Alexander Strauch BIBLIJSKO STARJEŠINSTVO Hitni poziv na obnovu biblijskog crkvenog vodstva www.knjige.euroliber.com 1
O knjizibiblijsko starješinstvojohn MacArthur, Jr. napisao je: "Gospodin Strauch sjajno je doprinio tematici starješinstva. Uvjeren sam kako će to mnogima biti od koristi." Ray Stedman toplo preporučuje ovu knjigu: "Napokon podrobna biblijska studija na temu crkvenog vodstva, posebno vezano za djelovanje i službu starješina! Ova studija probija se kroz stoljeća postojanja crkve i vraća se svježini izvornoga nacrta samog Gospodina. Novim crkvama bit će ovo vrijedna smjernica ka učinkovitom djelovanju, a starijim crkvama pouzdani poziv na ispravljanje." S. Lewis Johnson, nekadašnji profesor u sjemeništu Dalas Theological Seminary, osvrnuvši se na knjigu Biblijsko starješinstvo, kaže: ". knjiga bi bila korisna kao izvrstan tekst za proučavanje starješinstva i mladima i starima koje zanima služba starješine. Strauch je iskusan i nadaren pisac i ja sam zahvalan za njegov rad." Bryce Jesup, voditelj škole San Jose Christian Colege, kaže: "Naše je starješinstvo dvaput pročitalo knjigu Biblijsko starješinstvo. Bilo je to najbolje utrošeno vrijeme u posljednjih dvanaest godina otkad sam u crkvi. Knjiga nam je pomogla uvidjeti čime se bavimo i potaknula nas na djelovanje na način kako je Bog to planirao. Biblijsko starješinstvoje dobra knjiga i podrobno biblijsko izlaganje o starješinstvu." Časopis Reformation & Revival Journal: "Ovo je veoma korisno gradivo za poučavanje o novozavjetnoj istini vezano za starješine u mjesnoj crkvi. To je zdrava, jasna i izuzetno važna knjiga. Preporučamo." Izvornik: Biblical Eldership 1995 by Alexander Strauch Published by Lewis and Roth, Littleton, USA Izdavač:EUROliber doo Split,Trg M. Pavlinovića 1 info@euroliber.com www.knjige.euroliber.com Tel: 021/489-201 Fax: 021/317-577 2
Hitni poziv na obnovu biblijskog crkvenog vodstva Alexander Strauch O autoru Alexander Strauch i njegova supruga Marilyn žive u Litletonu, u Coloradu, blizu svoje četiri udate kćeri. Gospodin Strauch je veoma nadaren biblijski učitelj i starješina u crkvi u Litletonu, gdje služi već više od trideset godina. Među ostalim djelima Alexandra Straucha nalaze se i: A Study Guide to Biblical Eldership Dvanaest lekcija za obuku muškaraca za starješinstvo A Mentor's Guide to Biblical Eldership Knjiga za voditelje proučavanja biblijskog starješinstva The Biblical Eldership Booklet Sažeti pregled knjige Biblijsko Starješinstvo Meetings That Work Vodič za organiziranje učinkovitih starješinskih sastanaka The New Testament Deacon: Minister of Mercy The New Testament Deacon Study Guide Agape Leadership Lekcije za duhovno starješinstvo iz života R. C. Chapmana (autorska kooperacija s Robertom Petersonom) The Hospitality Commands Stvaranje kršćanske zajednice pune ljubavi i stvaranje mostova k prijateljima i bližnjima Men and Women: Equal Yet Different Kratka studija biblijskih tekstova o spolovima 3
SADRŽAJ Zahvale - 5 Zašto je ova knjiga potrebna - 5 Prvi dio - Biblijsko Starješinstvo Pastorsko Vodstvo - 8 Zajedničko Vodstvo - 20 Muško Vodstvo - 30 Kvalificirano Vodstvo - 39 Vodstvo Koje Služi - 50 Drugi Dio - Obrana Biblijskog Starješinstva Struktura Vodstva Zasnovana na Bibliji - 58 Treći Dio - Izlaganje Pisma Djela Apostolska - Djela 11:30; 14:23; 15; 20:17-38; 21:17-26 - 69 Pavlove Poslanice Crkvama - 1 Solunjanima 5:12, 13; Filipljanima 1:1-92 Pavlove Upute Timoteju - 1 Timoteju 3:1-7; 3:10; 4:14; 5:17-25 - 104 Pavlove Upute Titu - Titu 1:5-9 - 131 Petrove Upute Azijskim Starješinama - 1 Petrova 5:1-5 - 139 Jakovljeve Upute Bolesnima - Jakovljeva 5:13-15 - 147 Poslanica Hebrejima: Slušajte Svoje Starješine - Hebrejima 13:17-153 Četvrti Dio - Ostale Teme Imenovanje Starješina - 159 Starješine i Zajednica - 167 Bilješke - 170 4
ZAHVALE Zahvaljujem mnogim dragim kršćanskim prijateljima na njihovoj pomoći u pisanju ove knjige. Posebnu zahvalu dugujem svojim urednicima, Stephenu i Amandi Sorenson, kao i lektorima, Barbari Peek i Maggie K. Crossett. Petorica izuzetnih prijatelja koji su me tijekom godina stalno ohrabrivali u ovom projektu su Doyle Roth, Barney Visser, Craig Van Schooneveld, David J. MacLeod i Paul B. Sapp. Iznad svega zahvaljujem svojoj supruzi Marilyn, čija se osobna požrtvovnost i podrška ne mogu sagledati ni prikladno iskazati. ZAŠTO JE OVA KNJIGA POTREBNA Svoju veliku poslanicu Hebrejima nadahnuti pisac zaključuje riječima, "Slušajtesvoje starješina i budite im podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama." (Hebrejima 13:17). Ova knjiga govori o onima koji bdiju nad dušama pripadnika Gospodinovog naroda, o onima kojima su i Pavao i Petar naložili da vode Božje stado na ispašu (Djela 20:28; 1 Petrova 5:2). Ova knjiga govori o crkvenim starješinama. Moj prvi susret s crkvenim starješinama dogodio se dok sam još bio mladi teenager i pripremao se za krizmu. Tijekom obuke za krizmu ispričao sam svećeniku o svojem obraćenju Kristu, koje se bilo dogodilo prethodnog ljeta u biblijskom kampu. Moje bujno mladenačko svjedočanstvo Krista toliko ga je zaintrigiralo da me je zamolio da svoju priču podijelim i s crkvenim starješinama. Tako sam se upoznao sa starješinama i ispričao im o svojem novom odnosu s Isusom Kristom. Ostali su bez riječi i izgledali posve izgubljeni. Njihova me reakcija rastužila jer sam shvatio da nisu razumjeli ono što sam govorio. To mi je iskustvo ostavilo slabo povjerenje u starješine i u crkvu. Ipak, moj slijedeći susret sa starješinama bio je posve različit. Dok sam bio na školovanju daleko od kuće, bio sam pozvan u crkvu koja je poučavala i prakticirala izvorno biblijsko starješinstvo. Starješine ove crkve ozbiljno su shvaćali novozavjetne zapovijedi prema kojima starješine moraju biti biblijski prikladni i aktivno se brinuti za Božje stado. Imali su snažno vodstvo, pastorsku disciplinu i brigu punu ljubavi te zdravo biblijsko učenje i davali su ponizan i požrtvovan primjer kršćanskog življenja. Kao rezultat toga, bili su visoko cijenjeni u crkvi. Nadahnjujući primjer ovih ljudi pobudio je u meni pozitivno zanimanje za temu crkvenog starješinstva. Kasnije, dok sam bio na jednom seminaru, moje je sve veće zanimanje za starješinstvo doživjelo ozbiljan izazov. Tijekom lekcije o crkvenom ustroju, koja se izravno suprotstavljala bilo kakvoj ideji o crkvi koju predvode starješine, upitao sam profesora, "Ali što ćemo sa svim onim biblijskim tekstovima o starješinama?" Brzo je odgovorio, "Brojnost tekstova o starješinama ne znači ništa!" Pomislio sam, ali nisam imao snage javno to izreći, "Pa što onda uopće nešto znači? Nepostojeći tekstovi o svećenstvu?" Ova i druga slična iskustva poslužila su kako bi potvrdila moje uvjerenje da je starješinstvo biblijski zdrava stvar koju većina crkava ignorira ili krivo tumači. Nekoliko godina kasnije pripremao sam niz propovijedi o crkvenom učenju. Kada sam stigao do teme starješinstva shvatio sam, na svoje iznenađenje, da ne postoji ni jedna opširnija knjiga na tu temu. Postojale su manje knjižice, novinski članci i poglavlja u nekim knjigama, ali nitko starješinstvo nije podrobno obradio kao zasebnu temu. Taj nedostatak materijala bio mi je nevjerojatan, posebice kada znamo da je glavna uloga starješina u prvim crkvama bila 5
vođenje zajednice te da su brojni biblijski tekstovi posvećeni starješinama. To me je naposljetku potaklo da pišem na temu starješinstva. Vjerujem da ni jednu doktrinu Svetog Pisma ne smijemo zanemariti ili proglasiti izumrlom. Ipak, upravo to se dogodilo u mnogim crkvama po pitanju biblijskog učenja o starješinama. Čak i u crkvama koje javno prakticiraju starješinstvo, starješine su svedeni na privremene i laičke članove crkvenog vijeća, što je posve suprotno novozavjetnom modelu pastirskog starješinstva. Iako takve crkve možda imaju starješine, to nije biblijsko starješinstvo. Doslovno deseci tisuća crkava širom svijeta prakticiraju neku vrstu starješinstva jer vjeruju da se radi o biblijskom učenju. 1 Na žalost, zbog toga što su zagovornici starješinstva bili užasno nemarni po pitanju adekvatnog artikuliranja ovog učenja, ovu tematiku u većini crkava okružuje velika zbrka i nebiblijski stavovi. Postoje trajne i štetne zablude o starješinstvu koje sprječavaju crkve da imaju izvorno biblijsko starješinstvo. Ova je tema pretjerano važna za mjesnu crkvu da bi ju se jednostavno zapustilo u konfuziji i pogrešnom shvaćanju. Stoga je ova knjiga prvenstveno namijenjena crkvama koje prakticiraju starješinstvo ali ne razumiju njegov pravi biblijski karakter i svrhu. Njen je cilj što je točnije moguće biblijski definirati što je zapravo biblijsko starješinstvo. Kako bismo definirali biblijsko starješinstvo moramo se vratiti jedinom Božjem izvoru autentičnog Kršćanstva, tekstu Svetog Pisma. Crkvena povijest jasno pokazuje užasne posljedice udaljavanja od svjetla Biblije. Merle d'aubigne (1794-1872), poznati reformacijski povjesničar, uz upadljivu preciznost navodi u čemu je problem: "Napredovanjem kroz stoljeća u Crkvi je sve manje svjetla i života. Zašto? Jer se gasi baklja Svetog Pisma, kao i zbog prijevarnog svjetla ljudske vlasti koje polako zauzima njeno mjesto." 2 Zbog "prijevarnog svjetla ljudske vlasti" koje je zamijenilo novozavjetno učenje o starješinstvu, kršćanska doktrina o starješinstvu bila je izgubljena skoro četrnaest stoljeća. To se učenje ignoriralo sve do vremena Reformacije kada je Jean Calvin (1509-1564), utjecajni francuski reformator, shvatio da je došlo do gubitka crkvenog starješinstva i počeo poticati njegovu obnovu. 3 Ipak, nastojanja provedena u šesnaestom stoljeću bila su samo djelomično uspješna jer se reformatori nisu uspijevali probiti plugom kroz krutu zemlju dugogodišnje svećeničke tradicije. 4 U devetnaestom stoljeću je George Müler, čuveni direktor sirotišta i čovjek vjere, zajedno s drugim sudionicima u Pokretu Bratstva (Brethren Movement), u Engleskoj vratio starješinstvo na njegovo pravo mjesto u crkvi. 5 U isto je vrijeme Pokret Obnove u Americi nastojao obnoviti crkveno starješinstvo. 6 Međutim, zbog nedovoljno sistematskog pristupa i nedostatka učenja, ova su nastojanja bila kratkog vijeka i ograničila su se na manji broj crkava. Tako je novozavjetni model crkvenog starješinstva ostao uvelike nepoznat većini Kršćana. Bog mi je na srce stavio dvostruko breme: kao prvo, zadatak mi je pomoći da se razjasni biblijsko učenje o starješinama, kao drugo, pomoći da crkvena starješinstva pravilno funkcioniraju. Namjena ove knjige je da ispuni prvi zadatak, stoga je ona prvenstveno doktrinske i egzegetske naravi. Kako bih ispunio i drugi zadatak razradio sam dodatne pisane i audio materijale koji promoviraju djelotvorno starješinstvo i pomažu u obuci budućih starješina. Nije dovoljno samo imati starješinstvo; ono mora aktivno djelovati, biti kompetentno i duhovno živo. Prvi dio ove knjige (poglavlja 1-5) predstavlja pet osnovnih osobina biblijskog starješinstva: pastorsko vodstvo, podjela vodstva, muško vodstvo, kvalificirano vodstvo i uslužni karakter vodstva. Tih pet principa od suštinske su važnosti za biblijsko crkveno starješinstvo. Nažalost, i svjetovna i kršćanska zajednica napadaju te principe. Na crkve se danas vrši užasan pritisak da se usklade s feminističkim duhom i njegovim nemilosrdnim nastojanjima da se iskorijene sve razlike između muškaraca i žena i crkvi. Jedan dio pokreta za rast crkve u svojoj opsesiji veličinom i brojevima propovijeda davanje što je više moguće moći i vlasti jednoj osobi. 6
Veliki broj crkava zaboravlja na moralne i duhovne kvalifikacije koje se navode u Novom Zavjetu vezano za crkvene pastire. Svjetovne ideje o veličini, moći, samoostvarenjui uspjehu u "službi" duboko su usađene u umu ogromnog broja crkvenih vođa. Zbog toga sam knjizi dao podnaslov "Hitni poziv na obnovu biblijskog crkvenog vodstva." Biblijsko starješinstvo traži i biblijsku strukturu vodstva u crkvi, kao i biblijski način vođenja, a oba ta preduvjeta nužno je potrebno nanovo objasniti i obnoviti u sili Duha. Drugi dio (šesto poglavlje) biblijska je obrana učenja o starješinama. Treći dio (poglavlja 7-13) nudi svježa i podrobna izlaganja svih biblijskih tekstova na temu biblijskog starješinstva. To je srce i duša ove knjige, i čvrsti kameni temelj na kojem se gradi pet glavnih osobina biblijskog starješinstva. Čvrsto sam uvjeren da samo jasno i točno izlaganje Božje Riječi može uvjeriti Kršćane u istinu o prirodi i važnosti biblijskog starješinstva. Nadam se da ova knjiga neće samo ispuniti potrebu za podrobnim biblijskim proučavanjem, nego da će mnoge ujedno nadahnuti da potraže ogromno bogatstvo Božje Riječi. Nema sumnje da neke dragocjene istine još uvijek čekaju da ih otkrijemo. 7
PRVI DIO - Prvo Poglavlje - Pastorsko Vodstvo "Starješine koji su među vama opominjem. Pasite stado Božje." 1 Petrova 5:1a, 2a Dok sam prisustvovao jednom koncertu sakralne glazbe, naučio sam dobru lekciju iz ekleziologije. Ušavši u glavno predvorje crkve u kojoj se koncert održavao, odmah sam zamijetio fotografije i imena pastora i osoblja poslagane u piramidu unutar staklenog okvira. Pastorova fotografija bila je na vrhu, fotografije njegovih pomoćnih pastoraispod njegove, a fotografije ostalog crkvenog osoblja ispunjavale su temelj piramide. Krenuvši dalje niz hodnik u unutrašnjost zgrade, vidio sam još jedan stakleni okvir u kojem su bile fotografije i imena crkvenih starješina. Odmah sam pomislio, Kakva odlična ilustracija načina na koji su crkveni starješine odgurnuti na jedva vidljivu poziciju u crkvi! To je posve drugačije od novozavjetnog modela starješinstva. Kada većina Kršćana čuje za crkvene starješine, pomisle na službeno crkveno vijeće, laičke službenike, utjecajne ljude unutar mjesne crkve ili pastorove savjetnike. Misle o starješinama kao o tvorcima crkvenih stavova, financijskim službenicima il administratorima. Ovakve starješine nazivam "starješinama iz vijeća." Ljudi ne očekuju da "starješine iz vijeća" poučavaju o Riječi ili da se na pastirski način brinu o njihovim životima. Victor A. Constien, luteranski službenik i autor knjige The Caring Elder, ilustrirao je ovakvu popularnu predodžbu uloge starješine kada je napisao, "Članovi vijeća starješina u zajednici nisu pastori. Oni asistiraju pastoru. preko vrhovnog pastora starješine pomažu i osnažuju radni odnos između crkvenog osoblja, bilo da se radi o pastorovom zamjeniku, voditelju kršćanskog učenja, evangelizacije. Ali što je još važnije, starješine pomažu da radni odnosi među crkvenim osobljem budu što lakši i snažniji." 1 Takav stav ne samo da nema biblijsku potporu nego je i u suprotnosti s novozavjetnim Pismom. Netko ne mora poznavati Grčki jezik ili biti profesionalno obučeni teolog kako bi shvatio da suvremena ideja o "vijeću starješina" nepomirljivo odudara od novozavjetne definicije starješinstva. Prema Novom zavjetu, starješine vode crkvu, poučavaju i propovijedaju Riječ, štite crkvu od lažnih učitelja, zdravom doktrinom potiču i ispravljaju svete, posjećuju bolesne i mole za njih te prosuđuju o temama vezanima za učenja. Biblijskim riječima, starješine nadgledaju stado, vode i njeguju mjesnu crkvu. Razmotrimo sada novozavjetni model pastorske brige koja se očekuje od pastirskih starješina. Pastirski Starješine Biblijska slika pastira koji pazi na svoje stado dragocjen je prikaz - pastir bez prestanka pazi na sigurnost stada, vodi ga na svježu ispašu i čistu vodu, nosi slabe, traži izgubljene, liječi ranjene i bolesne. Cijela slika palestinskog pastira obilježena je intimnošću, nježnošću, brigom, vještinom, marljivim radom, patnjom i ljubavlju. Kao što to u svojoj knjizi Skillful Shepherd primjećuje Derek J. Tidbal, nekadašnji profesor škole London Bible Colege, radi 8
se o "blagoj mješavini autoriteta i brige te jednake količine pažnje i nježnosti, hrabrosti i utjehe." 2 Odnos pastira i ovaca toliko je bogat da ga Biblija bez prestanka koristi za opisivanje Boga i Njegove nježne brige za Svoj narod. U jednom od najljepših psalama David, pastir koji je postao kralj, piše: "Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi" (Psalam 23:1, 2). Biblija također koristi prikaz pastira za opisivanje ljudi koji vode Božji narod (Ezekiel 34). Stoga, kada Pavao i Petar izravno potiču starješine da obavljaju svoju dužnost, i jedan i drugi koriste se pastirskim prikazom. Valja zamijetiti da ova dvojica velikih apostola zadatak vođenja mjesne crkve ne povjeravaju pojedincu ni nekoj drugoj grupi ljudi nego baš starješinama. Pavao podsjeća azijske starješine da ih je Božji Duh Sveti postavio za nadglednike da pasu Crkvu Božju (Djela 20:28). Petar potiče starješine da budu sve ono što bi pastiri trebali biti stadu (1 Petrova 5:2). I mi bismo dakle trebali apostolske kršćanske starješine vidjeti kao pastore stada, ne kao neke izvršne urednike i pastorove savjetnike. Želimo li shvatiti kršćanske starješine i njihov rad, moramo shvatiti biblijsku usporedbu pastira. Kao čuvari ovaca, biblijski starješine trebaju čuvati, hraniti i voditi stado i pomagati u ispunjavanju mnoštva praktičnih potreba stada. Koristeći ove četiri široke pastirske kategorije, razmotrimo ukratko primjere, pozive i učenja Novog Zavjeta vezano za starješine. Zaštita Stada Veći dio novozavjetnog starješinskog rada otpada na zaštitu mjesne crkve od lažnih učitelja. Na odlasku iz Azije Pavao je okupio starješine crkve u Efezu kako bi ih opomenuo pred put. Suština Pavlove poruke je: čuvajte stado - dolaze vukovi: "Iz Mileta Pavao posla u Efez neke ljude da mu dozovu starješine crkve. 'Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom. Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vucikoji neće štedjeti stada; i između vas samih dići će se neki koji će naučavati opaku nauku da odvuku učenike sa sobom. Zato bdijte.'" (Djela 20:17, 28-31a). Prema Pavlovim uvjetima za starješine, kandidat za starješinu mora dovoljno dobro poznavati Bibliju da bude sposoban razotkriti lažne učitelje: "Zato sam te ostavio na Kreti da upotpuniš što nedostaje i da po svim gradovima postaviš starješine kako sam ti osobno naredio: ako je tko besprijekoran. posve privržen sigurnom propovijedanju nauke, da može i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protivnike (zdrave nauke)" (Titu 1:5, 6a, 9). Jeruzalemski starješine, na primjer, sastali su se s apostolima kako bi prosudili o pogrešnom učenju: "Nato se sastadoše apostoli i starješine da izvide (učenje)" (Djela 15:6). Poput apostola, jeruzalemski starješine morali su dobro poznavati Riječ kako bi mogli zaštititi stado od lažnih učitelja. Zaštita stada također podrazumijeva i potragu za izgubljenim i odlutalim ovcama - što je suštinski aspekt pastorstva kojeg pastori mnogih crkvi potpuno zanemaruju. Uz to, zaštita stada uključuje i ispravljanje onih koji pogriješe, ukor zbog neprikladnog ponašanja i stavova (1 Solunjanima 5:12), i zaustavljanje međusobnih borbi. Iako Novi zavjet naglašava ulogu 9
starješina u zaštiti od doktrinskih pogrešaka, starješine ne mogu zanemariti potragu za izgubljenima i ispravljanje grješnog ponašanja. Zaštita stada je od vitalne važnosti jer su ovce bespomoćne životinje. One su posve nemoćne pred napadom vukova, medvjeda, lavova, čagalja i razbojnika. Philip Keler, govoreći iz vlastitog bogatog iskustva kao pastir i agronomski istraživač u istočnoj Africi i Kanadi, objašnjava kako su ovce bespomoćne i ranjive kada su u opasnosti, čak i kada su suočene a smrću: "To me podsjeća na ponašanje stada ovaca kada ih napadnu psi, divlje mačke, medvjedi ili čak lavovi. Često će u svojem slijepom strahu ili glupom neshvaćanju situacije stajati mirno na jednom mjestu i promatrati kako njihove sudrugove napadači kidaju na komade. Grabežljivac skače na jednu po jednu ovcu iz stada i komada ih kandžama i očnjacima. Istovremeno se druge ovce često ponašaju kao da ne vide ili ne prepoznaju pokolj koji se odvija oko njih. To izgleda kao da su ove potpuno nesvjesne opasnosti svoje pozicije." 3 Čuvanje ovaca od opasnosti je očigledno važan aspekt pastirovog zadatka. Isto vrijedi i za crkvene pastire. Oni moraju stalno čuvati crkvu od lažnih učitelja. Iako je čuvarska služba negativan aspekt pastirskog rada, ona je nužna za preživljavanje stada. Charles E. Jefferson (1860-1937), pastor i autor knjige Minister as Shepherd, naglašava ovu važnu činjenicu: "Putovanje od kolijevke do groba veoma je opasno. Ako je svaki čovjek okružen opasnostima, ako je svemir prepun za dušu neprijateljskih sila, tada je obrana jedna od najvažnijih pastorovih dužnosti." 4 Stoga starješine moraju biti zaštitnici, branitelji, stražari i čuvari Božjeg naroda. Kako bi u tome uspjeli, pastirski starješine moraju biti duhovno budni i hrabri ljudi. Duhovna Budnost Dobar pastir uvijek bdije pred opasnošću. On dobro poznaje grabežljivce i razumije važnost mudrog i brzog djelovanja. Isto tako i duhovni pastiri moraju biti duhovno budni i veoma osjetljivi na opasnost lukavih sotonskih napada. Ipak, teško je biti stalno na oprezu i stalno spreman za djelovanje. Zbog toga Pavao kaže azijskim starješinama "bdijte" (Djela 20:31). Bilo mu je poznata prirodna tendencija da pastiri postanu duhovno lijeni, nedisciplinirani, umorni i molitveno neaktivni. Stari Zavjet nam to dokazuje. Starozavjetni proroci vikali su protiv Izraelskih vođa jer ovi nisu bdjeli, niti su štitili narod od divljih vukova. Izaija živo opisuje izraelske vođe kao slijepe čuvare i nijeme pse: "Sve zvijeri poljske, dođite jesti, i sve vi, zvijeri šumske! Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaćaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemaju, najmilije im spavati. Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okreće, svaki za dobitkom svojim. 'Dođite, donijet ću vina; napit ćemo se pića žestoka, i sutra će biti kao danas, 10
izobilje veliko, preveliko!'" (Izaija 56:9-12) Pastirski starješine moraju biti budni i predani molitvi. Moraju biti svjesni promjena u društvu i u Crkvi. Moraju se stalno izobražavati, posebice u Svetom Pismu, marljivo paziti na svoj vlastiti hod s Gospodinom i uvijek moliti za stado i za njegove pojedinačne članove. Tko bi mogao zbrojiti štetu koja je tijekom proteklih dvije tisuće godina nanesena Kristovoj Crkvi zbog nepažljivih, naivnih i molitveno neaktivnih pastira? Mnoge crkve i denominacije koje su nekoć imale zdravu i pravovjernu doktrinu i život, danas odbacuju čak i temeljne postavke kršćanske vjere i odobravaju najozbiljniji nemoral. Kako je došlo do toga? Vođe mjesnih crkvi bili su naivni, neuki imolitveno neaktivni pa im je stoga popustila pažnja pred Sotoninom prijevarnom strategijom. Bili su to slijepi stražari i nijemi psi koji su se usredotočili na vlastite interese i udobnost. Kada su njihovi učenici počeli odbacivati istine Evanđelja i božansko nadahnuće Biblije, oni su spavali. Naivno su pozvali mlade vukove u janjećoj koži da budu novi duhovni pastiri. Zato su i njih i njihova stada požderali vukovi. Hrabrost Pastiri moraju također imati i hrabrosti boriti se protiv opakih grabežljivaca. Kralj David je uzor hrabrog pastira. Samuel I bilježi Davidovo iskustvo pastira koji brani svoje stado od lava i medvjeda: "Ali Šaul odvrati Davidu: 'Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim, jer ti si još dijete, a on ratnik od svoje mladosti.' Ali David odgovori Šaulu: 'Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao dok ga ne bih ubio. I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa će taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih, jer je izazvao bojne čete Boga živoga.' David još dometne: 'Jahve, koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.' Tada Šaul reče Davidu: 'Idi i Jahve neka bude s tobom!'" (1 Samuel 17:33-37) "Nekako smo se uhvatili ideje da je jedino pogreška uistinu strašno loša stvar; a izgleda da ne razumijemo kako je najopasnija osoba ona koja ne naglašava ispravne stvari." (D. Martyn Lloyd-Jones, Sermon on the Mount, 2:244) 11
Hrabrost kakvu je David posjedovao jedna je od temeljnih kvaliteta vođe. Jednom su međunarodno poznatog državnika reporteri upitali, "Koja je najvažnija kvaliteta koju narodni vođa može imati?" Odgovorio je: "Hrabrost." To ne važi samo za političke vođe, nego i za vođe u crkvama. Treba imati hrabrosti da bi se sankcionirao grijeh u crkvi (posebice ako se radi o grijehu istaknutih članova ili vođa), obračunalo s unutarnjim nesuglasicama i suprotstavilo moćnim učiteljima i teolozima koji šire lažno učenje. Bez hrabrosti u borbi za istinu i živote Božjeg naroda, mjesnu bi crkvu otpuhala svaka oluja novog učenja ili unutarnji sukob. Postoji mnoštvo slabih, nezrelih i nestabilnih vjernika pa se starješine moraju postaviti kao zid osiguranja oko ljudi i štititi ih od opasnih divljih vukova i drugih destruktivnih utjecaja. S druge strane, "najamnik, koji nije pastir, i komu ne pripadaju ovce, kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, te ih vuk grabi i razgoni. To je zato što je najamnik i što mu nije stalo do ovaca" (Ivan 10:12, 13). Dobar pastirski starješina, kao i "Vrhovni Pastir," spreman je položiti svoj život za stado. Radije će umrijeti nego li dopustiti da vukovi prožderu stado. Hraniti Stado Čitav Novi Zavjet uvelike naglašava centralnu važnost Božje Riječi. Isus, Pastir Dobri, bio je prvenstveno učitelj, a drugima je naložio da poučavaju sve ono što ih je On naučio (Matej 28:20). Petru je kazao, "Pasi ovce moje" (Ivan 21:17). Apostoli su bili učitelji, a rani su se Kršćani revno posvećivali poučavanju (Djela 2:42). Barnaba je potražio Pavla kako bi ga doveo uantiohiju i pomogao mu u poučavanju (Djela 11:25, 26). Pavao je poručio Timoteju da se posveti javnom "čitanju, opominjanju i poučavanju" (1 Timoteju 4:13). Na popisu darova u 1 Korinćanima 12:28, dar poučavanja naveden je treći po redu, nakon apostola i proroka. Stoga je dar poučavanja jedan od važnijih darova za kojima bi zajednica trebala čeznuti (1 Korinćanima 12:31). James Orr (1844-1913), škotski teolog i apologet, najpoznatiji je kao generalni urednik biblijske enciklopedije u više knjiga, The International Standard Bible Encyclopedia. On je brzo shvatio važnost učenja u ranoj kršćanskoj Crkvi. Zapisao je, "Ako na svijetu postoji jedna religija koja uzvisuje rad poučavanja, možemo sa sigurnošću kazati da je to religija Isusa Krista." 5 Za razliku od suvremenih starješina iz crkvenog vijeća, svi novozavjetni starješine morali su biti "sposobni za proučavanje" (1 Timoteju 3:2). Navodeći kvalitete starješine u svojem pismu Titu, Pavao kaže, "(Nadglednik mora biti) posve privržen sigurnom propovijedanju nauke, da može i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protivnike" (Titu 1:9). U izuzetno važnom odlomku o starješinama Pavao piše o nekim starješinama koji se trude propovijedati i poučavati te stoga zaslužuju financijsku pomoć od mjesne crkve: "Starješine koji dobro upravljaju, osobito one koji se bave propovijedanjem i poukom, treba smatrati dostojnima dvostruke časti. Pismo, naime, veli: 'Ne zavezuj usta volu koji vrše!' i još: 'Radnik zaslužuje svoju plaću.'"(1 Timoteju 5:17, 18). Pavao podsjeća efeške starješine da je njih i crkvu u potpunosti poučio Božjem planu i svrsi: "jer nisam ništa propustio da vam u potpunosti saopćim Božji naum" (Djela 20:27). Sada je došao red na starješine da postupe na isti način. Obzirom da se starješinama zapovijeda da Božje stado vode na ispašu (Djela 20:28; 1 Petrova 5:2), dio je njihovog pastirskog zadatka da se pobrinu da se stado hrani Riječju Božjom. 12
Važnost hranjenja stada vidi se i u činjenici da su ovce skoro nesposobne same nalaziti hranu i vodu. Bez pastira ovce bi brzo ostale bez ispaše i vode, i uskoro bi poumirale. Stoga, kao što nas Charles Jeferson podsjeća, "sve ovisi o pravilnom hranjenju ovaca. Ako ih se ne hrani mudro, one gube na tjelesnoj masi i lako se razbole, a sve što je u njih uloženo propada. Kada Ezekiel daje sliku lošeg pastira, njegova prva primjedba je da - ne vodi stado na ispašu." 6 Kršćanska zajednica stvorena je Duhom koji koristi Riječ Božju (1 Petrova 1:23; Jakovljeva 1:18). I zajednica sazrijeva, raste i nalazi se pod zaštitom Riječi. Stoga je biblijski uvjet da starješina "može i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protivnike" (Titu1:9). Starješine štite, vode i predvode, hrane, tješe, poučavaju i iscjeljuju stado učenjem i propovijedanjem Riječi. Uistinu su mnoge potrebe naroda zadovoljene poučavanjem Riječi. Nesposobnost crkvenih vođa da upoznaju i poučavaju Bibliju jedan je od glavnih razloga zašto lažna doktrina danas preplavljuje crkve i izvlači silu i život iz njih. Komentirajući biblijski uvjet da starješine moraju poznavati Bibliju i biti sposobni poučavati i braniti Riječ, Neil Summerton, crkveni starješina i autor knjige A Noble Task: Eldership and Ministry in the Local Church, bilježi: "Stoga je u svom obraćanju Timoteju i Titu Pavao kristalno jasan po pitanju činjenice da je nužna kvaliteta, kojom se starješina razlikuje od đakona, sposobnost vladanja kršćanskom doktrinom, procjenjivanja iste kod drugih, njenog poučavanja i njene obrane pred onima koji šire lažno učenje (1 Timoteju 3:2; Titu 1:9-16). Služba pastora-učitelja također je jedno od osnovnih sredstava kojima se vodstvo starješina i njihova vizija približavaju zajednici, a sposobnost komuniciranja jedan je od glavnih uvjeta za djelotvorno vođenje. Možda postoje neki koji se protive ovom naglasku i tvrde da starješine trebaju više praktične darove kako bi osigurali nesmetano i učinkovito odvijanje svoje službe. Može im se odgovoriti da, kao prvo, pogrešno shvaćaju važnost koju Stari i Novi Zavjet daju potrebi da Božje stado vode pastiri koji će se pobrinuti da se stado duhovno hrani na pravi način. Zbog toga ravnoteža karaktera mora ići ukorak s primanjem i predajom riječi Gospodnje kao sredstva hranjenja, zaštite i obnove pojedinačnih članova stada. Ta služba ne mora se nužno obavljati s platforme, a centralni darovinekog starješine mogu biti usredotočeni na poučavanje dok darovi nekog drugog starješine mogu biti vezani za pastorsko vođenje stada. Ali svi pastiri trebaju čvrsti stisak Vjere i sposobnost poučavanja u manjim grupama, kao i u individualnom razgovoru. Kao drugo, ako starješine nemaju praktične vještine potrebne za vođenje stada, neka za pomoć odaberu jednu osobu ili više njih (možda đakone, ukoliko imaju visoke duhovne kvalitete koje su također uvjet za tu službu). Uz to, u starješinstvu bilo kojeg opsega,jedan ili nekolicina pripadnika starješinske grupe mogu biti u stanju obavljati i tu zadaću ukoliko ih to ne sprječava da se posvete svojim prioritetnim zadacima nadgledanja. U svakom slučaju nužno je izbjeći pogrešku postavljanja onih koji nemaju ni karakterne ni duhovne kvalitete, ili starješinske darove, ili pak ni jedno ni drugo." 7 Vođenje Stada U biblijskom jeziku čuvati narod ili grupu ljudi kao da su stado znači voditi ih i vladati njima (2 Samuel 5:2; Psalam 78:71, 72). Sukladno Djelima Apostolskim 20 i 1 Petrovoj 5, starješine moraju voditi crkvu Božju. Stoga voditi mjesnu crkvu na pašu znači, između ostalog, i voditi crkvu. Crkvi u Efezu Pavao piše, "Starješine koji dobro upravljaju (vode, usmjeravaju). treba 13
smatrati dostojnima dvostruke časti" (1 Timoteju 5:17a). Starješine stoga moraju voditi, usmjeravati, vladati i brinuti se na svaki način za Božje stado. U poslanici Titu 1:7, Pavao tvrdi da budući starješina mora biti moralno i duhovno besprijekoran jer će postati "Božjim upraviteljem."upravitelj je "predstojnik doma," netko tko ima službenu dužnost nad gospodarevim slugama, vlasništvom, pa čak i financijama. Starješine su upravitelji Božjeg doma, mjesne crkve. Starješine se također naziva i "nadglednicima," što znači da nadgledaju i vode crkvu. Petar koristi glagolski oblik riječi "nadzornik" kada se obraća starješinama: "Starješine koji su među vama opominjem. pasite stado Božje koje je među vama i nadzirite ga" (1 Petrova 5:1a, 2a). U ovom slučaju Petar kombinira ideje pastira i nadglednika kada potiče starješine da obavljaju svoju dužnost. Stoga o općenitoj starješinskoj dužnosti možemo govoriti kao o pastirskom nadgledanju mjesne crkve. Vođenje i upravljanje stadom važno je jer su ovce, kako to Jeferson kaže, rođeni sljedbenici: "Ovce nisu nezavisni putnici. Moraju imati čovjeka koji će ih voditi. Ne mogu same stići do određenog mjesta. Ne mogu ujutro krenuti u potragu za ispašom i potom se uvečer vraćati kući. Reklo bi se da nemaju smisao za smjer kretanja. I najzeleniji pašnjacimogu biti na udaljenosti od samo nekoliko kilometara, ali ovce prepuštene same sebi ne mogu ih pronaći. Koja je druga životinja bespomoćna kao ovca? Ovca shvaća svoju nemoć, jer nijedna druga životinja nije tako krotka. Ovce će ići tamo gdje ih pastir vodi. One znaju da je pastir vodič i da je sigurno pratiti ga." 8 Ovce je potrebno voditi do pitke vode, novih pašnjaka i zaštite od opasne ljetne vrućine. To često podrazumijeva putovanje neravnim putovima i uskim stazama, kroz opasne kanjone. Ovcama također treba pružiti odmor. Uvečer ih treba dovesti u ovčinjak. Stoga pastiri moraju znati kako i gdje odvesti stado. Moraju mudro koristiti teritoriju i vodu te stalno imati u vidu buduće potrebe i predviđati probleme. Vještine Upravljanja Isti principi vođenja i upravljanja koje vidimo u brizi za ovce također se primjenjuju na brigu za mjesnu crkvu. Zajednica treba vodstvo, upravljanje, vođenje, predvodništvo, savjetovanje i viziju. Stoga svi starješine moraju donekle biti vođe i upravitelji. 9 Starješine moraju ovcama definirati vjeru i smjer kretanja. Moraju postaviti ciljeve, donositi odluke, davati smjernice, ispravljati pogreške, dovoditi do promjena, kao i motivirati ljude. Moraju procjenjivati, planirati i vladati. Starješine dakle moraju biti ljudi sposobni rješavati probleme, upravljati ljudima, planirati i razmišljati. Zdravo stado koje raste nije nešto što se događa samo od sebe; ono je rezultat umješnog pastirskog upravljanja ovcama i resursima. Umješan pastir poznaje ovce i vješto se brine za njih. Dobar pastirski starješina poznaje ljude. Zna koliko su osjetljivi. Poznate su mu njihove potrebe, problemi, slabosti i grijesi. Zna da oni mogu povrijediti jedni druge. Zna kako tvrdoglavi znaju biti. On zna kako raditi s ljudima. Jasno mu je da ih treba voditi strpljivo i polagano. Zna kada treba biti oštar a kada nježan. On zna potrebe ljudi i kako ih zadovoljiti. Zna kako dobro osigurati zdravlje i smjer zajednice. A kada ne zna neke od ovih stvari, brzo pronalazi informaciju. On uživa u pronalaženju boljih metoda i vještina za vođenje stada. Obzirom da starješine moraju voditi i upravljati zajednicom ljudi, Novi Zavjet traži da svi kandidati za starješine pokažu svoje sposobnosti upravljanja na vlastitom domu: "Treba da dobro upravlja svojom kućom i drži svoju djecu u podložnosti s punim dostojanstvom - a ako tko ne zna upravljati svojom kućom, kako će se brinuti za Crkvu Božju?" (1 Timoteju 3:3:4, 14
5). Pismo također kaže da "starješine koji dobro upravljaju, osobito one koji se bave propovijedanjem i poukom, treba smatrati dostojnima dvostruke časti" (1 Timoteju 5:17). Tako starješinama koji dobro upravljaju crkvom treba odati priznanje za njihovu sposobnost vođenja i upravljanja. Marljivi Rad Vođenje i upravljanje stadom ne zahtijeva samo vještinu i znanje, nego i mnogo napornog rada. Upravljanje stadom često je težak i neugodan posao. Ovce se ne prestaju hraniti niti grabežljivci odlaze na dopust. Promotrite Jakovljev opis vlastitog pastirskog života: "Često sam danju skapavao od žeđe, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju" (Postanak 31:40). Zato što dobar pastir mora naporno raditi, egocentrični je pastir, prema piscima Biblije, loš pastir (Ezekiel 34:2, 8). Besposleni i lijeni pastir sramota je i opasnost za stado (Nahum 3:18; Zaharija 11:17). Vođenje Božjeg stada zahtijeva marljiv rad cijeloga života. Zbog toga Pavao potiče vjernike da visoko cijene i ljube one koji se trude oko vođenja stada (1 Solunjanima 5;12; 1 Timoteju 5:17). Ono što je J. Hudson Taylor (1832-1905), osnivač misionarske udruge China Inland Mision, rekao za misionarsku službu može se također kazati i za pastirski rad oko Božjeg naroda: "Rad istinskog misionara uistinu je rad, često veoma monoton, naizgled bez velikog uspjeha, a izvodi se kroz velike i raznolike, ali zato stalne poteškoće." 10 Kada se na crkveno starješinstvo gleda kao na poziciju ili mjesto u vijeću, tada ima mnogo dobrovoljaca. Kada se na njega gleda kao na zahtjevnu pastorsku dužnost, malo ljudi će pojuriti da se prijave. Jedan od razloga zašto ima tako malo pastirskih starješina je da su ljudi, općenito govoreći, duhovno lijeni. To je glavni razlog zbog kojeg većina crkvi nikada ne stvori biblijsko starješinstvo. Ljudi su spremni prepustiti nekom drugom da ispunjava njihovu duhovnu odgovornost, bilo da se radi o njihovim suprugama, svećenstvu ili crkvenim profesionalcima. Biblijsko starješinstvo u svakom slučaju ne može postojati u atmosferi nominalnog Kršćanstva. Biblijsko starješinstvo ne može postojati u crkvi u kojoj ne postoji biblijsko Kršćanstvo. Da bi biblijsko starješinstvo bilo djelotvorno, potrebno je prisustvo ljudi koji su odlučili sprovesti u život principe učeništva našega Gospodina. Biblijsko starješinstvo ovisi o ljudima koji prvo traže kraljevstvo Božje i Njegovu pravednost (Matej 6:33), ljudima koji su sebe prinijeli kao živu žrtvu Bogu i koji sebe vide kaorobove Gospodina Isusa Krista (Rimljanima 12:1, 2), ljudima koji ljube Isusa Krista iznad svega, ljudima koji nastoje ljubiti kao što je Krist ljubio, ljudima koji su disciplinirani i požrtvovni, i ljudima koji nose svoj križ i spremni su patiti za Krista. Neki kažu, "Ne može se očekivati da laici uzdržavaju svoje obitelji, rade cijeli dan i vode mjesnu crkvu." To jednostavno nije istina. Mnogi ljudi uzdržavaju svoje obitelji, rade i uz to provode znatan dio svog vremena u klubovima, na sportskim aktivnostima i/ili u religijskim institucijama. Kultovi su pokrenuli ogromne laičke pokrete koji preživljavaju prvenstveno zbog volonterskog rada i napora svojih članova. Mi biblijski Kršćani postajemo lijeni, mekani i radije plaćamo nekog trećeg da obavi posao za nas. Jednostavno je zapanjujuće koliko toga ljudi mogu uraditi kada su motivirani za posao čiji je cilj nešto što vole. Vidio sam ljude koji su gradili i renovirali kuće u svoje slobodno vrijeme. Također sam vidio ljude koji su se disciplinirali u nakupljanju izvanrednog znanja o Pismu. Istinski problem, dakle, ne leži u ljudskim ograničenjima vremena i energije, nego u lažnim pojmovima o obavljanju posla, kršćanskom življenju, životnim prioritetima i - posebice - o kršćanskoj službi. Efeškim starješinama Pavao kaže, "Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: 'Blaženije je davati nego primati (Djela 20:34, 35). Kako pobožni ljudi vode crkvu i još uvijek 15
održavaju pobožan obiteljski život i stalan posao? To rade požrtvovnošću, samodisciplinom, vjerom, izdržljivošću, marljivim radom i silom Duha Svetoga. R. Paul Stevens, pisac i učitelj u školi Regent Colege u Vancouveru u Kanadskoj državi Bitish Columbia, pokazuje nam pravac kretanja kada piše: "A 'kožari' koji misle preživjeti tri stalna posla (posao, obitelj i služba), moraju također imati i požrtvovan način života. 'Kožari' moraju imati sređen život i doslovno nalaziti odmor i zabavu u ritmu službe Kristu (Matej 11:28). Moraju biti voljni odustati od određenog dijela uspjeha u karijeri i osobnog slobodnog vremena kako bi se domogli nagrade (Filipljanima 3:14). Mnogi bi htjeli biti 'kožari' kada bi bili bogati i živjeli ugodnim i kulturnim životom. Međutim, istina je da se do važne službe u crkvi i u društvu može doći jedino žrtvom." 11 Briga za Praktične Potrebe Uz poznate i opširne kategorije zaštite, ispaše i vođenja stada, starješine također trebaju biti odgovorni i za ispunjavanje različitih praktičnih potreba stada. Na primjer, Jakov poručuje šestorici članova stada da sazovu crkvene starješine: "Boluje li tko među vama? Neka sebi dozove crkvene starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje" (Jakovljeva 5:14). Pavao upućuje efeške starješine da se brinu za slabe i potrebite u stadu: "U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa koje on sam reče: 'Blaženije je davati nego primati. (Djela 20:35). Kao pastiri stada, starješine moraju biti na raspolaganju kako bi ispunili potrebe svojih ovaca. Ta odgovornost uključuje: posjećivanje bolesnih i tješenje malaksalih; osnaživanje slabih; molitva za sve ovce; posjećivanje novih članova; savjetovanje zaručenih i vjenčanih parova i/ili onih koji su pred razvodom; i briga za mnoštvo svakodnevnih detalja vezanih za unutarnji život zajednice. Ipak, moramo stvoriti neku ravnotežu vezano za ono što smo govorili o starješinskoj službi. Ravnoteža se stvara paralelnom istinom o službi svakog člana. Iako starješine vode i službeno su odgovorni za duhovno nadgledanje cijele crkve, oni nisu jedini u crkvenoj službi. Oni nisu jedini službenici. Služba je rad cijele crkve. To nije rad samo jedne osobe, niti samo jedne grupe ljudi. Mjesna crkva nije samo stado; ona je također i zajednica Duhom darovanih, kraljevskih svećenika koji služe Gospodinu i Njegovom narodu. Stoga briga za lokalnu zajednicu nije samo odgovornost starješina, nego svih članova. Svaki član tijela Kristovog ima Duha kako bi služio drugima. Starješine ovise o darovima i vještinama drugih članova (od kojih neki na određenom području službe mogu biti nadareniji od bilo kojeg starješine) kako bi potpuno brinuli o mjesnoj crkvi. Biblijski starješine ne žele kontrolirati pasivnu zajednicu. Oni žele voditi aktivnu i živu crkvu u kojoj je svaki član u službi. Nadalje, đakoni su službenici milosti u crkvi. Poput starješina, i oni trebaju brinuti za mnoštvo praktičnih potreba članova (Djela 6:1-6). Stoga starješine trebaju prepustiti đakonima brigu za mnoge praktične potrebe zajednice. Poput apostola, i crkveni starješine moraju zapamtiti da, iako služe praktičnim potrebama, njihovi prioriteti uvijek moraju biti "molitva i služba propovijedanja" (Djela 6:4). Ljubav Prema Božjem Narodu Tajna brige za ovce leži u ljubavi. Dobri pastir voli ovce i voli biti s njima (2 Samuel 12:3). Isto su tako i najbolji starješine oni koji vole ljude, vole biti s ljudima i baviti se njima. 16
Charles Jeferson na lijep način je sažeo te kvalitete napisavši, "Vrhovna vrlina pastira bila je njegova samopožrtvovna ljubav." 12 Pastirova ljubav prema svojim ovcama općenito je poznata svima koji znaju nešto o ovcama i pastirima. Profesor Starog Zavjeta, John J. Davis, otkrio je ovu istinu dok je proučavao pastire. Ispitivao je suvremenog palestinskog pastira imenom Mohammad Yaseen o osobinama koje treba imati dobar pastir i o tome naveo da je "pastir stalno spominjao činjenicu da su najbolji pastiri oni koji istinski vole svoje ovce." 13 Phillip Keller u svojoj divnoj knjizi o Psalmu 23 (koja bi trebala biti obavezno štivo svakog starješine) također primjećuje pastirovu ljubav: "Sva briga, sav posao, svo bdijenje, sva vještina, sva njega i samopožrtvovnost rađaju se iz Njegove Ljubavi - iz ljubavi Onoga koji ljubi Svoje ovce, koji voli Svoj rad i Svoju ulogu Pastira." 14 Srce istinskog pastira dramatično se pokazuje u Pavlovom životu. Podsjećajući problematične Korinćane na svoje najdublje motive i osjećaje, Pavao piše: "Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tjeskobi srca i s mnogim suzama, ne da vas ražalostim, već da upoznate preveliku ljubav koju imam prema vama" (2 Korinćanima 2:4). D. A. Carson, profesor Novog Zavjeta u školi Trinity Evangelical Divinity School, opisuje Pavlov život i molitve kao "strast za ljudima." Detaljno razmatrajući Pavlovu veliku ljubav prema novim Kršćanima u Solunu, Carson piše: "Evo Kršćanina koji je toliko predan dobrobiti drugih Kršćana, posebice novih Kršćana,da jednostavno u sebi gori da bude s njima, da im pomogne, da ih njeguje, da ih hrani, da ih postavi u ravnotežu i da im postavi pravilne temelje. Nikakvo čudo da se stoga posvetio molitvi za njih kada je uvidio da ih osobno ne može posjetiti." 15 Upitate li prosječnog Kršćanina ili Kršćanku što najviše žele od duhovnih vođa, odgovor će najčešće biti, "Da me ljube i da brinu za mene!" Ništa drugo ne ispunjava najdublje ljudske potrebe kao istinska kršćanska ljubav. Postoji jedna stara izreka koju bi trebalo napisati i postaviti na zid u kući svakog starješine: "Čovjek je važniji od posla, jer čovjek je tvoj posao." 16 Posao starješine orijentiran je na ljude. Ako u grupi starješina nedostaje određenih darova ili dinamičnih osoba, starješinska ljubav prema ljudima može nadomjestiti takve nedostatke. S druge strane, ništa ne može nadomjestiti nedostatak ljubavi i suosjećanja kod starješina. Bez ljubavi starješinstvo je samo prazna ljuska. Bez ljubavi starješina je samo "mjed što ječi" i "cimbal što zveči," duhovna nula (1 Korinćanima 13:1, 2). Poput Gospodina Isusa Krista, dobar pastirski starješina voli ljude. Razjašnjavanje Terminologije Prije kraja ovog poglavlja moramo se vratiti na teški i duboko ukorijenjeni problem kojeg smo spomenuli na početku poglavlja - radi se o definiranju riječi starješina. Iako je riječ starješina predominantna u Novom Zavjetu kod opisivanja vodstva mjesne crkve i posebno prikladna za narav novozavjetnih crkava, ona za veliku većinu Kršćana i nekršćana danas predstavlja ideje koje su potpuno različite od onih koje vidimo u Novom Zavjetu. Ljudi danas misle da su crkveni starješine laici, članovi crkvenog odbora koji postoje odvojeno od profesionalnog i zaređenog pastora (ili svećenika). O takvim starješinama govorim kao o "starješinama iz vijeća;" to nisu istinski novozavjetni, kršćanski starješine. To su savjetnici i izvršni voditelji. Istinsko biblijsko starješinstvo nije neko poslovno vijeće. Ono je biblijski kvalificirani odbor ljudi koji zajedno pastirski nadgledaju mjesnu crkvu. 17
Stoga da bismo govorili o novozavjetnoj ideju starješinstva moramo se prvo preodgojiti i prilagoditi novozavjetnom pojmustarješine, a u nekim slučajevima potrebno je odabrati i drugu riječ. Za opisivanje vođa mjesne crkve, osim riječi starješina,novi Zavjet koristi još jedan izraz. Radi se o riječi nadglednik, a ona je prijevod grčke riječi episkopos. 17 Izraz nadglednik bio je svakodnevna riječ kojom su Grci opisivali niz službenika. Za razliku od svih uzvišenih ili svećeničkih naslova, ništa u riječinadglednik (ilistarješina) ne kosi se s obiteljskom naravi mjesne crkve, s prirodom poniznog sluge ili svetim statusom. Činjenica da su prvi Kršćani koristili riječ nadglednik kao sinonim zastarješinu pokazuje fleksibilnost u korištenju terminologije itežnju da se učinkovito komunicira među govornicima grčkog jezika. Novozavjetni apostoli, vođeni Duhom Svetim, bili su veoma pažljivi u odabiru riječi koje su koristili za opisivanje osobe i djela Isusa Krista, Njegovog "novog stvorenja," Crkve (Galaćanima 6:15), i onih koji su predvodili narod Božji. Iznimno je važno da današnji Kršćani shvate da jezik kojeg koristimo za opisivanje svojih crkvenih vođa ima sposobnost točno odraziti biblijsku misao i praksu, ili da nas pak odvede daleko od istinske Crkve Isusa Krista, prema lažnoj crkvi. Na primjer, izraz episkopos (nadglednik) dobio je s vremenom značenje koje je posve drugačije od onoga koje je imao u Novom Zavjetu. Pretvorio se u jedan od najznačajnijih svećeničkih naslova u hijerarhijskoj crkvi. Ta nam je riječ u našem jeziku poznata kao biskup, a označava crkvenog službenika koji je postavljen nad mnoštvom crkava i nižim svećenstvom. Tako je izgubljeno izvorno značenje izraza episkopos, koji je bio sinonim za starješinu i označavao je službenika u mjesnoj crkvi. Odlučimo li koristiti riječ starješina, kao što to radi većina protestantskih crkvi jer je to ključna riječ za crkvene vođe, nužno je objasniti da riječ starješina označava "pastirsko starješinstvo" ili "pastore." Koristim ove riječi naizmjenično, ovisno o slušateljstvu kojem se obraćam. U ovoj knjizi koristio sam te opisne izraze kako bih naglasio razliku između "starješina iz vijeća," što je pogrešna predodžba o starješinstvu, i "pastirskim starješinama," što je biblijska predodžba. U nekim crkvama izrazstarješinakoristi se u svojem punom novozavjetnom smislu pa stoga nema potrebe tražiti neku drugu riječ. Ljudi u tim crkvama znaju da su starješine njihovi duhovni vođe, ali to važi samo za mali broj crkava. Poznate su mi neke crkve koje su nastojale uvesti biblijsko starješinstvo, ali nisu bile u stanju to učinkovito provesti sve dok nisu napustile naslov starješina i svoje starješine počele nazivati "pastorima." U tim je crkvama izrazstarješinabio tako duboko povezan s privremenim članovima vijeća da je sama riječ predstavljala prepreku prakticiranju biblijskog starješinstva. Terminološka promjena pomogla je i samim starješinama. O sebi su počeli razmišljati kao o pastorima koji su odgovorni za duhovnu brigu o stadu te su počeli djelovati kao pastori. Usprkos svećeničkim i profesionalnim konotacijama izraza pastor, ta je riječ najbolje izrazila ono što je crkva htjela iskazati vezano za djelovanje i položaj svojih starješina. Često koristim i riječ pastir jer ona sobom ne nosi i sve nebiblijskekonotacije koje ljudi često povezuju s izrazima pastor ilistarješina. Ipak, čak i riječ pastir, kao i sve druge riječi, nosi svoje probleme: to je riječ koja za većinu ljudi izvan crkve nema religijsko značenje, a isto važi i za neke u crkvi. Neki ljudi mogu pomisliti da govorite doslovno o pastiru te bi mogli pitati gdje se nalazi tor! Koju god terminologiju odlučite koristiti za opisivanje vodstva mjesne crkve, naići ćete na prednosti i na nedostatke. Na kraju krajeva, svaka mjesna crkva dužna je razjasniti svojim članovima značenje izraza koje koristi za opisivanje svojih duhovnih vođa, bilo da se radi o starješinama, nadglednicima, službenicima, propovjednicima ili pastorima. Biblijski svjesni crkveni vođe potrudit će se da terminologija koju koriste predstavlja što je točnije moguće izvorno biblijsko značenje i ideje novozavjetnog starješinstva. Lažni su učitelji imali najviše 18