Vladimir Miletić SOCIJALNA NESIGURNOST TEMPIRANA BOMBA Vladimir Miletić SOCIJALNA NESIGURNOST - TEMPIRANA BOMBA Većina gr

Транскрипт

1 Vladimir Miletić SOCIJALNA NESIGURNOST - TEMPIRANA BOMBA Većina građana Hrvatske živi u velikoj socijalnoj nesigurnosti koja je posljedica bezobzirne liberalizacije. Treba promijeniti ulogu države, uspostaviti partnerstvo s građanima, s obostranim pravima i odgovornostima. Politika socijalne nesigurnosti i nebrige je i kratkoročno i dugoročno neodrživa, i socijalno i ekonomski jer će proizvesti tenzije, koje će ugroziti funkcioniranje države. Financijsku imovinu građana Hrvatske može se klasificirati po rizičnosti na visokorizičnu, srednje- i niskorizičnu. Sredstva matematičke pričuve osiguranja života spadaju u dugoročnu, niskorizičnu imovinu ali su relativno skromne veličine. Učinjena je usporedba s ostalim oblicima financijske imovine i s inozemstvom. Prijedlozi promjene socijalne politike. Ključne riječi: socijalna sigurnost, financijska imovina, mirovinski sustav, osiguranje života. SOCIJALNA NESIGURNOST Većina građana Hrvatske živi u velikoj socijalnoj nesigurnosti koja je posljedica bezobzirne liberalizacije. Posebno je osjetljiv položaj umirovljenika s malim mirovinama koji svoje treće životno doba proživljavaju u siromaštvu a ne mogu se nadati poboljšanju u dogledno vrijeme. Težak je i položaj mlađih generacija, posebno nezaposlenih, pa zaposlenih koji rade za minimalnu plaću ili onih koji ni takvu zarađenu plaću ne dobiju. Politika socijalne nesigurnosti i nebrige je i kratkoročno i dugoročno neodrživa, i socijalno i ekonomski jer će proizvesti tenzije, koje će ugroziti funkcioniranje države. Sljedeći podaci ilustriraju težinu položaja umirovljenika. Broj umirovljenika u Hrvatskoj je porastao sa 720 tisuća 1991.g. na tisuća u 2000.g. i na tisuća u 2007.g., za blizu 41,4% u ranijih devet godina, pa još za 9% u slijedećih sedam, tako da je ukupno povećanje za 54% u 16 godina. U lipnju ove godine broj korisnika mirovina bio je tisuća što je povećanje od 69% prema 1991.godini. U tim godinama broj osiguranika, obveznika uplate doprinosa za mirovinu, smanjen je sa tisuća u 1991.g. na u 2000.g. a do sredine 2007.g. povećan je na tisuća. U lipnju osiguranika je bilo tisuća ili 79,8% od broja u 1991.g. pa je odnos osiguranici/umirovljenici smanjen sa 2,55 u 1991.g. na 1,21 u godini. U lipnju 2014.g. prosječna starosna mirovina prema ZOMO iznosila je kune, oko 40% prosječne plaće. Ali prosječan mirovinski staž ovih umirovljenika je malen, svega 29 godina i 8 mjeseci 1

2 što također negativno utječe na bilancu cijelog prvog stupa mirovinskog sustava. Sigurno je da mnogi mladi umirovljenici nisu u prijevremenu mirovinu otišli svojom voljom nego su se u njoj našli nakon propasti tvrtki u kojima su radili. FINANCIJSKA IMOVINA GRAĐANA HRVATSKE Što još imaju na raspolaganju građani Hrvatske - osim mizernih mirovina - da im pruži dodatnu zaštitu u trećoj dobi. Oni imaju određenu financijsku imovinu različite kvalitete. Dalje je obavljena klasifikacija te financijske imovine. Pritom je nastavno na jedno ranije istraživanje autora iz 2007.godine procijenjena rizičnost pojedinih kategorija financijske imovine te je obavljena usporedba ranijeg i sadašnjeg stanja tih segmenata. Visina iznosa pojedinih dijelova financijske imovine utvrđivana je iz dostupnih podataka NBH, Hanfe, SKDD i osigurateljnih publikacija za sredinu ove, 2014.godine ili kraja godine. Procjena rizičnosti i svrstavanje pojedinih dijelova imovine u određene kategorije je stav autora. Financijska imovina građana Hrvatske visokorizična: dionice, 50 mlrd. 23 mlrd. dionički investicijski fondovi 14,9 mlrd. 1,8 mlrd. ukupno 64,9 mlrd. 24,8 mlrd. srednjerizična : mješoviti investicijski fondovi, 10,3 mlrd. 0,7 mlrd. niskorizična : obvezni mirovinski fondovi 20,2 mlrd. 61,4 mlrd. dobrovoljni mirovinski fondovi 594 mil. 3 mlrd. obveznički i novčani inv.fondovi 4,9 mlrd. 9,8 mlrd. osiguranje života MP 8 mlrd. (2013) 14,5 mlrd. osiguranje imovine TP 8 mlrd. (2013) 10 mlrd. bankovna štednja 6,3 mlrd ( ) 36,9 mlrd. stambena štednja 6 mlrd. ukupno 54 mlrd. 135,6 mlrd. SVEUKUPNO 129,2 mlrd. 161,1 mlrd. po stanovniku kuna po stanovniku kuna 2

3 Pregled promjena ovako raspoređene financijske imovine građana Hrvatske pokazuje da je ranija procjena dijela te imovine kao visoko rizične bila točna. Vrijednost dionica je opala na ispod jedne polovine a vrijednost dioničkih investicijskih fondova na jednu osminu ranije vrijednosti. Ukupno je vrijednost visoko rizične imovine od do sada opala na ispod jedne trećine. Uzroci ovako katastrofalnih promjena su u globalnoj krizi i kasnijih godina i dodatno u krizi u Hrvatskoj koja traje i danas. Promjene srednjerizične imovine su još i gore, pa je njena vrijednost opala na ispod jedne desetine. S druge strane je niskorizična imovina izdržala test krize i porasla je za jedan i pol puta, sa 54 na 135,6 mlrd. kuna. Obvezni mirovinski fondovi se kontinuirano pune temeljem zakonskih odredbi i uskoro bi mogli sami predstavljati polovinu čitave financijske imovine. Bez obzira na neke nedostatke tih odredbi sustav drugog mirovinskog stupa treba ocijeniti pozitivno. Ta sredstva su namjenska i ne mogu se potrošiti jednokratno čemu je dio stanovnika sklon. Ostvareni prinosi od oko 4 posto su obzirom na okolnosti zadovoljavajući. Za sada ostvarene mirovine iz tog izvora nisu visoke jer se nije ostvarila jedna ključna pretpostavka koja je bila u temeljima kalkulacija a to je povećanje stope doprinosa sa 5 na 10 posto. To povećanje sada nije izgledno ali za pet ili desetak godina nije isključeno. Sredstva dobrovoljnih mirovinskih fondova su povećana za pet puta pa ih ne treba zanemariti iako su još uvijek skromna. Imovina obvezničkih i novčanih investicijskih fondova je udvostručena a u njih će i dalje ulagati segment stanovništva koji raspolaže viškom financijskih sredstava. Sredstva osiguranja imovine i osoba, premijskog osiguranja, povećana su iako cijela djelatnost trpi posljedice dugotrajne krize. Posljednjih godina premije neživotnih osiguranja padaju a do porasta tehničkih pričuva tih osiguranja, makar i usporenog, je došlo zbog pada isplaćenih šteta, posebno iz osiguranja automobilske odgovornosti. Premije životnih osiguranja su rasle ali su još brže rasle isplate iz matematičke pričuve, jer je znatan broj osiguranika, pritisnut ekonomskim teškoćama, povlačio ušteđena sredstva, često i raskidima ugovora. Ipak je matematička pričuva osiguranja života porasla za oko osamdesetak posto. Tehničke pričuve neživotnih osiguranja su namijenjena za isplatu naknada i šteta iz tih vrsta osiguranja. Prema tome su ta sredstva imovina osiguranika iako nisu nominirana na pojedine korisnike već se koriste temeljem nastanka osiguranih slučajeva i u skladu s ugovorima o osiguranju. Ta sredstva su svojevrsna zaštita od rizika i šteta onim fizičkim i pravnim osobama koje su osigurane. Međutim je u ovoj godini došlo do intenzivne liberalizacije premija osiguranja automobilske odgovornosti što se pretvorilo u pravi rat cijenama. Pojedine procjene govore o smanjenju premija za 500 do 600 milijuna kuna što će svakako imati odraza na visinu tehničkih pričuva neživotnih osiguranja pa i na stupanj zaštite te imovine. Matematička pričuva osiguranja života je skup sredstava pojedinih korisnika i time predstavlja svojevrsnu dugoročnu štednju kao dio cjelokupnog sustava socijalne sigurnosti. Osigurani pojedinci odlučuju o namjeni ušteđenih sredstava koja se mogu pretvoriti u razne oblike renti i time 3

4 povećati prihode u trećoj dobi i vlastitu socijalnu sigurnost ali se mogu djelomično ili u cijelosti potrošiti za tekuće potrebe. Sada rentna osiguranja predstavljaju maleni dio matematičke pričuve. Premijsko osiguranje i po premiji i po pričuvama jako zaostaje za bogatim članicama EU. To se ponekad smatra izazovom jer otvara nove mogućnosti za osiguratelje. U Hrvatskoj je mnogo neosiguranih osoba i imovine, pa čak i automobila čije osiguranje je obvezno. Ali kretanja premija posljednjih godina pokazuju da dok ne dođe do snažnog ekonomskog rasta i porasta dohotka stanovništva i hrvatsko će osiguranje ostati u sadašnjim okvirima. Sredstva bankarske štednje stanovništva iznose koncem svibnja ove godine 163,6 mlrd. kuna i predstavljaju najveći segment financijske imovine. No stanovništvo je u to vrijeme koristilo i 126,7 mlrd. kuna kredita pa je u ovom radu primijenjeno neto načelo. Tako neto štednja stanovništva izračunata saldiranjem štednje i kredita stanovništvu iznosi 36,9 milijardi kuna. Treba napomenuti da sada NBH konsolidira sredstva stambene štednje u bilanci banaka tako da su usporediva sredstva u godini bila 12,3 milijarde prema 36,9 milijardi u 2014.g. Neto štednja stanovništva je u ovom razdoblju utrostručena. Na mikro razini je sigurno da dio imućnih štediša ne koristi kredite ali ti podaci nisu dostupni. Teško je utvrditi koliko sredstava će štediše upotrijebiti za ulaganje u neku vrstu prihoda za treću dob a koliko će potrošiti za tekuće potrebe. Ipak se u vremenu krize uočavaju trendovi razduživanja koji bi mogli značiti upravo povećanje opreza i orijentaciju na povećanje vlastite socijalne sigurnosti. Usporedbe s inozemstvom je teško izvoditi za različite segmente. Poznato je da su u bogatim zemljama sa dugogodišnjom praksom akumuliranja sredstava prikupljeni vrlo veliki iznosi u bankama, osiguranju, stambenim štedionicama i na tržištima kapitala. Drugi stup mirovinskog sustava je različito konstruiran u pojedinim zemljama. Negdje je obvezatan, drugdje je dobrovoljan a u Njemačkoj se bilancira i vodi kao dio obveza tvrtki prema zaposlenicima. Osiguratelji udruženi u europsku asocijaciju Insurance Europe imali su u ulaganja od milijardi eura što bi na 580 milijuna stanovnika tih zemalja (uključena je i Turska) iznosilo oko eura po stanovniku. Koliko god se ukupan iznos čini enormno velik, po stanovniku to nije baš impresivno. No uz ta sredstva stanovnici EU imaju znatne iznose financijske imovine akumulirane u drugim oblicima. No i pored toga su stručnjaci u EU zabrinuti zbog demografskih promjena i socijalne (ne)sigurnosti budućih umirovljenika. U Hrvatskoj bi usporedivih 24,5 mlrd. kuna iznosilo milijuna eura ili 733 eura za svakog od 4,4 milijuna stanovnika. Ovo su prilično okvirni podaci ali ipak indikativni. Sredstva u OMF od 61,4 mlrd. kuna bi po ovakvoj računici iznosila 8 mlrd. eura ili po stanovniku oko eura a po osiguraniku približno eura. Malo je ali jedini je recept povećati izdvajanja i uporno štedjeti. 4

5 NEFINANCIJSKA IMOVINA: NEKRETNINE Stjecajem raznih okolnosti velik postotak građana Hrvatske stanuje u vlastitim nekretninama. Znatan broj građana zaposlenih u inozemstvu je ulagao velika sredstva svojih ušteda u nekretnine u domovini. Za neke je to predstavljalo statusni simbol bez kojega rad u inozemstvu nije imao smisla. Slična je motivacija vodila i brojne ulagače u vikendice odnosno kuće za odmor. Najveća pak skupina stanovlasnika je nastala privatizacijom bivših društvenih stanova, koja je bila i jedina masovna i uglavnom korektna privatizacija. Tako je Hrvatska pri vrhu EU članica prema postotku nekretnina u vlasništvu stanara. To je uostalom na neki način razumljivo i opravdano. Ali nakon više od dvadeset godina pojavljuju se problemi kojih ranije nije bilo ili nisu bili vidljivi ili tako izraženi. Nekretnine, uz određene iznimke, ne stvaraju prihod već troškove. Održavanje i troškovi energije, vode, plina postaju sve veći. Tržište za iznajmljivanje nekretnina je, uz neke iznimke, ograničeno. Iznimke su nekoliko velikih sveučilišnih centara i nekretnine uz obalu i rijetke kontinentalne lokacije. Nekretnine u turističkim mjestima se mogu iznajmljivati nekoliko mjeseci u godini. Najavljuje se i porez na nekretnine koji bi mogao dodatno otežati položaj vlasnika drugog (ili n- tog) stana. Tako bi se mnogi umirovljenici, koji su se prije nekoliko godina nadali da će im nekretnina biti dodatak mirovini, suočiti s činjenicom da im to postaje dodatni trošak. POSTUPNO UMIROVLJENJE U Hrvatskoj nisu kao u mnogim članicama EU poduzete sustavne mjere koje bi olakšale položaj radnicima pri kraju radnog staža, omogućile korištenje njihova znanja i iskustva te lakši i bezbolniji odlazak u mirovinu i još potakle dodatno zapošljavanje mladih obrazovanih radnika. Stoga je grupa stručnjaka izradila Program postupnog umirovljenja, koristeći modele iz EU, da bi se pomoglo umirovljenicima s niskim mirovinama i nezaposlenima. Program predviđa rad u nepunom, odnosno skraćenom radnom vremenu, umjesto da zaposlenik ode u prijevremenu mirovinu. Program je podnijet državnoj upravi ali do sada nema pravog odgovora. Međutim krizna situacija dovodi pojedine hrvatske tvrtke do slične prakse što potvrđuje da bi Program mogao zaživjeti. Program bi obuhvaćao zaposlene najranije 5 godina prije stjecanja uvjeta za starosnu ili prijevremenu mirovinu. Ulaskom u Program radno se vrijeme smanjuje na pola. Za polovicu radnog vremena osoba prima pola dotadašnje plaće. Doprinos za mirovinsko osiguranje plaća se za odrađeno radno vrijeme, a tako se računa i mirovinski staž. Radnik u Programu ostvaruje određeni mirovinski staž pa su mu umanjenja mirovine kod konačnog umirovljenja manja. Umjesto izgubljene pola plaće za neodrađeno radno vrijeme, radnik prima dodatnu naknadu od države. Smisao projekta je odgađanje odlaska u mirovinu i rad u skraćenom radnom vremenu, uz manju plaću i dodatnu stimulaciju države. Zdravstveni, socijalni i opći položaj starijih radnika kao aktivnih sudionika na tržištu rada neusporedivo je povoljniji 5

6 nego kao pasivnih primatelja mirovine ili socijalnih pomoći. To je najveća korist od ovog projekta, ali koristi imaju i poslodavci i država. Poslodavci umjesto otkaza i prekida radnog odnosa starije zaposlenike zadržavaju na poslu sa skraćenim radnim vremenom i oni nakon nekoliko godina odlaze u mirovinu sporazumno i zadovoljno. Inozemna iskustva potvrđuju činjenice da stariji radnici imaju jači osjećaj lojalnosti prema tvrtki, manje mijenjaju tvrtke pa čak i manje izostaju zbog bolovanja od mlađih. S druge strane, zbog manjeg broja odrađenih radnih sati postoji mogućnost da se u tvrtki otvori nekoliko radnih mjesta za mlade radnike i početnike pa se tako bezbolno restrukturira tvrtka i poboljšava stupanj obrazovanja i kvalifikacija zaposlenih. Time se koristi znanje i iskustvo starijih zaposlenika, koje oni mogu prenijeti na mlađe radnike. Država u cjelini dobiva veću zaposlenost jer Program omogućuje da veći broj ljudi radi iako zbroj njihovih radnih sati može biti isti. Svi ti zaposleni su aktivni u ekonomskom i socijalnom životu zemlje, njihovo psihofizičko stanje je bolje pa stoga manje opterećuju zdravstveni sustav. Program bi mogao donijeti i neto financijske uštede državnim fondovima. Mirovinski fond ušteđuje isplate mirovina za vrijeme prijevremenog umirovljenja jer se u obliku naknade isplaćuje samo dio iznosa prijevremene mirovine. Da bi Program zaživio, treba donijeti Zakon o postupnom umirovljenju koji bi omogućio predloženi rad s pola radnog vremena. To je lakši dio posla. Teže je u državnom proračunu predvidjeti sredstva za isplatu naknade. Najteže jest edukacijom o prednostima i mogućnostima koje taj projekt pruža promijeniti shvaćanja i predrasude prema starijim radnicima. ZAKLJUČAK Za poboljšanje socijalne sigurnosti velikog broja građana Hrvatske lakše je postaviti ciljeve nego li utvrditi mjere da se ciljevi postignu. Većina prijedloga zvuči nerealistično s obzirom na težinu krize i proračunske manjkove. Pa ipak, nešto bi se moglo i trebalo poduzeti. Trebalo bi popraviti položaj novih umirovljenika u prvom stupu. Zatim bi postupno trebalo povećavati doprinos za drugi stup. Država bi trebala poticati izdvajanja za dobrovoljne mirovinske fondove i osiguranje života. Program postupnog umirovljenja mogao bi se odmah početi provoditi. Položaj novih umirovljenika može se poboljšati smanjenjem broja godina mirovinskog staža kao obračunskog razdoblja i drugim intervencijama u ZOMO, ali to traži i određena sredstva. Priklupljena sredstva u drugom stupu, iako najveća od sve financijske imovine, još su daleko od potrebnih. Proračuni pokazuju da bi osiguranik potencijalni umirovljenik - trebao imati cca 300 tisuća ušteđenih kuna u drugom stupu da bi muškarac sa 65 i žena sa 60 godina života imao/la skromnih ali sigurnih 1500 kn dodatne mirovine. No i to nije tako malo za umirovljenike s prosječnim i 6

7 ispodprosječnim mirovinama. Za 1,5 milijuna osiguranika to je 450 milijardi kuna što se sada može činiti nedostižnim. Ipak, uz doprinos od 10%, povećanja plaća i dobiti od ulaganja to nije nemoguće dostići za tridesetak godina. Uplate za dobrovoljno mirovinsko osiguranje trebalo bi, kao i uplate u dugoročna životna osiguranja s rentnim isplatama poticati prema nekim od uspješnih modela iz zemalja Europske Unije. Bitno je da su uvjeti poslovanja na financijskom tržištu podjednaki za sve sudionike. Program postupnog umirovljenja je skup mjera koji se provodi u zemljama EU s ciljem olakšanja položaja radnika pri kraju radnog staža, omogućavanja lakšeg odlaska u mirovinu te korištenja njihova znanja i iskustva i poticanja dodatnog zapošljavanja mladih obrazovanih radnika. Novi podaci iz EU pokazuju da u Njemačkoj 27% osoba u dobi od 65 do 69 godina radi. U prosjeku EU takvih je 11% a u Hrvatskoj osam posto. To pokazuje da mogućnosti uvođenja Programa postoje i treba ono što često nedostaje shvaćanje problema i politička volja da ga se počne rješavati. 7

8 SUMMARY Most citizens in Croatia live in a large social unsecurity which is consequence of the reckless liberalisation. The role of the state should be changed, partnership with the citizens should be established, with the rights and responsibilities on the both sides. Policy of social unsecurity and negligence is untenable for the short as well for the long term, socially and economically, because it will produce tensions which will jeopardize the functioning of the state itself. Financial property of the citizens of Croatia could be classified by the riskiness on the high-, middleand low risk prone. Matematical reserve of the life insurance is long term and low risk property but of relatively modest quantity. Some comparison with other parts of financial property and with foreign contries are done. Proposals of changes in social policy. Key words: social security, financial property, pension system, life insurance. 8