REPUBLIKA HRVATSKA VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvoj DALJINSKO ISTRAŢIVANJE, UPRAVLJANJE PROSTOROM I PRIRODNIM RESURSIMA NA POPLAVOM STRADALOM PODRUČJU VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŢUPANIJE Vinkovci, veljača 2017.
SADRŢAJ 1. UVOD... 1 2. DOSADAŠNJI PROGRAMI I ISTRAŢIVANJA NA POPLAVLJENOM PODRUČJU VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŢUPANIJE... 8 3. PROJEKTNI ZADATAK DALJINSKOG ISTRAŢIVANJA... 9 4. TROŠKOVNIK...24 5. ZAKLJUČAK... 22
1. UVOD Tla Hrvatske najveće su blago hrvatskog naroda, poznavati ih znači poznavati temelje na kojima počiva hrvatska drţava (prof. dr. M. Gračanin, 1942.). Tlo je uz vodu i zrak nesumnjivo najveći i najznačajniji prirodni resurs čovječanstva. Naţalost, njegovim pretjeranim ili neodgovornim korištenjem dolazi do sniţavanja njegove plodnosti i naposlijetku upropaštavanja (degradacija). Proces degradacije tla je gotovo uvijek jednosmjeran, bez realne mogućnosti vraćanja u prethodno stanje. Naime, u procesu degradacije tla promjene koje primjećujemo su prividno male, barem u ţivotu jedne ljudske generacije, što smanjuje potrebnu pozornost i odlaţe pravovremeno poduzimanje mjera za zaustavljanje destruktivnih procesa. Stoga, briga o zemljišnim resursima, njegovim prirodnim bogatstvima i biološkoj raznolikosti sve više zaokuplja širi krug populacije, ne samo one koje se bave poljoprivredom te sve više postaje odgovornost cjelokupne društvene zajednice. Budući da je poljoprivredno zemljište znatno širi pojam, jer osim tla obuhvaća i njegovo fizičko okruţenje, uključujući klimu, reljef, hidrologiju i vegetaciju u mjeri koja odreďuje njegov potencijal korištenja za različite namjene, kao i rezultate prošlih i sadašnjih antropogenih aktivnosti (npr. krčenje, ureďenje, melioracije, fizikalna, kemijska ili biološka degradacija itd.). Dakle, pojam poljoprivredno zemljište obuhvaća njegove različite funkcije iz kategorije okoliša (npr. onečišćenje, filtriranje vode, stanište svih ţivih bića, povezanost hidroloških, atmosferskih i klimatskih sustava itd.), ekonomije, društva i duhovnosti. Upravljanje poljoprivrednim zemljištem ne moţe biti samo fokusirano na agrološke (biološko-ekološke, odnosno agronomske) aspekte biljne proizvodnje (tlo, klima, biljka i agrotehnika), već smatra jednako vaţnim i ostale aspekte korištenja zemljišta (sociološkoekonomski i tehničko-tehnološki). Suvremene i sofisticirane metode omogućuju kvantificiranje i integraciju različitih podataka o poljoprivrednom zemljištu i uz detaljnu analizu omogućavaju vrlo preciznu detekciju i mogućnosti za uklanjanje negativnih čimbenika plodnosti tla. Ekonomski i socijalni aspekti su vaţan dio gospodarskog i društvenog konteksta jer je to okvir unutar kojeg se odvija gospodarska djelatnost, jer zemljište obuhvaća infrastrukturu, naselja i imovinu ljudi, izvor je sirovina (minerali, fosilna goriva, drvo itd.), ima estetsku vrijednost, a ujedno je i produktivno tlo. Ipak, poljoprivredno zemljište nije konstanta jer se obradive površine mijenjaju kroz sve veću antropogenu aktivnost (privoďenje kulturi nepoljoprivrednog zemljišta, gubitak površina zbog urbanizacije, industrijalizacije, poplava, 1
erozije, dezertifikacije i drugim devastacijskim procesima), mijenja se i njegova produktivnost, posebice zbog sve intenzivnije kemizacije i mehanizacije, što bitno utječe na ekonomski model proizvodnih odnosa u poljoprivredi. Ekonomski gledano, zemljište pored funkcije u proizvodnji hrane ima veoma često veću vrijednost kao nekretnina, pri čemu je odlučujuća njegova lokacija, odnosno buduća vrijednost. S društvenog aspekta zemljište je vlasništvo i izvor profita i blagostanja pa njegova raspodjela, potreba za radnom snagom kao i način korištenja snaţno utječu na socioekonomske odnose unutar društva. Mapiranje zemljišta (istraţivanje njegovih pedo-fizikalnih, kemijskih i bioloških, odnosno ukupnih produktivnih svojstava) svojevrsna je dijagnostika, inventarizacija i karakterizacija te je zbog vaţnosti poznavanja svojstava zemljišta, tako je i EU razradila uniformnu metodologiju temeljem koje je moguće pouzdano definiranje kakvoće prirodnih resursa http://esdac.jrc.ec.europa.eu/esdb_archive/eusoils_docs /other/eur22123.pdf. Zemljište je porastom potrebe za hranom sve vaţniji i sve oskudniji resurs koji se mora koristiti na odrţivoj razini kako se ne bi ugrozio daljnji razvoj. To je prostor u kojem ţivimo, ali je ujedno i prostor u kojem smo u interakciji s drugim resursima, kao što su prirodni ekosustavi, urbani prostor, voda i klima. Plansko korištenje jedino omogućuje razvojni pristup koji doprinosi prevenciji korištenja zemljišta, njegovoj uravnoteţenoj, učinkovitoj i adekvatnoj adaptaciji, ne samo za poljoprivrednu namjenu, nego općenito za trajnu zaštita zemljišta kao prirodnog resursa. Planiranje je temeljni preduvjet ekološki odrţivog, socijalno pravednog i ekonomski isplativog načina korištenja zemljišta, neophodan za sigurnost hrane, ublaţavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, očuvanja biološke raznolikosti, pokretanje gospodarskog rasta, zaštitu ljudi od prirodnih katastrofa (npr. poplava) ili pokretanja razvoja. Planski pristup korištenju zemljišta, posebice u poljoprivredne svrhe zahtjeva suvremeni monitoring i bazu informacija povezanu s informacijskim sustavima na nacionalnoj i lokalnoj razini koji pruţaju sveobuhvatne informacije o zemljištu (npr. površine, vlasništvo, ureďenost, kao i o svim fizikalno - kemijsko - biološkim svojstvima relevantnim za pouzdanu procjenu njegove produktivnosti unutar odreďenog načina (tipa i intenziteta) korištenja. TakoĎer, digitalne snimke dronovima (bespilotnim malim letjelicama), mogu se ugraditi izravno u prikaz zemljišne pogodnosti, pa je ovakva tehnologija preduvjet za upravljanje velikim brojem informacija. 2
U tom smislu jasno je kako brzi razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija predstavlja moćan alat za obradu velikog broja podataka, uključujući i nove izvore, digitalne modele reljefa, vegetaciju, pedološke i agrokemijske karte, mogućnost navodnjavanja, obrade, klimatske značajke i dr. Korištenje zemljišta je dinamičan proces te njegovo vrednovanje mora uključiti i buduće promjene, posebice očekivanu veću učinkovitost produkcije hrane. TakoĎer, potrebno je omogućiti bolju identifikaciju potencijalno kritičnih ili ranjivih područja koja su ograničeno produktivna, izradu detaljnih karata zemljišne pogodnosti za različite tipove korištenja, ali i redovito aţuriranje različitih skupova podataka. Suvremena metodologija vrednovanja zemljišta zahtijeva sudjelovanje različitih dionika društvenog i gospodarskog sektora, posebice radi uspješnog rješavanja konfliktnih zahtjeva na ograničene zemljišne resurse. Stoga se pogodnost zemljišta za različite namjene posebno i multidisciplinarno procjenjuje i mora omogućiti usporedbu zahtjeva za korištenjem s prednostima vezanim za proizvodni potencijal, zaštitu okoliša, odrţivo korištenje i razinu ulaganja, odnosno biofizičkim (ograničenja u prostoru), gospodarskim (kapital, isplativost i dr.), društveno-političkim (socijalni) aspektima, odnosno mora uključiti sklonosti i mišljenja svih zainteresiranih strana. Daljinska istraţivanja temelje se na GIS-u (geografski informacijski sustav), računalnom sustavu namijenjenom prikupljanju, obradi, upravljanju, analizi, prikazivanju i odrţavanju prostorno orijentiranih informacija. Pojednostavljeno, GIS tehnologija integrira uobičajene operacije s bazama podataka kao što su pretraţivanja, upiti ili statističke analize s jedinstvenim prednostima vizualizacije i prostorne analize koju donose karte. Navedene mogućnosti izdvajaju GIS od ostalih informacijskih sustava i čine ga izuzetnim alatom za najrazličitije namijene i korisnike. Digitalne snimke terena mogu se uključiti izravno u GIS pa je ovakva tehnologija preduvjet za upravljanje velikim brojem informacija, uključujući i potrebe precizne poljoprivrede, managementa šumskim i vodenim resursima. Prikupljanje potrebnih podataka o zemljištu danas je moguće obavljati dovoljno pouzdano bez kontaktnim tehnikama pomoću različitih senzora, fotogrametrije (prostorne i spektralne analize snimaka) oslonjene na aerosnimke iz satelita, zrakoplova ili bespilotnih letjelica (dronova). Bespilotne letjelice (UAV, DRON) lete samostalno prema unaprijed programiranom planu leta, premda se takoďer mogu upravljati i daljinskim upravljačem. Širok izbor različitih veličina, tipova (jedno rotorski ili helikopteri, više rotorske letjelice, aerodinamične 3
(zrakoplovne) letjelice i cepelini) i nosivosti, omogućuje njihovo korištenje u različite civilne svrhe, npr. otkrivanje poţara, nadzor i pregled cestovnih i plovnih putova te drugih infrastrukturnih objekata, izviďanje nakon prirodnih katastrofa, monitoring šuma i druge prirodne vegetacije, monitoring i management vodenih resursa, nadzor sustava odvodnje i navodnjavanje, nadzor sustav obrane od poplava, procjena populacije divljači, nadzor nad usjevima i nasadima, primjena u preciznoj poljoprivredi itd. Značajna mogućnost bespilotnih letjelica (dronova) što mogu letjeti i/ili lebdjeti nad odreďenim područjem i snimiti digitalne fotografije visoke rezolucije. Budući da su to letjelice koje mogu letjeti nisko, njima ne smeta oblačno vrijeme kao satelitima ili zrakoplovima, te mogu snimiti veoma velik broj digitalnih fotografija uţeg područja uz neznatnu cijenu u odnosu na satelitske snimke i to praktično u realnom vremenu. Fotografije su geopozicionirane GPS-om što omogućuje njihovu izravnu obradu i analizu GIS alatima. Slika 1. Primjer slika dobivenih pomoću raznih vrsta senzora (vidljivi spektar - RGB, blisko crveni dio spektra - NIR, toplinski dio spektra - termovizija) Izvor: Sensefly.com 4
Za točnu analizu zračnih snimaka stanja usjeva i nasada uobičajeno se primjenjuje NDVI (normalizirani indeks vegetacije) za što su potrebni snimci iste površine u vidljivom (VIS) i bliskom infracrvenom području (NIR). Naime, omjer NIR / (NIR + VIS) je linearan u cijelom rasponu od 0 do 1 te je na taj način veoma prikladan za analizu stanja biljaka. NDVI se temelji na kombinaciji izrazite apsorpcije klorofila u crvenom području spektra (u kome se obavlja fotosinteza) i jake refleksije u blizini infracrvenog spektra, odnosno dijela svjetlosti koji ne apsorbiraju biljni fotosintetski pigmenti. To svojstvo NDVI čini neosjetljivom (stabilnom) na povećanje biomase tijekom rasta i razvoja usjeva, te ju izravno povezuje s kapacitetom fotosinteze, odnosno brzinom rasta i tvorbom prinosa. Senzor (kamera) koju UAV nosi izravno utječe na slike se mogu snimiti i zato je bitno pravilno odrediti namjenu pojedinog senzora. Uz standardne RGB senzore, snimanje u vidljivom spektru (tj. vidljivo golim okom), tu su sada multispektralni senzori (Slika 2.) koji mogu snimiti slike u blizini infracrvenog spektra, što je nevidljivo golim okom, termalni senzori koji detektiraju razlike u toplini koji pojedini objekt generira ili reflektira. Slika 2. Poljoprivredne površine snimljene multispektralnim senzorom Parrot Sequoia 5
RGB senzori korišteni su dugo vremena kao jedini senzori za promatranje usjeva i površina u svrhu prikupljanja informacija za management, što se razvojem senzorske opreme i smanjenjem njenih gabarita i mase proširilo na širi spektar senzora i razvoj njihove primjene u poljoprivredi, nadzoru šuma, nadzoru vodenih resursa i ostalim gospodarskim djelatnostima (Slika 3.). U pogledu rezolucije prikupljenih slika/podataka, potrebno je postići ortomozaik karte i 3D modele točnosti otprilike 1-5x GSD, ili do 5,5 cm (2,0) po pikselu što je znatno veća točnost od satelitskih ili zrakoplovnih snimaka. Osim toga, s obzirom na visine na kojima se koriste bespilotne letjelice, naoblaka nije problem, što znači manje vremenske odgode kod snimanja i manje neupotrebljivih slika. Uz vodu, tlo predstavlja naš najznačajniji i u jednu ruku neobnovljiv resurs. U sloţenom procesu, voda-tlo-biljka-čovjek tlo predstavlja čvrstu vezu i pufer u oba smjera. Kada tlu pridodamo okolišne (reljef, klimu, prostor...), infrastrukturne (puteve, kanalske mreţe...) i dodijelimo mu poljoprivrednu i gospodarsku namjenu tada moţemo reći da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Danas smo svjedoci lošem gospodarenju poljoprivrednim zemljištem, njegovom infrastrukturom, intenzivna biljna proizvodnja narušava fizikalna, kemijska i biološka svojstva, a pred nama je izazov sve očiglednijih i nepredvidivih klimatskih promjena. Iz toga razloga pred nama je izazov odrţivog gospodarenja tlom i vodom u ekonomskom, ekološkom i sociološkom aspektu, jer upravo to znači opstojnost ruralnog prostora. Slika 3. Digitalni model površine slika rijeke i nasipa sa okolnim terenom u 3D. 6
Predloţeni projektni zadatak omogućava upravljanje prostorom, poljoprivrednim zemljištem i vodnim resursima od veličine mikrolokacije 9 cm 2, pa do cijelog prostora Cvelferije (izuzev šuma). Spajanjem baza podataka katastra, ARKOD-a, kontrole plodnosti i mapiranja moći će se osim utvrďivanja stanja moću predlagati gospodarenje na najbolji i najoptimalniji način po sva tri navedena aspekta. Kako bi se vratila puna proizvodnost i odrţivost korištenja poljoprivrednog zemljišta i vodenih resursa na navedenom području, uz provoďenje Programa revitalizacije poljoprivrednog zemljišta na poplavljenom području Vukovarsko-srijemske ţupanije 2017.- 2020., potrebno je izvršiti dodatnu analizu poljoprivrednih površina s ciljem utvrďivanja postotka zapuštenosti površina, stanja putne i kanalske mreţe (Slika 4.), te utjecaja voda poljoprivredne površine i obliţnju infrastrukturu te na sustav obrane od poplava. Mapiranje cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta, cjelokupne površine Cvelferije osim šuma, dobiti će se uvid u način korištenja pojedinih parcela, detektirati zapušteno poljoprivredno zemljište, stanje postojeće putne i kanalske infrastrukture (Slika 4.), obrambenih nasipa te nakon prikupljanja podataka moći će se odrediti daljnji koraci u revitalizaciji pojedinog dijela, ili kroz korištenje poljoprivrednog zemljišta ili kroz popravne radnje (npr. čišćenje kanala koji ne dozvoljavaju otjecanje suvišne vode) vratiti poljoprivredno zemljište i obliţnju infrastrukturu u funkciju. Slika 4. 3D model kanala 7
2. DOSADAŠNJI PROGRAMI I ISTRAŢIVANJA NA POPLAVLJENOM PODRUČJU VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŢUPANIJE Program revitalizacije poljoprivrednog zemljišta na poplavom stradalom području Vukovarsko-srijemske ţupanije 2017. - 2020. godine u potpunosti je kompatibilan sa dosadašnjim aktivnostima putem Programa 2014. - 2017. godine. Dobivene baze podataka dosadašnjih aktivnosti su geopozicionirane po svakom slogu, pripremljene i obraďene u geoinformacijskom sustavu. Baze sadrţe 6.000 slogova i po 60 informacija o stanju tla i provedenim mjerama unutar pojedinog sloga. Za detaljnije informacije dostupni su dokumenti: 1. Program revitalizacije poljoprivrednog zemljišta na poplavom stradalom području Vukovarsko srijemske ţupanije temeljni dokument 2. Izvješće o provedbi mjera popravka tla 2015. - 2017. 3. Izvješće kontrole plodnosti tla 2014. - 2017. 8
3. PROJEKTNI ZADATAK DALJINSKOG ISTRAŢIVANJA Svrha projekta daljinskog istraţivanja područja stradalog u poplavi 2014., područje Ţupanjske Posavine odvija se s ciljem prikupljanja detaljnih podataka, početna točka, koji će biti temelj za daljnja planiranja popravaka ili modifikacije postojeće infrastrukture (poljoprivredne površine, putevi, odvodni kanali, obrambeni nasipi) koja se nalazi na navedenom području, a u raznim je oblicima funkcionalnosti. Prikupljenim podatcima lokalna samouprava, Vukovarsko-srijemska ţupanija i Općine Drenovci, Gunja i Vrbanja zajedno s Hrvatskim Vodama, moći će pristupiti planiranju rješavanja prioritetnih točaka na poljoprivrednom zemljištu, pripadajućim putevima i odvodnim kanalima te obrambenom nasipu uz rijeku Savu, koje sprečavaju normalno funkcioniranje svih aspekata ţivota lokalnog stanovništva i gospodarstva općenito. Prikupljeni podatci, po segmentima projektnog zadatka, visoke rezolucije jasnije će determinirati problematiku koja nije vidljiva trenutno dostupnim načinima detekcije (bilo da se korite aerofoto snimke, satelitske snimke ili terensko prikupljanje podataka od strane ljudi), a koja negativno utječe na pravilno gospodarenje navedenim područjima. Bespilotne letjelice spadaju u brzorastuće nastajuće tehnologije koje revolucioniraju prikupljanje geoprostornih podataka. Niski operativni troškovi i mogućnosti leta-na-zahtjev omogućuju brzo i često prikupljanje podataka (slika) s mnogo detalja. Kroz kombinaciju naprednih tehnika analize slike i strojnog učenja, podaci prikupljeni pomoću bespilotnih letjelica mogu se koristiti za detekciju, klasifikaciju raznih problema s kojima se ljudi susreću na odreďenom području (mapiranje invazivnih vrsta, kontrola odvodnje i navodnjavanje, zdravstveno stanje biljaka, ). Bespilotne letjelice idealni su alat za nadopunu postojećih podataka niske rezolucije, te nam omogućavaju uz korištenje programa za obradu podataka brzu analizu ţarišnih točaka nekog problema, te ubrzavaju i pojeftinjuju planiranje i rješavanje pojedinog problema te tako odreďene mjere imaju maksimalan učinak. Najvaţnija stvar za cijeniti je da se zračne snimke dobivene s bespilotnih letjelica kao što je ebee, ne natječu protiv tradicionalne zračne i satelitske fotografije. Stvarno su komplementarna tehnologija, jer do sada je postojao jaz izmeďu izmjere zemljišta i točke na kojoj je bilo ekonomično krenuti prema zračnoj snimci s upravljanim zrakoplovima ili satelitima. Korištenje klasičnih metoda mjerenja kao što su lidar ili totalne geodetske postaje za ovaj projekt, mjerenje točku po točku, bilo bi sporo i stoga skupo, tako da nije prihvatljivo za potrebe ovog projekta. 9
Projekt daljinskog istraţivanja i upravljanja resursima na poplavom stradalom području sastoji se od sljedećih koraka, koje su podijeljene u 3 faze u Općinama Drenovci, Gunja i Vrbanja. I. Pripremni radovi uključuju ishoďenje dozvola, nabavka i integracija baznih karata, odreďivanje zona snimanja, definiranje zona uzletanja i sletanja, odreďivanje rezolucije i visine leta, odreďivanje gustoće preklopa fotografija, odreďivanje zemljišnih kontrolnih točaka i kreiranje misija za potpuno autonomni let bespilotnih letjelica. II. Mapiranje (snimanje) bespilotnom letjelicom sljedećim senzorima: RGB (Crveno/Zeleno/Plavo), Multispec (multispektralni senzor): Termo senzor (toplinsko infracrveno). a) Mapiranje putne mreţe sa senzorom u vidljivom spektru (RGB kamera) montiranim na bespilotnoj letjelici za daljnju obradu 3D modela koji će se koristiti za projektiranje i odrţavanje nerazvrstanih cesta. b) Mapiranje poljoprivrednih površina sa senzorom u vidljivom spektru (RGB kamera) te s multispektralnim senzorom montiranim na bespilotnoj letjelici. Obrada će dati ortofotosnimak velike rezolucije i preciznosti koji će se koristiti zajedno s drugim bazama podataka za sustavno upravljanje resursima na razmatranom području. c) Regulacija suvišnih voda i smanjenje onečišćenja podzemnih voda na poljoprivrednim površinama s multispektralnim senzorom i termokamerom montiranom na bespilotnoj letjelici. d) Mapiranje kanalske mreţe sa senzorom u vidljivom spektru (RGB kamera) montiranim na bespilotnoj letjelici zbog 3D modeliranja, utvrďivanja stanja, preporuka postupaka i projektiranja sustava odvodnje. e) Mapiranje površina neposredno uz obrambeni nasip u termalnom spektru (termalni senzor) nadzor utjecaja vanjskih voda. 10
III. Obrada podataka Podatke je prije dostave naručitelju potrebno obraditi, ukloniti sve dijelove koji ne odgovaraju svojom kvalitetom ili ne omogućavaju determiniranje prema projektnom zadatku. Podaci koji se dostavljaju moraju omogućavati izvoz pravog ortomozaika, digitalnih površinskih i 3D modela za daljnju analizu, te osigurati ostvarenje standardne preciznosti kroz izvješća o kvaliteti. Dostavljeni podaci moraju biti kompatibilni s geoinformacijskim sustavima za obradu podataka kako bi osigurali karte visoke rezolucije koje svaki piksel pravilno projicira na površinu digitalnog modela i ne radi iskrivljenje perspektive već samo točnu geolokaciju. 3.1. PRIPREMNI RADOVI Pripremni rad obuhvaća pripremu za predmetno istraţivanje, te je razdijeljen na: - Analiziranje postojećeg stanja, tj. prikuplja se postojeća dokumentacija o istim ili sličnim radovima obavljenim na navedenoj lokaciji. - Priprema se dokumentacija za dobivanje potrebnih dozvola za obavljanje letačkih operacija bespilotnih letjelica prema zakonskim propisima RH (dozvola za obavljanje letova u predviďenom periodu od strane Agencije za civilno zrakoplovstvo, dozvola za snimanje od strane Drţavne geodetske Uprave DGU; te ukoliko se radi o kontroliranom zračnom prostoru potrebno je ishoditi dozvolu za obavljanje letačkih operacija u navedenom zračnom prostoru CTR-u od strane Kontrole leta). Prema postojećim zakonskim propisima za korištenje bespilotnih letjelica potrebne dozvole potrebno je ishoditi minimalno 15 dana prije početka obavljanja letačkih operacija, te isto spada u vrijeme potrebno da se obave radovi na mapiranju navedene lokacije prema projektnom zadatku. - Nakon predaje dokumentacije prema nadleţnim institucijama (Agencija za civilno zrakoplovstvo, Kontrola leta i DGU), potrebno je obaviti planiranje mapiranja kreiranje misija. Kako bi se mapiranje predmetne lokacije prema projektnom zadatku obavilo imajući u obzir sigurnosne aspekte, letačke operacije moraju biti izvršene s bespilotnom letjelicom koja ima autopilot, upravljački program u kojem se kreiraju misije leta, te se letjelica sama kreće ranije zadanom rutom i obavlja snimanje odabranom vrstom senzora (kamere). U sklopu pripremnih radova izvršiti će se planiranje misija u za to predviďenom programu, snimanje istih u navedeni upravljački program i njihovo korištenje prilikom obavljanja terenskog rada - mapiranja terena. Misije se kreiraju u ovisnosti i obavljanju pojedine faze 11
projektnog zadatka i o tome koji se objekti (nasip, odvodni kanali, ) i s kojim senzorom (kamerom) obavljaju. Prema tehničkim specifikacijama bespilotne letjelice minimalno vrijeme jednog leta iznosi 40 min efektivnog rada (uz rezervu 20% kapaciteta baterije na bespilotnoj letjelici za siguran povratak na početnu točku), i misije se planiraju na toj vremenskoj bazi u za to predviďenom programu. 3.2. MAPIRANJE (SNIMANJE) Mapiranje terena izvršiti će se pomoću bespilotne letjelice, s pripadajućim upravljačkim programom autopilot za autonoman let letjelice nakon unosa isplanirane misije. Razlog za korištenje bespilotnih letjelica za mapiranje terena na predmetnom području je jednostavan; nijedna druga metoda prikupljanja podataka ne bi mogla pruţiti sliku potrebne rezolucije u tako brzom vremenu. Kartiranje ovog kompleksnog područja trebalo bi nam nekoliko godina koristeći tradicionalne in-situ istraţivanja na terenu. Dok drugi oblici daljinskog istraţivanja, kao što su zračne fotografije i satelitski snimci, često imaju problema zbog postojanja oblaka i te su slike relativno niske razlučivosti. Prostorna rezolucija satelitskih snimaka Landsata je 30 metara, dok se kod korištenja bespilotnih letjelica standardno dobiva rezolucija od 8 cm po pikselu, a ta rezolucija moţe biti i veća sve do 1 cm po pikselu, što nam omogućuje identificiranje manjih značajki i sitnijih prostornih detalja koje bismo propustili na snimkama s većih visina (avion ili satelit). TakoĎer, potrebno je omogućiti precizno mjerenje duljine, volumena, visine i područja, te pripremu podataka za kasniju obradu na za to namijenjenim programima. 3.2.1. Mapiranje putne mreţe Upravljanje, graďenje i odrţavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se ureďuje komunalno gospodarstvo ako Zakonom nije propisano drukčije (ZOC, čl. 107/1). Nadalje, jedinica lokalne samouprave moţe osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i odrţavanja nerazvrstanih cesta i poslova graďenja nerazvrstanih cesta, te vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području. Ovim projektom moguće je urediti dotrajale prometnice, te tako podići na višu razinu komunalnu opremljenost ruralnog prostora. Na temelju ovog daljinskog istraţivanja moguće je točno procjeniti prioritete unutar cijelog sustava prometnica na razini razmatranog područja, zatim 12
količina pripremnih, zemljanih radova, itd. UreĎena prometnica doprinijet će boljoj prometnoj povezanosti, olakšati i smanjiti troškove te poboljšati sigurnost prometa. Tablica 1. Potrebne karakteristike senzora za snimanje putne mreţe: Tip senzora RGB minimalno 20 megapiksela Veličina senzora minimalno 1-inch (optički format) Pixel pitch minimalno 2,00 µm Rezolucija min maksimalno 6cm/PX Uzduţni preklop Min. 60 % Poprečni preklop Min. 60 % 3.2.2. Mapiranje poljoprivrednih površina Daljinska istraţivanja temelje se na GIS-u (geografski informacijski sustav), računalnom sustavu namijenjenom prikupljanju, obradi, upravljanju, analizi, prikazivanju i odrţavanju prostorno orijentiranih informacija. Pojednostavljeno, GIS tehnologija integrira uobičajene operacije s bazama podataka kao što su pretraţivanja, upiti ili statističke analize s jedinstvenim prednostima vizualizacije i prostorne analize koju donose karte. Navedene mogućnosti izdvajaju GIS od ostalih informacijskih sustava i čine ga izuzetnim alatom za najrazličitije namjene i korisnike. Digitalne snimke terena mogu se uključiti izravno u GIS pa je ovakva tehnologija preduvjet za upravljanje velikim brojem informacija, uključujući i potrebe precizne poljoprivrede, upravljanja šumskim i vodenim resursima. Prikupljanje potrebnih podataka o zemljištu danas je moguće obavljati dovoljno pouzdano beskontaktnim tehnikama pomoću različitih senzora, fotogrametrije (prostorne i spektralne analize snimaka) oslonjene na aerosnimke iz satelita, zrakoplova ili bespilotnih letjelica (dronova). Uz standardne RGB senzore, snimanje u vidljivom spektru (tj. vidljivo golim okom), tu su sada multispektralni senzori koji mogu snimiti slike u blizini infracrvenog spektra, što je nevidljivo golim okom, termalni senzori koji detektiraju razlike u toplini koji pojedini objekt generira ili reflektira. 13
Da bi se osigurala dovoljno dobra kvaliteta snimaka potrebna je maksimalna rezolucija 6 cm po pikselu u vidljivom dijelu spektra (RGB) za što bi bila potrebna kamera od minimalno 20 megapiksela (piksel pitch 2,00 µm), te dodatna upotreba termalnih kamera za nadzor utjecanja voda na snimane površine. Preklapanje fotografija prilikom snimanja mora biti minimalno 60 % uzduţnog preklopa u smjeru leta te minimalno 60 % poprečnog preklopa. 3.2.3. Regulacija suvišnih voda detaljnom odvodnjom i smanjenje onečišćenja podzemnih voda Pod odvodnjom podrazumijevamo skup hidrotehničkih i agrotehničkih mjera, čiji je zadatak otklanjanje štetnog djelovanja prekomjernog vlaţenja tla. Suvišne vode ne samo da uvjetuju nepovoljne vodo-zračne odnose u tlu, već su suviše vlaţna tla hladnija, teţa za obradu i imaju smanjen sadrţaj fiziološki aktivne vlage. Zbog toga, temeljni cilj reguliranja suvišnih voda tla je osiguranje optimalne vlaţnosti u zoni rizosfere kroz cijelo vegetacijsko razdoblje. Pri optimalnoj vlaţnosti tla osigurana je i potrebna količina zraka u tlu i tada je odnos vode i zraka za uzgoj bilja najpovoljniji. U svezi s tim ostvareni su i ostali čimbenici rasta i razvoja poljoprivrednih usjeva, ponajprije toplina i hranjive tvari u tlu. Prekomjerna vlaţnost nekog područja rijetko je izazvana djelovanjem samo jedne vrste suvišne vode. Obično je ona izazvana zajedničkim djelovanjem poplavnih, slivnih, podzemnih i oborinskih voda. - površinske, i Prema obliku suvišne vode s gledišta hidrotehničkih melioracija dijele se na: - potpovršinske Prema porijeklu suvišne površinske vode mogu biti oborinske ili vlastite i vode koje dolaze sa strane. Oborinske ili vlastite vode potječu od oborina koje padnu na proizvodnu površinu. Voda koja dolazi sa strane potječe iz susjednih područja i vodotoka. S viših susjednih područja moţe se voda, površinski ili kroz tlo, slijevati na proizvodne površine, a iz vodotoka nailaziti pojavom poplava. U nizinskim područjima, gdje je površina ravna ili je u obliku depresije, a tlo je slabije propusnosti, voda moţe povremeno ili stalno stagnirati na površini. Suvišne površinske vode mogu biti: - stagnirajuće suvišne vode, i - podzemne vode. 14
Stagnirajuće suvišne vode pojavljuju se iznad slabije propusnog horizonta koji se nalazi blizu površine kod hidromorfnih tala. Ove vode su značajne za pseudoglejna, epiglejna i amfiglejna tla. Stagnirajuće vode iznad slabije propusnog horizonta uglavnom se pojavljuju u rizosferi, pa je cilj melioracija ovih tala odvoďenje suvišne vode iz područja korijenovog sustava biljke. Time se regulira vodo-zračni reţim u tlu i onemogućuju posljedice prekomjerne vlaţnosti. Uz odvoďenje suvišne vode potrebno je izvršiti prorahljivanje nepropusnog horizonta u tlu, kalcifikaciju i gnojidbu, a sve u svrhu poboljšanja fizikalnih, kemijskih i bioloških značajki. Podzemne vode su slobodne vode koje ispunjavaju sve pore u tlu, tj. saturiraju (zasićuju) tlo do maksimalnog kapaciteta tla za vodu. Ovdje se misli na slobodnu vodu ispod površine tla, a ne na vodu koja je na većoj dubini ili pod tlakom (arteška voda). Pojava podzemne vode uvjetovana je prisutnošću nepropusnog sloja (na većoj ili manjoj dubini od površine terena) na kojem se nakuplja voda. Ako se podzemna voda nalazi u zoni korijenovog sustava, tada moţe doći u pitanje uzgoj kulturnog bilja (anaerobni uvjeti). Reguliranje podzemnih voda uspješno se rješava primjenom detaljne odvodnje (detaljnim kanalima ili cijevnom drenaţom). Za reguliranje suvišnih voda (površinskih, stagnirajućih i podzemnih) potrebno je primijeniti više mjera: - zaštiti područje od vanjskih voda (poplavnih i slivenih), - osigurati oplav i osnovnu odvodnju (osnovna kanalska mreţa), i - izabrati najpogodniji sustav detaljne odvodnje koji odgovara melioracijskoj problematici odreďenog prostora. Navedene melioracijske mjere nuţno je izvoditi pojedinačno ili u raznim meďusobnim kombinacijama, ovisno o stvarnim prilikama poljoprivrednih površina na kojima se namjerava izvršiti reguliranje suvišnih voda, a temeljit će se na daljinskom istraţivanju i snimkama iz zraka besposadnih letjelica. Na temelju novonastale baze podataka preporučiti će se najpogodniji sustav detaljne odvodnje. Procjenjuje se da na razmatranom području oko 20 % površine u jednom dijelu godine ima problema sa suvišnom vodom i to ima direktan utjecaj na onečišćenje voda inputima iz poljoprivrede koji su u Hrvatskoj na prvom mjestu po izvoru zagaďenja voda posebice nitratima, fosfatima i aktivnim tvarima iz pesticida. Na tim površinama gdje suvišne vode stagniraju više od 24 h dolazi do velikog pada prinosa pa do njegovog izostanka što dovodi do zaključka da do 20 % inputa odnosno onečišćivača voda iz primarne biljne proizvodnje direktno onečišćuje vodu. 15
Nakon osigurane obrane od vanjskih voda i osigurane oplavi, a na temelju daljinskog istraţivanja, odnosno mapiranja područja, moguće je učinkovito riješiti problem vlastitih voda izvoďenjem osnovne i detaljne odvodnje na proizvodnim površinama. Osnovnu odvodnju najčešće čine otvoreni kanali I. i II. reda, a rjeďe zatvoreni kolektori. Detaljnu odvodnju čine hidrotehnički i agromelioracijski zahvati koji se izvode na proizvodnim tablama u svrhu reguliranja vodo-zračnog reţima tla u području korijenovog sustava. Detaljna odvodnja dijeli se na: - površinsku, - podzemnu, i - kombiniranu. Temeljna svrha površinske detaljne odvodnje je da sakupi višak oborina i što brţe odvede u sustav osnovne odvodnje (kanale I i II reda). Sakupljanje i odvoďenje suvišnih površinskih voda s proizvodnih površina je nuţno, jer preplavljivanje tla, u bilo kojem stadiju razvoja biljke, nepovoljno utječe na prinose. Postoji više načina površinske detaljne odvodnje, a najčešće se primjenjuju sljedeći: - odvodnja srednje dubokim kanalima, i - odvodnju random kanalima. Sastoji se od mreţe kanala III. i IV. reda i odnosi se na rješavanje problema suvišnih voda na samoj tabli, dok u osnovnu odvodnju spadaju kanali I i II reda i rješavaju problem suvišnih voda na širem melioracijskom području. Odvodnja random kanalima - ovaj sustav odvodnje posebno je prikladan na terenima gdje se postojeće depresije na obradivim površinama ne mogu na drugi način sanirati, a suvišne vode u depresijama oteţavaju agrotehničke radove na većem dijelu površine. Pojedinačni kanali IV. reda ili jarci imaju blagi pokos (1:10) i mogu se prema potrebi izvesti na više mjesta. Random sustav primjenjuje se kod odvodnje manjih ili većih depresija u kojima vlada nepovoljan vodozračni reţim i nema potrebe za dreniranjem cijele površine. Podzemna odvodnja primjenjuje se za sniţenje razine podzemne vode u tlima koja imaju dobru propusnost za vodu. To su tla koja imaju jednoličnu propusnost u profilu, kao što su većina hipoglejnih, humoglejnih i aluvijalnih tala, a prekomjerno su vlaţena u aktivnom dijelu profila uslijed dizanja podzemne vode. Za primjenu podzemne detaljne odvodnje tlo treba imati horizontalnu propusnost za vodu veću od 16 cm/dan, a u protivnom je nuţno primijeniti kombiniranu detaljnu odvodnju. 16
Podzemna odvodnja moţe se obavljati sustavom otvorenih kanala ili podzemnim cijevima (drenaţom). Budući da je za reguliranje previsoke razine podzemne vode u mnogim tlima potrebno odvode (kanale ili cijevi) postavljati na manji razmak od 50 m, otvoreni kanali kao sustav odvodnje rijetko se primjenjuju. Oni se, eventualno, mogu koristiti samo za reguliranje podzemne vode u vrlo propusnim tlima gdje su njihovi razmaci od 100 do 150 m dovoljni. Danas se u praksi za reguliranje podzemne vode, uglavnom, primjenjuje sustav cijevne drenaţe. Nesustavna cijevna drenaţa odgovara parcijalnoj drenaţi koja se izvodi samo na ugroţenim dijelovima zemljišta. Ovdje nije potreban proračun razmaka i dubine drenova, jer ovi parametri odvodnje ovise o konkretnom slučaju. Slično kao i kod otvorenih kanal razlikujemo: - random ili drenaţu po «udolinicama», i - drenaţu pištavaca. Kombinirana odvodnja pogodna je za reguliranje suvišnih stagnirajućih površinskih i potpovršinskih voda, koje se pojavljuju manjim ili većim dijelom godine kod teksturno teških tipova tala (amfiglej, epiglej, pseudoglej, pseudoglej-glej). Sustav kombinirane detaljne odvodnje nastavlja se na kanalsku mreţu (najčešće na kanale III reda), a sastoji se od cijevne drenaţe s filtar materijalom i dodatnih mjera. Od dodatnih mjera primjenjuje se, pojedinačno ili u kombinaciji, krtična drenaţa, vertikalno dubinsko rahljenje ili podrivanje, duboka obrada tla, kalcifikacija, te mjere za popravljanje strukture tla (kondicioneri, melioracijska organska gnojidba), ovisno o postojećim prilikama i potrebnom pravcu u poboljšanju vodo-zračnih značajki tla. Tablica 2. Potrebne karakteristike termalnog senzora za snimanje suvišnih voda detaljnom odvodnjom i smanjenje onečišćenja podzemnih voda: 1. Tip senzora TERMALNI SENZOR 2. Veličina slike MINIMALNO 640 x 512 pixela 3. Rezolucija slike MAKSIMALNO 20 cm/px 4. Temperaturno područje snimanja - 30 C do + 160 C 5. Rezolucija temperaturnog senzora maksimalno 0,3 C 17
Tablica 3. Potrebne karakteristike Multispektralnog senzora za snimanje suvišnih voda detaljnom odvodnjom i smanjenje onečišćenja podzemnih voda: Tip senzora Blisko crveno područje Crveni rub Crveno područje Zeleno područje Vidljivi dio spektra (RGB) Korekcija sunčevog osvjetljenja Rezolucija Multispektralni + RGB Minimalna rezolucija senzora 1,2 MP Minimalna rezolucija senzora 1,2MP Minimalna rezolucija senzora 1,2 MP Minimalna rezolucija senzora 1,2 MP Minimalna rezolucija 16 MP DA u svim dijelovima spektra Maksimalno 14 cm/px 3.2.4. Mapiranje kanalske mreţe Kanali se dijele prema svojoj ulozi na: a) glavne odvodne kanale (kanali I. reda), b) kanale sakupljače ili sabirne (kanali II. reda), i c) kanale sisače (kanali III. i IV. reda) - Glavni odvodni kanali (kanali I. reda) projektiraju se po najniţim dijelovima terena (depresijama), kako bi se postigla što bolja gravitacijska oplav. Oni prihvaćaju vodu iz kanala sakupljača i odvode je u recipijent (rijeku, jezero i sl.). - Kanali sakupljači ili sabirni (kanali II. reda) projektiraju se na nešto manjim depresijama terena. Sakupljaju vodu iz manjih kanala (sisača). - Kanali sisači (kanali III. i IV. reda) pripadaju u područje detaljne odvodnje. Projektiraju se paralelno ili pod izvjesnim kutem na pad terena, da bi što bolje i brţe odveli vodu s najugroţenijih mjesta na tabli do kanala sakupljača (II. reda). Kod projektiranja otvorenih kanala mora se voditi računa o kutu ulijevanja manjih kanala u veće. Najbolje bi bilo kada bi se kanali ulijevali (sastavljali) pod pravim kutem. U tom slučaju postiţe se najmanji gubitak proizvodne površine, kao i najlakši pristup kod obrade table. Kod sastavljanja dva veća kanala izbjegava se kut od 90, a prakticira 60 ili 45. Projektiranje kanala izvan navedenih granica relativnog pada treba izbjegavati. U protivnom se javljaju problemi vrlo malih (nedovoljnih) ili vrlo velikih (nedopuštenih) brzina vode u kanalima, što dovodi do njihovog zamuljivanja, odnosno znatnog oštećenja dna i pokosa. 18
Obzirom na planiranu detaljnu odvodnju sa poljopoprivrednih površina i na katastrofalnu poplavu potrebno je na temelju daljinskog istraţivanja utvrditi trenutno činjenično stanje kanalske mreţe i preporučiti radnje za otklanjanje moţebitnih nesukladnosti. Tablica 4. Potrebne karakteristike senzora za mapiranje kanalske mreţe: Tip senzora Veličina senzora RGB minimalno 20 megapiksela minimalno 1-inch (optički format) Pixel pitch minimalno 2,00 µm Rezolucija maksimalno 6cm/PX Uzduţni preklop Min. 60 % Poprečni preklop Min. 60 % 3.2.5. Mapiranje površina neposredno uz obrambeni nasip U zaštiti (obrani) nekog područja od poplavnih voda koristimo se odreďenim hidrotehničkim mjerama (zahvatima), meďu kojima su najpoznatije sljedeće: - regulacija vodotoka, - obrambeni nasipi, - odušni kanali, - obodni ili lateralni kanali, i - retencije i akumulacije. Regulacija vodotoka ima zadaću povećati protjecajni kapacitet (protoku) odreďenog vodotoka. Najčešći radovi koji se izvode pri ovoj hidrotehničkoj mjeri su: čišćenje korita vodotoka, povećanje protjecajnog profila korita vodotoka i rektifikacija ili ispravljanje vodotoka. Čišćenje korita vodotoka pogodno je kod manjih vodotoka s relativno stabilnim obalama, koja su vrlo često obrasla samoniklim drvećem, grmljem i šibljem. Čišćenje korita obavlja se ručno i mehanizirano. Grmlje i šiblje moţe se odstraniti pilama, sjekirama i specijalnim kosama, dok se za vaďenje većih panjeva koriste bageri i kopači panjeva. Povećanje protjecajnog profila korita vodotoka vrši se produbljivanjem i proširivanjem korita vodotoka i na taj način se dobije veća površina protočnog profila i obično veća brzina vode. 19
Obrambeni nasipi podiţu se uzduţ većih vodenih tokova u ravničarskim područjima. Izgradnjom nasipa poveća se protjecajni profil korita vodotoka i spriječava poplava. Budući da su nasipi ograničene visine, njima se moţe obuhvatiti samo ograničena količina vode. Ako je u pitanju veća količina vode onda se izmeďu nasipa i korita rijeke ostavi dovoljan razmak - poloj ili inundacija. Najučinkovitija zaštita od poplava postiţe se odreďenom kombinacijom obrambenih nasipa, regulacijom korita i akumulacijom vode. Nasipi se obično izgraďuju od tla koje se nalazi na mjestu izgradnje. Poprečni presjek nasipa je trapez, s pokosom 1:2. Kruna nasipa treba biti oko 1,0 m iznad najveće očekivane vode. Odušni kanali rasterećuju vodotok od jednog dijela velike vode. Razlikuju se dvije vrste odušnih kanala: paralelni i poprečni. Paralelni odušni kanali izlaze iz matičnog vodotoka ispred mjesta ugroţenog poplavom, a ulaze ponovo u isti vodotok iza ugroţenog mjesta, tj. tamo gdje je kapacitet korita ponovno toliko velik da moţe primiti svu vodu. Ugroţena mjesta vodotoka nastaju uslijed prirodnih zapreka (tjesnaca), tako da vodotok na tim mjestima ima smanjen protočni kapacitet. Poprečni odušni kanali takoďer izlaze iz matičnog vodotoka ispred mjesta ugroţenog poplavama i prihvaćaju višak voda tzv. «vodeni val». U trenutku kad vodeni val padne, vode iz odušnog kanala upuštaju se u isti vodotok. Obodni ili lateralni kanali štite melioracijsko područje od brdskih slivnih voda i odvode je do recipjenta. Poprečni presjek obodnog kanala je dvostruki trapez, koji je prema povišenom terenu otvoren, a prema dolini koju štiti završava nasipom. Retencije i akumulacije, često kao spremišta, dolaze u kombinaciji s izgradnjom odušnog kanala. Obično se uz vodotok ili u njegovoj blizini nalaze depresije koje se iskorištavaju za akumulaciju vode, i to za vrijeme visokih vodostaja, odnosno poplava. Nakon prolaska velikih voda ovi se retencijski bazeni mogu, prazniti putem odušnih kanala, ili se akumulirana voda moţe koristiti za navodnjavanje i u sportsko rekreacijske namjene. Oplav je odvoďenje sakupljene suvišne vode s melioracijskog područja u recipijent (vodoprijemnik). Razlikuju se sljedeći načini oplavi: - gravitacijska oplav, - umjetna (crpna) oplav, i - kombinirana oplav. Gravitacijska (prirodna) oplav je odvoďenje sakupljene suvišne vode s melioracijskog područja u recipijent prirodnim padom (gravitacijom). U ovom slučaju mora biti zadovoljen uvjet da je razina vode u recipijentu niţa od razine vode u glavnom odvodnom kanalu. Umjetna (crpna) oplav primjenjuje se u slučaju kada je kota melioracijskog područja ili glavnog odvodnog kanala niţa od kote vodoprijemnika (recipijenta), pa se voda s melioracijskog 20
područja odvodi prebacivanjem pomoću crpnih sustava. Tipičan primjer za crpnu oplav je dolina rijeke Save. Kombinirana (mješovita) oplav primjenjuje se u slučaju kada je tijekom godine u jednom vremenskom razdoblju razina vode u recipijentu tako niska da je omogućeno prirodno otjecanje vode iz melioracijskog područja, a u drugom vremenskom razdoblju, kada se razina vode u recipijentu povisi iznad vode u glavnom odvodnom kanalu, mora se pristupiti umjetnom odvoďenju (prebacivanje pomoću crpnih sustava) vode. Ozirom na nemile dogaďaje u 2014. godini i na dostupnost novih tehnologija potrebna je njezina primjena u sustavu nadzora hidrotehničkih objekata i utjecaja vanjskih čimbenika na njih kako bi se u budućnosti takva tehnologija mogla primjenivati sustavno i osigurati siguronosno i pravodobno upozorenje. Tablica 5. Potrebne karakteristike senzora za mapiranje površina neposredno uz obrambeni nasip : Tip senzora Veličina senzora RGB minimalno 20 megapiksela minimalno 1-inch (optički format) Pixel pitch minimalno 2,00 µm Rezolucija maksimalno 6cm/PX Uzduţni preklop Min. 60 % Poprečni preklop Min. 60 % Tablica 6. Potrebne karakteristike termalnog senzora za mapiranje površina neposredno uz obrambeni nasip: 1. Tip senzora TERMALNI SENZOR 2. Veličina slike MINIMALNO 640 x 512 pixela 3. Rezolucija slike MAKSIMALNO 20 cm/px 4. Temperaturno područje snimanja - 30 C do + 160 C 5. Rezolucija temperaturnog senzora maksimalno 0,3 C 21
3.3. OBRADA PODATAKA Obrada prikupljenih podataka tijekom projekta obavljati će se u računalnom namjenskom programu loji mora imati mogućnost spajanja prikupljenih podataka, izrade ortofoto karte, obrade ortofoto karte (podataka) u 3D načinu, mogućnost izračuna volumena na temelju obraďenih podataka i izrade završnog izvješća obraďenog programa. Cilj mapiranja nije samo stvaranje jednostavnih 2D ortomozaika i 3D vizualno ugodnih modela, već stvaranje kartografije koja pruţa točnu lokaciju i precizna mjerenja. Sam računalni program mora biti kompatibilan sa GIS alatima, odnosno mora biti moguć izvoz ortomozaika, digitalnih površinskh modela i 3D modela za daljnju analizu. Korištenjem dronova, softvera za mapiranje i pametnu kombinaciju desktop i obrade u oblaku, moţe se rutinski pratiti projekte, pratiti i dokumentirati promjene, prikupljanje slika sa bespilotnim letjelicama i njihova obrada za stvaranje realnih, točnih i mjerljivih 2D i 3D podataka, poput ortofota i raycloud (točkastih oblaka), mogu značajno umanjiti troškove u upravljanju dostupnim resursima te time uštedjeti novac i vrijeme. 22
4. ZAKLJUČAK Daljinsko istraţivanje na poplavom stradalom području Vukovarsko-srijemske ţupanije (Općine Drenovci, Gunja i Vrbanja), poljopriredno zemljište i naselja (bez šuma), putna i kanalska mreţa te snimanje utjecaja podzemnih voda uz obrambeni nasip izuzetno je bitno kako bismo mogli dobiti stvarnu sliku načina korištenja pojedine parcele, dijela parcele ili područja uz prometnice i obrambeni nasip, te mogli odrediti smjernice za daljnja postupanja, i raspolaganje navedenim resursima u svrhu poboljšanja uvjeta i kvalitete ţivota lokalnog stanovništva, te osiguranja odrţivosti poljoprivredne proizvodnje na navedenom području obuhvata projekta. Ovim načinom daljinskog istraţivanja (mapiranje terena bespilotnom letjelicom sa odgovarajućim senzorom, te obradom podataka sa odgovarajućim softverom) mogu se na brz i troškovno efikasan način detektirati lokacije koje iz nekog razloga više nisu u primarnoj poljoprivrednoj funkciji, funkciji proizvodnje hrane, te se njihovom detekcijom mogu poduzeti daljnje radnje i mjere u pogledu ponovnog vraćanja u funkciju zemljišta za proizvodnje hrane, prenamjene u površine za uzgoj energetskih nasada (kultura kratke ophodnje) ukoliko je nemoguće ili je neisplativo povratiti proizvodni potencijal poljoprivredne površine ili u neki drugi oblik korištenja (kanali, akumulacije, putevi, industrijske zone, deponije za razne vrste materijala). TakoĎer, podatci dobiveni mogu se koristiti u gospodarenju vodnim resursima, pravilnom planiranju odrţavanja obrambenih nasipa i odvodnih kanala, te kontrolirati njihovo stanje (propusnost) u kritičnim trenutcima. 23
Shema 1. Povezivanje podataka iz svih navedenih baza u svrhu upravljanja prostorom i prirodnim resursima 1