SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET UPRAVLJANJE LOGISTIČKOM MREŽOM NA PRIMJERU PODUZEĆA MANŠPED D.O.O. RIJEKA DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET UPRAVLJANJE LOGISTIČKOM MREŽOM NA PRIMJERU PODUZEĆA MANŠPED D.O.O. RIJEKA DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET UPRAVLJANJE LOGISTIČKOM MREŽOM NA PRIMJERU PODUZEĆA MANŠPED D.O.O. RIJEKA DIPLOMSKI RAD Predmet: Poslovno pregovaranje Mentor: Dr.sc. Heri Bezić Student: Damir Kovačević Studijski smjer: Menadžment JMBAG: 0081114050 Rijeka, svibanj 2013. 2

Kazalo 1. UVOD... 1 1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja... 1 1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze... 2 1.3. Svrha i ciljevi istraživanja... 3 1.4. Znanstvene metode... 3 1.5. Struktura rada... 3 2. TEORIJSKE ODREDNICE UPRAVLJANJA LOGISTIČKIM MREŽAMA... 5 2.1. Odrednice razvoja suvremenog poduzeća... 5 2.2. Menadžment organizacije... 7 2.3. Pojam logistike... 9 2.3.1. Čimbenici razvoja logistike... 10 2.3.2. Nositelji logističkih procesa... 12 2.3.3. Definiranje logističkih sustava... 16 2.3.4. Elementi upravljanja logističkim sustavima... 17 2.3.5. Logističko planiranje... 20 2.4. Pojam logističkih mreža... 24 2.4.1. Elementi logističkih mreža... 25 2.4.2. Vrste i karakteristike logističkih mreža... 26 2.4.3. Optimizacija logističkih mreža... 30 3. UPRAVLJANJE LOGISTIČKIM SUSTAVOM PODUZEĆA MANŠPED D.O.O. 33 3.1. Općenito o poduzeću... 33 3.2. Vizija poduzeća... 34 3.3. Misija poduzeća... 34 3.4. Ciljevi poduzeća... 35 3.5. Strategija poduzeća... 35 3.6. Resursi poduzeća... 35 3.7. SWOT analiza poduzeća... 36 3.8. Učinkovitost menadžmenta... 39 3.9. Model sustavske kontrole... 39 3

3.10. Logistička mreža poduzeća... 41 3.11. Informacijski sustav... 42 4. BUDUĆNOST LOGISTIČKIH MREŽA... 44 5. ZAKLJUČAK KAO OSVRT NA CJELOKUPNI RAD... 45 Literatura... 51 Popis slika... 52 Popis tablica... 52 Popis priloga... 53 4

1. Uvod U današnje vrijeme, u turbulentnom okruženju svako poduzeće teži unaprjeđivanju svih segmenata svog poslovanja, te ekspanziji istih kako bi stvorila okvir za poslovanje u kojem je smanjen rizik od stvaranja gubitaka u slučaju da jedan od segmenata poslovanja zakaže. Poduzeća se obično sastoje od više podsustava definiranih na temelju funkcija koje obavljaju. Što je poduzeće složenije imati će više podsustava kojima je potrebno kvalitetno upravljati. Tako je moguće razlikovati podsustave; proizvodnja, nabava, prodaja, istraživanje tržišta, razvoj poduzeća, marketing i slično. Jedan od podsustava poduzeća jest i logistički sustav čiji je temeljni zadatak upravljanje logističkom mrežom te njezina optimizacija. Logistički sustav je zadužen za prostornu i vremensku transformaciju dobara i potrebnih informacija u procesu reprodukcije. Procesi u logističkom sustavu obuhvaćaju poslove i zadatke od kojih zavisi realizacija logističkih usluga. Temeljna funkcija logističkog sustava je, kako je već navedeno, prostorna i vremenska transformacija dobara, a koja se odvija u procesima transporta, pregrupiranja i skladištenja, što su bitni procesi tijekova dobara, te dostavljanjem i obradom radnih naloga, koji se mogu definirati kao bitni procesi tijekova informacija. U proces transporta robe uvršteni su poslovi pripreme za prijevoz, utovara i istovara u slučaju odabranog kopnenog prijevoza, odnosno ukrcaja, prekrcaja i iskrcaja u brodskom prijevozu, te prijevozu robe. Dakle, transport robe obuhvaća sve međusobno povezane tehnološke operacije potrebne da bi se osigurao prijevoz. Poduzeće koje će se koristiti kao primjer ovog diplomskog rada Manšped d.o.o. ima izuzetno razvijen način upravljanja logističkim sustavom koji u sebi sadrži sve prethodno navedene procese sa naglaskom na transport. 1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja Kako bi poduzeće opstalo, mora bit konkurentno ostalim gospodarskim subjektima na tržištu. Govoreći o logističkoj mreži, u smislu opstanka na tržištu, potrebno je osigurati što brži i kvalitetniji protok informacija kako bi se svaki segment logističke mreže 1

mogao razvijati uz minimalne troškove. Na temelju ove činjenice definira se problem istraživanja, koji predstavlja nedovoljno poznavanje i potrebu za aktivnijim izučavanjem načina upravljanja logističkim mrežama kako bi se spriječilo neracionalno iskorištavanje resursa jer jedino se na taj način može dati odgovor na pitanje o načinu upravljanja logističkom mrežom u poduzeću kako bi se ostvario prihvatljiv koeficijent učinkovitosti, ekonomičnosti i stope rentabilnosti na uloženi kapital, koji će služiti kao pokazatelj uspješnosti poslovanja poduzeća te mogućnost njegovog razvoja na tržištu. Da bi se ostvarila zadovoljavajuća razina upravljanja logističkom mrežom potrebno je integrirati suvremeni informacijski i telekomunikacijski sustav, a također i koristiti visoki stupanj mehanizacije u poslovanju. Slijedom toga, predmet istraživanja, u ovom radu, predstavlja istraživanje aktualnih i praktičnih logističkih problema i fenomena sa svim elementima kao ključnim dijelovima podsustava sveukupnog logističkog procesa bez kojeg se ne može postići optimalno poslovanja poduzeća. Nastavno na problem i predmet, javlja se i objekt istraživanja, kojeg čini logistička mreža u poduzeću, poslovi koje taj sustav obuhvaća i metode njegovog unaprjeđenja. 1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze Radna hipoteza diplomskog rada je: na temelju spoznaja o logistiki, logističkim mrežama, te načinu na koji oni funkcioniraju moguće je upoznati njihovu složenu strukturu, te stvoriti okvir za razumijevanje istih na konkretnom primjeru poduzeća. Neke od pomoćnih hipoteza su (kr P.H.): P.H.1.) Proučavanje logističke strukture omogućava razumijevanje svih elemenata od kojih se ona sastoji, te na taj način pomaže pri optimizaciji poslovanja suvremenog poduzeća. P.H.2.) Unutarnji i vanjski činitelji logistike izravno utječu na uspješnost poslovanja suvremenog poduzeća, dok logistički menadžment postaje najvažniji činitelj uspješnosti poslovanja i razvoja suvremenog poduzeća. P.H.3.) Na osnovi kvalitetnog intelektualnog kapitala i primjereno projektiranih informacijskih sustava moguće je efikasno, efektivno i racionalno upravljati mikro, makro, i globalnim logističkim sustavima. 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja Svrha i ciljevi istraživanja, u ovome radu, implicirani su problemom i predmetom istraživanja i postavljenom radnom, te pomoćnim hipotezama. Svrhu ovog istraživanja predstavlja istraživanje svih resursa i njihovih kapaciteta koji su potrebni kako bi se ostvario nesmetan rad i protok informacija, a sve sa ciljem optimizacije rada logističke mreže jednog poduzeća. Cilj ovog istraživanja predstavlja utvrđivanje uvjeta, metoda i postupaka koji nastupaju pri procesu upravljanja logističkom mrežom za postizanje što većeg stupnja konkurentnosti poduzeća na liberalnom tržištu logističkih usluga. Kroz rad se daju odgovori na sljedeća pitanja: 1.) Što je logistička mreža? 2.) Koji su čimbenici razvoja logističkih mreža? 3.) Koje su karakteristike logističkih mreža? 4.) Kako upravljati logističkom mrežom? 1.4. Znanstvene metode Pri istraživanju problematike kod pisanja rada korištene su sljedeće znanstvene metode. Korištena je metoda analize i sinteze, metoda promatranja, metoda indukcije i dedukcije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda kompilacije, te povijesna metoda. 1.5. Struktura rada U uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza i pomoćne hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada. Naslov drugog dijela rada je : Teorijske odrednice upravljanja logističkim mrežama. U tom su dijelu rada analizirane odrednice razvoja suvremenog poduzeća, menadžmenta organizacije, pojam logistike kroz čimbenike, nositelje logističkih sustava te kroz logističko planiranje. Također, u drugom dijelu definiran je pojam logističkih mreža Karakteristike logističkih mreža kroz vrste logističkih mreža, mogućnosti njihove optimizacije te elemente logističkih mreža. 3

Upravljanje logističkim sustavom poduzeća Manšped d.o.o., naslov je trećeg dijela rada u kojem se razlažu misija, vizija,ciljevi, strategija i resursi poduzeća. Nadalje, u trećem se dijelu predstavlja SWOT analiza, model sustavne kontrole, proučava se učinkovitost menadžmenta, logistička mreža i informacijski sustav poduzeća. U četvrtom dijelu rada s naslovom: Budućnost logističkih mreža, analizirana su novostečena znanja, te predočena ideja o mogućem daljnjem razvoju i unaprjeđenju logističke mreže poduzeća. Zaključak predstavlja sintezu rezultata istraživanja kojim je otkazana radna hipoteza, koja je na temelju spoznaja o logistiki, logističkim mrežama, te načinu na koji oni funkcioniraju moguće je upoznati njihovu složenu strukturu, te stvoriti okvir za razumijevanje istih na konkretnom primjeru poduzeća. 4

2. Teorijske odrednice upravljanja logističkim mrežama U drugom dijelu ovog rada elaboriraju se teorijske odrednice upravljanja logističkim mrežama kako bi se stvorila osnova za bolje razumijevanje istih na primjeru poduzeća. 2.1. Odrednice razvoja suvremenog poduzeća Gospodarstvo se može analizirati i izučavati prema određenim, specifičnim segmentima, odnosno sektorima, kako bi se spoznale njihove specifične osobine. Poduzeće kao dio gospodarske cjeline ekonomski je subjekt koji djeluje na tržištu. U suvremenim uvjetima ono posluje sa ograničenim resursima, pa kreativni ljudski potencijali i menadžment postaju sve važniji faktor u poslovanju suvremenog poduzeća. Suvremeno poduzeće je sredstvo putem kojeg trgovačko društvo ili pojedinac, kojima poduzeće pripada, operativno djeluje na tržištu. Ono nema pravnu osobnost, ne može biti nositelj prava i obveza, pa u pravne odnose ulazi nositelj poduzeća, kome pripadaju i koristi nastale djelovanjem poduzeća i koji snosi rizik te trpi štete njegova djelovanja. Suvremeno poduzeće je gospodarski organizirana pravna cjelina, zajednica osoba i imovinskih vrijednosti, usmjerena prema ostvarivanju gospodarske svrhe da na tržištu uz naplatu nudi svoje gospodarske činidbe radi ostvarenja profita za svoga nositelja (Zekić, 2000., str.34). Uvjeti poslovanja poduzeća sve su složeniji. Zbog globalne promjene odnosa ponude i potražnje sve težim postaje ispuniti zahtjeve za visokim obujmom zaposlenosti, kvalitetnim, ekološko prihvatljivim proizvodima, visokim razinama profita, kao i zadovoljstvom svih interesno utjecajnih skupina. Ranih pedesetih godina prošloga stoljeća moglo se prodati gotovo sve što se proizvelo pa se glavni cilj poslovanja svodio na povećanje učinka. Sedamdesetih je godina došlo do zasićenja tržišta, krizu je izazvao naftni šok i poskupljenje energenata pa je uravnoteženje ponude i potražnje označilo potrebu pronalaženja novih načina dolaska do izbirljivih kupaca. Devedesetih godina do danas takav se trend nastavio, a ponuda u nekim sektorima premašuje potražnju i do 30%. Poduzeća su prisiljena usavršavati svoje proizvode i pronalaziti nove načine 5

privlačenja kupaca, odnosno kontinuirano stvarati novu dodanu vrijednost i to unaprjeđenjem efikasnosti, ali i efektivnosti (Rupčić, 2010., str.1). Položaj suvremenoga poduzeća u okruženju se mijenja, a manifestira se kao potreba provođenja slijedećih promjena (Rupčić, 2010,str.2): - od poduzeća usredotočenog na proizvodnju prema poduzeću usredotočenom na tržište; - od poduzeća u konkurentskoj okolini prema poduzeću u pregovaračkoj okolini, uz jačanje odrednica suradničkoga menadžmenta; - od slučajne inovacije prema sustavnom upravljanju inovacijama; - od izoliranoga pogleda na poslovanje poduzeća prema sustavnom pristupu sagledavanju cjeline poslovanja poduzeća; - od centralizacije prema decentralizaciji upravljanja; - od dominantnih hijerarhija prema dominantnim mrežnim strukturama, kako unutar poduzeća, tako i u odnosu na interesno utjecajne skupine; - od koncentracije na trenutne događaje jačati procese kontinuiranoga učenja na individualnoj, timskoj i organizacijskoj razini. Identificirane promjene koje bi trebala izvršiti poduzeća kako bi bila sposobna odgovoriti na sve veće zahtjeve tržišta su: - fokusirati se na zahtjeve kupaca, kao i predviđati njihove latentne potrebe; - povećavati brzinu fleksibilnosti i adaptabilnosti poslovanja; - nagrađivati prihvatljivo preuzimanje rizika, eksperimentiranje i učenje; - na osnovi decentraliziranoga poduzetničkoga menadžmenta, odnosno opunomoćenja na svim razinama apsorbirati neizvjesnost; - izgrađivati komunikacijsku podlogu za jačanje suradničkih partnerskih odnosa; - raditi na izgradnji učeće organizacije odnosno učećega poduzeća te tako jačati razvoj ekonomije učenja i ekonomije znanja. Suvremeni trendovi u razvoju poduzeća koji su, prije svega, odraz tehnološkog razvoja, ali i razvoja cjelokupnog okružja, uzrok su i posljedica promjene činitelja o kojima presudno ovisi uspješnost poduzeća. Temeljni činitelji uspješnosti suvremenog 6

poduzeća, na dostignutom stupnju razvoja i u njegovoj sagledivoj budućnosti, jesu: informacije, komunikacije, znanje i upravljanje (Zekić, 2000., str.40). Fleksibilnost i adaptivnost poduzeća, kao pretpostavke njegove uspješnosti u suvremenom turbulentnom globalnom okružju najučinkovitije se ostvaruju ugradnjom logističke koncepcije u sustav upravljanja poduzećem. U suvremenom poduzeću glavni faktor i čimbenik u procesu stvaranja vrijednosti predstavlja menadžment organizacije koji se u nastavku i definira. 2.2. Menadžment organizacije Kako bi se što bolje razumjela važnost menadžmenta potrebno je najprije zasebno definirati pojmove menadžmenta i organizacije kako bi se pojmovi mogli proučavati u cjelini. Menadžment je proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojemu pojedinci, radeći zajedno u skupinama ostvaruju odabrane ciljeve. To je zapravo proces postizanja željenih rezultata kroz efikasno korištenje ljudskih i materijalnih resursa. Sustavan način usmjeravanja pojedinaca, skupina poslova i operacija s ciljem ostvarivanja imenovanih organizacijskih ciljeva sa sredstvima koje organizaciji stoje na raspolaganju. Suvremeni menadžeri u principu obavljaju tri zadatka: Usmjeravaju poslove i organizacije; Usmjeravaju (upravljaju) ljudima; Usmjeravaju (upravljaju) operacijama (proizvodima i uslugama) (Menadžment, www.wikipedia.com). Menadžment kao proces planiranja ciljeva, organiziranja resursa i aktivnosti, te upravljanja ljudskim potencijalima i kontroliranja da bi se postigla koordinacija ljudskih potencijala i materijalnih resursa potrebna za djelotvorno i efektivno postizanje ciljeva poduzeća u promjenjivom okružju (Zekić, 2000., str.45). Korporacije s ograničenom odgovornošću i odgovarajućom menadžerskom strukturom mogu privući velike izvore privatnog kapitala, proizvode široki asortiman proizvoda, udružuju rizike i koristi ekonomije velikih istraživačkih jedinica i menadžerskog znanja. U takvim uvjetima, iako profit nije isključivo cilj, on je bitan da bi se omogućio razvoj, 7

odnosno osiguralo neprekidno odvijanje reprodukcijskih ciklusa. Stoga se kapital ulaže radi stvaranja profita i akumulacije kao preduvjeta razvoja. Menadžment je univerzalno primjenjiv jer je potreban u svim vrstama organizacija (profitnim i neprofitnim), organizacijama svih veličina (kako malim tako i velikim), svim područjima organizacije (proizvodnja, marketing, računovodstvo..), svim organizacijskim razinama (od najniže do najviše) menadžment je jedna od najvažnijih ljudskih aktivnosti koja je iz temelja promijenila svijet. Uspjeh organizacije, danas je više nego ikad, rezultat djelotvornog menadžmenta (Hernaus, 2012/2013, str.5). Logistički menadžment jest podsustav integralnog sustava menadžmenta suvremenog poduzeća, koji se bavi planiranjem ciljeva, organiziranjem resursa i aktivnosti, upravljanjem ljudskim potencijalima i kontroliranjem procesa prostorno-vremenske transformacije dobara, energije, informacija i znanja od mjesta nastajanja do poduzeća, kroz poduzeće i od poduzeća do mjesta korištenja sa ciljem efektivnog i efikasnog udovoljavanja zahtjevima pravih korisnika, pravim proizvodima i uslugama, u pravoj količini i kvaliteti, na pravom mjestu, u pravo vrijeme i za pravu cijenu (Zekić, 2000.,str.66). Govoreći o logističkom menadžmentu posebnu pozornost moramo dati logističkom operatoru koji obavlja ili organizira obavljanje brojnih logističkih aktivnosti u vezi s manipuliranjem, prijevozom, prijenosom, premještanjem..., od točke isporuke do točke primitka i koja pri tome uz minimalne uložene resurse i potencijale maksimalno zadovoljava zahtjeve tržišta, odnosno svojih nalogodavatelja, partnera (Zelenika, 2007., str.226). Poslovno okruženje suvremenog poduzeća koje se globalizira, označavaju nepredvidivi poslovni događaji i mnogo brže promjene u okružju od normalne sposobnosti prilagođavanja poduzeća. To od poduzeća traži promjenu ponašanja usmjerenog u protekla iskustva poduzeća u inovativno poduzetničko ponašanje koje je već u osnovi usmjereno u novitete, ne kontinuitet i veći rizik. 8

Iz svega navedenog vidljivo je da jedino uz kvalitetan menadžment, te pravovremene poslovne odluke, kao i spremnost menadžmenta na prihvaćanje rizika u donošenju odluka može doprinijeti razvoju poduzeća, te jačanju njegove pozicije na tržištu. 2.3. Pojam logistike Potreba i trend smanjenja troškova u suvremenim gospodarskim sustavima postavili su nove uvjete poslovanja u poduzećima. Razvoj tehnologije i proizvodnje nalazi se na zavidnoj razini, te zbog toga sve veći značaj imaju logistika i optimizacija opskrbnih lanaca. Uvođenje adekvatnih logističkih modela optimizacije u svakodnevno poslovanje postaje primarna zadaća suvremenih poduzeća. Sam pojam logistike se može definirati kao znanost i kao aktivnost. Ako se promatra logistiku kao znanost može se reći da je to skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitost mnogobrojnih i složenih aktivnosti koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, ljudi(...) u sigurne, brze i racionalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala(...), kapitala, znanja, informacija(...) od točke isporuke preko točke ili točaka razdiobe. Odnosno točke koncentracije do točke primitka, ali s ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta. Logistika kao aktivnost predstavlja skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari(...) u sigurne, brze i racionalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala(...) od pošiljatelja preko točke ili točaka razdiobe, odnosno točke koncentracije do primatelja, ali s ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta (Zelenika, 2005., str.22). Glavni zadatak logistike je krajnjem potrošaču omogućiti sustav (JIT just in time) pravi proizvod na pravom mjestu u pravo vrijeme. Osnovna karakteristika logistike je 9

njen cjelovit pristup svim aktivnostima koje obuhvaća. Dakle, dok su nabava, transport, upravljanje skladištima i distribucija važne komponente logistike, ona također podrazumijeva obuhvaćanje svih drugih aktivnosti koje logističkom sustavu ili poduzeće omogućavaju dodatnu prostornu i vremensku vrijednost. Cilj logistike je stalno usavršavanje protoka supstrata i informacija kroz sustav tako da se koordinacijom eliminiraju težnje za ostvarenjem vlastitih parcijalnih ciljeva pojedinih podsustava i da se osigura postizanje ciljeva sustava kao cjeline. Globalizacija i širenje tržišta generirali su povećanje konkurencije u svim granama industrije i gospodarstva. U isto vrijeme, dostupnost velikom broju raznih proizvoda stvorilo je vrlo zahtjevnog proizvođača koji inzistira na trenutačnoj dostupnosti i kontinuiranoj nabavi novih modela. Upravo zbog navedenih razloga logistički operateri su prisiljeni obavljati dodatne aktivnosti, više transakcija u manjim količinama, s kraćim vremenom ukrcaja i iskrcaja, uz manje troškove i s većom točnošću (Ivaković i ost., 2010, str.226). 2.3.1. Čimbenici razvoja logistike U današnje vrijeme u svijetu se pojavila potreba integracije funkcijskih područja unutar tvrtke. Upravljanje opskrbnim lancem, proširuje pojam funkcijske integracije izvan jedne tvrtke na sve sudionike u opskrbnom lancu, stvarajući pojam integracije. Mnogi su čimbenici razvoja logistike: Globalizacija pojava novih tržišta, širenje postojećih, utjecaj na ekonomska mjerila uspješnosti; Demografske sile povećanje broja stanovnika, vrednovanje radne snage, potreba za radnom snagom; Informatizacija i kompjuterizacija brzi razvoj senzorskih, informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija ima velik utjecaj na sve aspekte modernog načina života. Primjena tehnologija pružajući mogućnost ostvarivanja većeg prometa i ekonomske dobiti ne narušavajući ekološke i pravne norme postaje sastavni dio logistike. Potrebno je razgraničiti pojmove koji spadaju u logistiku kako bi se moglo proučavati kako navedenih čimbenici djeluju u poduzeću koje je definirano logističkom strukturom. 10

Slika 1. Logistička povezanost problemskih područja: transport promet - logistika TRANSPORT PROMET LOGISTIKA Izvor: Ivaković, 2010., str.228. Definiranje problemskih područja kao što su transport, promet i logistika sa znanstvenog i stručnog motrišta vrlo je složen zadatak pogotovo ako se u razmatranje uzme i u prijevoz, koji se u svakodnevnom govoru i stručnoj terminologiji vrlo često pojavljuje. Potrebno je jasno razgraničiti i pojmovno definirati svako problemsko područje. Ova zadaća s logističkog motrišta izuzetno je značajna radi sagledavanja procesa i odnosa u logističkoj strukturi, mjesta nastajanja troška, logističkog planiranja i upravljanja logističkim procesima u cjelini. Temeljem navedenih razmatranja prijevoz se može definirati kao stvarno premještanje ljudi i dobara od jednog mjesta do drugog bez obuhvata pripremnih radnji kao što su izdavanje prijevoznih isprava, pakiranje robe, preuzimanje prtljage, ukrcaj, prekrcaj, iskrcaj kao i druge aktivnosti. Transport i transportnu djelatnost promatra se i definira sa šireg aspekta jer on pored prijevoza obuhvaća i sve druge aktivnosti vezane uz proces premještanja ljudi i dobara s jednog na drugo mjesto. Ove aktivnosti obuhvaćaju sve radnje i procese vezane uz pripremu i odabir vozila, prijevoznu dokumentaciju, pripremu putnika i robe za proces prijevoza i premještanja kao i druge djelatnosti vezane uz realizaciju transportnog procesa. Promet se može definirati kao gospodarsku djelatnost čija je zadaća zadovoljenje potreba za premještanjem ljudi i dobara u prostoru, uzimajući pri tome u obzir i vrijeme 11

potrebno za realizaciju tog procesa, a u tom procesu sadržani su prijevoz, transport, dodatne usluge kao što su agencijski poslovi, burze prijevoznih kapaciteta, skladištenje i druge aktivnosti. Iz navedenog proizlazi da se prometna usluga razlikuje od transportne po tome što ona osim same promjene mjesta robe obuhvaća i neke daljnje uslužne komponente. Logistika u sebi pojmovno sadrži sve tri razine djelatnosti premještanja dobara. Sa stajališta poslovne logistike pod prijevozom se podrazumijeva djelatnost koja je istovremeno i element logističkih sustava kojim se omogućava premještanje (tijek) dobara kroz logistički i distribucijski sustav (Šamanović, 1999.,str. 133). 2.3.2. Nositelji logističkih procesa Da bi se logistika mogla adekvatno istraživati i usavršavati, te da bi se mogle definirati metode planiranja logističko-distribucijskih procesa, potrebno je definirati nositelje tih logističkih procesa ili elemente logističkog sustava. U literaturi se nalazi nekoliko definicija nositelja logističkih procesa. Općenito, prema praktičnim iskustvima raznih tvrtki logističkih procesa ubrajaju se (Ivaković, 2010.,str. 234): a.)transport b.) Skladištenje c.) Zalihe d.) Distribucija e.) Manipulacija f.) Čimbenik čovjek g.) Informacije, komunikacija i kontrola h.) Integracija a) Transport Pod transportom (prijevozom) se podrazumijeva specijalizirana djelatnost koja pomoću prometne suprastrukture i prometne infrastrukture omogućuje proizvodnju prometne usluge. Prevozeći robu, ljude i energiju, s jednog mjesta na drugo, transport organizirano svladava prostorne i vremenske udaljenosti. Za potrebe logističkih transportnih lanaca prijevoz mora biti neprekidan, mora omogućiti što kraće vrijeme dostave, uvažavati troškove i zadovoljiti kupca. Logistički transportni lanci podrazumijevaju niz tehničkih objekata koji prolaze kroz točno utvrđene tehnološke 12

procese koristeći statičke i dinamičke elemente infrastrukturnih objekata. Primaran zadaća prijevoza je pravovremeni dovoz sirovina, nedovršenih proizvoda, poluproizvoda, reprodukcijskih i drugih materijala, te odvoz gotovih proizvoda. Za učinkovito ispunjenje te zadaće prijevozno poduzeće mora odabrati optimalno prijevozno sredstvo i optimalni prijevozni put što u dobro organiziranom logističkom sustavu određuju logistički operateri. Nakon što analizira sve tražene zahtjeve, logistički operater odlučuje o vrsti prijevoza. Ovdje može birati između željezničkog, cestovnog, pomorskog, riječnog, zračnog prijevoza, te prijevoza cjevovodima. Isto tako može odabrati kombinaciju dvaju ili više prijevoza (intermodalni transport). b) Skladištenje Proizvodnja, razmjena i potrošnja robe zbog vremenskih i prostornih razlika u aktivnostima potrebuje skladišta i skladištenje. U svim fazama procesa jednostavne i proširene reprodukcije, od nabave sredstava za proizvodnju do proizvodnje, prodaje i potrošnje, roba se sprema u skladišta. Skladište je mjesto gdje se smještaju i čuvaju razni materijali, poluproizvodi i gotovi proizvodi. U širem smislu skladište je pored izgrađenog, zatvorenog ili poluzatvorenog, i neizgrađeni, ograđeni i neograđeni prostor za uskladištenje robe i sve ono što je u neposrednoj vezi sa samim skladištem, a što predstavlja njegov sastavni dio. c) Zalihe Zalihe su posredno vezane za skladištenje. Količinu i obujam zaliha određuje veličina raspoloživog skladišnog prostora, tehnička i tehnološka opremljenost skladišta, broj osposobljenih radnika u skladištu i politika zaliha koju provodi tvrtka. Zalihe ublažavaju i sinkroniziraju nastali nesklad između unutarnjeg prijevoza, proizvodnje, vanjskog prijevoza i prodaje proizvoda. Time neposredno vežu na sebe financijska sredstva koja su potrebna za njihovu nabavu. Optimiziranje zaliha može se postići promatranjem i određivanjem sljedećih vrsta zaliha: sigurnosne zalihe, signalne zalihe i maksimalne zalihe. Sigurna ili takozvana rezervna zaliha drži se u skladištu zbog lakšeg ublažavanja manjka materijala nastalih zbog smetnji u proizvodnji, odnosno da se osigura nesmetana opskrba proizvodnje ili tržišta. 13

Signalna zaliha predstavlja razinu zalihe kod koje se mora pokrenuti postupak nabave. Signalna zaliha mora biti dovoljna da izdrži razdoblje roka dobave, s time da nova zaliha mora dospjeti u skladište kada se dostigne razina sigurnosne zalihe. Maksimalna zaliha predstavlja onu količinu zaliha, do koje je opravdano skladištiti materijal. Ova vrsta zaliha se najčešće primjenjuje pri određivanju potrebnog skladišnog prostora. d) Distribucija Distribucijom se, općenito može označiti promet gospodarskih dobara između proizvođačkih i potrošačkih jedinica. Prema opće prihvaćenoj definiciji Međunarodne trgovinske komore, predloženoj 1947. godine, distribucija je stadij koji slijedi proizvodnju dobara od trenutka kada su ona komercijalizirana do njihove isporuke potrošačima. Ona obuhvaća razne aktivnosti i operacije, koje osiguravaju da se roba stavi na raspolaganje kupcima, bilo da se radi o prerađivačima ili potrošačima, olakšavajući izbor, kupnju i upotrebu robe. S opće gospodarskog aspekta pod distribucijom se razumijevaju sve aktivnosti koje služe raspodijeli proizvedenih dobara potrošačima, a s aspekta pojedinačnog gospodarskog subjekta, distribucija se odnosi na sve poduzetničke odluke i radnje koje su povezane s kretanjem proizvoda do konačnog kupca (Segetlija, 1994.,str. 13). Distribucija predstavlja važan element logističkog sustava. O distribuciji ovisi i konačna ocjena krajnjih potrošača o funkcioniranju logističkog sustava. Pravovremena, odnosno dobro planirana i organizirana distribucija, čini okosnicu logističkih sustava, te se prema njoj trebaju planirati ostali elementi logističkih sustava kako bi funkcioniranje cijelog sustava bilo u funkciji potreba korisnika. e) Manipulacije Radnje koje omogućavaju i u konačnici pospješuju kvalitetan tok logističkih aktivnosti, cirkulaciju robe prilikom uskladištenja, unutrašnji i vanjski transport, cirkulaciju na prodajnim mjestima i u procesu potrošnje, naziva se manipulacijom. Najveći značaj u manipulaciji robom i materijalom kao elementom poslovne logistike imaju: pakiranje, paletizacija i kontejnerizacija. Osim oblikovanja jedinica rukovanja i prometnih (teretnih) jedinica, manipulacijom se smatra ukrcaj i iskrcaj robe, slaganje i održavanje potrebne temperature svugdje gdje se roba nalazi. Racionalizacija manipulativnog procesa omogućuje podizanje proizvodnosti rada, 14

smanjenje proizvodnih i transportnih troškova, poboljšanje kvalitete proizvoda i transportnih usluga. Za ostvarenje tih ciljeva važnu ulogu ima stručnost kadrova, suvremena sredstva za manipuliranje i suvremena organizacija rada. f) Čimbenik čovjek Suvremeni gospodarski sustavi podrazumijevaju da je osobni razvoj pojedinca temelj uspjeha cjelokupnog poduzeća. Potencijalna i stvarna sposobnost, kao čimbenik uspješnosti suvremenog poduzeća uglavnom ovisi o ljudskim resursima, sposobnosti i znanju pojedinaca. Vodeći ljudi u logističkim poduzećima moraju posjedovati interdisciplinarna i multidisciplinarna znanja kako bi mogli uspješno obavljati logističke zadaće. Čimbenik čovjek od velikog je značaja u logističkim tvrtkama. Znanje koje čimbenik uspješnosti tekućeg i minulog rada jest intelektualni kapital suvremenih tvrtki, koji je glavni čimbenik stvaranja dodane vrijednosti kao pokazatelja uspješnosti suvremen tvrtke. Intelektualni kapital tvrtke je zbroj znanja iz tekućeg i minulog rada svih zaposlenih na stvaranju nove vrijednosti. g) Informacije Suvremeni logistički sustav nezamisliv je bez informatičke podrške. Poslovne i organizacijske jedinice jednog poduzeća moraju biti povezane (on-line) da mogu raspolagati brojnim i kvalitetnim informacijama za donošenje učinkovitih i uspješnih poslovnih odluka. Sve te informacije potrebno je skupljati temeljito i sustavno kako bi se pravodobno osigurao željeni stupanj potpunosti informacija. h) Integracija Cilj logistike jest racionalizirati tokove (kretanje) robe na njezinu putu od proizvođača do konačnog potrošača. Da bi se taj cilj realizirao potrebno je pri racionalizaciji tokova robe voditi računa o svim elementima logistike, da ih se ne proučava samo pojedinačno, nego i u međusobnoj povezanosti i ovisnosti. To znači, da se vanjski i unutrašnji transport mora proučavati u vezi s proizvodnjom, skladištenjem, zalihama i manipulacijom. To upućuje na kompleksnost problema. Kompleksno proučavati elemente logistike može se s različitih aspekata: financijskog, komercijalnog, transportno-tehnološkog i drugih. S financijskog aspekta proučava se pitanje kako smanjiti angažman financijskih sredstava uz neokrnjenost kvalitete logističkog procesa. S komercijalnog aspekta proučava se kvaliteta usluga, kojom se želi što bolje zadovoljit želje potrošača. S transportno-tehnološkog aspekta prvenstveno se proučava povezanost 15

različitih vrsta transporta koji sudjeluju u transportnom procesu, pri čemu se ne zanemaruju ni veze transporta s ostalim elementima logistike, te ostalim poslovnim funkcijama organizacije. 2.3.3. Definiranje logističkih sustava Kako bi se lakše opisale temeljne postavke logističkih sustava, potrebno je objasniti temeljne postavke logističkog koncepta i definirati misije logistike. Temeljne postavke logističkog koncepta, najlakše se uočavaju kroz organizaciju koja se temelji na dva segmenta: konkurentnoj strategiji i logističkim misijama. Da bi se realizirali zadani ciljevi poduzeće mora donositi ispravne odluke u četiri različita područja(ivaković, 2010., str.230): 1. logistička infrastruktura 2. logistički središnji sustav 3. logistički informacijski sustav 4. upravljanje kadrovima Uspjeh logističke strategije ovisi o raznim čimbenicima, uključujući logističku infrastrukturu, kontrolne mehanizme, informacijski sustav, organizaciju i pokazatelje djelovanja. Logistička infrastruktura je prvi element logističkog koncepta. Infrastruktura po svojoj definiciji ne pripada isključivo jednom logističkom partneru. Opskrbni lanac, distribucijska mreža ili dijeljeni resursi obično pripadaju dvojici ili više trgovinskih partnera, i nadalje, svaki partner može sudjelovati u više opskrbnih lanaca i distribucijskih mreža. Predviđanje potrošnje važan je element u svakom logističkom kontrolnom sustavu. Što je bolje predviđanje, to je lakše kontrolirati tijek robe. Prema tome, čini se neophodno da partneri u logističkom sustavu koriste kontrolni sustav njihove suradnje, da bi bili uspješni. Za efektivan i učinkovit prijenos podataka između partnera u logističkom sustavu, vrlo je važan kvalitetan i kompatibilan informacijski sustav. To ne znači da svaki partner mora imati istog pružatelja usluga već da sustav mora biti usklađen sa sustavom drugog partnera. 16

Logistički koncept može biti definiran kao sustavni put ka donošenju logističkih odluka uključujući logističku infrastrukturu, logistički kontrolni sustav, logistički informativni sustav, te upravljanje kadrovima. Planiranje logističko-distribucijskih procesa može se izdvojiti kao najvažniji čimbenik optimizacije logističko-distribucijskih sustava. Potrebno je poznavati sve elemente tih složenih procesa, kao i njihove međusobne povezanosti i ovisnosti. Iz navedenog se može zaključiti kako postoje mnogi nositelji logističkog procesa kojima treba davati mnogo pažnje u procesu upravljanja logističkom mrežom. Svaki od nositelja logističkog procesa ima poseban utjecaj na proces upravljanja logističkom mrežom. Za poduzeće koje služi kao primjer kao najvažniji nositelj logističkog procesa pojavljuje se transport. 2.3.4. Elementi upravljanja logističkim sustavima Logistiku kao sustav ovisno o promatranim osobinama može se svrstati u više užih skupina. Ona je strukturirani sustav koji se sastoji od mnoštva elemenata koji predstavljaju zasebne sustave na nižoj razini organizacije i predstavljaju podsustave logistike odnosno određene logističke specijalnosti kao što su: prometna tehnička,opskrbna, medicinska(...) Elementi važni za upravljanje logističkim sustavom su (Ivaković, 2010., str.243): 1. Struktura logističkog sustava 2. Organizacija logističkog sustava 3. Elastičnost logističkog sustava 4. Izvori informacija 5. Instrumenti za prikupljanje informacija 6. Obrada i prosudba značaja informacija 7. Sposobnost i brzina odlučivanja Upravljanje logistikom obavlja se kroz analize postojećih struktura i procesa kojima se dobivaju informacije o njima i sustavu u cjelini; Programiranje i razvoj novih struktura i procesa; Održavanje i usavršavanje postojećih struktura i procesa; Predviđanje ponašanja sustava i pronalaženje odgovarajućih mjera za sprečavanje devijacija. 17

Unutar logistike mogu se razlikovati tri osnovne komponente unutar cjelokupnog logističkog sustava (Ivaković, 2010.,str.244): 1. Infrastruktura lanca opskrbe ova komponenta uključuje fizičke strane kao što su dobavljači, tvornice, distributivni centri i korisnici. Nadalje, također uključuje veze i teritorijalno gravitiranje između njih, kao što su tokovi roba, zone gravitiranja korisnika. 2. Zahtjevi za prijevozom ova komponenta uključuje sve informacije o isporukama uključujući i robu koja se isporučuje, kada je roba potrebna, specijalne upute i zahtjevi u prijevozu i slično. 3. Prijevoznička mreža uključuje sve fizičke komponente transportne infrastrukture (cestovna i željeznička mreža, luke, deponije, intermodalne lokalitete i slično), prijevozna sredstva (kamioni, prikolice, vozači, kontejneri, zrakoplovi, brodovi, vagoni, palete i slično), kao i opremljenost lokacije i prijevozni kapaciteti (maksimalni teret ili brzina u tranzitu). Nadalje, predmeti unutar ove tri komponente mogu biti hijerarhijski organizirani u razrede logističkog sustava kako je prikazano na slici 2, te predstavljaju predmete planiranja i analiza unutar sveukupnog planiranja logističkog procesa. 18

Shema 1. Hijerarhijski prikaz razreda logističkih sustava Izvor: Izrada studenta prema Ivaković, 2010., str.243 U logističkom sustavu menadžeri snose potpunu odgovornost za logističke odluke, te za organizaciju toka robe koja putuje od proizvođača do potrošača, te također i za obrnute logističke procese. Međusobna suradnja u logističkim sustavima i opskrbnim lancima mora biti izgrađena oko brzih pobjeda, to jest ključno je da se rezultati suradnje vide vrlo brzo. Konkretni rezultati poboljšavaju međusobnu suradnju, a povjerenje potom raste prirodno. Logističke odluke odnose se na (Segetlija, 2002., str.34): 1. izgradnju logističkih sustava 2. tokove logističkih procesa. Da bi se donijele logističke odluke koriste se logistički modeli, koji izražavaju logističke međuovisnosti u znatno većem opsegu nego što bi to bilo moguće uz pomoć drugih modela. Modeli se oblikuju na osnovi definiranja, opisivanja i objašnjenja tvrdnji. Polazište za oblikovanje modela je sustavno mišljenje. Odluke se temelje na ciljevima logističkog sustava. Na toj osnovici olakšava izbor raspoloživih mogućnosti odluka. Zbog toga se na temelju sustavnog mišljenja omogućuje izbjegavanje 19

logističkih odluka suboptimalnih izdvojenih rješenja i postiže kretanje k optimalnim ukupnim rješenjima. 2.3.5. Logističko planiranje Planiranje je sredstvo smanjivanja relevantnih aktivnosti i koordinacije logističkodistribucijskih procesa. Planiranje se zbog kompleksnosti proučava se na više razina i kroz sustave koje ga čine. U nastavku, logističko planiranje je promatrano kroz sustave koji čine logističko planiranje, dok je dalje u tekstu promatrano na makro i mikro razini. Tijekom vremena razvijen je određeni broj različitih sustava planiranja. Kroz vrijeme su se izmjenjivali i unaprjeđivali sustavi. Zbog složenosti logističkih sustava njihovo se planiranje provodi na više razina. Među osnovne razine planiranja logističkih sustava ubrajaju se (Ivaković, 2010., str.272): 1. razina postavljanje strateške orijentacije putem korisničke usluge 2. razina strukturne komponente logističkih sustava 3. razina funkcionalne komponente logističke strategije 4. razina razina realizacije 1. razina postavljanje strateške orijentacije putem korisničke usluge Zahtjevi usluga prema kupcu vode strukturu čitavog lanca ponude, uključujući proizvodnju, marketing i logistiku. Zbog toga je važno započeti s jasnim poznavanjem onoga što kupci traže i razviti strategiju korisničke usluge koja može zadovoljiti ta očekivanja. Strategije korisničke usluge mogu biti jednostavne ili složene, ovisno o proizvodima poduzeća, tržištima i ciljevima usluge. Kako je industrija stasala i kako je svaka kategorija trgovina proširila svoj asortiman proizvoda. 2. razina strukturne komponente logističkih sustava Jednom kad poduzeće shvati zahtjeve svojih kupaca i kako će iskoristiti logistiku za konkurenciju, mora odlučiti kako će ih zadovoljiti. Sljedeće dvije komponente ove strategije tvore osnovu zadovoljavanja ovih zahtjeva: struktura kanala (dizajn odnosa); mrežna struktura (strategija mreže); Organizacija kanala obuhvaća određivanje koje aktivnosti i funkcije 20

treba postići za željenu razinu usluga i koji će ih izvršitelj u kanalu izvršiti. Odluke o tome da li poslužiti kupca izravno ili imati distributere koji će obaviti neke ili sve funkcije marketinga, prodaje, isporuke proizvoda ili izdavanje računa, kritične su u ovoj fazi. Nekoliko čimbenika utječe na strategiju distribucijskih kanala, uključujući potrebe kupaca, ekonomiju kanala, snagu kanala, i uloge izvršitelja u kanalu. Iako je važno razumjeti kako svaki od ovih čimbenika funkcionira danas poduzeće mora također razmotriti kakve će se promjene dogoditi u budućnosti. Organizacija strukture kanala zahtijeva pažljivu analizu i viziju, jer kad se jednom primijeni ta struktura, često ju je nemoguće lako i brzo promijeniti. Ipak, strategija kanala mora se ponovo procijeniti kako bi se zaštitio ili proširio položaj na tržištu. 3. razina funkcionalne komponente logističke strategije treća razina piramide logističke strategije obuhvaća detaljnu analizu funkcionalnih komponenti logističke strategije, posebno, transporta, skladištenja i upravljanja materijalima. Prema uporabi u ovom kontekstu, upravljanje materijalima obuhvaća postupak potpune nadopune zaliha uključujući predviđanje, planiranje zaliha, planiranje proizvodnje, raspored proizvodnje i nabavu. Analiza bi ovdje trebala obuhvatiti i strateška i taktička razmatranja. 4. razina razina realizacije Krajnja se razina piramide strateške logistike bavi realizacijom i obuhvaća informacijske sustave za podršku logistiki, politike i postupke za kontrolu svakodnevnih logističkih operacija, instalaciju i održavanje objekata i opreme i probleme organizacije i ljudi. Informacijski sustavi i problemi organizacije su naročito vitalni za efikasno funkcioniranje logistike. Oni omogućavaju koncept integralne logistike. Poduzeća ne mogu efikasno upravljati troškovima, pružati kvalitetnu uslugu kupcima i biti vođe u logistiki bez vodećih informacijskih sustava. Informacijske tehnologije predstavljaju sustav inteligentnih, automatiziranih, informatiziranih, telekomunikacijskih(...) postupaka koji omogućuju proizvodnju, memoriranje, distribuiranje i razmjenu informacija među logističkim subjektima u mikro, meta, makro, globalnim i megalogističkim sustavima (Zelenika, 2005., str.183). Izgradnja algoritma ponašanja s točkama odlučivanja kao što ako simulacijom omogućava sagledavanje alternativnih logističkih struktura i politika koje izravno utječu 21

na smanjenje cijena i razinu zadovoljenja korisničke usluge. Analitički programski paketi pri tome vrednuju alternativne strategije logistike menadžmenta. Slika 2. Razine planiranja logističkih sustava Razina realizacije Funkcionalne komponente logističke strategije Strukturne komponente logističkih sustava Postavljanje strateške orijentacije putem korisničke usluge Izvor: Izrada studenta prema Ivaković, 2010. str.272 Makrologističko planiranje vrši se kroz makrologističke sustave koji su definirani kao sustavi koji obuhvaćaju organizacije koje u okviru svoje osnovne djelatnosti proizvode logističke usluge i kao takvi se sastoje od dva ili više mikrologističkih sustava. Svi elementi su međusobno povezani tokovima robe od polazišnih točaka, preko prometnih čvorišta do točaka prijema te čine makrologističku mrežu. Ova činjenica jasno pokazuje da se radi o vrlo kompleksnom sustavu čija se funkcionalnost ne može jednostavno opisati. Upravo nedostatak općeg cilja i upravljačke kompetencije onemogućuje optimalno planiranje i upravljanje makrologističkih sustava. Iz ovih se razloga pristupa parcijalnom rješavanju ograničavanjem opsega promatranja na odgovarajuću razinu. Osnovni cilj makrologističkog planiranja je postizanje ravnomjernosti, trajnosti tj. kontinuiteta robnih tokova i što bolje iskorištenje prometne infrastrukture i prijevoznih sredstava. Upravo to je od vitalnog značaja za racionalnu realizaciju logističkih funkcija, jer je dobro iskorištenje po vremenu i kapacitetu osnovna pretpostavka za smanjenje fiksnih troškova koji su kao što je poznato, u prometu izuzetno veliki. 22

Strukturne promjene u gospodarstvu, visoka razina podjele rada, Just in time strategija i globalizacija utjecali su na prometnu potražnju, tj. zahtjeve za transportom. Spomenute promjene uvjetovale su povećanje frekvencija isporuka i smanjenje količine robe po jednoj dostavi. To je dovelo do reduciranja intenziteta pojedinačnih robnih tokova i povećanja troškova i općeg porasta obujma prometa. Mikrologistički sustavi predstavljaju logističke sustave poduzeća koji ispunjavaju unutarpogonske logističke zadatke. Kod uspješnih poduzeća pri formulaciji i provođenju mikrologističkog planiranja, logistika ima vrlo značajnu ulogu. Logistika u mikrologističkom planiranju predstavlja osnovu za stvaranje konkurentske prednosti na tržištu. Strateški značaj logistike u aplikaciji na mikrologističko planiranje unutar poduzeća može se prikazati modelom(slika 3.). Slika 3. Model uvođenja logistike u mikrologističko planiranje poduzeća Poboljšavajuća uloga Uloga korisnika Neutralna uloga Razina 1. Logistika kao primjenjiva funkcija Razina 2. Logistika u razini sa ostalim funkcijama za stvaranje konkurentske prednosti Razina 3. Logistika podržava strategije poslovnih jedinica Razina 4. Poslovne strategije se baziraju na logističkoj koncepciji Interni Primjena logistike Vanjski Izvor: Izrada studenta prema Ivaković, 2010., str.276 Razina 1 za poduzeća u kojima je primjena logistika na najnižoj razini, na nju se gleda kao na interno neutralnu funkciju koja ne utječe na tržišnu poziciju poduzeća ili utječe u vrlo maloj mjeri. U takvim se poduzećima logistika doživljava kao jedinica u kojoj su 23

zamrznuta značajna sredstva za zalihe, ali kao segment poslovanja koji je u najvećoj mjeri odgovoran za prekoračenje rokova u isporuci. Upravo u takvim poduzećima primjenom mikrologističkog planiranja može se postići osnovni cilj, minimiziranje negativnih efekata kroz internu optimizaciju pojedinih logističkih zadataka iz područja tehnologije skladištenja, racionalizacije transporta, upravljanje zalihama i slično. Razina 2 Tu spadaju poduzeća s nešto naprednijom primjenom logistike i logističkog planiranja. Za ovu je razinu karakteristično da se logistika tretira ravnopravno s ostalim glavnim funkcijama u poduzeću, ali se i dalje zadržava neutralni stav u pogledu favoriziranja logistike i logističkog planiranja kao instrumenta za poboljšavanje konkurentske sposobnosti na tržištu. Razina 3 Na ovoj razini može se govoriti o poduzećima u kojima logistika predstavlja jasnu ulogu u formiranju tržišne pozicije tvrtke. U ovom slučaju logistika ostvaruje samostalni doprinos u koncipiranju i realizaciji strategije tvrtke. Razina 4 Kao što se može zaključiti iz prethodnog u realnim sustavima primjena logistike i logističkog planiranja varira u širokom spektru. U sustavima koji se na prvoj razini dominira optimizacija parcijalnih logističkih zadataka, dok u poduzećima koja se nalaze na drugoj i trećoj razini, logistika pokriva širi spektar, kao što su tokovi materijala i informacija uključujući povezivanje korisnika, distributera i drugih. Poduzeća koja se nalaze na četvrtoj razini u razvoju poslovne strategije, kompleksno pristupaju primjeni logistike i logističkog planiranja, počevši od tehnologija, upravljanja proizvodnjom uključujući operativne logističke probleme. Cilj svakog suvremenog poduzeća je razvijati sistem planiranja logističkog procesa, na način da bude što bliže četvrtoj razini kako bi svojim poslovanjem bilo što konkurentnije. U slučaju poduzeća koje se koristi kao primjer mikrologističko planiranje je od presudnog značaja jer utječe na efektivno iskorištavanje svih resursa, te na racionalizaciju troškova, a sve u cilju konkurentnosti kako je već i navedeno. 2.4. Pojam logističkih mreža 24

Na današnjem stupnju razvoja znanosti i tehnologije općenito, posebice logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti može se reći da je logistička mreža sustav međusobno i interesno povezanih logističkih centara, prometnica, koridora, ruta, linija (...) koji omogućuje brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda (Zelenika, Skender, 2007.,str.199). 2.4.1. Elementi logističkih mreža Kvalitativnom i kvantitativnom analizom može se utvrditi da svaka logistička mreža ima svoje bitne elemente: logistička mrežna oka, logističke mrežne uzlove (tj. čvorove), logističke stranice između logističkih uzlova, odnosno stranice logističkih mrežnih oka. Slika 4. Elementi logističkih mreža Logistički mrežni čvor Stranica logističkih mrežnih oka Logističko mrežno oko Izvor: Zelenika, 2007., str.200 Svaki element logističke mreže i ma svoje bitne karakteristike (Zelenika, Skender, 2007., str.200): 1.) Logistička mrežna oka predstavljaju manja ili veća zemljopisna područja različitih oblika omeđena prometnicama, koridorima, kanalima, linijama (...). Više 25

takvih područja (tj.oka) može predstavljati manje ili veće gravitacijske zone oko većih ili manjih logističkodistribucijskih centara ili logističkih centara u okviru logističkih mreža, a u kojima funkcioniraju logistički i transportni lanci. 2.) Logistički mrežni uzlovi, odnosno logistički mrežni čvorovi predstavljaju najčešće veće ili manje logističke centre, au okviru takvih centara djeluju skladišta, terminali, slobodne zone, robnotrgovinski centri, robnodistribucijski centri (...), a koji su povezani logističkodistribucijskim lancima, odnosno logističkim i transportnim lancima (...). Logistički mrežni čvorovi mogu biti i logističkodistribucijski centri, odnosno robnodistribucijski centri, a koji funkcioniraju u određenim logističkim gravitacijskim zonama pomoću logističkodistribucijskih lanaca, odnosno logističkih i transportnih lanaca. 3.) Stranice logističkih mrežnih oka predstavljaju cestovne prometnice, željeznički kolosijeci, zrakoplovni koridori, brodske linije, vodeni kanali, rijeke, jezera, naftovodi, plinovodi, produktovodi (...). Isto tako, niti stranica logističkih mreža mogu biti transportni lanci, logistički lanci i logističkodistribucijski lanci (...), a što ovisi o modelu, veličini, stupnju složenosti i zamršenosti pojedinih logističkih mreža (...). Logistička mreža je model za izgradnju temeljne strukture logističkog sustava, koja se sastoji od čvorova i niti. Čvorovi predstavljaju logističke centre, robnodistribucijske centre, robnotrgovinske centre, robnotransportne centre, a niti u logističkoj mreži predstavljaju transportnu mrežu. U logističkoj mreži objekti i predmeti prometovanja kreću se mrežom uz zaustavljanje u čvorovima mreže. Budući da se čvorovi mogu različito povezati, tako se i proizvodi iz tih čvorova mogu različito kretati mrežom. Mrežom se ne kreću samo proizvodi, već i ljudi, informacije, energija, odnosno sve što može biti predmetom prometovanja. 2.4.2. Vrste i karakteristike logističkih mreža Sve logističke mreže moguće je prema osnovnim značajkama klasificirati u šest posebnih vrsta koje će se dalje u tekstu proučavati (Zelenika, 2007., str.202): 1. Konvencionalne logističke mreže 2. Multimodalne logističke mreže 3. Mikrologističke mreže 26

4. Makrologističke mreže 5. Globalnologističke mreže 6. Megalogističke mreže. 1. Konvencionalne logističke mreže U konvencionalnoj logističkoj industriji dizajniraju se konvencionalne logističke mreže. Za takve je mreže znakovito da su logistički centri ili njihovi podsustavi izravno povezani s dobavljačima, odnosno skladištima, terminalima, robnotrgovinskim centrima, robnodistribucijskim centrima, logističkim centrima, te kupcima i potrošačima. Logistička mrežna oka u konvencionalnim logističkim mrežama su povezana prometnicama, linijama, kanalima, koridorima, transportnim lancima, logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima. U funkcioniranju konvencionalnih logističkih mreža posebnu važnost imaju logistički operatori i prijevoznici. 2. Multimodalne logističke mreže U međunarodnoj logističkoj industriji, odnosno u procesima više nacionalne proizvodnje logističkih proizvoda, u kojima se više puta pojavljuje više logističkih centara s pripadajućim dobavljačima, posrednicima, kupcima, potrošačima dizajniraju se multimodalne logističke mreže. Za takve je logističke mreže znakovito da je izravno i međusobno povezano više logističkih centara vertikalno i više logističkih centara horizontalno s pripadajućim logističkim subjektima, te da u njima sudjeluje više različitih prijevoznih sredstava iz više različitih grana transporta. Niti multimodalnih logističkih mreža predstavljaju cestovne prometnice, željezničke pruge, zrakoplovni koridori, brodske linije... Najvažniji multimodalni logistički mrežni čvorovi su logistički centri, a oni mogu biti: mikrologistički, makrologistički i mega logistički centri. Takvi centri mogu opskrbljivati logističke subjekte na manjim ili većim logističkim gravitacijskim područjima. Manji čvorovi u logističkim mrežama predstavljaju dobavljače, skladišta, robnotrgovinske centre, kupce, potrošače, prijevoznike... 3. Mikrologističke mreže Kreiraju se i dizajniraju na relativno malom zemljopisnom području, odnosno na području mikrogospodarskog sustava. Za takve logističke mreže značajno je da se u njihovom fokusu nalazi jedan manji, srednji ili veći logistički centar 27

koji povezuje horizontalno i vertikalno više proizvođača i više dobavljača s više veletrgovaca i više potrošača. U mikrologističkim mrežama mogu sudjelovati sve grane prometa, međutim distribucija se u pravilu obavlja konvencionalnim transportom. U funkcioniranju takvih mreža sudjeluju mnogobrojni jednostavniji transportni lanci, logistički lanci i logističkodistribucijski lanci. Mikrologističke mreže su od velikog značaja za poduzeće Manšped d.o.o. jer ono odigrava veliku ulogu u opskrbi i distribuiranju proizvoda mikrologističke mreže Primorsko Goranske županiji, kao i u opskrbi i distribuiranju proizvoda u makrologističkim mrežama, kao što je makrologistička mreža Republike Hrvatske, o kojoj će biti govora u nastavku teksta. 4. Makrologisitčke mreže Za razliku od mikrologističkih mreža koje djeluju na relativno malom zemljopisnom području, makrologističke mreže se kreiraju i dizajniraju na određenom nacionalnom gospodarskom tržištu, primjerice: makrologistička mreža u Republici Hrvatskoj. Za takve logističke mreže znakovito je da u njima primarno mjesto ima više manjih, srednjih i većih logističkih centara koji horizontalno i vertikalno umrežavaju više proizvođača, prerađivača, dobavljača, skladištara, posrednika, kupaca, potrošača... U kreiranju i dizajniranju makrologističkih mreža trebalo bi imati na umu mnogobrojne čimbenike, poput prometne infrastrukture, stupanj razvijenosti i strukturu gospodarstva, broj i strukturu dobavljača, posrednika, kupaca... Makrologističke mreže, kao i sve druge ne mogu optimalno funkcionirati bez informacijskih tokova, materijalnih tokova, financijskih tokova i vlasničkih tokova. Što se tiče posljednje dvije vrste logističkih mreža; Globalnologističke mreže i Megalogističke mreže, one predstavljaju stupanj razvijenosti i povezanosti logističkih mreža na razini koja nadilazi nacionalna gospodarstva i formiraju se na razini planeta Zemlje. Njihova najvažnija karakteristika je da povezuju dosad navedene vrste logističkih mreža, koje ih zapravo i tvore. 28

Kada govorimo o karakteristikama logističkih mreža najviše pažnje treba posvetiti strukturi logističkih mreža u današnje vrijeme. Ona se uveliko razlikuje od strukture logističkih mreža iz prethodnog razdoblja zbog sve većeg korištenja tehnologija koja mijenja karakteristike logističkih mreža. Nadalje u tekstu to je jasno vidljivo iz sheme 2. u kojoj je prikazana struktura tradicionalnog logističkog lanca u odnosu na u odnosu na strukturu logističkog lanca 21. stoljeća. Shema 2. Struktura tradicionalnog logističkog lanca i logističkog lanca za 21. stoljeće Dobavljači Dobavljači Proizvođači Proizvođači Distributeri Veleprodaja / Maloprodaja On line opskrbljivač Logistički operator Krajnji kupci Krajnji kupci Izvor: Pupavac, 2006., str. 293. Iz sheme je jasno vidljivo kako mnoga prethodna izučavanja karakteristika logističkih mreža nisu uzimala u obzir tehnološki pomaci koji čine novu tehnološku paradigmu, te nude mogućnost razgradnje tradicionalne strukture logističkih lanaca i izgradnju nove strukture koju u osnovi čine: dobavljači, proizvođači, (on-line opskrbljivač), logistički operator i kupac. Tako se tradicionalni oblici logističkih lanaca unaprjeđuju i nestaju na 29

njima utemeljene logističke mreža. Sukladno tome, sve više se govori o virtualnoj logističkoj mreži (business web), ili b-web. Pored Interneta koji služi kao infrastruktura virtualne logističke mreže, sastavnim dijelom infrastrukture virtualne logističke mreže treba promatrati i logističke operatore bez kojih uspostavljanje takvih mreža niti ne bi imalo smisla, niti bi one mogle funkcionirati na primjeren način. Logistički operatori prinuđeni su u vlastiti poslovni portfelj uključivati sve veći broj usluga, a posebice sve vrste logističkih usluga, upravljati opskrbnim lancima, računalno se povezati sa svim sudionicima opskrbnoga lanca, osigurati potpunu vidljivost pošiljke unutar logističkog lanca sve do trenutka njezine isporuke. Logistički posrednici u Republici Hrvatskoj, ali i drugim državama svjetskoga predgrađa, posebice svjetske periferije ograničenog su djelovanja, jer se uglavnom oslanjaju na organizaciju transportnih i/ili špediterskih aktivnosti, dok se ostale logističke usluge ne nude u dovoljnoj mjeri ili se ne nude u opće. Takav je slučaj i kod poduzeća Manšped d.o.o. 2.4.3. Optimizacija logističkih mreža Kada govorimo o optimiziranju logističkih mreža ne smije se zaboraviti kako sve vrste logističkih mreža zapravo tvore transportni lanci, logistički lanci, logističko distribucijski lanci i transportne mreže. To zapravo znači da se optimizacijom istih u biti optimiziraju logističke mreže. To je veoma značajna činjenica uzmemo li u obzir poduzeće koje služi za primjer. Iz razloga što poduzeće u optimizaciji svoje logističke mreže mora voditi brigu o prijevoznim kapacitetima i efikasnom iskorištavanju transportnih lanaca kako bi se ti resursi iskoristili na najbolji mogući način. Kada govorimo o upravljanju logističkim mrežama moramo shvatiti kako je to veoma zahtjevno i složeno, te zahtijeva izrazito sposobne i kreativne logističke operatore. Tri su temeljna razloga tome (Zelenika, 2007., str. 221): Logističke mreže su često velike i kompleksne. Mnoge kompanije obavljaju velik broj kretanja tokova materijala i gotovih proizvoda između tvornica i skladišta. Upravljanje različitim proizvodnim skupinama u logističkoj mreži često kreira različite oblike zahtjeva za specijalnim skladištenjem, rukovanjem materijalima i prijevozom; Logističke mreže moraju na učinkovit način zadovoljiti tržišne potrebe. U potrošačkom svijetu učinkovito upravljanje tokovima proizvoda kroz logističku mrežu ima krucijalno značenje za zadovoljavanje kupaca, odnosno potrošača; Logističke mreže moraju biti troškovno efikasne. Općenito 30

operativni troškovi čine značajan postotak prihoda kompanije. Stoga upravljanje mrežama mora biti ne samo efektivno u zadovoljavanju potreba kupaca, već mora biti i što je više moguće efikasno sa stajališta troškova. Upravo zbog svega toga izgradnja logističke mreže je primarna odgovornost logističkog menadžmenta, čija je primarna zadaća kako je već navedeno u tekstu planiranje ciljeva, organiziranje resursa i aktivnosti, upravljanje ljudskim potencijalima i kontroliranje procesa prostorno-vremenske transformacije dobara, energije, informacija i znanja od mjesta nastajanja do poduzeća, kroz poduzeće i od poduzeća do mjesta korištenja sa ciljem efektivnog i efikasnog udovoljavanja zahtjevima pravih korisnika, pravim proizvodima i uslugama, u pravoj količini i kvaliteti, na pravom mjestu, u pravo vrijeme i za pravu cijenu. Budući da je prethodno bila posvećena pozornost racionalizaciji transportnih lanaca, logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i transportnih mreže koji u poduzeću imaju veliki značaj u nastavku se nalaze neki prijedlozi za optimizaciju logističkih mreža (Zelenika, 2007., str.222): Izbor optimalnih putova, odnosno cestovnih prometnica, željezničkih pruga, morskih linija..., te svih infrastrukturnih objekata, uređaja, postrojenja..., koji omogućuju brzu, sigurnu i racionalnu proizvodnju logističkih proizvoda, reguliraju procese proizvodnje i čine ih sigurnim. Izbor najpovoljnijih sredstava mehanizacije i najpovoljnijih prijevoznih sredstava koji omogućuju sigurno, brzo i racionalno manipuliranje i prijevoz svih vrsta predmeta distribuiranja, svih vrsta prijevoza, svih vrsta prometnica, na svim mogućim udaljenostima. Izbor najpovoljnijih transportnih lanaca, logističkih lanaca i logističkodistribucijskih lanaca sa svim svojim elementima: karikama, nitima, čvorovima, okama, te svim značajkama gravitacijskih logističkih zona. Izbor najpovoljnijih informatičkih tehnologija i informacijskih sustava, koji bi učinkovito podržali sve aktivnosti u procesima proizvodnje logističkih proizvoda. 31

Također treba spomenuti kako, logistički operatori, odnosno logistički distributeri, koji kreiraju i dizajniraju sve vrste logističkih mreža i njihovih sastavnih dijelova, imaju na raspolaganju mnogobrojne kvantitativne i kvalitativne metode koje im mogu pomoći u optimiziranju logističkih mreža. 32

3. Upravljanje logističkim sustavom poduzeća Manšped d.o.o. Nakon drugog dijela diplomskog rada, koji omogućava razumijevanje teorijskih odrednica logistike, logističkih mreža te mogućnosti upravljanja u trećem dijelu diplomskog rada razmatraju se teorijske činjenice na način promatranja postojeće strukture u poduzeću. Zajedno sa svim elementima kojim poduzeće djeluje i ostvaruje rast na tržištu. Proučavaju se vizija, misija i ciljevi poduzeća, unutar kratkoročne i dugoročne strategije sa optimalnim iskorištavanje resursa koje poduzeće posjeduje. 3.1. Općenito o poduzeću Poduzeće Manšped d.o.o. je osnovano 2004. godine sa temeljnim kapitalom od 21.000,00 kn. Manšped d.o.o. je dio MAN Grupe u koju još spadaju i poduzeća Špedtrans World d.o.o. i Autopromet logistika d.o.o.. Primarna djelatnost poduzeća su transportno-logističke usluge. MAN Grupa pokriva sve segmente transporta za svoje kupce (kopneni, pomorski i zračni) uz kvalitetnu logističku podršku (skladištenje, distribucija, carinsko posredovanje). Uspjeh poduzeća se temelji kvalitetnom upravljanju poduzeća čemu je zaslužan predsjednik uprave i direktor gosp. Željko Mandarić koji zajedno sa svojim profesionalnim i visoko motiviranim zaposlenicima, vlastitim voznim parkom, te visokom razinom kvalitete usluge osigurava prosperitet poduzeća u vrijeme krize i vrijeme kad su mnogi gospodarstvenici doživjeli poslovni krah. Brojne su registrirane djelatnosti poduzeća, a ako najvažnije mogu se navesti: Prijevoz putnika i tereta u unutarnjem i međunarodnom javnom cestovnom prometu; Kupnja i prodaja robe; Trgovačko posredovanje na domaćem i inozemnom tržištu; Zastupanje stranih tvrtki; Špediterske usluge; Skladištenje robe; Zastupanje i posredovanje u prometu roba i usluga; Špediterske usluge; Skladištenje robe; Zastupanje i posredovanje u prometu roba i usluga. Na kraju diplomskog rada nalaze se brojni prilozi koji omogućuju uvid u poslovanje poduzeća kroz 2010. godinu, 2011.godinu i 2012. godinu, na temelju kojih je moguće utvrditi koje je segmente poslovanja potrebno izmijeniti i unaprijediti kako bi se osigurala još bolja logistička usluga. 33

Nadalje u tekstu će se postaviti misija i vizija poduzeća, te će se utvrditi ciljevi u skladu sa strategijom poduzeća. 3.2. Vizija poduzeća Vizija poduzeća Manšped d.o.o je stalnim unapređenjem kvalitete poslovanja, osigurati prosperitet poduzeća, kao i svih partnera, a pod time se misli na sve dobavljače, kupce i zaposlenike, a sve u cilju omogućivanja zajedničkog rast na tržištu. Vrhunska tehnologija i znanje o distribuciji, pridonose pouzdanosti i konkurentnosti poduzeća. Odnose s kupcima, dobavljačima, zaposlenicima obilježavaju dugoročni partnerski odnosi temeljeni na povjerenju, poštenju, timskom radu i međusobnom poštovanju. Poslovna filozofija i poslovne aktivnosti usmjerene su na uspješnu povezanost svih partnera u lancu vrijednosti. Uloga vizije u poduzeću je omogućavanje strateškog usmjeravanja, bolja komunikacija i motiviranost osoblja. 3.3. Misija poduzeća Misija poduzeća Manšped d.o.o. je postati vodeće poduzeće u području transporta i pružanja logističkih usluga, te postati prepoznatljivi kao najpouzdaniji partner naših kupaca, dobavljača, zaposlenika i lokalne zajednice. Dobro definirana logistička misija trebala bi uključivati četiri osnovna logistička cilja: Smanjenje vremena transporta; Smanjenje zaliha; Povećanje performansi dostave; Povećanje fleksibilnosti. Uzevši u obzir prije navedene logističke ciljeve pri definiranju kako misije, tako i logističke misije poduzeća, može se reći kako je misija poduzeća Manšped d.o.o. dobro i konzistentno definirana. 34

3.4. Ciljevi poduzeća Mnogi su ciljevi poduzeća Manšped d.o.o., a kao najvažniji mogu se navesti: Kvaliteta logističke usluge; Širenje i otvaranje novih tržišta; Ulaganje u vozni park; Bolja komunikacija sa interesno utjecajnim skupinama; Primarni ciljevi poduzeća su vezani za prije navedene elemente poslovanja, te samo trajnom i konzistentnom brigom o navedenom može se ostvarivati strategija poduzeća. 3.5. Strategija poduzeća Strategiju poduzeća Manšped d.o.o. predstavlja postizanje konkurentske prednosti na tržištu, te ostvarivanje visoke razine kvalitete logističke usluge. Strategija poduzeća objedinjuje viziju i misiju poduzeća, zajedno sa ciljevima koji su samo dio strategije poduzeća i zajedno sa resursima koji omogućuju ostvarivanje strategije poduzeća. 3.6. Resursi poduzeća Kada se govori o resursima poduzeća svakako se treba osvrnuti na ljudski potencijal kojim poduzeće raspolaže. Velik broj zaposlenih koji svakog dana doprinose boljem funkcioniranju poduzeća na čelu sa kvalitetnim menadžmentom. Također, valja spomenuti kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu (Prilog 1.) iz razloga što poduzeće mnogo ulaže u dugotrajnu imovinu, dok kratkotrajna imovina poduzeća predstavlja osnovicu za nesmetano poslovanje i obavljanje tekućih poslova i podmirivanje tekućih obveza. Uz sve navedeno valja napomenuti i informacijske tehnologije kojim poduzeće raspolaže u cilju optimalne iskorištenosti resursa. 35

3.7. SWOT analiza poduzeća Analiza okruženja ili okoline podrazumijeva istraživanje svih važnijih karakteristika kako vanjskog tako i unutarnjeg okruženja sa svrhom identifikacije strateških čimbenika koji će odrediti budućnost poduzeća. Analiza okruženja i identifikacija strateških čimbenika može se sagledati kao potpora odlučivanju u procesu formulacije strategije. Elementi SWOT analize navedeni su u nastavku teksta. Najvažniji vanjski i unutarnji čimbenici za budućnost poduzeća nazivaju se strateškim čimbenicima. Oni se sumiraju u SWOT analizi. U konačnici SWOT analiza trebala bi identificirati prilike koje se ne mogu trenutno iskoristiti zbog nedostatka potrebnih resursa i jedinstvene kompetencije koje poduzeće posjeduje i superioran način na koji ih koristi. Vanjsko okruženje sastoji se od varijabli (prilika i prijetnji) koje su izvan poduzeća i obično nisu unutar kratkoročne kontrole menadžmenta. Te varijable čine kontekst unutar kojeg poduzeće posluje. U unutarnjem okruženju identificiraju se snage i slabosti. Ključno je za poduzeće u vremenu analize, razlučiti koji su ključni strateški čimbenici okruženja upravo tog poduzeća. Također je u SWOT analizi važno zabilježiti ne samo čimbenike koje je moguće kvantificirati, već i one čimbenike koji se ne mogu kvantificirati, već mogu biti samo spomenuti kao kvalificirana izjava ili uvjerenje. Tablica 1. SWOT analiza Pozitivno Negativno Unutarnje Snage Slabosti Vanjsko Prilike Prijetnje Izvor: Izrada studenta prema www.profitiraj.hr 36

Tablica 2. SWOT analiza poduzeća Manšped d.o.o. Snage: Slabosti: Odnosi s partnerima (godine partnerstva) Visoka stopa tuđeg financiranja Kvalitetan menadžment Visoki varijabilni troškovi Kapaciteti (vozni park skladišta) Dani plaćanja Kvaliteta logističke usluge Diferencijacija Prepoznatljivost poduzeća Zaposlenici Imovina poduzeća Prilike: Prijetnje: Liberalizacija tržišta (EU tržište) Konkurencija (novi subjekti) Novi distribucijski kanali Promjene navike partnera Političke promjene Političke promjene Nove tehnologije Liberalizacija (smanjenje cijena) Izvor: Izrada studenta Iz SWOT analize poduzeća mogu se iščitati neke od: snaga, slabosti, prilika i prijetnja. Snage: Odnosi s partnerima (godine partnerstva) Kvalitetan menadžment visoka razina kvalitete pri upravljanju svih segmenata poslovanja, pri čemu se vodi računa o efektivnosti i efikasnosti poslovanja. Kapaciteti (vozni park, skladišta) velik broj vozila kojim je omogućeno povezivanje svih dijelova logističke mreže. Kvaliteta logističke usluge Godine iskustva, te besprijekornog poslovanja, od poduzeća Manšped d.o.o. napravile su poduzeće čija kvaliteta logistički usluga postaje neupitna. Prepoznatljivost poduzeća Kao dio MAN Grupe, poduzeće je postalo prepoznatljivo zbog velikog broja partnera i kvalitetne logističke usluge koju partneri prepoznaju. Zaposlenici visokomotivirani zaposlenici kojim je omogućena svaka vrsta edukacije kako bi svojim radom doprinijeli poslovanju poduzeća. Imovina poduzeća Mnoga i stalna ulaganja u imovinu poduzeća. 37

Slabosti: Visoka stopa tuđeg financiranja poduzeće bi trebalo pokušati više ostvarivati više vlastitog financiranja (Prilog 4.). Visoki varijabilni troškovi veliki broj vozila i zaposlenika iziskuje velike svakodnevne troškove. Dani plaćanja poduzeće bi trebalo pokušati smanjiti dane podmirivanja obveza (Prilog 12.) kako bi bilo što konkurentnije. Diferencijacija postoje mnogi pružatelji koji pružaju iste usluge, te ne postoji diferencijacija. Prilike: Liberalizacija tržišta (EU tržište) otvaranjem našeg tržišta, tržištu Europske Unije, javlja se mogućnost novih poslovnih partnerstva, te će se samim time i stvoriti Novi distribucijski kanali. Političke promjene smanjenje regulative i olakšavanje poslovanja poduzećima koji djeluju na međunarodnom tržištu. Nove tehnologije u upravljanju logističkim sustavom, transportnim sustavom, u smislu novih tehnologija koje će se primjenjivati u vozilima. Prijetnje: Konkurencija (novi subjekti) pojava novih subjekata koji će pružati logističke usluge. Promjene navike partnera želja za promjenom i iskušavanjem svih mogućnosti koje pruža Liberalizacija tržišta. Samim time moguće je smanjenje cijena uslijed većeg broja dobavljača, kupaca u logističkoj mreži. Političke promjene moguća su uvođenja novih pravnih normi koji bi mogli smanjiti konkurentnost poduzeća. Iz svega prije navedenog vidljivo je kako poduzeće raspolaže brojnim kvalitetama koje bi moralo znati iskoristiti na pravi način i u pravo vrijeme kako bi se i dalje ostvarivala visoka kvaliteta logističkih usluga i jačao položaj poduzeća na tržištu. Ipak, poduzeće bi moralo pripaziti na konkurenciju koja je liberalizacijom tržišta postala još brojnija. 38

3.8. Učinkovitost menadžmenta Razlog postojanja poduzeća sadržan je u efikasnosti sklapanja dugoročnih ugovora. Za poduzetnike pojedince bilo bi skupo i nedjelotvorno sklapati ugovore s radnicima i vlasnicima kapitala, zemlje i drugih resursa za svaki posebni korak u procesu proizvodnje i razmjene. Umjesto toga, poduzetnici sklapaju dugoročne, šire ugovore s, primjerice, radnicima u cilju izvođenja niza zadataka za utvrđenu plaću. Takvi opći ugovori su znatno jeftiniji od brojnih posebnih ugovora. Mnoge aktivnosti poduzeće također obavlja samostalno, koristeći vlastite resurse. Internalizirajući mnoge transakcije, odnosno njihovim izvođenjem unutar poduzeća štedi se na porezima i izbjegavaju propisi koji se odnose na transakcije između poduzeća. Izvorno se teorija poduzeća temeljila na pretpostavci da je namjera ili cilj poduzeća maksimizirati tekuće ili kratkoročne profite. Međutim, može se uočiti da gotovo sva poduzeća žrtvuju kratkoročne profite kako bi stvorili mogućnost za povećanje budućih profita. Tako poduzeća ulažu u istraživanje i razvoj, nabavku nove kapitalne opreme itd. Stoga se može konstatirati da je prvenstvena namjera ili cilj poduzeća maksimizirati bogatstvo ili vrijednost poduzeća. Ono se može izraziti kao sadašnja vrijednost svih očekivanih budućih profita poduzeća, što podrazumijeva postupak diskontiranja, odnosno njihovo svođenje na sadašnju vrijednost. Menadžeri koji su izloženi pritisku iskazivanja maksimalnih profita svake godine istovremeno ističu kako su zbog toga prisiljeni poduzimati aktivnosti koje su štetne za dugoročnu profitabilnost poduzeća (Rupčić, 2010.,str.26). Iz prije navedenog jasno se može zaključiti kako je poduzeću Manšped d.o.o. u interesu sklapanje dugoročnih ugovora sa partnerima jer zbog izrazito velikih troškova održavanja potrebno je osigurati posao kojim će se poslovanje moći nesmetano obavljati uz maksimalnu iskorištenost resursa pri minimalnim troškovima. 3.9. Model sustavske kontrole Teorija sustava temelji se na proučavanju složenosti i međuovisnosti skupina aktivnosti ili dijelova koji čine cjelinu, a nalaze se u interakciji. Pritom se dinamičnost ponašanja složenih 39

sustava nastoji razumjeti primjenom sustavske dinamike. Temelj ove metode je razumijevanje strukture sustava kao cjeline, koja se sastoji od komponenata između kojih postoje cirkularni, međuovisni odnosi, koji se često očituju s vremenskim odmakom. Teorija sustava i sustavska dinamika posebno su značajni u području organizacijske teorije budući da su organizacije dinamički, živi, ciljno orijentirani entiteti. Sustav se može pojednostavljeno prikazati kao ulazno-izlazni model, bez detaljnoga prikaza njegove unutarnje strukture. Ovakvim pojednostavljenim prikazom može se razlikovati djelatni dio, dio za vođenje te ulazne i izlazne veličine. Na neke ulazne veličine se može svjesno djelovati pa se nazivaju upravljivima. Prema načinu vođenja sustav može djelovati na principu povratne veze. Osim mehanizma povratne veze moguć je i princip unaprjeđenoga vođenja, pri čemu se motri ulazna veličina i uspoređuje s postavljenom vrijednošću. U slučaju ustanovljenoga odstupanja djeluje se na ulazne upravljive vrijednosti dok se one ne počnu podudarati s postavljenom veličinom. Izlazne veličine se prema ovom konceptu posebno ne prate (Rupčić, 2010., str.10). Poduzećima se većinom upravlja na temelju neodgovarajućih modela. Tradicionalni modeli upravljanja su gotovo isključivo orijentirani prema pokazatelju profitabilnosti. Profitna stopa predstavlja tek kratkoročni i nepotpuni indikator uspjeha poduzeća. Oslanjanje samo na takve indikatore menadžere može usmjeriti u pogrešnom smjeru. Potrebno je stoga razmotriti kriterije za mjerodavan, odnosno kompetentan menadžment. Može se predložiti model sustavske kontrole koji poslovanje poduzeća sagledava na tri razine: razini operativnog, strateškog i normativnog menadžera. Kontrolne varijable važne za operativnu razinu su likvidnost i profit. Kontrolni učinak ovih varijabla je jasan: visoki profit pozitivno utječe na likvidnost. Profit je varijabla dugoročnijeg karaktera jer varijable koje ga određuju, prihodi i rashodi, nisu vremenski usklađeni. Ako likvidnost dulje vrijeme nije moguće održavati, dolazi do bankrota. Mehanizmi na operativnoj razini ne mogu spriječiti ovakvu situaciju pa je potrebno koristiti mehanizme više razine i to one koji ne usmjeravaju profit sam po sebi, nego osiguravaju njegovo ostvarivanje u budućnosti. Ova viša, strateška razina, bavi se preduvjetima stjecanja profita. U ovom kontekstu potrebno je razmotriti kritične čimbenike uspjeha kao što su tržišni udio, relativni tržišni udio, stvarni i potencijalni odnos kvalitete i koristi za kupca, snaga brenda, troškovi, brzina, fleksibilnost, kao i sržne kompetencije poduzeća. Dugoročno gledajući, a u okviru djelokruga normativnoga menadžmenta, potrebno je razmotriti kakvi su potencijali poduzeća za 40

stvaranje vrijednosti u budućnosti u smislu trenutne raspoloživosti rješenja iskazanih ili latentnih potrošačevih problema, rješenja koja su još u razvojnoj fazi ili rješenja koja su potencijalno dostupna, odnosno nalaze se još u istraživačkoj fazi. Opstaju samo oni koji se pripremaju na nove načine rada izgrađujući nove potencijale za stvaranje vrijednosti kroz kontinuiranu inovacijsku aktivnost. Ovakva aktivnost podrazumijeva i povremene strukturalne, ali i ekonomske i pravna transformacije poduzeća s ciljem osiguravanja održivosti (Rupčić, model sustavske kontrole). Navedeno nas vodi u razumijevanje dinamičkih sustava čije su glavne karakteristike kompleksnost i sinergija. Sustav funkcionira tako što njegovi dijelovi funkcioniraju ostvarujući ujedno i ciljeve cjeline. Sinergijskim djelovanjem tako se mogu objasniti mnoge druge funkcije sustava. Sustavi koji imaju visoku sinergiju otporniji su prema vanjskim utjecajima. Sinergijsko djelovanje predstavlja prirodan sklad međusobne isprepletenosti djelovanja dijela i cjeline. Sinergija se ne može ostvariti prisilom ili mehaničkim upravljanjem nego nastaje spontano. Ako sustav djeluje prema pravilima sinergije minimalizira se mogućnost pojave unutrašnjih sukoba sustava. Dinamičke strukture imaju sposobnost prelaženja iz jednoga stanja u drugo, u pravilu kompleksnije. Do prijelaza u novo stanje dolazi potpuno nepredvidljivo jer sustav može birati između više alternativa. Sustavi koje vrše takvu spontanu promjenu strukture nazivaju se samoorganizirajućima. Model sustavske kontrole predstavlja mogućnost unaprjeđenja poslovanja za poduzeće Manšped d.o.o. u budućnosti. 3.10. Logistička mreža poduzeća Logistička mreža poduzeća Manšped d.o.o. obrađivati će se sa stajališta interesno utjecajnih skupina koje dijelimo na unutarnje i vanjske. U unutarnje interesno utjecajne skupine ubrajamo menadžere i radnike. Unutarnje interesno utjecajne skupine: Menadžeri upravljaju logističkom mrežom poduzeća Manšped d.o.o. te im glavni interes predstavlja povećanje svojih primanja i moći, to jest povećanje utjecaja kojeg imaju u društvu. Do tog cilja mogu doći zadržavanjem dobiti unutar poduzeća i usmjeravanjem poduzeća na rast. 41

Radnici osiguravaju nesmetano odvijanje procesa pružanja logističkih usluga i iako nemaju veliki utjecaj u poduzeću, od primarne važnosti im je zadržavanje radnog mjesta, poboljšanje radnih uvjeta i zaštita na radnom mjestu. Kada govorimo o vanjskim interesno utjecajnim skupinama poduzeća Manšped d.o.o. treba spomenuti kako u tu kategoriju spadaju financijske institucije, dobavljači, strateški partneri, država i javnost. Vanjske interesno utjecajne skupine: Financijske institucije za gospodarske subjekte kao što je Manšped d.o.o. glavni interes koji financijske institucije imaju je primanje kamata na pozajmljenu glavnicu. Dobavljači imaju utjecaj na tržišnu vrijednost robe koju prodaju poduzeću i zato im je u interesu ostvariti dugoročnu i stabilnu suradnju s poduzećem Kupci poduzeće mora osigurati dobar omjer cijene i kvalitete kako bi njihov interes bio zadovoljen i kako bi imali koristi od kupovine logističkih proizvoda od poduzeća Manšped d.o.o. Strateški partneri poduzeće Manšped d.o.o. kroz suradnju s drugim poduzećima stvara konkurentsku prednost na tržištu i interesu im je dugoročna suradnja i veća profitabilnost koju mogu ostvariti udruživanjem snaga Država država od poduzeća prima porez i doprinose, pa se može zaključiti kako je državi u interesu veća dobit poduzeća Javnost od poduzeća javnost očekuje, te utječe na transparentno i društveno odgovorno poslovanje. Iz navedenog se može zaključiti kako postoje brojne interesno utjecajne skupine koje imaju utjecaja na poduzeće Manšped d.o.o, ali od kojih i poduzeće ima interes. 3.11. Informacijski sustav Potpora integralnog informacijskog sustava cjelokupnom poslovanju poduzeća smatra se jednim od preduvjeta uspješnosti. Zbog razvoja elektroničkog poslovanja organizacije trebaju povezivati informacijske sustave poslovnih partnera kako bi se postigla učinkovitost u cijelom lancu dodane vrijednosti, od dobavljača do krajnjeg kupca. 42

Integralni informacijski sustav cjelovito je programsko rješenje koje obuhvaća cijeli model poslovanja poduzeća, podržava i integrira rad svih službi i funkcija te povezuje sve poslovne procese unutar organizacije, ali i vanjske poslovne procese, kojima je organizacija povezana s poslovnim partnerima. Integralni informacijski sustav koristi jedinstvenu bazu podataka i obavlja funkcije transakcijskog i menadžerskog informacijskog sustava te integrira elemente sustava za potporu odlučivanju. On omogućuje: praćenje dokumenata i izvješćivanje na razini procesa; komunikaciju, suradnju, i timski rad zaposlenika; planiranje, praćenje i uporabe korištenja svih resursa poduzeća (Vukšić Bosilj i ost., 2008., str.128.). Mnogi programi se koriste u poduzeću Manšped d.o.o. u svrhu unaprijeđenja poslovanja, a zasigurno najvažniji su oni programi koji pomažu u racionalizaciji transporta. Takvi programi osiguravaju nadzor voznog parka poduzeća, te samim time kontrolu njihovog kretanja, brzine i eventualne kvarove. Potrebno je napomenuti kako je od presudne važnosti, u poduzeću čija je primarna djelatnost vezana za logističke usluge i transport, kvaliteta usluge koja za posljedicu ima osnaživanje odnosa između poslovnih partnera te njihovu bolju interakciju. 43

4. Budućnost logističkih mreža Nesumnjivo je kako su logističke mreže napredovale kroz zadnja dva desetljeća, te kako se povezanost kroz vrijeme sve bolje izgrađivala. Na današnjem stupnju razvoja možemo govoriti o inteligentnim logističkim mrežama u kojim se većina interakcije između logističkih čvorova, logističkih mrežnih oka, te njegovih stranica koji se prije objašnjeni, obavlja on line. Iz istog razloga može se zaključiti kako će se u budućnosti ostvarivati još bolja povezanost i komunikacija između subjekata koji djeluju unutar logističkih mreža iz prostog razloga što se tehnologija iz dana u dan sve više razvija, a sve u cilju zadovoljavanja svih potreba čovjekovog djelovanja.. Zahvaljujući razvoju tih istih tehnologija, te primjeni informacijskih sustava u prometu, danas, a još više u budućnosti moći ćemo govoriti o inteligentnim transportnim i ostalim sustavima. Kada govorimo o makrologističko mreži države Republike Hrvatske, u interesu je da u što većoj mjeri biti uključena u svjetske gospodarske, prometne i ostale tokove i procese, a budući da je Republika Hrvatska ove godine postala punopravna članica Europske unije, te samim time postala dio velike i snažne integracije, nesumnjivo je kako će logistička mreža države dostići novi nivo. Nivo u kojem će se svakom poduzeću koje nastupa unutar nje, otvoriti tržište Europske unije. Isto tako, valja napomenuti, kako će se i naše tržište otvoriti svim gospodarskim subjektima koji nastupaju na tržištu Europske unije, unutar većih logističkih mreža, kao što su globalno logističke mreže i mega logističke mreže, te zbog toga svako poduzeće treba dobro proučiti svoje djelovanje, te mogućnost njegova unaprjeđenja kako bi ostalo konkurentno. Iz tog razloga biti će potrebno kvalitetno rukovodstvo i pravodobno donošenje poslovnih odluka kako bi poduzeće ostvarivalo napredak u sustavu upravljanja logističkom mrežom. 44

5. Zaključak kao osvrt na cjelokupni rad Izrada diplomskog rada na temu Upravljanje logističkom mrežom na primjeru poduzeća Manšped d.o.o., predstavlja analizu sustava logističkih mreža zajedno sa svim njezinim čimbenicima, elementima, nositeljima i ostalim faktorima značajnima za logističke mreže i logistički proces. Proučavanjem literarne građe na temu suvremenog poduzeća, logističkih mreža i menadžmenta u logističkim sustavima i mrežama stvoren je okvir za razumijevanje načina na koji poduzeće Manšped d.o.o. djeluje i funkcionira. Iz analize poslovanja poduzeća kroz brojne faktore uzete u obzir, može se zaključiti kako promatranim poduzećem rukovodi kvalitetan menadžment, te da njihova stručnost i kompetencije u korespondenciji sa direktorom osiguravaju maksimalnu iskorištenost svih ljudskih potencijala, optimalno korištenje resursa, te jednostavno iskorištavanje svih snaga i mogućnosti poduzeća na najbolji mogući način. Također se može zaključiti kako postoje brojne mogućnosti u budućnosti za napredak i razvitak svih vrsta logističkih mreža, kao i svih elemenata koji su tu uključeni, a pod time se prvenstveno misli na tehnologiju koja će zasigurno u budućnosti omogućiti još bolju i kvalitetniju iskorištenost resursa i protoka informacija koji ubrzavaju logistički proces. Pod prethodno navedenim, također se smatra kako unutar okvira razvitka logističkih mreža postoji i dio unutar kojeg bi poduzeće Manšped d.o.o. moglo unaprijediti svoje djelovanje i ostvariti bolju poziciju na tržištu. Na kraju treba navesti kako će razvitak logističkih mreža i razvitak u načinu upravljanja istih imati, ne samo veliki utjecaj na sve gospodarske subjekte koji na bilo kakav način sudjeluju u procesu logistike i procesu pružanja logističkih usluga, nego i na cjelokupno gospodarstvo. 45

Prilozi Prilog 1. Bilanca poduzeća Manšped d.o.o. 46

Prilog 2. Račun dobiti i gubitka poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 3. Pokazatelji likvidnosti poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 4. Pokazatelji zaduženosti poduzeća Manšped d.o.o. 47

Prilog 5. Pokazatelji aktivnosti poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 6. Pokazatelji profitabilnosti poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 7. Pokazatelji ekonomičnosti poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 8. Pokazatelji ulaganja poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 9. Pokazatelji zaposlenih, produktivnosti i prosječnih plaća poduzeća Manšped d.o.o. 48

Prilog 10. Ocjene pokazatelja poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 11. Izvještaj o novčanom toku poduzeća Manšped d.o.o. Prilog 12. Analiza poslovanja poduzeća Manšped d.o.o. 2012. godine u usporedbi sa glavnim konkurentima, djelatnosti i cjelokupnom ekonomijom 49