Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1791/17, rješavajući apelaciju Zore Trninić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bo

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1791/17, rješavajući apelaciju Zore Trninić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. srpnja 2019. godine donio je

Predmet broj: AP-1791/17 2 Odluka o dopustivosti i meritumu ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neutemeljena apelacija Zore Trninić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 10 0 K 003016 16 Kž 7 od 22. veljače 2017. godine. OBRAZLOŽENJE I. Uvod 1. Zora Trninić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Davor Šilić, odvjetnik iz Mostara, podnijela je 9. svibnja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 10 0 K 003016 16 Kž 7 od 22. veljače 2017. Apelantica je tražila i donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud obustaviti izvršenje kazne zatvora apelantici. II. Postupak pred Ustavnim sudom 2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 1791/17 od 1. lipnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbio kao neutemeljen apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere. 3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Kantonalnog tužiteljstva Kantona 10 Livno (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore. III. Činjenično stanje 4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način: 5. Presudom Kantonalnog suda broj 10 0 K 003016 16 K od 20. lipnja 2016. godine M.B. je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo ubojstvo iz članka 166. stavak 2. točka d) Kaznenog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ) i kazneno djelo nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih tvari iz članka 371. KZ, a sve u svezi sa člankom 54. KZ, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četrnaest godina, a apelantica je

Predmet broj: AP-1791/17 3 Odluka o dopustivosti i meritumu proglašena krivom zbog kaznenog djela ubojstvo iz članka 166. stavak 2. točka d) u svezi sa člankom 32. KZFBiH i uz primjenu istog zakona osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset godina. 6. Kantonalni sud je utvrdio, nakon provedenog dokaznog postupka, da je apelantica potakla M.B. sa kojim je bila u ljubavnoj vezi da ubije njezinog supruga P.T., jer je on bio smetnja njihovoj ljubavnoj vezi, čime su se ostvarili svi elementi kaznenog djela koje je apelantici stavljeno na teret. Kantonalni sud je saslušao svjedoke koji su iskazivali što su znali o odnosu apelantice i njezinog muža (njihovog odnosa, kakav je bio), a određeni svjedoci su iskazivali o svojoj vezi sa apelanticom. Kantonalni sud je, također, ukazao na iskaz A.B., koji je vršio analizu dostavljenih telefonskih podataka, odnosno izlistaj telefonskih brojeva optuženih međusobno, kao i sa drugim osobama. Kantonalni sud je naveo broj komunikacija navedenog dana, kao i sadržaj, te da apelantica šalje poruku M.B.: Eno ga kod štale, sam je, ići će u šumu, te Ne vidim više štalu, ako hoćeš, dođi kod štale, tu je najlakše, te ostale poruke koje je slala apelantica. Kantonalni sud je naveo da je M.B. na glavnoj raspravi negirao da je počinio ubojstvo, te da je iskaz u istrazi (u kojem je priznao ubojstvo) dao revoltiran pristupom tužitelja. Dalje je M.B. objasnio da se apelantičina poruka: Dođi kod štale, tu je najlakše odnosi na njihovo viđanje, a poruka: Nađe li ga? na list (koji je išao tražiti za svinje u šumi), a ne na ubojstvo. Kantonalni sud je naveo apelantičin iskaz iz kojeg proizlazi da je imala problema sa suprugom, ali da nikada nije pomislila da ga liši života. Također je navela da je sa M.B. postala prisna putem poruka, ali da nisu bili u ljubavnim odnosima. Također, navela je da su njezin suprug i M.B. bili u dobrim odnosima i da je imala tajni telefon, jer je njezin suprug bio ljubomoran i nije joj dao da komunicira ni sa kim. I apelantica je objasnila da se poruke odnose na list ili srndaća, da nije znala gdje njezin suprug siječe šumu, jer nije iz Drvara. Kantonalni sud je, također, naveo iskaze i dane nalaze i mišljenja vještaka obducenta, vještaka za balistiku, vještaka psihologa i vještaka neuropsihijatra, te je izvršen uvid u mnogobrojne materijalne dokaze koje je sačinio MUP Kantona 10 povodom pronalaska tijela ubijenog P.T., dokaze FUP-a - Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja, te dokaze prikupljene povodom pretresa obiteljske kuće M.B. Kantonalni sud od strane 12. navodi kako je, ocjenjujući provedene dokaze, došao do zaključka o izvršenom kaznenom djelu, te da je M.B. promijenio iskaz dan u istrazi, ali je Kantonalni sud povjerovao iskazu danom u istrazi, da su apelantica i M.B. negirali ljubavnu vezu, ali da iz poruka koje su razmjenjivali svakodnevno proizlazi drugačije, kao i da se sadržaj poruka razmijenjenih navedenog dana odnosi na kretanje P.T., a ne na branje lista, što sud pojašnjava (strana 15). Također, Kantonalni sud je naveo da su apelantica i M.B. negiranjem ljubavnog odnosa pokušali otkloniti od sebe motiv i izvršenje

Predmet broj: AP-1791/17 4 Odluka o dopustivosti i meritumu kaznenog djela ubojstva P.T. Na strani 16. Kantonalni sud je zaključio da se u apelantičinim radnjama stječu obilježja poticaja M.B. na ubojstvo njezinog supruga zbog čega sud nije prihvatio pravnu kvalifikaciju iz optužnice, jer iz radnji apelantice i njezine svijesti proizlazi da ona potiče M.B. da on izvrši kazneno djelo ubojstvo. Kantonalni sud je naveo da navedeno ne proizlazi samo iz iskaza M.B. nego i iz iskaza drugih svjedoka sa kojima je apelantica bila u ljubavnoj vezi i kojima se žalila na ponašanje muža, zbog čega je Kantonalni sud zaključio da je tražila pogodnu osobu koja bi je riješila supruga. Dakle, ukazujući na dokaze iz kojih to proizlazi, Kantonalni sud je zaključio da su apelantica i M.B. bili u ljubavnoj vezi, te da je apelantica, iskoristivši ljubav i privrženost, potakla M.B. da usmrti njezinog supruga (strana 17. presude). Dakle, u radnjama koje je M.B. poduzeo, koje su detaljno opisane kako u izreci, tako i u obrazloženju presude (strana 17. obrazloženja presude) Kantonalni sud je zaključio da su se stekla sva obilježja kaznenog djela ubojstvo iz članka 166. stavak 2. točka d) u svezi sa člankom 32. KZ, jer je M.B. bio svjestan i htio je izvršiti djelo koje je učinio iz niskih pobuda, htijući sebi omogućiti nastavak ljubavne veze sa apelanticom, dok je apelantica nagovorila M.B. da ubije njezinog muža radi otklanjanja smetnje koju je P.T. predstavljao za njihove ljubavne odnose, te je potakla M.B. (koji je bio zaljubljen u nju i za kojeg je vještačenjem utvrđeno da je podložan sugestiji) navodeći smjer u kojem je njezin suprug otišao, znajući da je M.B. obećao da će riješiti njezin slučaj, te mu poslala poruku iz koje je sud zaključio da je apelantica sa umišljajem potakla M.B. 7. Vrhovni sud je Presudom broj 10 0 K 003016 16 Kž 7 od 22. veljače 2017. godine odbio kao neutemeljen apelantičin priziv (kao i M.B. i Tužiteljstva) i prvostupanjsku presudu potvrdio. U obrazloženju presude su istaknuti navodi apelantičinog priziva kojim je ukazano na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na odluku o kaznenopravnoj sankciji. Nakon što je pobijanu presudu ispitao u granicama prizivnih razloga i po službenoj dužnosti u smislu članka 321. ZKP, Vrhovni sud je zaključio da prizivi nisu utemeljeni uz razloge koji su opširno navedeni u obrazloženju presude. 8. U pogledu neutemeljenosti apelantičinih prizivnih navoda (na strani 6. presude) u odnosu na povredu članka 312. stavak 1. točka j) ZKP ( sud prekoračio objektivni identitet presude, jer je optuženima stavljeno na teret da su u radnji ubojstva sudjelovali kao suizvršitelji), Vrhovni sud je naveo da je ovo pitanje samo po sebi pitanje pravne ocjene djela, pozivajući se na članak 295. stavak 2. ZKP. Također, Vrhovni sud je naveo da su određene izmjene sukladno utvrđenom činjeničnom stanju i da se odnose na pravnu kvalifikaciju djela. Također, apelantica je navodila da je optužnica prekoračena time što je u presudi navedeno da je M.B., nakon telefonske poruke koju je dobio od apelantice, odlučio ubiti P.T., te da je najveće prekoračenje u pogledu elaboriranja

Predmet broj: AP-1791/17 5 Odluka o dopustivosti i meritumu odnosa iz niskih pobuda to što se navodi da je P.T. bio prepreka za njihove ljubavne odnose (dok je u optužnici taj odnos označen na način da bi se riješila supruga kojeg nije voljela i da bi imala nesmetane ljubavne odnose sa drugim muškarcima). Vrhovni sud je naveo da se presuda odnosi na djelo koje je predmet optužbe. Radi se o istom stvarnom događaju i o istom apelantičinom postupanju, isti su zaštitni objekt i motiv izvršenja, a motiv su niske pobude (kao obilježje kaznenog djela ubojstvo iz članka 166. KZ - a to su psihološke pobude, čime se učinitelj rukovodio da izvrši kazneno djelo). Je li to skrivanje veze sa M.B. ili mržnja prema T.P., ili nesmetani odnosi sa drugim muškarcima ne dovodi u pitanje, kako je Vrhovni sud naveo, da je kazneno djelo učinjeno iz niskih pobuda. Stoga su navodi o prekoračenju optužnice neutemeljeni. 9. U odnosu na promjenu identiteta optužnice i postupanje suprotno članku 300. stavak 1. točka a) ZKP, jer je jedan dio izostavljen, Vrhovni sud je naveo da se u prizivu ne iznose razlozi značajni za bitno obilježje kaznenog djela, pa nije ispitao njihovu utemeljenost. 10. Dalje, od strane 10. Vrhovni sud je ispitao apelantičine prizivne navode u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Vrhovni sud je istaknuo da je prvostupanjska presuda utemeljena na konkretnim dokazima, te da je ocjena dokaza izvršena pojedinačno i u međusobnoj vezi, pa činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Pozivajući se na odredbu članka 296. stavak 2. ZKP Vrhovni sud je naveo da je neutemeljen navod da je sud zaključak o postojanju ljubavne veze ocijenio samo na temelju SMS poruka. Vrhovni sud je ukazao i na druge dokaze koje je prvostupanjski sud ocijenio, iskaz D.K., sadržaj pisma koje je P.T. poslao apelantici u pritvoru, iskaz M.B. da je bio prisan sa apelanticom, sadržaj SMS poruka i da su komunicirali putem telefona za koji nije znala apelantičina obitelj. Sadržaj dokaza, i po ocjeni Vrhovnog suda, opravdava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju ljubavne veze između apelantice i M.B. 11. Također, u apelantičinom prizivu se ukazuje da je poruku kakvu je poslala M.B. apelantica poslala i drugim osobama (R.D.), te se postavlja pitanje zašto poruka poslana M.B. može biti osnova za stvaranje apelantičine odgovornosti. Vrhovni sud je zaključio da ovi navodi ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ponovno naglašavajući da se zaključak suda ne temelji na jednoj poruci, kako želi prikazati apelantičina obrana. Također, Vrhovni sud je odgovorio na navode o pravilnoj ocjeni SMS poruka, jer se nije moglo utvrditi kako su glasile poruke M.B. Međutim, Vrhovni sud je naveo da je prvostupanjski sud u presudi istaknuo da nije bilo tehničke mogućnosti da se vidi sadržaj poruka upućenih prema brojevima HT Eroneta, ali je imao u vidu iskaz M.B., koji se izjašnjavao o tome kakve je poruke slao apelantici, te su neutemeljeni navodi da je prvostupanjski sud paušalno izveo vlastiti zaključak o sadržaju i smislu razgovora. Osim toga,

Predmet broj: AP-1791/17 6 Odluka o dopustivosti i meritumu apelantica je u prizivu navodila da M.B. nije dovodio apelanticu u vezu sa bilo kojim segmentom presude, da je bilo prethodnog dogovora, ili da ga je iskoristila apelantica. S tim u svezi, Vrhovni sud je naveo da svoj zaključak prvostupanjski sud nije temeljio samo na iskazu M.B. nego na drugim mnogobrojnim dokazima koje je opet naveo Vrhovni sud na strani 12. Vrhovni sud je naveo da na utvrđeno činjenično stanje ne utječu prizivni navodi da su M.B. i P.T. bili dobri prijatelji, kao ni apelantičini navodi o obiteljskom životu sa P.T. (maltretiranje), što je pojašnjeno na strani 13. presude. IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije 12. Apelantica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Apelantica ukazuje da je sud svojevoljno promijenio optužnicu, te je apelantičine radnje označio kao podstrekavanje, čime je učinjena bitna povreda ZKP. U apelaciji se navode promjene koje je sud napravio u presudi u odnosu na optužnicu. Najveću povredu u pogledu objektivnog identiteta optužbe, kako je apelantica navela, prvostupanjski sud čini u pogledu elaboriranja odnosa iz niskih pobuda, navodeći u pogledu pokojnog P.T.: Jer je bio smetnja za njihove ljubavne odnose, dok je u preciziranoj optužnici taj odnos drugačije označen. Iz ove razlike, kako apelantica navodi, sam institut niske pobude se potpuno razlikuje i u samom motivu izvršenja kaznenog djela. Kako apelantica navodi, prvostupanjski sud sasvim neutemeljeno mijenja činjenični opis iz optužbe, što predstavlja prekoračenje optužbe. Također, apelantica navodi da je prvostupanjski sud narušio objektivni identitet optužbe, jer je izmijenio relevantne činjenice koje su dovele djelomično i do druge pravne kvalifikacije (podstrekavanje umjesto supočiniteljstvo), čime je počinio bitnu povredu postupka. Isto se, prema apelantičinom stavu, odnosi na izostavljanje jednog dijela presude koji se odnosi na okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela, te je stoga povrijeđen članak 300. stavak 1. točka a) ZKP. Apelantica ukazuje na zaključak Vrhovnog suda u svezi sa ovim navodima (da su svi neutemeljeni i da je to pitanje pravne ocjene), pa postavlja pitanje bi li bez ove promjene pravne kvalifikacije apelantica uopće bila osuđena. Apelantica, također, problematizira stav Vrhovnog suda u svezi sa motivom i niskim pobudama, ukazujući da rezultati dokaznog postupka ukazuju i na drugu mogućnost, odnosno drugi motiv, a to je obiteljsko nasilje od P.T., koje je možda kod M.B. prešlo u neki oblik želje da pomogne apelantici, što se apelantici ne može staviti na teret. Također, apelantica problematizira utvrđeno činjenično stanje. U ovom dijelu apelantica opet navodi način na koji je sud ocijenio dokaze, sadržaj SMS poruka, i to samo polovičan, koje je uputila apelantica M.B., jer poruke koje je M.B. uputio apelantici sud nije pribavio. Također, apelantica problematizira

Predmet broj: AP-1791/17 7 Odluka o dopustivosti i meritumu pismo koje je M.B. poslao apelantici (kako apelantica navodi, čija je autentičnost i zakonitost upitna ), a na kojem je sud temeljio presudu, te navodi da se obrana složila sa čitanjem pisma na glavnom pretresu, ali obrani nije dana prilika da se upozna sa njegovim sadržajem, a radi se o ključnom dokazu za sud. Apelantica u ovom dijelu ukazuje na povredu principa jednakosti oružja i povredu principa in dubio pro reo. b) Odgovor na apelaciju 13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud i Kantonalni sud su naveli da je apelacija neutemeljena i da su ostali kod obrazloženja danih u presudama, koja nisu dovedena u pitanje navodima iz apelacije. 14. U odgovoru na apelaciju Tužiteljstvo je navelo da izvršenim izmjenama u činjeničnom opisu apelantici nije dodana kriminalna aktivnost, već da se radi samo o drugom načinu izvršenja. Tužiteljstvo navodi da apelantica nije osporavala autentičnost i zakonitost SMS poruka, kao i pisma M.B. na koje obrana nije imala nikakvih prigovora. Tužiteljstvo je predložilo da se apelacija odbaci kao očigledno neutemeljena. V. Relevantni propisi 15. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ( Službene novine Federacije BiH br. 35/03, 37/03 - ispravak, 56/03 - ispravak, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Članak 295. Vezanost presude za optužbu (1) Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmetom optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. (2) Sud nije vezan za prijedloge tužitelja u pogledu pravne ocjene djela. Članak 305. Sadržaj presude [...]

Predmet broj: AP-1791/17 8 Odluka o dopustivosti i meritumu (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i kaznena odgovornost optuženika i pri primjeni određenih odredaba Kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo. VI. Dopustivost 16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. 17. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. 18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda od 22. veljače 2017. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila14. ožujka 2017. godine, a apelacija je podnesena 9. svibnja 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena. 19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII. Meritum 20. Apelantica pobija presudu Vrhovnog suda ističući povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. 21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Predmet broj: AP-1791/17 9 Odluka o dopustivosti i meritumu Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2 što uključuje: e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke. 22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1.Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. (...) 23. Ustavni sud zapaža da se postupak iz kojeg je proizašla osporena presuda ticao utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelantice, pa apelantica u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Obzirom na to Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati je li postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe. 24. Dakle, imajući u vidu navode iz apelacije: da je optužba prekoračena, način na koji je sud ocijenio dokaze, da je presuda neobrazložena, da je povrijeđena jednakost oružja i princip in dubio pro reo, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je u svojim ranijim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), zaključio da se pitanje je li optuženi imao pravičan postupak mora riješiti na temelju cjelokupnog postupka (vidi, Europski sud, Monnel i Morris, odluka od 2. ožujka 1987. godine, Serija A broj 115, str. 21, stavak 54), dakle, uključujući i prizivni postupak (vidi, Europski sud, Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, A 247-B (1992), 15 EHRR 417, st. 33-34). Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu sadržaj apelacijskih navoda, koji se, u suštini, odnose na tvrdnju da postupak kao cjelina nije bio pravičan, ispitati apelantičine navode u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. 25. Apelantica osporava da je sud prekoračio optužnicu zbog intervencija koje je uradio, odnosno da je izmijenio relevantne činjenice koje su dovele do drugačije pravne kvalifikacije (iz suizvršitelja u podstrekača), te načinom na koji je sud obrazložio motiv, odnosno iz niskih pobuda. Apelantica osporava i zaključak drugostupanjskog suda u svezi sa istim navodima koje je iznosila u prizivnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je apelantica navode koje je iznosila u apelaciji iznosila i pred Vrhovnim sudom. Ustavni sud primjećuje da je, pozivajući se na članak 295. stavak 2. ZKP i članak 305. stavak 7. ZKP, Vrhovni sud dao jasno obrazloženje zašto su apelantičini prizivni navodi neutemeljeni, kao i da je prvostupanjski sud dao razloge kojima se

Predmet broj: AP-1791/17 10 Odluka o dopustivosti i meritumu rukovodio prilikom pravne ocjene kaznenog djela. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je člankom 295. ZKP propisano da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmetom optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno izmijenjenoj optužnici na glavnom pretresu, a da je u članku 300. ZKP propisano da u presudi kojom se optuženi proglašava krivim, pored ostalog, sud izriče za koje kazneno djelo je optuženi proglašen krivim uz navođenje činjenica i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela, kao i onih od kojih ovisi primjena odredaba Kaznenog zakona. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već razmatrao slična pravna pitanja (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4868/15 od 10. travnja 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, stavak 35), te istaknuo da, prema kaznenopravnoj teoriji i praksi, objektivni identitet optužbe i presude neće biti doveden u pitanje ako se u presudi izmijene okolnosti koje se odnose na bliže svojstvo kaznenog djela, ili na okolnosti koje bliže određuju kazneno djelo, ili ako se u presudi izmijene okolnosti koje nisu bitne za opis djela, te ako se u presudi potpunije i preciznije odredi uopćeni činjenični opis djela iz optužnog akta. U svakom slučaju, objektivni identitet optužbe i presude nije povrijeđen ako se radi o takvim izmjenama koje ne ulaze u suštinu kaznenog djela sadržanog u optužnici pod uvjetom da optuženi ne bude osuđen za teže kazneno djelo od onog djela koje je sadržano u optužnom aktu. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je, sukladno rezultatima izvedenih dokaza, izvršio određene modifikacije činjeničnog opisa optužnice o čemu je na strani 6. i 7. presude dano opširno i jasno obrazloženje radi preciznijeg određenja činjeničnog opisa djela, te je apelantičine radnje kvalificirao kao podstrekavanje, ne mijenjajući pri tome kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice. Obzirom na to da navedena izmjena nije dovela do povrede objektivnog identiteta optužbe, te imajući u vidu citirane zakonske odredbe, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelantičini navodi kojim ukazuje na povredu prava na pravičan postupak u svezi sa izmjenom optužnice. 26. Također, apelantica navodi da je sud po svaku cijenu [ ] prilikom zahvata korekcije činjeničnog opisa iz optužnice nastojao održati barem istu kvalifikaciju djela pri tome navodeći kao mogući motiv i obiteljsko nasilje, te u tom pravcu nedostatak obrazloženja presude. Ustavni sud primjećuje da se, u suštini, radi o načinu na koji apelantica predstavlja stvari, suprotno od zaključka redovnog suda. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je redovni sud opisao kako je došao do svojih zaključaka i na temelju kojih dokaza. U tom smislu Ustavni sud zapaža da apelantica izdvaja pojedine dokaze od drugih, odnosno parcijalno ocjenjuje dokaze, na način kako njoj odgovara. Međutim, nasuprot apelantičinim tvrdnjama, Ustavni sud uočava da su sudovi na obje sudske instance s posebnom pozornošću razmotrili sve apelantičine prigovore, prvostupanjski u okviru ocjene i analize dokazne građe, a drugostupanjski u okviru prizivnih razloga koje je apelantica u

Predmet broj: AP-1791/17 11 Odluka o dopustivosti i meritumu tom pravcu istaknula. Pri tome je prvostupanjski sud, obrazlažući ključne činjenice utvrđene u postupku i dokaze na kojima su te činjenice utemeljene, naveo zbog kojih razloga i na temelju kojih relevantnih zakonskih odredaba je donio odluku, a sve stavove prvostupanjskog suda potvrdio je drugostupanjski sud. 27. U pogledu navoda apelacije o povredi prava na obranu i jednakost oružja, kao i principa in dubio pro reo, Ustavni sud uočava da apelantica i ove navode dovodi u isključivu svezu sa ocjenom dokaza (što je već navedeno u prethodnoj točki), kao i sa utvrđenim činjeničnim stanjem. U tom pravcu Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01) u svezi s ocjenom dokaza. Ustavni sud će se, u smislu navedenog, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). 28. U svezi sa činjeničnim stanjem i primjenom prava, Ustavni sud zapaža da je osuđujuća presuda protiv apelantice zasnovana na analizi i ocjeni velikog broja dokaza, između ostalih na velikom broju saslušanih svjedoka, iskazu M.B. (iz istrage) i apelantice, zatim, na nalazima i mišljenjima vještaka (obducenta, balističara, psihologa i neuropsihijatra), na djelomičnoj rekonstrukciji događaja na licu mjesta prema nalazima balističkog vještačenja, te na svim ostalim izvedenim dokazima koji u svojoj povezanosti čine jedinstvenu cjelinu u pogledu ključnih činjenica i utvrđenja apelantičine kaznenopravne odgovornosti. Ustavni sud podsjeća da iz obrazloženja presude Kantonalnog suda, nasuprot apelantičinim navodima, ne proizlazi da je presuda zasnovana na jednoj SMS poruci identičnog sadržaja, kao što je poruka poslana R.D., i samo na pismu. Upravo suprotno tome, u obrazloženju je pojedinačno naveden sadržaj svih izvedenih dokaza i činjenice koje su temeljem predmetnih dokaza utvrđene, nakon čega su svi dokazi ocijenjeni u njihovoj međusobnoj povezanosti, između ostalog i sa iskazom M.B. iz istrage, te nalazima i mišljenjima vještaka, kao i apelantičinim iskazom, koji u svojoj povezanosti čine jedinstvenu cjelinu u pogledu utvrđenja apelantičine kaznenopravne odgovornosti.

Predmet broj: AP-1791/17 12 Odluka o dopustivosti i meritumu 29. Dovodeći prethodno iznesene stavove u svezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud zapaža da je tijekom postupka pred prvostupanjskim vijećem Kantonalnog suda proveden veliki broj dokaza koje su predložili obrana i Tužiteljstvo, koji su ocijenjeni pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu nije izostala analiza provedenih dokaza, te je sud izvan razumne sumnje utvrdio da je apelantica počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom, dajući za takav stav jasno, argumentirano i cjelovito obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim kako u segmentu činjeničnog utvrđenja, tako i u segmentu primjene materijalnog i procesnog prava, te sa intervencijama koje je uradio sud u odnosu na optužnicu koje su rezultat utvrđenog činjeničnog stanja i odnosi se na pravnu kvalifikaciju djela. Stav prvostupanjskog suda ispitao je Vrhovni sud, također dajući jasne razloge zašto su apelantičini prizivni navodi neutemeljeni. Stoga, nasuprot apelacijskim tvrdnjama, osporenim presudama, po mišljenju Ustavnog suda, nije prekršen niti jedan segment pravičnog suđenja. 30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da, u smislu navedenih stavova Europskog i Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da kazneni postupak protiv apelantice, sagledan u cjelini, nije bio pravičan, te su stoga neutemeljeni apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VIII. Zaključak 31. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije kada je prvostupanjski sud proveo veliki broj dokaza koje su predložili obrana i Tužiteljstvo, koji su ocijenjeni pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu nije izostala analiza provedenih dokaza, te je izvan razumne sumnje utvrđeno da je apelantica počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom za što je sud dao jasno, argumentirano i cjelovito obrazloženje koje se ne doima proizvoljnim kako u segmentu činjeničnog utvrđenja, tako i u segmentu primjene materijalnog i procesnog prava sa intervencijama koje je uradio sud u odnosu na optužnicu koje su rezultat utvrđenog činjeničnog stanja i odnose se na pravnu kvalifikaciju djela, a što je sve potvrđeno odlukom Vrhovnog suda, koji je ispitao i odgovorio na sve apelantičine prizivne navode. 32. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predmet broj: AP-1791/17 13 Odluka o dopustivosti i meritumu Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević