Broj: G-I-12/15 P R E S U D A Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u vijeću sastavljenom od Marijana Vugića, predsjednika vijeća, te Marije Dul

Транскрипт

1 Broj: G-I-12/15 P R E S U D A Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u vijeću sastavljenom od Marijana Vugića, predsjednika vijeća, te Marije Duljković i Suzane Audić Vuletić, kao članova vijeća, odlučujući o prijavi prijavitelja S. d.o.o., S., protiv prijavljenog A. B. d.o.o., D., radi povrede morala (dobrih poslovnih običaja) na glavnoj raspravi, održanoj dana 17. prosinca 2015., u prisutnosti prijavitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog prijavljenog, istog dana p r e s u d i o j e Prijavljeni A. B., D., OSLOBAĐA SE ODGOVORNOSTI jer, a nakon što je prijavljeni preuzeo 36,670 m 3 trupaca hrasta, nije prijavitelju platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od ,08 kn, a prema računu broj: od 31. prosinca godine, pa da bi time počinio povredu iz čl. 4. st. 1. i čl. 5. Pravilnika o Sudu časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori ("Narodne novine" broj 66/06, 114/06, 129/07 i 8/08, dalje: Pravilnik). Obrazloženje Prijavitelj u prijavi navodi da je na temelju usmenog dogovora između direktora prijavitelja B. P. te S. P. i M. H., zaposlenika prijavljenog, prijavljeni je podmirio dug prijavitelja prema H. š. cesijom u iznosu od ,00 kn, da je prijavitelj preuzeo trupce te dio robe preradio kroz proizvod "seljački pod" i isporučio prijavljenome, dok je preostali dio trupaca trebao biti prodat prijavljenom. Nadalje, navodi da je prijavljeni preuzeo trupce sa njegovog skladišta u količini od 36,670 m 3, da je računom od 31. prosinca prijavitelj pozvao prijavljenog na platež iznosa kupoprodajne cijene od ,08 kn, a koji račun prijavljeni nije platio, pa stoga prijavitelj navodi da je time prijavljeni povrijedio moral (dobre poslovne običaje) te predlaže da mu se izrekne mjera društvene stege iz čl. 36. st. 1. toč. 3. Pravilnika. Prijavljeni osporava osnovanost navoda prijave, navodi da između stranaka nije bio zaključen kupoprodajni ugovor u odnosu na hrastove trupce koji su predmet prijave, te da je on preuzeo trupce na temelju činjenice da je temeljem Ugovora o cesiji platio H. š. iznos od ,00 kn. U tijeku dokaznog postupka sud je saslušao zakonskog zastupnika prijavitelja B. P., izvršio uvid u spisu priložeću dokumentaciju, te na temelju rezultata dokaznog postupka smatra da prijava nije osnovana. Među strankama nije prijeporno da je između prijavitelja kao cedenta, H. š. d.o.o., Uprava šuma S. kao cesionara i prijavljenog kao cezusa, dana 20. studenog zaključen Ugovor o cesiji, s tim da iz iskazivanja zakonskog zastupnika prijavitelja na ročištu za glavnu

2 raspravu održanom dana 17. prosinca proizlazi da je prijavitelj imao ugovor sa H. š. o mogućnosti kupnje trupaca, da je imao određene dugove prema H. š. zbog čega nije mogao iste kupiti bez takvog ugovora, te da je bilo dogovoreno da se taj ugovor o cesiji u naravi svodi na to da prijavljeni plati po prijavitelju preuzete trupce u iznosu od ,00 kn, a među strankama nije prijeporno da je prijavljeni to i učinio. Nadalje, iz navoda odgovora na prijavu, kao i navoda prijave kao i iskaza zakonskog zastupnika prijavitelja, i koji su u tom dijelu suglasni, proizlazi da je između stranaka dogovoreno da će se od lošijih trupaca od strane prijavitelja izvršiti usluga propila i izrade elemenata za seljački pod, pri čemu iz iskaza B. P. proizlazi da je za te radove izdana faktura koja prileži spisu na iznos od ,39 kn, i koja faktura mu nije plaćena, pri čemu je naveo da ta faktura obuhvaća kako cijenu rada, tako i cijenu materijala od kojih su ti elementi izrađeni. Ovdje treba ukazati na nelogičnost i neprihvatljivost iskaza zakonskog zastupnika prijavitelja u dijelu kada je naveo da je tako ispostavljena faktura obuhvaćala i cijenu materijala od kojeg su elementi izrađeni, a to obzirom da među strankama nije prijeporno da je zapravo trupce platio prijavljeni u iznosu od ,00 kn, pa bi stoga, a kako to navodi i prijavljeni, trebala biti ispostavljena faktura samo koja se odnosi na usluge propila i izrade elemenata. Prijavitelj u tijeku postupka navodi da je u odnosu na količinu trupaca od 36,670 m 3 sa prijavljenim telefonskim putem bilo dogovoreno da će oni preuzeti bolje trupce te da će se njima fakturirati po cijeni od po 300, obzirom da se radi o trupcima u rangu "furnirskih i debljih prvih", a što je bila realno i najniža cijena na tržištu, dok prijavljeni tvrdi da između stranaka nije zaključen nikakav usmeni kupoprodajni ugovor već da su oni preuzeli trupce na temelju činjenice da su te trupce i platili kroz uplatu iznosa od ,00 kn H. š. Sukladno čl. 8. Pravilnika, na pitanja procesne naravi koja nisu uređena tim Pravilnikom, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP). Sukladno čl. 7. st. 1., čl st. 1. i čl ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prijavljeni u tijeku ovog postupka, makar je prijavitelj tvrdio da je zaključen usmeni kupoprodajni ugovor sa zaposlenicima prijavljenog M. H. i S. P., nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza kojim bi se pobili takvi navodi prijavitelja. Međutim, bez obzira na to, valja reći sljedeće: Ako se sagleda račun broj koji se odnosi na količinu od 36,67 m 3 u iznosu od ,26 kuna, što sa PDV od ,82 kn čini ,08 kn, te uzme u obzir iskaz B. P. da je za trupce bila ugovorena cijena od 300, kao realno najniža cijena na tržištu, onda bi tako ugovorena cijena otprilike i odgovarala obzirom na količinu navedenu u računu iznosu cijene iz računa bez PDV. Međutim, ovaj sud ne prihvaća da je među strankama zaključen usmeni kupoprodajni ugovor pod uvjetima kako to navodi prijavitelj i iskazuje njegov zakonski zastupnik B. P., u situaciji kad, a što među strankama nije prijeporno, je prijavljeni H. š. platio te trupce u ukupnom iznosu od ,00 kn i u odnosu na koje trupce prijavitelj nije vršio nikakve usluge koje bi trebao fakturirati prijavljenom. Tim više, a kao što je to prethodno utvrđeno, što je prijavitelj prijavljenome fakturirao za izvršene usluge propila i izrade elemenata za seljački pod i cijenu drveta trupaca, a što je platio prijavljeni. Bilo bi nelogično da prijavljeni na temelju takvog kupoprodajnog ugovora za koji prijavitelj tvrdi da je između stranaka zaključen, još jedanput plati već plaćene trupce, pri čemu prijavitelj u tijeku postupka niti ne tvrdi da u odnosu na ugovorenu najnižu realnu tržišnu cijenu, je ista bila ugovorena uzimajući u obzir i iznos od ,00 kn koji je prijavljeni već platio za trupce H. š. 2

3 Kako iz iskaza zakonskog zastupnika prijavitelja na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 17. prosinca proizlazi da su predmet prijave samo trupci koji su odvezeni sa skladišta prijavitelja koji su fakturirani prijavljenom, a nisu po njemu plaćeni, a prijavitelj nije dokazao postojanje valjanog pravnog temelja za plaćanje od strane prijavljenog temeljem ispostavljenog računa, onda je temeljem čl. 35. toč. 1. Pravilnika trebalo odlučiti kao u izreci ove odluke. U Zagrebu 2. veljače Predsjednik vijeća Marijan Vugić, v.r. UPUTA O PRAVNOM LIJEKU Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana njezinog primitka. Žalba se podnosi pismeno ovome Sudu u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, a o žalbi odlučuje drugostupanjsko vijeće Suda na nejavnoj sjednici vijeća. Broj: GŽ-II-4/16 P R E S U D A Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc.vande Franjić, predsjednice vijeća, Siniše Plešea, suca izvjestitelja, Gorana Škugora, Nikole Šikića i mr.sc. Zorana Vujovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Zdravke Kezele-Kokorić, kao zapisničara, u predmetu prijavitelja S. d.o.o., iz S., protiv prijavljenog A. B. d.o.o. iz D., radi povrede pravila morala, odlučujući o žalbi prijavljenika protiv presude Suda časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj G-I-12/15 od 17. prosinca godine, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja presudio je Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Suda časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj G-I-12/15 od 17. prosinca Obrazloženje Presudom broj G-I-12/15 od 17. prosinca prvostupanjski sud je prijavljenog A. B., d.o.o. iz D., (dalje u tekstu: prijavljenik) oslobodio od odgovornosti da je nakon što je prijavljenik preuzeo 36,670 m3 trupaca hrasta, nije prijavitelju platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od ,08 kuna, a prema računu broj: od 31. prosinca pa da bi time počinio povredu iz članka 4. stavak 1. i članka 5. Pravilnika o Sudu časti pri Hrvatskoj 3

4 gospodarskoj komori ( Narodne novine br. 66/06, 114/06, 129/07, 8/08 i 74/15 dalje u tekstu: Pravilnik). U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da među strankama nije prijeporno da je između prijavitelja kao cedenta, H. š. d.o.o., Uprava Šuma S., kao cesionara i prijavljenog kao cezusa, dana 20. studenog zaključen Ugovor o cesiji, zatim da je prijavitelj imao ugovor sa H. š. o mogućnosti kupnje trupaca, te da je prema njima imao određene dugove, zbog čega trupce nije mogao kupovati i bilo je dogovoreno da se Ugovor o cesiji u naravi svodi na to da prijavljenik plati po prijavitelju preuzete trupce u iznosu ,00 kuna. Među strankama također nije prijeporno da je prijavljenik navedeno i učinio. Također je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da prijavitelj u odnosu na kupljene trupce, a koji su predmet ovog postupka, nije vršio nikakve usluge koje bi trebao fakturirati prijavljeniku, te je zaključak prvostupanjskog suda da je na opisani način, dakle ispunjenjem zaključenog ugovora o cesiji, prijavljenik kupio i platio H. š. trupce koji su predmet ovog postupka i nije postojala njegova obveza da te trupce plati prijavitelju. Protiv navedene presude prijavitelj je podnio žalbu, kako je to naveo, iz svih žalbenih osnova, te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, radi donošenja zakonite odluke. Prijavljenik je dostavio odgovor na žalbu u kojem je predložio da se žalba prijavitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Žalba nije osnovana. Nakon što je pobijanu presudu ispitao na osnovu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa člankom 8. Pravilnika, sud smatra da je presuda pravilna i zakonita. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a za svoju odluku dao je jasne i logične razloge, zasnovane na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je u potpunosti utvrdio činjenično stanje i iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da prijavljenik nije odgovoran za povredu članka 4. stavak 1. i članka 5. Pravilnika, odnosno za tvrdnju koja je pobliže navedena u oslobađajućem dijelu izreke prvostupanjske presude. Naime, kao što je to i navedeno u prvostupanjskoj presudi, među strankama nije sporno da je zaključen Ugovor o cesiji po kojem je prijavljenik podmirio dug prijavitelja prema Hrvatskim šumama u iznosu ,00 kuna, a zbog kojeg prijavitelj od H. š. nije mogao kupovati trupce. Iz ovako ispunjene obveze od strane prijavitelja po Ugovoru o cesiji, nije sporno da je trupce koji su predmet ovog postupka, kupio prijavljenik, bez obzira na činjenicu na koga glasi faktura za te trupce. Naime, prodavatelj trupaca je morao izdati fakturu, ali je očito da je dugovanje po osnovi te fakture podmireno od strane prijavljenika po već spomenutom Ugovoru na temelju kojeg je izvršeno plaćanje iznosa ,00 kuna. Prijavitelj je u žalbi na prvostupanjsku presudu naveo da se uplata navedenog iznosa ,00 kuna po Ugovoru o cesiji, a koju je prijavljenik platio, odnosila na ime avansa za posao koji je odrađen, a nije plaćen, a koju činjenicu niti u svojoj prijavi, niti tijekom prvostupanjskog postupka, nije naveo, već je prvi puta istaknuta u žalbi, dakle, radi se o novoj činjenici koju je istaknuo, a što je suprotno odredbi članka 353. ZPP-a. Kako je iz žalbe prijavitelja nadalje razvidno, on u istoj ponovno navodi činjenice koje je naveo i u svojoj prijavi i daje svoju ocjenu dokaza, međutim, ti navodi žalbe ne osporavaju zaključak prvostupanjskog suda, koji je na temelju izvedenih dokaza izveo ispravan zaključak da prijavljenik nije odgovoran za činjenična utvrđenja pobliže navedena u izreci presude, odnosno da nije počinio povredu iz članka 4. stavak 1. i članka 5. Pravilnika, slijedom čega je 4

5 žalbu prijavitelja, na temelju odredbe čl. 368 stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. U Zagrebu 19. srpnja godine Predsjednik vijeća mr.sc. Vanda Franjić, v.r. NAPOMENA: Protiv ove presude nije predviđen pravni lijek u postupku u kojem je donesena. 5