Globalna dedolarizacija i politika SAD-a Vladimir Odintsov 1
Globalna dedolarizacija / Vladimir Odintsov Globalna dedolarizacija i politika SAD-a Vladimir Odintsov Pisac i analitičar u The Middle East Sažetak U potrazi za svjetskom dominacijom, za kojom teži više od stoljeća, Bijela kuća se oslanjala na dva glavna instrumenta: američki dolar i vojnu moć. Kako bi spriječile Washington od uspostavljanja potpune globalne hegemonije određene države su odnedavno počele sa mijenjanjem stavova kada je riječ o ova dva instrumenta, formirajući alternativna vojna savezništva i ukidajući ovisnost o američkom dolaru. Ključne riječi: dominacija, Bijela kuća, dolar, vojna moć 2
Sve do sredine 20. stoljeća, zlatni standard je bio vodeći monetarni sistem, zasnovan na fiksnoj količini rezerva zlata u državnim bankama, koje su ograničavale kreditiranje. Sjedinjene Države su u to vrijeme uspjele da osiguraju vlasništvo nad 70% svjetskih rezerva zlata (izuzimajući Sovjetski Savez), te su tako svrgnule Veliku Britaniju, oslabljenog konkurenta, što je rezultiralo uspostavljanjem finansijskog sistema u skladu sa ugovorom Bretton Woods 1944. godine (koji je obilježio nastanak MMF-a). Na taj način dolar je postao vodeća valuta za međunarodne transakcije. No, nakon četvrt stoljeća ovakav sistem se pokazao kao nedjelotvoran, jer nije mogao da suzbije ekonomski rast Njemačke i Japana, a i zbog oklijevanja SAD-a da prilagodi svoju ekonomsku politiku kako bi se održala ravnoteža vrijednosti dolara u odnosu na zlato. Dolar je tada bio u dramatičnom padu, ali je bio sačuvan zbog podrške bogatih izvoznika nafte, pogotovo kada je Saudijska Arabija počela da sa Richardom Nixonom razmjenjuje svoje crno zlato za američko oružje i podršku u pregovorima. Slijedom toga, predsjednik Nixon je 1971. godine naredio ukidanje izravne konvertibilnosti američkog dolara prema zlatu, te je umjesto toga uspostavio jamajčanski sistem valute po kojem je nafta postala osnovica sistema dolara. Stoga, nije slučajnost da je od tog trenutka kontrola trgovine naftom postala glavni prioritet američke vanjske politike. Usljed tzv. Nixonovog šoka broj američkih vojnih angažmana na Bliskom istoku i u drugim regijama bogatih naftom se naglo povećao. Čim su članice OPEC-a podržale ovaj sistem, globalna potražnja za američkim petro dolarima je dosegla rekordnu razinu. Petro dolar je postao temelj američke dominacije nad globalnim finansijskim sistemom, što je uzrokovalo da brojne države moraju kupovati u dolarima kako bi imale pristup nafti na međunarodnom tržištu. Analitičari vjeruju da udjel Sjedinjenih Država u svjetskom brutodomaćem proizvodu ne bi trebao prelaziti 22%. Međutim, 80% međunarodnih transakcija se vrši američkim dolarima. Shodno tome, vrijednost američkog dolara je iznimno visoka u poređenju sa drugim valutama, zbog čega potrošači u SAD-u imaju pristup uvezenim dobrima po jako niskim cijenama. Na taj način Sjedinjene Države ostvaruju značajan finansijski profit, dok visoka svjetska potražnja za dolarom omogućava američkoj vladi da refinansira svoj dug po jako niskim kamatnim stopama. 3
Globalna dedolarizacija / Vladimir Odintsov U ovakvim okolnostima, oni koji bi se ogradili od dolara smatrani su izravnom prijetnjom američkoj ekonomskoj hegemoniji i visokim životnim standardima američkih državljana, i stoga su politički i poslovni krugovi Washingtona svim sredstvima pokušavali da se odupru ovom procesu. Taj otpor se ogledao u brutalnom ubistvu i zbacivanju sa vlasti libijskog lidera Muammara Gaddafija, koji je prešao na euro pri plaćanju nafte, da bi potom uveo zlatni dinar koji je zamijenio evropsku valutu. Međutim, i uprkos nastojanjima Washingtona da se koristi bilo kakvim sredstvima kako bi očuvao svoju poziciju na međunarodnoj sceni, zadnjih godina američka politika se suočava sa opozicijom. Sve veći broj država pokušava da pređe sa američkog dolara i ovisnosti o SAD-u, primjenjujući politiku dedolarizacije. Tri države naročito aktivne u ovim naporima su Kina, Rusija i Iran. Zajedno sa nekim evropskim bankama i energetskim poduzećima koji posluju unutar njihovih granica, ove države pokušavaju da provedu dedolarizaciju rekordnim tempom. Ruska vlada je u proljeće 2014. godine održala sastanak o dedolarizaciji, gdje je Ministarstvo finansija te države objavilo plan povećavanja udjela ugovora denominiranih u rublji i nakadno napuštanje tečaja dolara. Na Šangajskom samitu iste godine ruska delegacija je potpisala tzv. ugovor stoljeća kojim se nagovještava da će Kina u sljedećih 30 godina od Rusije kupiti prirodnog gasa u vrijednosti od 400 milijardi dolara, plaćajući u rubljama i juanima. Pored toga, u avgustu 2014. godine Podružnica kompanije Gaz prom obavijestila je o svojoj spremnosti da u rubljama prima transakcije od uvoza 80 000 tona nafte iz arktičkih rezervi u Evropu, dok se transakcije za isporuku nafte kroz naftovod od Istočnog Sibira do Pacifičkog okeana mogu obavljati u kineskim juanima. Istog mjeseca, prilikom posjete Krimu, predsjednik Putin je izjavio da bi sistem petro dolara trebao postati historija i da Rusija raspravlja o upotrebi nacionalnih valuta u uzajamnim investicijama sa brojnim državama. Ovakvi koraci Rusije su istinski razlozi zapadne politike sankcija. Kina je također postala aktivan član anti-dolar kampanje, te je potpisala ugovore sa Kanadom i Katarom o tečaju nacionalnih valuta, čime je Kanada postala prvi offshore centar za juan u Sjevernoj Americi. Samim time se količina trgovine između dvije države može udvostručiti ili čak utrostručiti, pošto se vrijednost ugovora procjenjuje na 200 milijardi juana. 4
Ugovor Kine sa Katarom o korištenju juana je vrijedan 5,7 milijardi američkih dolara, te je kao takav zadao težak udarac petro dolaru, a upotreba juana na tržištu Bliskog istoka je znatno porasla. Nije tajna da zbog izvoza inflacije naftne kompanije na Bliskom istoku nemaju puno povjerenja u američki dolar, te je očekivano da će i druge članice OPEC-a potpisati dogovore sa Kinom. Kada je riječ o regiji Jugoistočne Azije, osnivanje kliring centra u Kuala Lumpuru, koji će podstaći veću lokalnu upotrebu juana je još jedan veliki korak Kine ka osiguravanju vlastite valute. Islamska Republika Iran je također nedavno obznanila svoju nevoljkost za upotrebom američkog dolara kada je riječ o vanjskoj trgovini. Pored toga, predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbayev je zadužio Nacionalnu banku za dedolarizaciju državne ekonomije. Zalaganja za stvaranje novog međunarodnog monetarnog sistema sve više odjekuju diljem svijeta. U ovom kontekstu treba se naglasiti da vladavelike Britanije namjerava da oprosti dugove denominirane u juanima, dok Evropska Centralna banka razmatra mogućnost uključivanja juana u zvaničnim rezervama. Ovakvi trendovi će se pojavljivati svugdje, ali Zapadni mediji usred antiruske propagande radije šute o takvim zbivanjima, pogotovo u periodu kada inflacija u SAD doseže rekordne razine. Proteklih mjeseci broj američkih državnih obveznica u ruskim deviznim rezervama je počeo znatno opadati, a sličnu taktiku koriste i brojne druge države. Kako bi pogoršali stvari za SAD, mnoge države nastoje da premjeste svoje zlatne rezerve iz Sjedinjenih Država. Nakon skandala iz 2013.godine, kada je Federalni Trezor odbio da vrati njemačke zlatne rezerve, Holandija se priključila listi država koje pokušavaju da povrate svoje zlato iz SAD-a. Ako se taj proces ispostavi uspješnim, lista država koje traže povrat svojih zlatnih rezervi će se udvostručiti, što će prouzrokovati veliku krizu u Washingtonu. Gore navedene činjenice ukazuju na to da svijet više ne želi da se oslanja na američki dolar. U ovakvim okolnostima Washington se oslanja na politiku produbljivanja regionalne destabilizacije, koja bi, sudeći po stategiji Bijele kuće, vodila do slabljenja potencijalnih neprijatelja SAD-a. No mala je vjerovatnoća da će Sjedinjene Države preživjeti val haosa koje su proširili diljem svijeta. 5