KLIMA KAO EKOLOŠKI ČIMBENIK Usporedna analiza klimatskih obilježja šumskih ekosustava hrasta medunca i hrasta crnike
KLIMA dugoročni oblik vremena i predstavlja prosječno stanje vremena za duže vremensko razdoblje. Klima je definirana kao statistika vremena, određenoga na nekom području Zemlje u određenom vremenskom intervalu VRIJEME fizikalno stanje atmosfere na određenom mjestu u kraćem vremenskom intervalu
Klimatski čimbenici skup čimbenika koji zajedno s klimatskim elementima određuje klimu i vremenske prilike nekog područja Klimatski elementi čimbenici meteorološke prirode o kojima ovisi klima nekog područja. Temperatura zraka i tla, oborine, vlaga zraka, radijacija Sunca, vjetar, sniježni pokrivač
Klimatske pojave (meteorološke pojave): isparavanje, naoblaka, mraz, magla i dr. Klimatski indeksi numerička vrijednost osnovne klimatske karakteristike Klima je ovisna o nizu klimatskih elemenata Za izračunavanje klimatskih indeksa najčešće se uzimaju dva klimatska elementa Langov kišni faktor = Srednja godišnja količina oborina (mm) Srednja godišnja temperatura ( 0 C) Lang, 1915. godine
Odnos klime prema vegetaciji i tlu KLIMA VEGETACIJA TLO Jenny, 1958. Klimatski uvjeti izravno utječu na tlo i vegetaciju. Klima i tlo najvažniji ekološki čimbenici koji uvjetuju razvitak, sastav i raspored pojedinih oblika šumske vegetacije. Klima i vegetacija djeluju u sprezi na genezu i evoluciju tla. Postoji dvosmjeran utjecaj između tla i vegetacije.
KLIMATSKE KLASIFIKACIJE Svrha je klasifikacije klima da se brojne lokalne klime, po točno definiranom sistemu i određenom kriteriju svedu na nakoliko grupa Slične klime se svrstavaju u jednu zajedničku grupu s određenim karakteristikama Najjednostavnija klasifikacija jedan klimatski element Idealna klimatska klasifikacija svi klimatski elementi (srednjaci i ekstremi) Sve klimatske klasifikacije se temelje na glavnim klimatskim elementima
Köppenova podjela klima Datira od 1918. godine Dosad najbolja i najuspjelija klasifikacija klima Vegetacija je prirodni meteorološki (klimatski) instrument koji je vrlo senzitivan pokazatelj klime nekog kraja. Poštovanje odnosa klime i vegetacije omogućilo je dobivanje granica klimatskih tipova Uveo je i klimatske formule kojima se precizno karakterizira klima, odnosno ograničuju klimatska područja
Köppen dijeli klimu u 5 klimatskih razreda A tropske kišne klime B suhe klime C umjereno tople kišne klime D snježno šumske (borealne klime) E snježne klime Ukupno 11 klimatskih tipova
Najveći dio su klime razreda C (umjereno tople kišne klime) > 1200 m nadmorske visine snježno-šumske klime (klime D)
Klimatske formule i indeksi Langov kišni faktor = Srednja godišnja količina oborina (mm) Srednja godišnja temperatura ( 0 C) Humidnost klime po Langu Klima KF Aridna < 40 Semiaridna 40-60 Semihumidna 60-80 Humidna 80-160 Perhumidna > 160
Mjesečni kišni faktor po Gračaninu KFm = Srednje mjesečne oborine (mm) Srednje mjesečne temperature ( 0 C) Humiditet Mjesečni kišni Klime faktor Peraridna < 1,6 Aridna 1,7 3,3 Semiaridna 3,4 5,0 Semihumidna 5,1 6,6 Humidna 6,7 13,3 Perhumidna > 13,3 Toplinska Prosječna oznala klime temperatura Vruća > 20 Topla 12-20 Umjereno topla 8-12 Umjereno hladna 4-8 Hladna 0,5-4 Nivalna < 0,5
Ideks kontinentalnosti klime - maritimna ili kontinentalna -vrijednost od 0 do 100 - k=0 (oceanske klime), npr.tropski otoci - k=100 (kontinentalne klime), npr. duboka unutrašnjost kontinenta Indeks aridnosti klime prema E. de Martonneu Ig = Pg Tg + 10 Pg = srednja godišnja količina padalina (mm) Tg = srednja godišnja temperatura
Analiza klime pomoću klimadijagrama (H. Walter) Klimadijagram grafički prikaz međusobnog odnosa srednje mjesečne temperature zraka i količine oborine za neko mjesto na temelju dugogodišnjeg niza mjerenja 30 godina (Walterov klimatski dijagram) Apscisa - mjeseci od siječnja do prosinca Ordinata - srednje mjesečne temperature zraka i količine oborina Vrijednosti temperatura i padalina nanose se u omjeru 1:2 (10 0 C = 20 mm) Padaline iznad 100 mm unose se u mjerilu 1:10, a na dijagramu se bilježe crno Krivulja padalina pada ispod krivulje temperature sušno (aridno) razdoblje ( crvene boje ) Unosi se linija padalina još jednom, ali u omjeru 1:3 razdoblje suhoće ( žute boje )
H I J OPIS KLIMADIJAGRAMA F G C R A K L N B M D E O A meteorološka postaja B nadmorska visina C broj godina mjerenja D srednja godišnja temperatura zraka E ukupna godišnja količina oborina F apsolutni maksimum temperature zraka G srednji maksimum temperature zraka H srednje kolebanje temperature zraka I srednji minimum temperature zraka J apsolutni minimum temperature zraka K godišnji hod srednjih mjesečnih temperatura zraka L godišnji hod srednjih mjesečnih količina oborina M sušno (aridno razdoblje) N- razdoblje suhoće O vlažno humidno razdoblje P mjeseci sa sred.min.temp. ispod 0 C R mjeseci sa aps.min.temp. ispod 0 C S oznake skale (mjeseci)
P KLIMASOFT program za analizu klime, izradu Walterovih klimatskih dijagrama i organizaciju klimatskih podataka
Klimatska obilježja šumskih ekosustava hrasta medunca i crnike Šumska vegetacija mediteranske Hrvatske prilagođena je na određene klimatske uvjete koji prevladavaju u tom području. Ti se uvjeti mijenjaju ovisno o promjenama reljefa, a to se odražava na rast i razvoj svih organizama. Posljedica toga je poseban vegetacijski sastav šumskih zajednica u kojima se razvijaju vrste koje su morfološki i fiziološki prilagođene na određene uvjete staništa.
Presudni ekološki čimbenik za razvoj šumskog drveća na području primorske Hrvatske je minimalna temperatura zraka. Porastom nadmorske visine smanjuju se vrijednosti temperatura zraka, povećava se količina oborina, a mijenjaju se i drugi klimatski elementi i pojave. To se odražava na pojavu određenih šumskih zajednica koje u odnosu na reljef prema Vukeliću i Raušu (1998) tvore u primorskoj Hrvatskoj dva vegetacijska pojasa. Niži (mediteransko-litoralni), a drugi je viši (mediteransko-montanski) vegetacijski pojas. eumediteranska zona obuhvaća nešto vlažniji i umjereno topliji središnji dio Hrvatskog primorja submediteranska vegetacijska zona obuhvaća najvlažniji i hladniji dio Hrvatskog primorja
Područje submediterana (hrast medunac) je prema vrijednostima srednjih godišnjih temperatura zraka najhladnije. Te se vrijednosti kreću se od 12,8 C na području Sinja do 14,9 C na području Senja. Apsolutne minimalne temperature zraka se javljaju slično kao i u eumediteranu (od siječnja do ožujka, te u studenom i prosincu). Na nekim meteorološkim postajama apsolutni minimumi počinju se javljati i od listopada. Na području Knina i Sinja u zimskim mjesecima (siječanj i veljača) su utvrđene srednje minimalne temperature ispod 0 C. Submediteran je jedina vegetacijska zona gdje se pojavljuju mjeseci sa srednjom minimalnom teperaturom ispod 0 C. Srednje godišnje količine oborina imaju najveće vrijednosti za cijelo mediteransko područje i kreću se od 778 mm na području Pule do 1554 mm na području Rijeke. Najveći maksimum oborina je u jesenskim i zimskim mjesecima. Na području submediterana sušno razdoblje je najkraće i pojavljuje se u srpnju i kolovozu. Meteorološke postaje Crikvenica i Rijeka nemaju sušnog razdoblja.
Na području eumediterana (hrast crnika) srednja godišnja temperatura zraka se kreće od 13,6 C na području Rovinja do 16,7 C na području Makarske. Apsolune minimalne temperature pojavljuju se manji broj mjeseci u odnosu na submediteran (od siječnja do travnja, te od studenog do prosinca). Na području Rovinja i Poreča apsolutne minimalne temperature javljaju se od listopada. Srednje godišnje količine oborina su manje i kreću se od 725 mm na području Šibenika do 1175 mm na području Stona. Za ovu područje karakteristična je također pojava sušnog razdoblja, kao i razdoblja suhoće. Sušno razdoblje je dulje nego na području submediterana (traje od lipnja do kolovoza). Na području meteorološke postaje Poreč nema sušnog razdoblja.
Najveći dio Hrvatske ima tip klime Cf umjereno toplu vlažnu klimu Topliji dio Hrvatske ima Cs klimu, sredozemnu klimu Cf s'a - umjereno topla kišna klima s vrućim ljetom i suhim razdobljem. Minimum oborine je ljeti, a najkišovitija je jesen, i to studeni. Proteže se od Raba i Paga, zatim na kopnom od Ravnih kotara do Konavala (eumediteranska vegetacijska zona), šumski ekosustavi hrasta crnike. Cfs's''a - prevladava na zapadnoj obali Istre, dijelu kvarnerskih otoka (Krk, Cres), Riječkom zaljevu, uskom obalnom pojasu podno Velebita, te dijelu Like i dalmatinskom zaleđu. Kišovito je razdoblje u jesen, drugi minimum oborine zimi, a jedno manje suho razdoblje ljeti. Ljeta su vruća, a srednja temperatura najtoplijeg mjeseca u godini veća je od 22 C (submediteranska vegetacijska zona), šumski ekosustavi hrasta medunca.
Klimadijagrami submediteranske veg. zone - HRAST MEDUNAC Klimadijagrami eumediteranske veg. zone - HRAST CRNIKA
Vrijednosti temperatura zraka ( C) za meteorološke postaje na hrvatskom dijelu Jadrana u razdoblju 1981. - 2000. Šumski ekos. Temperatura zraka ( C) Srednja Apsolutni Apsolutni Apsolutno Kolebanje godišnja max min kolebanje Hrast medunac 13,8 18,7 41,4-21,5 61,2 Hrast crnika 15,3 17,5 41,5-14,8 51,9
Količine oborina (mm) i relativne vlage zraka (%) za meteorološke postaje na hrvatskom dijelu Jadrana u razdoblju 1981. 2000. Šumski ekos. Hrast medunac Srednja godišnja Količine oborina (mm) Veg. razd. IV IX mj (%) Relativna vlaga zraka (%) Srednja godišnja Min -max 1146 490 43 67 54-78 Hrast crnika 945 372 39 68 48-82
Bioklimatska podjela mediteranske Hrvatske prema Emebergovom pluviotermičkom kvocijentu (Q 2 ) i toplinska varijanta prema srednjoj minimalnoj temperaturi najhladnijeg mjeseca (m). Šumski ekos. P mm M C m C Q 2 Bioklimat. podjela Toplinska varijanta Hrast medunac 1146 29,7 1,5 142 Humid i perhumid Umjereno hladna Hrast crnika 945 29,8 3,6 125 Humid Umjerena P- godišnja količina oborina (mm); M srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca ( C); m srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca ( C); Q 2 pluvotermički kvocijent, Q 2 = 2000P / (M + m + 546,24) x (M m)
220 Umjereno hladna Umjerena Vruća 200 180 Perhumid Humid 160 Q 2 140 120 100 Subhumid 80 60 40 Semiarid -2 0 2 4 6 8 10 m ( 0 C) Stenomediteran Eumediteran Submediteran Embergerov klimadijagram sa prikazom različitoh tipova bioklimata na području mediteranske Hrvatske na temelju pluviotermičkog kvocijent (Q2) i srednje minimalne temperature najhladnijeg mjeseca (m), (Emberger, 1955., 1971.). Bioklimatska podjela prema vrijednostima pluviotermičkog kvocijenta (Q 2 ): Per-arid < 17; Arid 17 30; Semi arid 30 57; Sub humid 57 98; Humid 98 150; Per humid > 150. Toplinska varijanta prema vrijednostima srednje minimalne temperature najhladnijeg mjeseca (m ( C)): Jako vruća >10; Vruća 7 10; Umjerena 3 7; Umjereno hladna 0 3; Hladna -3 0; Jako hladna-7-3.
Otpornost hrasta crnike na niske temperature u raznim fazama razvoja (po Larcheru). Iscrtana polja označuju vrijeme mogućeg mraza. Najosjetljiviji je u fazi klijanja. U kasnijim fazama razvitka osjetljivost je znatno manja, ali i promjenjiva u toku godine
Larcher (1970) je istraživao otpornost nekih mediteranskih biljaka na niske temp. - najosjetljiviji : rogač, oleander, mirta (-10 do -15 C) potpuno ugibaju - najmanje osjetljivi : zelenika i crnika (-22 do -24 C) imaju izgleda da prežive
Otpornost nekih mediteranskih biljaka na mraz. Lijeva granica horizontalnih stupaca označava temperaturu, koju najosjetljiviji dio biljke može još podnijeti bez oštećenja (po Larcheru).
među najmanje osjetljive tvrdolisne zimzelene latifolije spadaju zelenika (Phillyrea latifolia) i crnika koje čak kod temp. do 22 C odnosno 24 C imaju izgleda da prežive. najosjetljiviji je rogač, oleander, mirta koje već kod temperature od 10 C do 15 C potpuno ugibaju.