SINERGIJA ZNANJA U RAZVOJU ZDRAVSTVENOG TURIZMA Slijedom odrednica iz strateških dokumenata, izrađen je Akcijski plan razvoja zdravstvenog turizma RH (2015), u okviru kojeg je kao jedna od značajnih slabosti prepoznata nedovoljna multidisciplinarnost obrazovanja, pa se u funkciji povećanja konkurentnosti svih oblika zdravstveno-turističke ponude (medicinski turizam, wellness i spa usluge) naglasak stavlja na potrebu prilagodbe obrazovnog sustava i na razvoj različitih oblika cjeloživotnog obrazovanja, a s ciljem da se postigne sinergija relevantnih znanja iz medicinskih i ekonomskih znanja u specifičnim uvjetima njihova pružanja u turizmu. REZULTATI ISTRAŽIVANJA U RH Slijedom ovih polazišta se tijekom 2015. godine pristupilo ocjenjivanju problematike stanja i mogućnosti razvoja zdravstvenog turizma u onim lječilištima, specijalnim bolnicama i termama (wellness / spa hoteli), koji su svojim djelovanjem orijentirani na tržište zdravstvenog turizma. Uzorkom je bilo obuhvaćeno 17 institucija i to 75% lječilišta, 90% specijalnih bolnicama (aktivno uključenih u zdravstveno-turističku ponudu) te četiri terme (kapacitet 2.986 soba i 5.793 kreveta). Pored navedenog, istraživanjem su obuhvaćene i odrednice iz onih strateških dokumenata, koji se bave problematikom zdravstvenog turizma. Može se izdvojiti Nacionalna strategija razvoja zdravstva (2012), u okviru koje se poseban naglasak stavlja na potrebu bolje valorizacije prirodnih i ljudskih resursa i povijesnog nasljeđa, s posebnim naglaskom na prilagodbu obrazovnih programa suvremenim zahtjevima, te unapređenje propisa u cilju povećanja konkurentnosti na globalnom tržištu. Veliko značenje imaju i odrednice Strategije razvoja turizma (2013), u okviru koje se zdravstveni turizam prepoznaje kao "proizvod koji ima visoku razvojnu perspektivu" te realne mogućnosti uključivanja na globalno tržište, koje bilježi stopu rasta od 15-20 %, ako se ponuda uskladi sa zahtjevima ciljne potražnje. Akcijskim planom je definirana jasna vizija i postavljeni ciljevi razvoja svih oblika zdravstvenog turizma. Realne mogućnosti postizanja ovih ciljeva se temelje na spoznaji da zdravstvene institucije uključene u ponudu usluga zdravstvenog turizma zapošljavaju visokokompetentne liječnike i drugo medicinsko osoblje, raspolažu visoko-kvalitetnom opremom, bilježi se pozitivna orijentacija na stjecanje relevantnih certifikata i akreditacija, te pružanje raznolikih, prepoznatljivih i visoko-kvalitetnih usluga temeljenih na prirodnoj resursnoj osnovici i prilagođenih različitim ciljnim skupinama. No, u pravilu zaposlenici u ovim institucijama ne posjeduju relevantna znanja o iz turizma, što je pretpostavka kvalitetnijeg tržišnog pozicioniranja. Istovremeno kadrovima u termama i spa-hotelima nedostaju relevantna medicinska znanja, pa je kroz interdisciplinarni pristup nužno navedene nedostatke premostiti.
Temeljem rezultata istraživanja provedenog na izabranom uzorku lječilišta, specijalnih bolnica i termi, ocjenjivala se struktura zaposlenih, uz uvažavanje polazišta iz akcijskog plana. Tako je utvrđeno da liječnici u strukturi sudjeluju sa 6%, a specijalisti za pružanje zahtjevnijih wellness i spa usluga samo 2%, ostalo medicinsko osoblje sudjeluje sa 40%, dok je ostatak zaposlenih ostalih struka. Većina kadrova je angažiranja na pružanju usluga u okviru ugovornih odnosa sa HZZO-om, a samo je 8% kadrova orijentirano u cijelosti na zadovoljenje potreba eksternog tržišta tj. i za potrebe zdravstvenog turizma. Usporede li se prikazani rezultati sa rezultatima srodnih istraživanja (Bartoluci, Birkić, 2011, Bura 2015), nameće se zaključak, da je potrebno povećati učešće specijalističkih kadrova, kao i njihovu snažniju tržišnu orijentaciju. Naime, kadrovi koji posjeduju visoku razinu interdisciplinarnih znanja, pretpostavka su pružanja složenijih usluga, više kvalitete i cijene, te više razine profitabilnosti, a sve to može značajno doprinijeti poboljšanju imidža institucije zdravstveno-turističke ponude i destinacije u kojoj djeluje. Da navedene mogućnosti nisu dovoljno iskorištene, pokazuje struktura pruženih wellness i spa usluga, gdje najveće usluge imaju najjednostavnije usluge (usluge korištenja bazena 83,6%; usluge korištenja sauna 6,6% i usluge masaže 5,3%), dok su složenije usluge koje traže višu razinu znanja i specijalizacije pružatelja usluga zastupljene znatno manje (beauty programi 3%, fitness programi 0,9%). Iako u svijetu izuzetno popularni, programi zdrave prehrane, nutricionizma i dijeta su marginalno zastupljeni (0,05%), a samo nešto više programi dermatološke kozmetologije (0,2 %), a istovremeno relativno mali broj korisnika
posjeduje člansku iskaznicu (0,35), što je pretpostavka za vjernost instituciji. Naime, bolja kvalifikacijska struktura može značajno utjecati na veću atraktivnost izmijenjenog asortimana ponude, koji će u većoj mjeri biti orijentiran zahtjevima tržišta. Navedeno može značajno doprinijeti boljem korištenju kapaciteta, tim više što se sa HZZO-om u pravilu ugovara samo do 50% raspoloživog kapaciteta, pa se slobodni kapacitet lječilišta, specijalnih bolnica i termi može u većoj mjeri usmjeriti na zadovoljenje potreba globalne potražnje, što svakako osigurava višu razinu prihoda od onih koja se u sadašnjim uvjetima ostvaruje. Rezultati istraživanja na globalnom planu (Spa Summit 2010, 2011, 2013) ukazuju na potrebu profiliranja kadrova kroz specifične obrazovne programe i interdisciplinarni pristup, kako bi se promijenila struktura ponude i ostvarila viša razina prihoda, kada se zna da su u svijetu najviša razina zarade ostvaruje kroz pružanje kvalitetnih programa ljepote i anti-aginga (34,8%), slijed fitness i srodni programi za unapređenje fizičkog i psihičkog stanja (20%), na trećem mjestu su programi zdrave prehrane i dijete (14,2%) i sl. uz naglasak da usluge medicinskog turizma rastu po prosječnog godišnjoj stopom od 35% (Lenhart, 2012). Navedeno također traži i razvoj onog profila kadrova, koji će posjedovati specifična znanja neophodna za ocjenjivanje ostvarene profitabilnosti pojedinih vrsta usluga na tržištu, što se postiže primjenom specifičnih standarda izvještavanja (MSFI 8, 2009; USALI, 2014; USFRS, 2005 ), te korištenjem specifičnog softvera za eksternu usporedbu interno ostvarenih rezultata, radi ocjene konkurentnosti vlastite ponude u odnosu na ostale srodne sustave u okruženju. Sve navedeno ima uporište u strateškim dokumentima RH, a da bi se to provelo, potrebna je orijentacija menadžmenta i zaposlenika u institucijama zdravstveno-turističke ponude na stjecanje interdisciplinarnih znanja, te posebnih vještina i kompetencija, a kao nužne pretpostavke poboljšanja postojeće pozicije u tržišnoj utakmici, jer istraživanja ukazuju da korisnici zdravstveno-turističkih usluga naglasak stavljaju na atraktivnost, specifičnost i visoku kvalitetu svih oblika usluga u turističkoj destinaciji.
PRISTUP OBRAZOVANJU ZA ZDRAVSTVENI TURIZAM Interdisciplinarna znanja moguće je stjecati kroz verificirane programe na različitim razinama obrazovanja, od srednjoškolskih do doktorata znanosti. No kadrove, koji su već uključeni u zdravstveno-turističku ponudu u RH, nužno je orijentirati na one programe cjeloživotnog učenja, kroz koje je moguće postojeća znanja nadograditi odn. steći novu dimenziju znanja, vještina i kompetencija. U tom procesu je nužno uvažavati odrednice iz strateških dokumenata RH, svjetske trendove i zahtjeve prakse, temeljene na rezultatima istraživanja. Analizom obrazovnih programa koji se nude u RH i nomenklature zanimanja, može se uočiti da je naglasak na obrazovanju za "profile čiste struke" bili iz turizma, bilo iz medicine, što znači da se ne prepoznaje potreba za interdisciplinarnim pristupom, koji će naglasak staviti na sinergiju njihova odnosa. Stoga se nameće potreba za pokretanjem programa, čiji će ishodi učenja osigurati tražena interdisciplinarna znanja, vještine i kompetencije. Navedeno je od posebnog značaja za osposobljavanje različitih razina menadžera u zdravstvenom turizmu, koji moraju posjedovati relevantna menadžerska znanja, no istovremeno dobro poznavati specifičnosti djelatnosti i mogućnosti pozicioniranja usluga zdravstvenog turizma na ciljno tržište. Stjecanje menadžerskih znanja u okviru programa sustava visokog obrazovanja proizlazi iz odredbi Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO, 2014), koja proizlaze iz Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF, ) i načela Europskog prostora visokog obrazovanja (QF-EHEA), a u čijem su oblikovanju uvaženi standardi Međunarodne klasifikacije zanimanja (ISCO, 2010). U definiranju obrazovnih programa temeljenih na odrednicama HKO treba uvažiti rezultate istraživanja provedenih u praksi institucija zdravstvenog turizma u RH (lječilišta, specijalne bolnice i terme) i tržišne trendove. No uz nove programe namijenjene budućim menadžerima, postojećim menadžerima treba osigurati programe cjeloživotnog obrazovanja, kroz čiju će se ravnotežu odnosa sustavno stvarati ozračje snažnije tržišne orijentacije, kroz uvođenje takvog asortimana ponude, koji će kvalitetom i specifičnostima motivirati potencijalne korisnike na dolazak u određenu instituciju zdravstvenog turizma odn. turističku destinaciju. PROGRAMI VISOKOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA ZA ZDRAVSTVENI TURIZAM U RH se HKO treba primjenjivati slijedom odredbi Zakona i Registra o HKO (2014) za definiranje svih obrazovnih programa, pa tako i programa obrazovanja menadžera u djelatnosti zdravstveno-turističke ponude. U koncipiranju programa je nužno naglasak staviti na one ishode učenja, koji se osposobiti polaznike za upravljanje ovim interdisciplinarnim segmentom ponude, na način da će se osigurati stjecanje relevantnih znanja iz ekonomije, menadžmenta, turizma, medicine, te zaštite i unapređenja zdravlja (prevencija i liječenje). Navedeni zahtjevi izlaze iz okvira do sada definiranih čistih struka, odn. znanja, vještina i kompetencija koje većina postojećih obrazovnih programa nudi, pa se postavlja pitanje može
li HKO osigurati novi, interdisciplinarni pristup stjecanju znanja za potrebe razvoja institucija zdravstvenog turizma u RH, a radi njihova boljeg pozicioniranja na globalnom tržištu zdravstveno-turističke ponude. Mogućnosti HKO-a mogu se sagledati i kroz rezultate istraživanja koja su provođena u okviru EU projekta Metodologija za razvoja strukovnih standarda zanimanja, kvalifikacija i kurikuluma (2011), a koje je moguće slijediti u definiranju elemenata programa za obrazovanje menadžera zdravstvenog turizma, uz uvažavanje standarda koji su definirani Međunarodnom klasifikacijom zanimanja (ISCO, 2010). Programi visokoškolske naobrazbe, koji se izravno ili neizravno mogu u RH povezati s problematikom zdravstvenog turizma, a dostupni su u okviru Integriranog popisa akademskih naziva i akademskih stupnjeva i njihovih kratica (2015) su slijedeći: a) Preddiplomski studij: Organizacija, planiranje i upravljanje u području zdravstva (180 ECTS bodova; univ.bacc.admin.sanit), Medicinski fakultet, Sveučilišta u Rijeci; b) Diplomski studij: Organizacija, planiranje i upravljanje u zdravstvu (120 ECTS bodova; mag.admin.sanit), Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci; c) Poslijediplomski specijalistički studiji: (a) Upravljanje kvalitetom zdravstvene zaštite (60 ECTS bodova; univ.mag.admin.sanit), DIU Libertas, Međunarodna sveučilište u Zagrebu i Medicinski fakultet, Sveučilišta u Rijeci; (b) Menadžment u zdravstvu (60 ECTS bodova; univ.mag.admin.sanit.), Medicinski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu; (c) Menadžment u zdravstvu (90 ECTS bodova; univ.mag.admin.sanit.), Medicinski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, (d) Zdravstveni turizam (120 ECTS bodove, univ.spec.oec.) Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija (FMTU), Sveučilišta u Rijeci. Jedini studij koji nosi naziv zdravstveni turizam, je studij koji se izvodi na FMTU, a zajednički sa Medicinskim i Filozofskim fakultetom, Sveučilišta u Rijeci. Kako se radi o programu specijalističkog poslijediplomskog studija koji se ne financira iz proračuna, procedura odobravanja je jednostavnija u odnosu na programe preddiplomskog i diplomskog studija. Naime, ograničavajući činitelj u koncipiranju i odobravanju programa studija, čiji su ishodi učenja interdisciplinarnog karaktera je u tome, što su sva Sektorska vijeća vezana se specifičnosti određene grane djelatnosti (npr. sektorsko vijeće za turizam i ugostiteljstvo, sektorsko vijeće za zdravstvo ), a u HKO nije predviđen modalitet njihova djelovanja u uvjetima kaka se radi o programima usmjerenih na ishode učenja interdisciplinarnog profila obrazovanja. Interdisciplinarnosti kao obrazovni profil nije još uvijek dobio podršku regulatornih tijela niti u onim programima, koji su odobreni i koji se izvode, a po ishodima učenja imaju taj karakter. Naime, može se uočiti da u okviru Integriranog popisa akademskih naziva i akademskih stupnjeva i njihovih kratica (2015, str. 155), student koji završi studij Zdravstveni turizam na Sveučilištu u Rijedi dobiva titulu temeljem ovog dokumenta "univ.spec.oec", iako je puni naziv definiran dopusnicom sveučilišni specijalist zdravstvenog turizma, što bi svakako trebalo izmijeniti, kako bi titula odgovarala ishodima učenja.
PROGRAMI CJELOŽIVOTNOG OBRAZOVANJA ZA ZDRAVSTVENI TURIZAM Interdisciplinarni pristup obrazovanju je svakako lakše postići kroz programe cjeloživotnog učenja, koji su elastičniji i stoga se lakše mogu prilagoditi stvarnim potrebama prakse. Programi cjeloživotnog učenja trebaju slijediti strateške odrednice i globalne trendove, a biti usmjereni na nedostatke postojeće prakse. U tom pravcu npr. ide npr. Program usavršavanja za poslove voditelja zdravstvenog turizma, kojeg je u okviru financijske potpore Europskog socijalnog fonda pokrenulo Učilište Ambitio, ustanova za obrazovanje odraslih, a kroz program se polaznicima nude interdisciplinarna znanja kroz 154 sata teorijske i 40 sati praktične nastave, ali bez mogućnosti stjecanja ECTS bodova. Istovremeno se na Sveučilištu u Rijeci nudi program cjeloživotnog učenja Zdravstveni turizam u malom poduzetništvu, koji nosi 30 ECTS bodova. Slijedom rezultata istraživanja i uočenih potreba u institucijama zdravstvenog turizma može se zaključiti da bi trebalo ponuditi znatno veći broj programa iz različitih sfera značajnih za razvoj zdravstvenog turizma u RH. Za značajniji zamah u ovom segmentu, nedostaje sustavna podrška, kojom bi se poslodavci i polaznici stimulirali na upisivanje programa cjeloživotnog učenja, ulaganja porezno priznala, te na adekvatan način valorizirala na taj način stečena znanja. U uvjetima kada ne postoje niti definirani profili zanimanja i kvalifikacije, niti se kroz postojeće obrazovne programe u segmentu zdravstvenog turizma priznaje njihova interdisciplinarnost, navedeno je teško ostvariti. Ovoj se problematici u svijetu posvećuje znatno veća pozornost, a naglasak se stavlja na visoki stupanj interakcije između obrazovnih institucija i vodeće prakse, na način kako to prikazuje slika (Spa Summit 2012, 9) Za uspješan razvoj zdravstvenog turizma nužna je aktivna suradnja svih ključnih dionika, kojima je zajednički cilj postići veću prepoznatljivost zdravstveno-turističke ponude institucija u RH na globalnom tržištu.
ZAKLJUČAK Porast svijesti o značaju i mogućnostima bolje tržišne valorizacije resursne osnovice za uspješniji razvoj zdravstveno-turističke ponude, još uvijek nije na adekvatan način popraćen ponudom i potražnjom za odgovarajućim programima obrazovanja, u kojima se naglasak stavlja na interdisciplinarni pristup i kvalitetu. Interaktivnim pristupom obrazovnih institucija i zdravstveno-turističkog gospodarstva uz podršku javnog sektora, nužno je sustavno pristupiti definiranju relevantnih profila zanimanja i kvalifikacija, temeljenih na ciljnim ishodima učenja, čije stjecanje će osigurati relevantni obrazovni programi redovitog i cjeloživotnog obrazovanja. U ovom, kao i u drugim segmentima, nužno je izgraditi takav sustav, koji će biti stimulativan za stjecanje novih znanja, usmjerenih na stvaranje nove vrijednosti i njihovu što uspješniju valorizaciju na tržištu.