Jačanje sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja vezanih za pitanja zaštite okoliša: Lekcije naučene iz razvoja sustava zajedničkog protoka

Jačanje sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja vezanih za pitanja zaštite okoliša: Lekcije naučene iz razvoja sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja u Republici Hrvatskoj 1

Jačanje sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja vezanih za pitanja zaštite okoliša: Lekcije naučene iz razvoja sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja u Republici Hrvatskoj Izdavač: Agencija za zaštitu okoliša Glavni urednik Neven Voća, Ravnatelj Urednici tekstova Agencija za zaštitu okoliša Hana Mesić Ivana Lampek Pavčnik Bernarda Rožman Dino Križnjak Andreja Steinberger Željko Crnojević Gordana Kolačko Mira Zovko Martina Cigrovski Mustafić Autori tekstova EKONERG Institut za energetiku i zaštitu okoliša d.o.o. Davor Vešligaj Delfa Radoš OIKON d.o.o. Institut za primijenjenu ekologiju Oleg Antonić Vanjski suradnik Ivan Martinić Grafička priprema Tiskara HIP, Zagreb Tisak Tiskara HIP, Zagreb Naklada 100 Zagreb, lipanj 2014. Agencija za zaštitu okoliša Trg maršala Tita 8 10 000 Zagreb www.azo.hr Tiskano na recikliranom papiru. Umnožavanje i distribucija ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku nije dozvoljeno bez prethodnog pismenog odobrenja Agencije za zaštitu okoliša. ISBN: 978-953-7582-11-1 2

SADRŽAJ Predgovor Agencije za zaštitu okoliša... 4 Priznanja... 5 Skraćenice... 6 1. poglavlje: Pozadina projekta... 7 2. poglavlje: Obveze prema Rio konvencijama i nacionalne obveze... 9 3. poglavlje: Ključna ostvarenja projekta: doprinos sinergijskoj provedbi Rio konvencija u Republici Hrvatskoj...14 3

Predgovor Agencije za zaštitu okoliša Poštovane dame i gospodo, S velikim zadovoljstvom želimo predstaviti rezultate projekta UNEP/GEF Hrvatska Jačanje sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja vezanih za pitanja zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj. Agencija za zaštitu okoliša je pokrenula ovaj projekt kao nastavak na projekt Procjena potreba nacionalnih kapaciteta za globalno upravljanje okolišem, osobito vezano za klimatske promjene, bioraznolikost i degradaciju zemljišta. Republika Hrvatska je potpisnica triju međunarodnih, tzv. Rio konvencija u području zaštite okoliša i prirode - Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (UNCBD) te Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi (UNCCD), te je kao takva obvezna kontinuirano razvijati, provoditi, ocjenjivati učinkovitost i izvješćivati o nacionalnim strategijama, programima i aktivnostima vezanim za suzbijanje klimatskih promjena, degradacije zemljišta i gubitaka biološke raznolikosti. Ovaj zadatak zahtijeva sustavni pristup i razvoj odgovarajućih alata, koji bi omogućili bolje donošenje odluka i procjenu učinkovitosti prethodnih i budućih politika i mjera na temelju relevantnih, ispravnih, međunarodno usklađenih i ažuriranih informacija i pokazatelja. Osnovni cilj projekta je razviti sveobuhvatan sustav protoka podataka i pokazatelja u svrhu održivog prikupljanja i upravljanja informacijama koje su potrebne za provedbu UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencija, te ga testirati na manjem pilot području u Parku prirode Učka. Rezultati projekta su vrlo konkretni u smislu unaprjeđenja novog sustava zajedničkog protoka podataka, koji se razlikuje od postojećeg modela informacijskih silosa (pojedinačnih po sve tri Konvencije). Naime, unapređivanje se postiglo u pogledu kolaborativnog i usklađenog modela, koji će omogućiti efikasnije korištenje zajedničkog skupa podataka, kvalitetnije praćenje i izvješćivanje prema konvencijama u smislu točnosti, dosljednosti, kompletnosti i pravovremenosti te učinkovitije planiranje i provedbu politike i mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, očuvanje biološke raznolikost i smanjenje degradacije zemljišta u Republici Hrvatskoj. Vjerujemo da bi rezultati i preporuke projekta uvelike pomogli ostalim Strankama Rio konvencije, osobito državama u razvoju, u nastojanju da usmjere, usklade i integriraju mehanizme praćenja i izvješćivanja na ekonomski povoljan način. Naposljetku, želimo zahvaliti Programu Ujedinjenih naroda za okoliš i Globalnom fondu za okoliš na financijskoj podršci i vođenju prilikom provedbe ovog važnog projekta, kao i nacionalnim partnerima na tehničkoj podršci. Prof. dr. sc. Neven Voća Ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša 4

Priznanja Agencija za zaštitu okoliša bi se ovim putem željela zahvaliti svim institucijama i pojedinačnim stručnjacima na njihovom doprinosu i uključenosti u projekt Jačanje sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja vezanih za pitanja zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj. U svojoj završnoj fazi, projekt je koordinirala Hana Mesić, Rukovoditeljica Sektora praćenja stanja okoliša u Agenciji za zaštitu okoliša. Administrativni stručnjak na projektu je bio Rene Vukelić, dok je pravni stručnjak bila Snježana Kadić, oboje iz Agencije za zaštitu okoliša. Želimo se zahvaliti slijedećim članovima Upravljačkog odbora projekta, koji su nadzirali provedbu projekta: Vlatki Palčić iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Goranu Greguroviću i Srećku Juričiću iz Ministarstva poljoprivrede, Kreši Pandžiću iz Državnog Hidrometeorološkog zavoda i Aleksandru Žugiću iz Državnog zavoda za statistiku. Slijedeći stručnjaci iz Agencije za zaštitu okoliša su bili uključeni u tri tematske radne skupine: Bernarda Rožman i Dino Križnjak (UNFCCC), Andrea Steinberger i Željko Crnojević (UNCCD), Gordana Kolačko (UNCBD). Mira Zovko je, kao vodeći stručnjak za pokazatelje, bila uključena u sve tematske radne skupine. Razvoj IT komponenti su pratili Ivana Lampek-Pavčnik i Robert Labavić. Vanjsku podršku su pružile vodeće državne institucije sa slijedećim stručnjacima: Davor Vešligaj, Delfa Radoš, Andrea Hublin, Damir Hotko, Hrvoje Jozinović i Ante Maletić iz tvrtke EKONERG Institut za energetiku i zaštitu okoliša; Prof. Oleg Antonić, Zrinka Mesić, Alen Berta, Marija Bajica i Siniša Tkalčec iz tvrtke OIKON Instituta za primijenjenu ekologiju; Prof. Ivan Martinić sa Šumarskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Agencija za zaštitu okoliša također želi zahvaliti predstavniku institucija s pilot područja Parka prirode Učka, Egonu Vasiliću iz Javne ustanove Part prirode Učka, Elvisu Zahtili i Mirjani Herak iz Javne ustanove Natura Histrica, Christianu Gallo i Borisu Černehi iz Hrvatskih šuma d.o.o. Naposljetku, Agencija za zaštitu okoliša je iskreno zahvalna Adamou Bouhari iz Programa Ujedinjenih naroda za okoliš na njegovom vođenju i podršci za vrijeme provedbe čitavog projekta. 5

Skraćenice CBP AZO COP CRF DCP DFS DPSIR EEA ISZO FZOEU GEF GHG HNVF IPCC MZOIP NCSA NFP NLP NN PRAIS UN UNCBD UNCCD UNFCCC UNEP Program izgradnje kapaciteta (Capacity Building Programme) Agencija za zaštitu okoliša Konferencija Stranaka (Conference of Parties) Službena baza podataka UNFCCC (Common Reporting Format) Stranka zemlja u razvoju (Developed Country Parties) Sustav protoka podataka (Data Flow System) Okvir pokazatelja Europske Agencije za okoliš, Pokretač (Drivers), Pritisak (Pressures), Stanje (State), Utjecaj (Impact), Odgovor (Response) Europska Agencija za okoliš (European Environment Agency) Informacijski sustav zaštite okoliša Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Globalni fond za okoliš (Global Environment Facility) Staklenički plinovi (Greenhouse gases) Poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti (High Nature Value Farmland) Međuvladin panel o klimatskim promjenama (Intergovernmetal Panel on Climate Change) Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Procjena potreba nacionalnih kapaciteta (National Capacity Self-Assessment) Nacionalna žarišna točka (National Focal Point) Nacionalna lista pokazatelja Narodne Novine Republike Hrvatske Pregled i procjena stanja sustava provedbe u UNCCD (Performance Review and Assessment of Implementation System) Ujedinjeni narodi Konvencija Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (United Nations Convention on Biological Diversity) Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenih jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi (United Nations Convention to Combat Desertification in Countries Experiencing Serious Drought and/or Desertification, Particularly in Africa) Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (United Nations Framework Convention on Climate Change) Program Ujedinjenih naroda za okoliš (United Nations Environment Programme) 6

1. poglavlje: Pozadina projekta Naziv projekta: Hrvatska Jačanje sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja vezanih za pitanja zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj Skraćeni naziv projekta: GEF/UNEP DFS Izvori financiranja projekta: Globalni fond za okoliš, Program Ujedinjenih naroda za okoliš, Agencija za zaštitu okoliša Proračun projekta: 954 000 USD Provedbena agencija: Agencija za zaštitu okoliša Trajanje projekta: 2009.-2014. Kao rezultat provedbe GEF/UNEP projekta Procjena potreba nacionalnih kapaciteta za globalno upravljanje okolišem (engl. National Capacity Self Assessment for Global Environmental Management NCSA 1 ) u Republici Hrvatskoj, prepoznata je potreba za uspostavom zajedničkog sustava protoka podataka kao jedna od prioritetnih budućih aktivnosti u svrhu učinkovitog adresiranja globalnih pitanja okoliša u Republici Hrvatskoj za područje klimatskih promjena bioraznolikost i degradacije zemljišta. Projekt NCSA je utvrdio pet potencijalnih područja za postizanje sinergijskog učinka u provedbi UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencija: Integrirana metodologija za organizaciju i razvoj sustava pružanja podrške u provedbi konvencije Integrirani protoci informacija i i međusobno povezane banke podataka Kolektivna obuka svih sudionika za provedbu konvencije Zajednička istraživanja i provedba tehničkih aktivnosti Zajedničko financiranje Uspostava integriranih protoka informacija i međusobno povezanih baza podataka u kombinaciji s potrebom za uspostavom sustava pokazatelja okoliša, pomoću kojih se može bolje pratiti stanje kritičnih aspekata okoliša u Republici Hrvatskoj definiran je u Akcijskom planu NCSA kao prioritet. Integrirani protok informacija je označen kao prioritetna aktivnost za Republiku Hrvatsku, budući su podaci potrebni za provedbu Rio konvencije međusobno povezani, osobito podaci vezani za metode i planove praćenja i prikupljanja podataka te izvješćivanja. Velika prednost postoji u činjenici da Agencija za zaštitu okoliša uspostavlja i upravlja Informacijskim sustavom zaštite okoliša Republike Hrvatske (ISZO), iako protok podataka još nije u potpunosti definiran u nekim područjima, niti je u primjeni jedinstvena metodologija. Proširenjem ISZO-a u svrhu adresiranja globalnih pitanja okoliša bit će moguće uspostaviti usklađenije i održivo prikupljanje zajedničkih podataka UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencija. Svrha i cilj DFS projekta: Svrha projekta je štititi globalni okoliš kroz unaprijeđenu provedbu tri Rio konvencija u Republici Hrvatskoj te promicati odluke politika na osnovu tehničkih podataka. Cilj ovog projekta je izgraditi nacionalne kapacitete za integrirano globalno upravljanje okolišem kroz razvoj sveobuhvatnog sustava protoka podataka (engl. Data Flow System DFS) 2 temeljenog na modelu zajedničkog skupa izabranih pokazatelja u svrhu održivog prikupljanja i upravljanja zajedničkim podacima UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencija na nacionalnoj razini. 1 U skladu s GEF strateškim pristupom, prvi put do pružanja podrške, Procjena potreba nacionalnih kapaciteta (NCSA), je omogućen od 2002. godine i to zemljama GEF programa za procjenu potreba nacionalnih kapaciteta, te za izradu nacionalnog akcijskog plana. 2 Za potrebe ovog projekta, sustav protoka podataka uključuje zakonodavne, institucionalne i proceduralne dogovore sklopljene između Stranaka Rio konvencija za prikupljanje i organizaciju podataka i procjenu zajedničkih pokazatelja potrebnih za provedbu UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencija. 7

Rezultati projekta 1. rezultat: Unaprijeđen ISZO koji uključuje zajednički skup pokazatelja vezanih za globalna pitanja okoliša 1.1 rezultat: Definirani zajednički skup pokazatelja vezan za sve tri Rio konvencije sa specificiranim metapodacima 1.2 rezultat: Razvijena IT korelacijska baza podataka prema zahtjevima ISZO-a i koristeći postojeću GIS bazu podataka i ostale baze podataka 2. rezultat: Izrađen kooperativan institucionalni okvir (DFS) koji povećava pristup informacijama i smanjuje redundantnost u prikupljanju informacija 2.1 rezultat: Razvijen sustav protoka podataka za institucije koje se bave pitanjima UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencija 2.2 rezultat: Definirane institucionalne odgovornosti prema vremenskoj dinamici 2.3 rezultat: Definirani i implementirani protokoli upravljanja informacijama i podacima 3. rezultat: Izrađen pilot sustava protoka podataka i pokazatelja na području s demonstriranim međusobnim vezama konvencija i složenim institucionalnim postavkama 3.1 rezultat: Definirano pilot područje, utvrđen izabrani skup podataka i prikupljeni postojeći podaci 3.2 rezultat: Izrađen prvi skup podataka i informacija o postojećem stanju pilot područja 3.3 rezultat: Razvijene aktivnosti i materijali vezani za podizanje svijesti 3.4 rezultat: Omogućen mrežni pristup DFS-u 4. rezultat: Izrađen program izgradnje održivog nacionalnog kapaciteta za upravljanje podacima konvencija 4.1 rezultat: Dionicima omogućen uvid u analizu rezultata i preporuka projekta u svrhu promjene politike 4.2 rezultat: Razvijen program izgradnje kapaciteta vezan za prikupljanje, razmjenu, diseminaciju i izračun podataka i pokazatelja Projekt je okupio sva relevantna državna ovlaštena tijela, javne ustanove i stručnjake koji su sudjelovali i u prethodnom postupku NCSA. Agencija za zaštitu okoliša je bila u svojstvu Provedbene agencije. U projektu su sudjelovala slijedeća ključna ovlaštena tijela i ustanove: Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kao Nacionalna žarišna točka za potrebe provedbe tri Rio konvencija, Ministarstvo poljoprivrede kao tijelo ovlašteno za razvoj politika u sektoru šumarstva, Državni Hidrometeorološki zavod odgovoran za razvoj i upravljanje mrežom meteoroloških mjernih postaja i praćenje klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj te Državni zavod za statistiku odgovoran za nacionalnu statistiku u skladu s relevantnim nacionalnim zakonima i propisima, te zakonima i propisima EU. Projektne aktivnosti je nadgledala AZO u svojstvu Provedbene agencije i Upravljački odbor projekta koji se postavljao na početku svake faze projekta. U trećoj fazi projekta (2013.-2014.), imenovani su članovi Upravljačkog odbora iz: Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstva poljoprivrede, Državnog Hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske i Državnog zavoda za statistiku. S operativnog stajališta, sastavljene su tri tematske radne skupine: RS za UNFCCC, RS za UNCCD i RS za UNCBD. Članovi tih radnih skupina su stručnjaci iz Agencije za zaštitu okoliša i vanjski nacionalni stručnjaci iz vodećih hrvatskih znanstvenih i konzultantskih ustanova i to EKONERG - Institut za energetiku i zaštitu okoliša, OIKON Institut za primijenjenu ekologiju i Šumarski fakultet, koji predstavljaju ustanove ovlaštene od strane Ministarstva zaštite okoliša i prirode. 8

2. poglavlje: Obveze prema Rio konvencijama i nacionalne obveze Tri Rio konvencije: UNFCCC, UNCCD i UNCBD proizlaze direktno iz Skupa o zemlji održanog 1992. godine. Svaki instrument predstavlja način doprinosa ciljevima održivog razvoja programa Agenda 21. Ove tri konvencije su suštinski povezane jer se bave istim ekosustavima i adresiraju pitanja vezana za klimatske promjene, dezertifikaciju i bioraznolikost. 2.1. OKVIRNA KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME - UNFCCC Republika Hrvatska postala je stranka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) donošenjem Zakona o njezinu potvrđivanju u Hrvatskome saboru, 17. siječnja 1996. godine (Narodne novine Međunarodni ugovori, broj 2/96). Konvencija je stupila na snagu za Republiku Hrvatsku 7. srpnja 1996. godine. Sukladno članku 22. stavku 3. Konvencije, Republika Hrvatska je kao zemlja u procesu prelaska na tržišno gospodarstvo preuzela obveze stranke Priloga I. Konvencije. Amandmanom koji je stupio na snagu 13. kolovoza 1998. godine Republika Hrvatska je uvrštena u popis stranaka Priloga I. Konvencije. Republika Hrvatska ratificirala je Kyotski protokol u travnju 2007. godine, koji je za Republiku Hrvatsku stupio na snagu 28. kolovoza 2007. godine. Ratifikacijom Protokola (Narodne novine Međunarodni ugovori, broj 5/2007) te kao stranka Dodatka B Kyotskog protokola Republika Hrvatska je preuzela obvezu količinskog ograničenja emisije svih stakleničkih plinova u razdoblju od 2008.-2012. godine na 95% od količine emisije u baznoj, 1990. godini. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode putem svog ovlaštenog predstavnika predstavlja nacionalnu žarišnu točku (engl. National Focal Point) u Republici Hrvatskoj nadležnu za komunikaciju s Tajništvom konvencije u pogledu provedbe obveza uključujući i obveze izvješćivanja. NFP UNFCCC Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Sektor za atmosferu, more i tlo Gđa. Jasenka Nećak jasenka.necak@mzoip.hr Glavni cilj ove Konvencije i svih povezanih pravnih instrumenata koje Konferencija stranaka može usvojiti jest da se u skladu s relevantnim odredbama Konvencije uspostavi stabilnost koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti opasno antropogenetsko uplitanje u klimatski sustav. Takva razina trebala bi se postići u vremenskom roku koji je dovoljan da se ekosustavima omogući prirodna prilagodba na promjenu klime, da se osigura da proizvodnja hrane ne bude ugrožena i da se omogući daljnji gospodarski razvoj na održivi način. U definiranju ovog cilja, Konvencija iskazuje brigu činjenicom da je klimatski sustav zemlje ugrožen povećanjem koncentracija stakleničkih plinova, a do čega dolazi zbog povećanih antropogenih emisija stakleničkih plinova. Konvencija ne donosi granicu ukupnih antropogenih emisija stakleničkih plinova koja bi se trebala poštivati u svrhu postizanja gore navedenog cilja. Također, Konvencija ne donosi razinu ukupnih koncentracija stakleničkih plinova ispod koje bi moglo doći do opasnog antropogenog uplitanja u klimatski sustav. Procjene tih razina se stalno mijenjaju uz znanstvena poboljšanja, te uz političku potrebu za uzimanjem u obzir mogućnost promjene društava u smislu prilagodbe klimatskim promjenama. Drugi važni faktor je da bi stabilizacija atmosferskih koncentracija sadašnjih razina stakleničkih plinova zahtijevala pretjerano smanjenje postojećih emisija. To je zbog toga što kada se staklenički plinovi jednom emitiraju, ostaju u atmosferi određeno vremensko razdoblje: ugljični dioksid, na primjer, ostaje u klimatskom sustavu u prosjeku jedno stoljeće ili čak i duže. S obzirom na aktivnosti vezane za postizanje cilja Konvencije, Stranke će se voditi slijedećim ključnim obvezama: razvijati, periodično nadopunjavati/poboljšavati, izdavati i omogućiti dostupnim Konferenciji stranaka, sukladno članku 12, nacionalni inventar antropogenih emisija iz izvora i uklanjanje ponorima svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom temeljem Montrealskog protokola, koristeći usporedive metodologije prihvaćene od strane Konferencije stranaka; formulirati, implementirati, izdavati i redovito nadopunjavati nacionalne, a gdje je moguće i regionalne, programe koji sadrže mjere za ublažavanje klimatskih promjena procjenjujući antropogene emisije iz izvora i uklanjanja pomoću ponora stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom temeljem Montrealskog protokola, te mjere 9

za olakšavanje adekvatne prilagodbe klimatskim promjenama; promicati i surađivati u razvoju, primjeni i širenju, uključujući i prijenos, tehnologija, prake i postupaka koji reguliraju, smanjuju ili sprečavaju antropogene emisije stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom temeljem Montrealskog protokola u svim relevantnim sektorima, uključujući sektore energetike, prometa, industrije, poljoprivrede, šumarstva i gospodarenja otpadom; promicati održivo upravljanje, te promicati i surađivati u očuvanju i poboljšanju ponora i spremnika svih stakleničkih plinova koji nisu pod nadzorom temeljem Montrealskog protokola, uključujući biomasu, šume i oceane, kao i ostale kopnene, priobalne i morske ekosustave; Sposobnost međunarodne zajednice u ostvarivanju cilja Konvencije ovisi o točnom poznavanju trendova rasta emisija stakleničkih plinova, te o promjeni tih trendova. Najprikladnija aktivnost se može poduzeti samo na osnovi točnih, konzistentnih i međunarodno usporedivih podataka. Relevantne informacije o najučinkovitijim načinima smanjenja emisija, te prilagodba negativnim učincima klimatskih promjena postavljaju svijet na put održivog razvoja. Stoga su prema Konvenciji sve Stranke dužne podnositi izvješća Konferenciji stranaka. U skladu s načelom zajedničkih, ali diferenciranih obveza navedenom u članku 3 Konvencije, informacije dostavljene od strane stranke Priloga I. Konvencije i stranke koja ne pripada Prilogu I. Konvencije se razlikuju u opsegu i sadržaju. Dva osnovna elementa informacija o provedbi su nacionalna izvješća o inventaru stakleničkih plinova i detalji o aktivnostima koje je Stranka poduzela u svrhu provedbe Konvencije. Stranke Priloga I. Konvencije su dužne jednom godišnje dostaviti informacije o svojim nacionalnim inventarima. Također su dužne dostaviti informacije o svojim aktivnostima potrebnim za provedbu Konvencije u svojim nacionalnim izvješćima dokumenti koji se izrađuju prema datumima koje određuje Konferencija stranaka. Ključne činjenice provedba obveza praćenja i izvješćivanja prema UNFCCC Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama u člancima 4. i 12. propisuje obvezu razvoja, periodičkog ažuriranja, publiciranja i stavljanja na raspolaganje strankama konvencije inventara antropogenih emisija i odliva stakleničkih plinova i nacionalnih izvješća koristeći usporedivu metodologiju i formate izvješćivanja koji su usuglašeni među strankama konvencije. Kyotski protokol uz konvenciju propisuje i uspostavu tzv. nacionalnog sustava za izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova koji uključuje sve institucionalne, pravne i postupovne mehanizme za, pripremu i dostavljanje podataka, izračun, izvješćivanje i arhiviranje podataka i informacija o inventaru, izvješća o inventaru stakleničkih plinova i zajedničkog formata za izvješćivanje stakleničkih plinova te njihovu stručnu ocjenu. Inventar stakleničkih plinova predstavlja sektorski organiziranu bazu podataka koja sadrži podatke o djelatnostima, emisijske faktore i proračunate vrijednosti emisija. Za unos podataka, prikaz emisija i izvješćivanje prema tajništvu konvencije koristi se softverska aplikacija CRF Reporter koja koristi XML tehnologiju za razmjenu podataka. Za pohranu podataka koristi se MS Access 2000. Rok za dostavu podataka je 15. travnja tekuće godine (N) za izvještajno razdoblje od 1990 do N-2 godine. Dostavljeni podaci se pregledavaju i ocjenjuju od strane stručnih timova i u slučajevima većih nesukladnosti od stranke se traži da izvrši ponovni proračun i tako ispravljene podatke ponovno dostavi u tajništvo. Izabrani pokazatelji KP 1, KP 3, KP 4 i KP 5 predstavljaju ujedno i glavne rezultate proračuna emisija i odliva stakleničkih plinova tako da postoji čvrsta i jednoobrazna veza između nacionalne liste pokazatelja i inventara stakleničkih plinova. Pokazatelj KP 2 koji opisuje projekcije emisija i odliva stakleničkih plinova u budućem dugoročnom razdoblju (2015., 2020., 2025. i 2030.) izvještava se u okviru nacionalnih izvješća (svake četiri godine) a od 2014. godine i u okviru dvogodišnjih izvješća. Republika Hrvatska redovito godišnje dostavlja nacionalna izvješća o inventaru stakleničkih plinova (posljednje u travnju 2014. godine), koja tada ulaze u postupak međunarodnog pregleda od strane tajništva Konvencije, kao i nacionalna izvješća (Šesto nacionalno izvješće je podneseno u veljači 2014. godine). Sva nacionalna izvješća izrađena su sukladno Odlukama COP/MOP. 10

2.2. KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O SUZBIJANJU DEZERTIFIKACIJE U ZEMLJAMA POGOĐENIH JAKIM SUŠAMA I/ILI DEZERTIFIKACIJOM, OSOBITO U AFRICI UNCCD Republika Hrvatska postala je stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenih jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi donošenjem Zakona o njezinu potvrđivanju u Hrvatskome saboru, 30. rujna 2000. godine (Narodne novine Međunarodni ugovori, broj 11/00 i 14/00). Konvencija je stupila na snagu za Republiku Hrvatsku 4. siječnja 2001. godine. Osnovni cilj ove konvencije jest suzbiti dezertifikaciju i ublažiti posljedice suše u zemljama pogođenih jakim sušama i/ili dezertifikacijom preko provođenja učinkovitih aktivnosti na svim nivoima, uz podršku međunarodne suradnje i partnerskih sporazuma, u okviru integriranog pristupa sukladno programu Agenda 21, kako bi se doprinijelo održivom razvoju u zahvaćenim područjima. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode putem svog ovlaštenog predstavnika predstavlja nacionalnu žarišnu točku (engl. National Focal Point) u Republici Hrvatskoj nadležnu za komunikaciju s Tajništvom konvencije u pogledu provedbe obveza uključujući i obveze izvješćivanja. NFP UNCCD Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Sektor za atmosferu, more i tlo Gđa. Marija Vihovanec marija.vihovanec@mzoip.hr U svrhu postizanja cilja Konvencije i provedbe njezinih odredbi, Stranke će se voditi, inter alia, slijedećim načelima: stranke Konvencije jamče da su odluke o nacrtu i provođenju programa za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica degradacije donesene uz učešće stanovništva i lokalnih zajednica i da je stvoreno povoljno okruženje na višim nivoima kako bi se olakšalo djelovanje na državnim i lokalnim nivoima; stranke Konvencije jamče da će, u duhu međunarodne solidarnosti i suradnje, unapređivati suradnju i koordinaciju na regionalnim i međunarodnim nivoima, te da će se više usredotočiti na financijske, ljudske, organizacijske i tehničke resurse, tamo gdje je to potrebno; stranke Konvencije jamče da će razvijati, u duhu partnerstva, suradnju između vlada na svim nivoima, nevladinih organizacija i korisnika zemljišta kako bi uspostavili bolje razumijevanje prirode, vrijednosti zemljišta i vodenih resursa u zahvaćenim područjima, te kako bi radili na njihovom održivom korištenju; i stranke Konvencije jamče da će u obzir uzeti posebne potrebe i okolnosti zahvaćenih Stranaka zemalja u razvoju, osobito onih najmanje razvijenih. Stranke će provoditi svoje obveze, uključujući: usvajanje integriranog pristupa utvrđujući fizičke, biološke i društveno-ekonomske aspekte postupaka dezertifikacije i suše; obraćanje pažnje, u okviru relevantnih međunarodnih i regionalnih tijela, na situaciju zahvaćenih Stranaka zemalja u razvoju s obzirom na međunarodnu trgovinu, marketinške sporazume i dugovanje, kako bi se uspostavilo i omogućilo međunarodno ekonomsko okruženje koje pridonosi promicanju održivog razvoja; integriranje strategija za iskorjenjivanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje učinaka suše; promicanje suradnje između zahvaćenih Stranaka zemalja na području zaštite okoliša i očuvanja zemlje i vodenih resursa, budući da su isti vezani za dezertifikaciju i sušu; jačanje regionalne i međunarodne suradnje; suradnju unutar relevantnih međuvladinih organizacija; određivanje institucionalnih mehanizama, imajući na umu potrebu izbjegavanja dupliciranja; i promicanje primjene postojećih bilateralnih i multilateralnih financijskih mehanizama i sporazuma koji mobiliziraju i kanaliziraju značajne financijske resurse prema zahvaćenim Strankama zemalja u razvoju u svrhu suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja učinaka suše. Izvješćivanje Konferencije stranaka je reguliranom člankom 26 u kojem se nalaže da je svaka Stranka dužna izvješćivati Konferenciju Stranaka na svojim redovnim sastancima, preko Stalnog tajništva, o mjerama koje su poduzete za provedbu Konvencije. Konferencija Stranaka propisuje raspored podnošenja i format izvješća. 11

Ključne činjenice provedba obveza praćenja i izvješćivanja prema UNCCD Sukladno odluci 16/COP.11, tajništvo i Globalni mehanizam su uz financijsku podršku GEF-a preko UNEP-a proveli niz poboljšanja u sustavu Pregleda i procjena stanja sustava provedbe u UNCCD (PRAIS). Cilj tih promjena je pojednostaviti proces izvješćivanja i pregledavanja, te ga napraviti učinkovitijim, a isto tako povećati količinu i kvalitetu informacija koje će pregledavati CRIC. Zahtjevi za izvješćivanjem za 2014. godinu uključuju inter alia: (1) smanjeni broj pokazatelja učinkovitosti: sukladno povratnim informacijama Stranaka prema e-smart kriterijima, neki pokazatelji učinkovitosti su odbačeni. Kao posljedica tog postupka, broj pokazatelja se smanjio s 14 na 11 za zahvaćene države Stranke (ACP), te s 10 na 8 za razvijene države Stranke (DCP), i (2) pojednostavljeni predlošci: predlošci za izvješćivanje za države Stranke i ostala tijela koja su podložna izvješćivanju su se revidirali prema stupnju dovršenosti izvješća podnesenih u posljednja dva ciklusa izvješćivanja, prema analizi sastavljenoj od informacija i njezinoj stvarnoj primjeni sukladno analitičkom okviru, te prema iskoristivosti u postupku pregleda od strane CRIC 9 i CRIC 11. Broj zahtijevanih polja se smanjio za 40% u predlošku ACP-a, dok za 65% u predlošku DCP-a. Online platforma za izvješćivanje je unaprijeđena: Format novih predložaka za izvješćivanje (ispunjiv Adobe Live PDF) olakšava off-line sastavljanje izvješća, te podnošenje izvješća postaje laganije za korisnika. Nacrti izvješća se mogu pohranjivati i uređivati off-line, te se mogu učitavati od strane nacionalnih žarišnih točaka ili službenika odgovornih za izvješćivanje preko novog sigurnog on-line uređaja. Planira se da će se nova on.line platforma za izvješćivanje otvoriti za podnošenje izvješća s početkom u lipnju 2014. godine, dok će se pristup na stari PRAIS portal prekinuti za vrijeme izvješćivanja. Prema informacijama s portala UNCCD-a, Republika Hrvatska je do sada dostavila Prvo nacionalno izvješće u srpnju 2006. godine Tajništvu konvencije (treći ciklus izvješćivanja). U izvješću se navodi da je proces određivanja novih pokazatelja u tijeku te da će biti određen u okviru izrade Nacionalnog akcijskog plana za borbu protiv dezertifikacije. U tijeku je peti ciklus izvješćivanja s rokom dostave izvješća do 30. srpnja 2014. godine. Format izvješća je relativno jednostavan, izrađen u.pdf formatu i predaje se elektronički putem PRAIS on-line platforme. Detaljnije upute i primjeri izvješća nalaze se na web stranici konvencije: http://www.unccd.int/en/programmes/capacity-building/cbw/resources/pages/5rc/default.aspx 12

2.3. KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI - UNCBD Republika Hrvatska postala je stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (UNCBD) donošenjem Zakona o njezinu potvrđivanju u Hrvatskome saboru, 25. travnja 1996. godine (Narodne novine Međunarodni ugovori, broj 6/96). Konvencija je stupila na snagu za Republiku Hrvatsku 7. listopada 1996. godine. Glavni ciljevi ove konvencije jesu očuvanje bioraznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora, na način koji uključuje prikladni pristup genetskim izvorima kao i prijenos odgovarajućih tehnologija, uzevši u obzir sva prava nad tim izvorima i tehnologijama, kao i način koji uključuje odgovarajuće financiranje. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode putem svog ovlaštenog predstavnika predstavlja nacionalnu žarišnu točku (engl. National Focal Point) u Republici Hrvatskoj nadležnu za komunikaciju s Tajništvom konvencije u pogledu provedbe obveza uključujući i obveze izvješćivanja. NFP UNCCD Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Sektor za zaštitu prirode Gđa. Ana Kobašlić ana.kobaslic@mzoip.hr Svaka stranka Konvencije će u skladu sa svojim posebnim uvjetima i mogućnostima: Razvijati nacionalne strategije, planove ili programe za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti ili u tu svrhu usvojiti već postojeće strategije, planove ili programe, koji će odraziti, između ostalog, mjere planirane ovom Konvencijom, važne za ugovornu stranku o kojoj se radi; i Uklopiti, koliko je to moguće i prikladno, očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti u odgovarajuće sektorske i međusektorske planove, programe i politiku. Utvrditi komponente biološke raznolikosti nužne za njezino očuvanje i održivo korištenje, a s obzirom na indikativnu listu kategorija definiranih u Prilogu I. Konvencije; Pratiti, pomoću metoda uzorkovanja i ostalih tehnika, komponente biološke raznolikosti, obraćajući posebnu pažnju na one komponente koje zahtijevaju hitne mjere očuvanja i na one koje predstavljaju najveći potencijal za održivo korištenje; Utvrditi postupke i kategorije aktivnosti koje imaju ili će imati značajan negativan učinak na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, te će pratiti njihove učinke pomoću metoda uzorkovanja i ostalih tehnika; i Održavati i organizirati, pomoću podataka mehanizama dobivenih iz aktivnosti utvrđivanja i praćenja. Vezano uz izvješćivanje, svaka stranka će u vremenskim razmacima koje odredi Konferencija stranaka, podnositi Konferenciji stranaka izvješća o mjerama koje je poduzela na ispunjenju odredbi ove Konvencije i njihove učinkovitosti u postizanju ciljeva ove Konvencije u formi tzv. nacionalnih izvješća. Ključne činjenice provedba obveza praćenja i izvješćivanja prema UNCBD Sukladno članku 26. UNCBD konvencije cilj izvješćivanja je pružanje informacija o mjerama koje su poduzete s ciljem provedbe konvencije i procjeni učinaka tih mjera na nacionalnoj razini. Mjere se donose u okviru nacionalnih strategija, planova i programa i sukladno nacionalnim specifičnostima i kapacitetima ugrađuju se u druge međusektorske horizontalne planove i programe. Republika Hrvatska je do sada dostavila sva zahtijevana nacionalna izvješća, a posljednje Peto nacionalno izvješće je dostavljeno u lipnju 2014. godine. Izvješća su dostupna na web stranici UNCBD konvencije http://www.cbd.int/ reports/ U prilogu IV.2. Četvrtog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema UNCBD konvenciji, od pokazatelja izabranih u okviru DFS projekta predloženi su sljedeći pokazatelji koji bi trebali poslužiti kao jedna od osnova za praćenje provedbe mjera: ZPV 1 Zaštićena područja temeljem Zakona o zaštiti prirode, BR 1 Područja u ekološkoj mreži RH, BR 12 Poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti, BR 14 Suha stabla u šumama i BR 17 Financiranje zaštite i očuvanja biološke raznolikosti. Pokazatelj Š 1 Površine šuma i šumskog zemljišta navodi se u prilogu IV.3. kao povezani pokazatelj. Pokazatelj BR 18 Javna svijest o zaštiti prirode predložen je za nacionalnu listu pokazatelja 2011. godine te zbog toga nije bio uključen u Četvrto nacionalno izvješće. U okviru izvješćivanja za sada ne postoji propisani elektronički format izvješćivanja pokazatelja već se isti prikazuju u okviru samog nacionalnog izvješća. 13

3. poglavlje: Ključna ostvarenja projekta: doprinos sinergijskoj provedbi Rio konvencija u Republici Hrvatskoj 3.1. NOVI MODEL SUSTAVA PROTOKA PODATAKA I POKAZATELJA Svrha uspostave sustava zajedničkog protoka podataka (engl. common data flow system) za izradu izabranog skupa pokazatelja jest unaprijediti i u najvećoj mogućoj mjeri međusobno uskladiti izvješćivanje od strane Republike Hrvatske prema međunarodnim konvencijama UN-a o klimatskim promjenama, dezertifikaciji i biraznolikosti te učiniti efikasnijim proces planiranja i praćenja provedbe politike i mjera u zaštiti okoliša i prirode temeljen na sustavu nacionalnih pokazatelja. Model novog sustava koji će se razraditi u ovom poglavlju može se stoga smatrati ključnim rezultatom ovog projekta. Treba naglasiti da je GEF/UNEP projekt Jačanje sustava protoka podataka i pokazatelja vezanih uz pitanja zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj jedan od nekoliko međunarodno financiranih projekata koji za cilj imaju istraživanje mogućih opcija konsolidacije i integriranja izvješćivanja o provedbi triju UN-ovih konvencija te ispitivanje opcija na manjim pilot područjima, što još više naglašava njegovu važnost. Provedene analize u tim projektima, uključujući i ovaj, pokazuju da postoje određeni razlozi zbog kojih do sada nije došlo do snažnijeg povezivanja ovih konvencija u pogledu mehanizama za izvješćivanje, uključujući 3 : različiti strateški prioriteti u pogledu ispunjavanja obveza prema konvencijama, stupanj razvijenosti regulatornog okvira za provedbu, različiti ciklusi izvješćivanja, različiti formati izvješćivanja i njihove promjene tijekom vremena, različiti formati pokazatelja za nacionalnu listu pokazatelja (numerički, prostorni, tekstualni/opisni). Na slici 3.1-1 shematski je prikazan postojeći sustav protoka podataka i pokazatelja, odnosno u širem smislu sustav praćenja i izvješćivanja prema međunarodnim konvencijama. Provedene analize u svim fazama projekta pokazuju da je uspostavljen model informacijskih silosa koji neovisno funkcioniraju bez horizontalnog povezivanja i prohodnosti informacija i podataka. Također, identificirani su i glavni preduvjeti koji bi se trebali ispuniti kako bi došlo do snažnije harmonizacije UNFCCC UNCBD UNCCD Razina 4 Tijela konvencije Odluke Metodologija Formati Razina 3 Nacionalna izvješća Pokazatelji Pregledi i ocjene NFP UNFCCC NFP UNCBD NFP UNCCD Razina 2 Nacionalne žarišne točke Zakonodavstvo Institucije Razina 1 Izvori podataka Baze podataka Modeli Aplikacije Slika 3.1-1: Postojeći model sustava protoka podataka i pokazatelja za tri konvencije (model informacijskih silosa) 3 Izvješće Assessment of potential options for consolidating and integrating national reporting to the three Rio Conventions, A report from the Piloting Integrated Processes and Approaches to Facilitate National Reporting to the Rio Convention project (UNEP/GEF), 2011. 14

u pogledu izvješćivanja, od kojih se mogu istaknuti sljedeći: uspostava ili unaprjeđivanje informacijskih sustava koji podržavaju protok i razmjenu podataka i pokazatelja, koordinirani rad nacionalnih žarišnih točaka (focal points) za provedbu pojedinih Rio konvencija kao i tijela odgovornih za prikupljanje podataka, postojanje jasne veze između sustava praćenja i izvješćivanja pokazatelja i uporabe istih u svrhu izrade akcijskih planova i programa za provedbu politike i mjera, postojanje usklađenog formata i ciklusa izvješćivanja o podacima i pokazateljima. Zaključak stručnjaka i dionika na projektu je da novi model zajedničkog protoka podataka i pokazatelja treba graditi s dna prema vrhu (engl. bottom-up ) s obzirom da model počiva na za sada tri odvojena skupa podataka pri čemu je analizom utvrđeno da postoje jake veze između pojedinih pokazatelja u sve tri konvencije što je prikazano na slici 3.1-2. KP 1 KP 3 KP 4 KP 5 BR 14 KP 1 KP 3 KP 4 KP 5 BR 14 Š 1 P 1 Š 3 Slika 3.1-2: Matrica veza između izabranih pokazatelja (UNFCCC indikatori: KP 1 - emisije i odlivi stakleničkih plinova, KP 3 - emisija N 2 O, KP 4 - emisija CH 4, KP 5 - emisija CO 2, UNCBD indikatori: BR 14 - suha stabla u šumama, Š 1 - površine šuma i šumskog zemljišta, UNCCD indikatori: P 1 - promjene u korištenju zemljišta i Š 3 - opožarene šumske površine) Rekonstrukcija ovog modela s ciljem izgradnje novog kolaborativnog modela treba razmotriti mogućnosti horizontalnog povezivanja za sada odvojenih sastavnica prikazanih na slici 3.1-1 pri čemu treba na početku jasno odvojiti razine sustava koji su pod ingerencijom stranaka konvencije (razine 1, 2 i djelomično 3) i razine za čiju promjenu je potrebno donijeti odluke na razini konferencija stranaka (razina 4 i djelomično razina 3). Drugi element o kojem treba voditi brigu jest Š 1 P 1 Š 3 relevantnost izabrana 23 pokazatelja za svaku pojedinu konvenciju. Provedene analize 4 pokazuju da je primjerice 29 posto informacija iz nacionalnog inventara stakleničkih plinova potencijalno korisno za područje bioraznolikosti i dezertifikacije temeljem relevantnosti za očuvanje ekosustava i na taj način održivog gospodarenja zemljištem. Kao rezultat analize zaključuje se da je 65 posto zahtjeva izvješćivanja za UNCBD, 71 posto za UNFCCC i 62 posto za UNCCD potencijalno relevantno za jednu ili obje druge konvencije. S druge strane, oko trećine trenutnih zahtjeva je sasvim specifična za pojedine konvencije. Može se konstatirati da je u postojećim okvirima malo vjerojatno da bi se moglo pripremiti jedinstveno izvješće koje bi zadovoljilo sve tri konvencije te da će uvijek biti potrebe za pokazateljima i informacijama koje su specifične za pojedinu konvenciju. Analize u okviru ovog projekta pokazuju da su izabrani pokazatelji izrazito relevantni za sve tri konvencije, odnosno da je relevantnost viša nego prethodno navedena u ovom odlomku. U svezi s time, globalna analiza napravljena u okviru projekta FNR Rio, financirana od strane GEF-a i implementirana od strane UNEP-a, je pokazala da iako postoji veliki broj elemenata zajedničkih za sve tri konvencije, postoji također i mnogo elemenata specifičnih za svaku pojedinu konvenciju. Procijenjeno je da otprilike dvije trećine informacija, koje se u određenim formatima zahtijevaju prema Konvencijama, može biti relevantno za sve konvencije. S druge pak strane, otprilike jedna trećina postojećih zahtjeva za izvješćivanjem je specifična samo za jednu konvenciju. Kako bi se riješio taj problem, potrebno je poduzeti radikalnije korake u smislu razvoja zajedničkog formata za izvješćivanje, koji bi od konvencija zahtijevao značajnije promjene u pristupu izvješćivanja. Cilj bi bio razviti integrirani pristup, bilo na temelju broja tema, ili na broju postupaka, sa što je manje moguće pitanja specifičnih za pojedinu konvenciju. Ovakav pristup očekivano bi doprinio smanjenju opterećenja izvješćivanja, obzirom da bi se pristupilo zajedničkom formatu izvješćivanja na temelju postojećih usuglašenih i povezanih formata. Problem je u tome što postoje različiti načini na koje se gore navedeno može provesti. S obzirom na količinu truda koji bi se morao uložiti, nije preporučljivo dalje istraživati tu opciju bez širokog uključenja svih dionika. Treći važan element analize su format i ciklusi (rokovi) izvješćivanja. Usporede li se sve tri konvencije može se zaključiti da su formati izvješćivanja u velikoj mjeri neujednačeni, a koriste se različite platforme i informatička rješenja koja nisu međusobno kompatibilna. Rokovi izvješćivanja određuju se temeljem odluka Konferencija stranaka kao glavnog tijela konvencija. U okviru UNFCCC konvencije nacionalna izvješća podnose se svake četvrte godine, nacionalni inventar stakleničkih plinova svake godine, a od 2014. godine uvedeno je obvezno dvogodišnje izvješćivanje. Izvješćivanje u okviru UNCCD konvencije je svake druge godine 5, dok se izvješća u okviru UNCBD sukladno vremenskim razmacima koje odredi Konferencija stranaka podnose svake pete ili šeste godine 6. Može se konstatirati da ciklusi izvješćivanja za pojedine konvencije nisu sinkronizirani, što predstavlja dodatni izazov izgradnji zajedničkog protoka podataka.. 4 Izvješće Assessment of potential options for consolidating and integrating national reporting to the three Rio Conventions, A report from the Piloting Integrated Processes and Approaches to Facilitate National Reporting to the Rio Convention project (UNEP/GEF), 2011. 5 Peti ciklus izvješćivanja je u 2014. godini. 6 Treće nacionalno izvješće prema UNCBD je podneseno 2005. godine, četvrto 2009. godine, a peto 2014. godine. 15

Na slici 3.1-3 naznačene su razine sustava 1 i 2 koje je moguće kratkoročno (1-2 godine) jače ili gotovo potpuno horizontalno povezati (označeno zelenim strelicama) i razina 3 koju je moguće povezati kroz mehanizme izvještavanja u srednjem roku (3-5 godina) prvenstveno zbog različitih ciklusa izvješćivanja. U ovom trenutku nije poznato postoje li bilo kakve inicijative da se sustavi izvješćivanja, posebice se tu misli na razvoj zajedničkog formata izvješćivanja, u manjoj ili većoj mjeri povežu na razini 4 ali je za pretpostaviti da za sada snažnije koordinirane akcije nema. UNFCCC UNCBD UNCCD Razina 4 Tijela konvencije Odluke Metodologija Formati Razina 3 Nacionalna izvješća Pokazatelji Pregledi i ocjene NFP UNFCCC NFP UNCBD NFP UNCCD Razina 2 Nacionalne žarišne točke Zakonodavstvo Institucije Organizacija Razina 1 Izvori podataka Baze podataka Modeli Aplikacije Slika 3.1-3: Mogućnosti horizontalnog povezivanja i razvoja kolaborativnog modela Zaključno, može se konstatirati da je do sada u Hrvatskoj, ali i u svim ostalim strankama Rio konvencija u pogledu prikupljanja podataka i izrade nacionalnih izvješća, uključujući i izradu pokazatelja, implementiran model informacijskih silosa bez snažnije horizontalne komunikacije između nacionalnih žarišnih točaka u pogledu harmonizacije i kanaliziranja protoka podataka. Razlozi ovakvom stanju detaljno su elaborirani u ovom podpoglavlju. Analize u okviru ovog projekta pokazuju da postoji realna mogućnost povezivanja na principu s-dna-prema-vrhu i razvoj novog kolaborativnog modela. Na osnovi prethodnih razmatranja moguće je definirati novi model sustava zajedničkog protoka podataka za izradu pokazatelja koji bi omogućio efikasnije korištenje zajedničkog skupa podataka, kvalitetnije praćenje i izvješćivanje prema konvencijama u smislu točnosti, dosljednosti, kompletnosti i pravovremenosti te učinkovitije planiranje i provedbu politike i mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, očuvanje bioraznolikosti i smanjenje degradacije zemljišta u Republici Hrvatskoj. Iz slike 3.1-3 vidljivo je da postoje tri razine za koje treba razraditi modalitete jačeg horizontalnog povezivanja, krenuvši s dna prema vrhu: Razina 1 izvori podataka, baze podataka, modeli, aplikacije Razina 2 NFP, zakonodavstvo, institucije, organizacija Razina 3 nacionalna izvješća, pokazatelji, pregledi i ocjene RAZINA 1 Ova razina je prvenstveno tehničkog odnosno informacijskog i informatičkog karaktera i kao takva treba omogućiti: (1) prikupljanje, obradu, razmjenu i arhiviranje podataka i informacija u redovitim izvještajnim ciklusima definiranim odlukama konvencija, (2) provjeru njihove točnosti, dosljednosti i kompletnosti i (3) izradu izabranog skupa pokazatelja na temelju usuglašene metodologije i dobre prakse. Povezivanje za sada odvojenih sustava protoka podataka za izradu pokazatelja moguće je na ovoj razini ostvariti razvojem informatičkih alata koji bi omogućili prikupljanje, obradu, razmjenu i arhiviranje podataka te provjeru kvalitete (QA aktivnosti) u smislu njihove točnosti, dosljednosti i kompletnosti. Zbog kompleksnosti metodologije za izradu pojedinih pokazatelja za sada nije moguće izraditi algoritam koji bi izračunao pokazatelje 16

te će se isti i dalje morati računati odvojeno i kao takvi unositi direktno u softversku aplikaciju. S tim ciljem u okviru projekta su uspostavljene smjernice daljnjeg razvoja sustava za upravljanje bazom podataka pokazatelja u Republici Hrvatskoj. Ova troslojna web aplikacija s GIS preglednikom i bazom podataka je dostupna svim korisnicima koji imaju pristup Internetu, s naglaskom na sigurnost podataka, kako bi određenim skupinama korisnika bili dostupni samo određeni podaci. Aplikacija je dostupna na web stranici Agencije za zaštitu okoliša (www.azo.hr) i dio je informacijskog sustava zaštite okoliša (vidjeti web stranicu aplikacije u nastavku). Aplikacija razlikuje tri skupine korisnika i svakoj skupini su dodijeljena određena prava pristupa podacima. Na taj način zadržava se kvaliteta podataka u aplikaciji. Dizajnom baze i pripadajuće joj web aplikacije izbjegla se redundantnost podataka te se stoga jedan podatak unosi samo jednom i bilježi na samo jednom mjestu u aplikaciji. To se posebice odnosi na zajednički skup podataka potrebnih za izradu različitih pokazatelja (vidjeti sliku 3.1-2) čime se olakšava i pojednostavljuje obveza nadležnih tijela u pogledu dostave podataka. Tablica 3.1-1: Nacionalne žarišne točke za UNFCCC, UNCCD i UNCBD (razina 2) UNFCCC UNCCD UNCBD Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Aplikacija u digitalnom obliku objedinjuje sve podatke koji opisuju izabrane pokazatelje, ulazne podatke potrebne za definiranje navedenih pokazatelja kao i podatke o korisnicima koji imaju ovlasti unosa i/ili ažuriranja podataka. Više informacija o funkcionalnostima web aplikacije nalazi se u posebnim tehničkim dokumentima pripremljenim u okviru komponente 2. DFS projekta. RAZINA 2 Sektor za atmosferu, more i tlo Gđa. Jasenka Nećak jasenka.necak@ mzoip.hr Sektor za atmosferu, more i tlo Gđa. Marija Vihovanec marija. vihovanec@ mzoip.hr Sektor za zaštitu prirode Gđa. Ana Kobašlić ana.kobaslic@ mzoip.hr Aktivnosti na razini 2 trebale bi biti usredotočene na koordinaciju rada nacionalnih žarišnih točaka (National Focal Points - NFP) za sve tri konvencije s ciljem unaprjeđenja planiranja rokova i resursa potrebnih za izradu pokazatelja i organizacije izrade izvješća. U tablici 3.1-1 prikazane su Nacionalne žarišne točke za pojedine konvencije. S obzirom da se sve tri nacionalne žarišne točke nalaze u jednom ministarstvu, Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, s aspekta zakonodavstva i institucija nije potrebno donositi ni mijenjati postojeće propise, niti osnivati posebna među-institucijska stalna ili privremena radna tijela. 17

Potrebno je unaprijediti među- i unutar-sektorsku komunikaciju unutar Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja uz uključenje predstavnika Agencije za zaštitu okoliša kao tijela zaduženog za vođenje informacijskog sustava zaštite okoliša i izradu Nacionalne liste pokazatelja. Prvi korak je priprema Koordinacijskog programa ministarstva za Rio konvencije s jedinstvenim terminskim planom za sljedeći izvještajni ciklus u razdoblju 2016.-2019. (7. Nacionalno izvješće prema UNFCCC-u, 6. Nacionalno izvješće prema UNFCBD-u i 6. ciklus izvješćivanja prema UNCCD-u). Koordinacijski program za Rio konvencije predstavljao bi programsku platformu koji bi definirao ciljeve, aktivnosti, rokove, nositelje provedbe aktivnosti, zajedničke elemente izvješćivanja koji proizlaze iz formata i sadržaja nacionalnih izvješća s naglaskom na model pokazatelja koji se uspostavlja ovim projektom i suradničke institucije koje prikupljaju i dostavljaju podatke. Koordinacijski program ujedno predstavlja i mjeru aktivne politike međusektorskog povezivanja kao jednog od ciljeva konvencija. 1 i 2. Prvi korak je uspostava prakse redovite godišnje izrade izabranih 23 pokazatelja koristeći razvijenu web aplikaciju s bazom podataka (razina 1). Također, u okviru projekta predložena su (vidjeti sljedeće poglavlje) dva nova integralna pokazatelja P3 - Produktivnost zemljišnog pokrova i promjena produktivnosti zemljišnog pokrova i BR - 19 Potencijal zemljišnog pokrova za bioraznolikost, koji sadržajno povezuju sve tri konvencije i mogu se smatrati inovativnim pristupom u pronalaženju mogućih opcija povezivanja tri tematska područja. S tim u svezi predlaže se uvođenje novog poglavlja u nacionalna izvješća u dijelu politike i mjera koje bi se odnosilo na koordinaciju sektorskih politika i mjera u borbi protiv klimatskih promjena, dezertifikacije i očuvanja bioraznolikosti. SHEMA NOVOG MODELA SUSTAVA ZAJEDNIČKOG PROTOKA PODATAKA RAZINA 3 Povezivanje na razini 3 koja u praksi predstavlja izvještajnu razinu (nacionalna izvješća, pokazatelji, pregledi i ocjene izvješća od strane stručnih timova konvencija) moguće je ostvariti u srednjem roku od 3 do 5 godina uz uvjet da se uspostavi i održi povezivanje razina Novi model zajedničkog protoka podataka za izradu pokazatelja mijenja postojeće stanje na razinama 1, 2 i 3 sustava prikazanim na slikama 3.1-1 i 3.1-3 u skladu s prethodnom argumentacijom i vizijom budućeg integralnog sustava protoka podataka i pokazatelja u svrhu održivog prikupljanja i upravljanja informacijama koje su potrebne za provedbu UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencija. Novi model je shematski prikazan na slici 3.1-4. Osiguranje i kontrola kvalitete podataka i pokazatelja - točnost, kompletnost, dosljednost, pravovremenost UNFCCC Institucije - izvori podataka za pokazatelje Protok podataka 1 podatak:n pokazatelja DFS web aplikacija, baza podataka, GIS Protok pokazatelja 1 pokazatelj:n izvješća UNCCD UNCBC Komplementarne aplikacije i baze EEA Provedbeni zakonodavni okvir Institucionalni okvir - MZOIP (NFP), AZO (NRC) Međunarodni ugovori - UNFCCC, UNCCD, UNCBD Slika 3.1-4: Novi model sustava zajedničkog protoka podataka 18

Novi model sustava zajedničkog protoka podataka i pokazatelja je postavljen horizontalno za razliku od postojećeg vertikalnog modela silosa, pri čemu je težište novog modela naslonjeno na postojeći informacijski sustav zaštite okoliša AZO u kojem DFS aplikacija čini jedan od modula ISZO-a. Drugu važnu sastavnicu modela sustava čini zakonodavni i institucionalni okvir koji podupire protok podataka i pokazatelja u svim točkama protoka, od izvora podataka do izvješća. Institucionalni okvir čine Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kao državno tijelo nadležno za provedbu triju konvencija i Agencija za zaštitu okoliša kao tijelo nadležno za razvoj i vođenje ISZO-a. Uz Agenciju su navedeni i budući nacionalni referentni centri čija je temeljna uloga definirana Zakonom o zaštiti okoliša. Novi model sustava predviđa važniju ulogu osiguranja i kontrole kvalitete (QA/QC) u svim točkama protoka koji teče s lijeve na desnu stranu sheme. Zahtjevi kvalitete odnose se na točnost, kompletnost, dosljednost i pravovremenost podataka i pokazatelja. Kao uzorak za razvoj ove sastavnice može se koristiti QA/QC sustav koji je razvijen u okviru nacionalnog sustava za izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova koji obuhvaća QA/QC program, godišnji plan s ciljevima unaprjeđenja kvalitete i kontrolne liste za obavljanje audita. Institucije izvori primarnih i sekundarnih podataka za izradu pokazatelja prikazani su na lijevoj strani sheme. Detaljan popis institucija nalazi se u karticama pokazatelja. Važno je naglasiti da DFS aplikacija u koju se pohranjuju podaci predviđa jedna unos podatka koji se koristi za izradu više pokazatelja što je označeno kao odnos 1:n na shemi. S druge strane, nakon što se izračuna jedan pokazatelj on se koristi za više izvješća. Ovime se u potpunosti uklanja redundantnost prikupljanja, dostavljanja i izračuna podataka i pokazatelja na ulazu i izlazu modela. Konačno, izračunati pokazatelji se koriste za izradu nacionalnih izvješća prema konvencijama i izvješćivanje prema Europskoj agenciji za okoliš sukladno propisanim formatima i rokovima. 3.2. POKAZATELJI ZA UNFCCC, UNCCD I UNCBD Koncept pokazatelja okoliša Ukratko, pokazatelji kvantificiraju informacije nagomilavajući različite podatke o diskretnim i periodičkim mjerenjima kako bi se dobile numeričke reprezentativne vrijednosti. Na taj način se sintetiziraju dobiveni rezultati. Pokazatelji predstavljaju učinkovit alat za praćenje promjena i ostvarenje ciljeva sektorskih politika i strategija. Oni pomažu boljem razumijevanju složenih ekoloških problema, te na jednostavan i jasan način daju kvantitativnu informaciju. Model pokazatelja se temelji na tzv. DPSIR sustavu. Pokretači (engl. drivers D) su osnovni pokretački mehanizmi utjecaja na okoliš (na primjer, energetika, poljoprivreda, promet), Pritisci (engl. pressure P) predstavljaju posljedicu djelovanja pokretačkih mehanizama (emisije, otpad, preopterećenje), Stanje (engl. state S) je trenutna kvaliteta okoliša (kvaliteta zraka, voda, temperatura), Utjecaj (engl. impact I) je posljedica pritisaka (eutrofikacija, zakiseljavanje, podizanje razine mora) i Odgovor (engl. response R) je mjera ili instrument koji se bavi određenim tipom utjecaja uzimajući u obzir pokretače (propis, ekonomski instrumenti, međunarodni ugovori). Uzroci Pokretači Pritisci Onečišćujuće tvari Stanje Slika 3.2-1: Sustav DPSIR pokazatelja Izbor zajedničkog skupa pokazatelja Odgovori Utjecaj Kvaliteta Politike i ciljevi Zdravlje, ekosustavi, materijali Jedan od rezultata projekta je bilo analizirati koliko su operativni pokazatelji s Nacionalne liste pokazatelja (2009.), te procijeniti mogućnost njihovog odabira u zajednički skup pokazatelja za sve tri konvencije (UNFCCC, UNCCD, UNCBD). S obzirom na pokazatelje vezane za UNFCCC konvenciju ili pokazatelje vezane za klimatske promjene, definiran je skup od 17 pokazatelja koji se odnose na klimatske promjene i smanjenje ozonskog omotača. Daljnja analiza ima za cilj definirati postojeću razinu operabilnosti svakog pokazatelja, te procijeniti mogućnost njihovog odabira u zajednički skup pokazatelja za sve tri konvencije. Analiza je uključila pregled dostupnosti podataka o izvoru, ocjeni pouzdanosti, broju osoba uključenih u prikupljanje podataka, broju i vrsti sudionika uključenih u prijenos podataka, pregled mogućnosti za evidenciju godišnjih promjena (uzimajući u obzir tip i periodičku prirodu podataka), mjesto obrade podataka i postupak izračuna pokazatelja. Na kraju je odabrano 5 pokazatelja 19

vezanih za klimatske promjene, a koji su primjenjivi za ovaj projekt: Izabrani pokazatelji za UNFCCC: KP 1 KP 2 Emisija i odliv stakleničkih plinova Projekcije emisija i odliva stakleničkih plinova s politikom i mjerama KP 3 Emisija didušikovog oksida (N 2 O) KP 4 Emisija metana (CH 4 ) KP 5 Emisija i odliv ugljikovog dioksida (CO 2 ) NLP sadrži 19 pokazatelja koji se odnose na UNCCD konvenciju ili na zaštitu tla i zemljišta, kao što je naznačeno u NLP. Također, analiza je pokazala da postoje još dva pokazatelja indirektno vezana za degradaciju zemljišta i oštećenje tla, koja uzrokuju sušu, eroziju, zakiseljavanje i onečišćenje, odnosno (1) taloženje oksidiranih (NOx) i reduciranih (NHx) dušikovih spojeva, te taloženje oksidiranih sumporovih spojeva (SOx), (2) trend srednje godišnje temperature zraka. Na kraju je odabran skup od 11 pokazatelja vezanih za klimatske promjene, a koji su primjenjivi za ovaj projekt: NLP sadrži 18 pokazatelja koji se odnose na UNCBD konvenciju ili na biološku raznolikost i zaštićene prirodne vrijednosti, kao što je naznačeno u NLP. Na kraju je odabran skup od 7 pokazatelja vezanih za bioraznolikost, a koji su primjenjivi za ovaj projekt: Izabrani pokazatelji za UNCBD: ZPV 1 BR 1 BR 12 BR 14 BR 17 BR 18 Š 1 Zaštićena područja temeljem Zakona o zaštiti prirode Područja u ekološkoj mreži Republike Hrvatske Poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti Suha stabla u šumama Financiranje zaštite i očuvanja biološke raznolikosti Javna svijest o zaštiti prirode Površine šuma i šumskog zemljišta Izabrani pokazatelji za UNCCD: KZ 11 KP 7 KP 16 KP 18 P 1 TP 1 GO 18 Š 3 Š 6 IM 1 IE 1 Taloženje oksidiranih (NO X ) i reduciranih (NH X ) dušikovih spojeva i taloženje oksidiranih sumpornih spojeva (SO X ) Trend srednje godišnje temperature zraka Trend godišnje čestine sušnih i vlažnih razdoblja te ocjena godine s obzirom na količinu oborine pomoću standardiziranog oborinskog indeksa (SOI) Ocjena aridnosti zadnjeg 30-godišnjeg razdoblja i praćenje trenda aridnosti Korištenje zemljišta i promjene u korištenju zemljišta Gubitak tla promjenama u korištenju zemljišta Broj saniranih lokacija onečišćenih otpadom (tzv. crne točke ) Opožarene šumske površine Sredstva za zaštitu bilja u šumarstvu Vađenje prirodnih resursa: mineralnih sirovina Iznenadni događaji sa štetnim posljedicama na okoliš prema mjestu i uzroku nastanka 20

OPIS POKAZATELJA UNFCCC KP 1 Emisija i odliv stakleničkih plinova Klimatski sustav zemlje je ugrožen povećanjem koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi, a do čega dolazi zbog povećanih antropogenih emisija stakleničkih plinova. Pokazatelj KP 1 prati povijesni trend emisija stakleničkih plinova iz izvora i uklanjanja pomoću ponora stakleničkih plinova od 1990. godine do danas, pri čemu najviše doprinosi ugljikov dioksid (CO 2 ), nakon njega metan (CH 4 ), didušikov oksid (N 2 O) i fluorirani plinovi (HFC, PFC i SF 6 ). Vrijednosti stakleničkog potencijala (eng. Global Warming Potential - GWP), koje prikazuju koliko pojedini plin doprinosi globalnom zatopljenju u usporedbi s ugljikovim dioksidom u vremenskom razdoblju od 100 godina, se koriste kako bi se svi staklenički plinovi normalizirali prema ekvivalentnoj emisiji CO 2 (CO 2 -eq) Pokazatelj KP 1 daje ključne informacije potrebne za planiranje i praćenje provedbe politike i mjera vezanih za klimatske promjene. Slika 3.2-2 prikazuje emisije i odlive stakleničkih plinova u razdoblju od 1990. do 2012. godine. 35.000 30.000 25.000 20.000 15.000 10.000 5.000 0 1990 1992 1994 1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010 2012-5.000-10.000-15.000 emisije Gg CO 2 -eq odlivi Gg CO 2 -eq Slika 3.2-2 Emisije i odlivi stakleničkih plinova u razdoblju od 1990. do 2012. godine u Republici Hrvatskoj Ukupna emisija stakleničkih plinova, isključujući odlive, u 2012. iznosi 26,385 mil. t CO 2 -eq (ekvivalent CO 2 emisije), što predstavlja smanjenje emisija za 16,7% u odnosu na emisiju stakleničkih plinova u 1990. godini. Opći pad ekonomskih aktivnosti i potrošnje energije u razdoblju od 1991.-1994., najviše prouzročeno ratom u Hrvatskoj, direktno je uzrokovalo pad ukupnih emisija stakleničkih plinova u tom razdoblju. Budući je čitava nacionalna ekonomija u procesu tranzicije, neke energetski intenzivne industrije smanjile su svoje aktivnosti ili su čak prekinule s proizvodnjom, što se značajno odrazilo na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Emisije su počele rasti 1995. s prosječnom stopom od 2,8% godišnje, do 2008. godine zbog stabilnog gospodarskog oporavka, ali nakon 2008. godine, ponovno su se smanjile s prosječnom godišnjom stopom od 4,2% kao posljedica gospodarske krize koja je zahvatila skoro sve države u EU. U Republici Hrvatskoj, LULUCF sektor predstavlja neto odliv, odnosno, količina emisija stakleničkih plinova koja se uklanja iz atmosfere je veća od količine koja se emitira. U 2012. godini, neto odliv je iznosio 5,9 mil. t CO 2 -eq. Prosječna vrijednost neto odliva u LULUCF sektoru u razdoblju od 1990. do 2012. godine iznosi 28,5% ukupnih godišnjih emisija u ostalim sektorima. Veliki dio odliva u LULUCF sektoru dolazi iz prirasta drvne mase u šumama. Udjeli emisija stakleničkih plinova se nisu značajnije mijenjali unutar čitavog tog razdoblja. CO 2 ima najveći antropogeni doprinos ukupnim nacionalnim emisijama stakleničkih plinova. U 2012. godini, udjeli emisija stakleničkih plinova su bili slijedeći: 72,9% CO 2, 12,9% CH 4, 12,3% N 2 O, 1,7% HFC i 0,04% SF 6. 21

KP 2 Projekcije emisija i odliva stakleničkih plinova s politikom i mjerama Primarni cilj dijela s projekcijama u nacionalnom izvješću je naznačiti buduće trendove u emisijama i odlivima stakleničkih plinova, uzimajući u obzir trenutne nacionalne okolnosti i implementirane i usvojene politike i mjere, te naznačiti emisije i odlive bez politika i mjera. Sukladno članku 29, Stranke su obvezne dostaviti projekciju scenarija s mjerama, a mogu dostaviti projekcije scenarija bez mjera i scenarija s dodatnim mjerama. Projekcija s mjerama mora obuhvatiti trenutno implementirane i usvojene politike i mjere. Projekcija s dodatnim mjerama također obuhvaća planirane politike i mjere, dok projekcija bez mjera ne uključuje politike i mjere implementirane, usvojene niti planirane nakon isteka godine izabrane kao početna točka te projekcije. Projekcije se izrađuju za svaki IPCC sektor, uključujući: energetiku s prometom, industriju, poljoprivredu, šumarstvo i otpad, te tada skupljene kao ukupne projekcije. Slike 3.2-3 i 3.2-4 prikazuju projekcije emisija i odliva stakleničkih plinova u razdoblju do 2030. godine za gore navedena tri scenarija. 50.000 45.000 40.000 35.000 30.000 25.000 20.000 15.000 10.000 5.000 0 1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020 2025 2030 emisije Gg CO 2 -eq s mjerama Gg CO 2 -eq bez mjera Gg CO 2 -eq s dodatnim mjerama Gg CO 2 -eq Slika 3.2-3 Projekcije emisija u Republici Hrvatskoj do 2030. godine Sektor Energetika, uključujući i promet, najviše doprinosi projekcijama emisija. U scenariju bez mjera, emisija se povećava, osobito u pod-sektoru proizvodnje električne energije. Razlozi povećanja su prvenstveno zbog porasta potreba za energijom, smanjenja ovisnosti o uvozu električne energije i procjene da će se sve potrebe za električnom energijom u ovom scenariju zadovoljiti elektranama na fosilno gorivo. Kod proizvodnje električne energije, obnovljivi izvori energije su na istoj razini kao i 2010. godine, s proizvodnjom najviše iz postojećih velikih hidroelektrana. Nakon 2015. godine, tekuće gorivo više se neće koristiti u proizvodnji električne energije. Također je u planu da nakon 2020. godine Republika Hrvatska više ne uvozi električnu energiju, što će značajno povećati proizvodnju u hrvatskim elektranama, budući da je uvoz iznosio otprilike 30%. Scenarij s mjerama predstavlja grupni učinak mjera koje su u provedbi i koje su usvojene primjenom postojećih instrumenata i mjera koje proizlaze iz prijenosa pravne stečevine EU, osobito vezano za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Scenarij s dodatnim mjerama se temelji na primjeni gore navedenog scenarija s mjerama, te prikazuje učinak dodatnih planiranih mjera, uključujući primjenu tehnologije izdvajanja i spremanja CO 2 (engl. carbon capture and storage - CCS) u novim elektranama na ugljen i plin snage veće od 300 MWe nakon 2025. godine, te primjenu tehnologije injektiranja za povećanje iscrpka nafte (engl. enhanced oil recovery - EOR). Projekcije ukazuju na pad emisija do 2015. godine zbog gospodarske i financijske krize. Očekuje se nagli porast emisija nakon 2015. godine, prvenstveno zbog jačanja gospodarskih aktivnosti i porasta potreba za energijom uz smanjenje ovisnosti o uvozu električne energije. Stagnacija u porastu emisija se očekuje nakon 2020. godine u scenariju s mjerama, dok se smanjenje emisija očekuje u scenariju s dodatnim mjerama. 22

odlivi Gg CO 2 -eq bez mjera Gg CO 2 -eq s mjerama Gg CO 2 -eq s dodatnim mjerama Gg CO 2 -eq 0 1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020 2025 2030-2.000-4.000-6.000-8.000-10.000-12.000 Slika 3.2-4 Projekcije uklanjanja odlivima (šumarstvo) u Republici Hrvatskoj do 2030. godine U sektoru Šumarstvo, projekcije se izrađuju za aktivnosti definirane u članku 3.4 (Gospodarenje šumama) i članku 3.3 (pošumljavanje, ponovno pošumljavanje i odšumljavanje) Kyoto Protokola. U scenariju bez mjera, za aktivnost Gospodarenje šumama se procjenjuje da će promjena šumskog zemljišta u svakoj kategoriji šume i vlasništva šume pratiti trend površine zemljišta u razdoblju od 1990. do 2012. godine. U slučaju prirasta, procjenjuje se da, za sve šume svih kategorija vlasništva, u razdoblju do 2030. godine neće doći do povećanja prirasta, budući da se sustav gospodarenja šumama neće mijenjati. U kategoriji šuma u državnom vlasništvu i privatnom vlasništvu, pretpostavlja se da će sječa imati jednak intenzitet kao i u 2012. godini, dok se u kategoriji šuma u državnom vlasništvu, kojima upravljaju pravne osobe, pretpostavlja da će sječa predstavljati prosječnu vrijednost posljednjih pet godina u toj kategoriji vlasništva. U svezi s pošumljavanjem, ponovnim pošumljavanjem i odšumljavanjem, u slučaju pošumljavanja se procjenjuje da će pratiti trend u razdoblju od 1990. do 2012. godine, te da neće biti dodatnog povećanja u šumskim područjima. Što se pak tiče odšumljavanja, pretpostavlja se da će se ono provoditi u područjima jednaka prosječnoj vrijednosti odšumljenih područja u posljednjih pet godina. Projekcije odliva stakleničkih plinova za Kyoto Protokol ne uključuju odlive iz makija i šikara, budući da se do sada odlivi u tim vrstama šuma nisu procjenjivale u Republici Hrvatskoj. U scenariju s mjerama su se koristile iste pretpostavke kao i u scenariju bez mjera za prirast i sječu šuma u svakoj kategoriji šume i šumskog vlasništva, a vezano za aktivnosti Gospodarenja šumama. U slučaju šumskih područja, pretpostavlja se da su neka područja procijenjena pod aktivnošću Gospodarenja šumama i to pod aktivnosti pošumljavanja, ponovnog pošumljavanja i odšumljavanja. U tom slučaju se pretpostavilo da bi se 10% razlike područja (područje pod Gospodarenjem šumama i područje pod Šumskim zemljištem ostaju Šumsko zemljište) trebalo prikazivati kao pošumljavanje uzrokovano ljudskim aktivnostima u svrhu pružanja podrške prirodnoj ekspanziji šuma na novim područjima. U tom scenariju je doprinos odliva iz makija i šikara je uzet u obzir. Ne predviđa se nikakvo dodatno povećanje u područjima pošumljavanja, osim onog propisanog u službenoj Šumskogospodarskoj osnovi područja, te povećanja koje je u skladu s trendom u razdoblju od 1990. do 2012. godine. Također, u ovom scenariju se ne predviđa nikakvo značajno povećanje u odšumljavanju šumskih područja. Postupak određivanja područja odšumljavanja je jednak postupku opisanom u scenariju bez mjera. Kod izrade scenarija s dodatnim mjerama, zadržane su sve pretpostavke scenarija s mjerama. Nova pretpostavka se odnosi na pošumljavanje novih šumskih područja s većim intenziteom nego prije. Također, u ovom scenariju se ne predviđa nikakvo značajno povećanje u odšumljavanju šumskih područja. Postupak određivanja područja odšumljavanja je jednak postupku opisanom u scenariju bez mjera. 23

KP 3 Emisija didušikovog oksida (N 2 O) Pokazatelj KP 3 prati povijesni trend antropogenih emisija didušikovog oksida u svim sektorima. Vrijednost stakleničkog potencijala N 2 O iznosi 310 u razdoblju od 100 godina prema IPCC 2ndAR. 4.500 Slika 3.2-5 prikazuje emisije N 2 O u razdoblju od 1990. do 2012. godine. 4.000 3.500 3.000 2.500 2.000 1.500 1.000 500 0 1990 1995 2000 2005 2010 emisije N 2 O Gg CO 2 -eq Slika 3.2-5 Emisije N 2 O u razdoblju od 1990. do 2012. godine u Republici Hrvatskoj Najvažniji izvori emisija N 2 O u Republici Hrvatskoj su poljoprivredne aktivnosti i proizvodnja dušične kiseline. Emisije N 2 O se također pojavljuju i u sektoru Energetika i Gospodarenje otpadom. U sektoru Poljoprivreda, utvrđena su tri izvora emisije N 2 O: direktna emisija N 2 O iz poljoprivrednih tala, direktna emisija N 2 O iz uzgoja životinja i indirektna emisija N 2 O uvjetovana poljoprivrednim aktivnostima. U sektoru Industrijski procesi do emisije N 2 O dolazi iz proizvodnje dušične kiseline koja predstavlja sirovinu u proizvodnji dušičnih mineralnih gnojiva, te u uporabi otapala i 4 000 3 500 3 000 2 500 2 000 ostalih proizvoda. Porast emisije N 2 O u energetici posljedica je sve veće uporabe trostaznih katalizatora u cestovnim motornim vozilima. Emisija N 2 O iz sektora Otpad uglavnom dolazi indirektno iz ljudskog sekreta. KP 4 Emisija metana (CH 4 ) Pokazatelj KP 4 prati povijesni trend antropogenih emisija metana u svim sektorima. Vrijednost stakleničkog potencijala CH 4 iznosi 21 u razdoblju od 100 godina prema IPCC 2ndAR. Slika 3.2-6 prikazuje emisije CH 4 u razdoblju od 1990. do 2012. godine. 1 500 1 000 500 0 1990 1995 2000 2005 2010 emisije CH 4 Gg CO 2 -eq Slika 3.2-6 Emisije CH 4 u razdoblju od 1990. do 2012. godine u Republici Hrvatskoj 24

Glavni izvori emisije metana u Hrvatskoj su fugitivna emisija iz proizvodnje, prerade, transporta i aktivnosti korištenja goriva u sektoru Energetika; Poljoprivreda i Odlaganje otpada. Fugitivna emisija metana uglavnom je posljedica istraživanja i proizvodnje, prerade, transporta i distribucije prirodnog plina (oko 93,9%). U sektoru Poljoprivreda prisutna su dva značajna izvora emisije metana: crijevna fermentacija u procesu probave preživača (muzne krave predstavljaju najveći izvor) i različiti postupci vezani uz skladištenje i primjenu organskih gnojiva (gospodarenje gnojem). Emisija metana iz odlagališta otpada nastaje anaerobnom razgradnjom organskog otpada pomoću metanogenih bakterija. Emisija CH 4 je u 2012. godini bila za 7,4% manja nego 1990. godine, najvećim dijelom zbog trenda emisije u sektoru Poljoprivreda. KP 5 Emisija i odliv ugljikovog dioksida (CO 2 ) Pokazatelj KP 5 prati povijesni trend antropogenih emisija i odliva ugljikovog dioksida u svim sektorima. Vrijednost stakleničkog potencijala CO 2 iznosi 1 (referentna vrijednost) u razdoblju od 100 godina prema IPCC 2ndAR. 30.000 Slika 3.2-7 prikazuje emisije CO 2 u razdoblju od 1990. do 2012. godine. 25.000 20.000 15.000 10.000 5.000 0 1990 1995 2000 2005 2010-5.000-10.000-15.000 emisije Gg CO 2 -eq odlivi Gg CO 2 -eq Slika 3.2-7 Emisije CO 2 u razdoblju od 1990. do 2012. godine u Republici Hrvatskoj Ugljikov dioksid je najznačajniji staklenički plin antropogenog podrijetla. Kao i u većini zemalja, najznačajniji antropogeni izvori emisije CO 2 u Hrvatskoj su: procesi izgaranja fosilnih goriva za potrebe proizvodnje električne energije i/ili topline, promet i industrijski procesi (proizvodnja cementa i amonijaka). Energetski najintenzivniji podsektor je Energetske transformacije (proizvodnja električne energije i topline, rafinerije i izgaranje na naftnim i plinskim poljima). Sektor Promet je također jedan od važnih izvora emisije CO 2. Sektor Promet uključuje emisije iz cestovnog, zračnog, željezničkog i pomorskog i riječnog prometa. U 2012. emisija CO 2 iz sektora Promet doprinijela je s 29,3% ukupnoj emisije CO 2 s teritorija RH. Najveći izvori emisije CO 2 u industrijskim procesima su proizvodnja cementa, amonijaka i vapna. U 2012. emisija CO 2 iz proizvodnje cementa doprinijela je ukupnoj sektorskoj emisiji CO 2 sa 59,6%, proizvodnja vapna sa 6,8%, a proizvodnja amonijaka sa 30,0%. U 2012. emisija CO 2 je bila za 17,6% manja nego 1990. godine. Najveće smanjenje emisije CO 2 je bilo u sektorima Industrijski procesi (Proizvodnja metala) i Energetika (Industrija i graditeljstvo). Uočen je stalni porast broja cestovnih vozila, a time i porast u potrošnji goriva. Veliki porast emisija CO 2 zabilježen je u sektoru Uporaba otapala i ostalih proizvoda. 25

UNCCD S obzirom na aspekte dezertifikacije na koje su fokusirani, UNCCD pokazatelji mogu se podijeliti u tri glavne grupe: 1. Pokazatelji vezani na klimatološki aspekt 2. Pokazatelji vezani na aspekt zemljišnog pokrova 3. Pokazatelji vezani na ostale aspekte dezertifikacije Pokazatelji vezani na klimatološki aspekt KZ 11 - Taloženje oksidiranih (NO X ) i reduciranih (NH X ) dušikovih spojeva i taloženje oksidiranih sumpornih spojeva (SO X ) Pokazateljem se prati godišnje opterećenje okoliša (ekosustava) NOx, NHx i SOx spojevima istaloženih oborinom na jedinicu površine. Pokazatelj služi za proračun kritičnog opterećenja pojedinih komponenata ekosustava okoliša (šume, vegetacija, tlo, vode itd.) i utvrđivanje stupnja zakiseljenja/eutrofikacije okoliša. Unutar ove grupe pokazatelja su u ranijim fazama projekta odabrani sljedeći pokazatelji: a. KZ 11 - Taloženje oksidiranih (NOx) i reduciranih (NHx) dušikovih spojeva i taloženje oksidiranih sumpornih spojeva (SOx) b. KP 7 - Trend srednje godišnje temperature zraka c. KP 16 - Trend godišnje čestine sušnih i vlažnih razdoblja te ocjena godine s obzirom na količinu oborine pomoću standardiziranog oborinskog indeksa (SOI) d. KP 18 - Ocjena aridnosti zadnjeg 30-godišnjeg razdoblja i praćenje trenda aridnosti Uz podatke kritičnog opterećenja ulazi u kriterije za izračun graničnih vrijednosti i obveza smanjenja emisija na području Europe (Protokoli CLRTAP) i za izračun graničnih vrijednosti emisija u zemljama članicama EU (NEC direktive). Taloženje se izračunava množenjem godišnje količine oborina i srednje koncentracije mase volumena pojedinačne ionske komponente za ovu godinu, te se izražava u kilogramima po hektaru (kg / ha). Taloženje se trenutno mjeri i izračunava na 17 meteoroloških postaja u Republici Hrvatskoj, te u okviru perspektive koristeći prostornu distribuciju (uzimajući u obzir klimatsku i geomorfološku varijabilnost), bit će moguće obuhvatiti čitav državni teritorij Republike Hrvatske. Slika 3.2-8 prikazuje taloženja za dvije meteorološke postaje u razdoblju od 1998. do 2014. godine. Slika 3.2-8 Taloženja (zeleni trokuti - NOx, plavi kvadrati - NHx, crveni krugovi - SOx) za dvije meteorološke postaje (Krapina i Rijeka) u razdoblju od 1998. do 2014. godine. Postaja Krapina Postaja Rijeka taloženje (kg/ha) taloženje (kg/ha) godina godina 26

KP 7 - Trend srednje godišnje temperature zraka Pokazateljem se prati trend srednje godišnje temperature zraka na standardnoj visini od 2 metra iznad tla kroz duže razdoblje (barem 30 godina). Porast srednje godišnje temperature zraka kroz duže razdoblje je posljedica klimatskih promjena. Pokazatelj se izračunava iz podataka o srednjim dnevnim temperaturama za meteorološke postaje s dužim vremenskim nizovima (barem 30 godina) u skladu s Vodičem Svjetske meteorološke organizacije o klimatološkoj praksi (WMO Guide to Climatological Practice). Trendovi temperature se trenutno mjere i izračunavaju na 11 meteoroloških postaja u Republici Hrvatskoj (na osnovu višegodišnjih mjerenja temperature zraka). U budućnosti će se koristiti prostorna distribucija (uzimajući u obzir geomorfološku varijabilnost), te će biti moguće obuhvatiti čitav državni teritorij Republike Hrvatske. Slika 3.2-9 prikazuje linearne trendove srednje godišnje temperature unutar razdoblja od 30 godina (od 1946. godine) za tri reprezentativne meteorološke postaje u Republici Hrvatskoj (Gospić kopneno dinarsko područje, Osijek panonsko istočno područje, Hvar mediteransko područje), gdje se uočava značajan porast temperature od kraja 20. stoljeća. 2,50 2,00 1,50 1,00 0,50 Gospić Osijek Hvar 0,00 1975 1977 1979 1981 1983 1985 1987 1989 1991 1993 Porast srednje godišnje temperature (C /30 godina) 1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007 2009 2011 Godina Slika 3.2-9 Porast srednje godišnje temperature (linerani temperaturni trendovi) unutar razdoblja od 30 godina (od 1946. godine) za tri reprezentativne meteorološke postaje u Republici Hrvatskoj. Rezultati koji su bili neznačajni na razini vjerojatnosti od p=0,01 su postavljeni na nula. KP 16 Trend godišnje čestine sušnih i kišnih razdoblja te ocjena godine s obzirom na količinu oborine pomoću standardiziranog oborinskog indeksa (SOI) Pokazatelj prati trend godišnje čestine sušnih i kišnih razdoblja i daje ocjenu mjeseci s obzirom na količinu oborine pomoću standardiziranog oborinskog indeksa (SPI). Pokazatelj se izračunava u skladu s preporukama SMO na osnovu omjera mjesečne količine oborina s dužim vremenskim nizom (barem 30 godina) i mjesečne količine oborina za referentno razdoblje. Izračun se provodi za 1-, 3-, 6- i 12-mjesečne količine oborina. Trendovi godišnje čestine sušnih i kišnih razdoblja se trenutno mjere i izračunavaju na 11 meteoroloških postaja u Republici Hrvatskoj (na osnovu višegodišnjih mjerenja temperature zraka), te će s perspektive prostorne distribucije (uzimajući u obzir geomorfološku varijabilnost) biti moguće obuhvatiti čitav državni teritorij Republike Hrvatske. KP 18 Ocjena aridnosti zadnjeg 30-godišnjeg razdoblja i praćenje trenda aridnosti Pokazatelj (indeks) aridnosti (suhoće) definirao je UNEP 1992. Stupanj aridnosti definira se vrijednošću indeksa aridnosti (granice kategorija aridnosti prikazane su tabelarno u dijelu za opis postupka za izračun pokazatelja). Trend aridnosti prati se za višegodišnja (barem 30 godina). S obzirom da ukazuje na raspoloživost vode u tlu, koristan je alat za analizu utjecaja klimatoloških elemenata na degradaciju zemljišta. Indeks aridnosti se izračunava na osnovu podataka o godišnjoj količini oborina i godišnje potencijalne evapotranspiracije, koja se izračunava pomoću srednje mjesečne temperature zraka i srednje 27

mjesečne relativne vlažnosti koristeći Eagleman-ovu metodu (1967). AIndeks aridnosti se trenutno mjeri i izračunava na 11 meteoroloških postaja u Republici Hrvatskoj (na osnovu mjerenja količine oborina i potencijalne evapotranspiracije), te će s perspektive prostorne distribucije (uzimajući u obzir klimatsku i geomorfološku varijabilnost) biti moguće obuhvatiti čitav državni teritorij Republike Hrvatske.. FSlika 3.2-10 prikazuje vremensku varijabilnost indeksa aridnosti (od 1946. godine) za tri reprezentativne meteorološke postaje u Republici Hrvatskoj (Gospić kopneno dinarsko područje, Osijek panonsko istočno područje, Hvar mediteransko područje), gdje se uočava porast aridnosti (smanjenje vrijednosti indeksa aridnosti) u posljednja tri desetljeća za Gospić.. 4,5 4 Indeks aridnosti (AI) 3,5 3 2,5 2 1,5 1 0,5 Gospić Osijek Hvar 0 1946 1949 1952 1955 1958 1961 1964 1967 1970 1973 1976 1979 1982 1985 1988 1991 1994 1997 2000 2003 2006 2009 2012 Godina Slika 3.2-10 Vremensku varijabilnost indeksa aridnosti za tri reprezentativne meteorološke postaje u Republici Hrvatskoj. Pokazatelji vezani na aspekt zemljišnog pokrova Unutar ove grupe pokazatelja su u ranijim fazama projekta odabrani sljedeći pokazatelji: a) P 1 - Korištenje zemljišta i promjene u korištenju zemljišta b) TP 1 - Gubitak tla promjenama u korištenju zemljišta c) Š 3 - Opožarene šumske površine P 1 Korištenje zemljišta i promjene u korištenju zemljišta Pokazatelj P1 je u potpunosti u skladu s IPCC smjernicama (GPG 2006) za sektor Poljoprivreda, šumarstvo i ostalo korištenje zemljišta (kratica AFOLU), te za LULUCF matricu zemljišta. Pokazatelj je preuzet iz Izvješća o nacionalnom inventaru na teritoriju Republike Hrvatske, koje je izrađeno u skladu s IPCC metodologijom (Good Practice Guidance for Land Use, Land -Use Change and Forestry (2003), 2006 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories). Način korištenja zemljišta i promjene u korištenju zemljišta glavni su pokretači promjena u okolišu te značajno utječu na kvalitetu života, ekosustave i gospodarske aktivnosti. To su najčešće promjene površina poljoprivrednog, šumskog i drugog poluprirodnog i prirodnog zemljišta zbog proširenja naselja, izgradnje infrastrukturnih i industrijskih objekata, odlagališta otpada, uređenja urbanih zelenih površina te sportskih i rekreacijskih sadržaja. 28

Slika 3.2-11 prikazuje prostornu distribuciju tipova zemljišnog pokrova (prateći LULUCF matricu zemljišta) na pilot području (Park prirode Učka) 1980. i 2006. godine. Slika 3.2-12 prikazuje prijelaze između šumskih površina i neobraslih šumskih površina u razdoblju od 1980. do 2006. godine na istom području, prikazujući stabilnost i dominantnost šumskog pokrova, kao i sekundarni niz nasada i travnjaka za vrijeme čitavog vremenskog intervala. Zemljište pod usjevima Šumsko zemljište Travnjaci Ostalo zemljište Naselja Zemljište pod usjevima Šumsko zemljište Travnjaci Ostalo zemljište Naselja Slika 3.2-11 Prostorna distribucija tipova zemljišnog pokrova (prateći LULUCF matricu zemljišta) na pilot području (Park prirode Učka) 1980. (lijevo) i 2006. godine (desno). 30 000 25 000 Površina (ha) 20 000 15 000 10 000 5 000 Šumska površina u šumsku površinu Neobrasla šumska površina u šumsku površinu 0 1980 1990 2000 2006 Godina Slika 3.2-12 Prijelazi između šumskih površina i neobraslih šumskih površina u razdoblju od 1980. do 2006. godine na pilot području (Park prirode Učka). 29

TP 1 Gubitak tla promjenama u korištenju zemljišta Pokazatelj izražava promjene površina poljoprivrednog, šumskog i drugog poluprirodnog i prirodnog zemljišta zbog proširenja naselja, izgradnje infrastrukturnih i industrijskih objekata, odlagališta otpada, uređenja urbanih zelenih površina te sportskih i rekreacijskih sadržaja. Gubitak tla je nepovratni proces i ima za posljedicu uklanjanje tla, zatvaranje tla, zbijanje tla i ostale procese koji vode do negativnih učinaka i/ ili potpunog gubitka funkcija tla; osobito vezano za proizvodnju biomase, biološku raznolikost i stanište, te okolišne funkcije tla. Pretvorena područja podržavaju samo fizičke i kulturne funkcije tla vezane za socioekonomske aktivnosti. Ovaj pokazatelj u potpunosti je usklađen sa EEA pokazateljem CSI 014 Land take. Podaci se temelje na klasifikaciji zemljišnog pokrova prema CLC metodologiji, koja predstavlja način kvantificiranja promjena u kategorijama poljoprivrednog, šumskog i poluprirodnog / prirodnog zemljišnog pokrova (CLC2 do CLC5) u kategoriji umjetnih površina (CLC1). Ovaj složeni pokazatelj se sastoji od mnogo podpokazatelja, koji prikazuju točno mjesto požara, zapise i analizu opožarenih područja na satelitskim snimkama u usporedbi s gubitkom određenih klasa zemljišnog pokrova, te relativni utjecaj požara na gospodarenje šumama. Slike 3.2-13, 3.2-14 i 3.2-15 prikazuju provedbu tog pokazatelja na pilot području Parka prirode Učka. Š 3 Opožarene šumske površine Šumski požari izazivaju niz negativnih posljedica u okolišu: nestanak i degradaciju staništa, pojavu erozija, povećanje emisija CO 2, ugroženost života i zdravlja ljudi, nestanak biljnih i životinjskih vrsta, te smanjenje kvalitete života ljudi. Požari također negativno djeluju na gospodarstvo te na smanjenje odliva ugljika u šumama. Metodološki okvir i pripadajuće definicije ovog pokazatelja u skladu su sa smjernicama Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC smjernicama) i Kyotskim protokolom, pri čemu se prate podaci za period od 1990. do danas. Pokazatelj se koristi za praćenje prostorno-vremenske distribucije požara u Republici Hrvatskoj, uključujući klasifikaciju opožarenih područja po tipovima zemljišnog pokrova i pokazateljima gospodarenja šumamam. Metodološki okvir i pripadajuće definicije ovog pokazatelja u skladu su sa smjernicama Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC smjernicama) i Kyotskim protokolom. Granice pilot područja Šumski požari 2000.-2012. 2003 2005 2006 2008 2010 2012 Slika 3.2-13 Odjeljci za gospodarenje šumama na pilot području Parka prirode Učka, gdje su se šumski požari pojavili u razdoblju od 2000. do 2012. godine. 600 Izgorjela drvna masa (m 3 ) 500 400 300 200 100 2012 2008 2006 2003 0 Bukva Cer Crni bor Crni grab Ostalo Ukupno Slika 3.2-14 Izgorjela drvna masa na pilot području Parka prirode Učka u razdoblju od 2000. do 2012. godine. 30

Šumska vegetacija Grmolika vegetacija Travnjačka vegetacija Republici Hrvatskoj kao lokacije onečišćene otpadom, nastale dugotrajnim neprimjerenim gospodarenjem proizvodnim (tehnološkim) otpadom i predstavljaju opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje. Pokazateljem se prati status i financiranje/sufinanciranje sanacije otpadom onečišćenih lokacija ( crnih točaka ) od strane FZOEU. Š 6 Sredstva za zaštitu bilja u šumarstvu Slika 3.2-15 Gubitak zemljišnog pokrova tijekom požara na pilot području Parka prirode Učka (2003.) utvrđeno na satelitskim snimkama MODIS-a. Pokazatelji vezani na ostale aspekte dezertifikacije Ova grupa pokazatelja obuhvaća sve ostale pokazatelje koji imaju utjecaj na dezertifikaciju i preko kojih je moguće pratiti utjecaj na tlo i zemljište (degradacija, onečišćenje, itd.). GO 18 Broj saniranih lokacija onečišćenih otpadom (tzv. crne točke ) Pokazateljem se prati broj saniranih lokacija onečišćenih otpadom tzv. crnih točaka. Utvrđene su Strategijom 7 i Planom gospodarenja otpadom u Ovaj pokazatelj će se u budućem kratkom vremenskom razdoblju (vjerojatno za 1-2 godine) (kao dio revizije Nacionalne liste pokazatelja stanja okoliša) ujediniti s pokazateljem PO 9 Potrošnja sredstava za zaštitu bilja i povezati s podacima novokreiranog Fitosanitarnog informacijskog sustava u Ministarstvu poljoprivrede. Slijedom toga, izradit će se nova kartica integriranih pokazatelja (Š 6 + PO 9), koja će se tada uključiti u Bazu podataka pokazatelja stanja okoliša u Republici Hrvatskoj. U ovom trenutku još nije moguće izraditi tu karticu zbog nužnosti budućeg logičkog usklađenja s Fitosanitarnim informacijskim sustavom u Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske. IM 1 Vađenje prirodnih resursa: mineralnih sirovina Pokazateljem se prati eksploatacija prirodnih resursa (mineralnih sirovina) s obzirom da eksploatacija prirodnih resursa štetno djeluje na okoliš. Prvi dio pokazatelja prikazuje ukupne rezerve mineralnih sirovina i njihovu godišnju eksploataciju. Drugi dio pokazatelja prikazuje broj, položaje i područja dopuštenih eksploatacijskih polja i istražnih područja mineralnih sirovina, dok treći dio pokazatelja prati naknade za koncesiju za eksploataciju i/ili istraživanje mineralnih sirovina. Slika 3.2-16 prikazuje prostornu distribuciju eksploatacijskih polja i istražnih područja mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj. Slika 3.2-16 Prostorna distribucija eksploatacijskih polja (lijevo) i istražnih područja (desno) mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj. 7 Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (Narodne novine 130/05) 31

Izračunavanjem pokazatelja se utvrdilo da od osnivanja Registra koncesija 2006. godine, ukupna naknada u iznosu od 853.153.417 kn je isplaćena Ministarstvu financija za eksploataciju mineralnih sirovina, dok je iznos od 2.319.444 kn isplaćen za prostorna istraživanja. Analiza prema tipovima mineralnih sirovina pokazuje dominantnost eksploatacije materijala korištenih u građevinskom sektoru, gdje se godišnje eksploatira 1-2% trenutnih rezervi. Posljednjih godina (2009.-2012.) se eksploatacija smanjila za 50% u usporedbi s 2007. godinom (kada je zabilježena najveća eksploatacija), što se može shvatiti kao posljedica globalne krize i njezinog utjecaja na stanje gospodarskog i građevinskog sektora u Republici Hrvatskoj. IE 1 Iznenadni događaji sa štetnim posljedicama na okoliš prema mjestu i uzroku nastanka Broj iznenadnih događaja u industriji je pokazatelj podataka razvrstanih prema mjestu i uzroku nastanka opasnosti po okoliš te život i zdravlje ljudi. Pokazatelj se definira neovisnim klasificiranjem iznenadnih događaja prema četiri kriterija i prikazuje broj događaja tijekom godine u okviru svake kombinacije tih kriterija. Kriteriji su sljedeći: a) mjesto iznenadnog događaja, b) uzrok onečišćenja, c) stupanj zaštite prirode na mjestu iznenadnog događaja i d) klasa zemljišnog pokrova na mjestu incidenta. UNCBD ZPV 1 Zaštićena područja temeljem Zakona o zaštiti prirode Pokazatelj prikazuje stanje te promjene broja i površine zaštićenih područja temeljem Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13) kroz godine. Upisnik zaštićenih područja je pod nadzorom Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Prema Upisniku zaštićenih područja MZOIP-a na dan 14.10.2013. godine, u Republici Hrvatskoj postoji 419 zaštićenih područja podijeljenih u 9 kategorija. Uspoređivanjem podataka iz 2008. i 2013. godine, uočavaju se znatne razlike u broju zaštićenih područja. U 2008. godini je zabilježeno 459 zaštićenih područja (9,88% teritorija Republike Hrvatske), dok je u 2013. godini zabilježeno 418 zaštićenih područja (8,19% teritorija), što je posljedica detaljne revizije Upisnika kojom su se eliminirala neka zaštićena područja čija aktualna svojstva nisu ispunila kriterije zaštite temeljem Zakona o zaštiti prirode. Tablica 3.2-1: Pregled zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj za 2008. i 2013. godinu Kategorija Broj % od Broj % od 2013 HR 2008 HR Strogi rezervat 2 0.03 2 0.03 Nacionalni park 8 1.09 8 1.09 Posebni rezervat 78 0.50 83 0.97 Park prirode 11 4.79 11 4.84 Regionalni park 2 1.17 2 1.82 Spomenik prirode 84 0.002 116 0.003 Značajni krajobraz 84 1.23 79 1.00 Park-šuma 28 0.03 36 0.10 Spomenik parkovne arhitekture 121 0.01 122 0.01 Ukupno zaštićena područja u RH 418 8.19 459 9.88 Svi podaci iz seta podataka za iskaz pokazatelja ZPV 1 sastavni su dio GIS baze Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti RH pri MZOIP-u. Podaci su u potpunosti dostupni i omogućen je protok podataka. Dodatna uputa za poboljšanje protoka podataka je vezana za datum usporedbe. Predlaže se da se podaci iz Upisnika zaštićenih prirodnih vrijednosti RH uspoređuju 31.12. svake godine. BR 1 Područja u ekološkoj mreži Republike Hrvatske Pokazatelj prikazuje broj i površinu područja u ekološkoj mreži Republike Hrvatske. Svi podaci iz seta podataka za iskaz pokazatelja sastavni su dio GIS baze Nacionalna ekološka mreža (baza CRONEN) pri Državnom zavodu za zaštitu prirode. Baza podataka nacionalne ekološke mreže sadrži kartografski prikaz NEM područja u mjerilu 1:100.000, kao i prikaz osnovnih podataka za svako od 1538 područja (naziv, oznaku međunarodne važnosti, ciljeve očuvanja i mjere zaštite) kao što je prikazano na slici 3.2-17. 32

Slika 3.2-17: Struktura Nacionalne ekološke mreže Republike Hrvatske Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju 1. srpnja 2013. godine, u Hrvatskoj se uspostavila Ekološka mreža Natura 2000 na osnovu ekološke mreže. Ekološka mreža Natura 2000 obuhvaća 36,67% kopnenog teritorija i 16,39% morskog teritorija ili ukupno 29,38% čitavog teritorija Republike Hrvatske, te se sastoji od 742 psci (područja očuvanja značajna za sve vrste i stanišne tipove) i 38 SPA područja (područja očuvanja značajna za ptice). Slika 3.2-18: Web portal ekološke mreže Natura 2000 u Republici Hrvatskoj (SINP 2013) 33

BR 12 Poljoprivredna područja velike prirodne vrijednosti Pokazatelj iskazuje trend udjela poljoprivrednih područja velike prirodne vrijednosti (PPVPV) u ukupnim korištenim poljoprivrednim područjima u razdoblju od pet godina. Postojeća karta stanišnih tipova u Republici Hrvatskoj s pripadajućom GIS bazom podataka o rasprostranjenosti pojedinih stanišnih tipova u Republici Hrvatskoj ne sadrži sve detaljno kartirane stanišne tipove. Kartografski prikaz je razlučivosti mjerila 1:100.000, a minimalna jedinica kartiranja je 9 hektara. Razvoj pokazatelja BR 12 je u tijeku, te samo ocjenjujući PPVPV područja pomoću SINP projekata vezanih za razvoj GIS baza podataka o rasprostranjenosti divljih svojti (zajedno s tematskim bazama podataka CRO-fauna i CRO-flora), kao i pomoću projekta Kartiranje staništa u Republici Hrvatskoj i uspostave baze podataka CROstaništa, pojedinačna poljoprivredna područja se mogu adresirati kao područja velike prirodne vrijednosti, pri čemu će se ispuniti uvjeti izražavanja tog pokazatelja. BR 14 Suha stabla u šumama Pokazatelj prikazuje količinu suhih stojećih i ležećih stabala u šumama. Pokazatelj se izrađuje temeljem broja suhih stojećih i ležećih stabala i njihovog obujma. Rezultat se iskazuje kroz 5-godišnja razdoblja po šumarijama i njima pripadajućim gospodarskim jedinicama, odnosno šumskim odjelima i odsjecima. Trenutno nema dostupnosti podataka radi izostanka obveze prikupljanja, nedefinirane metodologije obuhvata izvornih podataka na terenu te tijeka prema mjestima administriranja (obrada, verifikacije, čuvanje, prosljeđivanje). U svrhu realizacije pokazatelja, započela je izmjena i dopuna Pravilnika o uređivanju šuma, pri čemu će šumarske službe biti obvezne prikupljati podatke o suhim stablima tijekom redovnog pregleda šuma. Usvajanjem novog Pravilnika o informacijskom sustavu zaštite okoliša, definirat će se sudionici (Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatske šume d.o.o., Hrvatski šumarski institut, javne ustanove nacionalnih parkova, itd.), kao i njihovi zadaci/obveze u svim elementima protoka podataka za ovaj pokazatelj. BR 17 Financiranje zaštite i očuvanja biološke raznolikosti Pokazatelj prikazuje trend sredstava koji se osiguravaju za zaštitu i očuvanje bioraznolikosti u Republici Hrvatskoj po godinama. Podaci se prikupljaju iz izvršenja godišnjih financijskih planova prema sljedećim izvorima financiranja: državni proračun, proračuni županija i Grada Zagreba, vlastiti prihodi ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima, fondovi EU i ostala međunarodna sredstva. Na primjeru izračuna pokazatelja za pilot-područje za razdoblje 2006.-2010. Vidi se trend smanjivanja ukupno utrošenih sredstva za zaštitu i očuvanje bioraznolikosti. Ovakav trend prvenstveno je posljedica smanjenog financiranja djelatnosti Parka prirode Učka, kao glavnog nositelja djelatnosti očuvanja biološke raznolikosti na pilot-području iz državnog proračuna. BR 18 Javna svijest o zaštiti prirode Pokazatelj prikazuje promjenu razine javne svijesti o zaštiti prirode u Republici Hrvatskoj te spremnosti javnosti na uključivanje u očuvanje biološke raznolikosti. Kako je riječ o vrlo zanimljivom pokazatelju za koji zasad ne postoji obveza izvješćivanja, niti je usvojena dogovorena metodologija, u ovom su se projektu na razini pilot područja, odredile vrijednosti pokazatelja putem telefonskog anketiranja u listopadu 2011.godine. Slučajnom uzorku od 302 ispitanika koji žive u području pilot-projekta bila su postavljenja 3 pitanja: Znate li značenje pojma biološka raznolikost? Znate li značenje pojma Natura 2000? i Biste li bili spremni plaćati jednokratnu ekološku taksu od 30 kn godišnje, ako bi to bilo strogo namijenjeno očuvanju ugroženih vrsta i staništa u vašoj županiji? Rezultati anketiranja su prikazani u donjoj tablici. Prema strukturi uzorka to su većinom ispitanici mlađe i srednje životne dobi i srednjeg i visokog obrazovanja i isto takvih prihoda. Znate li značenje pojma biološka raznolikost Da, poznat mi je i znam značenje 32 Da, poznat mi je, ali ne znam značenje / nisam siguran koje mu je značenje 33 Ne, nije mi poznat 35 Znate li značenje pojma Natura 2000 % Da, poznat mi je i znam značenje 7 Da, poznat mi je, ali ne znam značenje / nisam siguran koje mu je značenje Ne, nije mi poznat 72 Spremnost plaćanja jednokratne ekološke takse od 30 kn Da 54 Ne 42 Nemam mišljenje 4 % 21 % 34

NOVI INTEGRATIVNI POKAZATELJI Ukupno 23 pokazatelja koji su izabrani u ranijim fazama ovog projekta, promatrani zajedno, predstavljaju vrlo raznolik skup prema više kriterija. Svi ti pokazatelji, svaki u svom segmentu, bave se odgovorom na isto temeljno pitanje Kako doprinosimo globalnim promjenama i koje su (moguće i već ostvarene) posljedice tih promjena?. Istovremeno, odgovor na to pitanje koji nastaje zbrajanjem informacija iz svih odabranih pokazatelja, iako je, parcijalno gledano, višestruko informativan, u suštini je dezintegriran, što otežava njegovo cjelovito razumijevanje koje je preduvjet za optimalno djelovanje. Stoga je poželjno da se ukupnost informacija iz parcijalnih pokazatelja pojednostavi na manji broj integrativnih pokazatelja koji mogu dati integriranu i reprezentativnu sliku ukupnog stanja u okolišu. Općenito govoreći, idealni integrativni pokazatelj trebao bi u ovom slučaju zadovoljavati sljedeće kriterije: 1. Sadržajna korespondencija sa sve tri konvencije (UNFCCC, UNCCD, UNCBD). 2. Pokrovnost čitavog državnog teritorija RH u dovoljnoj prostornoj razlučivosti. 3. Dovoljna vremenska razlučivost koja omogućava praćenje kontinuiteta promjena u okolišu. Među 23 selektirana pokazatelja samo je jedan koji te uvjete zadovoljava Š 3 Opožarene šumske površine. Nadalje, izrađena su dva nova integrativna pokazatelja i implementirana u testno područje: 1) P 3 Produktivnost zemljišnog pokrova i promjena produktivnosti zemljišnog pokrova i 2) BR 19 Potencijal zemljišnog pokrova za bioraznolikost. Oba pokazatelja u cijelosti zadovoljavaju sva tri kriterija za integrativne pokazatelje navedena u prethodnom poglavlju i to na znatno višoj razini nego što je to slučaj s pokazateljem Š 3, zbog toga što daju relevantne informacije s cjelokupnog državnog teritorija (dok ih Š 3 daje samo s opožarenih površina). Na slici 3.2-19 shematski je ilustrirana sadržajna povezanost tri integrativna pokazatelja (Š 3 i novopredloženih P 3 i BR 19), i to a) između sebe i b) s pojedinim logičkim grupama osnovnog seta od 23 pokazatelja. Slika 3.2-19 Shema sadržajnih veza (masne strelice jake izravne veze, pune strelice izravne veze, crtkane strelice neizravne veze, sive strelice sadržajna i metodološka kompatibilnost) između tri integrativna pokazatelja (Š 3 i novopredloženi P 3 i BR 19) i pet logičkih grupa (opisanih u tekstu) osnovnog seta od 23 pokazatelja. P 3 Produktivnost zemljišnog pokrova i promjena produktivnosti zemljišnog pokrova Integrativni pokazatelj P3 indicira aktualno stanje (u tekućoj godini) organske produkcije tijekom vegetacijske sezone, kao i promjenu u toj produkciji tijekom vremena (odstupanje tekuće godine od višegodišnjeg prosjeka, vremenski trend). Osnovni rezultati prikazuju se kartografski za cjelokupni državni teritorij Republike 35

Hrvatske, te se iz njih izračunavaju statistike prema glavnim klasama zemljišnog pokrova. Pokazatelj se izračunava na godišnjoj razini iz vremenskih serija satelitskih snimaka velike vremenske i što je moguće veće prostorne razlučivosti (npr. temeljem MODIS-a), a može se izravno koristiti 1) u analizi prostornovremenske varijabilnosti vezanja ugljika prema pojedinim klasama zemljišnog pokrova, 2) u procjeni vitalnosti (zdravstvenog stanja) biljnih vrsta koje kao primarni producenti dominiraju u ekosustavu (edifikatori), 3) u procjeni proizvodnje biomase (poljoprivreda, šumarstvo, energetika), kao i 4) u procjeni rizika od površinske erozije tla (što je sve povezano s prepoznavanjem potencijalnih pokretača i pritisaka). Pokazatelj će se koristiti za godišnju interpretaciju stanja (vitalnosti, produktivnosti, kvantifikacije odliva ugljika) zemljišnog pokrova obraslog vegetacijom, kroz pojedine kombinirane grupe LULUCF kategorije (bioklimate, geomorfometrijske klase) na cjelokupnom državnom teritoriju Republike Hrvatske. Slika 3.2-19 prikazuje prostornu distribuciju godišnje vegetacijske aktivnosti na pilot području Parka prirode Učka pomoću MODIS-a, ilustrirajući vremensku varijabilnost vegetacijske aktivnosti koja je pod djelovanjem međugodišnje dinamike makroklime. 2003. godina 2006. godina Godišnja vegetacijska aktivnost zbroj NDVI vrijednosti u sezoni Slika 3.2-19 Prostorna distribucija godišnje vegetacijske aktivnosti (zbroj NDVI vrijednosti) na pilot području Parka prirode Učka pomoću MODIS-a. BR 19 Potencijal zemljišnog pokrova za bioraznolikost Integrativni pokazatelj BR19 kvantificira temeljne karakteristike zemljišnog pokrova koje utječu na bioraznolikost: 1) udio klasa zemljišnog pokrova koje značajno povećavaju ili smanjuju bioraznolikost (prirodnost), 2) prostornu fragmentiranost klasa zemljišnog pokrova koje značajno povećavaju bioraznolikost (cjelovitost) i 3) prostornu varijabilnost produktivnosti zemljišnog pokrova unutar klasa koje povećavaju biološku raznolikost (raznovrsnost). Pokazatelj se izračunava i prikazuje prostorno (na mreži kvadranata 1 x 1 km) za cijeli državni teritorij Republike Hrvatske. Očekuje se da je u nekom vremenskom trenutku unutar pojedinog kvadranta mreže 1 x 1 km biološka raznolikost to veća što je unutar tog kvadranta: 1. veća prirodnost, odnosno veći udio klasa zemljišnog pokrova koje značajno povećavaju bioraznolikost, a manji udio klasa zemljišnog pokrova koje značajno smanjuju bioraznolikost, 2. veća cjelovitost, odnosno veća cjelovita (nefragmentirana) površina pod klasama zemljišnog pokrova koje povećavaju bioraznolikost i 3. veća raznovrsnost, odnosno veća varijabilnost produktivnosti zemljišnog pokrova unutar klasa zemljišnog pokrova koje povećavaju bioraznolikost (što indicira veći broj prirodnih i doprirodnih ekoloških niša, odnosno veću varijabilnost stanišnih uvjeta u prirodnim i doprirodnim krajobrazima). 36

Slika 3.2-20 prikazuje prostornu distribuciju bilance udjela klasa zemljišnog pokrova koje povećavaju ili smanjuju biološku raznolikost, kao i prostornu distribuciju cjelovitosti (fragmentiranosti) prirodnih i doprirodnih površina na pilot području Parka prirode Učka. Može se uočiti da visoka razina prirodnosti postoji u čitavom Parku, dok se područja s minimalnom fragmentacijom nalaze u sjevernom dijelu Parka. 2006. godina Bilanca udjela zemljišnog pokrova koji povećava ili smanjuje bioraznolikost Distribucija cjelovitosti Klasifikacija prometnica Autoceste Državne ceste Županijske ceste Lokalne ceste Željeznica Slika 3.2-20 Prostorne distribucije (2006.) 1) bilance udjela klasa zemljišnog pokrova koje povećavaju ili smanjuju biološku raznolikost (lijevo) i 2) cjelovitosti (procijenjena efektivnom veličinom mreže) prirodnih i doprirodnih površina na pilot području Parka prirode Učka. 3.3. PILOT PODRUČJE Važna sastavnica u provedbi projekta je bila analizirati i testirati moguće opcije modela sustava protoka podataka i pokazatelja na manjem području, odnosno pilot području, gdje se spajaju tematska područja vezana za klimatske promjene, dezertifikaciju i biološku raznolikost. Glavni cilj pilot istraživanja je bio procijeniti optimalni postupak prikupljanja podataka kao kombinaciju pristupa s dna prema vrhu i s vrha prema dnu, uzimajući u obzir raspoložive resurse i uloge različitih dionika na pilot području. Odabir pilot područja Višekriterijska analiza (engl. Multi-criteria analysis - MCA) potencijalnih pilot područja se temeljila na usporedbi 28 pilot-lokacija koje su se u sjevernom i južnom dijelu hrvatskog mediteranskog prostora formirale oko zakonom zaštićenih područja. Osnova za usporedbu bilo je prisustvo poželjnih atributa budućeg pilot-područja, proizašlih iz osnovnih i dodatnih kriterija, a definiranih od radnih skupina triju konvencija u prethodnim fazama (UNFCCC, UNCCD i UNCBD), prikazani u nastavku. Cijelo pilot istraživanje je bilo podijeljeno na tri faze: 1. odabir lokacije pilot područja na temelju višekriterijske analize, 2. procjena postojeće dostupnosti podataka za pokazatelje na pilot području, te jačanje kapaciteta lokalnih dionika u svezi s prikupljanjem podataka i metodološkim pitanjima, 3. uključivanje nalaza i rezultata pilot istraživanja u nacionalni model sustava protoka podataka. 37

Osnovni kriteriji za odabir pilot područja: 99 Struktura zemljišta, prema načinu korištenja uključuje naselja, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, industrijske objekte, prometnice te deponije; 99 Lokacija pilot područja obuhvaća zaštićene prirodne vrijednosti temeljem Zakona o zaštiti prirode, uključujući i područja Nacionalne ekološke mreže te EU ugrožene stanišne tipove i vrste; 99 Lokacija pilot područja obuhvaća barem jednu reprezentativnu meteorološku postaju pod nadzorom DHMZ-a; 99 Granice pilot područja se podudaraju sa šumskom podjelom na razini šumarije ili nekoliko gospodarskih jedinica; 99 Lokacija pilot područja obuhvaća najmanje jedno šumsko požarište, veće od 10 ha, ne starije od 5 god.; 99 Na lokaciji pilot područja se provode mjerenja/istraživanja koja mogu poslužiti kao kontrola ili korekcija izračuna pokazatelja; 99 Na lokaciji pilot područja se nalazi barem jedna točka predviđena za trajno motrenje tala Hrvatske; 99 Na lokaciji pilot područja se obavljaju periodična mjerenja ili motrenja od referentnih i/ili relevantnih institucija na najmanje godišnjoj razini te da je područje predmetom bavljenja kroz program istraživanja i praćenja županijske ustanove za zaštitu prirode; 99 Lokacija pilot područja obuhvaća zaštićena područja sa organiziranim sustavom posjećivanja; 99 Za lokaciju pilot područja postoje ažurni podaci o namjeni zemljišta na razini teritorijalno-administrativne jedinice. Dodatni kriteriji za odabir pilot područja: 99 Postojanje prostorno-planske dokumentacije (prostorni plan) i dokumenta upravljanja (plan upravljanja) za zaštićena područja; 99 Ocjena razine logističke potpore potencijalnih suradničkih organizacija/ustanova na širem prodručju moguće pilot-lokacije, pri čemu su glavni kriteriji bili kompatibilnost djelatnosti organizacije i brojnost kvalificiranih potencijalnih suradnika. Od 17 lokacija u sjevernoj regiji i 11 lokacija u južnoj regiji (ukupno 28 lokacija), dvije lokacije su zadovoljile osnovne i dodatne kriterije Park prirode Učka u sjevernoj regiji i Park prirode Biokovo u južnoj regiji. Uzimajući u obzir potrebna logistička rješenja, Park prirode Učka je odabran kao lokacija pilot područja (vidjeti slike 3.3-1 i 3.3-2). Slika 3.3-1: Lokacija pilot područja Park prirode Učka (označeno crvenim krugom) 38

Slika 3.3-2: Lokacija pilot područja Park prirode Učka pogled izbliza Cjelokupna ocjena dostupnosti podataka za odabrane pokazatelje na pilot području Dostupnost podataka na pilot području se ocjenila ispunjavanjem detaljnih upitnika koji su podijeljeni lokalnim organizacijama dionika u svrhu provjere postojećeg stanja dostupnosti i protoka podataka. Upitnik je sadržavao slijedeća ključna pitanja vezana za: obvezu prikupljanja podataka o aktivnostima potrebnih za izradu odabranih pokazatelja postupak prikupljanja i arhiviranja podataka obradu i tumačenje podataka korištenje podataka Dionici na pilot području: Javna ustanova Park prirode Učka Javna ustanova Natura Histrica Javna ustanova Priroda Hrvatske šume d.o.o., Šumarija Buzet Primorsko-goranska županija može se zaključiti da je postojeći sustav prikupljanja i upravljanja podacima za odabrane pokazatelje u velikoj mjeri van opsega dionika na lokalnoj razini. U nekim slučajevima, na primjer, prikupljanje godišnjih količina prirasta i sječa u državnim šumama, a koji su ključni parametri za procjenu uklanjanja stakleničkih plinova u AFOLU sektoru (pokazatelji KP 1 i KP 5), je vertikalno strukturirano i centralizirano u državnoj tvrtci Hrvatske šume. Drugi primjer je pokazatelj KP 7 za dezertifikaciju i degradaciju zemljišta, a odnosi se na trend srednje godišnje temperature zraka koja se mjeri na glavnim meteorološkim postajama DHMZ-a na ili blizu pilot područja kao dio nacionalne mreže mjernih postaja. Ti nalazi upućuju na to da bi sustav protoka podataka trebao uzeti u obzir različite pojednačne protoke podataka i informacija s dna prema vrhu i s vrha prema dnu, a koji su relevantni za pokazatelje. U dolje prikazanom okviru se nalazi sažetak analize pokazatelja biološke raznolikosti BR 14 za suha stabla u šumama, koji prikazuje postojeće stanje vezano za prikupljanje i dostupnost podataka. Iako postoje određene specifičnosti i razlike između tematskih područja, odnosno, klimatskih promjena, dezertifikacije i biološke raznolikosti, na temelju rezultata anketiranja i naknadnih briefinga s lokalnim dionicima, 39

Tema: Biološka raznolikost (UNCBD) Pokazatelj BR 14: Suha stabla u šumama Definiranje podataka o aktivnosti: Broj i količina suhih stabala po jedinici površine na temelju reprezentativnih uzoraka u razdoblju od 5 godina. Obvezno prikupljanje podataka: Nije definirano. Hrvatske šume d.o.o., odgovorne za gospodarenje šumama, nemaju obvezu prikupljati podatke o suhim stablima u skladu s važećom regulativom, niti postoji preporučena metodologija. Alternativna metodologija procjene je preporučena GEF DFS projektom (vidjeti izvješće o modelu sustava protoka podataka). Ne postoji pokrivenost podataka na pilot području. Protok podataka: Nije reguliran. Nije omogućen protok podataka jer nedostaje zakonodavstveni okvir. Na pilot području ne postoji obveza prikupljanja podataka jer nije osigurana metodologija. Korištenje pokazatelja: Pokazatelj se ne koristi zbog nepostojanja preduvjeta za njegovu procjenu. Mjere poboljšanja: Prebrojavanje suhih stabala na temelju reprezentativnih uzoraka i odgovarajuće metodologije bi se trebalo propisati nacionalnim propisima, uključujući gospodarenje šumama kao obvezan element u mjerenju šuma. U okviru projekta je razvijena nova web aplikacija s GIS preglednikom i specijalnim modulom za pilot područje koji služi za testiranje sustava protoka podataka na lokalnoj razini. Rezultati testiranja na pilot području pokazuju da bez obveznog sustava prikupljanja podataka zajedno s jasno definiranim ulogama, odgovornostima i rokovima, mogućnost iskorištenja lokalnih kapaciteta će ostati neostvarena. Drugo pitanje koje se pojavilo tijekom pilot istraživanja je nedostatak ljudskih resursa i znanja na lokalnoj razini za dublje analize podataka, uključujući procjenu nesigurnosti, nedostajuće podatke i parametre za modeliranje. To predstavlja važno područje za poboljšanje, te su stoga follow-up aktivnosti prioritetne. Uključenje nalaza i rezultata pilot istraživanja u nacionalni model sustava protoka podataka Pilot istraživanje je bilo vrlo korisno za bolje shvaćanje postojećeg protoka podataka i procjenu potencijala za pristup prikupljanju podataka od dna prema vrhu. Očito, utvrđen je veliki broj raskoraka i izazova, od kojih su neki adresirani u okviru ovog projekta, vezanih za jaču iskorištenost lokalnih kapaciteta u nacionalnom sustavu protoka podataka. Prema našem mišljenju, ključna uloga lokalnih dionika je zauzeti aktivniju ulogu u poboljšanju i razvoju specifičnih metodologija i parametara za izračun pokazatelja u skladu s nacionalnim prioritetima u izvješćivanju prema UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencijama koji mogu značajno doprinijeti jačanju kvalitete izvješćivanja. To je potrebno provesti u suradnji kako s hrvatskim tako i s prekograničnim istraživačkim i znanstvenim ustanovama. Sam sustav protoka podataka bi trebao biti izgrađen od vrha prema dolje, budući da su već definirana zakonska, institucionalna i organizacijska rješenja, koja se održavaju i prate na nacionalnoj razini. 3.4. JAČANJE KAPACITETA I OBUKA Klimatske promjene, dezertifikacija i gubitak bioraznolikosti imaju utjecaj na skoro svakoga na ovom planetu, tako da je važno, osobito donositeljima odluka, da budu svjesni rizika s kojima se susreću i uloge koje imaju u suzbijanju tih rizika. Rio konvencije naglašavaju da uspjeh strategija u ublažavanju klimatskih promjena, dezertifikacije i gubitka bioraznolikosti ovisi o potpunom uključenju pojedinaca i zajednica, interesnih skupina i dionika, uključujući poslovne i lokalne tvorce politike. Iz tog razloga, Rio konvencije direktno upućuju na obrazovanje, obuku i javnu svijest, kao i pristup informacijama, sudjelovanje javnosti i međunarodnu suradnju na tim područjima. U okviru ovog projekta je razvijen Program jačanja kapaciteta (engl. Capacity Building Programme - CBP) u svrhu usavršavanja znanja i dobre prakse, podizanja svijesti i usvajanja specifičnih vještina vezano za srednje i dugoročne, opće i međusektorske teme, kao i za teme koje se odnose na specifičnu konvenciju i pokazatelj. 40

Što je jačanje kapaciteta? Jačanje kapaciteta se može smatrati aktivnostima potrebnim za jačanje sposobnosti pojedinaca, institucija i sustava u donošenju i provedbi odluka, te provođenju funkcija na efektivan, učinkovit i održiv način 8. Za pojedince, jačanje kapaciteta se odnosi na proces promjene stavova i ponašanja, usvajanjem znanja i razvijanjem vještina, dok se povećavaju benefiti sudjelovanja, izmjene znanja i vlasništva. Za institucije, jačanje kapaciteta se fokusira na sveukupne organizacijske i funkcionalne sposobnosti, kao i na sposobnost organizacije u prilagođavanju promjena. Za sustave, jačanje kapaciteta odnosi se na cjelokupan okvir unutar kojeg funkcioniraju institucije i pojedinci, kao i odnose među institucijama. Tijekom provedbe projekta, utvrđene su tri skupine dionika u provedbi programa jačanja kapaciteta: Ovlaštena tijela i javne ustanove na nacionalnoj razini odgovorne za praćenje i izvješćivanje o pokazateljima, kao i za razvoj informacijskog sustava zaštite okoliša (ISZO) Nacionalne žarišne točke za UNFCCC, UNCCD i UNCBD konvencije (iako su dio ovlaštenih tijela, oni su ujedno ključni dionici za prijenos u novi sustav protoka podataka) Organizacije na lokalnoj razini i regionalna ovlaštena tijela koja mogu doprinijeti razvoju sustava protoka podataka Obuka programa jačanja kapaciteta na pilot području Parka prirode Učka u listopadu 2013. Program jačanja kapaciteta je izrađen za pokrivanje svih relevantnih tema u skladu s definiranim prioritetima, ali istovremeno ostaje fleksibilan i otvoren za nove teme, budući da je poznato da se znanje o klimatskim promjenama, dezertifikaciji i bioraznolikosti stalno nadograđuje. Aktivnosti jačanja kapaciteta se provode kroz: fazni pristup na državnoj razini integriran u postojeće programe i strategije vezane za klimatske promjene, degradaciju zemljišta i bioraznolikost; financijski isplative aktivnosti; promicanje partnerstva, mreža i sinergije, osobito između konvencija; interdisciplinarni, holistički i sustavni pristup, te načela održivog razvoja. U prvoj fazi, program jačanja kapaciteta je fokusiran na jačanju sustava protoka podataka za zajedničke pokazatelje klimatskih promjena, biološke raznolikosti i dezertifikacije. S tim u svezi, utvrđene su slijedeće teme, podijeljene u dvije skupine, s naznakom pripadaju li kratkoročnom, srednjem ili dugoročnom planiranju. 8 A Guide for Self-Assessment of Country Capacity Needs for Global Environmental Management, Global Environment Facility, rujan 2001 41