HUMAN RIGHTS CHAMBER FOR BOSNIA AND HERZEGOVINA!!!!!!!!!!!! DOM ZA LJUDSKA PRAVA ZA BOSNU I HERCEGOVINU ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU (uru~ena 7. aprila 2000.) Predmet br. Edita RAJI] protiv FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, na plenarnom zasjedanju od 3. aprila 2000. godine sa sljede}im prisutnim ~lanovima: Gosp. Giovanni GRASSO, Predsjedavaju}i Gosp. Dietrich RAUSCHNING Gosp. Hasan BALI] Gosp. @elimir JUKA Gosp. Jakob MÖLLER Gosp. Mehmed DEKOVI] Gosp. Manfred NOWAK Gosp. Miodrag PAJI] Gosp. Vitomir POPOVI] Gosp. Viktor MASENKO-MAVI Gosp. Andrew GROTRIAN Gosp. Mato TADI] Gosp. Anders MÅNSSON, Arhivar G a Olga KAPI], Zamjenik arhivara Razmotriv{i gore navedenu prijavu podnesenu u skladu sa ~lanom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima ( Sporazum ) sadr`anog u Aneksu 6 Op{teg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; Usvaja sljede}u odluku prema ~lanovima VIII(2) i XI Sporazuma kao i pravilima 52, 57 i 58 Pravila procedure Doma:
I UVOD 1. Podnosilac prijave, dr`avljanka Bosne i Hercegovine, je nastavnica likovnog odgoja iz Semizovca kod Vogo{}e, Kanton Sarajevo. Ona je hrvatskog porijekla, a udata je za osobu srpskog porijekla. Od 1983. radila je u osnovnim {kolama u Semizovcu i Vogo{}i. Tokom rata, kada je Vogo{}a bila pod kontrolom srpskih snaga, podnosilac prijave je ostala u Vogo{}i i nastavila da radi kao nastavnica likovnog odgoja. Nakon zavr{etka rata i integracije Vogo{}e u Federaciju Bosne i Hercegovine, podnosilac prijave je `eljela da nastavi raditi u tim {kolama. Me utim, ona nije pozvana da se vrati na posao ve} joj je re~eno da mo`e u~estvovati u konkursu za radna mjesta po kojem nije primljena. Podnosilac prijave je koristila pravni lijek da bi se vratila na svoje radno mjesto, ali je njena tu`ba odbijena u prvom stepenu. Njena `alba i spis jo{ nisu proslije eni Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je nadle`ni vi{i sud. 2. Ovaj predmet prvenstveno postavlja pitanja iz ~lana 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu Konvencija ), te u pogledu diskriminacije u u`ivanju prava na rad i prava koja iz njega proisti~u, a zagarantovana su ~lanom 6 Me unarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (u daljem tekstu ICESCR ) i ~lanom 5(e)(i) Me unarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (u daljem tekstu CERD ). II POSTUPAK PRED DOMOM 3. Prijava je podnesena Domu 10. jula 1997., a registrovana je 18. avgusta 1997. godine. Podnosioca prijave zastupa g a Senija Poropat, advokat iz Vogo{}e. Podnosilac prijave je zahtijevala da Dom izda privremenu mjeru kojom se tu`enoj Strani nare uje da joj isplati li~ne dohotke kao da je radila od 1. aprila 1996. pa dok ne bude vra}ena na posao, da bi mogla da izdr`ava svoje dvoje maloljetne djece. Dom je odbacio zahtjev 5. aprila 1998. 4. Dana 17. aprila 1998. Dom je proslijedio prijavu Federaciji Bosne i Hercegovine. Federacija je podnijela svoja zapa`anja 14. maja 1998. godine i predlo`ila mogu}nost prijateljskog rje{enja. Podnosilac prijave je odgovorila 29. juna 1998. i podnijela svoj zahtjev za kompenzaciju. 5. Dana 1. decembra 1998. Dom je zatra`io od Federacije da precizira predlo`ene uvjete prijateljskog rje{enja. 6. Advokat podnosioca prijave je odgovorila 7. decembra 1998., obavje{tavaju}i Dom da nije bilo nikakvih pomaka u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu od 21. aprila 1998. Ona je dodala da njena klijentica `eli da nastavi sa postupkom po zahtjevu za kompenzaciju, ali da ne insistira da bude vra}ena na svoje radno mjesto u osnovnim {kolama u Vogo{}i i Semizovcu po{to od 1. marta 1998. radi u drugoj {koli. 7. Po{to Federacija nije odgovorila, Dom je 29. januara 1999. ponovo zatra`io informacije o posebnim uvjetima u prijedlogu prijateljskog rje{enja, daju}i Federaciji rok od dvije sedmice. Po{to nisu primljene nikakve informacije, Dom je dana 13. marta 1999. odlu~io da nastavi sa razmatranjem o prihvatljivosti i meritumu predmeta. 8. Podnosilac prijave je poslala jo{ pet pisama sa datumima: 5. april, 3. juni, 7. avgust i 18. oktobar 1999., te 22. februar 2000. U pismu od 5. aprila 1999. ona je preina~ila svoj zahtjev za kompenzaciju u odnosu na svoj prethodni podnesak. Federacija je odgovorila 10. juna, 15. jula i 28. septembra 1999. 9. Dom je raspravljao o predmetu 12. marta, 10. juna, 7. septembra, 4. i 5. oktobra 1999., te 9. marta i 3. aprila 2000. Posljednjeg datuma usvojio je ovu odluku. 2
III UTVR\IVANJE ^INJENICA A. Posebne ~injenice u predmetu 10. Podnosilac prijave je nastavnica likovnog odgoja iz Semizovca kod Vogo{}e, Kanton Sarajevo. Ona je hrvatskog porijekla, a udata je za osobu srpskog porijekla. Od 1983. radila je u osnovnim {kolama u Semizovcu i Vogo{}i. Tokom rata, kada je Vogo{}a bila pod kontrolom srpskih snaga, od kraja aprila 1992., mnoge su osobe pobjegle iz Vogo{}e na teritorije koje je dr`ala Armija Republike Bosne i Hercegovine. 11. Odlukom Op{tinskog ratnog predsjedni{tva Vogo{}e (u izbjegli{tvu) od 8. septembra 1993. ukinute su sve {kole na teritoriji pod srpskom kontrolom. Nastava se odvijala u jednoj {koli na Kobiljoj Glavi na teritoriji koju je dr`ala Armija Republike Bosne i Hecegovine. Prema toj Odluci ova {kola je preuzela ( naslijedila ) sva prava i obaveze osnovnih {kola koje su prekinule rad. U me uvremenu je podnosilac prijave ostala u Vogo{}i i nastavila da radi kao nastavnik likovnog odgoja u tamo{njim {kolama koje su nastavile da rade pod srpskom kontrolom i upravom. Nije uspostavljala kontakt sa {kolom na Kobiljoj Glavi na drugoj strani linije fronta. 12. Po zavr{etku rata i zaklju~enju Op{teg okvirnog sporazuma za mir, po{to je Vogo{}a postala dio Federacije Bosne i Hercegovine (dana 23. februara 1996.), podnosilac prijave je obavijestila {kolske vlasti da `eli nastaviti da radi u tim {kolama. Me utim, kada je u aprilu 1996. po~ela {kolska godina, ona nije pozvana da do e na posao, ve} joj je re~eno da se prijavi na konkurs koji je raspisan da bi se odredili odgovaraju}i kandidati za popunu upra`njenih radnih mjesta objavljenih u konkursu. Konkurs je objavljen 14. avgusta 1996. Ona se javila na konkurs, ali nije vra}ena na posao. 13. Dana 3. septembra 1996. {kola u Semizovcu je obavijestila podnosioca prijave da je na njeno radno mjesto primljen drugi nastavnik. Dana 9. septembra 1996. {kola je donijela rje{enje kojim retroaktivno prestaje njen radni odnos od 2. maja 1992. U obrazlo`enju se konstatuje da se ona nije javila na posao nakon integracije u teritoriju Federacije u roku koji je propisan ~lanom 10. tada va`e}e Uredbe sa zakonskom snagom o radnim odnosima od 23. novembra 1992. (vidi ta~ku 24. dole). 14. Podnosilac prijave je 13. septembra 1996. ulo`ila prigovor Upravnom odboru {kole. Dana 4. oktobra 1996. obavije{tena je da je njen prigovor odba~en jer se na{la tek na tre}em mjestu gore pomenutog konkursa, a nije se ni javila na posao u okviru datog roka. Dana 11. oktobra 1996. podnosilac prijave ulo`ila je prigovor protiv te odluke, navode}i da ona nije morala da se javi na posao u okviru tog roka jer njen radni odnos nije prestao. [tavi{e, podvukla je da se ona zapravo prvi put javila u {kolu nakon integracije na dan 26. februara 1996., te da je nakon toga nekoliko puta razgovarala sa direktorom {kole. 15. Sem toga, podnosilac prijave je 10. septembra 1996. podnijela `albu inspekciji rada u Vogo{}i. Dana 14. oktobra 1996. iz inspekcije rada su je obavijestili da je dana 3. oktobra 1996. sprovedena istraga. Istragom je utvr eno da se podnosilac prijave nije javila na posao u roku propisanom ~lanom 10 Uredbe iz 1992., te da je, iz tog razloga, odlu~eno da se na to radno mjesto primi neko drugi. 16. Podnosilac prijave je 21. oktobra 1996. pokrenula sudski postupak pred tada{njim Osnovnim sudom II u Sarajevu. Zahtijevala je da sud poni{ti rje{enje o prestanku njenog radnog odnosa, da je vrati na posao, da joj budu upla}eni doprinosi, te da joj se period od 1. februara 1996. pa dok se ponovo ne zaposli prizna kao radni sta`. Dana 16. aprila 1997. sud je zatra`io od podnosioca prijave da precizira prvobitni tu`beni zahtjev od 21. oktobra 1996. Dana 23. aprila 1997. novi zastupnik podnosioca prijave, g a Senija Poropat, podnijela je ure enu tu`bu. 17. Ure ena tu`ba zadovoljavala je zahtjeve koje name}u pravila procedure suda. Dana 28. maja 1997. odr`ana je rasprava. Podnosilac prijave nije bila zadovoljna sudijom, pa je 30. maja 1997. podnijela zahtjev za izuze}e sudije, navode}i, izme u ostaloga, da je sudija namjerno odugovla~ila postupak. Predsjednik Op}inskog suda II odbacio je zahtjev kao neosnovan dana 13. juna 1997. Sud je odr`ao rasprave dana 9. septembra, 8. oktobra i 18. novembra 1997. 3
18. Dana 18. novembra 1997. sud je donio presudu kojom se odbija zahtjev podnosioca prijave, sa zaklju~kom da je bilo ispravno da ona ne bude vra}ena na posao. Presuda se pozivala na ~lan 15 Uredbe iz 1992. i zasnivala na obrazlo`enju da je podnosilac prijave zakasnila da se javi na posao, te da se stavila na stranu agresora, {to bi ve} samo po sebi bilo dovoljan razlog za prestanak njenog radnog odnosa. Stoga je sud zaklju~io da ona nema pravo da se vrati na posao, te da nije bilo osnova da joj se da prioritet u odnosu na druge kandidate koji su se javili na konkurs. Presuda je sadr`avala i pouku o raspolo`ivom pravnom lijeku, kao i informaciju da `albu treba podnijeti op}inskom sudu u roku od 8 dana od primitka presude. 19. Sud je nai{ao na pote{ko}e pri dostavljanju presude novom zastupniku podnosioca prijave. Nije zabilje`eno kada je zastupnik primila presudu. Dana 21. aprila 1998. podnosilac prijave je podnijela `albu Op}inskom sudu II u Sarajevu. Do dana{njeg dana, sudija koji radi na ovom predmetu u Op}inskom sudu nije proslijedila `albu i spis Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je nadle`ni drugostepeni sud. No `alba nije progla{ena ni neprihvatljivom. Predsjednik Op}inskog suda je 30. juna 1999., na zahtjev Zastupnika Federacije, izjavio da u spisu nema dokaza o tome kada je zastupnik podnosioca prijave primila presudu. Predsjednik je dalje izjavio da je Op}inski sud uputio zastupniku podnosioca prijave nekoliko zahtjeva, ali da je ona propustila da obavijesti sud o datumu primitka. 20. U me uvremenu, dana 22. decembra 1997. zastupnik podnosioca prijave je podnijela javnom tu`iocu krivi~nu prijavu protiv gosp. Sefera Mrkuli}a, direktora {kole, zbog la`nog svjedo~enja pred Op}inskim sudom. Gosp. Mrkuli} je, navodno, la`no porekao da se podnosilac prijave javila na posao i uru~ila mu klju~eve od {kole kao i {kolsku dokumentaciju. Dana 8. novembra 1999. Op}inski tu`ilac u Sarajevu odbio je ovu prijavu. 21. Podnosilac prijave je na{la novi posao u {koli na Stupu u op}ini Novi Grad Sarajevo, gdje radi od 1. marta 1998. B. Relevantni doma}i zakoni i praksa 1. Zakon o radnim odnosima 22. U relevantno vrijeme radni odnosi su bili regulisani sa sljede}a tri zakona: 1) Zakonom o osnovnim pravima iz radnog odnosa Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije ( SFRJ ) (Slu`beni list SFRJ br. 60/89 i 42/90), koji je preuzet kao zakon Republike Bosne i Hercegovine (Slu`beni list Republike Bosne i Hercegovine u daljem tekstu SL RBiH br. 2/92); 2) Zakonom o radnim odnosima biv{e Socijalisti~ke Republike (Slu`beni list Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine br. 20/90), koji je va`e}i u skladu sa odredbom o kontinuitetu zakona sadr`anom u ~lanu 2 Aneksa II uz Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks 4 Sporazuma); i 3) Uredbom sa zakonskom snagom o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti (SL RBiH br. 21/92 od 23. novembra 1992), koju je Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine preuzela kao Zakon o radnim odnosima (SL RBiH br. 13/94). Ovi zakoni su se odnosili na radne odnose uop{te, izuzev onih u dr`avnim organima, koji su bili posebno regulisani. No, oni su se svakako odnosili na zaposlene u javnim slu`bama, kao {to su nastavnici u {kolama i voza~i autobusa. Ostali su na snazi dok Federacija Bosne i Hercegovine nije donijela Zakon o radu (Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine u daljem tekstu SN FBiH br. 43/99) koji je stupio na snagu 5. novembra 1999. 23. ^lan 75 Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa SFRJ sadr`avao je odredbe o prestanku radnog odnosa. Stav 2 toga ~lana glasi: Radniku prestaje radni odnos bez njegove saglasnosti, ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopno. 24. ^lanom 10 Zakona o radnim odnosima predvi alo se: Radnik se zbog nemogu}nosti dolaska na posao, mo`e uputiti na nepla}eno odsustvo u slu~ajevima: 4
- ako stanuje ili mu se radno mjesto nalazi na okupiranom podru~ju ili podru~ju zahva}enom borbenim dejstvom, Nepla}eno odsustvo mo`e trajati do prestanka okolnosti iz stava 1. ovog ~lana, ako radnik u roku od 15 dana po prestanku okolnosti doka`e da nije mogao dolaziti na posao. Za vrijeme nepla}enog odsustva radniku miruju prava i obaveze koje proisti~u iz rada i po osnovu rada. 25. ^lanom 15 Zakona o radnim odnosima predvi a se: Radniku prestaje radni odnos ako je u toku izvr{avanja radne obaveze neopravdano izostao sa posla du`e od 20 radnih dana uzastopno ili ako se stavio na stranu agresora i protiv Republike Bosne i Hercegovine. 2. Zakon o parni~nom postupku 26. Zakon o parni~nom postupku (SN FBiH br. 42/98) reguli{e pravo na `albu. Prema ~lanu 429 rok za podno{enje `albe protiv presude odnosno rje{enja iz radnih odnosa je 8 dana nakon primitka osporene prvostepene presude. Prema ~lanu 339, `alba se podnosi sudu koji je izrekao osporenu presudu. 27. ^lanom 340 predvi a se da }e neblagovremenu, nepotpunu ili nedopu{tenu `albu odbaciti rje{enjem predsjednik vije}a prvostepenog suda bez odr`avanja ro~i{ta. 28. Prema op{tim odredbama iz ~lanova 360-363 protiv rje{enja prvostepenog suda dozvoljena je `alba ako u ovom zakonu nije odre eno da `alba nije dozvoljena. Rje{avaju}i o `albi drugostepeni sud mo`e odlu~iti u skladu sa sljede}e tri opcije: (1) odbaciti `albu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopu{tenu; (2) odbiti `albu kao neosnovanu i potvrditi rje{enje prvostepenog suda; ili (3) uva`iti `albu i rje{enje preina~iti ili poni{titi te prema potrebi predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak. 29. Zakon tako e sadr`i i odredbe o na~inu uru~ivanja presuda. Da bi se utvrdilo kada po~inju te}i rokovi, sud mora evidentirati kada su strane u postupku primile presudu. U normalnim okolnostima uru~enje se dokazuje dostavnicom (~lan 139). Me utim, ~lanom 139(7) propisuje se mogu}nost da sud provjeri dostavu i na drugi na~in. 30. ^lanom 426 odre uje se da }e u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri odre ivanju rokova i ro~i{ta, sud uvijek obra}ati osobitu pa`nju na potrebu hitnog rje{avanja radnih sporova. 3. Izjava Zajedni~ke civilne komisije o Sarajevu 31. Zajedni~ka civilna komisija o Sarajevu sastala se 11. aprila 1996. da nastavi sa svojim radom na implementaciji mira u Sarajevu pod pokroviteljstvom tada{njeg Zamjenika Visokog predstavnika Michaela Steinera. U radu su u~estvovali predstavnici federalnih i gradskih vlasti i srpskih gra ana Sarajeva, te su, izme u ostalog, donijeli i odluku o radnicima odre enih profesija, koja je sadr`avala sljede}a pravila: - Osobe koje su prije rata obavljale odre enu profesiju, imaju pravo da se vrate na svoja biv{a radna mjesta bez ikakve procedure ponovnog apliciranja. Oni su ve} kvalifikovani. Od njih se mo`e tra`iti da podnesu slu`benu izjavu iz koje se vidi da imaju namjeru da se vrate na posao, ali nakon toga moraju biti ponovo zaposleni. - Od osoba zaposlenih tokom rata mo`e se tra`iti da ponovno apliciraju. Svaki takav proces mora biti izvr{en bez diskriminacije bazirane na etni~kom porijeklu, a treba odra`avati princip da se u zapo{ljavanju ogleda etni~ki sastav svakog podru~ja. - U slu~ajevima gdje radna mjesta vi{e ne postoje, biv{i zaposleni radnici bi trebali biti stavljeni na 5
listu ~ekanja, dok poslovi ne budu na raspolaganju. Osobe sa tih lista ne}e izgubiti radni sta` niti penziju. IV @ALBENI NAVODI 32. Podnosilac prijave se `ali da su zbog du`ine postupka povrije ena njena prava iz ~lana 6 Konvencije. [tavi{e, ona navodi da sarajevski Op}inski sud II nije bio nepristrasan. Povrh toga, tvrdi da sud nije njen predmet rje{avao hitno, kako je propisano Zakonom o parni~nom postupku. 33. Podnosilac prijave tako e tvrdi da su povrije ena i njena prava prema CERD-u, jer su uglavnom zapo{ljavani nastavnici bo{nja~kog porijekla. Ona se `ali na diskriminaciju i navodi da nije bila vra}ena na radno mjesto zbog svoga hrvatskog porijekla. Osim toga, podnosilac prijave tvrdi da postoji i kr{enje Odluke zajedni~ke civilne komisije o Sarajevu od 11. aprila 1996. V PODNESCI STRANA A. Tu`ena Strana 34. Federacija Bosne i Hercegovine tvrdi da podnosilac prijave nije iscrpila raspolo`ive doma}e pravne lijekove. Nadalje, navodi da bi prijavu trebalo brisati po{to podnosilac prijave `eli da odustane od zahtjeva da bude vra}ena na posao. 35. U zapa`anjima od 14. maja 1998. Federacija je priznala da je `alba podnosioca prijave protiv presude Op}inskog suda podnijeta na vrijeme po{to je bilo problema pri dostavljanju presude njenom novom zastupniku. Tu`ena Strana dopu{ta da bi se moglo posumnjati u to da li je sud ispravno primijenio odredbe materijalnog prava. Federacija je tako e navela da o~ekuje od Kantonalnog suda da ispravi presudu i ukazala na ~injenicu da bi ovo potvrdilo da podnosilac prijave ima na raspolaganju djelotvorne doma}e pravne lijekove. Federacija je zatra`ila od Doma da sa~eka odluku Kantonalnog suda, te da vremena kako bi se poku{alo osigurati prijateljsko rje{enje u predmetu. 36. U svojim zapa`anjima od 10. juna 1999. Federacija je povukla svoje ranije ustupke i navela da je ponuda za prijateljsko rje{enje data gre{kom. Tvrdi se da su postupak koji je doveo do otpu{tanja podnosioca prijave i postavljanja drugog nastavnika, kao i sudski postupak vo eni u skladu sa zakonom, a pogotovo da poslodavac ima slobodu odlu~ivanja o tome koga }e zaposliti. Federacija dalje tvrdi da podnosilac prijave nije bila diskriminisana ni u kom pogledu, a da je ona zahtijevala izuze}e sudije samo zbog njenog bo{nja~kog porijekla. 37. U zapa`anjima od 28. septembra 1999. Federacija dodaje da bi trebalo odbaciti i prijavu i zahtjev za kompenzaciju po{to je podnosilac prijave na{la drugi posao. B. Podnosilac prijave 38. Podnosilac prijave objasnila je svoje ka{njenje da se javi na posao ~injenicom da nije bilo mogu}e komunicirati izme u Vogo{}e i Sarajeva tokom rata i do integracije Vogo{}e na dan 23. februara 1996. Stoga stanovnici Vogo{}e nisu bili svjesni odredbi Uredbe o radnim odnosima iz 1992., niti da se nastava odvijala na Kobiljoj Glavi, a nisu znali ni za objavljivanje Odluke o prestanku ratnog stanja od 22. decembra 1995. Zbog svih ovih razloga ona nije mogla kontaktirati {kolu na Kobiljoj Glavi. 39. Podnosilac prijave dalje nagla{ava da ona nije bila pod radnom obavezom. Osim toga, podnosilac prijave protestuje protiv toga da je opisuju kao osobu koja se pridru`ila agresorskoj strani. Ona navodi da je samo predavala djeci likovni odgoj i da nikad nije djelovala protiv interesa Republike. Osim toga, podnosilac prijave tvrdi da su poslije rata favorizovani nastavnici bo{nja~kog porijekla kod povrataka na radno mjesto. 6
VI MI[LJENJE DOMA A. Prihvatljivost 40. Prije razmatranja merituma predmeta Dom mora odlu~iti da li }e ga prihvatiti, uzimaju}i u obzir kriterije prihvatljivosti navedene u ~lanu VIII(2) Sporazuma. Prema ~lanu VIII(2)(a) Dom }e uzeti u obzir da li postoje djelotvorni pravni lijekovi i je li podnosilac prijave dokazao da ih je iscrpio. U ovom pogledu, tu`ena Strana, ako tvrdi da nisu icrpljeni doma}i pravni lijekovi, mora da poka`e da je podnosilac prijave imao na raspolaganju pravni lijek, te da uvjeri Dom da je taj pravni lijek bio djelotvoran. 41. U ovom predmetu, Federacija tvrdi da je podnosilac prijave imala na raspolaganju djelotvorne pravne lijekove koji jo{ nisu iscrpljeni. Dom se prisje}a da je podnosilac prijave dana 21. oktobra 1996. pokrenula gra anski postupak protiv {kole u Semizovcu pred tada{njim Osnovnim sudom II u Sarajevu, te da je sud 18. novembra 1997. donio presudu u predmetu. Zastupnik podnosioca prijave je ulo`ila `albu protiv presude 21. aprila 1998. Ni `alba ni spis jo{ nisu proslije eni iz Op}inskog suda u Kantonalni sud. 42. Dom zapa`a da se Op}inski sud suo~io sa problemima kod dostavljanja presude zastupniku podnosioca prijave i da nije evidentiran datum uru~enja. Stoga je zatra`io od zastupnika podnosioca prijave da nazna~i kada je primila presudu. Po{to zastupnik nije dostavila ovu informaciju, sud je odbio da proslijedi `albu i spis. 43. Dom zapa`a da se prema Zakonu o parni~nom postupku primitak presude o kojoj se radi obi~no potvr uje dostavnicom. Me utim, zakon predvi a i druge na~ine kojima sud mo`e provjeriti datum uru~enja. Ne postoji odredba kojom se teret dokazivanja blagovremenog ulaganja `albe stavlja na podnosioca prijave ili zastupnika. Stoga, ako sud nije u stanju da utvrdi kada je presuda uru~ena, ~ini se da nema osnova da se zaklju~i da `alba nije podnesena na vrijeme, te da se odbije njeno proslje ivanje vi{em sudu, kao {to je u~injeno u ovom predmetu. U svakom slu~aju, Op}inski sud je mogao odbaciti `albu rje{enjem protiv koga se podnosilac prijave mogao `aliti. To nije u~injeno u ovom predmetu. Stoga je propust Op}inskog suda da rije{i `albu podnosioca prijave ~ini se zasnovan na pogre{noj primjeni doma}eg zakona. Dom se dalje prisje}a da je tu`ena Strana dopustila u svom podnesku od 14. maja 1998., iako je to kasnije opozvala, da se mo`e smatrati da je `alba podnosioca prijave podnesena blagovremeno po{to je bilo problema sa dostavljanjem presude njenom zastupniku. 44. Dom, stoga, zaklju~uje da podnosilac prijave nije imala na raspolaganju djelotvoran pravni lijek u svrhu ~lana VIII(2)(a) Sporazuma. U ovim okolnostima Dom smatra da prijava nije neprihvatljiva prema toj odredbi, uprkos ~injenici da je postupak pred doma}im sudom jo{ uvijek u toku. 45. Po{to nisu ustanovljeni drugi osnovi za njenu neprihvatljivost, prijava se progla{ava prihvatljivom. B. Meritum 46. Prema ~lanu XI Sporazuma, Dom se zatim mora osvrnuti na pitanje da li gore ustanovljene ~injenice ukazuju na to da je Federacija prekr{ila svoje obaveze iz Sporazuma. Prema ~lanu I Sporazuma, Strane su u obavezi da osiguraju svim osobama unutar njihove nadle`nosti najvi{i nivo me unarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda uklju~uju}i prava i slobode propisane u Konvenciji i drugim me unarodnim sporazumima koji su navedeni u Dodatku Sporazumu. 47. Prema ~lanu II Sporazuma Dom ima nadle`nost da razmatra (a) navodna ili o~igledna kr{enja ljudskih prava navedenih u Konvenciji i njenim Protokolima i (b) navodnu i o~iglednu diskriminaciju u u`ivanju prava i sloboda koji se garantuju u 16 me unarodnih sporazuma navedenih u Dodatku. Prema ~lanu I(14) Sporazuma, Strane }e osigurati svim osobama pod svojom nadle`no{}u u`ivanje gore pomenutih prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao {to je pol, rasa, boja ko`e, jezik, vjera, politi~ko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili dru{tveno porijeklo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, ro enje ili drugi status. 7
48. U predmetu Hermas (predmet br. CH/97/45, odluka o prihvatljivosti i meritumu uru~ena 18. februara 1998., ta~ka 118., Odluke i izvje{taji 1998.) Dom je smatrao da je zabrana diskriminacije sredi{nji cilj Op{teg okvirnog sporazuma kome Dom mora pridati posebnu va`nost. Prema ~lanu II(2)(b) Dom ima nadle`nost da razmatra navodnu i o~iglednu diskriminaciju u u`ivanju prava i sloboda koje se garantuju, izme u ostaloga, i ICESCR-om i CERD-om. 1. Diskriminacija u u`ivanju prava na rad, na slobodan izbor zaposlenja i za{titu od nezaposlenosti, {to se garantuje u ICESCR i u CERD 49. Dom }e prvo razmatrati navod o diskriminaciji prema ~lanu II(2)(b) Sporazuma u odnosu na ~lan 6(1) ICESCR-a i ~lanove 1(1) i 5(e)(i) CERD-a, koji u relevantnim dijelovima glase: ^lan 6(1) ICESCR-a: Dr`ave ~lanice ovog ugovora priznaju pravo na rad, koje obuhva}a pravo koje ima svako lice na mogu}nost zara ivanja kroz slobodno izabran ili prihva}en rad, i preduzimaju odgovaraju}e mjere za o~uvanje ovog prava. ^lan 1(1) CERD-a: U ovoj konvenciji izraz rasna diskriminacija odnosi se na svako razlikovanje, isklju~ivanje, ograni~avanje ili davanje prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etni~kom porijeklu koji imaju za svrhu ili za rezultat da naru{e ili da kompromitiraju priznavanje, u`ivanje ili vr{enje, pod jednakim uslovima, prava ~ovjeka i osnovnih sloboda na politi~kom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog `ivota. ^lan 5 CERD-a: Prema osnovnim obavezama navedenim u ~lanu 2 ove Konvencije, dr`ave ~lanice obavezuju se da zabrane i da ukinu rasnu diskriminaciju u svim njenim oblicima i da jam~e pravo svakome na jednakost pred zakonom bez razlike na rasu, boju ili nacionalno ili etni~ko porijeklo, naro~ito u pogledu u`ivanja slijede}ih prava: (e) ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, naro~ito: (i) prava na rad, na slobodan izbor rada, na pravi~ne i zadovoljavaju}e uvjete rada, na za{titu u slu~aju nezaposlenosti, na jednaku zaradu za jednak rad, na pravi~nu i zadovoljavaju}u nagradu; (a) Osporavane radnje i propusti 50. Dom zapa`a da je radni odnos izme u podnosioca prijave i njenog poslodavca postojao od 1983. godine, te da je nakon 1992. podnosilac prijave nastavila da radi u osnovnim {kolama u Semizovcu i Vogo{}i tokom cijelog rata i dok u februaru 1996. podru~je Vogo{}e nije integrisano u Federaciju Bosne i Hercegovine. Iako ona nije pozvana da do e na posao do aprila 1996., njen radni odnos je zvani~no prestao tek rje{enjem od 9. septembra 1996. koje je donijela {kola u Semizovcu koje je va`ilo retroaktivno od 2. maja 1992. 51. Dalje radnje koje bi mogle uklju~ivati odgovornost Federacije odnose se na konkurs koji je raspisan za radno mjesto podnosioca prijave u avgustu 1996., iako njen radni odnos nije zvani~no prestao, kao i na propust Op}inskog suda da djeluje u predmetu podnosioca prijave. 52. Sve ove radnje sadr`e uplitanje u prava podnosioca prijave prema ~lanu 6(1) ICESCR-a i prema ~lanu 5(e)(i) CERD-a, kao i mogu}i propust Federacije da osigura za{titu ovih prava. 8
(b) Razli~ito postupanje i mogu}e opravdanje za to 53. Da bi ustanovio da li je podnosilac prijave bio diskriminisan, Dom mora prvenstveno odrediti da li je sa podnosiocem prijave postupano druga~ije nego sa drugima u istoj ili relevantno sli~noj situaciji. Svako razli~ito postupanje se smatra diskriminacijskim ako za njega ne postoji razumno i objektivno opravdanje, to jest, ako nije u svrhu postizanja legitimnog cilja ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti izme u upotrijebljenih sredstava i cilja koji se `eli posti}i (vidi predmet br. CH/97/67, Zahirovi}, odluka o prihvatljivosti i meritumu uru~ena 8. jula 1999., ta~ka 120., Odluke Januar-Juli 1999.). 54. Tu`ena Strana ima posebnu odgovornost da opravda ina~e zabranjeno razli~ito postupanje po osnovima koji se pominju u ~lanu I(14) Sporazuma odnosno u ~lanu 1 CERD-a, kao {to su rasa, boja ko`e, te etni~ko i nacionalno porijeklo. U prethodnim predmetima, Dom je zauzimao sli~no stanovi{te (vidi, npr., gore pomenutu odluku Hermas, ta~ke 86. i dalje; vidi tako e gore pomenutu odluku Zahirovi}, ta~ke 121. i dalje). 55. Podnosilac prijave je ustvrdila da nije vra}ena na posao zbog svoga hrvatskog porijekla. Federacija je zasnovala svoje argumente na ~lanu 10 Zakona o radnim odnosima koji je, izme u ostaloga, predvi ao da se radnik mo`e uputiti na nepla}eno odsustvo ako mu se radno mjesto nalazi na okupiranom podru~ju ili podru~ju zahva}enom borbenim dejstvom. 56. Dom se prisje}a da je prestanak radnog odnosa podnosioca prijave izre~en nakon stupanja na snagu Sporazuma. Kako tu`ena Strana tvrdi, zakonski osnov je bio Zakon o radnim odnosima, koji je predvi ao takav prestanak ako se, izme u ostaloga, radnik stavio na stranu agresora (~lan 15) ili je propustio da doka`e u okviru propisanog roka da nije mogao ranije da do e na posao (~lan 10). 57. U pogledu ove posljednje obaveze, Dom zapa`a da je prema onim nastavnicima koji su ostali postupano druga~ije nego sa onima koji su pobjegli sa te teritorije. Prva grupa nastavnika je imala obavezu da se javi na biv{e radno mjesto nakon prestanka okolnosti za nepla}eno odsustvo, dok od druge grupe nije tra`eno da je ispuni. Dom priznaje da je razlog za razli~ito postupanje, to jest da se vidi koliko nastavnika `eli da nastavi raditi, bio legitiman. Tako e se i sredstvo kojim se taj cilj `elio posti}i, obaveza javljanja, mo`e opisati kao proporcionalno. 58. Podnosilac prijave je tvrdila da se javila direktoru {kole odmah nakon preuzimanja teritorije u februaru 1996., ~ime bi bili zadovoljeni uslovi koje sadr`i ~lan 10 Zakona o radnim odnosima. Me utim, u rje{enju {kole u Semizovcu od 9. septembra 1996. o prestanku njenog radnog odnosa i presudi Op}inskog suda od 18. novembra 1997. navodi se suprotno. Po{to nije ustanovljeno da li se podnosilac prijave na vrijeme javila u {kolu, Dom mora ispitati da li su zakonske odredbe ispravno primijenjene i, ako nisu, jesu li postojale druge osnove za prestanak radnog odnosa podnosioca prijave. 59. Rje{enjem od 9. septembra 1996. prestaje njen radni odnos po~ev{i od 2. maja 1992. Me utim, pravni osnov za ovo rje{enje, Uredba sa zakonskom snagom o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u slu~aju neposredne ratne opasnosti donesena je nakon ovog datuma, naime 23. novembra 1992. [tavi{e, ~lanom 10 Uredbe predvi ao se prestanak radnog odnosa samo ako radnik propusti da se javi poslodavcu nakon prestanka posebnih okolnosti zbog kojih se na{ao na nepla}enom odsustvu, {to je preduslov koji te{ko da je mogao biti ispunjen 2. maja 1992. Protiv retroaktivne primjene rje{enja od 9. septembra 1996. posebno se mo`e navesti argument da, prema ~lanu 10, sva prava i obaveze radnika miruju, ali da ugovor o radnom odnosu ostaje va`e}i. Dom je tako e obratio pa`nju na ~injenicu da je radno mjesto koje je prethodno zauzimala podnosilac prijave progla{eno upra`njenim prije dono{enja rje{enja od 9. septembra 1996. i prije nego joj je ono dostavljeno. 60. Op}inski sud je naveo u svojoj presudi od 18. novembra 1997. da se podnosilac prijave, time {to je ostala na okupiranoj teritoriji, stavila na stranu agresora. Dom smatra da je ovaj zaklju~ak sam po sebi diskriminacijski, zapravo po osnovama nacionalnog i etni~kog porijekla jer se primjenjivao skoro isklju~ivo na osobe nebo{nja~kog porijekla. On je tako e u suprotnosti sa Izjavom Zajedni~ke civilne komisije o Sarajevu od 11. aprila 1996. (vidi ta~ku 31. gore), u kojoj su se predstavnici vlasti Federacije Bosne i Hercegovine slo`ili da se ne provodi procedura ponovnog 9
apliciranja za osobe koje su radile prije rata. [tavi{e, te{ko je zamisliti da se neko stavio na stranu agresora ako je ta osoba, kao podnosilac prijave, ostala tamo gdje je tada `ivjela i nastavila da radi ono {to je tada radila, tj. da predaje likovnu umjetnost djeci u osnovnoj {koli. 61. Uzimaju}i u obzir sve ove okolnosti, Dom zaklju~uje da je pravi razlog za prestanak radnog odnosa bila ~injenica da podnosilac prijave nije pobjegla na teritoriju pod kontrolom Republike Bosne i Hercegovine. Prestanak radnog odnosa radi provo enja politike isklju~ivanja sa posla osoba za koje se smatralo da su se pridru`ili agresorskoj strani uklju~uje razli~ito postupanje prema pojedincima uglavnom nebo{nja~kog porijekla kao {to je podnosilac prijave i ne mo`e se smatrati postupanjem u skladu sa legitimnim ciljem, a posebno ako se odluka zasniva samo na ~injenici da je osoba o kojoj se radi ostala na teritoriji pod kontrolom vlasti bosanskih Srba. 62. Dom, stoga, zaklju~uje da je podnosilac prijave bila diskriminisana na osnovu nacionalnog i etni~kog porijekla u u`ivanju prava na rad prema ~lanu 6 ICESCR-a. Federacija Bosne i Hercegovne je odgovorna za ovu povredu. 63. Podnosilac prijave je tako e tvrdila da je bila diskriminisana u u`ivanju prava prema ~lanu 5(e)(i) CERD-a. Ova odredba, u vezi sa ~lanom 1 CERD-a, obavezuje dr`avu da zabrani rasnu diskriminaciju, tj. tako e i onu na osnovu nacionalnog ili etni~kog porijekla, u u`ivanju prava na rad, na slobodan izbor rada i na za{titu u slu~aju nezaposlenosti. Dom je ve} ustanovio da je prema podnosiocu prijave neopravdano postupano druga~ije u odnosu na njeno pravo na rad prema ~lanu 6 ICESCR-a. Dom je tako e ustanovio da je ovakvo postupanje bilo rezultat diskriminacije na osnovu njenog nacionalnog i etni~kog porijekla. 64. Stoga Dom smatra ustanovljenim da je podnosilac prijave bila diskriminisana tako e i u u`ivanju prava koja se garantuju ~lanom 5(e)(i) CERD-a, posebno prava na rad, na slobodan izbor rada i na za{titu u slu~aju nezaposlenosti. 2. ^lan 6 Konvencije 65. Dom }e zatim razmotriti navode o kr{enju ~lana 6 Konvencije time {to o predmetu podnosioca prijave nije odlu~eno u razumnom roku i {to Op}inski sud nije bio nepristrasan. Relevantni dijelovi ~lana 6, stav 1 glase: Svako, tokom odlu~ivanja o njegovim gra anskim pravima i obavezama, ima pravo na pravi~nu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom 66. Iako je poslodavac podnosioca prijave bila javna ustanova, radni odnos podnosioca prijave bio je regulisan Zakonom o radnim odnosima koji se primjenjuje na radne odnose uop}e (vidi ta~ku 22. gore). U ovim okolnostima, Dom smatra da spor uklju~uje odlu~ivanje o gra anskim pravima podnosioca prijave i da se, stoga, ~lan 6 stav 1 mo`e primijeniti na postupak u ovom predmetu (vidi, npr., gore pomenutu odluku Zahirovi}, ta~ka 135.). (a) Du`ina postupka 67. Dom se prisje}a da je podnosilac prijave 21. oktobra 1996. pokrenula postupak pred tada{njim Osnovnim sudom, da je sud donio presudu 18. oktobra 1997., te da se podnosilac prijave `alila protiv te odluke 21. aprila 1998. Od posljednjeg datuma nisu preduzimane dalje radnje u postupku. 68. Kod ocjenjivanja du`ine postupka u svrhu ~lana 6 stav 1 Konvencije, Dom mora uzeti u obzir, izme u ostaloga, postupanje podnosioca prijave i vlasti kao i za {ta je podnosilac prijave materijalno zainteresiran (vidi, npr., predmet br. CH/97/54, Mitrovi}, odluka o prihvatljivosti od 10. juna 1998., ta~ka 10., Odluke i izvje{taji 1998.). 69. Dom je primijetio da se Op}inski sud suo~io sa problemima prilikom dostavljanja svoje presude zastupniku podnosioca prijave, te da nije evidentiran datum uru~enja. Me utim, ne postoji odredba kojom se teret dokazivanja je li `alba bila blagovremeno podnijeta stavlja na podnosioca prijave ili njegovog zastupnika. Dom je, stoga, ve} ustanovio da, ako sud ne mo`e da ustanovi kada 10
je presuda uru~ena, on ne mo`e odbiti da je proslijedi vi{em sudu, kako je postupio Op}inski sud u ovom predmetu (vidi ta~ke 42.-43. gore). U ovim okolnostima, Dom smatra da je postupanje Op}inskog suda bilo uzrokom ka{njenja u predmetnom postupku. 70. Dom dalje zapa`a da bi brzi ishod spora bio od va`nosti za podnosioca prijave, po{to je u pitanju bio njen radni odnos, pa, tako i, njena sposobnost da zara uje za `ivot i izdr`ava svoju porodicu. 71. Iz toga slijedi da je postojalo kr{enje prava podnosioca prijave na raspravu u razumnom roku prema ~lanu 6 stav 1 Konvencije, za koje je odgovorna Federacija Bosne i Hercegovine. (b) Pravi~na rasprava 72. Podnosilac prijave je navela da Op}inski sud nije bio nepristrasan pri ispitivanju njenog predmeta. Tako e je navela da je to zbog njenog nacionalnog porijekla. 73. Dom zapa`a da Op}inski sud nije samo nerazumno dugo odugovla~io postupak kada je propustio da proslijedi `albu podnosioca prijave vi{em sudu. On je tako e u svojoj presudi od 18. oktobra 1997. dodao jedan u su{tini novi argument na rje{enje od 9. septembra 1996., navode}i da se podnosilac prijave stavila na stranu agresora. Ovaj zaklju~ak je o~ito bio automatski. [tavi{e, podnosilac prijave nije mogla da ga oporvgne tokom rasprave. U ovim okolnostima, Dom smatra da se rasprava ne mo`e smatrati pravi~nom prema ~lanu 6 stav 1 Konvencije. Prema tome, ova odredba je prekr{ena. Federacija Bosne i Hercegovine je odgovorna za ovo kr{enje. 74. [to se ti~e posebnog navoda podnosioca prijave da je postupak bio nepravi~an zbog njenog nacionalnog porijekla, Dom smatra da podnosilac prijave nije dostavila uvjerljiv dokaz kojim bi ovaj navod bio potkrijepljen. VII PRAVNI LIJEKOVI 75. Prema ~lanu XI(b) Sporazuma, Dom se mora zatim osvrnuti na pitanje koje korake treba da preduzme Federacija Bosne i Hercegovine da bi ispravila ustanovljena kr{enja Sporazuma, uklju~uju}i nov~anu naknadu. 76. U svojoj prvobitnoj prijavi podnosilac prijave je zatra`ila da se vrati na svoje radno mjesto, kao i kompenzaciju u iznosu mjese~nih primanja od 1. aprila 1996. dok se ne vrati na posao i to sa kamatama. Po{to je na{la drugi posao po~ev{i od 1. marta 1998., ona je u skladu s tim izmijenila svoj zahtjev. 77. Podnosilac prijave je povukla svoj zahtjev da se vrati na svoje radno mjesto, te je precizirala svoj zahtjev za kompenzaciju kako slijedi: 500 konvertibilnih maraka (KM) za svaki mjesec od 1. aprila 1996. do 1. marta 1998. (ukupno 11.500 KM) kao i 1.435,50 KM za tro{kove postupka. Tako njen ukupni zahtjev iznosi 12.935,50 KM. 78. Federacija se usprotivila zahtjevu za kompenzaciju, ustvrdiv{i da vi{e nema osnova za zahtjev za kompenzaciju po{to podnosilac prijave vi{e ne `eli nastaviti sa zahtjevom da bude vra}ena na posao. U pogledu zatra`enih tro{kova postupka, Federacija tvrdi da je podnosilac prijave svojim pona{anjem doprinijela tro{kovima, naime time {to je promijenila zastupnika. 79. Dom zaklju~uje da se zahtjev za kompenzaciju podnosioca prijave ne mo`e odbaciti na osnovu toga {to ona vi{e ne zahtijeva da se vrati na svoje radno mjesto. Dom je ustanovio da je Federacija prekr{ila svoje obaveze iz Sporazuma diskriminiraju}i podnosioca prijave na osnovu nacionalnog i etni~kog porijekla u u`ivanju njenih prava prema ~lanu 6 ICESCR-a kao i ~lana 5(e)(i) CERD-a, te kr{e}i njeno pravo na pravi~nu raspravu u razumnom roku prema ~lanu 6 Konvencije. Dom, stoga, smatra odgovaraju}im da podnosiocu prijave dosudi nov~anu naknadu za izgubljene li~ne dohotke i tro{kove postupka. 11
80. Dom zapa`a da je prema Slu`benim novinama Federacije Bosne i Hercegovine (br. 5/97, 4/98 i 5/99), prosje~na neto pla}a u vanprivrednim radnim odnosima (gdje spadaju i nastavnici) iznosila 239 KM u 1996., 348 KM u 1997. i 406 KM u 1998. godini. S obzirom na op{ti pad vrijednosti novca zbog inflacije kao i ~injenicu da prosje~na neto pla}a nije uklju~ivala doprinose za penzioni fond, Dom smatra da je zahtjev podnosioca prijave da joj se isplati 500 KM za svaki mjesec kada nije radila, u cjelini uzev{i, razuman. Njen zahtjev za kompenzaciju na ime izgubljeniog prihoda bi stoga trebalo u potpunosti odobriti. U skladu s tim njoj se po ovom osnovu dosu uje ukupno 11.500 KM. U pogledu njenog zahtjeva za naknadu tro{kova postupka, Dom smatra da je on zasnovan na vrijednosti spora i da je u skladu sa va`e}om tarifom Federacije o advokatskim honorarima. Dom smatra da treba da budu nadokna eni i tro{kovi postupka pred doma}im sudovima i Domom. Me utim, tro{kovi postupka u pogledu krivi~ne tu`be protiv direktora {kole koji iznose 45 KM plus 10 % poreza - ne mogu biti nadokna eni po{to se oni ne odnose direktno na `albene navode koji su navedeni u prijavi Domu. Odbiv{i ove zadnje tro{kove, Dom dosu uje podnosiocu prijave 1.386 KM na ime kompenzacije za tro{kove postupka. Tako ukupna kompenzacija dosu ena podnosiocu prijave iznosi 12.886 KM. VIII ZAKLJU^CI 81. Iz gore navedenih razloga Dom odlu~uje, 1. sa 11 glasova za i 1 protiv, da prijavu proglasi prihvatljivom; 2. sa 11 glasova za i 1 protiv, da je podnosilac prijave bila diskriminisana u u`ivanju prava na rad, koje se garantuje ~lanom 6 Me unarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i u u`ivanju prava na rad, na slobodan izbor rada i na za{titu u slu~aju nezaposlenosti prema ~lanu 5(e)(i) Me unarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, ~ime je Federacija Bosne i Hercegovine prekr{ila ~lan I Sporazuma o ljudskim pravima; 3. jednoglasno, da je prekr{eno pravo podnosioca prijave na raspravu u razumnom roku iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ~ime je Federacija Bosne i Hercegovine prekr{ila ~lan I Sporazuma; 4. sa 11 glasova za i 1 protiv, da je prekr{eno pravo podnosioca prijave na pravi~nu raspravu iz ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ~ime je Federacija Bosne i Hercegovine prekr{ila ~lan I Sporazuma; 5. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da podnosiocu prijave isplati iznos od 12.886 konvertibilnih maraka na ime kompenzacije za izgubljene li~ne dohotke i za tro{kove postupka; 6. jednoglasno, da naredi Federaciji da do 7. jula 2000. izvijesti Dom o koracima koje je preduzela da ispo{tuje gornju naredbu. (potpisao) Anders MÅNSSON Arhivar Doma (potpisao) Giovanni GRASSO Predsjedavaju}i Doma 12