MEDONOSNO BILJE Zahvaljujući klimatskim raznolikostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifičnih sorti meda. Prema Simiću (1980), u n

Транскрипт

1 MEDONOSNO BILJE Zahvaljujući klimatskim raznolikostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifičnih sorti meda. Prema Simiću (1980), u našoj zemlji ima oko 200 do 250 biljnih vrsta s kojih pčele skupljaju nektar. S navedenih biljnih vrsta, osim nektara, pčele skupljaju pelud i propolis koji su također bitni za normalno funkcioniranje pčelinje zajednice. U povoljnim godinama, pčele skupljaju i značajne količine medljike u sastojinama crnogoričnih (jela i smreka) i bjelogoričnih (hrast, javor, lipa, bukva) vrsta drveća koje zauzimaju velike površine. Pored autohtonih u našu su floru unesene i određene alohtone biljne vrste. Neke su od njih (bagrem, amorfa, zlatnica) po količinama izlučenog nektara vrlo značajne. U klimatskom pogledu postoje vrlo jasne razlike između kontinentalnog i primorskog područja Hrvatske, koje uvjetuju prirodnu rasprostranjenost biljnih vrsta. U kontinentalnom se klimatu mogu razlikovati biljne vrste nizinskog i gorskog, a u primorskom, mediteranskog i submediteranskog područja. Medonosno bilje kontinentalnog područja U veljači i ožujaku, nakon zimskog mirovanja, prvi dragocjeni pelud i nektar za razvoj pčelinjeg legla, pčelama osiguravaju sljedeće biljne vrste: Lijeska (Corylus avellana L.) je grm koji naraste 3 do 5 m, rjeđe kao nisko stablo do 7 m visine. Mladi su izbojci obrasli crvenim žljezdastim dlačicama. Kod starijih je primjeraka kora debla, sivkastožuta i glatka te posuta lenticelama. Listovi su do 13 cm dugi i 5-9 cm široki. Nalaze se na kratkoj peteljci, pretežno su okruglog oblika i pri bazi srcoliko urezani. Dvostruko su pilastog ruba, a s donje su strane dlakavi i hrapavi Cvjetovi su jednodomni, razvijaju se prije listanja, već od veljače. Muški cvjetovi, obično 2-4 zajedno, tvore obješene žute rese s kojih pčele skupljaju prvi dragocjeni pelud, a ženski se nalaze po 2 u cvatovima u obliku zbijenih pupova iz kojih vire tamnocrveni čuperci. Na jednom grmu cvatnja traje tjedan dana. Raste oko šuma i livada, po šikarama, čistinama, uz potoke i putove, u ravnici i po planinama. Područje rasprostranjena je gotovo čitava Europa.

2 Joha (Alnus glutinosa Mill.) listopadno je stablo do 25 m visine, s vitkim deblom. Listovi su troredni, obrnuto jajoliki, 4-10 cm dugački. Tamnozelene su boje, s gornje strane goli, a na donjoj se strani u uglovima lisnih žila nalaze čuperci žutih dlačica. Muški su rese ljubičastosmeđe boje, duge 5-6 cm, po 3-4 na vrhu izbojaka, a ženske su rese sitnije i nalaze se ispod njih, također po 3-4 u pazušku listova. Cvate u veljači i ožujku prije listanja. Daju pčelama mnogo peluda. Raste na vlažnim i dubokim humusnim, često pjeskovitim tlima. Pojavljuje se uz nizinske i brdske potoke i rijeke. Nalazimo je često i u mješovitim šumama. Osim ovih biljnih vrsta, u rano proljeće osim peludne paše pčelama pružaju i nektarnu pašu: Visibaba (Galanthus nivalis L.) je najranija proljetnica. Naraste do iznimno 30 cm visoko. Iz lukovice se razvija okrugla zeljasta biljka s duguljastim kopljastim listovima, 8-9 cm dugački i 0,4-0,7 cm široki s jednim pognutim cvijetom. Zvonast vjenčić tvori 6 latica raspoređenih u dva kruga. Vanjske su latice bijele, duguljaste, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Daje mnogo peluda i nektara. Cvate 2-3 tjedna, ali paša često propadne zbog nestalnog vremena. Nalazi se u listopadnim, mješovitim i cmogoričnim šumama, od poplavnih nizinskih šuma pa do subalpskog područja. Raste na svježim, blago do umjerenim kiselim, humusnim, ilovastim tlima.

3 Drijen (Cornus mas L.) listopadni je grm, ili manje stablo, zaobljene krošnje, 6-9 m visine s tankom sivom ili žućkastosivom ispucanom korom. Listovi su nasuprotni, jajasti, dugi 4-8 cm, čitavog ruba, zašiljeni, s obje strane dlakavi, na kraćoj peteljci. Cvjetovi se pojavljuju prije listanja (veljača, ožujak). Sitni su i združeni u kuglaste štitove. Latice su trokutasto-kopljaste, zlatnožute boje. Daje pčelama dosta peluda i nektara. Raste gotovo svuda, ali ponajviše po suhim, sunčanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma. Šafran (Crocus vernus Hill. var. neapolitanus) niska je višegodišnja biljka koja nakon snijega izbija iz podzemnih lukovica. Ima linearne, uske listove Cvjetovi su gotovo prizemni. Zbog postojanja većeg broja vrsta boja ocvjeća varira od bijele do ljubičaste. Cvate do mjesec dana. Pčele uglavnom skupljaju pelud, dok ponekad luči nektar, međutim zbog dubine čaške pčele ga ne iskoriste. Nalazimo ga u listopadnim i mješovitim šumama i šikarama, uz rubove šuma, te na livadama od nizina do subalpskih i alpskih područja. Raste na svježim, hranjivim tlima. Jaglac (Primula vulgaris Huds.) je zeljasta trajnica, obrasla dlačicama do 10 cm visoka. Listovi su jajoliko duguljasti, dugi 3-6 cm, naborani s tupo nazubljenim rubom, svijetlozelene boje, skupljeni u prizemnu rozetu, Cvate odmah nakon snijega lijepim, žutim, peterolatičnim cvjetovima na prizemnim stapkama. Cvate do mjesec dana. Daje pelud i nešto manje nektara. Nalazimo ga na sunčanim suhim livadama i obroncima planina i na svijetlim mjestima u šumama.

4 Bijela vrba (Salix alba L.) je oko 25 m visoko listopadno stablo. Kora je kod mladih grana bjeličasta, dok je kod starijih primjerka tamnosivo smeđa. Listovi su naizmjenični do 10 cm dugi i 1,5 cm široki. Dvodomna je biljna vrsta. Cvjetovi su zlatnožute boje, pri osnovi imaju dvije nektarije, a nalaze se u muškim (dugim 4-5 cm) i ženskim macama. Vrba iva (S. caprea L.) listopadni je grm ili nisko stablo do 7 m visine. Kod mlađih je primjerka kora zelenkastosiva, a kod starijih mrežasto ispucana. Listovi su eliptični, dugi 5-10 cm i široki 3-5 cm, ušiljenog ili tupog vrha i narovašenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje sivozeleni do bijeli. Nervatura je lista izraženo mrežolika. Žuti su cvjetovi skupljeni u jajaste mace, a ženski su valjkasti sa sivom resastom osi.

5 Krhka vrba (S. fragilis L.) je stablo ili grm do 14 m visine. Izbojci su tanki, goli, sjajni, zelenkastosmeđi, na osunčanoj strani crvenkasti. Starije su grane zelenkastosmeđe i lako se lome. Listovi su ušiljeni, goli, isprva Ijepljivi i na obje strane sjajnozeleni. Cvjeta za vrijeme ili odmah iza listanja, muške su rese žućkastozelene, a ženske zelene boje. Pepeljasta vrba (S. cinerea L.) raste kao grm do 5 m visine. Kora je kod izboja siva. Listovi su eliptični ili obrnuto jajoliki, 5-12 cm dugački i 1,5-4,5 široki. S gornje su strane listovi prljavozelene boje i goli, a s donje sivi i gusto maljavi. Muške su mace duge 5, a ženske 9 cm. Sve vrbe uglavnom cvatu u ožujku ili travnju, istovremeno ili nakon listanja. Cvatnja traje 20-ak dana. Dobro mede i daju dosta peluda. Ponekad unos može biti do 15 kg. Zanimljive su pčelama što se u rujnu može pojaviti medljika. Najčešće rastu u riječnim dolinama, uz riječne obale i poplavnim područjima. Traže dobra nanosna tla s dovoljno vlage i mnogo svijetla te ne podnose kisela tla. Bijela šumarica (Anemone nemorosa L.) trajnica je koja raste iz trajnog podanka do 20 cm visine. Stabljka je uspravana, gola ili obrasla rijetkim dlakama. Prizemni su listovi trodijelni, a ovojni se

6 listovi nalaze u pršljenu od po 3 lista koji su duboko do osnove također trodijelni s nepravilno pilastim rubom. Cvjetovi su pojedinačni, bijeli, dok su kod žute šumarice(anemone ranunculoides L.) žute boje. Cvatu od ožujka do svibnja. Daju pčelama dosta peluda. Pojavljuje se u listopadnim šumama i šikarama od nizinskog do gorskog pojasa. Plućnjak (Pulmonaria ofjlcinalis L.) višegodišnja je zeljasta biljka s uspravnom i dlakavom stabljikom koja naraste do 30 cm. Prizemni su joj listovi na dugim peteljkama, dlakavi, jajasti i zašiljeni, mutno zelene boje, često s srebrnastim pjegama. Dugi su 4-12 cm, a široki 2-5 cm. Listovi su na stabljici nasuprotni, s posve kratkom peteljkom, znatno manji od prizemnih. Cvjetovi su skupljeni u kratke, kovrčaste cvatove. Isprva su ružičastocrveni, a kasnije poprimaju Ijubičastoplavu boju. Obično u jednom cvatu nalazimo različito obojene cvjetove. Obilno luči nektar. Raste ponajčešće uz grmlje, živice i putove, po vlažni dolinama te po listopadnim i mješovitim šumama.

7 Za daljnji razvoj pčelinje zajednice u travnju i svibnju, velike količine peluda i nektara pčelama pružaju: Bijela topola (Populus alba L.) je listo, padno stablo do 30 m visine. Kora je debla kod mladih stabala bjelkastosive i glatka, a kod starijih primjerka uzdužno raspucana. Listovi su jajoliki, tupo nazubljenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni, a s donje bjelkasti. Muški se cvjetovi nalaze u 3-7 cm dugim resama sa purpurnocrvenim prašnicima. Ženski se cvjetovi također nalaze u resama, koje su nešto dulje i vitkije. Crna topola (P. nigra L.) listopadno je stablo do 30 m visoko. Kora je na mlađim primjercima glatka i sivobijela, dok je kod starijih stabala smeđkastocrna i duboko ispucana. Listovi su trokutasto zaokruženi od 5-7 cm dugi i 3-6 cm široki s pilastim rubom. Muške su rese kraće (4-6 cm) od ženskih (10-15 cm).

8 Jasika, trepetljika (P. tremula L.) kao i prethodne vrste listopadna su to stabla do 35 m visine. Kora je isprva žućkastosiva i glatka, a starenjem poprima tamnosivu boju i ispuca. Listovi su jajasti i vrlo krupni, do 19 cm dugački i do 13 cm široki na 6-8 cm dugoj peteljci, zbog čega i kod najmanjeg strujanja zraka listovi trepere. Muške su mace duge 6-11 cm i debele do 2 cm, obavijene gustim dlakama, koje nakon cvatnje pocrvene, a ženske su tamnosmeđe. Sve vrste topole cvjetaju u ožujku i travnju. Pčele s njih isključivo skupljaju pelud. Zbog velikih količina biljnih smola, spadaju u one biljne vrste koje pčelama pružaju vrlo značajan izvor za proizvodnju propolisa. Pojedinih se godina, kad su zadovoljeni uvjeti za razvoj lisnih uši, u srpnju i kolovozu pojavljuje medljika. Najbolje se razvijaju na svježim i bogatim tlima, a nalazimo ih na vlažnim terenima uz obale rijeka i potoka, najčešće u nizinskim šumama. Bijeli jasen (Fraxinus excelsior L.) listopadno je stablo do 40 m visine. Kora je isprva glatka i zelenkastosiva. Kasnije, kod starijih stabala poprima tamniju boju i duboko uzdužno i plitko poprečno se izbrazda. Listovi su krupni do 40 cm dugački, sastavljeni od 9-15 listića podjednake veličine, jajstoog oblika, ušiljena vrha s pilastim rubom. Cvjetovi su skupljeni u guste, smeđe metličaste cvati na vrhu grana, koji su isprva uspravni, a kasnije se objese. Razvijaju se iz bočnih pupova na lanjskim izbojcima. Cvijeta koncem travnja ili početkom svibnja prije listanja. Pčelama pružaju prije svega dragocjeni izvor peludi. Raste na dovoljno vlažnim bogatim tlima, najčešće u brdskim i planinskim područjima. Osim bijelog postoji i crni jasen (F. ornus L.) koji je za razliku od prethodne vrste puno niži. Listopadni je to grm ili do 8 m visoko

9 stablo sa smedom ljuskavom korom. Listovi su do 30 cm dugački, sastavljeni iz 7-9 listića, duguljasto jajolikog oblika, kratko ušiljena vrha s nepravilno pilastim rubom. Bijeli mirišljavi cvjetovi razvijaju se početkom svibnja u gustim, do 20 cm dugim metličastim cvatovima na kraju grana. Cvjeta u isto vrijeme kada i bijeli jasen, Pčele ga pohađaju isključivo zbog velikih količina zelenkastog peluda. Crni je jasen pretežno južnoeuropsko drvo. Kod nas najčešće raste na kršu, po sunčanim planinskim obroncima, pojedinačno ili u gustim skupinama s drugim šumskim drvećem i grmljem. Hrast (Quercus spp.) Ima ih vise vrsta, a po biologiji su jednodomne anemofilne vrste. Listopadna su to stabla do 35 m visine i s promjerom debla 1-3 m. Listovi su goli, 8-15 cm dugi, nesimetrično krpastog ruba, na 2-10 mm dugim, dosta debelim peteljkama. Cvjetovi su jednospolni, muški imaju oblik 2-5 cm dugih resa, a ženski rastu pojedinačno ili u skupinama do pet. Od vrsta najznačajnije su lužnjak (Q. robur L.), kitnjak (Q. petraea Liebl.), cer (Q. cerris L.), medunac (Q. pubescens Willd.) i sladun (Q. conferta Kit.). U svibnju su muški cvjetovi zanimljivi pčelama kao izdašan izvor peluda. Osim toga, pčelama su u lipnju zanimljivi i zbog pojave medljike. U području Požeško-slavonske županije zamijećeno da se svake godine s nejednakim intenzitetom pojavljuje medljika na hrastu sladunu. Prema opažanjima uočeno je da medljika ne nastaje uobičajeno, kao posljedica pojave kukaca (lisnih ili štitastih uši), već kao fenomen gdje biljka tijekom vegetacijskog razdoblja postupno odbacuje neoplođene žirove što je popraćeno obilnim izlučivanjem slatkoga soka. Hrast lužnjak

10 Hrast kitnjak Hrast medunac Hrast sladun Hrast cer Grab (Carpinus betulus L.) listopadno je stablo do 25 m visoko. Jednodomna je anemofilna vrsta. Kora je glatka, tanka, svijetlosiva, a kasnije malo ispuca. Mladi su listovi naborani, a stariji su jajoliki do 12 cm dugački na vrhu ušiljeni. Muški se cvjetovi razvijaju iz krupnijih bočnih, cvjetnih pupova na prošlogodišnjim granama, u vidu okruglastih, visećih 4-6 cm dugih crvenkasto blijedozelenih resa. Ženski se također razvijaju iz

11 okruglastih, ali samo do 2 cm dugim resama. Cvatnja se događa krajem travnja i početkom svibnja kada ga pčele pohađaju isključivo radi peluda. Javlja se u brojnim šumskim zajednicama od nizinskog do brdskog pojasa. Traži pretežito bogata i rahla tla. Trešnja (Primus avium L.) i višnja (P. cerasus L.) Trešnja je listopadno stablo s dosta rijetkom krošnjom, koje naraste od 16 do 20 m visoko. Listovi su obrnuto jajasti, zašiljeni, 6-12 cm dugi, pilastog ruba. Lijepi i bijeli cvjetovi razvijaju se istodobno s listovima (u travnju i svibnju) u velikoj množini, u obliku gustih štitastih cvati (gronje). Osim obilnog lučenja nektara, pčelama je zanimljiva i zbog peluda. Divlja trešnja raste po našim šumama, medu grmljem i živicom, a dolazi većinom pojedinačno. Predstavlja ishodišnji oblik mnogih kulturnih oblika trešnje. Kao i kod trešnje i kod višnje su cvatovi gronje. Važno je istaknuti da osim cvjetnih kod višnje postoje i izvancvjetne nektarije na naličju lista. Trešnja Višnja Divlja Jabuka (Malus silvestris Mill.) je do 10 m visoko stablo s krošnjom razgranjenom u širinu. Grane su tamnosmeđe i obrasle trnjem. Naizmjenični su listovi jajasti i kratko zašiljeni s nazubljenim rubom. Cvjetovi su pojedinačni ili 2-3 zajedno. Latice su iznutra bijele boje, a s vanjske ružičaste. Prašnici su žuti. Cvatnja počinje oko polovice travnja, a zbog ranijih i kasnijih sorata može trajati do 20 dana. Dobro medi i daje peluda. Raste po miješanim bjelogoričnim šumama, pokraj putova i polja, uz okrajke šuma i po sunčanim obroncima planina. Voli svjetlija mjesta i vapnenasto, ne odviše vlažno tlo. Brojni oblici kulturne voćke, za razliku od divlje, ne nose trnje, a plodovi su im znatno veći.

12 Maslačak (Taraxacum ojficinale Weber) je višegodišnja zeljasta biljka od 15 do 25 cm visine. Stabljika je uspravan i šuplja s mnogo mliječnog soka. Listovi su složeni u prizemnu rozetu, naopako jajasti do usko kopljasti i različito perasto nazubljeni. Na vrhu stabljike nalaze se pojedinačne cvjetne glavice, koje su složene od mnoštva zbijenih jezičastih cvjetova žute boje. Cvjeta od travnja do listopada, te postoje proljetni i jesenski oblici. Cvatnja traje 2-3 tjedna. Daje dosta peluda, a za lijepih dana obilno medi. Rijetko se može dobiti maslačkov med jer većinu unosa pčelinja zajednica iskoristi za razvoj legla. Maslačak se ubraja u naše najraširenije livadne biljne vrste. Dolazi u više podvrsta i oblika. Raste u velikim količinama po travnjacima, livadama, parkovima i vrtovima, uz putove i živice. Uspijeva i po visokim planinama, ali mu je tamo rozeta mnogo manja. Bijela mrtva kopriva (Lamium. album L.) stabljika joj je četverokutna i šuplja, cm visoka, pri vrhu dlakava i obično samo u donjem dijelu slabo razgranjena. Listovi su smješteni nasuprotno, a po obliku nalikuju pravoj koprivi. Do 7 cm su dugi, jajasti i dugačko zašiljeni, dlakavi i nejednolično oštro nazubljeni. Cvjetovi su prljavobijeli, sjedeći, oko 2 cm dugi, stoje u pršljenastim cvatovima u pazušcima gornjih listova. Cvate od svibnja do kolovoza, a često i po drugi put u jesenjim mjesecima. Raste većinom u gustim skupinama uz jarke, pruge, ceste i putove, na poljima i livadama. Češće se pojavljuje u brdskim nego ravničarskim krajevima.

13 Pjegava mrtva kopriva (L. maculatum L.) trajnica je koja naraste cm visoko. Ima uspravnu, dlakavu stabljiku. Listovi su 3-8 cm dugi i 2-7 cm široki, na 1-4 cm dugoj peteljci, jajasto trokutasti, nazubljenog ruba i ponekad s bjelkastom pjegom. Po 6-14 purpurnocrvenih cvjetova je skupljeno u pršljenasto raspoređenim cvatovima. Cvjeta od travnja do studenog. Nalazimo je najčešće u vlažnim šumama i šikarama, na rubovima šuma, uz putove, na obalama rijeka i potoka i na napuštenim mjestima, od nizina do brdskog pojasa. Grimizna mrtva kopriva (L. purpureum L.) Grimizna mrtva kopriva vrlo sliči obuhvatnoj mrtvoj koprivi. Listovi su joj šiljasti i ne obuhvaćaju stabljiku, a prekriveni su i mekim dlačicama. Stabljika naraste najviše do 20 do 30 cm. Zbog velike rasprostranjenosti često se smatra korovom. Stvara dosta nektara i peludi, a najbolju pašu daje tijekom travnja. Cvjeta gotovo tijekom cijele godine pri povoljnim uvjetima Sve su mrtve koprive zanimljive pčelama. Pružaju im obilje nektara i peluda, ali najmedonosnija od njih je svakako bijela mrtva kopriva. Ljubičasti gavez (Symphytum officinale L.) trajnica s uspravnom i šupljom stabljikom od 30 do 90 cm visoka i u gornjem dijeiu razgranjena. Listovi su cm dugi, hrapavo dlakavi i gusto naborani od jako istaknute mreže provodnih žila. Prljavoružičasti zvonoliki cvjetovi su obješeni i smješteni u pazušcima listova na kraju stabljike. Cvjeta od svibnja do početka kolovoza. Ponekad dobro medi, ali nektar pčele mogu skupiti nakon što su drugi kukci probili otvore na cvjetovima.

14 Osrednji je izvor peluda. Postoji i žuti gavez (S. tuberosum L.) s blijedožućkastim cvjetovima. Nalazimo ih ponajčešće na vlažnim livadama, zatim uz jarke, putove, potoke i obale rijeka, po svijetlim šumama i sjenovitim mjestima. Uljana repica (Brassica napus var. oleifera DC.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka. Stabljika je uspravna od cm visoka, razgranjena s voštanom prevlakom. U donjem je dijeiu ponekad odrvenjela. Na sebi ima vise izmjenično raspoređenih sivozelenih listova i mnogo cvjetova skupljenih na vrhu stabljike u zbijenim grozdovima. Donji su listovi s debelim peteljkama, manje ili vise u rozeti. Cvjetovi su dvospolni, svijetložute boje. Vrlo je značajna medonosna biljka i mnogo doprinosi razvoju pčelinje zajednice. Prva je paša s koje pčele mogu skupiti znatne količine, kako nektara, tako i peluda. Cvate oko 20 dana. Jake pčelinje zajednice mogu skupiti dnevno i do 5 kg meda.

15 Crveni glog (Crategus oxyacantha L.) je listopadni grm ili do nisko stablo 4 m visine. Kora je kod starijih primjeraka sivkastosmeđa, a kod jednogodišnjih izbojaka zelenkastosmeđa. Listovi su do 4 cm dugi, obrnuto jajasti i nejednoliko nazubljeni. Odozgo su sjajni i zagasitozeleni, a na naličju plavkastozeleni i uz žile dlakavi. Po 8-10 bijelih ili svijetloružičastih cvjetova sa 5 okruglastih latica i mnogo prašnika stoje u uspravnim štitovima. Cvjeta u svibnju i lipnju, a cvjetovi intenzivno mirišu. Pčele ga pohađaju zbog peluda i nešto manje zbog nektara. Raste medu drugim grmljem, živicom i šikarom, kraj putova i uz rubove šuma i polja u ravnici i po planinama. Javlja se i u svijetlim šumama, u divljem stanju većinom pojedinačno. Mnogo se sadi za živicu, uz polja i ceste. Osim crvenog postoji i bijeli glog (C. monogyna Jacq.) koji je također listopadni grm ili manje stablo do 8 m visine. Kora mu je pepeljastosiva do 1 cm debela, a na mladim je izbojima zelenkasta i glatka. Od crvenog se gloga razlikuje nešto dubljim urezima na listovima i dlakavim dršcima cvjetova, a i cvjetovi su nešto manji. Cvate 14 dana kasnije i ima bijele latice i crvene prašnike. Gorski ili bijeli javor (Acer pseudoplatanus L.) je do 40 m visoko i snažno stablo. Ima jake grane, razgranjenu i bujnu krošnju i glatku koru, koja se kod starih primjeraka raspuca i ljušti. Listovi, su nasuprotni, cm dugi i isto toliko široki, pri dnu srcoliki s grubo pilastim rubom. S gornje su strane tamnozeleni i sjajni, a s naličja plavkastozeleni i duž žila dlakavi. Cvjetovi su sakupljeni u zelenkastožute viseće metlice smještene na vrhu ovogodišnjih izbojaka. Raste po šumama često

16 pomiješan s bukvom, a više uspijeva u planinskim krajevima negoli u ravnici. Voli duboko, rahlo i humusno tlo. Poljski javor, klen (A. campestre L.) listopadno je stablo do 20 m visoko. Kora je svijetlosiva, hrapava, ljušti se mrežasto. Listovi su sitni, dugi 4-7 cm, po obliku su slični gorskom javoru, stoje na crvenkastoj, više ili manje dlakavoj peteljci. Žućkastozeleni cvjetovi oblikuju u svibnju uspravne štitaste cvatove koji se kasnije objese. Cvjeta za vrijeme listanja ili neposredno nakon njega. Raste najviše u mješovitim i hrastovim šumama, a voli vapnenasto tlo. Planinski javor (A. obtusalum Kit.) listopadno je stablo visoko m. Kora je kod mladih izbojaka crvenkasta, a kod starijih primjeraka ispuca i pločasto se ljušti. Listovi su dugi oko 10 cm, a široki 12 cm nalaze se na crvenkastoj peteljci. Cvjetovi su svijetložuti i skupljeni u visećim metličastim cvatovima. Vrijeme cvatnja je u svibnju, paralelno s listanjem.

17 Mliječni javor (A. platanoides L.) listopadno je drvo d 20 m visoko s dosta gustom krošnjom. Kora je tamnosmeđa, uzdužno i mrežasto izbrazdana. Na 4-20 cm dugim, tankim, crvenim peteljkama nalaze se listovi dugački 8-20 cm i 9-25 cm široki. Iz prekinutih peteljki i lisne nervature kaplje bijeli mliječni sok po čemu je ova vrsta javora dobila ime. Cvjetovi su žutozelen i nalaze se na uspravnim cvatima. Za razliku od bijelog javora, mliječni javor ima optimum u nižem području hrastovih i brdskih bukovih šuma. Traži bogata i rahla tla. Žestik, žestikovina (A. tataricum L.) listopadni je grm ili stablo nepravilno razgranate krošnje 8-12 m visoko. Listovi se nalaze na 2-5 cm dugoj peteljci, dvostruko i nepravilno nazubljena ruba. Cvjetovi su zelenkastobijeli i smješteni na uspravnim 5-10 cm dugim metlicama. Raste u ravničarskim i brežuljkastim područjima na vlažnim i dubljim, hranjivim tlima. Svi su javori medonosni, a uz to daju i dosta peluda. U lipnju je moguća pojava i medljike. Prava krkavina (Rhamnus catharticus L.) listopadni je grm, rastresite, nepravilne krošnje koji izraste do 3 m visoko. Kora je kod mladih izbojaka svijetlosiva, sjajna glatka, kasnije posmeđi i ljušti u trake. Listovi su naizmjenični, 4-7 cm dugački, i 3-5 cm široki eliptični, obostrano ušiljeni, na rubu narovašeni i goli. Cvjetovi su četverodijelni, žutozelene boje i nalaze se po 3-5 zajedno u pazušcima listova na novim izbojcima. Cvjeta u svibnju i lipnju. Spada u red dobrih medonoša, a daje i dosta peluda. Raste pretežno u šumama hrastovog pojasa, a javlja se u raznim zajednicama. To su uglavnom staništa na toplim i prisojnim padinama na vapnencu sa dosta siromašnim tlom.

18 Svibovina (Cornus sanguinea L.) listopadni je grm oko 3-5 m visok sa šibolikim dugim granama. Kora je smeda i uzduž i poprijeko ispucana. Listovi su eliptični do jajoliki, 4-8 cm dugi i oko 3 cm široki na peteljci oko 1 cm dugoj, imaju 3-4 para srpasto povijenih žila. Kao što joj i samo ime kazuje cvate u svibnju nakon listanja. Cvjetovi su mali, bijele boje i nalaze se u 6-8 cm širokim štitastim cvatima pri vrhu ovogodišnjih izboja. Daje obilje peluda i nešto manje nektara. NajčeŠće se javlja na svježim tlima nizina, u različitim tipovima hrastovih šuma. Bagrem (Robinia pseudacacia L.) je do 25 m visoko stablo s glatkim, lomljivim i trnovitim granama i dosta rijetkom krošnjom. Listovi su mu do 30 cm dugi, neparno perasti, sastavljeni od 9-17 jajastih listića Čitavog ruba. Počinje cvasti prije listanja. Bijeli mirišljavi cvjetovi razvijaju se u velikim obješenim cm dugim grozdovima sredinom svibnja. Cvate oko dana. Zahtjevi bagrema prema tlu osebujne su prirode. On oduzima tlu mineralne sastojke u velikoj mjeri, pa bismo ga u tom pogledu mogli usporediti s vrstama drveća koje prema tlu stavljaju visoke zahtjeve. Unatoč tome bagrem raste i na najsiromašnijim tlima kao što su suhi pijesci. Ne odgovaraju mu teška glinasta tla. Traži tople položaje. Prema količinama nektara koje se mogu skupiti s bagrema bez premca mu pripada prvo mjesto. Jake zajednice mogu skupiti po 50 kg nektara, a nisu rijetki unosi kg nektar dnevno. Prosječno se prinos kreće od 20, iznimno u dobrim godinama do 40 kg meda po košnici.

19 Esparzeta, grahorka (Onobrychis viciifolia Scop.) višegodišnja je zeljasta biljka, uspravne stabljike od 40 do 80 cm visine, jako razgranjena, žljebasta ili uglasta i slabo dlakava. Listovi su izmjenično raspoređeni i sastavljeni od 6-14 pari lisaka. Cvjetovi su ružičasti, skupljeni u jajastim do 9 cm dugim grozdovima. Cvate u svibnju dana. Vrlo je medonosna. Jake zajednice mogu dnevno skupiti do 4 kg meda. Rasprostranjena je u brdskim livadnim zajednicama. Veliki trputac (Planlago major L.) trajnica od 10 do 40 cm visine s oko 10 cm širokim i isto toliko dugim prizemnim listovima na peteljci koja je jednako duga kao i plojka. Na vrhu se stabljike razvijaju od lipnja do listopada neugledni i sitni žućkastobijeli cvjetovi zbijeni u duguljasti klas. Ovaj se trputac ubraja medu najraširenije biljne vrste. Nalazimo ga svuda, uz putove, ljudska naselja, po livadama, poljima, pašnjacima, kako u nizini tako i u planinama.

20 Suličasti trputac (P. lanceolata L.) trajnica sa cm dugim, šiljatim, sa 3-5 žila uzduž ispruganim listovima, koji se postupno suzuju u posve kratku peteljku, a složeni su u prizemnu rozetu. Stabljika sa 2-3 cm dugim smećkastim klasastim cvatovima na vrhu naraste do 50 cm visine. Cvjeta od svibnja do rujna. Raste uz putove i po suhim livadama. Voli hranjivo i pjeskovito tlo. Uspijeva i na visokim planinama. Srednji trputac (P. media L.) je od cm visoka trajnica. Svi su joj listovi složeni u prizemnu rozetu. Široko su eliptični i postupno se suzuju u široku peteljku. Po obliku se listovi nalaze između velikog i suličastog trpuca, čitavog su ruba i obrasli kratkim dlakama, sa 4-8 uzdužnih žila. Od svibnja do lipnja na vrhu se cvjetne stabljike razvijaju bjelkasti i mirišljavi klasasti cvatovi sa svijetloljubičastim prašnicima. Raste na livadama, na kamenjarskim travnjacima i obroncima, pretežno u gorskom i pretplaninskom području. Svi trputci spadaju u one biljne vrste s kojih pčele isključivo skupljaju samo pelud. Zbog svoje raširenosti u livadnim sastojinama, a i zbog duge cvatnje važan su izvor bjelančevinaste komponente za razvoj pčelinjih zajednica tijekom cijele sezone. Malina (Rubus idaeas L.) listopadni je grm 1-2 m visine s puzećim podankom iz koga tjeraju duge povaljene ili uspravne stabljike zelenkastosive boje obrasle sitnim trnjem. Listovi su neparno perasti i sastoje se od 3 do 5 jajastih, oštro i nejednako nazubljenih listića. S gornje su strane zeleni glatki, a s donje obrasli bijelim dlačicama. Cvjetovi su pravilni sa 5 bijelih latica i skupljeni su u grozdaste cvatove. Cvjeta u svibnju i lipnju, a cvatnja traje oko 20 dana. Vrlo je medonosna, a osim nektara pčelama je

21 izdašni izvor i peluda. Dobra paša može dati po dva vrcanja, ukupno do 40 kg po košnici. Raste u velikoj množini po šumskim čistinama, krčevinama, među grmljem i živicom, a raširena je po svim planinskim područjima naše zemlje. Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth) jednogodišnja je zeljasta biljka, koja naraste do 80 cm. Cvjetovi su plavoljubičaste boje skupljeni u cvjetovima (15-20). Biljka cvjeta postupno od osnove prema vrhu, cvatnja započinje 30 dana nakon nicanja i traje oko 4 tjedna. Spada medu najznačajnije medonosne vrste. Po hektaru daje kg nektara i kg peluda. Prije svega se uzgaja kao pčelinja paša. Obična grahorica (V. sativa L.) jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka s tankom i uglatom stabljikom visine cm. Listovi su perasti, preko 10 cm dugi, pri bazi s 3 mm dugim i 1,5 mm širokim streličastim palistićima, na donjoj strani često sa smeđim nektarijima, a na vrhu nose vitice. Cvjetovi su na kratkim stapkama, po dva rjede vise njih u pazušcu listova. Oni su 1,5-2,5 cm dugi, ljubičaste, ružičaste, bijele ili plavkaste su boje. Raste po livadama, poljima i svijetlim šumama. Ptičija grahorica (V. craca L.) trajnica je s jednostavnim ili razgranjenim, bridastim stabljikama visine od 20 do 150 cm. Listovi su perasti, dugi 5-15 cm, sa 10 do 12 pari sjedećih liski i razgranjenim viticama. Liske su jajasto kopljaste, duge 1-3 cm, a široke do 0,5 cm. Po 20 do 50 modro do crvenoljubičastih cvjetova smješteno je u grozdaste cvatove i svi su okrenuti na jednu stranu. Cvjeta od travnja do kolovoza. Sve su grahorice medonosne.

22 Od glavnih medonoša, koje pčelama osiguravaju kasnu proljetnu pašu u lipnju, mogu se izdvojiti: Nabrana kupina (Rubus plicatus Weihe et Nees) je od 1 do 2 m visok grm, kojemu dvogodišnje, dugačke tanke, savinute i bodljikave grane rastu povaljene i isprepletene, a često se penju i po drugom grmlju i drveću. Listovi su perasti, a sastoje se od 3-5 nazubljenih, jajastih, do 7 cm dugih listića na bodljikavoj peteljci. Cvjetovi su bijeli ili crvenkastobijeli, sa pet latica. Cvate u lipnju, a cvtanja traje oko 20 dana. Raste uz šume, živice i putove, po šikarama i svijetlim šumama. Modrosiva kupina (R. caesius L.) niski do 40 cm grm s uspravnim stabljikama koje kasnije polegnu. Okruglog su presjeka, gole, rijetko neznatno dlakave. Listovi su sastavljeni od 3, rijetko 5 listića, koji su pilasti s obje strane. Cvjetovi su bijeli, 3 cm široki smješteni u bodljikavim gronjama. Cvjeta u srpnju i kolovozu. Raste na vlažnim mjestima, uz šume i rijeke. Navedene vrste pčele dobro pohađaju, kako zbog nektara, tako i zbog peluda. Svilenasta bjeloglavica, lipica (Dorycnium germanicum Rikli) je polugrm visine cm, s brojnim razgranjenim stabljikama, koje su polegle, u donjem su dijelu drvenaste, a u gornjem obrasle poleglim dlakama. Listovi su mali i uski, kopljasti obrasli svilenastim dlakama. Cvjetovi su bijele boje, po 5 do 14 njih skupljeni u cvatovima na 2-8 cm dugim stapkama. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Pčelama pruža značajne količine nektara i nešto manje peluda. Karakteristična je krška biljka. Raste na kamenjarskim, krškim travnjacima od obalnog do pretplaninskog područja.

23 Amorfa (Amorpha fruticosa L.) je grm je do 2 m visine. Izbojci su joj šiboliki s glatkom i sivom korom, debeli 2-3 cm. Listovi su do 30 cm dugački, sastavljeni od jajolikih listića. Cvjetovi su tamnoljubičasti, skupljeni u uspravne, 7-15 cm dugačke grozdove na vrhu grane. Cvjeta početkom lipnja oko 15 do 20 dana i to odmah iza bagrema. Pčele se nje skupljaju nektar, ali što je najvažnije ova biljka daje puno kvalitetnog peluda. Raste na vlažnim staništima i šumama pored rijeka. U Hrvatskoj je ima dosta uz rijeku Odru i Savu (od Novske do Okučana i Jasenovca do Stare Gradiške). Velelisna lipa (T. platyphyllos Scop.) listopadno je stablo do 40 m visoko sa širokom krošnjom. Kora je u odraslih primjeraka debela, sivocrvenkaste boje i uzdužno grubo ispucana. Listovi su veći od listova sitnolisne lipe, dimenzija su preko 8 cm i nalaze se na 3-6 cm dugim peteljkama. Na lieu su obično goli ili vrlo slabo dlakavi, tamnozeleni, dok su na naličju svjetliji i sjajni s čupercima bjelkastosivih dlačica u kutovima lisnih žila. Cvatovi su visći i s manjim brojem, tj. većinom 2-3 (- 6) bijeložutih mirišljavih cvjetova. Traži hranjiva, blago humusna tla u područjima s visokom vlagom zraka. Sitnolisna lipa (T. cordata Ehrh.) je niže stablo (25-30 m) u odnosu na krupnolisnu lipu, sa širokom i gusto razgranjenom, duguljasto jajolikom krošnjom. Kora je u mladih stabala glatka, a u starijih uzdužno izbrazdana i crnosivkaste je boje. Listovi su oko 4-7 cm dugi i isto toliko široki. Plojka je razmjerno debela, s lica tamnozelena i gola, a s naličja modrozelena s čupercima rđastih dlačica u kutovima žila. U cvatu je veći broj

24 žućkastozelenih cvjetova, većinom 5-7 (-11). Cvate 14 dana kasnije od krupnolisne lipe, a cvatnja traje 15 do 20 dana. Nije naročito izbirljiva u pogledu kakvoće tla. Pretežno je zastupljena u zoni bukovih šuma. Srebrnolisna lipa (T. tomenlosa Moench) je stablo do 30 m visine. Kora je tamnija od prethodnih vrsta. Odlikuje se srcolikom zašiljenim listovima, koji su po rubu oštro i pravilno pilasti, osim pri osnovi, gdje su cjeloviti. Lice je tamnozelene boje s rijetkim zvjezdastim dlačicama, a naličje srebrnasto. Cvjeta kasnije i od sitnolisne lipe. Sa svih vrsta lipe pčele skupljaju velike količine nektara i nešto manje peluda. Također je moguća pojava medljike u svibnju i lipnju. U Hrvatskoj su najznačajnija staništa na potezu od Daruvara do Virovitice. Medenje je lipe pojedinih godina sporno, a pogoduju mu staništa u kotlinama. Također su potrebni topli dani s dovoljno vlage u zraku. Prinosi s 1 ha čistog zasada je oko kg. Pitomi kesten (Castanea saliva Mill.) jednodomna je biljna vrsta s m visokim stablom i bujnom krošnjom. Kora je u mladih primjeraka glatka i maslinastosmeđa, a kasnije postaje smeđesiva i uzdužno ispuca. Listovi su duguljasti, krupno nazubljeni, 8-16 cm dugi i 3-6 cm široki, na licu goli, a na naličju dlakavi. Muški su cvjetovi smješteni u skupinama od po 3 i vise u uspravnim cm dugim resama, a pri njihovoj se osnovi nalaze ženski cvjetovi. S muških cvjetova pčele skupljaju obilje peluda, a sa ženskih nektar. Najprije daje pelud, a za 5 dana počinje izlučivati nektar. Cvatnja pojedinog stabla traje 10 dana, a kako sva ne počinju cvasti istovremeno cvatnja se produži na 20 dana. Medenju odgovara toplo vrijeme s dovoljno vlage u zraku. Dnevni se unosi kreću oko 5 kg. Medu svim biljkama zanimljivim za pčele s kestena pčele mogu skupiti najveće količine peludi čak i do 15 kg. U lipnju je također moguća pojava medljike. Uspijeva na izrazito kiselim tlima. Kod nas raste na izoliranim područjima u Istri (Oprtalj, Pazin) i kvarnerskom dijelu Istre (Lovran). Najznačajnije se sastojine nalaze na Zrinjskoj i Petrovoj gori. Također ga ima u okolini Karlovca, Hrvatskom Zagorju, na Zagrebačkoj gori i Požeškoj kotlini.

25 Livadna zečina, crveni različak (Centaurea. jacea L.) je trajnica, cm visoka. Stabljika je uspravna, uglasta i dlakava s naizmjence rasporedenim listovima. Listovi su eliptični, dlakavi, prizemni se nalaze na dugim peteljkama, dok su oni na srednjem dijelu stabljike cjeloviti i sjedeći. Ljubičastocrveni cvjetovi su skupljeni u glavice promjera 2-3 cm. Cvjeta od srpnja do listopada. Pojavljuju se kao korov na oranicama i livadama. Pčelama daje dosta nektara i peluda. Velika zečina (C. scabiosa L.) je trajnica, visoka cm, s tankom, uspravnom, izbrazdanom i hrapavom stabljikom. Listovi su perasto iscijepani, s obje strane više ili manje čekinjasto hrapavi. Cvjetne glavice stoje pojedinačno na vrhovima ogranaka u kuglastoj čaški obrasloj dlakavim listićima s cvjetićima koji su u sredini kratki i crnkasti, a na rubu znatno duži, ružičasti i zrakasto raspoređeni. Cvjeta od lipnja do listopada. Raste na suhim livadama i pašnjacima. Voli rastresito i uglavnom vapnenasto tlo. Gorska zečina (C montana L.) ima široke, nerascjepane dlakave listove čitavog ruba i plave cvjetne glavice.

26 Livadna kadulja {Salvia pralensis L.) trajnica je iz koje tjeraju 3-4 stabljike koje narastu do 60 cm visine. Stabljika je četverobridna, šuplja, a zbog brojnih žljezdastih dlaka je Ijepljiva. Prizemni su listovi na dugim peteljkama, ovalnog su oblika i nepravilno nazubljenog ruba, dugi su cm. Listovi su na gornjem dijelu stabljike unakrsno raspoređeni i mnogo su manji od prizemnih. Cvjetovi su plavi ili tamnoljubičasti na oko 2 mm dugim stapkama, skupljeni po 4-6 u razmaknutim pršljenima koji čine cm duge prividne klasove. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Vrlo dobro medi, a daje i peluda. Puzajuća ivica (Ajuga reptans L.) višegodišnja je zeljasta biljka visoka 7-35 cm. Imaju i kratku stabljiku. Listovi su loptasti, prizemni su skupljeni u rozetu, a oni na stabljici su unakrsno raspoređeni. Dugi su 4-8 cm, a široki 1-3 cm, narovašenog ruba. Plavi su cvjetovi skupljeni u pršljene koji su pri vrhu gušći i završavaju u klasastom cvatu. Pčelama je zanimljiva isključivo radi nektara. Zastupljena je uglavnom na vlažnim livadama. Cvjeta od travnja do kolovoza. Divlja mrkva (Daucus carota L.) dvogodišnja je biljka cm visoka. Stabljika joj je uspravna, razgranjena i šuplja. Listovi su dvostruko do četverostruko perasto izrezani, tamnozelene boje. Brojni bijeli cvjetovi stoje na velikim i sastavljenim štitovima. U sredini se cvata nalazi tamna mrlja od nekoliko crnkastoljubičastih cvjetova. Uglavnom je nalazimo na livadama. Pčelama daje velike količine nektara i peluda. Javlja se u velikoj množini po livadama, travnjacima i poljima. Zatim, uz putove, njive, živice, uz obale rijeka i na svijetlim mjestima u šumi.

27 Šapika (Heracleum sphondylium L.) je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka. Stabljika joj naraste cm visoko, uspravna je, šuplja, uzdužno izbrazdana, čekinjasto dlakava i razgranjena. Listovi mogu biti promjenljivog oblika. Različito su krpasto ili perasto nazubljeni, donji su često vrlo veliki, i do 60 cm dugi, a gornji manji s jako odebljalom, žljebastom peteljkom. Veliki sastavljeni štitovi jaka mirisa stoje na vrhu stabljike, promjera su oko 20 cm, a sastoje se od 15 do 30 malih štitaca na nejednako dugim dršcima, s bijelim, žućkastim ili zelenkastim, rjeđe plavkastim ili crvenkastim cvjetićima. Cvate od lipnja do rujna i daje pretežno nektar. Cvatnja traje oko 20 dana. Raste po vlažnim dolinama i livadama, uz šumske ceste i putove, kraj rijeka i potoka, u ravnici i po planinama. Poljski osjak (Cirsium arvense L.) je trajnica uspravne i bridaste stabljike cm visoke. Listovi su eliptični, cjeloviti, nazubljeni i trnovitog ruba. S gornje su strane goli, a s donje strane sivo do bijelo prstenasti. Cvjetne su glavice duge 1,5-2 cm, pojedinačne ili po 2do 3 skupljene u grozd. Cvjetovi su ljubičastocrvene, rjeđe svijetlocrvene ili bijele boje. Raste u skupinama na kamenitim i ilovastim mjestima, na njivama kao korov, zatim uz putove, u jarcima i na krčevinama.

28 Zeljasti osjak (C. oleraceum L.) trajnica, koja naraste cm visoko. Stabljika joj je uspravna, iznutra šuplja, ponekad pri vrhu razgranjena. Listovi stoje na stabljici naizmjenično u većim razmacima. Donji su obično vrlo veliki i perasto iscijepani, a gornji jajasti, nazubljeni i sjedeći. Cvjetne glavice, koje stoje na vrhu stabljike žućkasto su bijele, rjeđe crvenkaste, 2,5-4 cm duge, ovijene velikim bodljikavo nazubljenim eliptičnim listovima. Nalazimo ga po vlažnim livadama, uz rijeke, potoke i šikare, po močvarnim i jako zasjenjenim mjestima. Obje vrste pčelama daju značajne količine nektara i manju količinu peluda. Vodopija (Cichorium inthybus L.) višegodišnja je cm visoka biljka. Stabljika joj je uspravna, čvrsta, uzduž izbrazdana, u gornjem dijelu razgranjena. Donji su listovi duguljasti i perasto izrezani, a gornji su manji, nazubljeni i naizmjenično poredani. Brojni, svijetloplavi (rjeđe ružičasti ili bijeli) zvjezdasti cvjetovi razvijaju se na posve kratkim stapkama. Cvate od lipnja do rujna. Uz to što je medonosna pčele je pohađaju i zbog peluda. Raste uz putove, pruge, živice, po livadama, poljima i pustim, neobrađenim mjestima.

29 Crvena djetelina (Trifolium. pratense L.) trajnica je do 50 cm visoka s jako razvijenim podzemnim dijelovima i razgranjenim, uspravnim ili pridignutim stabljikama. Listovi su trodijelni, na dužoj peteljci, obično s bjelkastim pjegama. Sitni grimiznocrveni cvjetovi složeni su u guste glavičaste cvatove. Cvjeta od svibnja do rujna. Puzava djetelina, bijela djetelina (T. repens L.) višegodišnja trajnica puzave, razgranjene stabljike duge od 5 do 40 cm. Listovi su na 7-20 cm dugim peteljkama, sastavljeni od tri obrnuto jajolike liske. Cvjetovi su skupljeni po u bijele kuglaste glavice. Također cvjeta od svibnja do kolovoza. Odrezana djetelina, inkarnatka (T. incarnatum L.) jednogodišnja do dvogodišnja zeljasta biljka. Stabljika je cm visoka, uspravna, nerazgranjena ili samo u donjem dijelu slabo razgranjena, obrasla prileglim dlakama te izmjenično raspoređenim listovima. Donji listovi dolaze s dužim, gornji s kraćim peteljkama. Liske su 8-25 mm duge, obrnuto jajaste, prema vrhu fino nazubljene, s obje strane dlakave. Crveni, ponekad ružičasti ili bjelkasti cvjetovi su skupljeni u velikim pojedinačnim glavicama na dugim cvjetovima stapkama. Glavice su 2-5 cm duge, duguljastojajaste do cilindrične i uspravne. Za pčelarstvo, navedene su vrste djetelina najznačajnije. Pčele s njih skupljaju velike količine, kako nektara. tako i peluda. Za puzavu (bijelu) se djetelinu može reći da je medu medonosnim biljkama livada najzastupljenija.

30 Ljekoviti oštrolistac, borač (Borago officinalis L.) jednogodišnje je cm visoko biljka, uspravne, debele, šuplje i razgranjene stabljike. Jajasti su listovi naizmjenično poredani, donji su pri bazi jako produženi i suženi. Rub im je valovit, čitav ili slabo nazubljen. Biljka cvate plavičastim pelerolatičnim zvjezdastim cvjetovima. Cvate od lipnja do rujna. Pčelama je podjednako zanimljiva obzirom na nektar i pelud. Bodljasti stričak (Carduus. acanthoides L.) dvogodišnja je biljka obrasla bodljama. Naraste cm visoko. Listovi su duguljasto kopljasti, imaju mekane bodlje, odozdo djelomično dlakavi. Grimoznocrvene cvjetne glavice, promjera 1-1,5 cm su na vrhovima grana, pojedinačne ili po nekoliko njih imaju okruglasti ovoj obrastao mekano bodljastim stršećim listićima, koji mogu djelomično biti svinuti unatrag. Cvate od lipnja do rujna. Raste uz putove i na zapuštenim mjestima, opcenito na suhom, toplom i hranjivom tlu. Pčelama daju obilje nektara i peluda.

31 U srpnju, kolovozu i rujnu, ljetnu i jesensku pašu s kojih pčele skupljaju dovoljne količine peluda i nektara, kojeg spremaju za zimu, osiguravaju sljedeće biljne vrste: Bundeva (Cucurbita maxima Duch.) jednogodišnja je zeljasta biljka. Stabljika je do 8 m duga, promjera 1,5-2 cm, puzava, rjede grmolika. Listovi su s cm dugim peteljkama, izmjenični, veliki, cm, srcolikog ili trokutastog oblika, s obje strane plojke čekinjasto dlakavi. U pazušku se listova nalaze razgranjene vitice i cvjetovi. Cvjetovi su jednospolni, vrlo veliki, promjera 7-10 cm, zlatnožute boje. Muški se cvjetovi nalaze na dugim i tankim, a ženski na kratkim i vrlo debelim stapkama. Cvjeta rano u zoru i cvijet ostaje otvoren do 11 sati i nakon toga se zatvara. Svaki dan cvjeta drugi cvijet. U povoljnim uvjetima izlučuje mnogo nektara. Ovom rodu pripada i buča (C. pepo L.), koja je po morfološkim odlikama slična bundevi, ali je manjih dimenzija. Smiljkita, svinjduša (Lotus comiculatus L.) višegodišnja je zeljasta biljka do 40 cm visoka s uspravnom ili prilegnutom stabljikom. Listovi su peterodijelni, sastavljeni od duguljasto jajastih, na vrhu šiljastih listića. Tri do šest žutih cvjetova složeno je u štitasti cvata na dugačkoj stapci. Pčele je pohađaju u tijeku cijelog dana. Izlučuje obilje nektara i nešto manje peluda. Raste većinom po livadama i uz putove.

32 Širokolisna graholika (Lathyrus latifolius L.) je trajnica sa stabljikom dugom 6-30 cm. List je sastavljen od jednog para lisaka i završava razgranjenom viticom s kojom se biljka prihvaća za travu ili jedna za drugu. Cvjetovi su tamnocrveni, rjeđe bjeličasti i nalaze se na kraćim stapkama po 5 do 15 njih skupljeni su u grozdove koji se nalaze u pazušcima listova. Cvjeta od svibnja do lipnja. Pretežno je rasprostranjena na hranjivim, kamenitima tlima. Livadna graholika (L. pratensis L.) je također trajnica, ali joj je stabljika veća od prethodne, visoka je (120) cm. Listovi se nalaze na 2 cm dugim peteljkama sastavljeni od 1 para lisaka, na vrhu s razgranjenim ili jednostavnim viticama. Cvjetovi su žuti i skupljeni po 3-12 u grozdove u pazušcu listova. Cvjeta u lipnju i srpnju. Žuti kokotac (Melilotus officinalis L. Lam.) dvogodišnja je biljka s razgranjenom, uspravnom do 1 m visokom stabljikom. Listovi su sastavljeni iz 3 oštro nazubljena, duguljasto eliptična listića. Cvjetovi su, po 30 do 70 njih, složeni jedan do drugog u uspravne grozdove, koji stoje u pazušcima listova i žute su boje. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Srodnik je ovoj vrsti bijeli kokotac (M albus Medik.), čiji su cvjetovi bijele boje i cvate kasnije, od srpnja do rujana. Rastu na suhim i kamenitim travnjacima, uz putove, zatim njive, vinograde i rijeke, po ruderalnim mjestima, osobito na tlu bogatom vapnom. Žuti je kokotac redovito sastavni dio flore krša, i to od obalnog područja do viših gorskih predjela. Pčele s njih skupljaju značajne količine nektara i peluda. Purpurna vrbica {Lythrum salicaria L.) trajnica je s drvenastim podzemnim dijelovima iz kojih izrastu stabljike do 200 cm visoke. Listovi su sjedeći. Donji su eliptični i manji za razliku od gornjih koji su kopljasti do jajasti, dugi do 12 cm i široki do 2,5 cm. Na glavnoj su stabljici modroljubičasti cvjetovi skupljeni u jednostavni ili složeni cvat nalik na debeo klas. Cvjeta od lipnja do rujna. Uglavnom raste na vlažnim staništima. Dobra je medonoša, dnevni se unos znadu kretati do 4 kg po košnici. Pčelama daje i obilje peluda.

33 Suncokret (Helianthus annuus L.) jednogodišnja je zeljasta biljka sa čvrstom, 1-2,5 m visokom, uspravnom, grubo dlakavom manje ili vise drvenastom stabljikom. Listovi s dugim peteljkama su cjeloviti, izmjenični. Plojke su cm duge, široko -ovalne, pri bazi srcolike, prema vrhu šiljaste, na rubovima pilaste, s obje strane oštro dlakave i tamnozelene. Cvjetovi su skupljeni u velikim visećim glavicama. Glavice su promjera 7,7-35,5 cm sa po cvjetova. U glavici su središnji cvjetovi cjevasti i plodni, a obodni jezičasti su neplodni. Cvatnja traje oko 20 dana. Cvatnji pogoduje lijepo vrijeme s dosta vlage u zraku. Kad suncokret procvate, najprije se otvore i mede krajnji cvjetovi, a središnji za 5 do 6 dana. Medi najbolje ujutro, poslije podne popusti, a pred večer se medenje nastavlja. Prosječno se sa suncokreta može izvrcati oko 35 kg. Vodena metvica (Mentha aquatica L.) je trajnica, visoka cm. Listovi su jajasto eliptični i nazubljeni. Stabljika je dlakava, obično crvenkaste boje. Cvjetovi su skupljeni u svijetloljubičaste ili svijetloružičasti odozgo okruglaste cvatove, a razvijaju se od srpnja do listopada. Dugolista metvica (M longifolia Huds.) trajnica je cm visoka, po aromatičnom mirisu slična prethodnoj vrsti. Stabljika je uspravna i tupo bridasta, a u gornjem je dijelu fino dlakava. Listovi su jajasti vise ili manje sjedeći, oštro nazubljenog ruba, dugi 5-10 cm i široki 1,5-3 cm. Odozgo su gotovo goli, a s donje su strane obrasli gustim sivobijelim dlakama. Svijetloljubičasti ili ružičasti cvjetovi složeni su u šiljaste prividne klasove, a javljaju se od srpnja do rujna. Cvatnja traje oko 20 do 30 dana. Najčešći se prinosi na metvici kreću od 20 do 30 kg po košnici. Važno je istaknuti da s nje pčele mogu dati vrcanje i dobro se pripremiti za zimu. Rastu po močvarnim livadama, uz potoke, općenito na vlažnom i hranjivom tlu. Dugolista se metvica penje i do m nadmorske visine. Majčina dušica (Thymus serpyllum L.) trajni, do 30 cm visoki, ponajčešće puzeći grmić s brojnim izdancima i vriježama. Stabljike su okrugle, prilegnute ili se uzdižu. Listovi su okruglasto jajasti, nasuprotni, sitni, svega 0,5-1,5 cm dugi, čitava ruba, goli ili obrasli dlakama. Sitni svijetloružičasti cvjetovi stoje u zbijenim okruglastim cvatovima na vrhovima ogranaka. Cvate od početka srpnja i cvatnja traje oko 30 dana. Raste po suhim i sunčanim mjestima, na livadama, pašnjacima i kamenjarima, uz rubove šuma i putova.

34 Obična zlatnica, zlatošipka (Solidago virgaaurea L.) trajnica je koja naraste od 30 do 100 cm. Stabljika je uspravna i okruglasta. Listovi su raspoređeni naizmjenično. Donji su jajasti, a gornji kopljasti, cjelovitog ili pilastog ruba. Cvjetne su glavice malene, mm u promjeru, sastavljene od jezičastih cvjetova žute boje. Cvjeta od srpnja do rujna. Zastupljena je od nizinskog do brdskog područja, na humusnim, pjeskovitim i slabo ilovastim tlima. U našoj flori postoji podvrsta S. virgaaurea subsp. alpestris Gaudin, koja je zastupljena u planinskim krajevima i to pretežito na kiselim tlima. Odlikuje se puno manjim rastom (10-30 cm). No najzanimljivija za pčelarstvo je svakako velika zlatnica S. gigantea Aiton. Od zlatnica ova je biljna vrsta najveća, može narasti i do 2 m. U gornjem se dijelu nalaze žute grozdaste cvati. Veoma je značajna medonosna biljka jer daje obilje nektara i peluda krajem ljeta. Bršljan (Hedera helix L.) drvenasta vazdazelena penjačica, može dostići visinu i do 30 m. Pri penjanju se pričvršćuje adventivnim («zračnim») korijenjem za podlogu. Listovi su naizmjenični, kožasti, na licu tamnozeleni, sjajni, na naličju žutozeleni, dok su mladi obrasli su dlačicama kasnije su goli. Cvjetovi su sitni zelenkastobijele boje složeni u guste poluloptaste grozdove. Cvate od rujna do studenog. Pčele ga masovno posjećuju zbog nektara i peluda.

35 Medonosno bilje mediteransko i submediteranskog područja Bajam (Amygdalus communis L.) je listopadno od 3 do 10 m visoko stablo s krošnjom piramidalnog oblika. Kod starijeg je debla kora svijetlosiva i ljuskava, dok je kod mladih grana sivozelena i glatka. Listovi su kopljasti i naizmjenično su raspoređeni. Cvjetovi su bijele ili ružičaste boje smješteni pojedinačni ili po 2-4 u skupini na vrlo jakim peteljkama. Cvatnja prethodi listanju i događa se u veljači ili ožujku. Pčele s njega mogu skupiti značajne količine nektara i nešto manje peluda. Međutim, zbog nestalnih vremenskih uvjeta u doba njegove rane cvatnje, paša se samo djelomično iskoristi. Ružmarin (Rosmarinus ofjicinalis L.) vazdazeleni je odrvenjeli grm sa šibljastim ograncima, koji naraste do 2 m visoko. Listovi su mu vrlo uski, gotovo igličasti 2-3 cm dugi i 2-4 mm široki podvijena ruba i nasuprotno raspoređeni. Lice im je zeleno i glatko, dok je naličje sivkastobijelo od dlaka i žlijezda s eteričnim uljem. Cvjetovi su ljubičastomodri, rijetko kada bijeli, oko 1 cm dugački smješteni u pršljenima listova. Cvjeta uglavnom od rujna, pa do svibnja, iako ga tu i tamo možemo naći u cvatu tijekom cijele godine. Spada u red vrlo medonosnih biljaka (> 500 kg/ha), dok kao izvor peluda nije toliko značajna. Boja peluda je tamnosmeđa. U godinama s kišnim kolovozom počinje cvjetati u drugoj polovici rujna, tako da u listopadu može dati dobru pašu. Pojedinih godina, zbog oštre zime na otocima, procvjeta početkom ožujka, pa ako se ustali lijepo vrijeme, mogu se ostvariti veći prinosi nego u jesen. Cvatnja u proljeće traje preko 40 dana, no pašu najčešće ometaju vjetrovi te je zbog toga ružmarinova paša dobra, ali vrlo nesigurna. Najviše ga ima na otocima Visu, Hvaru, Šćedru, Šolti, Korčuli, Lastovu i djelomično na poluotoku Pelješcu. Zatim na otoku Žirju, Dugom otoku i Olibu. U Istri ga ima oko Limskog kanala.

36 Lemprika (Viburnum tinus L.) je vazdazeleni, dosta razgranat grm piramidalnog oblika, do 3 m visok. Kod starijih je grana i debla kora siva, a kod izbojaka crvenkastosmeđa, sa smeđim lenticelama. Listovi su kožasti, jajoliki, dugi 4-12 cm i 2-5 cm široki i cjelovita ruba. Nasuprotno su razmješteni, obostrano dlakavi, s lica sjajni, a s naličja mutno svijetlozeleni i sa čupercima dlačica u uglovima žila. Cvjetovi su bijeli, izvana crvenkasti, mirisavi i smješteni su u gronjaste cvatove. Cvjeta u veljači ili ožujku. Cvatnja traje oko 30 dana. Pčelama pruža zadovoljavajuću nektarnu i dosta slabiju peludnu pašu. Rasprostranjena je u šumama crnike i makiji na cijelom području jadranske obale, naseljava kamenite terene. Također se često, kao dekorativna vrsta, uzgaja u parkovima. Agrumi (Citrus L.). Od agruma kod nas je najznačajnija mandarinka (Citrus reticulata Blanco), te na manjim površinama naranča (C. aurantium L.). Mandarinka je vazdazeleno do 3 m visoko stablo uglavnom s glatkom korom. Kod mladih se izbojaka u pazušcima listova nalazi po jedan tanak trn, dok su stare grane često bez trnja. Listovi su naizmjenični, okruglasti i na vrhu malo zašiljeni. Cvjetovi su bijele boje, nalaze se na kratkim stapkama, dolaze pojedinačno ili u kratkim grozdovima i vrlo su mirisavi. Cvate u ožujku ili travnju. Medonosna je (50 kg/ha), osim nektara pčele s nje skupljaju i manje količine peluda. Također se u travnju i svibnju može pojaviti medljika. Povoljnih se godina mogu postići prinosi i do 30 kg meda po košnici. Značajne se površine nalaze na potezu Metković- Opuzen-Ploče.

37 Lovor (Laurus nobilis L.) vazdazeleni je grm ili do 12 m visoko stablo sa širokom i gustom krošnjom. Kora je pepeljasta, glatka, dosta tanka, kod starijih je stabala crna i hrapava. Listovi su izmjenični, duguljasto-eliptični, 5-10 cm dugi, kožasti, tamnozeleni, tvrdi i sjajni, na oba kraja ušiljeni i ispresavijana ruba. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su žućkastobijele boje skupljeni u čuperke u pazušcima listova. Muški cvjetovi sadrže 12 prašnika, a ženski imaju tučak s nadraslom plodnicom i 4 sterilna prašnika koji izlučuju nektar. Cvate od ožujka do travnja. Pčele ga rado pohađaju prije svega zbog peluda (narančaste boje), no mogu skupiti i znatne količine nektara, kojeg uglavnom iskoriste za razvoj zajednice. Rasprostranjen je duž cijele jadranske obale, gdje raste pojedinačno ili u skupinama s ostalim vazdazelenim grmljem. Ima ga u Istri, na Lošinju, Rabu, Pagu, Braču, Hvaru, Visu i Pelješcu. Tršlja (Pistacia lentiscus L.) vazdazeleni je grm ili nisko stablo, do 5 m visine. Kora je zelenosiva, glatka, a kasnije ispuca na sitne Ijuske i tamnozelene je boje. Listovi su kožasti, sjajni, dugi 5-10 cm, na licu tamnozeleni, a na naličju svjetliji. Imaju karakterističan miris. Dvodomna je biljna vrsta sa muškim, sitnim i zbijenim te ženskim vitkim, tamnocrvenim cvjetovima u resastim cvatovima, koji se razviju na mladim granama u pazušcima listova. Cvate od ožujka do svibnja, a pčele s nje isključivo skupljaju pelud. Smrdljika (Pistacia terebinthus L.) je za razliku od tršlje listopadni grm ili do 10 m visoko drvo u mladosti glatkom, a kasnije mrežasto ispucanom, tamnosmeđom korom. Listovi su izmjenični, neparno perasti, 9-16 cm dugi, a sastoje se od 6-10 cm dugih listića, koji su odozgo tamnozeleni i sjajni, a na naličju svjetliji. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su žućkastozeleni, u 5-15 cm dugim grozdastim cvjetovima, a cvjetaju od kraja travnja. Kao i prethodni srodnik, pčelama je isključivo izvor peluda. Ulaze u sastav makije, ali su zastupljeni i na sunčanim, stjenovitim staništima.

38 Tilovina (Petteria ramentacea Sieber) Listopadni grm do 3 m visine, gustih, uspravnih i bridastih izbojaka. Kora je kod starijih grana prljavosiva, dok je kod debla crnosive boje i mrežasto izbrazdana. Listovi su trodijelni i nalaze na 4 cm dugoj peteljci. Listići su obrnuto jajoliki, 2-6 cm dugi. Na licu su goli, a na naličju su uz glavnu žilu dlakavi. Srednji je listić nešto veći od ostalih. Cvjetovi su žuti i mirisavi do 2 cm dugi, skupljeni u jajaste i duguljaste, uspravne grozdaste cvatove, duge do 8 cm. Počinje cvasti početkom travnja i traje 30 dana. Vrlo je medonosna te se pojedinih godina može ostvariti prinos do 20 kg meda po zajednici. Rasprostranjena je u submediteranskom dijelu Dalmacije južno od rijeke Cetine, a naročito u području Neretve. Crnika (Qurcus ilex L.). Vazdazeleno stablo ili grm sa širokom i okruglastom krošnjom. Dostigne visinu oko 20 m. U mladih je primjeraka kora siva i glatka, a kasnije postaje tamnosiva, te ispuca na sitne tamne Ijuske. Listovi kožasti oko 3-8 cm dugi, 2-4 cm široki, šiljati, na kratkoj peteljci. Rub je plojke cjelovit, valovit ili tupo do bodljasto nazubljen. Odozgo su tamnozeleni i sjajni, a odozdo prekriveni žućkastobijelim dlačicama. Jednodomna je biljna vrsta. Muški se cvjetovi nalaze u resama, dugim do 7 cm, a ženski su pojedinačni ili po 2 zajedno. Cvate od travnja do svibnja. Pčelama pruža

39 velike količine peluda, a u lipnju je i moguća pojava medljike. Rasprostranjena je duž cijele jadranske regije. U Istri i Dalmaciji se uz grmolike forme pojavljuju i stablašice, dok u Hrvatskom primorju raste samo grmasto. Najljepše se sastojine nalaze na otocima Rabu, Braču, Hvaru, Korčuli i Mljetu. Maslina (Olea europaea L.). Vazdazeleno stablo nepravilnog oblika i često zakrivljenog debla oko 10 m visine. U mladih je primjeraka kora glatka i sivkaste boje, kasnije potamni te ispuca u tamne Ijuske. Listovi su duguljasti, kožasti, cijelog i podvijenog ruba, s lica su tamnozeleni, a s naličja srebrnosivi. Bijeli su cvjetovi skupljeni u rahlim grozdovima i nalaze se u pazušcu listova. Cvatnja se događa u travnju. Pčele s nje isključivo skupljaju pelud. Rasprostranjena je na otocima i priobalju, rijetko prodire dublje u kontinentalni dio. Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.). Višegodišnji odrvenjeli vazdazeleni polugrm iz kojeg izraste po vise četverobridnih mladica do 70 cm visokih. Korijen je jak, vrlo račvast i drvenast. Iz njega tjera po vise razgranjenih, u donjem dijelu većinom polegnutih odrvenjelih stabljika. Listovi su 3-8 cm dugi i 1-4 cm široki, nasuprotno raspoređeni, ovalno do izduženo kopljastog oblika s nazubljenim rubom. Iz pazušaca listova obično tjeraju kratki izdanci. Svi su listovi obrasli gusto isprepletenim bijelim dlačicama, što cijeloj biljci daje posebnu sivkastozelenu boju. Mladi su izdanci svijetlozeleni. Prve su godine neplodni, a druge godine razvijaju cvjetnu stabljiku, nakon čega izdanci propadaju. Cvjetovi su skupljeni u klasove. Cvat je na vrhovima ogranaka prividno klasast, a zauzima gotovo polovicu gornjeg dijela stabljike. U pršljenastim nakupinama smješteni su usnati ljubičasti cvjetovi. Prvi se cvjetovi najprije otvaraju na donjem dijelu cvati i pomiču prema gore. Rana kadulja počinje cvjetati koncem travnja ili početkom svibnja. Najprije cvate bliže moru, pa se pomiče sve dublje u unutrašnjost prema višim predjelima, gdje cvatnja

40 završava oko polovine lipnja. U povoljnim godinama kadulja izlučuje velike količine nektara pa se zato ubraja među najmedonosnije biljne vrste (200 kg/ha). Rasprostranjena je u zemljama oko Sredozemnog mora. Pradomovinom kadulje smatra se Balkanski poluotok otkuda se širila prema zapadnom Sredozemlju. Ljekovita je kadulja u svojoj prirodnoj rasprostranjenosti strogo ograničena na sredozemno područje istočno jadranskog primorja, i smatra se izrazitim predstavnikom flore krša. Na sjeverozapadu ne prelazi rijeku Soču, a na jugoistoku se spušta gotovo do Otranta, ali je središte njezine rasprostranjenosti ograničeno u prvom redu na dio Hrvatskog primorja od otoka Krka i Cresa na sjeveru do planine Biokova na jugu (Trinajstić, 1992). Bušinac, bušin (Cistus spp.) Ima ih vise vrsta, a najznačajniji su ružičasti i ljepljivi bušinac. Ružičasti bušinac (Cistus villosus L.) vazdazeleni je grm do I m visine. Mladi su izbojci dlakavi i sive boje, dok je kod starijih grana kora smeđa i uzdužno ispucana. Listovi su eliptični 3-6 cm dugi s gornje strane oskudno, a s donje gusto maljavi i sivkaste boje. Cvjetovi su ružičasti do grimiznocrvene boje, po 3-5 smješteni na vrhu grančice. Cvatnja se događa od lipnja do srpnja. Sve biljne vrste iz ovog roda ne mede, ali ih pčele iznimno pohađaju zbog peluda. Ljepljivi bušinac (C monospeliensis L.) je nešto je viši grm od prethodne vrste, naraste do 1,5 m. Mladi su izbojci dlakavi i ljepljivi. Listovi su linearni s 3 uzdužne žile, 2-5 cm dugi, ljepljivi i mirisavi. Cvjetovi su bijele boje. Kod nas ga ima u Istri i okolici Zadra, te makijama gotovo svih dalmatinskih otoka. Žuti katanac (Reseda lutea L.) dvogodišnja je ili višegodišnja biljna vrsta od 30 do 60 cm visine, uspravne i razgranjene stabljike. Donji su listovi nerazdijeljeni i duguljasti, dok su gornji dvo ili trorežnjasti do dvostruko perasti. Cvjetovi su zelenkastožute boje na kratkim stapkama smješteni u mnogocvjetni grozdasti cvat. Cvjeta od svibnja do rujna. Pčelama je zanimljiv, kako zbog nektara, tako i zbog peluda.

41 Drvolika pucalina (Colutea arborescens L.) listopadni je do 5 m visok grm. Na mladim je izbojcima kora zelenkasta i prekrivena bijelim dlačicama, dok je na starijim granama sivkasta i ljušti se. Listovi su neparno perasti i sastavljeni od 7-13 eliptičnih listića dugih 1,5-3 cm, cjelovitog ruba i na vrhu plitko urezani. Lice im je golo, a naličje neznatno maljavo. Cvjetovi su prilično krupni, dugi oko 2 cm, zlatnožute boje u uspravnim grozdastim cvjetovima smješteni na 2-3 cm dugačkoj stapci. Cvate od svibnja do srpnja. Pčelama pruža nektar i pelud. Kod nas se pojavljuje u dalmatinskim makijama i submediteranskim šumama, zatim u kamenjarima na vapnenastim tlima. Drača (Paliurns spina-christi Mill.) je bodljikavi listopadni grm oko 3 m visok. Izbojci su najprije dlakavi, a kasnije ogole i crvenkastosive su boje. Listovi su jajasti, cijelog ili blago nazubljenog ruba, 2-4 cm dugi i 1-1,5 cm široki, raspoređeni spiralno. Zeljasti i dlakavi palistići kasnije odrvene i preobraze se u trnove savijene prema bazi izbojka. Cvjetovi su građeni na osnovi broja 5, skupljeni u sitne zlatnožute grozdaste cvatove, smještene u pazušcima listova. Cvate u svibnju i lipnju. Pčelama je zanimljiva prije svega zbog nektara, ali s nje mogu skupiti i ponešto tamnožutog peluda. Raste na kamenitim mjestima, uz putove, među šikarom, grmljem. Kod nas je ima u Istri, Hrvatskom primorju i u Dalmaciji, ali u makijama je prilično rijetko nalazimo. Primorska kupina (R. ulmifolius Schott. ). Raste kao vazdazeleni grm, s jakim dlakavim stabljikama koje su obrasle bodljama široke baze. Listovi se

42 sastoje od 3 do 5 listića oštro pilastih. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje strane bjelkasti. Cvjetovi su ružičastocrveni, zbijeni u metlicama obraslim kukastim bodljama. Kod nas je ima u dalmatinskim makijama. Obični dubačac (Teucrium chamaedrys L.) polegli je vazdazeleni polugrm visine do 25 cm. Izbojci su okrugli i obrasli mekanim dlakama. Listovi su eliptični, dugi 2-4 cm i široki 1-2 cm narovašenog ruba. Cvjetovi su crvenoljubičaste boje, na dugim stapkama, većinom po 4 u vršnim grozdastim, pršljenasto raspoređenim cvatovima. Cvijeta od srpnja do rujna. Pčele ga isključivo posjećuju zbog nektara. Nalazimo ga u Istri, podno Velebita, šibenskom zaleđu, području Neretve, Pelješcu i Dubrovačkom primorju, te na otocima Krku, Rabu, Braču, Visu, Hvaru i Korčuli. Trava iva (T. montanum L.) vazdazeleni je polegli polugrm s uspravnim izbojcima visine do 30 cm. Izbojci su sivosmeđe boje i vrlo razgranjeni. Listovi su duguljasti, manje-više podvijena ruba, dugi 0,5-2 cm i široki 2-4 mm. Po 1 do 3 cvjetova bjelkastožute boje u pazušcima najgornjih listića, skupljeni su u polukuglaste glavice. Cvijeta od lipnja do kolovoza. Kao i prethodna biljna vrsta značajna je pčelinja paša. Rasprostranjena je u Istri, području Velebita, zadarskom i šibenskom zaleđu, te Dalmatinskoj zagori. Također je ima na Krku i otocima šibenskog arhipelaga.

43 Mirta (Myrtus communis L.) je vazdazeleni grm ili stablo do 5 m visoko. Kora je crvenkasta, a kasnije poprima pepeljastosivu boju. Listovi su kožasti, jajolikog oblika, prema vrhu suženi, 1-3 cm dugi i 0,5-1 cm široki. Gusto su nasuprotno smješteni, na lieu su tamnozeleni, a na naličju svjetliji i sjajni. Cvijeta u lipnju i srpnju brojnim, bijelim ugodno aromatičnim cvjetovima na dugačkim stapkama smještenim u pazušcima listova oko 20 dana. Osim što je vrlo medonosna, pčelama pruža izobilje peluda. Raste po toplim i sunčanim obalnim područjima. Kod nas je rasprostranjena na zapadnoj obali Istre i u Dalmaciji južno od Trogira, a na otocima je najviše raširena na Lošinju, Mljetu, Lastovu, Hvaru, Visu i Lokrumu. Lavanda (Lavandula spp.) Ovaj rod obuhvaća 48 poznatih vrsta. Najstarija i najpoznatija uzgojena vrsta je lavanda {Lavandula angusiifolia Mill.) sinonimi - (L. officinalis Chaix., L. vera DC). Višegodišnja je to biljka koja raste u obliku poluloptastog grma cm visine i promjera cm. Drvenast vrlo račvast korijen prodire duboko u tlo. Stabljika je kratka, debela, drvenasta, i od samog vrata korijena vrlo razgranata. Listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba, dugi 3-5 cm, široki 0,2-0,5 cm, sivozelenkasti, na naličju dlakavi. Cvjetovi su sitni, Ijubičastomodri, mirisavi, skupljeni u vršnim pršljenastim, 3-6 cm dugačkim klasovima na stapkama 5-15 cm dugačkim. Cvatnja se događa u lipnju i srpnju i traje oko 30 dana. Spada medu najmedonosnije biljke. Pored neobično dobrog medenja, lavanda ima jednu lošu osobinu. Za vrijeme paše matica potpuno prestane nesti i zajednica redovito oslabi. Lavanda odlično medi, ali nema peluda. Za razliku od lavande, hibridna lavanda (L. hybrida Reverchou) je nastala križanjem (L. angustifolia Mill, x L.

44 lalifolia Vill.). Zbijeni je to grm visok cm, promjera vise od 150 cm. Cvjetne su stabljike razgranate, duge cm. Listovi su zeleni, slabo dlakavi, dugi 5-7 cm i široki 0,8-1 cm. Cvjetovi su jednake boje prethodnoj vrsti. Oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.) vazdazelena je penjačica s izbrazdanom, drvenastom stabljikom do 1 m visine. Listovi su ljuskavi i kožasti, a u pazušnima se nalaze oštri filokladiji (prividni listovi) pomoću kojih se biljka penje. Cvjetovi su zelenkastožuti i cvjetaju od srpnja do kolovoza. Pčele je jako posjećuju zbog nektara, ali i zbog blijedožutog peluda. Rasprostranjena je na cijelom našem priobalju i otocima. Tetrljan (Marrubium incanum Desr.) je trajna je polugrmolika biljka s uspravnim i dlakavim stabljikama visine 30 do 40 cm. Listovi su srebrnobijeli, pokriveni gustim bijelim dlakama. Cvjetovi su bijele boje i zbijeni u kuglaste cvatove, široke oko 2 cm. Cvate od lipnja do rujna. Pčelama pruža izvrsnu nektarnu pašu (390 kg/ha). Rasprostranjena je na kamenitim i sunčanim obroncima obalnog područja. Primorski vrijesak, bijeli vrisak (Satureja montana L.)trajni je odrvenjeli grmić do 40 cm visine. Izbojci su okrugli, prekriveni dlačicama. Listovi su nasuprotni, duguljasti, cjelovita ruba, dugi 1-2 cm, a široki 2-3 mm. Cvjetovi su dugi 1 cm. Po 3-7 bijelih cvjetova smješteno je u metličastim cvatovima. Vrlo je medonosna paša, ali je zbog česte suše i bure dosta nesigurna. Cvate u kolovozu i rujnu. Planinski vrijesak, klasoliki vrisak (S. subspicata Vis.) polegli je ili poluuzdignuti polugrm visine 8-20 cm. Stabljike su izrazito četverobridne i glatke. Listovi su kožasti i žljezdasto točkasti. Po 2-5 ljubičastih se cvjetova nalazi u kratkim i gustim cvatovima poput klasa. Cvate u isto vrijeme kao i prethodna vrsta. Zastupljen je na višim položajima Dinarskog krša. Pretežito naseljava vjetru izložena mjesta od 200 do m n.v.

45 Veliki vrijes (E. arborea L.) je vazdazeleni do 4 m visok grm. Kora je crvenkastosmeđe boje i sitno izbrazdana. Listovi su zašiljeni i podvijena ruba do 5 mm dugački. U pršljenu se nalaze 3-4 lista. Cvjetovi su bijeli i mirisavi, a pojavljuju se obično u ožujku. Pčelama pruža, kako nektarnu, tako i značajnu peludnu pašu. Pojedinih se godina može izvrcati do 20 kg meda po košnici. Kod nas raste u makijama u priobalju od Istre do Dubrovačkog primorja i na većini naših otoka. Mnogocvjetni vrijes (E. multiflora L.) vazdazeleni je polugrm do 1 m visine. Listovi su do 1 cm dugački i 1 mm široki. S gornje su strane plitko, a s donje duboko izbrazdani, a u pršljenu se nalazi 5-6 listova. Cvjetovi su ružičaste boje skupljeni u vršne štitaste cvatove. Cvate u rujnu i listopadu. Uglavnom je rasprostranjen je na Visu i Hvaru Pršljenasti vrijes (E. manipuliflora Salsib.) vazdazeleni je do 1,5 m visok grm. Izbojci su bjelkastosive boje. Listovi su 4-6 mm dugi, a u pršljenu su 3 lista. Cvjetovi su ružičaste boje, a cvatnja se odvija u razdoblju od kolovoza do listopada. Sastavni je dio makije, a veće se sastojine nalaze na Braču, Hvaru, Korčuli, Visu, Stonu, Pelješcu i Dubrovačkom primorju. Pršljenasti i mnogocvjetni vrijes vrlo su medonosne biljne vrste, tako da se pojedinih godina mogu ostvariti prinosi od 40 kg po košnici. Osim nektara pčele s navedenih vrijesova skupljaju velike količine ljubičastog peluda. Planika (Arbutus unedo L.) vazdazeleni je grm ili niže stablo, koje može narasti do 10 m visoko. Kora je izbojaka crvenkastosmeđe boje i ljušti se u uskim uzdužnim ljuskama. Listovi su jajoliki, 6-8 cm dugi i 2-3 cm široki, kožasti, sjajni, na vrhu ušiljeni i s nazubljenim rubom. Bijeli do svijetloružičasti cvjetovi razvijaju se u 5 cm dugačkim grozdastim cvatovima od listopada do prosinca. Kod nas je ima u Istri i na Lošinju, dok se masovnije pojavljuje na otocima zadarskog arhipelaga, šibenskom zaleđu, na otocima Braču, Hvaru, Visu, Korčuli te na Pelješcu i Dubrovačkom primorju.