Orchestra 17/18 2000. åasopis za umetniåkuigru Ekskluzivno: Jiri Kylian INTERVJU: E. Papo, A. Asilmuratova, M. Lazi}, G. Mayer Prix de Lausanne 2000. NY International Ballet Competition 2000. Australija/Austrija/BiH/Engleska/Francuska/Hrvatska/Italija/ Kanada/Nema~ka/Poljska/Rusija/Slovenija/SAD/[vajcarska/
Ne æelim viãe da piãem uvodnike. Kakva vajda od njih? Prostor koji zauzimju na drugoj strani korica moæe se mnogo bolje iskoristiti, recimo, za neku divnu baletsku fotografiju. Posle ãest godina, uvodnici su za mene postali prava noñna mora. To nikako ne znaåi da ne znam o åemu bih pisala. Baã naprotiv. Tema za uvodnike ima i previãe. U tome i jeste problem. Ne æelim viãe da obaveãtavam åitaoce da se naã åasopis ne sme prodavati u baletskim ãkolama Beograda i Novog Sada. Ne æelim ni da navodim razloge koji su doveli do te odluke. Valjda uprave ãkola znaju ãta rade? Moæda su naãa baletska deca potpuno informisana, samo ja to joã ne znam. Naã åasopis njima, oåigledno, nije potreban, a njihove direktorke su, svakako, potpuno u pravu kada ãest godina odbijaju svaku saradnju s naãom redakcijom. Ne æelim viãe da piãem uvodnike u kojima molim sve, åija je to duænost i koji su za to, u krajnjoj meri, i plañeni, da spasavaju naã balet od totalne propasti. Mogu samo da molim Boga da novi direktor beogradskog Baleta, Viãnja Œordjeviñ, bude dovoljno jaka, zdrava, mudra i veãta, pa da joj uspe da beogradskim baletskim umetnicima vrati profesionalno dostojanstvo i druãtveni ugled koji im po svemu pripada. Da svojom ljubavlju za balet, zarazi sve oko sebe, jer, åesto nam je samo ljubav potrebna, pa da stvari krenu na bolje. Ne mogu viãe da se plaãim za buduñnost Festivala koreografskih minijatura. Jedina igraåka manifestacija koju imamo pojavljuje se jedanput godiãnje, kao kometa, obasja, pa nestane bez traga. Festival åije se nagraœene koreografske kreacije ne izvode ni na jednoj pozornici u gradu i nije festival. O organizovanim gostovanjima po Srbiji da i ne govorim. Da se razumemo, u vreme odræavanja Festivala oseñam se potpuno svetski, a bila sam jednom i sreñni ålan æirija. Za Festival bih uradila sve, ali, da li je to moja duænost? Ne æelim da piãem o znaåaju i pozitivnim posledicama na naãu umetnost igre åina vrañanja (!?) beneficiranog radnog staæa baletskim stradalnicima u Jugoslaviji. Taj bi zakon trebalo doneti po hitnom postupku, ali...eh! Trebalo bi, valjda, da budem sreñna ãto se viãe pred zakonom ne vode u rubrici estrada... Da li moj uvodnik treba da prozove Udruæenje baletskih umetnika Srbije i podseti ih da se oni prvi moraju na sav glas, medijski i proceduralno, boriti za to? Moæda, ali Udruæenje kao da je ponovo prestalo da postoji. Pa ko ñe onda, u ime naãih umetnika, kupiti kartu za ovaj zahuktali voz u buduñnost? Ako se sada ne ukrcamo, kada ñemo? Pitam se, ãta to ima Udruæenje dramskih umetnika Srbije, a UBUS ne? Ne æelim viãe da maãtam o prvoj jugoslovenskoj Akademiji za igru, o prvim baletskim pedagozima sa sveãñu o ogromnoj liånoj odgovornosti za svako dete ponaosob, o gostujuñim pedagozima i koreografima sa svih strana sveta, o naãim, ãkolovanim koreografima koji stvaraju na novim, savremenim igraåkim tehinkama. Ne mogu viãe da priæeljkujem nove, obrazovane, mlade baletske kritiåare. Ni u najlepãem snu ne mogu da zamislim mladog struånjaka, istoriåara igre, kome smo poverili da od zaborava saåuva sve dobro ãto smo uradili? Gde je reånik baleta? Gde je enciklopedija igre? Ima toga joã mnogo, ali - ne mogu viãe. Od ovog broja, svako slovo naãih autora i saradnika i svaka fotografija, u s teãkom mukom realizovanim buduñim brojevima åasopisa, biñe moj uvodnik. To je moj posao. I niãta viãe. S poãtovanjem Ivana Milovanoviñ Primabalerina Viãnja Œorœeviñ postavljena je na mesto direktora Baleta Narodnog pozoriãta u Beogradu 5.decembra 2000. godine. Velikoj umetnici, stalnom saradniku i prijatelju naãeg åasopisa, åestitamo! Redakcija Åasopis pomoglo Ministarstvo kultur e Republike Srbije i Sekr etarijat za kulturu grada Beograda
CENA 200,00 DINARA Godiãnja pretplata (åetiri broja): 550,00 din / za inostranstvo 40 DEM Prodajna mesta: Narodno pozoriãte (biletarnica); Knjiæare: Aleksandar Beliñ ; Stubovi kulture (Beograd i Uæice); Nolit (prod. 8); Nauåno delo ; Srpska knjiæevna zadruga ; Kultura (Kosovska) i Mala knjiæara BIGZ (Poæeãka); Sava centar Prosveta; Plato i Baletski studio Orchestra. Knjiæare: Solaris (Novi Sad) i Prosveta (Niã). Ivana Milovanoviñ, osnivaå i direktor Marija Jankoviñ, glavni i odgovorni urednik Branka Rakiñ struåni savetnik i kritiåar åasopisa Ålanovi redakcije: Ksenija Dinjaãki, baletski pedagog Mr Vesna Kråmar, teatrolog Minja Katiñ-Ãerban, novinar-saradnik Marija Babiñ-Milovanoviñ, novinar-saradnik Ivana Milanoviñ, Internet news (urednik) Sekretarica redakcije: Svetlana Joåiñ Prodaja i marketing: Nenad Stanojeviñ, 063 275 003 Stalni saradnici: Dobrila Doãen, Viãnja Ðorðeviñ, Aleksandra Ðuriåiñ, Milica Jovanoviñ, Nadeæda Mosusova, Anika Radoãeviñ, Isidora Staniãiñ, Teodora Sujiñ, Jelena Ãantiñ Ksenija Ãukuljeviñ-Markoviñ, Milica Zajcev, Mirjana Zdravkoviñ, Rea Æivkoviñ Dopisnici iz inostranstva: Xenia Rakic (Njujork) Judith Otten (Njujork) Jekaterina Belova (Moskva) Zoja Bojiñ (Sidnej) Dragoslava Koprivica (Pariz) Helen Ciolkoviå (Pariz) Tamara Vajagiñ (Toronto) Breda Pretnar (Ljubljana) Emilija Dæipunova (Skoplje) Dizajn: Nenad Bañanoviñ Web dizajn: Tea Nikoliñ Tehniåki urednik: Duãan Ãeviñ Prepress: TG Design, Ãafarikova 3, Beograd, tel. 3229-250 Adresa redakcije: Ñirila i Metodija 2a/III, Beograd, Fax/tel. 00381 11 311-66-49, 00381 11 403-443 (posle 16 h ); e-mail: orchestrayu@yahoo.com Æiro-raåun: 40811-620-6-16-303-51-5334538 Beobanka Devizni raåun: 70806-1245976172 CHASE MANHATTAN BANK AG, FRANKFURT/M, FR GERMANY SWIFT: CHASDEFX (na ime Ivana Milovanoviñ) Kompjuterski unos: Jadranka Rastoviñ i Dejan Vuceliñ Ãtampa: Grafonin, Francuska 3, Beograd, tel. 625-984 Rukopisi se ne vrañaju. ISSN 0354-7922 Sadr`aj Jugoslavija 2 Gosti beogradskog Baleta 24 Australija 26 Mi{ljenja-rasizam u baletu 29 Austrija 30 BiH-intervju: E. Papo 32 Engleska 34 Ekskluzivno-intervju: J. Kylian 38 Francuska 42 Intervju: A. Asilmuratova 56 Hrvatska 58 Italija 60 Jubileji: L. Sotlar 61 Kanada 62 Iz baletske lo`e 76 Intervju: M. Lazi} 78 Nema~ka 80 Orchestra mail 81 Poljska 82 Intervju: G. Mayer 84 Rusija 86 Slovenija 89 NYCB-repertoar 90 SAD 92 Alternativna scena 112 Baletska {kola 117 [vajcarska 118 Se}anja 122 Nove knjige 126 Info 127 O~ima medicinskog stru~njaka 132 Rezime 134 UBUS 136 naslovna strana: Instinct, D. Parsons i V. Malakhov, kor. D. Parsons, foto L. Greenfield 1 Orchestra - 2000.
Jugoslavija Juå e, danas, sutra U potrazi za novim Labudovo jezero,korina Dumitresku i Denis Kasatkin Slike,Aãhen Ataljanc i Denis Kasatkin Miãa Mustapiñ Miãa Mustapiñ Prilikom poslednjeg gostovanja Korine Dumitresku u predstavama Labudovo jezero i Uspavana lepotica s beogradskim Baletom, otiãla sam da napokon vidim tu toliko hvaljenu umetnicu, ali sam sve vreme, uglavnom, posmatrala Denisa Kasatkina koji me je zaista iznenadio i obradovao svojim tehniåkim uspehom kakav uopãte nisam oåekivala, tako da nisam mogla åak ni da mu se potiho nadam. Sliåno mi se dogodilo i na predstavi Grk Zorba, jednoj od poslednjih pred gostovanje u Beogradu, povodom pedesete godiãnjice novosadskog Baleta, kada sam otiãla u pozoriãte, naroåito zbog Konstantina Kostjukova u naslovnoj ulozi, a iznenadio me je, i gotovo svu moju paænju prikovao Milan Laziñ u ulozi mladog ljubavnika Nika. Ne mislim, niti æelim, da umanjim vrednosti onih prvih imena, ali zadovoljstvo koje sam osetila otkrivajuñi ta nova, prevazilazi samo iznenaœenje. Denisa Kasatkina nisam veoma dugo gledala u nekoj klasiånoj ulozi. Mislim da je poslednji put to bilo u obnovljenoj Æizeli novosadskog Baleta. On je tom prilikom nastupio u seljaåkom Pas de deux zajedno s Dalijom Imaniñ i ja, nakon toga, nisam viãe poæelela da ga gledam, åak sam se i klonila toga. Tako sam i na Labudovo jezero s Korinom Dumitresku otiãla razoåarana podelom i teãka srca, ali nju je napokon ipak trebalo da vidim a videla sam uglavnom njega. Ne znam åija je zasluga, koji je pedagog uspeo toliko, ali Kasatkinove noge, posebno stopalo, dobile su potpuno novu strukturu i liniju. On je zaistinu postao pravi klasiåni igraå. Gornji deo tela joã uvek nije idealno usaglaãen s interpretativnim uspehom donjega i on sâm, kao i njegov pedagog ili mentor, moraju da joã viãe posvete paænju Denisovom grudnom koãu i ramenima. Time bi njegova liånost postigla visoku harmoniånost klasiånog izraza. Ne æelim da poredim nivo Korine Dumitresku, prve dame bukureãtanskog Baleta, trupe åije su vrednosti daleko iznad naãih, s Denisom Kasatkinom tek u razvoju. Svejedno, moram da kaæem da me ona ipak nije oduãevila koliko sam oåekivala. Åak ni njena tehniåka spremnost nije zadovoljavala pojam njenog imena. Odgledavãi samo jednu predstavu te gotovo stalne goãñe beogradskog Baleta, nisam u poziciji da dâm neko definitivno miãljenje o vrednostima te, u nas, tako popularne umetnice. To ñu uz viãe iskustva uåiniti drugi put. Orchestra - 2000. 2
Sliåan efekat doæivela sam u veñ kultnoj predstavi novosadskog Baleta Grk Zorba. Prateñi stvaranje tog folklorno-baletskog spektakla, koji je veñ doæiveo pedeset izvoœenja, i donekle savetodavno uåestvujuñi u njegovim poåecima, danas se señam (mislim na moju angaæovanost), kako je to poåinjalo i teklo. Dugo je i uporno trajalo, to moram da priznam, insistiranje Duãana Beliña, bivãeg upravnika pozoriãta, kod tadaãnjeg rukovodstva, dok, na svu sreñu, nije prihvañeno da se postavi Zorba. Ja sam od prvog trenutka bila oduãevljeni pristalica moguñnosti njegovog ostvarenja, najpogodnijeg i za naã balet i naãu publiku. Nakon ãest godina i viãe od pedeset izvoœenja to je neosporno i dokazano. Predloæila sam Krunislava Simiña za koreografa, Aãhen Ataljanc za ulogu Marine, Konstantina Kostjukova za ulogu mladog Amerikanca Nika, za madame Hortans Gordanu Simiñ, a za samog Zorbu, iako svesna da u tom trenutku do toga i nije moglo da doœe, predlagala sam Marina Turkua, i ne znajuñi zapravo u kakvom je plesaåkom stanju. Predamnom je bila samo njegova moñna figura snaænog karakternog zanosa. Ali, to je bila moja slika i o Zorbi i o Turkuu. Baã kao ãto je svojom liånoãñu i pojavom, naravno i igrom, Aãhen bila upravo idealna, uzdræana, a plahovita Grkinja Marina. Za Jorgosa sam predlagala vrlo prihvatljivog Tonija Ranœeloviña iz novosadskog Baleta, kao i omladinski folklorni ansambl Sonja Marinkoviñ za dopunu, posebno muãkog, ansambla. Zbog åega sve to priåam? Zbog neke istorije koju treba upoznati i koje se treba señati, a u koju spada ne samo priåanje jedne baletske priåe, veñ i ambiciozni napori u stvaralaãtvu naãeg baleta. Jer, moja ideja nije bila da Grk Zorba opstoji kao jedna u nizu novosadskih baletskih premijera, veñ kao jedan izvanredno znaåajan jugoslovenski baletski spektakl. A to znaåi zajedniåki projekat Beograda i Novog Sada, Srpskog narodnog pozoriãta i Sava centra. Ali, kako sam ja, vremenom, sve viãe udaljavana iz projekta, nije mi naåin, jer nije åudno ãto je filmska Hortans za tu ulogu zasluæeno dobila Oskara. Konstantin Kostjukov nije dobio ulogu koju sam mu ja bila namenila, ali je zato u poslednjem izdanju spektakla vrhunski odigrao samoga Zorbu i, s neãto dodatka ruskih folklornih elemenata, podigao predstavu i publiku do ushiñenja, rekli bismo gotovo do delirijuma. To je ono zbog åega sam iãla da, nakon raznih osrednjih Zorbi (V. Litvinov, V. Lebed, K. Simiñ), pogledam i onoga koji, po meni, uopãte nije bio predviœan za jedan takav karakterni lik. Ali, iako je tako snaæno zablistao na tom neoåekivanom planu, on je svejedno predstavljao manje iznenaœenje od tako rekuñ, poåetnika, Milana Laziña, åiji razvoj pratim joã od javnih åasova u srednjoj baletskoj ãkoli. Uåenik Ksenije Dinjaãki, pedagoga nekoliko znaåajnih muãkih igraåa novosadske sredine, meœu kojima su Aleksandar Antonijeviñ, koji se danas smatra najveñim kanadskim baletskim umetnikom; Zlatko Paniñ, prvak Esenskog Baleta; Vladimir Kociñ, ålan Nojmajerovog Baleta u Hamburgu i drugi, on je odavno pokazivao svoj talenat koji je u poslednjem Zorbi stigao do punog izraza. Pravilnim postavkama tela i veñ sada zavidne tehniåke spremnosti za jednog solistu, on je u napornom finalu, bez vidnih teãkoña u tehnici izvoœenja, stizao do kraja oduãevljavajuñi gledaliãte gotovo koliko i njegov znameniti kolega, harizmatiåni Kostja. Svejedno, æelim da podvuåem da taj uspeh smatram samo poåetkom razvitka u koji tek treba da krene. Omanji rastom, on neodoljivo podseña na Francuza Erika Kilerea, koga smo, 1986. godine, gledali kao Malog Fauna na naãem Gala koncertu, a danas je meœu glavnim solistima ABT iz Metropolitena. Iako su ta moja razmiãljanja krenula prvenstveno od dvojice mediteranskih (nije li takav na koncu postao i Amerikanac?) junaka, zadræavajuñi se na koreografu i ulozi madam Hortans, neopravdano sam zanemarila lik Marine i njenog tumaåa Oksanu Branko Luåiñ Grk Zorba, Konstantin Kostjukov i Milan Laziñ znano zaãto do toga nije doãlo. Zaãto su se odrekli velikog uspeha i moguñe daljnje prakse u smislu zajedniåkog stvaralaãtva? Svejedno, zadovoljna sam ãto je Krunislav Simiñ dobio koreografiju, kojom se uvrstio u istinske stvaraoce domañe baletske scene, jer to jeste delo koje zahteva muãkog koreografa, a istovremeno i prilika da joã neko u naãoj zemlji ponese titulu tog prestiænog i retkog zvanja. Isto sam tako zadovoljna i ulogom koju je kreirala Gordana Simiñ, iako u poåetku nije bila njome oduãevljena, pa, åak, prema njoj i odbojna. Tom ulogom, ne znam da li je toga i svesna, ona, karakterom i zreloãñu interpretacije, kakvi su za taj lik neophodni, svoju baletsku karijeru zakljuåuje na znaåajan Storoæuk. Oksana nije bila bogom dana Marina, ni svojom figurom, ni svojim temperamentom, ali je ona, svojim znanjem i svojom postojanoãñu, od prvoga dana, tu ulogu postavila temeljno s mnogo solidne tehniåke umeãnosti, ãto joj je omoguñilo objektivno priznanje za uspeh. To bi, uglavnom, bilo ãta mislim o Grku Zorbi, o opravdanosti njegovog stavljanja na repertoar na kome se nalazi veñ ãest godina i o sadaãnjim tumaåima njegovih likova. Da je uprava pozoriãta s viãe zainteresovanosti i poleta pristupila njegovom ostvarenju, uspeãnost bi bila i veña, moæda åak i od internacionalnog znaåaja. 3 Orchestra - 2000.
Fotografije: Miãa Mustapiñ Uspavanka s mirisom lavande, kor. A. Greenwood Ãta smo joã znaåajno u poslednje vreme gledali bilo u jednom ili drugom domañem Baletu? Joã samo tri kratke koreografije pod zajedniåkim naslovom Osame, u Beogradu, koje, osim jedne, nisu åak ni premijera, ali koje imaju znaåaj kreacija profesionalnog savremenog izraza, retkoga u nas. Nije potrebno nabrajanje, ni analiza ideja koje su u savremenom plesaåkom izrazu od primarnog znaåaja, u kojima su moguña raznovrsna tumaåenja, ãto veñ nudi i sam tekst Ãija crne maåkice. Bojana Mladenoviñ je imala odliånu zamisao kada se oslonila na literarno delo Hulija Kortasara, i da nije bilo Marije Milanoviñ ko zna da li bi uspela toliko. Iskustvo u kreacijama Aleksandra Izrailovskog uåinilo je od njenoga tela veoma pogodnog tumaåa Bojanine kreacije, u åemu joj je Boæin Pavlovski bio pogodan partner. Bolni naslov Kopile simbolizuje u sebi ogoråenu patnju napuãtenog deteta åiji je otac jednog dana jednostavno iziãao iz kuñe i viãe se nije pojavio ni u kuñi, ni u detetovom æivotu. Ostala je samo njegova slika. Koreografija Isidore Staniãiñ veoma je upeåatljivo i plastiåno, iako priliåno razvuåeno, ispriåala tu tragiånu i ruænu æivotnu priåu, poveravajuñi interpretacije tih nesreñnih likova Maji Kovaåeviñ, Goranu Simiñu, Olgi Olåan i Svetozaru Adamoviñu. Zato je najviãe radoznalosti pobuœivala Uspavanka s mirisom lavande, koliko zbog neænosti naslova, toliko i zbog liånosti njezinog tvorca. Reå je o engleskom baletskom umetniku Endrjuu Grinvudu (Andrew Greenwood) plesaåu, pedagogu, moguñem reæiseru i koreografu. Kompleksnost njegovih interesovanja je scenski potpuno zaokruæena i ona predstavlja osnovicu za gradnju svake od pomenutih moguñnosti. Ãta ga je joã proãle godine dovelo u Beograd, kod nas, teãko je odgonetnuti, jer je doãao iz Beåa, a trebalo je da ide u Ãtutgart, u koji nije otiãao. Od tada je protekla cela godina, a onda je ponovo doãao. Radio je predano s beogradskim ansamblom, kako to veñ ljudi sa zapada rade, jer su obavezni svojoj duænosti, a koliko je uspeo veoma je teãko ustvrditi. Jedno je ipak sigurno vratio se ponovo na naãe niske honorare i teãke prilike u baletskoj sali i izvan nje. Jedino ãto mogu da kaæem jeste da znam da je promenio svoju æivotnu filosofiju pribliæavajuñi se viãe naãoj nego zapadnoj, jer mu je izgledala ljudskija i mekãa od one koju je napustio. To me nije zaåudilo. Ali, zbog åega njegovo Uspavavanka sa mirisom lavande,ivana Gliãiñ i Milica Bezmareviñ Orchestra - 2000. 4
Kopile, M. Kovaåeviñ,O. Olñan, S. Adamoviñ i G. Staniñ Ãija crne maåkice, M. Milanoviñ i B. Pavlovski kratko delo neænoga imena Uspavanka s mirisom lavande nije uspelo da u gledaliãtu izazove doæivljaj jaåe ideje, to mora da je ili njegova greãka ili zlodelo onih koji su trebali da mu budu na pomoñi, a ne na ãtetu. Oåigledno je da sinhronizacije izmeœu njega i svih ostalih nije bilo, ãto se oseñalo u atmosferi, a pokazalo se i na pozornici, kroz nedoreåeno oslikavanje dobra i zla (ansambl i Milica Bezmareviñ), ako je tako misleno da bude. Na Svetski dan umetniåke igre, Balet Narodnog pozoriãta obdario nas je predstavom s åetiri kratka komada, koja kao da nisu imala kraja. Jedini meœu njima (Silfide, M. Fokin; Jesenji pljusak, V. Logunov; Kavez, L. Pilipenko i Slike, L. Pilipenko) koji je svojom straviånom groteskom i dramom, jaåe uzdrmao gledaliãte, nego i na samoj premijeri, bio je Kavez, u kome je Milica Bezmareviñ plastiånoãñu svoga telesnog izraæavanja i dubokom interpretativnom dramatiånoãñu nadahunula i sve ostale liånosti na sceni, udiãuñi im snagu savremenog izraza, kakav je doæivljaj Mac Ekove Æizele (drugi åin). Veåe se zavrãilo dugo oåekivanom Nataãom Rostovom u komadu Slike Aãhen Ataljanc, solistom Staatsoper-e u Berlinu, zbog koje smo, mnogi, te veåeri i doãli u pozoriãte. Ali, kroz potpuni koreografski promaãaj, i neindividualizovanost slika Nataãinih ljubavnih doæivljavanja i preæivljavanja strasti (Kuragin), romantike (Bolkonski) i realizma (Bezuhov), ni Aãhen, osim svoje baletske aristokratske pojave u kojoj su dominirali njen labuœe dugi vrat i elegantne noge, nije mogla niãta viãe da kaæe. Kritiåar Milica Jovanoviñ je, prilikom istog gostovanja, veoma pozitivno ocenila nastup Aãhen u Samsonu i Dalili i ja samo mogu da kaæem da mi je veoma æao ãto nisam pogledala i te predstave. Señam se Aãhen kao Dalile kada je Lidija Pilipenko, direktor beogradskog Baleta, vratila tu svoju predstavu na scenu. Predstava neosporno zasluæuje da åini repertoar beogradskog Baleta, iako bi moæda mogla da se delom doreåe, ali uvoœenjem Aãhen Ataljanc u nju, ona je prosto postala neprepoznatljiva u odnosu na premijeru. Kao pojava, ta balerina, od oca Jermena, demonstrira svoju pripadnost istoku Mediterana, a svojom igrom ãkolu zapadnog klasiånog stila, ãto je njenu ulogu Dalile uåinilo autentiånom pripadnicom starozavetnog podneblja. Uspavanka s mirisom lavande, kor. A Greenwood Kopile, O. Olñan, S. Adamoviñ i G. Staniñ 5 Orchestra - 2000.
Fotografije: Srœan Mihiñ Should I bite or should I throw, kor. I. Staniãiñ Tri sestre, kor. Igor Jelen Koreografske minijature, odræane pred kraj sezone u organizaciji Udruæenja baletskih umetnika Srbije, svojim åetvrtim izdanjem postaju veñ tradicionalne. Onima koji se señaju koreografskih nastupa sa Jugoslovenskog baletskog takmiåenja u Novom Sadu, taj je program bio veoma blizak i shvatljiv u svojim nastojanjima. Jugoslovenskom baletu, one stare i ove nove Jugoslavije, najviãe su, a i sada nedostaju koreografi. Zato je normalno da je beogradsko Udruæenje baletskih umetnika oæivelo upravo ovaj deo, nekada velikog takmiåenja. Samo ãto, åini mi se, ni ti nastupi ne idu i neñe otiñi dalje od prizora viœenog na premijeri. Ni u vreme takmiåenja, a ni sada, nema izgleda da ñe uspeãni i nagraœeni dobiti neke veñe ãanse za dalje. Nakon prvog baletskog takmiåenja, samo je televizija prihvatila obavezu, da kao nagradu, za svoj program snimi dela nagraœenih. Ni novosadsko pozoriãte, kao ono koje je takmiåenje iznedrilo i u kome ñe zauvek ostati njegovi koreni, ni zagrebaåko, koje je prvo u tadaãnjoj Jugoslaviji imalo profesionalni balet, te sezone 1984/1985. godine, nije prihvatilo da prva nagrada obezbedi nagraœenom jednu koreografiju s njegovim baletom. Jedino je kasnije, tadaãnji ãef novosadskog Baleta Æarko Milenkoviñ, kao iskusan baletski poslenik, angaæovao Vlastu Dedoviña iz Ljubljane da u Novom Sadu postavi Delibovu Kopeliju. Oåigledno da ni nakon Minijatura ne postoje neki opipljivi rezultat sveukupnih napora, i onih udruæenja i onih stvaralaca, osim same manifestacije festivala Koreografskih minijatura. Istina je da su se kroz programe Festivala u prvi plan veñ poåela da izdvajaju neka imena kao ãto je Isidora Staniãiñ i Bojana Mladenoviñ, koje su dobile ãansu da po narudæbi Narodnog pozoriãta za scenu Raãa Plaoviñ, postave dva kratka igrana komada, prezentirana pod zajedniåkim naslovom Osame, o åemu je veñ bilo reåi. Pored njih javlja se i Aleksandar Izrailovski, kao dobar i uspeãan stari poznanik u svom specifiåno koncentrisanom stilu izraæavanja, kao i Aleksandar Iliñ i Œorœe Makareviñ. Upravo kao ãto sam, po mome oseñanju, nabrojala imena najtalentovanijih i najuspeãnijih stvaralaca na ovogodiãnjoj manifestaciji, tako bih podelila i nagrade, poãto smatram da oni znatno nadmaãuju one kojima su dodeljene. Na proãlom festivalu uåestvovali su i igraåi iz Novog Sada s koreografijom Olivere Kovaåeviñ-Crnjanski i Milana Laziña, bez naslova, ali sa upeåatljivim izrazom. Naæalost, ove godine oni se nisu predstavili u toj prilici, poãto im uprava novosadskog Baleta nije omoguñila termine za rad. Osetilo se, takoœe, i odsustvo Danice Arapoviñ i Dalije Añin. Koristim priliku da skrenem paænju svim baletskim umetnicima i Beograda i Novog Sada, bez obzira da li su klasiåni ili savremeni ili åak folklorni, ne bi li kao stanovnici iste zemlje ujedinili sve svoje snage tako da Koreografske minijature ne ostanu samo manifestacija jednog odreœenog uæeg kruga, u smislu grada, veñ da one budu izraz zajedniåkih nastojanja u kreativnosti i postizanja rezultata, relevantnih za åitavu ovu, tako malenu, zemlju. Smatram da bi sve to, tvorac ove manifestacije, Viãnja Œorœeviñ, svojim entuzijazmom i energijom mogla da savlada. I joã neãto: nagrada publike meri se decibelima u galami i kricima adolescenata. Da li to moæe da bude merilo objektivnih vrednosti u koje moæemo da imamo poverenja? Krug, kor. A. Izrailovski Should I bite or should I throw, kor. I. Staniãiñ Orchestra - 2000. 6
Me Traffige il Vento, kor. B. Åakãiran Krug, kor. A. Izrailovski U decembru je novosadska Baletska ãkola odræala svoj koncertni spektakl na velikoj sceni Srpskog narodnog pozoriãta pod naslovom Kosovska poema, bazirana na legendi narodne pesme o Banoviñ Strahinji, na muziku Siniãe Blanuãe, libreto Nenada Joviåeviña, u koreografiji Dragana Jerinkiña. Ogromna poema kosovskog boja i ciklusa, pretoåena u tri åina s velikim brojem igraåa iz ãkole, gostiju iz pozoriãta, pa åak i iz inostranstva, uz pomoñ dva kulturno-umetniåka druãtva Svetozar Markoviñ iz Novog Sada i Dr Mladen Stojanoviñ iz Baåkog Jarka, nije uspela da se uzdigne viãe od ãkolske priredbe u smislu æivih slika s igranjem i pevanjem, bez pucanja. Koreografija i reæija nisu otiãli dalje od folklora, dok se balet, to jest ono ãto objektivno moæemo da nazovemo baletom, izraæeno uglavnom kroz tri dueta, zadræao na obiånoj ãkolskoj bezizraæajnosti tek savladanih koraka. Tri dueta jedan radostan, vereniåki da ga tako nazovemo (Ikonija-Strahinja), drugi strastan (Ikonija-Vlah Alija) i treñi, praãtanja-izmirenja (Ikonija-Strahinja), ni u jednom detalju se nisu razlikovali jedan od drugoga. A podtekst je u svakome od njih veoma reåit, åak snaæan, slobodno moæemo da tvrdimo. Pomenuti gost iz inostranstva Valerij Kozlov iz Moskve nije imao nikakvog veñeg znaåaja u predstavi nego ãto je mogao da ga ima Milan Laziñ koji, gotovo prevazilazeñi kvalitetom Kozlova, sve viãe izrasta u ozbiljnu baletsku liånost. Devojke, Jelena Radojeviñ, Frosina Dimovska, Svetlana Vukosavljeviñ, Bojana Zajoviñ, Ista Stepanov i druge u ulogama Ikonije, Devojke, Kosovske devojke, Majke Jugoviña... pribliæno istih kvaliteta su, za sada, bez ikakve naznaåene individualnosti u interpretaciji. Åitav spektakl moguñe je pohvaliti jedino iz patriotskih razloga zbog åega im odajemo puno priznanje. A pobednici su: Prva nagrada: Should I bite or should I throw (kor. Isidora Staniãiñ, muz. Æan Mark Celver) Tri sestre (kor. Igor Jelen, muz. raznih kompozitora) Druga nagrada: nije dodeljena Treña nagrada: Me Traffige il Vento (kor. Boris Åakãiran, muz. Vedran Vuåiñ) Specijalna nagrada æirija: Krug (kor. Aleksandar Izrailovski, muz. Fredi Merkjuri) Nagrada publike: Should I bite or should I throw (kor. Isidora Staniãiñ, muz. Æan Mark Celver) I tako je, uglavnom, protekla ova sezona. Åitavo proleñe oåekivala sam neãto znaåajno na åemu bih se zadræala i o åemu bi valjalo pisati, bilo sa zadovoljstvom ili kritiåkim odnosom. No, nije se iskazalo ni jedno ni drugo. A onda se proneo glas da je Mila Dragiñeviñ, mlada solistkinja beogradskog Baleta, zapaæeno odigrala ulogu Kitri pred sam kraj sezone. Okolnosti mi nisu dozvolile da je vidim. S velikim zadovoljstvom i radoznaloãñu, a joã veñom æeljom da prema svom baletskom ukusu otkrijem novu zvezdu, tako retku na naãim baletskim scenama, biñu veoma sreñna ako mi se to poåetkom ove sezone i ostvari. Potraga za novim, sreñom, ostaje do kraja. Branka Rakiñ 7 Orchestra - 2000.
Jugoslavija NAJZAD! Letnje premijere u KPGT maj/juli 2000. godine Dugo smo åekali da se neka igra iznedri u Meœunarodnom Art Centru KPGT u Beogradu. I odjednom, u talasu, na kraju proãle sezone dogodile su se åetiri igraåke premijere mladih koreografkinja Bojane Mladenoviñ, Dalije Añin i Isidore Staniãiñ. Njima se pridruæila i Ivanka Lukateli, veteran naãe baletske scene. Inspirisana koreografijama Nade Kokotoviñ, u kojima je Lukatelijeva bila protagonista, postavila je koreodramu Otelo (igraju Ida Ignjatoviñ i Dejan Kolarov), i La Valse (muz. Moris Ravel), s odliånom Anom Ignjatoviñ, Stevanom Sremcem, Rankom Laziñem i Igorom Karakaãem. Bojana Mladenoviñ predstavila se komadom Bacanje kocke. Inspirisana istoimenom poemom Stefana Malarmea i njegovom nedovrãenom dramom Irodijada, ostvarila je sintezu teatra pokreta, minimalizma, pantomime, akrobatike i fiziåkog teatra. Podstaknuta filozofijom francuskog sholastiåara Æana Buridana, o nemoguñnosti slobodne volje i samoizboru, koreograf Dalija Añin (izvanredna muzika Andreja Añina) je prikazala svoj Buridan. U pitanju je odliåan igraåki kvartet Dalije Añin, Ane Ignjatoviñ, Jelene Milanoviñ i Åarnija Œeriña. Les Valses Nobles et Sentimentales, kor. I. Staniãiñ Fotografije: A. Mladenoviñ, Œ. Popoviñ i S. MIhiñ Orchestra - 2000. 8 Bogat program zakljuåila je Isidora Staniãiñ svojom kreacijom Les Valses Nobles et Sentimentales (muz. Moris Ravel i Igor Karakaã), intimno doæivljavajuñi svet oko sebe, s igraåkom ekipom koju su predvodile tri najbolje igraåice savremene igre danas u naãoj zemlji Isidora Staniãiñ, Bojana Mladenoviñ i Olga Olñan. M. J. Otelo, kor. N. Kokotoviñ, postavila I. Lukateli
Ana Adamoviñ Les Valses Nobles et Sentimentales, kor. I. Staniãiñ Buridan, kor. D. Añin Bacanje kocke, kor. B. Mladenoviñ Bacanje kocke, kor. B. Mladenoviñ 9 Orchestra - 2000.
Jugoslavija Shalom Israel! d voåasovna ãestodnevna predavanja s video projekcijama, odræana su u Sveåanoj sali Jevrejske opãtine Beograd (2 7. septembar), i u Kulturnom centru u Novom Sadu (13 18. septembra 2000). Taj blok predavanja, posveñen savremenom plesu u Izraelu danas, nastao je iz potrebe da se s tom materijom upoznaju svi koji se bave igrom, ali i kao vid zahvalnosti Jevrejskoj opãtini u Beogradu, na gostoprimstvu, i prostoru koji su ERGstatus-u ustupili za rad. Danaãnja scena savremenog plesa u Izraelu je, verujem, jedna od vodeñih u svetu. Svojim specifiånim stilom åesto je iznenaœenje za publiku Evrope i Amerike, dok se njihovo aktivno prisustvo oseña i na Tajvanu, Australiji, Dalekom Istoku i u Juænoj Americi. Slabo poznata naãoj javnosti, sigurno je predstavljala zanimljiv materijal za prezentaciju. S obzirom da nisam unapred pripremao materijal, bio sam osuœen na dokumentaciju koju posedujem u privatnoj video kolekciji, a koju sam prikupio tokom boravka u Izraelu. Kada sam poåeo pripremu za predavanja, obratio sam se za pomoñ i savete gospoœama Rut Eãel s Haifa univerziteta i Judit Arnon, umetniåkom savetniku i osnivaåu Kibbutz Contemporary Dance Company i direktoru i osnivaåu MASPA studija. U uvodnom delu, pored video projekcije, koja prikazuje predele i prirodne lepote Izraela i delova iz predstava koje su potom prezentovane, u toku predavanja predstavljena je istorija plesa u Izraelu, s osvrtima na kljuåne momente u formiranju danaãnje fizionomije izraelskog Baleta. Nastanak stila objaãnjen je kroz uticaj nemaåkog ekspresionizma (Ausdrucktanz) u dvadesetim, preko uticaja ameriåkog modernog plesa i tehnike Grejam u pedesetim, pojavom post-modernog ameriåkog stila sedamdesetih, do dolaska u Izrael velikih imena evropske igraåke scene poåetkom osamdesetih. Sledi formiranje prvih ãkola i centara, kao i åuvene Rubinove akademije za muziku i ples u Jerusalemu. Vaæno je pomenuti da su i ministarstva koje se bavi plesom i druge dræavne institucije za kulturu i sport pomogle da se igra u Izraelu razvije. Osnova je ipak stvorena nastanakom velikih trupa i profesionalnih scena, a zatim i formiranjem nezavisnog alternativnog polja rada koji su podræali nacionalni festivali za ples (Curtain Up International Exposure). Linija vodi sve do nastanka nacionalnog centra za ples u Tel Avivu (Suzanne Dallal Centre) poåetkom devedesetih. Skrañeni uvid u istoriju i nastanak izraelske moderne igre, u periodu od osamdeset godina, pokazuje koliko je znaåajnih elemenata potrebno za formiranje modernog plesa u jednoj zemlji. Prvog dana seminara prikazan je video-dens Color of Movement (Boja pokreta) i video projekcija predstave Almud Almavet / Beats of Immortality (Otkucaji besmrtnosti) obe u koreografiji potpisnika ovog teksta, koje predstavljaju dve poslednje godine rada, u MASPA studiju u Ga atonu. Ovaj prvi dan se nadovezuje tematski na drugi i treñi, åineñi tako jednu zaokruæenu celinu. Naime, drugog dana, pored predavanja o sistemu edukacije u Izraelu, predstavljen je film koji govori o æivotu i radu gospoœe Judit Arnon, koja je osnovala MASPA studio i KCDC Kibbutz Contemporary Dance Company, a koja, svojim pionirskim radom, danas predstavlja legendu savremenog plesa u Izraelu. Prikazan je i video-dens Makomshehu / Someplace (Neko mesto) u koreografiji Rami Beera, koji predstavlja kompaniju KCDC, uraœen specijalno za Linkoln centar u Njujorku i nagraœivan najveñim priznanjima. Pretoåena u dramatiånu æivotnu priåu, o stradanjima u koncentracionom logoru u Auãvicu, predstava je zaokruæena sa Aide Memoire (kor. Rami Beer), koja na slikovit naåin takoœe govori o holokaustu. Treñi dan bio je posveñen vaænim uticajima koje su doneli umetnici iz Evrope, osamdesetih godina, upravo pred izlazak izraelske plesne scene na svetsku pozornicu. Ti umetnici, kao poslednji pioniri savremenog plesa u Izraelu dolazili su i radili u uslovima koji nisu evropski, te se taj njihov rad smatra za veliki liåni doprinos. Na video projekciji je prikazana cela predstava Fraeunballett (KCDC) u koreografiji Suzane Linke, gde se mogao sagledati stil nemaåkog ekspresionizma (Ausdrucktanz), koji je u svom izvornom obliku predstavljao zaåetak savremenog plesa u toj zemlji. U nastavku veåeri prikazani su inserti iz rada velikih umetnika Evrope i to: Mats Ek (Dom Bernarde Albe, Kulberg balet, [vedska), Kristofer Brus (Swan Song, Random balet, Velika Britanija) i Jiræi Kilijan (Bella Figura, Nederlands Dans Teatre, Holandija). Ta ostvarenja su, iako uraœena u poslednjih desetak godina, trajno ostavila trag na igraåkoj sceni Izraela. Drugi blok predavanja je bio posveñen alternativnoj sceni, uticajima drugih kultura, kao i tematici kojom se bave manje trupe u Izraelu, na taj naåin dajuñi poseban senzibilitet ovoj sceni. Åetvrti dan je bio posveñen umetniku åije ime je Amir Kolban, a trupa sa kojom danas radi se zove Kombina Dance Company (poznata naãoj publici sa gostovanja u Beogradu 1999. godine na ERG status seminaru i BITEF festivalu). Amir Kolban danas æivi i radi u Jerusalemu i vodi katedru za savremeni ples na poznatoj Rubinovoj akademiji. Kao vrsni pedagog rado je viœen i na akademijama u Berlinu, Amsterdamu i Roterdamu, ukratko u najjaåim centrima za savremeni ples u Evropi. On predstavlja prvu generaciju koja je okrenuta nezavisnom radu, i time stekla pravo da sama postavlja u centar interesovanja tematiku koja je inspiriãe i zanima ili koju na odreœeni naåin kritikuje. U ovom sluåaju to je pojedinac, u sudaru sa socijalnim okruæenjem, u dilemama koje prate savremenog åoveka. U njegovim predstavama se mogu nañi i kompjuterska animacija, video art, instalacije na sceni i drski nastupi egzibicionizma s nesputanim porukama. Insert iz predstave Stardust (Zvezdana praãina), koju je radio na autentiånu priåu ruskog izbeglice u Izraelu, to jasno pokazuje. Predstava koja je zaokruæila Gadi Dagon Orchestra - 2000. 10
veåe, govori o drami ljubavnog trougla mladiña i dve devojke s insertima iz poznatog filma Kazablanka, po kome je i nazvana. Pored specifiånog scenskog izraza, lako je uoåiti i drugaåiji, liåni pristup samih igraåa, kao i njihovu neverovatnu energiju. Peti dan je predstavio kulturoloãke uticaje koji su uneli svoje elemente na ovu scenu. Nezavisni projekti, kao Eskesta Dance Theater pri Haifa univerzitetu, a koji vodi gospoœa Rut Eãel, takoœe predstavnik alternative sedamdesetih, åine zanimljiv prilaz socioloãkom fenomenu plesa. Naime, taj projekat ima za cilj da okupljanjem studenata, koji nose etiopsko poreklo, pokuãa da saåuva kulturno nasleœe te grupacije jevreja-crnaca, ali u savremenoj formi, kao i da u interkulturalnom smislu pomogne njihovu socijalizaciju u Izraelu. U edukativnom video kolaæu, koji je priredila izraelska televizija, moæe se sagledati osnova rada gospode Eãel. Insert iz predstave Ingera Ha Ahava (Pita od ljubavi) koju je radio potpisnik ovih redova i predavaå seminara s tom trupom, predstavlja zaokruæenu formu savremenog pristupa tradicionalnoj kulturi. Kao primer takvog naåina rada, predstava je gostovala na Rubinovoj akademiji u Jerusalemu, uåestvovala na Festivalu deteta u Haifi i Festivalu tradicionalnog plesa u Centru za nacionalni ples u Tel Avivu, s velikim uspehom i odliånim kritikama, i na kraju gostovala juna 2000, u Sinagogi u Berlinu. Drugi deo iste veåeri bio je posveñen alternativi devedesetih, koju pre svega predstavlja Liat Dror Nir Ben Gal Dance Company, s predstavom (prikazana na video projekciji), pod nazivom Anta Oumri. Postavio ju je umetniåki i æivotni par Dror i Ben Gal. Anta Oumri (Ti si moj æivot) je najpoznatija pesma åuvene arapske pevaåice Um Kultsum, a za ceo arapski svet predstavlja simbol ljubavne patnje i stradanja. Uzevãi taj arapski simbol za temu, trupa, koju åine Izraelci, veoma je smelo priãla suãtini ljubavnog bola, kroz fiziåki teatar, s elementima arapskog trbuãnog plesa, koristivãi obnaæenost na sceni. Liat Dror Nir Ben Gal Dance Company je veoma popularna i u Evropi, i zbog toga ãto je u svom radu okrenuta lokalnoj priåi kao i uticajima arapske i bliskoistoåne tematike u veoma savremenoj i slobodnoj formi. U ta dva dana, kao prateñi element za diskusiju, pojavljuje se i fenomen igraåa u druãtvu, kao jedan od bitnih faktora za njihov status, kao i status same umetnosti savremenog plesa, ali i za njen opstanak i promociju. Zadnje veåeri seminara, zatvorio se pun krug, priåom koja nas je vratila na svu kompleksnost Izraela kao zemlje, u socioloãkom, kulturoloãkom, politiåkom i religioznom smislu. Tako se i objaãnjava åinjenica da je jedna velika trupa, kao ãto je to Baåeva, skinuta sa zvaniånog programa proslave pedeset godina nezavisnosti Izraela, zbog politiåko-religioznog skandala bez presedana. Kritikom koju je na tu temu napisao Giora Manor, poznati kritiåar i osnivaå åasopisa Israel Dance, otpoåelo je poslednje veåe seminara, a u nastavku prikazan je sjajni film o predstavi Anaphase iz 1993. godine, jedno od remek dela koreografa Ohada Naharina. Film je snimila nemaåka televizija u saradnji s izraelskom, i predstavlja veoma uspeãan pogled na savremeni ples iznutra, kroz otvorenu predstavu. Igraåi su izloæeni kameri na sceni ali i iza nje, tokom procesa priprema, s dilemama i promiãljanjima oko same predstave. Publika je u direktnoj interakciji s predstavom, izvoœaåima i scenom. Kroz oblike postojanja velikih trupa, predavanje se bavilo i formom superstar sistema na primeru Inbal trupe, gde su zvezde i ansambl i Sara Levi Tanai (koji samo na taj naåin funkcioniãe), zatim Bat Dor Dance Company (u kojoj je postojala samo jedna zvezda, åuvena igraåica Æanet Ordman, åijim odlaskom se trupa ugasila), i na kraju, super-star sistem Basheva Dance Company (u kojoj su svi igraåi zvezde zajedno s koreografom Naharinom). To i jeste nova forma statusa igraåa i savremenog plesa koja omoguñava punu komercijalizaciju (obezbediti danas kartu za njihovu predstavu predstavlja pravi podvig). Uspeãna predavanja u formi seminara, naæalost nisu videli oni koje to najpre treba da interesuje. Pre svega mislim na igraåe. Uskratili su sebi informacije vredne paænje. Uåinili su to na svoju ãtetu. Grupa ERGstatus plesni teatar, uprkos veoma teãkim okolnostima (osnovana pre svega sedam meseci, bez prostora za rad i s veoma malim sredstvima za produkciju) ipak je, zahvaljujuñi Jevrejskoj opãtini u Beogradu, priredila druæenje s izraelskom scenom. U okviru seminara prikazana je i jedanaestominutna koreografija, pod nazivom Turtles Home (Kornjaåin dom, kor. B. Åakãiran), na predivnu kleåmersku muziku u izvoœenju Itsaka Perlmana s molitvom Kadiã, a koju su odigrali Sanja Mitroviñ, Bojana Miãiñ i Duãko Trajkoviñ, uz pomoñ naãeg stalnog saradnika kompozitora Vedrana Vuåiña. Anaphase, kor. Ohad Naharin, Batsheva Dance Company Do novog susreta, za one koji su sa nama putovali u Izrael i za one koji nisu, Shalom Israel! Boris Åakãiran Direktor ERGstatus-a 11 Orchestra - 2000.
34. BITEF Trijumf tela neænih i surovih Ovogodiãnji 34. Beogradski internacionalni teatarski festival odræan je od 17. do 26. septembra 2000. godine na temu Pozoriãte i zlo, a izmeœu ostalog, predstavio nam je i pet ostvarenja savremenog plesnog teatra Nemaåke, Francuske, Engleske i Ãvajcarske. Beogradska publika imala je priliku da vidi novije kreacije aktuelnih koreografa, åiji se pristupi toj teatarskoj formi me usobno veoma razlikuju. Tela Tela, kor. Saãa Valc fotografije: Srœan Mihiñ Koreografija koja je otvorila 34. Bitef, verovatno je i najvrednije ostvarenje ponuœeno beogradskoj publici. Uostalom, festivalski æiri tu predstavu proglasio je za najbolju. Njen naslov govori o jednoj ãiroj ideji da se na sceni tematizuje upravo to bez åega je savremeni plesni teatar naprosto nezamisliv. Telu, toj naizgled apstraktnoj temi, koreograf Saãa Valc ne prilazi, sreñom, na naåin meta-teatarskog preispitivanja, veñ pre kao nizu sitnih ispovesti o tome ãta se sve s njim deãava. Uprkos svojoj karakteristiånosti, liånom peåatu, prividnoj ornamentalnosti, svaka od tih slika ili ispovesti, ipak, gotovo neprimetno, proæima åitav koreografski pokuãaj da se prostor pokretljivosti tela prikaæe od krajnje automatskog, dirigovanog ili preraåunatog, do potpuno dekonstruisanog, kada svaki deo tela postaje pokretljiv sam za sebe. To, naravno, nije zamisao od koje se poãlo, veñ posledica izuzetnog koreografskog pokuãaja umetnika sposobnog da se s ozbiljnoãñu i odvaænoãñu izbori s funkcionalnoãñu u koju su tela upletena i nereda koji remeti svaki sistem. Protivteæa slici pripijenih, povezanih tela, åije je kretanje krajnje predvidivo, kada preciznost koreografije i izvoœenja koincidira s birokratskom rutinom koja treba da se doåara, bivaju slike u kojima su tela gotovo iãåaãena, naizgled nakalemljena jedna na druga, gde viãe nije lako odgovoriti na pitanje - kome koji deo tela pripada? Otud i duhovita zamisao da igraåi izgovaraju imena delova tela koja se ne poklapaju s onima koje pokazuju. Jedno od pitanja ãto ih postavlja Saãa Valc jeste sledeñe - znamo li uopãte ãta se deãava s naãim telima, jesu li ona dobro usklaœeni mehanizam ili prostor krajnje pometnje i nepredvidivosti? Moguñi odgovor na to pitanje je sugerisan poåetnom slikom gde nagost tela, njegov prirodni oblik, biva deformisan, izobliåen kretanjem u krajnje ograniåenom prostoru, na neobiånoj pozornici, na kojoj je granica izmeœu neænosti i surovosti gotovo izbrisana. Nekada u prirodnom okruæenju, sada su tela postala zatvorena i uglavnom zgråena u skuåenom prostoru. Njihovo neprekidno kretanje i skitanje zamenjeno je simboliåkom pokretljivoãñu. Zatvoreni prostor poput ekrana predoåava nam sliku civilizacije koja poåiva na telima koja ne znaju ãta sve mogu. Koreografija Saãe Valc ujedno nam kazuje da je naåin otkrivanja moguñnosti tela krajnje individualan, tj. da svako mora sam upoznati vlastito telo. Pitanje tretiranja tela proæima celu koreografiju, ali u njoj dobijamo i jedinstven odgovor kroz spoj apsolutne preciznosti sa individualnom kreativnoãñu i oseñajnoãñu. Najbolji naåin da se neãto kaæe o telima jeste da sasluãamo ãta nam sama govore. Orchestra - 2000. 12
Besovi / Uyemboo! / Opening Koreografski par Bouvier/Obadia iz Nacionalnog centra za savremeni ples Anæe (Francuska), koji od 1980. godine radi zajedno, predstavio nam se prvi put, odvojenim kreacijama Besovi (Joelle Bouvier) i Uyemboo! / Opening (Regis Obadia). Åinjenica da taj par postoji veñ dvadeset godina govori o kvalitetu njihovog rada ali naæalost, senka onoga ãto se u pozoriãnom æargonu naziva passé nazire se u njihovom pristupu savremenom plesnom teatru i stoji u suprotnosti s onim ãto trenutno karakteriãe francusku plesnu scenu. Predstava Besovi odlikuje se zanimljivim idejama poput devojke lebdeñeg koraka koja se, vezana konopcem vrti visoko u vazduhu pred fasciniranim gledaocima, ili prah-fontane, kao i koreografski izuzetno åulnim, fluidnim pokretom koji se nikada ne zavrãava, korespondirajuñi sa energijom igraåa. Meœutim, to ãto predstavi smeta je upravo preterana æelja da se dopadne. Tako se, inaåe zanimljiva reãenja pretvaraju u efekte. Pojavljuju se u trenucima kada ritam predstave opada, a izuzetno sposobni igraåi, konstantnim koketiranjem s publikom i preterano ekspresivnim licima, ruãe svaku moguñnost da nas u svoju priåu ozbiljno uvedu. Obadia se pojavio sa dve odvojene predstave izvedene u okviru jedne veåeri. Poluåasovni Uyemboo! rezultat je istraæivaåkog procesa suåeljavanja razliåitih stilova i kultura kojima pripadaju koreograf i jedini akter u predstavi, hip-hop igraå iz Kameruna. Uyemboo! je, kako sam autor kaæe, svet stalne metamorfoze tela, misli i oseñanja, a prevedeno s kamerunskog dijalekta basar oznaåava pitanje - kako si? Zvuåi interesantno, meœutim, to ãto je na sceni Narodnog pozoriãta izvedeno pre se moæe okarakterisati kao demonstracija viãe razliåitih plesnih tehnika, od hiphopa, preko stepovanja i dæeza, sve do ritualnih igara Afrike, kojima, uslovno reåeno, igraå vlada (bolji hip-hop igraåi mogu se videti na ulicama ãirom sveta). Odlomak iz Ubistva u katedrali T. S. Eliota ( Uprljali su nas crnci i Arapi neåiãñu koju ne moæemo sprati ), koji izgovara crni igraå, verovatno je po zamisli koreografa, sraåunat na poseban efekat. U predstavi Opening Obadia citira delo Majstor i Margarita, koristi simboliåko znaåenje merdevina, kao i veliku, prozirnu, plastiånu zavesu. Po njoj sâm crvenim sprejom crta ili ispisuje neãto ãto predstavlja rezultat trenutne inspiracije (moæda krvavi krst koji se razliva), koju prati gledaocima uglavnom poznata melodija æanra muzike za liftove. Sve u svemu, ako taj par nastavi s odvojenim projektima, Bouvier je ipak ta koja ñe opravdati njihovo dugo trajanje. Opening, kor. Regis Obadia Besovi, kor. Æoel Buvije 13 Orchestra - 2000.
34. BITEF T r i l o g i j a Osnovna ideja predstave Trilogija (kor. Wayne McGregor), a u izvoœenju Random Dance Company iz Londona, jeste odnos åoveka prema programerskom svetu u kome je sve viãe primoran da æivi. Prazna scena, kao kutija, s video-bimom koji u kontrasvetlu igraåe uvlaåi u sebe i åini ih delom te slike, doprinosi ideji, kao i savremeni zvuk koji sve to prati. Koreograf se okreñe pokretu kao najbitnijem naåinu izraæavanja, meœutim, niti je taj pokret dovoljno maãtovit da bi dræao paænju sat vremena, niti smo na sceni videli sjajne igraåe koji ga izvode. Bili su to mladi igraåi joã nedefinisanih tela i nesavladane tehnike i kvaliteta pokreta savremenog plesa. Tilogija, kor. Vejn MekGregor G o p f Gopf, kor. Gregor Mecger/Martin Cimerman Po oceni publike, Gopf je najbolja predstava na ovogodiãnjem Bitefu. Ona meœutim ne postavlja na scenu nikakve velike priåe, ne koristi mitoloãke obrasce, u njoj nema pompeznosti. Svoju komunikaciju s gledaocima ona ne ostvaruje prostom dopadljivoãñu i dovitljivoãñu. Kljuå predstave leæi u jednostavnosti, ali kako to obiåno biva najjednostavnije stvari je najteæe izvesti. Koreografija (Gregor Mecger i Martin Cimerman) je tako zamiãljena da se akcija sve vreme dogaœa oko odreœenog objekta koji je teãko definisati, a koji u datom trenutku moæe postati bilo ãta. Njegovo åudesno mnogoobliåje je podloga za nadasve duhovito i maãtovito kretanje igraåa. Taj gotovo lavirintski, neobiåni prostor dozvoljava igraåima da pokaæu i svoje posebne kvalitete. Njihovo slobodno kretanje na najbolji moguñi naåin pokazuje spoj moguñnosti improvizacije sa potpunom i beskompromisnom uveæbanoãñu, bez kojih je savremeni plesni teatar gotovo nemoguñ. Ta nepretenciozna predstava u velikoj meri doåarava doæivljaj sveta mladog åoveka danas. Znaåajan doprinos u tom pogledu je uåeãñe i di-dæeja, koji uæivo, na ãest gramofona, tik iznad igraåa, i sam dobrim delom biva ukljuåen u idejnu i izvoœaåku koncepciju predstave. Dakle, iako na prvi pogled priliåno jednostavna, ona je vrlo sloæen skup elemenata, plesa, scenografije, muzike, koja utisak lakoñe ostavlja upravo zahvaljujuñi njihovom izuzetnom spoju. Predstava govori o tome da zapadne pozoriãne stvaraoce, kao i intelektualce, ne muåe viãe toliko velika pitanja, krupne odluke i dileme, koliko vedrina i opuãtenost. Gopf je reå koju u Ãvajcarskoj koriste kao izraz iznenaœenja, meœutim, teãko ju je izgovoriti, a da vam se na licu ne pojavi osmeh. Isidora Staniãiñ i Bojana Mladenoviñ Orchestra - 2000. 14
Panåevaåki dani baleta Pepeljuga estival pod nazivom Panåevaåki dani baleta odræan je ove godine, treñi put, u organizaciji osnovne baletske ãkole Jovan Bandur, u Panåevu. Ta manifestacija ima festivalsko-takmiåarski ka- f i joã neãto rakter, a cilj joj je da okupi sve baletske ãkole, baletska studija, kulturno-umetniåka druãtva, kao i pozoriãta koja se bave igrom. Bilo je Bandur iz Panåeva izveli su balet Pepeljuga. Partituru za balet napi- Drugog dana programa uåenici Osnovne baletske ãkole Jovan predviœeno da festivalski program traje od 24. do 27. maja, ali su sao je Paul Reade, a koreografiju, libreto i reæiju za to izvoœenje uradile su Svetlana Vuåiniñ, Svetlana Buåevac i Ivana Pezelj. Asistenti ko- nastupi predviœeni za poslednji dan, iznenada otkazani. Prvog dana Festivala, posetioci su imali priliku da vide one koji reografa su bile Katarina Milinkoviñ i Bosiljka Vuåkoviñ. Gosti iz Beograda, kao i panåevaåka publika bili su oduãevljeni skladnoãñu te tek zakoraåuju u svet pokreta. Polaznici predãkolskog odeljenja osnovne baletske ãkole Jovan Bandur, izveli su nekoliko igara iz baleta kao ãto su Krcko Oraãåiñ, Silvija i Æizela. Nakon njih, nastupili su balerina i baletskih igraåa najrazliåitijeg uzrasta. Posebno su dobro velike baletske kompozicije i ozbiljnoãñu, gotovo profesionalnoãñu, uåenici baletskog zabaviãta, prvog i drugog razreda isturenog odeljenja paåevaåke baletske ãkole u Alibunaru i Banatskom Karlovcu, s Borisa Vidakoviña, Mirele Boæiñ, Åedomira Radonjiña i Saãe Laziåiñ. izvedene i uklopljene u celinu minijature solista Srœane Slavujac, nekoliko dinamiånih taåaka u kome su ti sasvim mladi igraåi pokazali odliåno snalaæenje s ritmovima i elementima marãa i polke, ali i po principu kontrasta, tu predstavu karakteriãe i snaæan dramski Osim simetrije i harmonije postavljene veãtim smenjivanjem scena poznavanje baziånih elemenata klasiånog baleta. Usledio je program impuls. Prisustvo takvog senzibiliteta najjasnije se vidi u sjajnim scenama dolaska vile s pratnjom, preoblaåenja Pepeljuge, probe cipe- baletskih studija iz Beograda i Panåeva. Kulturni omladinski centar Vladimir Dujiñ iz Beograda, predstavio se raznovrsnim programom lice i dueta Pepeljuge i Princa. Posebno impresivno delovale su velike grupne scene u kojima su bile ptiåice, miãevi, igraåi poloneze, ma- u okviru kategorija predãkolskog, klasiånog i modernog baleta. Uåenici razliåitog uzrasta, pored osnovnog tehniåkog znanja, pokazali su da poseduju i senzibilnost za sceniånost u izvoœenju adaœa ili Folklor je bio tema treñeg dana. Nastupili su uåenici odseka za zurke i tamburin. bolera. Sliåan program i tehniåki neãto zrelije izvoœenje pripremili su narodnu igru osnovne baletske ãkole Jovan Bandur s viãe raznovrsnih stariji polaznici beogradskog uåeniåkog kulturnog centra i Deåjeg taåaka, ukljuåujuñi igre iz centralne Srbije, Ãumadije i Pomoravlja, kulturnog centra Beograd. Panåevaåki baletski studio Interplay grupne i solo-pesme, koledarske igre. Ansambl Kolo predstavio se predstavio se s nekoliko taåaka. Pored jedne solo taåke, posetioci su ciganskom igrom, izvedenom tehniåki neãto slabije, ali s izvanrednom scenskom energijom. KUD Jedinstvo izveo je igre iz Banata, a videli i nekoliko grupnih u koreografijama sa skladno ukomponovanim modernim i osnovnim klasiånim elementima i uz æivopisan KUD Abraãeviñ raskoãne i bogato stilizovane igre iz Pomoravlja. Vlaãke igre u izvoœenju KUD Paunoviñ ostavile su snaæan utisak na pu- scenski nastup. Studio Balerina, takoœe iz Panåeva, predstavio je uåenice tri razliåita uzrasta u tri velike grupne igre zasnovane, pre bliku dobro izvedenim grupisanjem igraåa i organizacijom scenskog svega, na savremenim tehnikama. Na samom kraju prvog dana programa baletski studio Madlenium iz Beograda izveo je koreografiju svoju folklornu grupu igrama Gruæe s koriãñenjem mnogobrojnih prostora. Dom kulture iz Staråeva, sela kraj Panåeva, predstavio je na muziku Pitera Gebrijela, sklopljenu suptilnim uplitanjem klasiånog baleta u osnovnu potku moderne igre. Prvi dan programa za- Za åetvrti dan bio je najavljen dolazak igraåa Baletske ãkole Lujo dramskih elemenata i pevanjem, ali neãto slabijim igraåkim umeñem. tvorila je Baletska sekcija pri Sokolskom druãtvu Beograd s dve dinamiåne i impresivne taåke na muziku iz filma Podzemlje. Novog Sada. To gostovanje je otkazano zbog, po reåima organiza- Daviåo iz Beograda, Baletske ãkole i Srpskog narodnog pozoriãta iz Na kraju tog dela programa, æiri je doneo odluku o nagradama. tora, nesigurnih uslova putovanja. Tako je deo programa, za koji je U kategoriji predãkolskog uzrasta, prvu i drugu nagradu dobio je publika oåekivala da bude kruna Festivala, naæalost, izostao. Naravno, sve ãto su Panåevaåki dani baleta ponudili u prva tri festivalska baletski studio Interplay, a treñu studio Balerina. Meœu devojåicama od sedam do deset godina, najbolje su bile polaznice studija Balerina iz Panåeva, a slede Interplay i Baletska sekcija Sokolskog druãtva. tan program i u narednim godinama. dana, dovoljan je razlog da od te manifestacije oåekujemo kvalite- Ta sekcija je treñu nagradu dobila i u kategoriji od deset do åetrnaest godina, gde je prvo mesto pripalo studiju Interplay, a drugo Jelena Nikoliñ Balerini. Prvu i drugu nagradu u kategoriji iznad åetrnaest godina dobio je DKC Beograd, a treñu studio Madlenium. Srœan Mihiñ Picikato polka, Slavujac Srœana i Adamoviñ Aleksandra 15 Orchestra - 2000.