TV-kanali koji bi zadovoljili tu potrebu na trì{tu (RTRS je 2006. samo 3,1 posto svog programa posvetio kulturnom i obrazovnom programu, dok je FTV kontinuirano smanjivala vrijeme posve}eno emisijama iz kulture, da bi 2006. njihov udio dostigao 1,17 posto). 130 Najpopularniji programi u BiH su: 1. filmski program, 2. sportski program, 3. informativni program i serije (sli~an interes), 4. dokumentarni program i 5. vijesti. 131 Prilikom analize programskih profila uo~avamo sve ve}e prisustvo zabavnih sadràja, dok su neki drugi sadràji i dalje nedovoljno zastupljeni i marginalizovani u pore enju s komercijalnim programom. Kao {to je re~eno u prethodnom poglavlju, javni RTV servisi imaju obavezu (prema vaè}em zakonu u BiH) da najmanje 40 posto svog sedmi~nog programa posvete vijestima i drugim informativnim i obrazovnim sadràjima. Programski profili kao i termini emitovanja mogli bi se koristiti kao pokazatelji trenda komercijalizacije programa javnih servisa. Dodatan problem leì u konkurenciji me u operaterima u javnom RTV sistemu. Oni su svi emiteri op}e orijentacije (iako su orijentisani prema svom entitetu ili cijeloj zemlji), ali svi pokrivaju veliki dio zemlje, ili se mogu gledati i slu{ati i u drugom entitetu. To zna~i da jedan te isti gledalac ~esto moè uìvati u glavnim emisijama vijesti i informativnim emisijama, kao i svim drugim ànrovima i emisijama, na sva tri 276 130 Samo ilustracije radi: France 2 umjetnosti i kulturi posve}uje 14,6 posto, a France 3 28,9 posto programa (u 2004. godini), tri kanala italijanskog RAI-a 20,7; 12,1; odnosno 7,4 posto, a BBC prili~no mali dio programa (BBC1-0,6, BBC2 2,5 posto). Statisti~ki podaci EBU-a (2005). Podaci uzeti iz poglavlja K. Jakubowicza "If not us, then who? Public service broadcasting and culture in the 21st century", 2006, str. 36. 131 Izvor: B&H Media Market Monitor, MIB, 2005. Isti izvje{taji pokazuju da samo 49 posto od ukupnog stanovni{tva svaki dan slu{a radio (uglavnom muzi~ki i zabavni program i vijesti), dok 59 posto stanovni{tva ~ita {tampane medije, naj~e{}e dnevne, a zatim sedmi~ne novine (B&H Media Market Monitor, MIB, 2005).

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI kanala, po{to Zakon o Sistemu u pogledu produkcije i programa priznaje uredni~ku nezavisnost i institucionalnu autonomiju sva tri operatera. Ne samo da je publika iscjepkana na ionako malom podru~ju, nego to i mnogo ko{ta. Apsurdno je to {to ovakvo stanje ne dovodi do proizvodnje programa visokog kvaliteta i prepoznatljivog "brenda" javnih RTV servisa, nego do konkurencije me u operaterima unutar Sistema, koje sve ovo ne samo da dovodi u sukob s komercijalnim sektorom nego uzrokuje i eroziju samog Sistema. Ovo }e biti potvr eno uvo enjem digitalne TV u BiH, po{to }e u tom slu~aju nova tehnologija omogu}iti kompletnu pokrivenost, koju emiteri trenutno nastoje posti}i ulaganjem u razvoj mreà za analogno emitovanje i satelitski prijenos, iako je poznato da je prelazak na digitalnu tehnologiju neizbjeàn i da }e uslijediti vrlo skoro. Jasno je da njihova strategija ne bi bila niti odgovaraju}a niti odrìva ukoliko bi se zasnivala samo na trci za svoj komad kola~a na medijskom trì{tu. 132 Na kraju krajeva, upravo javni RTV servisi svoju publiku trebaju tretirati kao gra ane, a ne kao konzumente. Kao {to isti~e Jakubowicz: "Javni RTV servis treba uvijek djelovati tako da se njegova publika u vlastitom dru{tvu i kulturi osje}a kao kod ku}e, da bude sigurna u vlastiti nacionalni i kulturni identitet, da zaista bude dijelom dràvenacije," 133 ali u doba globalizacije i kulturne raznolikosti, "izazov leì u tome da se postane multikulturni i multijezi~ki javni emiter; da se bude u slu`bi manjina i imigrantskih zajednica; da se stvori osje}aj bliskosti i razumijevanja s ljudima u drugim zemljama u regiji; da se promovi{e me ukulturni i me uvjerski dijalog u zemlji i na me unarodnom planu." 134 132 Javni RTV servisi izgubili su monopol nad odre enim vrstama i ànrovima programa kao {to su dokumentarni i dje~iji program. 133 K. Jakubowicz, "If not us, then who? Public service broadcasting and culture in the 21st century", 2006, str. 35. 134 Ibid., str. 35. 277

Adla ISANOVI] Kao {to uvi a Jakubowicz 135 : "Program koji nije napravljen upravo za publiku u odre enoj zemlji ne moè, naravno, kakve god bile njegove ostale kvalitete, odràvati niti osnaìvati njenu kulturu", {to je uvijek jedan od glavnih ciljeva javnih RTV servisa. I, kao {to sugeri{e Jakubowitz: "Jedan od va`nih oblika ispunjavanja obaveza koje javni RTV emiter ima na planu kulture jeste uspostavljanje partnerstava s tijelima i institucijama u oblasti kulture, ja~anje uticaja njegovog programa, podsticanje na ve}i stepen u~e{}a, ja~anje razumijevanja publike, maksimiziranje javne vrijednosti kulturne djelatnosti, te pomaganje tih tijela i institucija (i finansijskim putem, npr. njihovim angaòvanjem za odre ene aktivnosti) u cilju ja~anja javnog kulturnog sektora uop}e." 136 Javni RTV servisi u BiH su trenutno uklju~eni u podr{ku bh. kinematografiji putem koprodukcija. U budu}nosti bi zbog vrlo ograni~enog trì{ta i malih ulaganja u kinematografiju i umjetnost i kulturu uop}e, 137 javni RTV servis bio jako vaàn za nezavisne audiovizuelne produkcije, umjetnike, lokalne reìsere, te za sveukupni kreativni sektor u zemlji/regiji. Iako smo svjedoci ogromne koli~ine programa u multikanalnom i multiplatformskom okruènju, neki eksperti primje}uju da bi se "{to je paradoksalno, javni medijski servisi u budu}nosti mogli prije suo~iti s manje nego s vi{e konkurencije u nu enju kulturnog programa i ostalih programa koji se obi~no veù za javni servis. Uostalom, iscjepkanost publike i èstoka konkurencija me u emiterima }e komercijalni sektor prisiliti da vi{e nego ikada prije paze na zaradu." 138 Javni RTV servis pored svoje kulturne uloge treba ispuniti i ostale obaveze prema gra anima u cilju promocije {ireg demokratskog u~e{}a pojedinaca. Javni 278 135 Ibid., str. 36. 136 Ibid., str.46. 137 Ova zemlja, uostalom, jo{ uvijek nema strategiju ili javnu politiku u oblasti kulture (stanje u julu 2007). 138 Ibid., p. 37.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI RTV servisi u tom procesu trebaju intenzivirati dijalog sa {irokom javno{}u, {to bi se moglo naro~ito efektno posti}i uz pomo} novih interaktivnih sadràja i servisa. U Preporuci Vije}a Evrope (Preporuka /2007/ 3 Komiteta ministara) zemljama ~lanicama o mandatu javnih medijskih servisa u informacijskom dru{tvu nagla{ava se: Imaju}i u vidu promjene u navikama korisnika, javni medijski servisi bi trebali biti u mogu}nosti ponuditi kako op}e tako i specijalizirane sadràje i servise, kao i personalizirane interaktivne servise i servise po zahtjevu. Oni se trebaju obra}ati svim generacijama, ali naro~ito trebaju uklju~iti mla e generacije u aktivne oblike komunikacije putem podsticanja korisnika na proizvodnju vlastitih sadràja i uspostavljanja drugih okvira za njihovo u~e{}e. 139 Uostalom, va`no je napomenuti da }e publika imati zadnju rije~, a moramo se podsjetiti da se upravo sadràjem, a ne tehnologijom publika podsti~e na usvajanje digitalnog programa. Mnogi lideri u ovoj oblasti tvrde da je glavni razlog zbog kojeg televizija ne moè nastaviti da radi na isti na~in kao ranije ~injenica da emiteri gube mla e gledaoce, koji o~ekuju da imaju mogu}nost ve}eg utjecaja na medije koje konzumiraju. 140 Zbog toga su, kao {to pokazuju studije, dje~iji kanali izvr{ili ogromna ulaganja u internet, po{to, kao {to isti~e Papathanassopoulos, vjeruju da }e to trì{te biti ogromno. On dodaje: "Djeca }e igrati klju~nu ulogu u dovo enju interaktivnosti u ku}u. Prema podacima kompanije za istraìvanja Jupiter Communications, djeca i tinejdèri predstavljaju kategoriju internetske populacije koja biljeì najve}i rast ( ) Stoga se lako moè razumjeti to da za dje~ije kanale i producente uspostavljanje prisustva na internetu u su{tini predstavlja pro{irivanje brenda." 141 Ovo treba uzeti u obzir kada 139 Preporuku usvojio Komitet ministara 31. januara 2007. na 985. sastanku zamjenika ministara. 140 H. Jenkins, Convergence Culture, 2006, str. 244. 141 S. Papathanassopoulos, European Television in the Digital Age, str. 243. 279

Adla ISANOVI] Javni RTV servis bude planirao svoj pristup ovoj publici. Javni emiteri u BiH djeci i mladima ~ak i putem tradicionalnog emitovanja nude ograni~ene sadràje i servise, iako je {iroko prihva}eno mi{ljenje da Javni RTV servis ima poseban mandat i du`nost prema mla oj publici, "du`nost da mladu publiku uvede u dru{tvo i njegovu kulturu." 142 Ovdje trebamo spomenuti da je RTVFBiH na svoju internet stranicu ve} postavio nekoliko test-igara. 143 Ova usluga i njena vidljivost bi se mogli pobolj{ati. Ostala dva emitera koji nude sadràje javnog servisa nemaju sli~ne usluge niti imaju poddomenu ili web prezentaciju, {to se vidi iz plana internet stranice; preference ovih grupa nisu uzete u obzir. Prvi talas internet stranica TV-emitera u svijetu ~inile su stranice koje su uglavnom bile dizajnirane kao instrumenti za promociju televizijskih kanala. Sti~e se utisak da je za drugi talas najva`niji sadràj. Internet stranica nije samo promotivni instrument, nego se tim putem proizvodi i novi sadràj. Postoji ogroman potencijal za prijenos kanala izvan granica dràve ili izvan odre ene lokacije. 144 Pored toga se mogu razvijati i brojni servisi i platforme. 145 Me utim, kao {to smo prethodno vidjeli, program javnih servisa u BiH samo se djelimi~no razvio s novim medijima, te se uglavnom nudi ograni~en spektar usluga na internetu, iako javni RTV emiteri ne primjenjuju istu praksu na svojim internet stranicama. Generalno gledano, praksa postavljanja videosnimaka na stranicama bh. 280 142 K. Jakubowicz, "If not us, then who? Public service broadcasting and culture in the 21st century", 2006, str. 36. 143 Kao dodatak emisiji za djecu "Hugo". 144 S. Papathanassopoulos, European Television in the Digital Age, str. 245. 145 Likely to be created for hybrid TV/PC platforms, interactive news, enabling users to control the type of news that they want access to, etc. Already most of the web versions of the leading news channels use the web as an additional distribution platform, being unable to reach a broather audience.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI TV-stanica jo{ uvijek nije dovoljno razvijena. Ve}ina tih stranica jo{ je uvijek blià prvom talasu. Prema izvje{taju EBU-a za 2002. godinu, te su godine internet stranice mnogih javnih RTV servisa u Evropi bile me u najposje}enijim stranicama 146 u tim zemljama. Kao {to smo rekli, popularnost ovih stranica u BiH nije tako velika. Dana 29. jula 2007. (alexa.com) niti jedna od stranica javnih RTV emitera u BiH nije bila me u 100 najpopularnijih stranica u zemlji. Tog istog dana je me u 100 najpopularnijih internet stranica u Hrvatskoj njihov javni RTV servis (HRT) bio na 43., a RTV Slovenija u Sloveniji na 16. mjestu itd. Kontraargument za obja{njenje prema kome korisnici u BiH èle vi{e "zabave", a ne sadràje "javnog servisa" jeste ~injenica da su na toj istoj listi u BiH na kojoj nije bilo bh. javnih RTV servisa bile zastupljene internet stranice nekih javnih medijskih servisa iz drugih evropskih zemalja kao {to su Hrvatska radiotelevizija na 83. mjestu i BBC na 88. mjestu. Pored internet stranica napravljen je i jedan broj eksperimenata s pro{irenjem programa (npr. multimedijske dopune vijesti i sportskog programa su se pokazale uspje{nim). EBU-ova Grupa za digitalnu strategiju 147 tako er primje}uje da, iako javni RTV servisi imaju manje iskustva s videom po zahtjevu (video on demand-vod) / {irokim pojasom, ukoliko se to pokaè zna~ajnim za pristup javnosti medijima, to }e biti put kojim }e javni RTV servisi morati krenuti. "VOD/{iroki pojas mogli bi koristiti emisije i arhive javnih RTV servisa, ukoliko imaju prava, te kanale javnog servisa. Brze internetske konekcije koje se ostvaruju putem {irokopojasnih mreà omogu}ile bi ponudu sofisticiranijih multimedijskih aplikacija." BBC je do 2005. godine ve} radio na digitalizaciji velikog dijela svoje arhive i u~inio je dostupnom putem interneta, na taj na~in otvaraju}i TV-sadràj (za 146 "Media with a purpose (Public Service Broadcasting in the Digital Era)", The Report of the Digital Strategy Group of the European Broadcasting Union, 2002, p. 15. 147 Ibid., p. 16. 281

Adla ISANOVI] preuzimanje, reformatiranje, pohranjivanje, kopiranje, razmjenu, komentare), uz istovremeno eksperimentisanje i istraìvanje novih na~ina za indeksiranje tih materijala. 148 Digitalizacija arhiva po~ela je u svim javnim RTV servisima u BiH, ali arhivi se ne koriste za nove usluge. Kao {to se isti~e u nedavno objavljenom OFCOM-ovom dokumentu za diskusiju - A new approach to public service content in the digital media age: "Korisnici interaktivnih servisa pona{aju se druga~ije od televizijskih gledalaca, oni ho}e ne{to drugo. Razlika izme u 'lean forward' i 'lean back' medija odraàva su{tinski pristup zahtjevnog korisnika, koji internet stranici prilazi s aktivnom namjerom na umu - bilo da na e sadràj i informaciju ili da u~estvuje i da svoj doprinos", 149 {to se vidi ve} na listi najpopularnijih internet stranica u BiH i iz promjena u pona{anju korisnika prezentiranih u Tre}em dijelu. Zbog toga, kao {to smatra OFCOM, svaka nova verzija sadràja javnog servisa treba se bazirati na ideji u~e{}a korisnika, a gra ani se moraju tretirati kao "korisnici", a ne "gledaoci" sadràja. Stoga su gra ani aktivni u~esnici koji proizvode, mijenjaju, komentari{u, sude i mijenjaju sadràj, a ne pasivni primaoci. 150 Ukoliko imamo na umu sadràj i usluge koje nude, moèmo zaklju~iti da javni medijski servisi u BiH gra ane jo{ uvijek tretiraju kao pasivne "gledaoce", a ne kao aktivne "korisnike", te time nastavljaju stare navike mas-produkcije i konzumacije. Gledanje televizije kulturolo{ki je odre ena navika, te iako stru~njaci potvr uju da se "kulturne navike ne mijenjaju preko no}i nego generacijama", 151 iskustvo onih koji 282 148 "BBC opens TV listings for 'remix'", 23 July, 2005., http://news.bbc.co.uk/1/hi/technology/ 4707187.stm (accessed July 29, 2007). 149 Ofcom, "A new approach to public service content in the digital media age / The potential role of the Public Service Publisher", discussion paper, 2007, p. 27. 150 Npr. MyBBCRadio moè koristiti peer-to-peer tehnologiju da bi pojedincima omogu}io radio usluge kreirane od strane publike. 151 C. S. Nissen, "Public service media in the information society", str. 13.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI su te navike rano usvojili, kao i spoznaja o promjenama u navikama novih, mladih generacija "daju nam razloga da vjerujemo da }e u narednim godinama do}i do temeljnih promjena u na{em kori{tenju medija." 152 Kao {to isti~e Jakubowicz: "Javni RTV servis pre{ao je veliki put od svojih paternalisti~kih po~etaka. Jedno je, me utim, u osnovi ostalo nepromjenjeno, a to je asimetri~an odnos izme u organizacija Javnog RTV servisa i njihove publike. U ovoj novoj eri }e od vitalnog zna~aja biti razvoj novog partnerstva izme u publike i javnog RTV servisa." 153 7. Zaklju~ci Iako se uspostavljanje multikanalnog i multiplatformskog okruènja u javnom diskursu u BiH i me u kreatorima strate{kih mjera skoro ignori{e, te tretira kao trivijalno u pore enju s etnonacionalim pitanjima, analize pokazuju da tehnolo{ke i trì{ne promjene u digitalnoj eri koje utje~u na njihovo uspostavljanje, kao i promjene u pona{anju publike i korisnika, neminovno pristiù u nerazvijeni, prezasi}eni, strahovito komplikovani i finansijski osiroma{eni televizijski sektor u BiH. Nadalje, ove promjene redefini{u uvjete poslovanja javnih emitera, dovode u pitanje njihovu ulogu i mandat, te preispituju cjelokupnu koncepciju prema kojoj javni servis treba biti u slu`bi dru{tva i njegovih gra ana. Iako televizija i dalje predstavlja glavni izvor informisanja za ve}inu ljudi u BiH, a analogno zemaljsko emitovanje glavni izvor televizijskog programa, posebno za 152 Ibid., p.13. 153 K. Jakubowicz, "Public Service broadcasting: a new beginning, or the beginning of the end'", 2006, str. 18-19. 283

Adla ISANOVI] 284 programe u lokalnoj produkciji, pra}enje medija, me utim, pokazuje da publika sve vi{e koristi i druge programe i platforme i prednosti koje pruà nadolaze}e multikanalno i multiplatformsko okruènje. Stoga se, pored lokalnih televizijskih emitera, koji su dosta dugo bili glavni akteri na trì{tu audiovizuelnih sadràja, javljaju i novi medijski akteri. Zbog promjena na trì{tu i u pona{anju publike/korisnika, novi operateri jo{ uvijek imaju dosta potencijala za razvoj u ovom sektoru u smislu proizvodnje, distribucije i prijema programa, ~ak iako njihova va`nost jo{ uvijek nije prepoznata unutar zemaljskog TV-trì{ta. Konkretnije re~eno, najizraènije obilje`je televizijskog trì{ta u BiH jeste zna~ajan stepen vertikalne itegracije. Po{to se nastoji ostvariti {to ve}a kontrola nad procesom distribucije, oprema za emitovanje i infrastruktura ve}inom su u vlasni{tvu operatera. Kad je u pitanju horizontalna integracija, mnoge stanice su aktivne i u radio-sektoru, ali one nisu dobro povezane s ostalim akterima u sektoru komunikacija, kao {to su marketin{ke agencije, kablovski operateri i telekomi. BiH je, zahvaljuju}i nekim skora{njim de{avanjima, rangirana u kategoriju zemalja sa srednjim vrijednostima Indeksa digitalnih mogu}nosti, {to ukazuje na veliku prosje~nu "mogu}nost" (kao i u svim takvim ekonomijama uglavnom zbog dobre mobilne pokrivenosti i relativno niskih cijena), relativno dobru "infrastrukturu" i sve ve}e "kori{tenje" naprednih tehnologija (mobilni telefoni, internet i {irokopojasni pristup). S druge strane, resursi kojima raspolaè bh. televizijsko trì{te i stepen spremnosti za digitalno doba nisu ba{ obe}avaju}i. Ukupni prihodi na trì{tu zemaljskih TV-sadràja u BiH su mali, a prema podacima iz 2004. godine ogla{avanje raste sporije od ukupnog rasta trì{ta. Kad su u pitanju prihodi, javni RTV emiteri bili su najva`niji operateri, na ~iji je prihod otpadao najve}i dio ukupnih trì{nih prihoda. Me utim, tri najve}a privatna operatera brzo pove}avaju svoje prihode i udio na trì{tu i smanjuju udio na trì{tu koji imaju javni emiteri i druge male lokalne ku}e (i javne i privatne), ~ija je budu}nost u tako siroma{nom i iscjepkanom trì{tu potpuno neizvjesna.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Nijedan od TV-emitera u BiH (ni javni, ni privatni) nema dominantan poloàj na relativno siroma{nom i vrlo iscjepkanom trì{tu, {to ukazuje na to da ne postoje veliki izgledi da bi i jedan od njih (sam) bio spreman uhvatiti se uko{tac s nadolaze}im trì{nim promjenama (internacionalizacija i modernizacija) i s "digitalnim cunamijem" 154 koji se pribliàva. Rezultati pokazuju ogroman porast broja gledalaca koji prate inostrane televizijske stanice, posebno one iz susjednih zemalja, kao i stalan pad gledanosti programa javnih emitera i malih lokalnih stanica. Situaciju dodatno komplikuje podijeljenost du` etni~kih i teritorijalnih linija, {to utje~e na pona{anje publike i {to }e definisati sada{nje i budu}e funkcionisanje javnih emitera. Pored toga, trenutno tri javna emitera naj~e{}e nude vrlo sli~ne programske sadràje. Sva programska preklapanja pojedinih javnih servisa u velikoj mjeri pove}avaju njihovu me usobnu konkurenciju i na taj na~in nanose {tetu cijelom sistemu. Ukoliko se ovakva praksa nastavi, situacija bi se mogla dodatno pogor{ati uvo enjem digitalne televizije, po{to bi nova tehnologija svima njima omogu}ila da pokrivaju cijelo podru~je zemlje. Potoje}i dezintegrativni elementi, kao i oni koji }e se tek javiti uvo enjem multikanalnog i multiplatformskog okruènja, zahtijevaju funkcionalan sistem javnih emitera koji bi sluìo kao instrument za uspostavljanje i odràvanje dru{tvene, politi~ke i kulturne kohezije. Uzimaju}i u obzir specifi~nost bh. dru{tva, veoma turbulentne politi~ke i socijalne prilike, kao i kulturolo{ke specifi~nosti, jasno je da je vrijednost koju bi mogli ponuditi javni medijski servisi od klju~ne va`nosti, kako za bh. dru{tvo tako i za cijeli region. Svi raspoloìvi podaci pokazuju da se novim tehnologijama mo} prebacuje s emitera na publiku, odnosno korisnike. Jasno je da bi takva situacija mogla donijeti ogroman demokratski potencijal, dovesti do decentralizacije medija i liberalizacije 154 K Jakubowicz, Digital Switchover in Central and Eastern Europe, 2007, str. 24. 285

Adla ISANOVI] 286 javne sfere. Takvim uvjetima bi se stvorio oblik medijske mo}i koju bh. politi~ke elite, o~ito, nisu spremne priznati. Nezavr{ena reforma jedinstvenog javnog servisa za cijelu zemlju, kao i nepostignuti politi~ki kompromisi koji bi omogu}ili saradnju me u emiterima koji su donedavno bili konkurenti jedni drugima, ukazuju na nedostatak volje i interesa lokalnih politi~kih elita, nepostojanje strate{kog pristupa me u lokalnim vladaju}im strukturama u pogledu budu}nosti medijske scene u BiH generalno, a posebno u pogledu budu}eg razvoja javnih emitera. Kompleksna ustavna struktura, kao i preokupiranost ve}ine politi~ara etnonacionalisti~kim pitanjima (umjesto interesima gra ana), konstantno se reflektuju u javnom sektoru, uz nedovoljno razumijevanje pitanja vezanih za prelazak na nove digitalne tehnologije, emitovanje, pravljenje programa i razvoj trì{ta. Svim ovim pitanjima ne zadràva se status quo, nego }e ona, {to je vjerovatnije, dovesti do aposlutne nespremnosti za digitalno i multikanalno okruènje. Pored objedinjavanja dvojnih javnih servisa u zemlji (entitetski i dràvni), neophodna je i digitalizacija sektora emitovanja, a posebno izrada strategije za javne RTV servise, kako bi se Sistem u BiH uskladio s evropskim standardima i na~inom rada. Me utim, ~ini se da ovi aspekti ne predstavljaju prioritet ni za vladu ni za javne RTV servise, koji ih i dalje tretiraju kao trivijalne u odnosu na etnonacionalna pitanja. Bh. zakonodavci su tek 2005. godine uspjeli donijeti zakon o javnom emitovanju, koji je ve} tada okarakterisan kao prekompleksan i dugoro~no neodrìv. Kao {to uvi a Boro Konti}: ( ) ako ikada i do e do politi~kog dogovora, tj. usvajanja zakona o javnoj radioteleviziji u BiH, tek }e se tad utvrditi da je u me uvremenu taj sistem postao glomazan, nefunkcionalan i u potpunoj suprotnosti s medijskim trendovima. Mi ìvimo u okruènju u kojem se odlu~uje u milisekundi, a tehnolo{ke promjene se smjenjuju kao i vremenske, tako da ovda{nja navada da se svako pitanje rje{ava

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI godinama, a potom eventualno trostruko potpisuje na pergamentu, nikom vi{e nije interesantna ni kao bizarnost. 155 Stoga moèmo zaklju~iti da nije osigurano pro{irenje mandata javnih servisa kako bi se omogu}ila ponuda odgovaraju}ih sadràja na novim komunikacijskim platformama. Novi potencijalni zadaci javnih medijskih servisa nisu utvr eni (u pogledu politi~kog gra anstva, demokratije, kulture, obrazovanja i dru{tvene kohezije) s ciljem da se javnim emiterima omogu}i da nakon uvo enja digitalne tehnologije sa~uvaju svoj posebni dru{tveni, politi~ki i kulturni mandat. BiH tako spada u grupu takozvanih "sljedbenika" - dràva koje jo{ uvijek nisu donijele regulatorni okvir za pokretanje DTT-a i u kojima je prelazak na DTT jo{ uvijek u vrlo ranoj fazi. Ne samo da zakonski propisi u oblasti emitovanja i digitalizacije nisu uskla eni s postoje}im propisima u zemljama EU-a, ve} nije do{lo ni do kreiranja politike niti njene provedbe. Jo{ uvijek nije izra ena regulativa neophodna za pokretanje DTT-a, nisu dodijeljeni kapaciteti operatorima za pokretanja DTT-a, nije odre en datum po~etka DTT-a za javne emitere, zakonom nije utvr eno ga{enje analogne frekvencije, jo{ uvijek nisu definisane mjere podr{ke za mre`ne operatere i pruàoce sadràja niti mjere podr{ke za difuziju primalaca, niti politike standardizacije radi podsticanja harmonizacije i brze zamjene tehonologija. Iako se u ostalim evropskim dràvama javnim RTV servisima naj~e{}e priznaje klju~na uloga u realizaciji DTT-a, s obzirom na sve postoje}e probleme koje Sistem ima, a u nedostatku zajedni~kog strate{kog pristupa, regulatornog okvira i tehni~kih i finansijskih preduvjeta, javni RTV emiteri u BiH ne}e mo}i (niti bi trebali) sami odigrati tu ulogu. Nedostatak finansijskih resursa se, uz nedovr{enu reformu, naj~e{}e navodi kao glavni razlog za nespremnost javnih emitera za nove izazove (ovaj razlog se naro~ito 155 B. Konti}, "[arafcigerom na sistem, ili za{to u BiH nikada ne}e funkcionisati javna RTV", Pulsdemokratije (novembar 2006). 287

Adla ISANOVI] 288 ~esto moè ~uti u samim javnim emiterima). Javni RTV servis u BiH djeluje putem tri kanala op}e orijentacije i ostvaruje relativno male prihode. Kada je u pitanju finansijski aspekt, niti jedan od javnih emitera nije spreman za digitalne izazove. Pored niskog nivoa naplate RTV takse, svi emiteri imaju zna~ajna dugovanja nagomilana tokom prethodnih godina, {to im onemogu}ava investiranje u istraìvanje i razvoj u oblastima novih tehnologija i digitalizacije. Ovakve investicije bit }e mogu}e jedino pod uvjetom da dodatna sredstva osiguraju inostrani i doma}i donatori. Uvo enje digitalne televizije kratkoro~no i dugoro~no podrazumijeva dodatne tro{kove, po{to javni emiteri moraju nabaviti novu opremu, a nastaviti se koristiti starom do ga{enja analogne tehnologije. Tro{kovi proizvodnje programa isto tako }e porasti, a bit }e potrebno izdvojiti i zna~ajna finansijska sredstva za prebacivanje na digitalnu tehnologiju (infrastruktura). Multikanalno okruènje moglo bi dodatno smanjiti gledanost, a time i prihode javnih emitera, a da ni ne spominjemo to da bi gledaoci gotovo sigurno postavili pitanje legitimnosti naplate takse. Dodatne probleme za efikasno funkcionisanje uzrokuje ka{njenje u uspostavljanju Korporacije, nepostojanje koordinacije sistema, neuskla ene strategije i procedure izme u tri javna RTV servisa, {to sve ima ogromnog utjecaja na rukovo enje i rad svakog od emitera. Iako u ovim medijskim ku}ama postoji tehni~ka ekspertiza za ovu oblast i iako kadrovi ne predstavljaju ve}i problem, ipak je neophodno konstantno nadogra ivati znanja o svim vrstama novih izazova koje sa sobom nosi digitalna era. Alarmantno je, me utim, to {to jo{ uvijek nema pisanih dokumenata o planovima tri javna RTV emitera u pogledu uvo enja digitalnog emitovanja i proizvodnje programa koji bi obuhvatali sve aspekte: sadràj, pravna pitanja, strate{ke vizije, o~ekivanja publike, tehni~ka pitanja, te organizacionu strukturu, finansiranje i vremenske rokove. DTT predstavlja samo jedan od segmenata digitalnog konteksta u kome javni medijski servisi trebaju prona}i svoje mjesto. Na kraju krajeva, javne servise ne}e

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI spasiti nova tehnologija, nego njihova "javnost" i "servisi". Postojanje javnih RTV servisa opravdano je samo s aspekta programa koje proizvode, nabavljaju i emituju svojoj publici "na bilo kojem mjestu, na bilo koji na~in, u bilo koje vrijeme". Evidentno je da javni RTV servisi u BiH uz svoje postoje}e kapacitete nisu u mogu}nosti odgovaraju}om brzinom odgovoriti na nove trendove i zahtjeve. Oni jo{ uvijek ne uspijevaju putem svih novih komunikacijskih platformi osigurati odgovaraju}e sadràje s prepoznatljivim institucionalnim "brendom", te tako odigrati "ulogu orijentira me u mno{tvom novih pruàlaca sadràja." 156 Trenutno Javni televizijski servis u BiH samo djelimi~no koristi nove medije, uglavnom pruàju}i ograni~en spektar elektronskih usluga. Interaktivnost je bazi~na i nerazvijena, kao i kori{tenje "pull-tehnologije", konkretnije, nelinearne komunikacije "na zahtjev" i pristupa sadràjima. Usluge koje se nude, kao i njihov sadràj, vrlo su usko vezani za programe koje nude "tradicionalni" distributivni kanali, a pored osnovnih usluga, ne pruàju se nikakvi tematski niti personalizirani/individualizirani sadràji ili usluge. Aktivnosti javnih RTV emitera su najve}im dijelom orijentisane prema analognim zemaljskim kanalima, kao i ostalim zemaljskim komercijalnim kanalima. U su{tini, trenutno je mandat javnih servisa u BiH doveden u pitanje pojavom konkurencije u vidu privatnih, komercijalnih medija (kao i javnih TV servisa susjednih dràva), uglavnom zbog toga {to i oni nude ~itav spektar sadràja za naj{iru publiku. Kad se analiziraju raspoloìvi podaci o programima javnih emitera, o~igledno je da su sve vi{e zastupljeni zabavni programi i filmovi, koji predstavljaju za{titni znak komercijalnog sektora. S druge strane, obrazovnom, kulturnom i programu za mlade, koji su obi~no nedovoljno zastupljeni u komercijalnom sektoru (i trebali bi biti vrlo vaàn segment javnog servisa), ne daje se previ{e prostora ni u javnim servisima u BiH. Nastavljanje ovakvog trenda bilo bi apsurdno, po{to je mogu}e da }e se javni 156 Vidjeti tabelu 14, izvor: Jakubowicz, 2006, str. 14-15. 289

Adla ISANOVI] servisi u multikanalnom i multiplatformskom okruènju suo~iti s manjom, a ne ve}om, konkurencijom kad je u pitanju proizvodnja kulturnih i drugih sadràja karakteristi~nih za javne servise. Zbog vrlo ograni~enog trì{ta i malih investicija u umjetnost i kulturu, javni servisi bili bi veoma va`ni za nezavisne audiovizuelne produkcije, umjetnike i cjelokupnu kreativnu industriju (kako u zemlji tako i u regionu). Prednost javnih medijskih servisa sastoji se i u tome {to oni pruàju mogu}nost za uspostavljanje partnerskih odnosa s institucijama kulture i, generalno, za osnaìvanje javnog kulturnog sektora. Oni u kontekstu prelaska na digitalnu tehnologiju imaju nekoliko prednosti s obzirom na to da }e mo}i udruìti snage s drugim javnim institucijama, kao {to su {kole, biblioteke i muzeji, u cilju pravljenja novih oblika digitalnog sadràja - "digitalnih dobara". Jasno je da strategija za javne medijske servise u digitalnoj eri ne bi bila adekvatna niti odrìva ukoliko bude zasnovana isklju~ivo na utrci za udio na trì{tu i za brojnost publike i ako prioritet budu komercijalni programi. Na kraju krajeva, upravo javni emiteri svoju publiku trebaju tretirati kao gra ane, a ne kao konzumente. U tom smislu javni medijski servisi moraju sluìti interesima javnosti, po{tovati profesionalne standarde, obuhvatiti sve zajednice, dru{tvene grupe i generacije, uklju~uju}i i manjinske grupe, istovremeno po{tuju}i razlike u njihovom identitetu i potrebama. U ovome, mo`da, ~ak leì i prednost javnih medijskih servisa. U industriji zabave smanjuju se tro{kovi distribucije po{to kompanije u opticaju drè sve vi{e starih naslova, a male zajednice koriste internet u traènju naslova koji zadovoljavaju njihove konkretne interese. Neki, poput izvje{ta~a magazina "Wired" Chrisa Andersona, 157 predvi aju da }e najve}u zaradu ostvarivati kompanije koje konstantno budu nudile 290 157 reuzeto iz "Convergence Culture", H. Jenkins, 2006, str. 252.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI najraznovrsnije sadràje po najprihvatljivijim cijenama ("Long Tail Model"). 158 Me utim, u digitalnom kontekstu to uklju~uje i sposobnost pruànja "individualiziranih javnih usluga" u okruènju "pull-tehnologija", interneta i servisa "na zahtjev". îni se da javni servisi u BiH ne posve}uju mnogo pa`nje najmla oj publici, niti njihovim interesima i novim navikama (po{to najmla i sada o~ekuju da imaju ve}i utjecaj na medije koje konzumiraju), iako su upravo oni zaduèni za uvo enje mlade publike u dru{tvo i upoznavanje s njegovom kulturom. Ova je generacija zapravo najve}i konzument elektronskih usluga, njihov broj svakodnevno raste i upravo oni mijenjaju kulturolo{ke navike uvo enjem novih tehnologija u svoje domove. Oni koji su me u prvima usvojili nove platforme daju nam razloga da vjerujemo da se korisnici interaktivnih usluga pona{aju druga~ije od televizijskih gledalaca, po{to se oni pona{aju vi{e kao aktivni "korisnici" nego kao pasivni "gledaoci". Zato se smatra da se javni servisi prilikom pravljenja sadràja moraju rukovoditi u~e{}em korisnika i time da gra ane tretiraju kao "korisnike", a ne kao "gledaoce". Ukoliko javni RTV servisi u BiH èle opstati, pa ~ak se i razvijati u multikanalnom i digitalnom okruènju, oni moraju promijeniti svoj odnos prema publici. Ovo OFCOM navodi na zaklju~ak da bi "Umjesto razmi{ljanja o proizvodnji visokokvalitetnih 'sadràja' u vidu TVprograma bilo korisnije razmi{ljati o pruànju visokokvalitetnih participativnih usluga, pri ~emu bi linearni sadràj predstavljao samo jedan aspekt iskustva koje bi se moglo doìvjeti preko brojnih kanala - interneta, mobilnog telefona, kioska ili TV-a." 159 âk i Grupa za digitalnu strategiju EBU-a poziva na redefinisanje osnovnih koncepata koje se odnose na javne servise, uklju~uju}i i univerzalnu mogu}nost pristupa i univerzalan sadràj: - Univerzalnost sadràja ne moè se vi{e shvatati kao program koji se pravi za sviju na jednom ili vi{e kanala, nego i kao univerzalnost osnovnih op}ih 158 C. Anderson "The Long Tail", "Wired", oktobar 2004. 159 Ofcom, "A new approach to public service content in the digital media age", 2007, str. 28. 291

Adla ISANOVI] sadràja (uklju~uju}i i zabavne programe za naj{ire mase), koja }e biti u sredi{tu onoga {to javni servisi nude publici, nego i univerzalnost u punom opsegu usluga, od kojih }e neke biti specijalizovane i namjenski pravljene za odre enu publiku, ~ime }e se dodatno doprinijeti {irem i sveobuhvatnijem spektru usluga. - Univerzalnost pristupa ne moè se vi{e shvatati kao postojanje nekoliko zemaljskih kanala koji su dostupni cjelokupnom stanovni{tvu, nego kao pristustvo svih relevantnih medija i platformi sa zna~ajnom penetracijom, ali i kao mogu}nost pruànja "personaliziranog javnog servisa" u okruènju koje uklju~uje "pull-tehnologiju", internet i servise "na zahtjev" 160. Kao {to je rekao Mark Thompson, generalni direktor BBC-a, prilikom najave programa "Kreativna budu}nost", ovo predstavlja jedinstvenu kreativnu mogu}nost za javne RTV servise i, kona~no: "Ovaj novi digitalni svijet je bolji od onog starog za programe koje emituju javni RTV servisi." 161 Isto bi se moglo primijeniti i na programske sadràje javnih RTV servisa u BiH, ali to izisikuje su{tinske promjene u na~inu razmi{ljanja i rukovo enja, {to zna~i da bi politi~ke elite, vlada i regulatorna tijela, kao i javni RTV servisi, grupe gra ana i stru~na udruènja, morali promijeniti svoj pristup, te djelovati proaktivno i strate{ki u cilju postizanja pozitivnih i brzih rezultata. 292 160 "Media with a purpose (Public Service Broadcasting in the Digital Era)", navod EBU-a u K. Jakubowicz, "Public service broadcasting: a new beginning, or the beginning of the end?", 2006, str. 16. 161 "Creative Future - BBC addresses creative challenges of on-demand, BBC Press Office (28. 3. 2007).

8. Preporuke HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Nakon izvr{enih analiza mogu se dati konkretne preporuke za dvije glavne grupe: 8.1 Organi nadle`ni za politiku i regulativu Reforme - Diskusije koje ve} dugo traju i odlaganje prilago avanja i prihvatanja zakonske regulative vezane za organizovanje Javnog RTV sistema moraju se pod hitno razrije{iti. Postizanje konsenzusa trebalo bi dovesti do uspostavljanja odrìvog i prikladnog sistema koji bi bio u slu`bi bh. dru{tva i njegovih gra ana, te ispunjavao svoju politi~ku, dru{tvenu i kulturolo{ku ulogu (na lokalnom, dràvnom i me unarodnom nivou) i istovremeno osiguravao svoju ekonomsku odrìvost. Politika i strategija digitalizacije - Vlada i regulatorna tijela u BiH trebaju se intenzivnije angaòvati na uvo enju novih medijskih tehnologija u BiH. - Na osnovu izvr{enih analiza dubokih promjena u novim medijskim tehnologijama, na trì{tu i u pona{anju publike, kao i na osnovu analize lokalnih specifi~nosti, vlada i regulatorna tijela trebali bi kreirati kvalitetnu politiku za konvergenciju medija koja bi imala za cilj osiguranje odrìvosti i razvoja medijskog sektora, a posebno javnih medijskih servisa, u multikanalnom i multiplatformskom okruènju digitalnog doba. - U cilju djelotvornog kreiranja politike, potrebno je da svi u~esnici u ovom procesu iskaù odre eni interes i proaktivan stav, pri ~emu niko od njih ne bi smio biti isklju~en iz procesa dono{enja klju~nih odluka s ciljem postizanja politi~kog, ekonomskog, javnog i privatnog konsenzusa. 293

Adla ISANOVI] - RAK i Vije}e ministara (kao i Ministarstvo komunikacija i transporta) trebali bi hitno izraditi strategiju uvo enja digitalne televizije u BiH (posve}uju}i posebnu pa`nju prijelaznom periodu), i to u saradnji sa svim najva`nijim akterima iz oblasti medija i komunikacija. - Nadle`ne strukture moraju jasno precizirati uloge, na~in u~e{}a i obaveze svih u~esnika u procesu digitalizacije. - Ova strategija trebala bi biti uskla ena s ostalim strate{kim dokumentima, kao {to je Strategija informatizacije bosanskohercegova~kog dru{tva. - Plan aktivnosti za prelazak s analognog na digitalno emitovanje mora se uskladiti s evropskim rokovima. - Politike standardizacije u oblasti digitalizacije moraju dovesti do uskla ivanja tehnolo{kih rje{enja. - Kad su u pitanju javni medijski servisi, na~elo univerzalnosti mora biti zadovoljeno s tehni~kog, dru{tvenog i aspekta programskih sadràja. Zakonska regulativa i mjere podr{ke javnim medijskim servisima u eri digitalne tehnologije - Neophodno je nastaviti s uskla ivanjem zakona u oblasti javnog emitovanja/telekomunikacija s odgovaraju}im zakonima Evropske unije. - U skladu s Preporukom Komiteta ministara Vije}a Evrope iz 2007. godine, koja se odnosi na mandat javnih medijskih servisa u informacijskom dru{tu, dràva bi trebala: 162 1. garantovati temeljnu ulogu javnih medijskih servisa u novom digitalnom okruènju tako {to }e definisati jasan mandat za javne medijske servise i omogu}iti im da se koriste novim tehni~kim sredstvima kako bi bolje 294 162 Rezolucija (2007) 3 o mandatu javnih medijskih servisa u informacijskom dru{tvu koju je usvojio Komitet zamjenika ministara 31. januara 2007.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI ispunjavali svoje obaveze i prilagodili se brzim promjenama u postoje}em medijskom i tehnolo{kom okruènju, kao i promjenama u pona{anju gledalaca i slu{alaca i o~ekivanjima publike; 2. tamo gdje to ve} nije ura eno, donijeti odgovaraju}e zakonske odredbe/propise u vezi s mandatom javnih medijskih servisa, s posebnim akcentom na novim komunikacijskim uslugama, ~ime bi se javnim medijskim servisima omogu}ilo da u potpunosti iskoriste svoje potencijale, a posebno da promoviraju {ire demokratsko, dru{tveno i kulturno u~e{}e, izme u ostalog, uz pomo} novih interaktivnih tehnologija; 3. osiguranjem odgovaraju}eg i sigurnog finansiranja i organizacionog okvira, javnim servisima osigurati uvjete potrebne za vr{enje funkcije koju su im u novom digitalnom okruènju povjerile dràve ~lanice na transparentan i odgovoran na~in; 4. omogu}iti javnim medijskim servisima da u potpunosti i efikasno odgovore na izazove koje pred njih postavi informacijsko dru{tvo, uvaàvaju}i dualisti~ku javno-privatnu strukturu elektronskih medija u Evropi i posve}uju}i pa`nju pitanjima vezanim za trì{te i konkurenciju; 5. ponuditi univerzalan pristup javnim medijskim servisima svim pojedincima i dru{tvenim grupama, uklju~uju}i manjine i grupe s margina dru{tva, primjenom ~itavog spektra tehnolo{kih instrumenata. - Mjere podr{ke, izme u ostalih i dodatno finansiranje, po{to sektor javnih medijskih servisa mora biti zbrinut kako bi mogao investirati u istraìvanje i razvoj u oblasti novih tehnologija i zamijeniti stare tehnologije novim. Dodatno finansiranje i adekvatna finansijska politika neophodni su i da bi se omogu}ila ponuda raznolikih kvalitetnih sadràja i usluga. - Treba definisati mjere podr{ke za difuziju primalaca, te minimizirati cijene za doma}instva kako bi se doprinijelo otklanjanju digitalnog jaza i isklju~enosti. 295

Adla ISANOVI] 8.2 Javni RTV servisi Politika - Javni RTV servisi trebali bi imati proaktivniji pristup cjelokupnom procesu uvo enja nove tehnologije, uz u~e{}e u otklanjanju digitalnog jaza i isklju~enosti. - Za djelotvorno kreiranje politika neophodan je proaktivni stav svih RTV emitera i nijedan od njih ne bi trebao biti isklju~en iz klju~nih procesa odlu~ivanja. Koordinacija unutar sistema - Koordinacija politika i procedura izme u tri javna servisa trebali bi biti pobolj{ana i oja~ana u cilju ostvarivanja odrìvosti sistema. - Koordinacija unutar sistema izme u sva tri javna emitera trebala bi biti pobolj{ana u cilju izbjegavanja svakog budu}eg preklapanja i konkurencije u nu enju usluga i programskih sadràja. - Javni emiteri moraju pod hitno napraviti strate{ki plan za uvo enje digitalnog emitovanja i programa i uskladiti ga s dràvnim politikama i ostalim strate{kim dokumentima. Takav strate{ki plan obuhvatao bi sve aspekte: sadràj, pravna pitanja, platforme, strate{ke vizije, o~ekivanja publike, tehni~ka pitanja, organizacionu strukturu, finansiranje i rokove. 296 'Javnost' i 'servisi' - Svi javni RTV servisi trebali bi analizirati promjene u pona{anju publike/korisnika u multikanalnom i multiplatformskom okruènju, te preispitati kako segment "javni" tako i segment "servisi". - Trebalo bi zacrtati nove zadatke i kreirati nove usluge i prilagoditi ih promijenjenom pona{anju publike / korisnika, a u skladu s mandatom javnih medijskih servisa u BiH. - Morala bi se osigurati velika raznolikost sadràja uz istovremeno odgovaranje na stvarne potrebe, sluènje javnim interesima i po{tivanje profesionalnih standarda.

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI - Iako bi trebale biti zastupljene sve dru{tvene zajednice, grupe i generacije, posebnu pa`nju treba posvetiti najmla oj populaciji, njihovim potrebama i promijenjenim navikama u kori{tenju medija. - Javni emiteri trebali bi informativne, obrazovne i zabavne sadràje u najve}oj mogu}oj mjeri prilagoditi zahtjevima digitalnog doba, uklju~uju}i i prilago avanje razli~itim platformama (RTV, online, mobilni telefoni itd.). - Javni mediji trebaju ulagati u razvoj programa/sadràja koji su obi~no nedovoljno zastupljeni u komercijalnom sektoru i za koje te{ko da moè postojati konkurencija javnim medijima u multikanalnom i multiplatformskom okruènju. - S obzirom na mno{tvo novih pruàlaca sadràja, Javni RTV sistem (emiteri) treba nastojati izgraditi sna`ne i prepoznatljive "brendove", "oaze povjerenja" na ~itavom nizu razli~itih distributivnih platformi. Novi vidovi partnerstva i saradnje - Javni emiteri trebaju analizirati mogu}nost saradnje i uspostavljanja novih vidova partnerskih odnosa s drugim medijima i akterima iz sektora komunikacija, kao i drugim alternativnim trì{tima, a u cilju pruànja novih usluga (u pogledu proizvodnje, distribucije i prijema sadràja). - Javni emiteri trebaju analizirati mogu}nost saradnje i uspostavljanja novih vidova partnerskih odnosa s kulturnim i drugim javnim institucijama (kao {to su biblioteke, muzeji itd.) u cilju osnaìvanja javnog kulturnog sektora, te razvijanja i nu enja novih oblika digitalnih sadràja/"digitalnih dobara" za koje bi se gra anima osigurao univerzalan pristup. Istraìvanje i razvoj - Javni emiteri trebaju osmisliti i upravljati aktivnostima vezanim za istraìvanje i razvoj kako bi permanentno pove}avali korpus znanja i kvalitet svojih usluga. 297

Adla ISANOVI] Reference 298 Anderson, C. "The Long Tail", Wired, October 2004, http://www.wired.com/ wired/archive/12.10/tail.html?pg=3&topic=tail&topic_set (pristup ostvaren 29. jula 2007). Collins R., Finn A., McFadyen S., Hoskins C. "Public Service Broadcasting Beyond 2000: Is There a Future for Public Service Broadcasting?" (2001, January 1), Canadian Journal of Communication (online), 26(1), http://www.cjc-online.ca/ viewarticle.php?id=615 (pristup stranici ostvaren 17. septembra 2007). Haraszti, M. Organization for Security and Cooperation in Europe (OSCE) The Representative on Freedom of the Media, "The State of Media Freedom in Bosnia and Herzegovina: The Public Service Broadcasting", March 2007, http://www.oscebih.org/documents/7974-eng.pdf (pristup ostvaren 8. augusta 2007). Jakubowicz, K. "PSB: The Beginning of The End, or a New Beginning in the 21st Century?" Presentation for the RIPE@2006 Conference: "Public Service Broadcasting in the Multimedia Environment: Programmes and Platforms", 2006, http://www.yle.fi/ ripe/keynotes/jakubowicz_keynotepaper.pdf (pristup ostvaren 8. augusta 2007). Jakubowicz, K. Public service broadcasting: a new beginning, or the beginning of the end?, KnowledgePolitics, 2006, http://www.knowledgepolitics.org.uk/ KP_jakubowicz_psb.pdf (pristup ostvaren 1. septembra 2007). Jakubowicz, K. "What Prospects for Public Service Broadcasting in Central and Eastern Europe", Remarks delivered during the IFJ Regional Meeting on Public Broadcasting, Budapest, 15-17 February 2002, www.ifj-europe.org/docs/psb-bdpestkj.doc (pristup ostvaren 1, septembra 2007). Jakubowicz, K. "Public Service Broadcasting in The Information Society", Media Development (1/1999), http://www.wacc.org.uk/wacc/content/pdf/1253 (pristup ostvaren 1. septembra 2007).

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Jakubowicz, K. "Digital Switchover in Central and Eastern Europe: Premature or Badly Needed?", the Public / Javnost, Vol. 14 (2007), p. 21-38, No.1, http://www.javnost-thepublic.org/media/datoteke/jakubowicz.pdf (pristup ostvaren 1. septembra 2007). Jakubowicz, K. "If not us, then who? Public service broadcasting and culture in the 21st century", In Christian S. Nissen (ed), Making a Difference / Public Service Broadcasting in the European Media Landscape, John Libbey & Co Ltd, 2006, str. 35-49. Jenkins, H. Convergence Culture (Where Old and New Media Colllide). New York University Press, New York and London, 2006. Jusi}, T. "Mediji u demokratskom dru{tvu", in Procjena razvoja demokratije u Bosni I Herecegovini, (grupa autora) Fond otvoreno dru{tvo BiH, 2006. Konti}, B. "Taking a screwdriver to the system, or why a public broadcasting service will never function in BiH", in Pulsdemokratije (Nov 2006), http://www.pulsdemokratije.net/ clanak.php?sifra=061119002&lang=en (pristup ostvaren 27. jula 2007). Nissen, C. S. "No public service without both Public and Service - Content provision between the Scylla of populism and the Charybdis of elitism", In Nissen, C. S. (ed). Making a Difference / Public Service Broadcasting in the European Media Landscape. John Libbey & Co Ltd, 2006, str. 65-82. Nissen, C. S., Public service media in the information society. Report prepared for the Council of Europe's Group of Specialists on Public Service Broadcasting in the Information Society (MC-S-PSB). Ociepka, B. "The Use and Misuse of Public Media in Central Europe - Another Form of Internationalisation of Media and Political Communication" Political Communication Research Section, University of Wroclaw, Poland, http://www.portalcomunicacion.com/bcn2002/n_eng/programme/prog_ind/papers/ o/pdf/o002se10_ociep.pdf (pristup ostvaren 1. septembra 2007). Papathanassopoulos, S. European Television in the Digital Age (Issues, Dynamics and Realities), Polity Press, 2002. 299

Adla ISANOVI] 300 Rhodes, A. "Ten years of media support to the Balkans / An Assesment", Published under the auspices of Yasha Lange on behalf of the Media Task Force of the Stability Pact for South Eastern Europe, 2007, http://www.pressnow.org/ upload/publications/mediasupport_balkan.pdf (pristup ostvaren 1. septembra 2007). Thompson, M. International Assistance to Media. A report to the OSCE Representative on Freedom of Media. Vienna 2000. Conclusions and Recommendations #176, http://archiv.medienhilfe.ch/reports/osce/osce2000h.htm (pristup ostvaren u julu 2007). Udovi~i}, R. "Media Situation in Bosnia-Herzegovina in 2004: Battling Political Frustration", Media Online 2005. http://archiv2.medienhilfe.ch/news/2005/bih/ MO_12361.pdf (pristup ostvaren 1. septembra 2007). Television Accross Europe: Regulation, Policy and Independence (Bosnia - Herzegovina). Open Society Institute (EU Monitoring and Advocacy program- EUMAP), 2005, http://www.eumap.org/reports/2005/media/bosnian (pristup ostvaren 27. jula 2007). Economic and legal analysis of the communications sector in Bosnia and Herzegovina. The EU CARDS Twinning Project BA 02.01/02.012005, http://www.rak.ba/ en/public-affairs/?cid=4262 (pristup ostvaren 27. jula 2007). CRA, "Annual Survey of Holders of CRA Licences for Provision of Internet Services in Bosnia and Herzegovina in 2006", www.rak.ba. EBU, Media with a Purpose: Public Service Broadcasting in the Digital Era, The Report of the Digital Strategy Group of the European Broadcasting Union November 2002, http://www.ebu.ch/cmsimages/en/dsg_final_report_e_tcm6-5090.pdf (pristup ostvaren 1. septembra 2007). EPRA, Final Report, Working Group on Digital Terrestrial Television in EPRA Countries (European Platform of Regulatory Authorities), Coordinated by AGCOM (Italy); Rome, 2004, pg. 4. http://www.epra.org/content/english/press/papers/ AGCOM_DTTWG_ finalreport.pdf (pristup ostvaren 27. jula 2007).

HO]E LI TELEVIZIJA PRENOSITI DIGITALNU REVOLUCIJU? RAZMI[LJANJA O BUDU]NOSTI PROGRAMA JAVNIH SERVISA U BOSNI I HERCEGOVINI Information Society Development/ e-readiness assessment report for 2005/Analysis of BiH Socuiety e-readiness. Report for 2005. is.gov.ba, april 2006. IREX, MSI Europe and Eurasia 2006/2007: The Development of Sustainable Media in Europe and Eurasia, 2007 mo`e se na}i na http://www.irex.org/ programs/msi_eur/index.asp (pristup ostvaren 8. augusta 2007). IREX, MSI Europe and Eurasia 2005 : The Development of Sustainable Media in Europe and Eurasia, 2006, http://www.irex.org/programs/msi_eur/2005.asp (pristup ostvaren 8. augusta 2007). ITU, World Information Society Report 2007 (Beyond WSIS), International Telecommunication Union May 2007, http://www.itu.int/osg/spu/publications/ worldinformationsociety/2007/report.html (pristup ostvaren 1. septembra 2007). Ofcom, "A new approach to public service content in the digital media age/ The potential role of the Public Service Publisher", discussion paper (publication date 24 January 2007, closing day for responses 23 march 2007), http://www.ofcom. org.uk/consult/condocs/pspnewapproach/ (pristup ostvaren 8. augusta 2007). Ofcom, "The Communications Market 2006", august 2006, http://www.ofcom. org.uk/research/cm/cm06/cmr06_print/main.pdf (pristup ostvaren 27. jula 2007). UNDP, Supporting Public Service Broadcasting: Learning from Bosnia and Herzegovina's experience, (UNDP-Bureau for Development Policy-Democratic Governance Group) 2004. UNDP, Social Inclusion in Bosnia and Herzegovina, National Human Development Report 2007, 2007. "Strategija razvoja informacionog dru{tva u BiH", usvojena od strane Vije}a ministara BiH 16. novembra 2004. Council of Europe Recommendation Rec (2007) 3 on the remit of public service media in the information society - Adopted by the Committee of the Ministers' Deputies, 31 January 2007, https://wcd.coe.int/viewdoc.jsp?id=1089759&backcolorinternet= 9999CC&BackColorIntranet=FFBB55&BackColorLogged=FFAC75 (pristup ostvaren 20. jula 2007). 301

Adla ISANOVI] Conference on "Introduction of Digital Television in Bosnia and Herzegovina"- Conclusions and Recommendations (Press release), April 19, 2006, http://www.rak.ba/en/broadcast/c-actvts/?cid=4118 (pristup ostvaren 27. jula 2007). Report MIB - BiH Gallup International "Mjerenje gledanosti TV stanica 2002-2006", http://www.mib.ba/version02/01/news.htm (pristup ostvaren u septembru 2007). GfK BH- "Broadcasting Media in B&H" (Press Release), 16. februar 2006, http://www.gfk.ba/pr/2006/gfk%20pr%2002-2006%20-%20tv%20and%20radio.pdf (pristup ostvaren 10. juna 2007). "Creative Future - BBC addresses creative challenges of on-demand" (Press Release), BBC Press Office, March 28, 2007, http://www.bbc.co.uk/pressoffice/pressreleases/ stories/2006/04_april/25/creative.shtml (pristup ostvaren 1. septembra 2007). Godi{nji izvje{taji: BHRT "Izvje{taj o radu i poslovanju javnog radio televizijskog servisa Bosne i Hercegovine za 2006. godinu, mart 2007. RTRS "Godi{nji izvje{taj 2006. / Godi{nji planovi 2007". RTSR "Godi{nji izvje{taj 2005". RTVFBiH "Finansijski plan za 2007.godinu", 2007. RTVFBiH "Programski plan i njegovo finansiranje za 2007. godinu", 2007. RTVFBiH "Izvje{taj o radu i poslovanju za 2006. godinu", mart 2007. RTVFBiH "Izvje{taj o radu i poslovanju za 2005. godinu", mart 2006. RTVFBiH "Izvje{taj o radu i poslovanju za 2004. godinu", mart 2005. RTVFBiH "Izvje{taj o emitiranom programu FTV januar-decembar 2006."januar 2007. RTVFBiH "Izvje{taj o emitiranom programu FTV januar-decembar 2005."januar 2006. RTVFBiH "Izvje{taj o emitiranom programu FTV januar-decembar 2004." januar 2005. Ured za reviziju institucija u FBiH "Izvje{taj o reviziji finansijskih izvje{taja / RTVFBiH" zaklju~no s 31.12.2006." 2007. 302 Sa engleskog prevela: Milena Mari}-Vogel

BIOGRAFIJE JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U DIGITALNOM DOBU: STRATEGIJE I MOGU]NOSTI U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE Adla ISANOVI] je istraìva~ Centra za medijsku politiku Mediacentra Sarajevo. Od 2006. godine radi kao gost predava~ na Fakultetu umjetnosti i dru{tvenih nauka Me unarodnog univerziteta u Sarajevu. Pored toga, angaìrana je na umjetni~kim i kulturolo{kim produkcijama, kao i na kuratorskim projektima. Magistrirala je iz oblasti novih medija na Haute ecole d'arts appliques Univerziteta primijenjenih nauka u @enevi, kao i na interdisciplinarnom postdiplomskom studiju "Critical, Curatorial, Cybermedia" na Ecole superieure des beaux arts u @enevi, [vicarska (2005). Podru~ja njenog istraìva~kog interesa su novi mediji i kulturolo{ke studije. Helena POPOVI] je nau~na saradnica Centra za medijska i komunikacijska istraìvanja i asistentica na Odsjeku za novinarstvo Fakulteta politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu. Radila je kao nau~na saradnica na Odsjeku za kulturu i komunikacije Instituta za me unarodne odnose (IMO) (2004-2007). Diplomirala je na Filozofskom fakultetu, Odsjek za sociologiju, u Zagrebu, Hrvatska (2004), a magistrirala iz oblasti sociologije i dru{tvene antropologije na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpe{ti, Ma arska (2005). Podru~ja njenog istraìva~kog interesa su mediji i javna sfera, medijski ànrovi, teorije recepcije, medijska publika i rodno predstavljanje u medijima. Dr. Marko MILOSAVLJEVI^ je {ef Odsjeka za novinarstvo Univerziteta u Ljubljani, Slovenija. Autor je ve}eg broja istraìva~kih projekata o radiodifuziji (naro~ito javnoj), medijskoj regulaciji, vlasni{tvu i upravljanju medijima, koji su objavljeni u Njema~koj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Bugarskoj, Austriji, Hrvatskoj i Holandiji. Predsjedavao je stru~nom komisijom za radio i televizijske programe Ministarstva za kulturu Slovenije. Predaje na Sveu~ili{tu u Dubrovniku, Hrvatska. Radi kao evaluator za Mreù za profesionalizaciju novinara u Jugoisto~noj Evropi (SEENPM) za Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Pokrenuo je i ure ivao slovenski ~asopis o medijima i novinarstvu "Media Watch" i ~lan je ure iva~kog tima ~asopisa. Redovni je saradnik za 303

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U DIGITALNOM DOBU: STRATEGIJE I MOGU]NOSTI U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE medijske analize i novinarske teme za vode}i slovenski dnevni list "Delo", "Media Watch", "Dnevnik", "Fotografija" i ve}i broj drugih publikacija. Dr. Miklós SÜKÖSD je politolog, medijski istraìva~, docent na Odsjeku za politi~ke nauke i akademski direktor Centra za medijske i komunikacijske studije Centralnoevropskog univerziteta (diplomirao i magistrirao iz sociologije i kulturolo{kih studija 1985. godine na ELTE Institutu za sociologiju, magistrirao iz oblasti sociologije 1994. godine na Odsjeku za sociologiju Univerziteta Harvard, doktorirao iz oblasti politi~kih nauka 1992. godine na Ma arskoj akademiji nauka). Autor je mnogih knjiga i radova o politici i medijima u Isto~noj i Centralnoj Evropi, me u kojima je "Democratic Transformation and the Mass Media in Hungary: from Stalinism to Democratic Consolidation in Hungary", u R. Gunther and A. Moughan (ur), Democracy and the Media: A Comparative Perspective. Cambridge, Cambridge University Press, 2000. Koautor je (zajedno sa P. Bajomi-Lázárom) djela "Reinventing Media: Media Policy Reform in East Central Europe", CEU Press, 2002. Mirjana MILO[EVI] je direktorica Medija centra u Beogradu i medijski istraìva~. Magistrirala je iz oblasti komunikacija na Westminster univerzitetu u Londonu, a diplomirala iz oblasti ekonomije na Univerzitetu u Beogradu. Glavna podru~ja njenog istraìva~kog interesa su ekonomika medija i medijsko upravljanje. Uklju~ena je u niz medijskih projekata i istraìva~kih inicijativa u Srbiji: Medijsko obrazovanje u Srbiji - Institut dru{tvenih nauka, Monitoring medija za vrijeme izbora - IJAS i Medija centar, osnivanje Vije}a za {tampu i Tim za reformu medija - IJAS itd. 304 Dr. Orlin SPASSOV je doktor sociologije i docent na Fakultetu ùrnalistike i masovnih komunikacija Univerziteta u Sofiji. [ef je Odsjeka za radio i televiziju. Predaje medije i komunikologiju i internet kulturu. Radi kao gost istraìva~ na Univerzitetu Oxford i Evropskom univerzitetu Viadrina u Frankfurtu-Oderu. Godine 2003/2004. dobio je istraìva~ku stipendiju Fondacije Alexander von Humboldt iz Njema~ke. Bio je stipendist Centra za napredne studije u Sofiji i Centra za napredne

JAVNI TELEVIZIJSKI SERVIS U DIGITALNOM DOBU: STRATEGIJE I MOGU]NOSTI U PET ZEMALJA JUGOISTO^NE EVROPE centralnoevropske studije Evropskog univerziteta Viadrina. U~estvovao je u mnogim me unarodnim projektima u oblasti medijskog istraìvanja. Autor je brojnih publikacija na bugarskom, engleskom i njema~kom jeziku. Trenutno su podru~ja njegovog istraìva~kog interesa transformacija javne sfere uzrokovana novim medijima, supkulturne aktivnosti interneta i net aktivizam. Tanja PETROVI] je diplomirala na Fakultetu politi~kih nauka u Beogradu 2006. godine. Trenutno poha a postdiplomski studij na Odjeljenju novinarstva i komunikologije istog fakulteta. Po~etkom 2007. godine bila je dio tima u organizaciji Medija centra i Nezavisnog udruènja novinara Srbije koji je pratio rad medija tokom kampanje za parlamentarne izbore. Godine 2004. je u~estvovala u projektu "The Information Wars in the Balkans", koji su organizirali KomTech Institut i Institut za dizajn i procjenu tehnologije Univerziteta u Be~u, gdje je provela istraìvanje o srbijanskim {tampanim medijima. Podru~ja njenog interesa su medijska politika, politi~ke komunikacije, istraìvanje medijskog sadràja i istraìvanje medijskog trì{ta. Dr. Zrinjka PERU[KO je docentica na medijskom studiju Odsjeka za novinarstvo i voditeljica Centra za medijska i komunikacijska istraìvanja na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu. Do maja 2006. godine se nalazila na ~elu Odsjeka za kulturu i komunikacije Instituta za me unarodne odnose (IMO) u Zagrebu. Diplomirala je 1985. godine i doktorirala 1998. godine iz oblasti sociologije, a magistrirala 1990. godine iz oblasti komunikologije na Sveu~ili{tu u Zagrebu. Predavala je dodiplomske i postdiplomske kolegije iz sociologije i medijskih studija na Sveu~ili{tu u Zagrebu. Podru~ja njenog akademskog interesa su analiza medijske politike i promjene sistema, s naro~itim naglaskom na probleme medijske koncentracije, raznolikosti i pluralizma. Bila je ~lanica Savjetodavnog panela o medijskoj raznolikosti (AP-MD) Vije}a Evrope (2001-2004), a trenutno je ~lanica Grupe specijalista za medijsku raznolikost Vije}a Evrope (2005-2008), kojom je predsjedavala 2006. i 2007. godine. 305