SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET Filip Mihatović INICIRANJE I PRIPREMA PROJEKTA IZGRADNJE SOLARNE ELEKTRANE DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET INICIRANJE I PRIPREMA PROJEKTA IZGRADNJE SOLARNE ELEKTRANE DIPLOMSKI RAD Predmet: Projektni Menadžment Mentor: prof. dr. sc. Zdravko Zekić Student: Filip Mihatović Studijski smjer: Poduzetništvo JMBAG: 0067348512 Rijeka, srpanj 2015.
SADRŽAJ 1. UVOD... 1 1.1. Problem, predmet i objekti istraživanja... 1 1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze... 2 1.3. Svrha i ciljevi istraživanja... 2 1.4. Znanstvene metode... 2 1.5. Struktura rada... 3 2. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTNOG MENADŽMENTA... 4 2.1. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTA... 4 2.1.1. Vremenska ograničenost projektnog pothvata... 5 2.1.2. Jedinstvenost projektnog pothvata... 6 2.1.3. Životni ciklus projekta... 7 2.2. KONCEPT PROJEKTNOG MENADŽMENTA... 9 2.3. PROJEKTNA OKOLINA... 10 2.3.1. Interna okolina projekta... 10 2.3.2. Eksterna okolina projekta... 11 2.4. INTERESNO-UTJECAJNE SKUPINE PROJEKTA... 12 3. INICIRANJE I PLANIRANJE PROJEKTA SOLARNA ELEKTRANA... 14 3.1. POTENCIJAL PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE... 14 3.1.1. Solarni fotonaponski sustav... 17 3.1.2. Proizvodnja i korištenje električne energije... 21 3.2. UTJECAJ NA OKOLIŠ... 22 3.3. ZAKONSKA REGULATIVA... 24 3.3.1. Administrativna procedura stjecanja statusa povlaštenog proizvođača za postrojenja koja koriste OIEiK... 25 3.3.2. Struktura raščlanjenih poslova i aktivnosti projektne realizacije... 28 3.3.3. Mehanizmi poticanja proizvodnje električne energije... 32 4. OCJENA ISPLATIVOSTI PROJEKTA... 35 4.1. FINANCIJSKA ANALIZA... 37 4.1.1. Ulaganje i izvori financiranja... 37 4.1.2. Ekonomsko financijska ocjena projekta... 38 4.1.3. Statična i dinamička ocjena projekta... 44
4.1.3.1. Pokazatelji statične učinkovitosti... 45 4.1.3.2. Neto sadašnja vrijednost projekta... 46 4.1.3.3. Interna stopa profitabilnosti projekta... 47 4.1.3.4. Razdoblje povrata ulaganja u projekt... 48 4.1.3.5. Analiza osjetljivosti projekta... 48 4.2. ANALIZA POTENCIJALNIH RIZIKA... 51 4.2.1. Rizik sirovinske osnove... 51 4.2.2. Rizik tehnologije... 52 4.2.3. Ugovorni rizik... 52 4.2.4. Tržišni rizik... 52 4.2.5. Političko zakonodavni rizik... 53 5. PERSPEKTIVE I POTENCIJAL SOLARNIH ELEKTRNA U HRVATSKOJ I SVIJETU... 54 5.1. POTENCIJAL RAZVOJA I PERSPEKTIVE TRŽIŠTA SOLARNE ENERGIJE U SVIJETU... 54 5.1.1. Perspektive razvoja tržišta solarne energije... 56 5.1.2. Europsko tržište i buduća predviđanja... 57 5.1.3. Svjetsko tržište i buduća predviđanja... 59 5.2. BUDUĆNOST SOLARNIH ELEKTRANA U HRVATSKOJ... 61 6. ZAKLJUČAK... 63 LITERATURA... 64 POPIS ILUSTRACIJA... 67
1. UVOD Kako bi nadvladale negativan utjecaj na okoliš i mnoge druge probleme fosilnih goriva, sve više zemalja okreće se alternativama pogodnim za okoliš u svojoj borbi za pokrivanje sve veće potražnje za energijom. Solarna energija jedan je od najboljih obnovljivih izvora energije uz minimalan utjecaj na okoliš. Rastuća nestašica fosilnih goriva pobudila je globalni interes za iskorištavanje solarne energije. Solarna fotonaponska tehnologija omogućuje iskorištavanje energije sunca za proizvodnju električne energije velikih razmjera u elektranama kapaciteta nekoliko stotina megavata, do manjih kućnih fotonaponskih sustava snage svega nekoliko kilovata. Porast potražnje za električnom energijom dovodi do sve većeg interesa za solarne projekte. Upravo projektni menadžment svojom filozofijom i pristupom upravljanju projektima može svakom projektno usmjerenom poduzeću osigurati uspješnu realizaciju projekata solarnih elektrana u ugovorenom roku i planiranom obuhvatu te u okviru planiranog budžeta, s očekivanom kvalitetom i ispunjenim zahtjevima naručitelja elektrane. 1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA Problem istraživanja je nizak stupanj primjene teorijskih postavki koncepta projektnog menadžmenta u praktičnom poslovanju solarne elektrane, koji je ograničavajući čimbenik niskog interesa za uporabom solarne tehnologije, a implicira mnoge negativne posljedice: gospodarske, društvene, okolišne te izravno utječe na broj izgrađenih solarnih elektrana i fotonaponskih sustava kao i na njihovu percepciju u javnosti. Na osnovu uočenog problema istraživanja definiran je i predmet istraživanja: istražiti kako primjena koncepta projektnog menadžmenta i metodologije projektnog upravljanja može poboljšati realizaciju gradnje, odnosno unaprijediti cjelokupno poslovanje solarne elektrane te odgovoriti na pitanja: Što je projektni menadžment? Kako projektni menadžment utječe na poboljšanje realizacije projekata? Koja je ekonomska isplativost solarnih projekata? 1
1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja, predmet istraživanja i objekte istraživanja, postavljena je glavna radna hipoteza: Na temelju saznanja o ulozi projektnog menadžmenta, njegovim karakteristikama i specifičnostima, moguće je primijeniti koncept projektnog menadžmenta kako bi se poboljšala uspješnost realizacije solarne elektrane kao projektno usmjerenog sustava. Ovako postavljena glavna hipoteza implicira i više pomoćnih hipoteza (skr. P.H.): P.H.1.: Pristup realizaciji projekta utječe na percepciju naručitelja projekata i može uzrokovati njihovu pozitivnu ili negativnu reakciju. P.H.2.: Poznavanje utjecaja pristupa realizaciji projekta na percepciju naručitelja može dovesti do boljeg iskorištavanja koncepta projektnog marketinga u svrhu uspješnije realizacije projekta. P.H.3.: Poslovni uspjesi se mogu poboljšati primjenom koncepta projektnog menadžmenta kao situacijskog čimbenika ekonomske isplativosti solarnog projekta. 1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA U najužoj vezi s problemom i predmetom istraživanja, postavljenom glavnom i pomoćnim hipotezama, definirani su svrha istraživanja i ciljevi istraživanja. Svrha istraživanja je istražiti utjecaj projektnog menadžmenta kao kvalitetnog i neizbježnog instrumenta upravljanja projektnom realizacijom u složenim projektno usmjerenim sustavima poput solarnih elektrana. Cilj istraživanja je dokazati mogućnost primijene teorijskih postavki projektnog menadžmenta u realizaciji projekata solarnih elektrana. 1.4. ZNANSTVENE METODE Pri istraživanju i prikazivanju rezultata istraživanja korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda kompilacije, povijesna metoda, metoda analize i sinteze, matematička metoda, te metoda dokazivanja. 2
1.5. STRUKTURA RADA Rezultati istraživanja prikazani su u šest međusobno povezanih cjelina. U prvom, uvodnom dijelu postavljen je predmet istraživanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja te su prikazane znanstvene metode koje su se koristile za potrebe istraživanja i obrazložena je struktura diplomskog rada. Naslov drugog dijela je Pojam i obilježja projektnog menadžmenta, unutar kojega su obrađeni osnovni pojmovi projekta i projektnog menadžmenta. Treći dio koji ima naslov Iniciranje i priprema projekta solarna elektrana prikazuje primjenu projektnog menadžmenta u izgradnji solarne elektrane kroz njegove osnovne funkcije planiranja, organiziranja, upravljanja projektnim ljudskim potencijalima i projektne kontrole koje su aplicirane na upravljanje realizacijom projekta. Naslov četvrtog dijela je ocjena isplativosti projekta i u njemu su iznesena predviđanja o mogućem razvoju projekta kao i potrebna rješenja i mjere koje treba poduzeti kako bi se projekt uspješno proveo. U petom poglavlju pod nazivom Perspektive razvoja solarne tehnologije, prikazuje se razvoj solarne tehnologije i solarnog tržišta te se analizira njihovo sadašnje stanje i perspektive budućeg razvoja. U šestom i posljednjem dijelu, iznesen je konačan zaključak o problematici rada. 3
2. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTNOG MENADŽMENTA Temeljne pretpostavke opstanka i razvoja poduzeća čine projekti kao organizacijski modeli realizacije inovativnih poduzetničkih pothvata. Poduzeća se osnivaju, razvijaju i nestaju pomoću projekata. Prihvaćanje projektnog menadžmenta kao profesije pokazuje da se primjenom znanja, procesa, vještina, alata i tehnika koje projektni menadžment kao koncept predstavlja, znatno utječe na uspješnost realizacije projekata. Bez adekvatnog projektnog menadžmenta vrlo je teško, ako ne i nemoguće, dugoročno opstati na modernom tržištu. Kako bi se što bolje primijenila znanja i usklađena praksa projektnog menadžmenta na projekt solarne elektrane i time postigla što uspješnija projektna realizacija, u ovom poglavlju definirati će se pojmovi projekta i koncept projektnog menadžmenta. 2.1. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTA Pri definiranju pojma projekta suočavamo se s problemom definicije projekta koja nije ujednačena i u raznim kontekstima autori iz ovog područja rabe različite definicije samog pojma (Omazić i Baljkas, 2005, p.31). Tako Zekić (2010, p.10) definira projekt kao kompleksno rizično nastojanje da se s determiniranim materijalom, financijskim i informacijskim resursima te inovativno organiziranim aktivnostima i ljudskim potencijalima unutar određenog vremena realizira jedinstveni pothvat kojim se neko postojeće strateško stanje transformira u ciljno. Vodeća svjetska organizacija za standardizaciju primjene projektnog menadžmenta, Project Management Institute, u vodiču za projektni menadžment, PMBOK Guide, definira projekt kao privremeno nastojanje da se stvori jedinstven proizvod ili usluga. Privremen znači da svaki projekt ima definiran početak i završetak, a jedinstven znači kako je proizvod ili usluga na neki način različit od ostalih sličnih proizvoda ili usluga (PMBOK Guide, 2013, p. 3). Prema Haucu (2007, p.39), projekt je konačni proces izvođenja određenih radova aktivnosti koje su međusobno logički povezane za postizanje ciljeva projekta, a daljnjim se povezivanjem aktivnosti, putem ciljeva, postupno realizira konačni cilj. 4
Omazić i Baljkas (2005, p.33) definiraju projekt kao privremenu i planiranu transformaciju organizacijskog znanja poduzeta s ciljem kreiranja jedinstvenog proizvoda ili usluge optimalne kvalitete, koji su u skladu s prethodno definiranim strateškim ciljevima organizacije. Na temelju prethodno navedenih definicija došli smo do opće prihvaćenih karakteristika projekta (Omazić i Baljkas, 2005, p.32): 1. privremeni pothvat koji ima početak i kraj, 2. za rezultat ima jedinstveni proizvod ili uslugu, 3. jednokratan je, svaki sa svojim ciljem i namjenom koji su definirani, 4. usmjeren je k određenom, prethodno definiranom cilju, 5. ima vlastiti budžet, 6. sadrži utvrđeni raspored obavljanja aktivnosti, 7. prezentira sposobnosti sponzora i projektnog menadžera, 8. utemeljuje težište na kvaliteti, 9. ima svoju strukturu, 10. transformira postojeće stanje u buduće, željeno. Projekti se obavljaju na svim organizacijskim razinama. Mogu uključivati od jedne do nekoliko tisuća osoba. Rok trajanja im je od nekoliko tjedana do nekoliko godina. Također mogu uključiti od jednog odjela određene organizacije do više organizacija međusobno povezanih partnerskim odnosima ili zajedničkim ulaganjima. Projekti su kritični za realizaciju organizacijskih strategija zbog činjenice kako su upravo oni sredstvo primjene strategije jer se putem njih pokušava svladati jaz između postojećeg i željenog stanja (Omazić i Baljkas, 2005, p.33). 2.1.1. Vremenska ograničenost projektnog pothvata Vremenska ograničenost, odnosno privremenost, kao karakteristična odrednica projekta podrazumijeva da duljina trajanja projekta kao i projektni cilj moraju biti konačni (Zekič, 2010, p.11). Privremeni također znači da svaki projekt ima prethodno definirani početak i završetak. Projekt može završiti kad su postignuti njegovi ciljevi ili kad postane jasno kako se ciljevi ne mogu i neće postići, ili kad više ne postoji potreba za rezultatima 5
projekta. Privremeno ne znači nužno da će projekt biti kratkog trajanja, jer mnogi projekti traju i do nekoliko godina (Omazić i Baljkas, 2005, p.34). Konačni cilj projekta determinira projektne procese koji razvojem tehnologije realizacije međusobno sustavno povezanih projektnih aktivnosti definiraju rokove projektne realizacije. Rokovi realizacije projekta mogu se odrediti na dva načina (Zekić, 2010, p.11): progresivnom metodom tako da se izračuna trajanje pojedinih aktivnosti od početak do završetka projektne realizacije, pa izračunati rok uskladi sa strateškim i drugim zahtjevima: regresivnom metodom tako da se najprije odredi rok završetka projekta sukladno strateškim i drugim zahtjevima, a onda projektne aktivnosti planiraju u zadanim vremenskim okvirima. 2.1.2. Jedinstvenost projektnog pothvata Druga važna karakteristika projekta je njegova jedinstvena priroda. Projekt gotovo da podrazumijeva izradu nečega što do toga trenutka nikad nije bilo načinjeno i zato je jedinstven. Proizvod ili usluga mogu biti jedinstveni čak i kad je kategorija kojoj pripadaju prilično široka. Na primjer, činjenica je da je u svakom većem gradu u svijetu izgrađen niz poslovnih zgrada, no svaka od njih je posebna na svoj način drugi vlasnik, drugačiji dizajn, druga lokacija, Dakle, prisutnost repetitivnih elemenata ne mijenja jedinstvenost projekta (Omazić i Baljkas, 2005, p.35). Važno je naglasiti kako je nerepetitivna priroda projekata najvažniji izvor konkurentske prednosti. Tu dolazimo do projektne karakteristike koja objedinjuje koncepte privremenog i jedinstvenog, to je progresivna elaboracija. Budući da je rezultat svakog projekta jedinstven, karakteristike koje ga razlikuju od ostalih proizvoda ili usluga trebale bi biti progresivno elaborirane. Progresivno znači da bi trebalo napredovati u koracima, kontinuirano i ravnomjerno rasti; dok elaboracija označuje ozbiljnost razvoja rada koji se obavlja s pažnjom i kroz detalje (Omazić i Baljkas, 2005, p.35). Projekti kao jedinstveni ciljni pothvati, odnosno inovativnost projektnih procesa predstavlja prirodno okruženje za razvoj kontinuirane transformacije oblika proizvoda i 6
usluga, transformacije organizacijskog ponašanja i sposobnosti poduzeća kao i transformacije mentalnih modela, koji su presudni za sustavan razvoj konkurentnosti poduzeća inovativnim stvaranjem novih vrijednosti (Zekić, 2010, p.13). 2.1.3. Životni ciklus projekta Radi osiguranja djelotvorne upravljačke kontrole, tj. smanjenja rizika uspješne realizacije projektnih ciljeva, projekti se dijele na projektne faze koje zajedno čine njegov životni ciklus. Životni ciklus projekta sastoji se od određenog broja projektnih faza utvrđenih sukladno potrebama sustava projektne proaktivne upravljačke kontrole, neophodnog za učinkovito upravljanje realizacijom projekta do ostvarenja projektnih ciljeva (Zekić, 2010, p.16). Postoji nekoliko načina podjele projektnog životnog ciklusa na faze. Tako PMBOK Guide (2013, p.38) životni ciklus projekta dijeli u četiri faze: iniciranje projekta, organizacija i priprema, izvedba projekta i zaključivanje projekta. Zekić (2010, p.17) također dijeli životni ciklus projekta u četiri faze i to: iniciranje i aktiviranje realizacije projekta, planiranje i organizacija logistike projektne realizacije, organiziranje i vođenje projektne realizacije te evaluiranje i zaključivanje realizacije projekta. Kompaktniji model koji se sastoji od tri faze definiraju Omazić i Baljkas (2005, pp.52-53). Faze životnog ciklusa koje prolazi svaki projekt bez obzira na specifične karakteristike, jesu početna faza ili faza dizajniranja, faza implementacije ili provedbe projekta i posljednja faza, faza zaključivanja tj. završna faza projekta. U tablici 1 prikazane su tri faze životnog ciklusa, te ključni zadaci i temeljna pitanja karakteristična za pojedinu fazu. 7
Tablica 1. Tri faze životnog ciklusa projekta Faza Ključni zadaci i odluke Temeljna pitanja 1. Početna faza formuliranje vizije i strategije projekta, definiranje ciljeva, modeliranje i planiranje, evaluacija financijskih troškova i koristi, analiza ključnih resursa, budžetiranje Što treba uraditi? Zašto to treba učiniti? Kako će se to ostvariti? Tko će što uraditi i tko će sve biti uključen u projekt? Tko će biti sponzor projekta i projektni menadžer? Kad je početak, a kad završetak projekta? Koliko će to stajati? 2. Faza provedbe prikupljanje tima, organizacija, kontrola, vođenje, donošenje odluka i rješavanje problema, rješavanje konflikata, ugovaranje, provedba, predaja projekta Na koji način će se rukovoditi projektom? Tko će obavljati kontrolu nad projektom? Hoće li projekt biti završen na vrijeme i u okvirima budžeta? 3. Završna faza procjena procesa i učinkovitosti projekta, evaluacija, prikupljanje i implementacija znanja u sustav, promjene za budućnost Izvor: Omazić i Baljkas, 2005, p.52. Kakvi su rezultati ostvareni projektom? Kako kontinuirano poboljšati i razvijati projektni menadžment? Je li korisnik zadovoljan projektnim rezultatom? Razina aktivnosti varira kroz vrijeme, tako je u početnoj fazi relativno niska, raste u fazi provedbe da bi zatim počela padati u završnoj fazi. Ukupni troškovi projekta također su niski u ranoj fazi projekta, te rapidno rastu u fazi provedbe, u kojoj se ostvaruje najveći dio troškova projekta. Obzirom da su projekti rizični pothvati, rizik je najveći u početnoj 8
fazi realizacije projekta, te se vjerojatnost uspješnog završetka projekta povećava kako se bliži kraj realizacije projekta. U početnoj fazi realizacije projekta najveće su mogućnosti utjecaja raznih interesnoutjecajnih skupina na buduće karakteristike projekta te sukladno tome i na rizičnost uspješne realizacije primarnih projektnih ciljeva (Zekić, 2010, p.20). 2.2. KONCEPT PROJEKTNOG MENADŽMENTA Kako projektni menadžment predstavlja proces, sustav, znanstvenu disciplinu, instrument upravljanja i vođenja tako nailazimo i na njegove različite definicije. Projektni menadžment može se definirati kao proces sustavnog ciljno integriranog vođenja raspoloživih ljudskih potencijala i logistike ograničenih materijalnih, financijskih i informacijskih resursa kroz procese projektne realizacije u svrhu efikasnog i efektivnog ostvarivanja unaprijed postavljenih projektnih ciljeva u pogledu obuhvata, troškova, vremena i kvalitete izvedbe koji zadovoljavaju potrebe i očekivanja korisnika projektnog proizvoda (Zekić, 2010, p.31). PMBOK Guide (2013, p.5) u svojem petom izdanju definira projektni menadžment ako primjenu znanja, vještina, alata i tehnika na projektne aktivnosti u svrhu postizanja projektnih ciljeva i očekivanja. Srž tako definiranog projektnog menadžmenta obuhvaća organiziranje, praćenje i kontrolu svih aspekata projekta te motiviranje svih uključenih ljudi za postizanje projektnih ciljeva na siguran način, unutar planiranog budžeta, vremena i drugih zadanih parametara izvedbe. Uzimajući u obzir karakter projekta, moguće je doći do druge definicije projektnog menadžmenta: to je menadžment koji se bavi isključivo upravljanjem iznimkama budući da su sve radnje na projektu iznimke, jer se kao takve nisu nikad prije događale (Baljkas i Omazić, 2005, p. 43-44). Projektni menadžment ostvaruje se kroz uporabu procesa projektnog menadžmenta kao što su iniciranje, planiranje, izvršavanje, kontrola i zaključenje projekta (PMBOK Guide, 2013, p.5). 9
2.3. PROJEKTNA OKOLINA Vanjske čimbenike okoline čine klijenti poduzeća, njegovi dobavljači, banke ili čak odjeli poduzeća koji moraju izvesti projekt, zakonodavstvo, socio-kulturno i političko okruženje. Za razliku od vanjskih čimbenika, na koje nije moguće utjecati ili je moguće samo djelomično, unutrašnji čimbenici odnosno projektni tim, projektni menadžer te njihov međuodnos direktno utječu na uspjeh projekta. Kao rezultat navedenog projekti su postali bitno kompleksniji zbog slijedećih razloga (Baljkas i Omazić, 2005, p. 56): jer su, generalno govoreći, gotovo sve jednostavne ideje iscrpljene te postaje sve teže, ali i sve nužnije bili inovativan, posao postaje jako kompleksan te kompanije eksternaliziraju strateškim partnerima sve ono što nije sržno, ljudski resursi postaju ključan čimbenik uspjeha i temeljna vrijednost, promijene u tehnologiji su sve brže, događaju se svakoga dana i sve teže ih je pratiti, sve veća moć kupca, različite preferencije i njihova orijentacija na ekološki prihvatljive proizvode, ključni ljudi u poslovnom svijetu sve više shvaćaju da na organizacije ne mogu više gledati kao na stabilne sustave i sve se više govori o teoriji kaosa, organizacije gube na rigidnosti i postaju orijentirane kupcu, s opstankom kao osnovnim strateškim ciljem. Dodatni pritisak na projektnu okolinu je činjenica da potraga za konkurentnošću konstantna te da se poradi toga projektna okolina konstantno mijenja. Zato projekti postaju ključni izvor konkurentnosti poduzeća na određenom tržištu. Projektna okolina bi se najbolje mogla opisati modelom 4-K (kompleksnost, kompletnost, konkurentnost i orijentiranost na kupca). Iz svega navedenog možemo zaključiti da je okolina u kojoj se projekti provode sve kompleksnija, a samim time i projekti postaju kompleksniji (Baljkas i Omazić, 2005, p. 56). 2.3.1. Interna okolina projekta Projekti se pokreću i ostvaruju unutar postojećih organizacijskih struktura i sustava koji na taj način određuju čimbenike interne okoline projektne realizacije. Organizacijska 10
struktura i organizacijska kultura najvažniji su čimbenici interne okoline projektne realizacije Primarna organizacijska struktura definira modalitete dostupnosti resursa projektu i položaj projektnom menadžmenata u sustavu menadžmenta poduzeća. Što je organizacijska struktura poduzeća koje izvodi projekt više projektno usmjerena, to je pogodniji kontekst projektnog menadžmenta za učinkovito upravljane projektnom realizacijom. Suvremene organizacijske strukture koje karakterizira niži stupanj složenosti i formalizacije te sveobuhvatna mreža i visoki stupanj participacije u odlučivanju fleksibilnije su i prilagodljivije, odnosno pogodnije za razvoj projektnog upravljanja (Zekić, 2010, p. 46). Organizacijska kultura organizacije u okviru koje se realizira projekt vrlo je važan čimbenik djelotvornosti projektnog menadžmenta. Inovativnost i rizičnost projektne realizacije kao poticajno okruženje podrazumijeva razvijenu kulturu zadataka, odnosno timsku poduzetničku kulturu. Ovisno o razvijenoj organizacijskoj kulturi, odnosno relativno postojanim stavovima, vjerovanjima i vrijednostima koje dijele zaposleni u organizaciji u kojoj se realizira projekt, projektni menadžment će imati pogodniji ili nepogodniji kontekst vođenja projektne realizacije (Zekić, 2010, p. 46). 2.3.2. Eksterna okolina projekta Čimbenici znanstveno-tehnološke, gospodarske, institucionalne i socio-kulturne okoline realizacije projekta značajno utječu na djelovanje projektnog menadžmenta i ponašanje interesno-utjecajnih skupina projektne realizacije. Raspoloživo tehnološko znanje presudno utječe na način realizacije projekata, a mjere fiskalne i monetarne politike te dostupnost u cijene potrebnih resursa ulazni su vektori usmjeravaju metodologiju projektnog upravljanja i značajno determiniraju uspješnost realizacije projekata. Isto tako, kontekstualni sustavi obrazovanja, vjerovanja i običaja te propisi i akcije državnih vlasi kreiraju radnu etiku i organizacijsku lojalnost, s jedne strane, i ponašanje eksternih interesno-utjecajnih skupina projektne realizacije, s druge strane. Sve su to čimbenici koji djeluju na projektni menadžment i uspješnost realizacije projekta koji nisu pod njegovom kontrolom, tj. Kojima se mora prilagoditi da bi uspješno realizirao projekt u zadanom kontekstu (Zekić, 2010, p. 48). 11
2.4. INTERESNO-UTJECAJNE SKUPINE PROJEKTA Realizacijom projekta stvara se i specifično okruženje koje oblikuju interesno utjecajne skupine projektne realizacije. Projektni menadžment mora od početka realizacije projekta identificirati zainteresirane strane i njihova očekivanja od realizacije projekta kako bi u zadanom kontekst, izbjegavanjem prijetnji i korištenjem prilika, razvojem optimalne organizacijske strukture i poduzetničke organizacijske kulture s raspoloživim organizacijskim resursima realizirao primarne ciljeve glavnih interesno-utjecajnih skupina projekta, zadovoljavajući i očekivanja posredno zainteresiranih skupina projektne realizacije (Zekić, 2010, p. 45). Interesno-utjecajne skupine (stakeholders) jesu pojedinci i organizacije koji su direktno ili indirektno uključeni u projekt, čiji bi interesi mogli pozitivno ili negativno utjecati na realizaciju projekta, odnosno na rezultat projektne realizacije. To su sve osobe ili interesne grupe koje imaju neko očekivanje od projekta, čija realizacija utječe na njihove interese i koji stoga polažu pravo utjecaja na njegovu realizaciju (Zekić, 2010, p.51). Glavni interesno-utjecajni sudionici realizacije svakog projekta su (Zekić, 201, p.51-52): projektni menadžment osobe odgovorne za djelotvorno upravljanje projektnom realizacijom; projektni klijenti pojedinci ili organizacije za koje se realizira projektni proizvod; projektni izvođač organizacija koja izvodi projekt; projektni sponzor osoba ili organizacija koja omogućuje izvođenje projekta (investitor, menadžment projekta ) osiguravajući financijsku i drugu podršku realizaciji projektnog proizvoda; dobavljači osiguravaju materijalne resurse projektne realizacije; banke kao logističari financijskih resursa projektne realizacije; lobisti pomažu ili otežavaju realizaciju projekta; mediji kreiraju pogodnije ili nepogodnije okruženje za projektnu realizaciju; organi lokalne i državne vlasti te druge interesno-utjecajne skupine. Baljkas i Omazić (2005, p. 137) interesno-utjecajne skupine općenito dijele na unutrašnje i vanjske. Unutrašnje interesno-utjecajne skupine predstavljaju pojedince i/ili grupe koje 12
dolaze iz same organizacije, kao što su: više razine menadžmenta, inicijator, sponzor, projektni menadžer, članovi projektnog tima, grupe u organizaciji koje su uobičajeno uključene u projekt (administracija, ljudski potencijali, računovodstvo, nabava ), grupe koje su angažirane na projektu (pojedinci ili ekspertni timovi koji raspolažu ključnim znanjima), funkcijski menadžeri, dok vanjske interesno-utjecajne skupine predstavljaju pojedince i/ili grupe koji dolaze izvan organizacije, kao što su: klijenti ili kupci, investitori, korisnici projektnog proizvoda, suradnici, prodavači, dobavljači ili ugovarači, zakonodavci, lobisti, mediji, profesionalna udruženja te javnost. 13
3. INICIRANJE I PLANIRANJE PROJEKTA SOLARNA ELEKTRANA Trenutna kretanja u energetici idu ka promjeni energetske politike s ciljem zaštite okoliša većim korištenjem obnovljivih izvora energije, povećanjem energetske učinkovitosti i smanjenjem emisije stakleničkih plinova. Konvencionalni izvori energije poput nafte, ugljena i plina ograničeni su i iscrpljivi te najviše doprinose emisiji stakleničkih plinova. Pomak energetske politike prema većem korištenju obnovljivih izvora energije kao i sve veća potreba za proizvodnjom energije na mjestu potrošnje doprinosi povećanju zaposlenosti, gospodarskom razvoju i energetskoj neovisnosti zemlje. Sunce kao neiscrpan izvor toplinske i električne energije predstavlja obnovljivi izvor energije velikog potencijala. Solarni izvori poput solarnih elektrana i solarnih kolektora omogućuju proizvodnju energije na mjestu potrošnje i bez emisije stakleničkih plinova. Poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora dodatno doprinosi interesu za solarne elektrane. Projektni menadžment konceptualno se uglavnom primjenjuje na sličan način u razvojnim projektima bilo koje vrste djelatnosti, naravno uz promjenjiv stupanj primjene ovisno o kompleksnosti projekta. Ovo poglavlje orijentirati će se na primjenu projektnog menadžmenta u realizaciji izgradnje solarne elektrane i tehnologijom proizvodnje električne energije kao osnovice poslovanja kojom solarna elektrana ostvaruje poslovni rezultat. 3.1. POTENCIJAL PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE Različite su procjene o korištenju sunčeve energije u Hrvatskoj. Neke su pesimistične, druge suviše optimistične, ali zajedničko im je da će se povećati njihov udio u budućoj energetskoj potrošnji. Također je sigurno, što se više novca i truda uloži u razvoj i potporu toj tehnologiji, bit će djelotvornija njihova primjena, što u konačnici vodi otvaranju novih radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima. Mnoge su zemlje izradile, i prihvatile, ostvarenje takvih rješenja i ulaganja kao opću korist i gospodarski isplativo ulaganje, posebno nakon ubrzanoga tehnološkog razvoja i njihove masovne primjene. Nažalost, trenutačno se Republika Hrvatska, iako ima izrazito povoljne uvjete za uporabu sunčeve energije, i to neusporedivo povoljnije od mnogih drugih zemalja, nalazi na samom dnu 14
Europe po ugrađenom broju takvih sustava, te se može reći da u Hrvatskoj nije iskorištena komparativna prednost u pogledu pretvorbe energije sunčeva zračenja u električnu, toplinsku ili energiju hlađenja. Teoretski potencijal energije sunčeva zračenja daleko je veći od ostalih obnovljivih izvora energije, kao na primjer biomase, vodenih snaga i snage vjetra, koji su također samo posljedica ili neki oblik pretvorbe sunčeve energije (Majdandžić, Fotonaponski sustavi, pp.3-4). Ukupna količina sunčevog zračenja koja padne na određenu plohu u određenom vremenskom periodu naziva se insolacija ili ozračenost. Zemljovid 1 prikazuje kartu Republike Hrvatske sa srednjom godišnjom razinom ozračenosti vodoravne plohe ukupnom Sunčevim zračenjem. Tako prikazana godišnja ozračenost može poslužiti za relativno pouzdan i jednostavan izbor fotonaponskog sustava. Insolacija u Republici Hrvatskoj viša je od europskog prosjeka iz čega je vidljivo da je područje Republike Hrvatske pogodno za korištenje Sunčeve energije. 15
Zemljovid 1. Ukupno sunčevo zračenje i solarni potencijal za fotonaponske sustave u Republici Hrvatskoj Izvor: Szekeres, 2012. Prije samog dimenzioniranja i projektiranja potrebno je odabrati i obići lokaciju za instaliranje fotonaponskog sustava. Lokacija sustava je od presudne važnosti. Sjeverni predjeli obično imaju manju ozračenost od južnih predjela. Tako na primjer sjeverni dio zemlje ima niže razine sunčevog zračenja od 1300 do 1500 kwh/m 2 do južni dio zemlje bilježi ozračenost i do 1900 kwh/m 2. Postoje mnogi računalni alati za analizu i planiranje fotonaponskih sustava te analizu lokacije. Od paketa programa koji su prikladni za projektiranje, simulaciju i financijsku analizu fotonaponskog sustava najpoznatiji su 16
PV*SOL 1, PVSYST 2 te PVGIS 3. Tijekom obilaska lokacije korisnika se upoznaje s važnim pitanjima poput vrste fotonaponskog sustava, visine investicije, postojećih subvencija ili poticaja (poput feed-in tarifa), veličini sustava i mogućnosti proizvodnje. Odabrani sustav treba zadovoljiti korisnikove potrebe i očekivanja, istovremeno uzimajući u obzir zahtjeve interesno utjecajnih skupina i pojedinaca projektne realizacije. Ključni sudionici u realizaciji projekta solarne elektrane, osim projektnog menadžmenta, su projektni sponzor (investitor), projektni izvođač i projektni klijent. Prepoznavanje očekivanja te pravodobnim djelovanjem od strane projektnog menadžmenta minimiziraju se utjecaji i sukobi interesa sudionika realizacije projekta i na taj način osigurava se uspješnija projektna realizacija. 3.1.1. Solarni fotonaponski sustav Solarni fotonaponski sustavi (FN) mogu se podijeliti na dvije osnovne skupine (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.10): fotonaponski sustavi koji nisu priključeni na mrežu, koji se često nazivaju samostalnim sustavima i fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu. Solarni fotonaponski (FN) sustavi koji nisu priključeni na mrežu (engl. offgrid) često se nazivaju i samostalnim sustavima (engl. stand-alone systems), a mogu biti sa ili bez pohrane energije, što će ovisiti o vrsti primjene i načinu potrošnje energije, te hibridni sustavi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom ili dizelskim generatorom. Ovi samostalni sustavi koriste se kod pokretnih (mobilnih) aplikacija kao što je korištenje sunčanih ćelija kod manjih uređaja (osvjetljenje i dekoracija prostora (Zadar Pozdrav Suncu ), kućanski aparati male potrošnje), pa do područja korištenja u sektoru kampera, nautike, prometa (napajanje parkirališnih uređaja i prometne signalizacije). Masovna proizvodnja i potrošnja uvjetuju s vremenom značajan pad cijena, te je sve isplativije 1 PV*SOL (www.valentin-software.com) paket programa za projektiranje, simulaciju i financijsku analizu fotonaponskog sustava, od malim sustava koji nisu spojeni na mrežu do velikih komercijalnih sustava i centraliziranih sustava spojenih na mrežu. 2 PVSYST za sustave spojene na mrežu, autonomne sustave i istosmjerne sustave; nudi opširnu bazu metoroloških podataka i podataka o komponentama fotonaponskog sustava. 3 PVGIS (PV Geografical Information System) je informacijski servis Europske komisije, Zavod za okoliš i održivost. Služi kao istraživački, demonstracijski i strateški instrument za geografsku procjenu sunčeve energije. Omogućava kartografski pregled sunčeve energije te procjenu proizvodnje električne energije FN sustava u Europi, Africi i jugozapadnoj Aziji. Ovo je besplatan i jednostavan alat koji je dostupan na Internetu. 17
instalirati FN sunčane panele za napajanje uređaja, industrijskih pogona i kućanstava u ruralnim područjima, manje naseljenim područjima i otocima, u kojima je obično slabije razvijena elektroenergetska mreža (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.16). Fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu mogu biti izravno priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu uglavnom su to sustavi većih snaga, ili sustavi priključeni na javnu mrežu preko kućne instalacije obično fotonaponski sustavi manjih snaga. Fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije pripadaju distribuiranoj proizvodnji električne energije. Dakle, oni omogućuju povezivanje na sustave priključene uglavnom na niskonaponsku razinu elektroenergetskog sustava. U većini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu snagu, ovakvi fotonaponski sustavi mogu podijeliti na sustave do 30 kw, od 30 kw do 100 kw i preko 100 kw. Primjena ovih fotonaponskih sustava je njihova ugradnja na krovove građevina (kose ili ravne) ili ugradnja u fasade građevina. Za ugradnju većih fotonaponskih sustava na raspolaganju su velike kose ili ravne površine stambenih građevina, proizvodnih hala, športskih dvorana, ugostiteljskih objekta, parkirališne površine itd.. Usavršavanjem rada manjih fotonaponskih sustava počeli su se na građevinama ugrađivati i sustavi većih snaga i do 1 MW. Zanimljivi primjeri su zračna luka u Münchenu, Njemačka, s instaliranim fotonaponskim modulima snage 475 kw i Vatikan, gdje će se nakon nedavne ugradnje 2400 FN panela ukupne površine 5 000 m2 na krovištu dvorane Nervi (koja služi za opće audijencije), godišnje dobivati oko 300 MWh električne energije (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.17). Ovi sustavi su izravno priključeni na javnu energetsku mrežu i svu proizvedenu električnu energiju predaju u elektroenergetski sustav. Za njih je karakteristična veća snaga i uglavnom se instaliraju na većim površinama u blizini elektroenergetske mreže. Za ove sustave se može reći da predstavljaju prave sunčane FN elektrane. Obično zahtijevaju od 30 do 40 m² površine za jedan kw snage, što je oko tri do četiri puta više u odnosu na kristalne module ili šest puta više u odnosu na module tankog filma instalirane na kosim krovovima. S obzirom na instaliranu snagu ovi fotonaponski sustavi dijele se na one snage do 10 MW, od 10 MW do 30 MW i snage veće od 30 MW (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.18). U većini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu snagu, 18
fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije mogu podijeliti na one do 30 kw, od 30 kw do 100 kw i preko 100 kw. U Republici Hrvatskoj za sada vrijedi podjela prema instaliranoj snazi do 10 kw, od 10 kw do 30 kw i preko 30 kw. Bez obzira na to je li riječ o fotonaponskom sustavu izravno spojenom na javnu mrežu ili spojenom na javnu mrežu preko kućne mreže, najvažnija i trenutačno najskuplja komponenta cijelog sustava su fotonaponski moduli. Ostale komponente fotonaponskog sustava (spojna kutija sa zaštitnom opremom, kabeli istosmjernog razvoda, glavna sklopka za odvajanje, izmjenjivač dc/ac, kabeli izmjeničnog razvoda, brojila predane i preuzete električne energije) još su uvijek ispod 50 % od ukupne investicije (Majdandžić, Fotonaponski sustavi, p. 31). Zbog sve veće serijske proizvodnje, troškovi proizvodnje i prodajne cijene fotonaponskih modula i sustava značajno su se smanjili. Slijedeći taj trend smanjuju se i cijene ostalih komponenti fotonaponskog sustava. Grafikon 1 pokazuje udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava od 2004. godine do 2010. godine, kao i realna predviđanja od 2010. godine do 2050. godine. Grafikon 1. Udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava 6 5 Ostatak sustava Moduli 4 3 2 1 0 2004 2010 2020 2030 2050 Izvor: Majdandžić, Fotonaponski sustavi, p. 32 19
U 2004. godini cijena modula iznosila je oko 3 eura po vatu vršne snage ( /Wp), dok je ostatak sustava, odnosno ostale komponente fotonaponskog sustava, iznosio oko 2 /Wp. Tijekom idućeg razdoblja jasno se vidi da će cijena fotonaponskih modula, kao i ostalih komponenti sustava padati. Tako će 2020. godine cijena modula iznositi oko 1 /Wp dok će isto toliko iznositi i ostale komponente fotonaponskog sustava. Već 2030. godine cijene će pasti za 50 % u odnosu na 2020. godinu, tako da će cijena modula iznositi oko 0,5 /Wp, koliko i ostale komponente fotonaponskog sustava. Dugoročno se predviđa da će ukupna cijena fotonaponskog sustava (moduli i ostala oprema sustava) iznositi oko 0,5 /Wp, što će dati daleko najpovoljniju proizvodnu cijenu električne energije u odnosu na bili koji izvor energije, bio on obnovljiv ili neobnovljiv (Majdandžić, Fotonaponski sustavi, p. 31). Bez obzira na životni vijek, uobičajena garancija većine današnjih komercijalnih proizvođača na fotonaponske module je 10 godina na 90 % izlazne snage, a 25 godina na 80 % izlazne snage. Električna energija može se proizvoditi i u solarnim termoelektranama, koje su najčešće na kombinirani pogon (uz solarni, imaju još i dodatni izvor na fosilna goriva, najčešće zemni plin). U njima se Sunčeva energija prvo pretvara u toplinsku, te potom u električnu.. Usprkos činjenici da je u tom procesu konverzije jedna karika više, efikasnost im je zavidna (20-40%), a negativan utjecaj na okoliš zanemariv. Područja s puno sunčanih sati (poput pustinja i polupustinja) izrazito su pogodna za izgradnju ovakvih elektrana (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.18). Koncentrirane sunčeve elektrane pomoću sustava zrcala (ravnih ili paraboličnih) ili leća, kombiniranog sa sustavom za praćenje položaja Sunca na nebeskom svodu, izravno Sunčevo zračenje fokusira na spremnik s tekućinom (voda, ulje, tekući natrij i sl.) koji se zagrijava, te se njegovim prolaskom kroz turbine ili toplinske (Stirling) motore proizvodi električna energija. U tom procesu nastaju vrlo visoke temperature, pa su ovakvi sustavi ujedno pogodni za proizvodnju topline i pare za druge namjene (tzv. kogeneracija). Za primjenu ovakvih sustava potrebna je dnevna vedrina, te u područjima sa značajnijom naoblakom imaju ograničenu primjenjivost. Prema izvedbi i korištenom sustavu zrcala/leća, CSP sustavi se dijele na parabolične kolektore, sunčane tornjeve, sunčane 20
tanjuri, Fresnel reflektore i sunčane uzgonske elektrane (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.18). Izneseni podaci daju informacijsku osnovu za odabir fotonaponskog sustava koji odgovara željama i potrebama svih sudionika realizacije projekta. 3.1.2. Proizvodnja i korištenje električne energije Nakon analize lokacije odabire se vrsta fotonaponskog sustava. Projektnom realizacijom ostvaruje se objektni cilj projekta izgradnja solarne elektrane, kao pretpostavka realizacije namjenskog cilja projekta ostvarenje profita povećanjem energetske neovisnosti klijenta, koji se ostvaruje kontinuiranim procesom eksploatacije projektnog proizvoda prodajom proizvedene električne energije. U skladu sa željama i potrebama sudionika realizacije projekta odabire se fotonaponski sustav izravno priključen na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije instalirane snage do uključivo 10kW na lokaciji Zagreb. Predviđeno je izgraditi sustav fotonaponskih modula koji za proizvodnju električne energije, snage 9,945kW, trofaznog napona 230/400V, 50Hz. Obzirom na sunčev potencijal predmetne lokacije, odnosno podatak da srednja godišnja ozračenost vodoravne plohe ukupnim sunčevim zračenjem iznosi 10,700 kwh/m2, predvidjeti će se fotonaponski paneli proizvedeni u standardnoj tehnologiji kristaličnih silicija, koja se smatra optimalnom za ovakvu vrstu elektrane, kako iz tehničkih tako i financijskih razloga. Predviđa se fotonaponski sustav sastavljen od 51 fotonaponskog modula-panela. Spojit će se u 3 grupe po 17 modula. Fotonaponski modul se sastoji od određenog broja fotonaponskih ćelija, za proizvodnju električne energije, visokog stupnja korisnosti. Veličina odabranih fotonaponskih panela kreće se u klasičnim granicama, u ovisnosti o snazi i neće biti veći od 2000x1000x35mm, a težine 20-25kg. Snaga fotonaponskog panela će iznositi 195Wp. Fotonaponski moduli montirati će se na predviđenoj površini krova na PVC podkonstrukciju sa pričvršćenjem bez razaranja same krovne površine. Predloženi sustav ima sljedeće značajke: o Sustavi snage do 10kW dobivaju naknadu za isporučenu energiju koja sada iznosi 2,63 kn/kwh, o Brza i jednostavna montaža i ugradnja opreme i spajanje u trajanju od 5 do 10 dana, 21
o Jednostavno održavanje i servisiranje, o Priključak na mrežu HEP-a na niski napon, jednostavan zbog ukupne snage manje od 500 kw. Tijekom vremena, fotonaponski moduli raznoliko degradiraju čime se narušavaju strujni odnosi u grani. Očekivana godišnja degradacija modula iznosi od 0,5 do 1,0% godišnje. Procjena prosječne godišnje proizvodnje električne energije danog sustava dobivena je korištenjem alata PVGIS te iznosi 10.700 kwh. Nositelj projekta namjerava izgraditi sunčanu elektranu kao jednostavnu građevinu, sukladno Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10, 126/10, 48/11, 81/12, 68/13, 79/14) te treba sklopiti ugovor ili predugovor o priključenju na elektroenergetsku mrežu s HEP-Operatorom distribucijskog sustava d.o.o. kako bi stekao status povlaštenog proizvođača i pravo na otkup električne energije po poticajnoj cijeni. Poticajna cijena, definirana Tarifnim sustavom (NN 63/12), za sunčane elektrane instalirane snage do uključivo 10 kw iznosi 2,63 kn/kwh (HROTE Godišnji izvještaj, 2015, p. 14). Ovisno o vrsti komponenata fotonaponskog sustava i njihovoj kvaliteti visina investicije kreće se od 110.000 kn do 170.000 kn. 3.2. UTJECAJ NA OKOLIŠ Za razliku od fosilnih goriva, solarna energija ne dovodi do ispuštanja štetnih emisija tijekom uporabe, dok proizvodni procesi fotonaponskih modula ipak rezultiraju određenim zagađenjem. Prema studiji pod naslovom "Emisije iz fotonaponskog životnog ciklusa" (engl. Emissions from Photovoltaic Life Cycles) postupak proizvodnje i životni ciklus fotonaponskih ćelija proizvode mnogo manje onečišćenja zraka od tradicionalnih tehnologija s fosilnim gorivima. To je istraživanje bilo dosta opsežno i istraživači su prikupili podatke o ispuštanju štetnih plinova od 13 proizvođača solarnih ćelija iz Europe i SAD-a u razdoblju od 2004. do 2006. godine. Istraživanje je uključilo četiri glavna komercijalna tipa solarnih ćelija: polikristalni silicij, monokristalni silicij, trakasti silicij i tanki film kadmijeva telurida (CdTe). Rezultati su tih istraživanja čak i optimističniji nego što su se znanstvenici nadali i pokazali su da proizvodnja električne energije iz solarnih ćelija smanjuje količinu onečišćenja zraka za oko 90 % u odnosu na proizvodnju 22
iste količine električne energije korištenjem fosilnih goriva. Zaključak je studije, ukupno gledajući, da sve fotonaponske tehnologije pridonose znatno manjim štetnim ispuštanjima po kwh od tradicionalnog načina proizvodnje električne energije pomoću fosilnih goriva. Studija je također pokazala da tehnologija tankog filma kadmijeva telurida (engl. thinfilm cadmium telluride) ima najmanju emisiju štetnih plinova u životnom ciklusu, većinom zbog toga što je utrošak energije za proizvodnju takvog modula najmanji od svih fotonaponskih modula (Majdandžić, Fotonaponski sustavi, p. 15). Emisije iz fotonaponskog životnog ciklusa kreću se u rangu 25-35 g/kwh, s potencijalnim snižavanjem na 15 g/kwh u bližoj budućnosti (Alsema, de Wild-Sholten i Fthenakis, 2006, p.7). Jedan od često spominjanih potencijalnih problema je uporaba kadmija u kadmijtelurijevim solarnim ćelijama (CdTe). Kadmije je, u svom metalnom obliku, toksična supstanca koja ima tendenciju taložiti se u prirodi u hranidbenim lancima. Količina kadmija korištenog u proizvodnji fotonaponskih modula od ćelija tankog filma je relativno mali (5-10 g/m 2 ), te uz adekvatnu tehnologiju kontrole emisija njihov udio u proizvodnji može se smanjiti gotovo na nulu. Trenutna fotonaposka tehnologija postiže emisiju od 0.3-0.9 mikrograma/kwh tokom cijelog fotonaponskog životnog ciklusa. Većina tih emisija zapravo je posljedica korištenja ugljena kao izvora energije u proizvodnji fotonaponski modula (Alsema, de Wild-Sholten i Fthenakis, 2006, p.5). Ako bi se za proizvodnju fotonaponskim modula koristila energija dobivena putem fotonaponskih sustava umjesto ugljena, emisije kadmija u proizvodnom procesu potpuno bi se eliminirale (Fthenakis i Zweibel, 2003, p.3). Prelazak na solarnu tehnologiju uz smanjenje emisije štetnih plinova također doprinosi i uštedi vode, te sprječavanju daljnjeg zagađenja okoliša. Solarni fotonaponski moduli koriste dvadeset puta manje vode po kwh proizvedene električne energije u odnosu na nuklearne elektrane, te šesnaest puta manje nego elektrane na ugljen. Ova ušteda je od velike važnosti u područjima koje zahvaćaju česte nestašice vode (Advantages of Solar Energy). 23
3.3. ZAKONSKA REGULATIVA Dva su osnovna zakona kojima se uređuje pitanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije (OIE) i visokoučinkovite kogeneracije, a to su Zakon o energiji (Narodne novine br. 68/01, 177/04, 76/07 i 120/12) i Zakon o tržištu električne energije (Narodne novine br. 177/04, 76/07 i 22/13). Zakon o energiji izrijekom utvrđuje da je korištenje OIE i kogeneracije (OIEiK) u interesu Republike Hrvatske. Definira povlaštenog proizvođača (PP) kao energetski subjekt koji u pojedinačnom proizvodnom objektu istodobno proizvodi električnu i toplinsku energiju, koristi otpad ili OIE na gospodarski primjeren način koji je usklađen sa zaštitom okoliša te propisuje da se sva pitanja vezana uz korištenje OIE i kogeneracijskih postrojenja uređuju posebnim pravilnikom. Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne novine br. 67/07 i 88/12) određuje uvjete korištenja OIE i kogeneracijskih postrojenja, definira grupe postrojenja OIE i kogeneracije, utvrđuje uvjete za upis u Registar projekata i postrojenja za korištenje OIE i kogeneracije te povlaštenih proizvođača te definira sve korake koje je energetski subjekt dužan poduzeti kako bi ishodio prethodno, a potom i konačno odobrenje za izgradnju novog postrojenja. Za vođenje Registra odgovorno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP). Na temelju Zakona o energiji donesen je i Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz OIE i kogeneracije (Narodne novine br. 33/07). Povlašteni proizvođači imaju pravo na poticajnu cijenu koja je definirana ovim Tarifnim sustavom, a ta cijena ovisi o veličini i tipu postrojenja. Valja naglasiti da se visina poticajne cijene godišnje korigira prema utvrđenoj metodologiji. Povlašteni proizvođač ima pravo na poticajnu cijenu temeljem ugovora o otkupu električne energije kojeg je sklopio s operatorom tržišta energije (HROTE). I konačno, Zakon o energiji utvrđuje da cijena energije sadrži naknadu za poticanje OIEiK, koju određuje Vlada RH na temelju Uredbe o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne novine br. 33/07). Od 1. srpnja 2007. godine započela je naplata naknade od svih kupaca 24
električne energije. Uredbom je definirana jedinična naknada (kn/kwh) koja je jasno iskazana kao posebna stavka na računima za električnu energiju. Prema Zakonu o tržištu električne energije operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava dužan je osigurati preuzimanje ukupno proizvedene električne energije od povlaštenih proizvođača prema propisanim uvjetima. Status povlaštenog proizvođača električne energije stječe se na temelju rješenja Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) u skladu s uvjetima i procedurama koje propisuje Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača (Narodne novine br. 67/07, 88/12 i 132/13). Uz MINGORP i HERA-u, ključna institucija u sustavu poticanja proizvodnje električne energije iz OIEiK je Hrvatski operator tržišta energije (HROTE). Zakonom o tržištu električne energije definiraju se i njegove obveze koje, između ostalog uključuju sklapanje ugovora sa svim opskrbljivačima radi osiguranja minimalnog udjela električne energije proizvedene iz OIEiK, prikupljanje naknade za poticanje OIEiK od opskrbljivača, obračun, prikupljanje i razdiobu sredstava prikupljenih od naknade za poticanje OIEiK na povlaštene proizvođače električne energije iz OIEiK na temelju prethodno sklopljenih ugovora. Za pitanja priključaka postrojenje OIEiK na elektroenergetsku mrežu odgovorni su operatori prijenosnog odnosno distribucijskog sustava, HEP-OPS i HEP-ODS (Nuli, 2012). 3.3.1. Administrativna procedura stjecanja statusa povlaštenog proizvođača za postrojenja koja koriste OIEiK Nakon donošenja odluke o investiranju u obnovljive izvore energije potrebno je izraditi preliminarnu analizu opravdanosti izgradnje postrojenja i priključka na elektroenergetsku mrežu s tehno-ekonomskim podacima i podacima prostornog uređenja te prikupiti ostalu dokumentaciju prema Pravilniku o korištenju OIEiK. Nakon toga, prate se sljedeći koraci administrativne procedure. Prvi korak je ishođenje prethodnog energetskog odobrenja. Fizička ili pravna osoba koja želi izgraditi postrojenje koje koristi OIE ili kogeneracijsko postrojenje mora od Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) zatražiti prethodno energetsko odobrenje za izgradnju postrojenja. Dokumentacija koju je potrebno priložiti uz zahtjev za prethodno odobrenje navedena je u članku 11. Pravilnika o korištenju 25
OIEiK. MINGORP prethodno odobrenje izdaje u roku od 30 dana, a ukoliko je potrebno dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od 30 dana nakon zaprimanja dopunjene dokumentacije. Na temelju prethodnog odobrenja stječe se pravo na upis u Registar OIEKPP, pravo na ispitivanje potencijala OIE (u ovisnosti o tipu postrojenja) te pravo na uređenje imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu u vlasništvu RH. Tek upisom u Registar OIEKPP fizička ili pravna osoba dobiva status nositelja projekta. Nositelj projekta dužan je u roku od 6 mjeseci od konačnosti prethodnog odobrenja započeti i dokazati početak istraživanja potencijala OIE, a u roku od 36 mjeseci od konačnosti prethodnog rješenja dužan je podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. Prethodno energetsko odobrenje vrijedi 18 mjeseci za postrojenja za koja ne postoji obveza izdavanja lokacijske dozvole, odnosno 48 mjeseci ako je takva obveza propisana. Valja istaknuti da za postrojenje OIEiK snage do uključivo 30kW nije propisana obveza ishođenja prethodnog odobrenja, a upis u Registar se vrši na temelju energetskog odobrenja. Za postrojenja koja nisu priključena na elektroenergetsku mrežu nije potrebno ishoditi niti prethodno energetsko odobrenje niti energetsko odobrenje (Nuli, 2012). Drugi korak uključuje ishođenje energetskog odobrenja. Prije podnošenja zahtjeva za energetsko odobrenje, nositelj projekta za svoj objekt mora izraditi analizu opravdanosti izgradnje postrojenja i priključka na elektroenergetsku mrežu s tehno-ekonomskim podacima i podacima prostornog uređenja te ishoditi lokacijsku dozvolu, ako je za to postrojenje propisana obveza ishođenja iste. U pravilu, sva postrojenja za iskorištavanje OIEiK, osim solarnih kolektora, trebaju imati lokacijsku dozvolu prema Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima (Narodne novine br. 101/07). Tijekom postupka izdavanja lokacijske dozvole potrebno je ishoditi i prethodnu elektroenergetsku suglasnost od operatora sustava na čiju će se mrežu postrojenje priključiti, na temelju čega se sklapa Predugovor/Ugovor o priključenju na mrežu. Uvjeti za sklapanje Predugovora/Ugovora o priključenju na elektroenergetsku mrežu dani su u članku 28. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 14/06). Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva odobrenje izdaje u roku 30 dana, a ukoliko je potrebno dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od 30 dana nakon zaprimanja dopunjene dokumentacije (Nuli, 2012). 26
Treći korak zahtjeva ishođenje prethodnog rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača. Nositelj projekta HERA-i dostavlja zahtjev za izdavanje prethodnog rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, čiji je sadržaj propisan člankom 7. Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača. Tom se zahtjevu mora, između ostalog, priložiti energetsko odobrenje MINGORP-a, građevinska dozvola te tehnički opis projektiranog postrojenja s opisom tehnološkog procesa i uvjetima korištenja postrojenja. HERA prethodno rješenje izdaje u roku od 30 dana, a ukoliko je potrebno dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od 30 dana nakon zaprimanja dopunjene dokumentacije. Prethodno rješenje važi dvije godine, uz mogućnost produljenja za 12 mjeseci, a u tom roku nositelj projekta dužan izgraditi postrojenje i podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača (Nuli, 2012). Četvrti korak je sklapanje ugovora o otkupu električne energije. Povlašteni proizvođači, osim hidroelektrana snage veće od 10MW, mogu steći pravo na poticajnu cijenu definiranu u Tarifnom sustavu za proizvodnju električne energije OIEiK. Kako bi ostvarili to pravo, moraju s operatorom tržišta (HROTE) sklopiti ugovor o otkupu električne energije. Zahtjev za sklapanje ugovora mora sadržavati predgovor ili ugovor o priključenju na elektroenergetsku mrežu i prethodno rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača (koraci 2 i 3), kako je i definirano člankom 9. Tarifnog sustava. Ugovor se sklapa u roku od 50 dana. Ugovor se sklapa na određeno vrijeme od 14 godina. Ugovor postaje pravomoćan tek danom pravomoćnosti rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača (korak 5) (Nuli, 2012). Peti korak podrazumijeva ishođenje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača. Nositelj projekta koji je izgradio postrojenje ili proizvođač HERA-i podnosi zahtjev za izdavanje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača. HERA rješenje izdaje u roku od 30 dana, a ukoliko je potrebno dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od 30 dana nakon zaprimanja dopunjene dokumentacije. Zahtjev mora sadržavati dokumentaciju definiranu u članku 9. Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, između ostalog, dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti, pravomoćnu uporabnu dozvolu i ugovor o korištenju mreže. Dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti izdaje HERA u skladu s Pravilnikom o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti (Narodne novine br. 118/07). Uporabnu dozvolu izdaje MZOPUG ili nadležno 27
upravno tijelo nakon tehničkog pregleda kojim se potvrđuje usklađenost s glavnim projektom, odnosno građevinskom dozvolom. Ugovor o korištenju mreže sklapa se s operatorom prijenosnog ili distribucijskog sustava (HEP.OPS ili HEP-ODS), ovisno na koju je naponsku razinu postrojenje priključeno. Uvjeti sklapanja ugovora o korištenju mreže propisani su člankom 33. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 14/06), a sklapanju ugovora svako prethodi ishođenje elektroenergetske suglasnosti, za što je potrebno posjedovati građevinsku dozvolu, prema uvjetima propisanim u Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom (Nuli, 2012). U Hrvatskoj status povlaštenog proizvođača mogu steći svi proizvođači koji proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, te kogeneracije. Tako proizvedena električna energija regulirana je Zakonom o energiji (NN 68/01, 177/04, 76/07, 152/08, 127/10, 120/12, 14/14), te Zakonom o tržištu električne energije (NN 177/04, 76/07, 152/08, 14/11, 59/12, 22/13). Za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije bitan je Zakon o tržištu električne energije jer je ministarstvo gospodarstva na temelju njega donijelo Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije. Njime su propisani uvjeti za stjecanje i gubitak statusa, prava i obveze, te nadzor nad radom povlaštenog proizvođača. Da bi se stekao status povlaštenog proizvođača, postrojenje mora biti priključeno na elektroenergetsku prijenosnu ili distribucijsku mrežu, mora zadovoljavati tehničke i pogonske uvjete, te pripadati jednoj od grupa. Status povlaštenog proizvođača stječe se rješenjem o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača i ono se donosi na rok važenja od 14 godina, osim kod postojanja vremenskih ograničenja korištenja postrojenja. Ugovor o otkupu električne energije proizvedene iz proizvodnih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja sklapa se na vrijeme od 14 godina, koje se računa od dana ostvarenja prava na isplatu poticajne cijene sukladno članku 17. stavcima 2. i 3. Tarifnog sustava (NN, 133/13). Status povlaštenog proizvođača električne energije prestaje istekom roka važenja rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača ili ako se proizvođaču oduzme status povlaštenog proizvođača (Nuli, 2012). 3.3.2. Struktura raščlanjenih poslova i aktivnosti projektne realizacije Da bi se za svaku aktivnost moglo definirati vrijeme trajanja, potrebno je prvo cjelokupni projekt raščlaniti na upravljive dijelove koji zajedno čine sadržaj projekta. Način 28
stupnjevitog grupiranja projektnih komponenata putem povezanih dijelova koji se mogu isporučiti, a svi zajedno čine sadržaj projekta, pri čemu svaki niži stupanj prikazuje detaljniju razinu sastavnih dijelova projekta naziva se WBS (Work Breakdown Structure) te predstavlja hijerarhiju posla potrebnog da se završi projekt koji definira proizvod ili uslugu (PMBOK Guide, 2013, pp. 125-6). U slijedećoj shemi prikazana je struktura raščlanjenih poslova projekta. Shema 1. Prikaz WBS-a solarne elektrane SOLARNA ELEKTRANA Projektni menadžment Pred-izgradnja Izgradnja Završne radnje Iniciranje Odabir lokacije Montrianje konstrukcije Zaključna dokumentacija Planiranje Projektna dokumentacija Solarni paneli Korištenje Nabava opreme Pretvarači i električne instalacije Testiranje sustava Inspekcija Izvor: Izrada autora prema PMBOK Guide, 2013, p. 130 Nakon što je projekt raščlanjen na upravljive dijelove pristupa se vremenskom rasporedu aktivnosti projektne realizacije. Za učinkovito upravljanje vremenskim rasporedom aktivnosti projektne realizacije, tj. rokovima realizacije projekata razvijene su brojne metode grafičkog - linijskog i mrežnog planiranja. Jedna od najjednostavnijih i 29
najkorištenijih metoda grafičkog prikaza terminskog plana aktivnosti realizacije projekata koja olakšava kontrolu i vođenje projektne realizacije zasniva se na Gantt dijagramu. Gantogram je vrlo pregledan i lako razumljiv alat, kojim sudionici u realizaciji projekta mogu brzo i lako doći do informacija o svim aktivnostima i vremenskom rasporedu projektne realizacije (Zekić, 2010, p. 119). U slijedećoj shemi prikazan je vremenski slijed aktivnosti projekta. 30
Shema 2. Gantogram administrativne procedure za jednostavne građevine Izvor: http://eltim.hr/nove-tehnologije/fotonaponski-sustavi/ 31
3.3.3. Mehanizmi poticanja proizvodnje električne energije Postoji mnogo različitih načina poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Spomenuti ćemo nekoliko financijskih mehanizama poticanja proizvodnje električne energije korištenjem fotonaponskih sustava. Najčešće korišteni mehanizmi (često u kombinaciji) su (Shahan, 2013): Tarifni sustavi (Feed-in tariffs), Neto mjerenje (Net metering), Vrijednost solarnih tarifa (Value of Solar Tariffs), Standardi obnovljivih izvora energije (Renewable Energy Standards). Većina globalnog kapaciteta za proizvodnju električne energije korištenjem solarne fotonaponske energije instalirana je putem raznih tarifnih sustava odnosno tzv. feed-in tarifa. Ukratko, tarifni sustavi osiguravaju ljudima koji postave solarne fotonaponske sustave mogućnost plasmana proizvedene električne energije natrag u energetsku mrežu po određenoj cijeni u određenom vremenskom periodu. Cilj ovakvih poticaja je povećati ulaganja u solarnu energiju, time potaknuti veću proizvodnju i pridonijeti snižavanju cijena solarnih fotonaponskih sustava. Visina poticaja ovisi o veličini instaliranog solarnog fotonaponskog sustava, razdoblju povrata ulaganja, te brzini kojom fotonaponski sustav generira električnu energiju. Kod feed-in tarifa, početni financijski trošak snosi potrošač. Cijena po kwh proizvedene električne energije proizvedene po tarifnom sustavu uvijek je veća od tržišne. Tarifni sustavi uvedeni su u mnogim zemljama svijeta s različitim stupnjem uspjeha. Najuspješniji tarifni sustav, koji ujedno služi kao mjerilo i standard ostalima, ima Njemačka (Shahan, 2013). U izvješću koje je objavila Europska Komisija početkom 2013. godine, utvrđeno je da su feed-in tarife (sustav poticajnih cijena) daleko bolja opcija za poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora od sustava kvota (Renewable Energy Standards). Feed-in tarife bile su glavni pokretač naglog rasta i razvoja solarne energije i instalacije fotonaponskih sustava u zemljama poput Njemačke, Italije koje su danas vodeće Europske zemlje po instaliranom fotonaponskom kapacitetu (Shahan, 2013). Feed-in tarifa, kao sveobuhvatne poticajne politike, bile su 2011. godine odgovorne za gotovo 90% instaliranog fotonaponskog kapaciteta. S pojednostavljenim postupkom spajanja na mrežu, dugoročnim ugovorima te privlačnim otkupnim cijenama feed-in tarife su politika koja funkcionira. Udio feed-in 32
tarifa u instaliranom fotonaponskom kapacitetu 2011. godine prikazan je u narednom grafikonu (Farrell, 2011). Grafikon 2. Udio feed-in tarifa u globalno instaliranom kapacitetu 2011. godine Izvor: Farrell, 2011 Neto mjerenje (Net metering) je sličan sustav plasmana viška proizvedene električne energije natrag u javnu energetsku mrežu. Za razliku od feed-in tarifa, sustav neto mjerenja manje je okrenut poticanju rasta i ulaganja u solarnu energije, već plaćanju fer vrijednosti za proizvedenu električnu energiju plasiranu u javnu energetsku mrežu. To se postiže tako da je cijena proizvedene električne energije jednaka tržišnoj, te se mjerač brojila kreće u suprotnom smjeru kada se u javnu energetsku mrežu plasira više električne energije nego što se troši. Na taj način omogućuje se vlasnicima solarnih fotonaponskih sustava da višak proizvedene električne energije, koji ne koriste, plasiraju u javnu energetsku mrežu, te da im se obračuna samo neto korištena energija(shahan, 2013). Neto mjerenje i feed-in tarife preteče su sustavu Vrijednosti solarnih tarifa (Value of Solar Tariffs VOST). Sustav vrijednosti solarnih tarifa uzima u obzir mnoge koristi solarne energije (nema emisija CO2, ne zagađuje zrak i vodu, stvaranje novih radnih mjesta, garantirana otkupna cijena veća od tržišne i sl.) i određuje cijenu koju bi otkupljivač trebao platiti za proizvedenu električnu energiju. Ključ ovakve politike je u odabiru koje koristi uključiti u sustav a koje ne, te kako ih vrednovati (Shahan, 2013). 33
Standard obnovljivih izvora energije usmjeren je na povećanje udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u određenom području, regiji ili na razini države. Definira se kao postotak od ukupne ponude električne energije koji mora biti dobiven iz obnovljivih izvora energije. Obično se definira tehnologija (solarna energija, vjetar i sl.) te specifični ciljevi, koji se žele postići, izraženi u postotku ukupne potražnje električne energije za određeno područje (Shahan, 2013). Druge uobičajene solarne politike uključuju razne popuste (rabate), povrate poreza, dotacije, zajmove, kredite, te iznajmljivanje krovova. Sve su to jednostavni načini financiranja kojima državna, regionalna i lokalna uprava potiču investicije i razvoj solarnih tehnologija (Shahan, 2013). 34
4. OCJENA ISPLATIVOSTI PROJEKTA Sukladno važećem tarifnom sustavu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije, najviša otkupa cijena za proizvedeni kwh električne energije isplaćuje se za sunčane elektrane na postojećim objektima instalirane snage do uključivo 10 kw. Otkupna cijena električne energije proizvedene u sunčanim elektranama instalirane snage od uključivo 10 kw iznosi 2,63 kn/kwh + PDV. Ugovor o otkupu sklapa se na period od 14 godina tijekom kojega se svake godine otkupna cijena povećava za indeks inflacije koji objavljuje Državni zavod za statistiku. Također, otkupna cijena električne energije može se povećati za 20% ukoliko se za grijanje objekta na kojem se nalazi sunčana elektrana koristi toplinski sustav koji koristi neki od obnovljivih izvora energije. Uvjet je da je navedeni toplinski sustav ispravan i u funkciji te da je snaga toplinskog sustava barem 25% od ukupne snage sunčane elektrane. Ukoliko su ovi uvjeti zadovoljeni, otkupna cijena električne energije iznosi 3,16 kn + PDV (HROTE Godišnji izvještaj, 2015). Za neintegrirane sunčane elektrane, kako je definirano u Tarifnom sustavu (NN, 133/13), koristi se referentna cijena električne energije jednaka iznosu važeće tarifne stavke za radnu energiju po jedinstvenoj dnevnoj tarifi za opskrbu električnom energijom u okviru univerzalne usluge, tarifni model Plavi čiji je iznos određen člankom 39. stavkom 2. točkom 1. Metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za opskrbu električnom energijom u okviru univerzalne usluge (»Narodne novine«, broj 116/2013), sukladno kojoj su opskrbljivači dužni otkupiti električnu energiju iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije od operatora tržišta. Operator tržišta sklapa ugovore o otkupu električne energije s nositeljem projekta iz proizvodnih postrojenja Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz OIEiK (NN, 133/13), sve dok ukupna snaga takvih proizvodnih postrojenja temeljem sklopljenih ugovora o otkupu električne energije prema ovom Tarifnom sustavu, ne dosegne vrijednosti od ukupno 12 MW. Od toga 5 MW odnosi se na integrirane sunčane elektrane, 2 MW na integrirane sunčane elektrane na objektima u vlasništvu tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te 5 MW na neintegrirane sunčane elektrane. Kada ukupna vrijednost sklopljenih ugovora o otkupu električne energije 35
dosegne vrijednost od ukupno 12 MW, operator tržišta obustavlja zaprimanje zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije, a naknadno zaprimljene zahtjeve za sklapanje ugovora o otkupu električne energije odbija rješenjem. Cijena fotonaponskog sustava ovisi o nizu faktora. U ovome koraku, potrebno je poznavati tek specifičnu cijenu sustava. Ovaj podatak je moguće bazirati na ponudama od nekoliko različitih distributera fotonaponske opreme. Ukupna investicija za izgradnju sunčane elektrane do uključivo 10 kw, iznosi između 110.000 170.000 kn (ovisno o ugrađenim komponentama, složenosti izvedbe i željama investitora). Radi lakšeg prikaza koristi se prosječna cijena sustava u iznosu 140.000 kn. Kod proračuna učinkovitosti i dimenzioniranja solarnog sustava također je potrebno poznavati snagu ukupnog Sunčevog zračenja te optimalni kut nagiba fotonaponskog modula kako bi se postigla optimalna ozračenost fotonaponskog sustava. Proizvedena električna energija ovisi o više faktora (osunčanost, zasjenjenje, nagib, orijentacija, unutarnji gubici sustava itd.). U Dubrovniku će elektrana proizvesti oko 14,200 kwh, u Splitu oko 14,000 kwh, u Zagrebu oko 10,700 kwh, u Varaždinu oko 10,600 kwh, a u Osijeku oko 10,900 kwh električne energije godišnje. Prihode od prodaje lako se izračuna na temelju proizvedene električne energije i otkupne cijene. Tako će u Dubrovniku prihod iznositi oko 37,000, u Splitu oko 36,000, dok će u Zagrebu prihodi biti oko 28,000 kn godišnje. Ukoliko postoji instaliran i toplinski sustav, ovi iznosi veći su za 20%. Razdoblje povrata investicije jako varira ovisno o izvedbi same elektrane, uvjetima lokacije i proizvodnji energije. U Dubrovniku ono može biti već od 3,5 godina, dok će u kontinentalnom dijelu Hrvatske biti oko 5 do 7 godina. Vijek sunčane elektrane neki predviđaju na čak 40 godina uz redovito održavanje. Garancija na same foto-naponske module je 25 godina, na noseće konstrukcije 20 godina, dok na pretvarač najmanje 10 godina (sa mogućnošću produljenja do 20 godina). Investicija sunčane elektrane može se realizirati i putem zelenih kredita poslovnih banaka te preko HBOR-a. 36
4.1. FINANCIJSKA ANALIZA U okviru financijske analize projekta analiziraju se financijski aspekti investiranja. Financijskom analizom se na sintetički način izražavaju svi pokazatelji dobiveni iz prethodnih analiza (tržište i tehnologija), a zatim se vrši odgovarajuća ocjena isplativosti, tj. opravdanosti investicije. Osnovni alat za analizu je novčani tijek, te izvještaji o neto financijskim i ekonomskim koristima. Oni sadrže projekcije godišnjih primitaka i izdataka za vrijeme vijeka korisnosti projekta. Ocjenom se nastoji odrediti hoće li projekt biti financijski održiv. Financijska analiza podrazumijeva predstavljanje svih elemenata investicije u financijskim izrazima, i to: investicijska ulaganja, financijska sredstva, račun dobiti i gubitka, financijski i ekonomski tok, te statička i dinamička ocjena projekta. 4.1.1. Ulaganje i izvori financiranja Izvori financiranja sredstva za realizaciju projekta mogu se podijeliti na: vlastita sredstva, sredstva ulagača-partnera, donacije i subvencije, krediti, te ostali izvori. Vlastita sredstva potječu iz izvora koje osigurava sam investitor, to su prije svega sredstva iz zadržane dobiti (poduzeće), te ušteđevina (fizička osoba). Izvori sredstava iz donacija i subvencija mogu biti različiti, od međunarodnih donacija i državnih subvencija (poticaji i stimulacije) do donacija različitih sponzora. Sredstva ulagača-partnera dolaze iz fondova partnera i nazivaju se vlasničkom formom financiranja. Kao potencijalni partneri mogu se pojaviti poduzeća: dobavljači koji realizacijom projekta dobivaju stalnog kupca za svoje proizvode; fizičke osobe, kao i određeni institucionalni investitori (razne vrste investicionih fondova). Na osnovu utvrđene predračunske vrijednosti i (ne)raspoloživih vlastitih sredstava, potrebno je također definirati i tko su potencijalni kreditori kao i koliki iznos sredstava se od njih očekuje. Procjenjuje se da bi vrijednost investicije u izgradnju solarne elektrane snage 10 kw prema današnjim cijenama mogla iznositi oko 140.000 kn. Procjena investicijskih troškova temelji se na projektantskim troškovnicima, prikupljenim ponudama te sklopljenim ugovorima o proizvodnji i isporuci opreme i izvođenju građevinskih radova. 37
U okviru financiranja ovog investicijskog projekta, razmatrana je opcija prema kojoj se izgradnja predviđa financirati sredstvima s financijskog tržišta dugoročnim zaduživanjem kod financijskih institucija i to investicijskim kreditom u iznosu od 100.000 kn uz rok otplate 10 godina i kamatnu stopu od 4% te 40.000 kn vlastitih sredstava. Tablica 2. Otplatni plan kredita Br. rate Rata Kamata Ukupno Ostatak duga 100.000,00 1 10.000,00 4.006,02 14.006,02 90.000,00 2 10.000,00 3.605,42 13.605,42 80.000,00 3 10.000,00 3.204,82 13.204,82 70.000,00 4 10.000,00 2.804,22 12.804,22 60.000,00 5 10.000,00 2.403,61 12.403,61 50.000,00 6 10.000,00 2.003,01 12.003,01 40.000,00 7 10.000,00 1.602,41 11.602,41 30.000,00 8 10.000,00 1.201,81 11.201,81 20.000,00 9 10.000,00 801,20 10.801,20 10.000,00 10 10.000,00 400,60 10.400,60 0,00 Ukupno 100.000,00 22.033,12 122.033,12 Izvor: Izrada autora Prosječna godišnja proizvodnja električne energije iznosi 10.700 kwh, otkupna cijena je 2,63 kn/kwh. Iz toga proizlazi godišnji prihod od 28.141 kn. Očekivana degradacija modula je 10% nakon 10 godina te se nakon desete godine očekuje godišnji prihod od 25.327 kn. Procijenjeni trošak održavanja je 0,8% od ukupnog iznosa investicije i iznosi 1.120 kn. 4.1.2. Ekonomsko financijska ocjena projekta Na osnovu podataka iz prethodne točke: definiranje visine ulaganja, izvora za njihovo financiranje, obaveza prema izvorima, troškovima poslovanja i konačno, ukupnog prihoda ocjenjuje se uspješnost poslovanja solarne elektrane kroz račun dobiti i gubitka te se pripremaju projekcije novčanih tokova ekonomski tok i financijski tok. Financijski potencijal nužan je preduvjet učinkovitog investiranja i kasnijeg poslovanja, pa ga je stoga potrebno analizirati. Financijski potencijal predstavlja sva raspoloživa sredstva plaćanja u razdoblju razvojne projekcije. 38
Procjena budućih novčanih tokova temelji se na: ukupnim ulaganjima u projekt od 140.000 kn, opciji financiranja prema kojoj se projekt predviđa financirati sredstvima s financijskog tržišta dugoročnim zaduživanjem kod financijskih institucija u obliku investicijskog kredita u iznosu od 100.000 kn te korištenjem vlastitih sredstava u iznosu od 40.000 kn, očekivanom obujmu proizvodnje električne energije koja je prosječno 10.700 kwh godišnje, visini tarifne stavke od 2,63 kn/kwh, za isporučenu električnu energiju iz solarne elektrane instalirane snage do uključivo 10 kw (Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, NN, 63/12). Novčane izdatke projekta čine investicije, troškovi održavanja solarne elektrane te ostali izdaci vezani za proizvodnju električne energije. Novčane primitke projekt ostvaruje kroz djelatnost proizvodnje električne energije i ostatka vrijednosti projekta. Prodajom električne energije ostvaruje se poslovni događaj koji uvećava ekonomski i financijski potencijal projekta solarne elektrane. Projekcija prodaje električne energije temelji se na očekivanom prosječnom obujmu proizvodnje električne energije od 10.700 kwh godišnje uz visinu tarifne stavke od 2,63 kn/kwh za isporučenu električnu energiju iz solarne elektrane instalirane snage do uključivo 10 kw. Time se ostvaruje ukupni prihod od prodaje električne energije u iznosu od 28.141 kn godišnje kroz prvih deset godina. Zbog degradacije efikasnosti solarnih modula 10% kroz deset godina, prihod od prodaje električne energije nakon desete godine proizvodnje smanjuje se za 10% te iznosi 25.327 kn godišnje. Izgradnja manjih energetskih objekata poput solarnih elektrana instalirane snage do uključivo 10 kw ne zahtijeva velika materijalna ulaganja no ipak angažira određena financijska sredstva koja zauzimaju najveću poziciju u strukturi ukupnih troškova iznosom od 140.000 kn. Drugi troškovi koji se javljaju uključuju godišnje troškove održavanja u iznosu od 1.120 kn što predstavlja 0,8% iznosa ukupne investicije te obveze prema izvorima financiranja definirane otplatnim planom (Tablica 3.). 39
Ugovor o otkupu električne energije, sklopljen s operaterom tržišta električne energije (HROTE) uz dobiveni status povlaštenog proizvođača, potpisuje se na 14 godina stoga je razdoblje trajanja projekta također 14 godina. Suština ocjene uspješnosti projekta je u procjeni da li se ekonomska korist projekta povećava ili smanjuje, kada se uzme u obzir cijeli vijek projekta. Kao nositelj informacija o uspješnosti projekta, Račun dobiti i gubitka prikazuje prihode, rashode i financijski rezultat u određenom obračunskom razdoblju. Uzimajući u obzir prethodno definirane osnovne pretpostavke na kojima se zasniva projekcija poslovnih događaja koji utječu na promjene u kretanju ekonomskog potencijala projekta u slijedećoj tablici prikazana je procjena računa dobiti i gubitka za referentni scenarij poslovanja solarne elektrane. Tablica 3. Račun dobiti i gubitka R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 I. UKUPNI PRIHOD 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 25.327 II. UKUPNI RASHODI 11.915 11.514 11.114 10.713 10.313 9.912 9.511 9.111 8.710 8.310 7.909 7.909 7.909 7.909 1. Amortizacija 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 2. Troškovi održavanja 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 3. Kamata 4.006,02 3.605,42 3.204,82 2.804,22 2.403,61 2.003,01 1.602,41 1.201,81 801,2 400,6 III. DOBIT PRIJE OPOREZIVANJA 16.226 16.627 17.027 17.428 17.828 18.229 18.630 19.030 19.431 19.831 17.418 17.418 17.418 17.418 IV. Porez na dobit (20%) 3.245 3.325 3.405 3.486 3.566 3.646 3.726 3.806 3.886 3.966 3.484 3.484 3.484 3.484 V. DOBIT NAKON OPOREZIVANJA 12.981 13.301 13.622 13.942 14.263 14.583 14.904 15.224 15.545 15.865 13.934 13.934 13.934 13.934 Izvor: Izrada autora 40
Redovni prihodi, ostvareni prodajom proizvedene električne energije na godišnjoj razini, iznose 28.141 kn prvih deset godina te zbog degradacije solarnih panela 10% kroz deset godina, 25.327 kn u posljednje četiri godine vijeka trajanja projekta. Stavku ukupnih rashoda poslovanja čine godišnja amortizacija u iznosu od 6.789 kn, godišnji trošak održavanja elektrane u iznosu od 1.120 kn te kamata na investicijski kredit od 100.000 kn definirana planom otplate kredita (Tablica 3). Uzevši u obzir porez na dobit, projekt ostvaruje dobit nakon oporezivanja tj. pozitivan financijski rezultat na godišnjoj razini te se zaključuje da projekt time ostvaruje svoj financijski cilj profitabilnost. Izvor informacija za ocjenu rentabilnosti projekta je ekonomski tok projekta tj. poslovni događaji što utječu na kretanje ekonomskog potencijala projekta. Ekonomski tok je prikaz svih primitaka, izdataka i njihove razlike te čini podlogu za izračunavanje rentabilnosti i primjenu dinamičnih metoda ocjene investicijskog projekta. Primici u ekonomskom toku nisu samo prihodi od prodaje učinaka već i ostatak vrijednosti projekta. Izdaci u ekonomskom toku su: investicije i ostali izdaci vezani uz investicije, rashodi poslovanja bez amortizacije, posebna izdavanja za društveni standard, porezi iz dobiti te izdvajanja za rezerve. Neto primici u ekonomskom toku definirani su kao razlika između primitaka i izdataka. U slijedećoj tablici prikazana je procjena ekonomskog toka za referentni scenarij poslovanja solarne elektrane, na temelju planiranih aktivnosti koje djeluju na novčane tokove ovog projekta. 41
Tablica 4. Ekonomski tok R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 I. PRIMICI 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 97.438 1. Ukupni prihod 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 25.327 2. Ostatak vrijednosti 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 72.111 II. IZDACI 146.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.185 6.185 6.185 6.185 3. INVESTICIJE 140.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 4. Troškovi održavanja 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 5. Porezi iz dobiti 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.065 5.065 5.065 5.065 NETO PRIMICI (I-II) -118.607 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 19.142 19.142 19.142 91.253 III. KUMULATIV NETO PRIMITAKA -118.607-97.214-75.822-54.429-33.036-11.643 9.750 31.142 52.535 73.928 93.070 112.211 131.353 222.605 Izvor: Izrada autora Prodajom proizvedene električne energije ostvaruje se ukupni godišnji prihod u iznosu od 28.141 kn u prvih deset godina poslovanja solarne elektrane. Zbog degradacije solarnih panela 10% u deset godina, godišnji prihod u posljednje četiri godine razdoblja promatranja iznosi 25.327 kn. Novčane primitke projekta čini i ostatak vrijednosti projekta u iznosu od 72.111 kn u zadnjoj godini vijeka projekta. Investicije u iznosu od 140.000 kn, godišnji troškovi održavanja u iznosu od 1.120 kn, te porez na dobit od 20% sačinjavaju stavku ukupnih izdataka projekta. Projekt ostvaruje pozitivne buduće godišnje neto novčane primitke stoga se povrat novčanog ulaganja u projekt izgradnje solarne elektrane snage 10 kw na lokaciji Zagreb očekuje u šestoj godini vijeka projekta. 42
Da bi se mogla izvesti ocjena likvidnosti projekta u toku njegove realizacije i eksploatacije radi se financijski tok. Financijski tok je specifičan novčani tok čija je svrha pokazati stupanj likvidnosti poduzeća. Financijski tok zbirno prikazuje sve primitka i sve izdatke novca. U tom smislu financijski tok je pravi cash flow, tj. predstavlja tok novca u užem smislu. Kod financijskog toka se pored ukupnog prihoda nalaze i izvori financiranja; u isto vrijeme na strani izdataka nalaze se ukupna investicijska ulaganja. Na strani primitaka, financijski tok sadrži i stavku ostatka vrijednosti i to na kraju životnog vijeka projekta. Amortizacija kako predstavlja materijalni trošak, a ne i tekući izdatak, ne pojavljuje se u financijskom toku. U financijskom toku na strani izdataka unosi se i kamata i otplata glavnice (jer predstavljaju izdatak gotovine). U slijedećoj tablici prikazana je procjena financijskog toka za referentni scenarij poslovanja solarne elektrane, na temelju planiranih aktivnosti koje djeluju na novčane tokove ovog projekta. Tablica 5. Financijski tok R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 I. PRIMICI 168.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 97.438 1. Ukupni prihod 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 25.327 2. Izvori financiranja 140.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2.1. Vlastita sredstva 40.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2.2. Kredit 100.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 3. Ostatak vrijednosti 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 72.111 II. IZDACI 160.754 20.354 19.953 19.552 19.152 18.751 18.351 17.950 17.549 17.149 6.185 6.185 6.185 6.185 4. INVESTICIJE 140.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 5. Troškovi održavanja 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 6. Porezi iz dobiti 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.065 5.065 5.065 5.065 7. Obveze prema izvorima fin. 14.006 13.605 13.205 12.804 12.404 12.003 11.602 11.202 10.801 10.401 - - - - III. NETO PRIMICI 7.387 7.787 8.188 8.589 8.989 9.390 9.790 10.191 10.592 10.992 19.142 19.142 19.142 91.253 Izvor: Izrada autora 43
Projekt se financira sredstvima s financijskog tržišta u obliku investicijskog kredita u iznosu od 100.000 kn uz rok otplate 10 godina i kamatnu stopu od 4% te iznosom od 40.000 kn vlastitih sredstava. Stavku ukupnih primitaka čine ukupni godišnji prihod u iznosu od 28.141 kn prvih deset godina te 25.327 kn u preostale četiri godine vijeka projekta, izvori financiranja koji se sastoje od financiranja kreditom u iznosu od 100.000 kn i 40.000 kn vlastitih sredstava. Stavku ukupnih izdataka čine ukupan iznos investicije u iznosu od 140.000 kn, troškovi održavanja u iznosu od 1.120 kn, porez na dobit od 20% te godišnje odveze prema izvorima financiranja definirane otplatnim planom kredita (Tablica 3.) Projekt ostvaruje pozitivne godišnje neto novčane primitke što pokazuje njegovu sposobnost podmirivanja dospjelih financijskih obveza u svim godinama razdoblja razvojne projekcije. Završno stanje novčanih sredstava na kraju godine u Financijskom toku je pozitivno te se zaključuje da je projekt likvidan. Procijenjenim tokovima novca dobivena je informacija potrebna za donošenje odluke o prihvatljivosti projekta izgradnje solarne elektrane snage 10 kw na lokaciji Zagreb. Prema glavnim pretpostavkama upravljanja poslovanjem solarne elektrane investicijski projekt pokazuje sposobnost stvaranja budućih pozitivnih tokova novca te na taj način ispunjava sve financijske obveze u cijelom razdoblju razvojne projekcije. 4.1.3. Statična i dinamička ocjena projekta Nakon što se izrade financijske projekcije poduzetničkog pothvata potrebno je provjeriti njegovu financijsku učinkovitost (efikasnost). Ocjena financijske učinkovitosti pomoći će u odgovoru na slijedeća pitanja: Da li je projekt profitabilan ili ne? Da li je projekt likvidan ili ne? U kojoj godini će se ostvariti povrat ulaganja u projekt? Je li vaš pothvat osjetljiv na smanjenje opsega poslovanja, troškova ili prodajne cijene? Ocjena učinkovitosti je poseban analitički postupak. Za izradu ocjena učinkovitosti koriste se podaci krajem određenog razdoblja, najčešće na koncu poslovne godine, a kao 44
izvor podataka koriste se temeljna financijska izvješća (račun dobiti i gubitka, bilanca, bruto bilanca, posebna financijska izvješća). Pokazatelje koje dobijemo na takav način nazivamo pokazateljima statičke učinkovitosti ili skraćeno statičkim pokazateljima. Za razliku od statičkih pokazatelja učinkovitosti u praksi se sve više koriste takozvane dinamičke ocjene učinkovitosti. Razlika između statičkih i dinamičkih metoda je u tome što su statičke metode relativno jednostavnije i manje reprezentativne. Naime, one analiziraju pojedine financijske pokazatelje u nekom konkretnom trenutku, najčešće na koncu poslovne godine, nakon što su sačinjena temeljna financijska izvješća, kao što su Račun dobiti i gubitka, Bilanca, Bruto bilanca i dr. Međutim nas interesira što će se događati s projektom tijekom njegovog ukupnog vijeka trajanja. Pokazatelje o tome pružaju nam tzv. dinamičke metode koje analiziraju projekt tijekom svih godina njegovog aktivizacijskog razdoblja te razdoblja eksploatacije, a one koriste, kao izvor podataka, projekcije ekonomskih i financijskih tijekova projekta. Projekcije ekonomskih tijekova nam služe za izračunavanje razdoblja (roka) povrata, čiste (neto) sadašnje vrijednosti i interne stope profitabilnosti, a projekcije financijskih tijekova za ocjenu likvidnosti projekta. U nastavku su predočeni neki od pokazatelja statičke učinkovitosti kao i najvažniji pokazatelji dinamičke ocjene projekta. 4.1.3.1. Pokazatelji statične učinkovitosti Statična ocjena se bazira na pojedinačnim pokazateljima koji se izvode iz podataka o novčanim tokova i to u tzv. reprezentativnoj godini životnog vijeka projekta (obično se uzima 5. godina). Broj pokazatelja koji se može koristiti nije fiksiran i u velikoj mjeri je na konzultantima da naprave odgovarajući izbor. U donjem pregledu prikazan je izbor pokazatelja relevantnih za projekt solarne elektrane: Tablica 6. Pokazatelji statične učinkovitosti Pokazatelj Elementi Granična vrijednost Koeficijent Ekonomičnost Odnos uk. prihoda i uk. rashoda > 1,0 1,96 Odnos duga i Dugoročne financijske obveze / kapitala kapital < 4,0 2,5 Izvor: Izrada autora 45
Nakon predočenja pokazatelja statične učinkovitosti projekta važno je istaknuti da svaka od predočenih ocjena, sama za sebe, ne govori puno o statičkoj učinkovitosti projekta. Tek usporedbom s njima komparativnim ocjenama može se donositi odgovarajući zaključak. U praksi se navedene ocjene kompariraju: sa pokazateljima iz prethodnoga razdoblja njegova poslovanja (analiza trenda), sa pokazateljima grane ili grupacije kojoj dotični projekt pripada, sa pokazateljima drugih, njima alternativnih, projekata, sa zadanim optimalnim veličinama za dotičnu granu ili grupaciju. 4.1.3.2. Neto sadašnja vrijednost projekta Neto čista sadašnja vrijednost (NSV) nekog projekta je sadašnja vrijednost primitaka minus sadašnja vrijednost izdataka. Diskontiranje vremenskog tijeka primitaka i izdataka (ili više njih) koji se javljaju tijekom cijelog vijeka korisnosti projekta prema tekućoj vrijednosti omogućiti će korisniku da izračuna neto sadašnju vrijednost. Vremensko diskontiranje je tehnika koja se koristi u prebacivanju budućih troškova i koristi u njihovu sadašnju vrijednost čime postaju usporedivi. Dva uvjeta moraju biti ispunjena da bi se projekt smatrao prihvatljivim na ekonomskim osnovama (Schaeffer i Svoboda, 2005, p.26): NSV projekta treba biti pozitivna. Drugim riječima, sadašnja vrijednost koristi treba biti veća od troškova. Ili, NSV mora biti najmanje jednaka nuli. i, NSV projekta mora biti viša od, ili barem jednaka, NSV-i međusobno isključivih opcija projekta. Neto sadašnja vrijednost pokazuje sposobnost projekta da vrati sredstva uložena u njega: kada je predznak pozitivan onda odgovarajući iznos pokazuje za koliko projekt vraća sredstva više od uloženog. Kada je negativan, koliki je faktički gubitak. Zbog ovoga NSV se smatra ključnim eliminacijskim kriterijem za ocjenu projekta. Ukoliko projekt ima pozitivnu neto sadašnju vrijednost može se smatrati kvalificiranim za realizaciju; ako, međutim, ona ima negativni predznak, onda se projekt smatra neprihvatljivim. 46
Neto sadašnja vrijednost u tehničkom smislu predstavlja sumu diskontiranog neto novčanog toka. Diskontirani novčani tok, unosi u ocjenu dinamički aspekt promatranja time što u analizu uključuje faktor vremena i pri tome uvažava činjenicu da vrijeme ima svoju financijsku dimenziju. Kod izbora diskontne stope obično se uzima ona stopa koja je jednaka kamatnoj stopi po kojoj se ulažu sredstva u projekt. Uz diskontnu stopu od 4%, a na temelju razmatranog tehničkog rješenja i pretpostavljenih uvjeta poslovanja sunčane elektrane, izvedba projekta je prihvatljiva jer je neto sadašnja vrijednost projekta pozitivna i iznosi 127.481,24 kn. 4.1.3.3. Interna stopa profitabilnosti projekta Interna stopa profitabilnosti je ona diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost negativnih čistih primitaka iz ekonomskog tijeka projekta sa sadašnjom vrijednošću pozitivnih čistih primitaka, odnosno to je ona diskontna stopa kod koje je čista sadašnja vrijednost jednaka nuli. Interna stopa profitabilnosti može se interpretirati i kao prosječna godišnja stopa prinosa investicije. U nedostatku izravne metode za rješavanje jednadžbi višeg stupnja primjenjuje se metoda sukcesivne aproksimacije, odnosno metoda pokušaja. Postupak se svodi na to da najprije izračunamo čistu sadašnju vrijednost uporabom većega broja diskontnih stopa (slijedom od nižih k većima), sve do stope pri kojoj čista sadašnja vrijednost dobije negativan izraz. Nakon što uporabom približnih diskontnih stopa izračunamo najnižu pozitivnu čistu sadašnju vrijednost te prvu negativnu čistu sadašnju vrijednost, slijedi izračun interne stope profitabilnosti pomoću odgovarajuće formule. Odluka o prihvaćanju projekta/investicije donosi se ako je interna stopa profitabilnosti (IRR) veća od zahtijevane stope povrata (diskontne stope, troška kapitala). Interna stopa profitabilnosti (ISP) za projekt izgradnje solarne elektrane snage 10 kw na lokaciji Zagreb, na temelju razmatranog tehničkog rješenja i pretpostavljenih uvjeta poslovanja elektrane, iznosi 16,78%. Kao relativna mjera učinkovitosti ISP je veća od granične ISP (4%) te će, prema postavljenom kriteriju prihvata, projekt biti prihvatljiv za izvedbu. 47
4.1.3.4. Razdoblje povrata ulaganja u projekt Razdoblje (ili rok) povrata uloženoga kapitala označava vrijeme tijekom kojega se iz čistih primitaka ekonomskoga tijeka vraća ukupno uloženi novac u realizaciju poduzetničkoga pothvata. Kriterij ocjene poduzetničkoga projekta prema ovome pokazatelju zapravo je duljina razdoblja povrata. Što je to vrijeme kraće projekt je prihvatljiviji. Realizacija projekta je opravdana ukoliko je rok vraćanja uloženih sredstava manji ili jednak vremenskom periodu utvrđenom od strane davatelja kredita, odnosno tehnološkim vijekom određenog projekta. Razdoblje povrata izračunavamo kao omjer početnog ulaganja i godišnjih novčanih primitaka ekonomskog tijeka projekta. Metoda razdoblja (roka) povrata je relativno jednostavna metoda, a upotrebljava se kao nadopuna ostalim složenijim metodama, kao što su čista (neto) sadašnja vrijednost i interna stopa profitabilnosti. Diskontirajući tokove novca, koristeći diskontnu stopu od 4%, tok novca, prema pretpostavljenom tehničkom rješenju i pretpostavljenim uvjetima poslovanja elektrane, pokazuje da je razdoblje povrata novčanog ulaganja u projekt izgradnje solarne elektrane snage 10 kw na lokaciji u Zagrebu u šestoj godini vijeka projekta. 4.1.3.5. Analiza osjetljivosti projekta Analiza se osjetljivosti sastoji od postupka penaliziranja (opterećivanja) projekta različitim negativnim situacijama koje se eventualno mogu pojaviti tijekom životnoga vijeka, zapravo svim predvidivim kritičnim parametrima. Polazeći od takve definicije, a i mogućih rizičnih činitelja s kojima se svaki projekt može suočiti tijekom njegova promatranoga eksploatacijskoga razdoblja, u analizi osjetljivosti projekta (tijekom promatranih godina) penaliziramo jednu ili više rizičnih pretpostavki. Analiza osjetljivosti ograničen je alat. Bavi se sa svakom varijablom pojedinačno, dok sve ostalo drži konstantnim. Učinkovitu osjetljivost rezultata na određenu varijablu određuje nekoliko faktora koji uključuju: Reakciju neto sadašnje vrijednosti (NSV) na promjene varijable; Veličinu raspona mogućih vrijednosti varijable, 48
Promjenjivost vrijednosti varijable. Drugim riječima, vjerojatnost da će se vrijednost varijable kretati unutar raspona mogućih vrijednosti. Stupanj do kojeg je moguće kontrolirati raspon promjenjivosti vrijednosti varijable. Svaka neovisna varijabla za koju jedan posto (1%) promjene rezultira sa jedan posto (1%) ili više promjene u analizi projekta kritična je varijabla i treba ju ocijeniti što je pouzdanije moguće (Schaeffer i Svoboda, 2005, p.35). U slijedećim tablicama prikazana je osjetljivost projekta na smanjenje i povećanje prihoda od 20% u slučaju pada proizvodnje tj. povećanja otkupne cijene. 49
Tablica 7. Smanjenje prihoda za 20% (pad proizvodnje) R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 I. PRIMICI 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 20.262 20.262 20.262 92.373 II. IZDACI 145.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.172 5.172 5.172 5.172 NETO PRIMICI III. -123.110 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 15.090 15.090 15.090 87.201 (I-II) KUMULATIV NETO -123.110-106.219-89.329-72.438-55.548-38.658-21.767-4.877 12.014 28.904 43.994 59.083 74.173 161.373 PRIMITAKA Izvor: Izrada autora Vijek povrata je 8. godina, dakle još uvijek u vijeku projekta i trajanja otplate kredita, neto sadašnja vrijednost je pozitivna, a interna stopa rentabilnosti je veća od 4 %. Dakle, projekt je održiv uz pad ukupnog prihoda od 20 %. Tablica 8. Povećanje prihoda za 20% (porast otkupnih cijena) R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 I. PRIMICI 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 30.431 30.431 30.431 102.542 II. IZDACI 147.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.206 7.206 7.206 7.206 NETO PRIMICI -114.070 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 23.225 23.225 23.225 95.336 III. (I-II) KUMULATIV NETO -114.070-88.141-62.211-36.282-10.352 15.578 41.507 67.437 93.366 119.296 142.521 165.746 188.970 284.306 PRIMITAKA Izvor: Izrada autora Vijek povrata je 5. godina, dakle još uvijek u vijeku projekta i trajanja otplate kredita, neto sadašnja vrijednost je pozitivna, a interna stopa rentabilnosti je veća od 4 %. Dakle, projekt je održiv uz porast ukupnog prihoda od 20 %. 50
4.2. ANALIZA POTENCIJALNIH RIZIKA Analiza potencijalnih rizika pobliže objašnjava strukturu tržišta električne energije i rizike s kojima se susreće proizvođač električne energije na dereguliranom tržištu električne energije. Tržište električne energije je kompleksnije u odnosu na ostala tržišta roba i usluga iz razloga što električna energija ima i svoju kvantitativnu i kvalitativnu prirodu, odnosno jednom proizvedenu električnu energiju nemoguće je trajnije skladištiti u većim količinama. Proizvođač električne energije odgovoran je za održavanje ravnoteže proizvodnje, potrošnje i razmjene električne energije unutar elektroenergetskog sustava u njegovoj nadležnosti, a ujedno je izložen različitim vrstama rizika na dereguliranom tržištu električne energije. Kako bi osigurao što učinkovitije vođenje elektroenergetskog sustava i sigurnu opskrbu krajnjih potrošača proizvođač električne energije prisiljen je što bolje prepoznati, analizirati i upravljati rizicima kojima je izložen. Proizvodnja i potrošnja električne energije su stohastičke prirode jer uvelike ovise o vremenskim prilikama, neplaniranim ispadima proizvodnih jedinica, te planiranim isključenjima ili ispadima pojedinih prijenosnih vodova, transformatorskih stanica ili neke druge opreme neophodne za prijenos električne energije. 4.2.1. Rizik sirovinske osnove Desetogodišnji prosjek globalnog sunčevog zračenja na površinu pod optimalnim nagibom (u Hrvatskoj, to je između 33 i 35 ) koja je usmjerena izravno prema jugu iznosi 1350 kwh/m2. Najveća iskoristivost je na obali i neposrednom zaleđu i do 14 kwh/m2, najniža iznosi 1300 kwh/m2. Uz optimalni položaj (smjer jug, nagib od 33% do 35% stupnjeva i da ne postoji prepreke koja bi zasjenjivala elektranu) primjenom modula i pretvarača (invertera) visoke kvalitete te uz kvalitetno projektiranje te pravilnu montažu solarne elektrane,omjer vršnog solarnog zračenja i broj godišnje proizvedene električne energije (kwh) po 1 kw instalirana snaga iznosi 75%, u najboljem slučaju, približava se 80%. To znači da u Hrvatskoj uz optimalnu poziciju u prosjeku solarna elektrana od 1 kw snage proizvedene na godišnjoj razini 1050 kwh, najveća moguća godišnja proizvodnja u kontinentalnoj Hrvatskoj je 1100 kwh / kw. 51
Najčešći materijal za proizvodnju sunčanih ćelija je silicij. Silicij se dobiva iz pijeska i jedan je od najčešćih elemenata u zemljinoj kori, dakle nema ograničenja za dostupnost sirovog materijala. 4.2.2. Rizik tehnologije Tehnologija fotonaponskih ćelija je provjerena i pouzdana s nizom pozitivnih primjera iz prakse. No, željeni produkt električna energija u željenim količinama i kontinuiranoj raspoloživosti tijekom cijele kalendarske godine ovisan je o nizu faktora. Sam rizik tehnologije odnosi se na osiguranje raspoloživosti, vezano za održavanje i period i sadržaj remonta. Predviđeni okvirni sadržaj servisiranja i remonta tijekom 12 godina, kojime su pokrivene stavke redovnog i izvanrednog održavanja, daje dobru osnovu za izbjegavanje rizika. Što se tiče upravljanja i nadzora, čitava elektrana bi trebala biti upravljana i regulirana putem programabilnog logičkog kontrolera (eng. Programmable logic controller, PLC 4 ), s odgovarajućim mjernim i upravljačkim točkama. Rizik tehnologije se ovdje odnosi na prikladnost odabranog sustava i softvera, prilagođenom radu i otklanjanju mogućih poremećaja i neželjenih situacija u pogonu sustava, i u obučenosti osoblja za rukovanje sustavom. 4.2.3. Ugovorni rizik Pod pretpostavkom provjere odgovarajućih izmjena sklopljenih predugovora i ugovora s izvođačima radova i dobavljačima, projekt nije izložen pravnim rizicima koji bi objektivno mogli ugroziti njegov razvoj. Ova ocjena vrijedi pod daljnjom pretpostavkom da su ispunjene sve obveze s osnove nabave energetskih suglasnosti i odobrenja. 4.2.4. Tržišni rizik U dinamičkom pristupu ocjene tržišnog rizika u uvjetima neizvjesnosti, pojavljuje se 4 PLC (eng. Programmable Logic Controller) je univerzalna programibilna upravljačka jedinica, razvijena kao zamjena za složene relejne upravljačke sklopove. Koristi se u automatizaciji i upravljanju industrijskim procesima. 52
nekoliko ključnih parametra, čija promjena uzrokuje promjenu poslovnih rezultata te utječe na opravdanost investicije, a to su: obujam proizvodnje električne energije, vrijeme pogona, smanjenje proizvodnje električne energije, prosječna prodajna cijena električne energije, smanjenje prihoda od prodaje električne energije. 4.2.5. Političko zakonodavni rizik Deregulacija cjelokupnog energetskog sektora i formiranje jedinstvenog europskog tržišta električne energije za zadaću imaju povećati ekonomsku efikasnost cjelokupnog sustava, osigurati sigurnu opskrbu potrošača uz optimalno korištenje proizvodnih kapaciteta, smanjenje korištenja fosilnih goriva integracijom obnovljivih izvora energije i poboljšanjem energetske učinkovitosti u elektroenergetskom sustavu. Proizvođač električne energije je pri tome izložen riziku sigurnog vođenja elektroenergetskog sustava i sigurne opskrbe potrošača. Takav rizik možemo podijeliti na dva dijela, onaj financijske i operativne prirode. Financijski rizik dijeli sa svim drugim subjektima na tržištu koji su financijski odgovorni za odstupanja. Operativni rizik kojem je izložen proizvođač električne energije može se smanjiti uvođenjem nacionalnog ili međunarodnog tržišta pomoćnih usluga sustava. Bez uvođenja jednog od tržišnih modela nabave pomoćnih usluga sustava ozbiljno je ugroženo sigurno vođenje elektroenergetskog sustava i sigurna opskrba krajnjih potrošača. Zbog neelastičnosti krivulja potrošnje električne energije, nepredvidljivih meteoroloških prilika, mogućih manipulacija cijenama na tržištu električne energije kao i cijenama na tržištu primarnih energenata uvijek postoji rizik sigurne opskrbe električnom energijom. 53
5. PERSPEKTIVE I POTENCIJAL SOLARNIH ELEKTRNA U HRVATSKOJ I SVIJETU Solarna energija najčišći je i najveći dostupan obnovljivi izvor energije. Današnje tehnologije omogućavaju iskorištavanje ovog resursa na nekoliko načina, dajući javnosti i poslovnim subjektima fleksibilne načine upošljavanja sunčeve svjetlosti i topline. Zbog velikog potencijal i interesa za ulaganje u solarne elektrane ovo poglavlje donosi analizu trendova i potencijala razvoja tržišta solarne energije u svijetu kao i buduće perspektive solarnih elektrana u Hrvatskoj. 5.1. POTENCIJAL RAZVOJA I PERSPEKTIVE TRŽIŠTA SOLARNE ENERGIJE U SVIJETU Solarna energija trenutno opskrbljuje 1% svjetske potražnje za električnom energijom, ali solarna industrija raste nevjerojatnom brzinom. Samo u 2011. godini zabilježen je rast od 86%. Temeljni razlog ovom rastu leži u fenomenu koji se naziva Swansonov zakon kao imitacija Mooreovog zakona koji kaže da se veličina tranzistora na čipu, a time i njihova cijena, smanjuje za duplo otprilike svakih osamnaest mjeseci. Swansonov zakon pretpostavlja da se cijena solarnih ćelija smanjuje 20% sa svakim udvostručenjem njihovog svjetskog proizvodnog kapaciteta (slika 1). Cijena solarnih ćelija, izražena u omjeru dolara po vatu električne snage, vrtoglavo se smanjila sa 76.67 dolara 1977. godina na 0.74 dolara po vatu 2013. godine. 54
Grafikon 3. Swansonov zakon Izvor: http://www.economist.com/blogs/graphicdetail/2012/12/daily-chart-19 To znači da u sunčanim regijama poput Kalifornije u SAD-u, fotonaponska tehnologija može bez poticaja konkurirati s konvencionalnim izvorima proizvodnje električne energije. Povrh toga, tehnološka dostignuća koja su provjerena u laboratoriju još nisu prešla u tvorničku proizvodnju pa Swansonov zakon može još godinama djelovati (Carr, 2012). Fotonaponska tehnologija jedna je on najbrže rastućih na svijetu s godišnjim globalnim rastom tržišta od 35-40%. Investicije u solarnu tehnologiji nerijetko se vraćaju već za pet godina, i pokazuju unosnu neto sadašnju vrijednost kroz životni vijek projekta od 20-25 godina. Fotonaponska tehnologija doživljava stalna tehnološka poboljšanja, inovacije i pad cijena. U periodu od 2007. godine do 2012. godine trošak proizvodnje solarnih komponenti pao je u prosjeku 70-80%. U 2013. godini trend se nastavio pa je tako SunPower, drugi najveći američki fotonaponski proizvođač zabilježio, samo u 2013. godini, smanjenje proizvodnih troškova za 20% (Reckson, 2014). Nakon pada cijena i industrijske konsolidacije, 2014. godine započinje industrijski oporavak i rast tržišta. S gledišta tehnologije, fotonaponski kristalni silicij dominira 55
tržištem zahvaljujući kadmij telurijevim ćelijama i rastu potražnje za Bakar indij galij selenid ćelijama u Japanu, dok je tržište ćelija od tankog filma ostalo stabilno. Rast tržišta u 2013. i 2014. godini doveo je stupanj iskoristivosti industrijskih proizvodnih kapaciteta na prihvatljivije razine i umanjio pritisak na cijene. Nakon godina smanjenja troškova proizvodnje, inovacije preuzimaju centralnu ulogu u obliku inovativne opreme, novih i poboljšanih linija proizvodnje. Otvaraju se nove tvornice za proizvodnju fotonaponskih modula na i u blizini novi tržišta dok se, nažalost neke u Europi zatvaraju. Rast tržišta doveo je industrijske proizvodne kapacitete do održivog stupnja iskoristivosti te time omogućio novi investicijski ciklus u fotonaponskom sektoru, koji je osnažen predviđenim rastom tržišta (Global Market Outlook, 2015, p.8). 5.1.1. Perspektive razvoja tržišta solarne energije Unazad deset godina fotonaponsko je tržište, unatoč teškoj ekonomskoj situaciji, ostvarilo nevjerojatan rast te je na dobrom putu da globalno postane veliki izvor proizvodnje električne energije. Nakon rekordnog rasta u 2011. godini, svjetsko se fotonaponsko tržište stabiliziralo 2012. godine te ponovno zabilježilo značajan porast u 2013. godini. Krajem 2009. godine, svjetski kumulativni instalirani fotonaponski kapacitet iznosio je preko 23 GW. Godinu dana kasnije iznosio je 40.3 GW i krajem 2011. godine dosegao je iznos od 70.5 GW. U 2012. godini dosegnuta je brojka od 100 GW te je u 2103. godini ukupno globalno instalirano 138.9 GW fotonaponskog kapaciteta što je dovoljno za proizvodnju oko 160 teravat sati (TWh) električne energije godišnje. Ovaj energetski volumen dovoljan je za zadovoljavanje godišnje potražnje 45 milijuna Europskih kućanstava te je ekvivalent dobivene električne energije iz 32 veće elektrane na ugljen. U usporedbi s dvije prethodne godine, gdje se instalirani fotonaponski kapacitet kretao nešto iznad 30 GW godišnje, tržište je značajno poraslo u 2013. godini. s 37 GW i 2014. godini s 40 GW instaliranog kapaciteta. Unatoč tomu, globalno fotonaponsko tržište nalazi se na prekretnici. Prvi puta nakon desetljeća Europsko tržite ne nalazi se na vrhu globalnog instaliranog kapaciteta. Azija je prestigla Europu te zauzima 56% svjetskog tržišta u 2013. godini. Porast Azijskog udjela na tržištu dogodio se paralelno s padom Europskog udjela, primijećenog već 2012. godine te na taj način zadržao uzlaznu putanju razvoja globalnog fotonaponskog tržišta uvelike kompenzirajući sporiji rast Europskog tržišta (Global Market Outlook, 2014, p. 17). 56
Europa i dalje zauzima vodeće mjesto kao regija s najviše ukupnog instaliranog kapaciteta, iznosa 81.5 GW. Taj iznos predstavlja otprilike 59% svjetskog ukupnog fotonaponskog kapaciteta u odnosu na 70% u 2012. godini, te oko 75% 2011. godine. Zemlje Azije i Pacifika naglo rastu s 40.6 GW instaliranog kapaciteta, dok treće mjesto zauzimaju Sjeverna i Južna Amerika s 13.7 GW što je vidljivo iz narednog prikaza (Global Market Outlook, 2014, p. 17). Grafikon 4. Ukupni svjetski instalirani fotonaponski kapacitet Izvor: Global Market Outlook, 2014 5.1.2. Europsko tržište i buduća predviđanja Europsko tržište bilježilo je progresivan rast posljednjih deset godina: od godišnjeg tržišta od nešto manje od 1 GW u 2006. godini do tržišta od preko 13.7 GW 2010. godine te 22.3 GW u 2011. godini. Rekordna 2011. godina, potpomognuta brzom ekspanzijom tržišta u Italiji te visokim nivoom instalacija u Njemačkoj, nije bila održiva te je tržište usporilo rast na 17.7 GW u 2012. godini i gotovo 11 GW u 2013. godini. Nakon što je držala mjesto vodećeg svjetskog fotonskog tržišta sedam puta u posljednjih četrnaest godina, 57
Njemačka je 2013. pala na četvrto mjesto s 3.3 GW instaliranog kapaciteta, što i dalje predstavlja daleko najveće Europsko tržište. Ujedinjeno Kraljevstvo drugo je po veličini Europsko fotonaponsko tržište s instaliranim kapacitetom od 1.5GW u 2013. godini. Italija je 2013. godine instalirala 1.4 GW kapaciteta te time nastavila usporavati u odnosu na 3.6GW prethodne godine i 9.3 GW u 2011. godini (Global Market Outlook, 2014, p. 19). Udio koji pojedine zemlje zauzimaju na Europskom fotonaponskom tržištu prikazan je u narednom grafikonu. Grafikon 5. Udio zemalja na Europskom fotonaponskom tržištu Izvor: Global Market Outlook, 2014, p. 25 Progresivan rast tržišta do 2013. godine popraćen je razvojem tržišne dinamike što je rezultiralo sve većom samoodrživosti fotonaponskih tržišta u 2013. godini. Cijena električne energije dobivene iz fotonaponskih sustava izjednačila se te je na određenim tržištima, poput Njemačke i Italije, čak i niža od konvencionalno proizvedene električne energije. Na taj način razvoj fotonaponkog tržišta bi djelomično bio potican iz vlastite samo održivosti, a ne cjelokupno putem državnih poticaja (feed-in tarife). Konkurentnost fotonaponskih instalacija ne ovisi samo o mogućnosti smanjenja računa za električnu energiju već i mogućnosti prodaje viška proizvedene električne energije natrag na tržištu. Gledajući iz te perspektive, 2013. godina bila je teška za fotonaponske instalacije iz nekoliko razloga. Loša ekonomska situacija i politička neizvjesnost dovele su do smanjenja zacrtanih dugogodišnjih ciljeva. Manjak političke volje i nerazumijevanje te 58
zakonodavne promijene rezultirale su smanjenjem potpora i/ili ukidanjem mehanizama poticaja i ograničavanjem instaliranog kapaciteta. Sve to utjecalo je na smanjenje tržišta te je narušilo privlačnost fotonaponske tehnologije kao kvalitetne dugoročne investicije (Global Market Outlook, 2014, p. 25). Nestabilnost Europskih tržišta dovodi do zaključka da niti jedna zemlja koja je do sada ostvarila ozbiljan tržišni rast nije uspjela vratiti povjerenje u tržište te ostvariti rast sličan onome iz prethodnih godina. Sveobuhvatno gledajući, budućnost Europskih tržišta u nadolazećim je godinama neizvjesna. Drastično smanjenje određenih mehanizama potpora (feed-in tarife) dovesti će do smanjenja određenih tržišta, dok će razvoj drugih tržišta spriječiti moguće veće padove na ukupnom Europskom tržištu. Kratkoročne perspektive Europskom tržišta su u najboljem slučaju stabilne, a moglo bi doći i do pada. Bez političke i zakonodavne potpore tranziciju ka cjenovno konkurentnom tržištu, koje sve manje ovisi o mehanizmima potpora, biti će teško postići. Tržište bi se moglo stabilizirati u 2014. godini i ponovno rasti od 2015. godine uz uvjete stabilizacije najvećih Europskih tržišta (Njemačka, Italija), nastavku trenutne politike u Ujedinjenom Kraljevstvu te ponovnom osnaženju na ostalim Europskim tržištima. Najvjerojatniji scenarij je pad tržišta u 2014. godini na oko 8-9 GW instaliranog kapaciteta, dok će cjenovna konkurentnost na najvećim tržištima pripomoći održavanju 10-12 GW instaliranog kapaciteta u drugom djelu desetljeća (Global Market Outlook, 2014, pp.31-32). 5.1.3. Svjetsko tržište i buduća predviđanja Dok Europska tržišta stagniraju ili su u padu, to nije slučaj na globalnoj razini gdje lokalna i globalna potražnja za eklektičnom energijom nastavlja poticati rast. Kina je 2013. godine zauzela mjesto vodećeg svjetskog fotonaponskog tržišta te ostvarila najveću svjetsku godišnju brojku od 11.8 GW instaliranog kapaciteta. Japan je sa 6.9 GW zauzeo drugo mjesto, dok treće mjesto drže Sjedinjene Američke Države s instaliranih 4.8GW. Kina, Japan, SAD, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo 2013. godine sa 28.3GW instaliranog kapaciteta predstavljaju tri četvrtine svjetskog fotonaponskog tržišta, što je osjetan porast u odnosu na 65% 2012. godine. Očekuje se nastavak najbržeg tržišnog rasta u Kini i Jugo-Istočnoj Aziji, te nastavak rasta u zemljama Južne Amerike, Bliskog Istoka, Sjeverne Afrike i Indije. Fotonaponski potencijal zemalja u tzv. Sunčanom pojasu, gdje 59
fotonaponska proizvodnja cjenovno konkurira s konvencionalnom proizvodnjom bez financijske potpore države mogao bi iznositi 60-250 GW do 2020. godine, te od 260 do 1100 GW u 2030. godini. Uzimajući u obzir brže nego očekivan pad cijena fotonaponske tehnologije u prethodnih nekoliko godina, sve više zemalja do kraja desetljeća prihvatiti će fotonaponsku proizvodnju kao konkurentni izvor energije (Global Market Outlook, 2014, p.37). Više od 27 GW novih fotonaponskih sustava ostvareno je izvan Europe u 2013. godini, u odnosu na 13.9 GW u 2012. godini, 8 GW u 2011. godini i 3 GW u 2010. godini. Strjelovit razvoj Kineskog tržišta osigurao je toj državi vodeće mjesto, slijedi Japan s 6.9 GW te SAD s 4.8 GW. Sve zemlje očekuju nastavak rasta otprilike na istoj razini, potencijalno i više, dok Kina očekuje rast iznad 10 GW narednih nekoliko godina. Iz gore navedenog može se zaključiti da će zbog progresivnog rasta tržišta u navedenim zemljama njihov udio samo rasti, što uvelike pridonosi daljnjem razvoju svjetskog fotonaponskog tržišta (Global Market Outlook, 2014, p.37). Udio na fotonaponskom tržištu izvan Europe u 2013. godini prikazan je na slijedećem grafikonu. Grafikon 6. Udio zemalja na fotonaponskom tržištu izvan Europe u 2013. godini Izvor: Global Market Outlook, 2014, p.37 Po konzervativnim procjenama, kapacitet svjetskog tržišta mogao bi se kretati od 35 do 39 GW godišnje u narednih pet godina. Fotonaponska proizvodnja i dalje je određena 60
zakonodavnim okvirom i političkom klimom, gdje političke odluke značajno utječu na potencijal razvoja fotonaponskog tržišta, da li će ono rasti ili padati. Najvjerojatniji scenarij pretpostavlja pad ili usporen rast tržišta u Europi te rast u ostalim regijama koje se tek počinju razvijati (Global Market Outlook, 2014, p.39). 5.2. BUDUĆNOST SOLARNIH ELEKTRANA U HRVATSKOJ Energetska regulativa u Republici Hrvatskoj iz područja obnovljivih izvora energije i kogeneracije izrađena je temeljem krovnih energetskih zakona: Zakona o energiji ( Narodne novine broj: 120/12) i Zakona o tržištu električne energije ( Narodne novine broj: 22/13), te Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o promidžbi uporabe električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije od 23. travnja 2009. godine (Directive 2001/77/EC) te Direktive 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. godine o unapređenju kogeneracije na temelju potrošnje korisne energije na unutarnjem tržištu energije (Directive 2004/8/EC) (HROTE Godišnji izvještaj, 2015, p.1). Sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija u primjeni je od 1. srpnja 2007. godine. U skladu s Nacionalnim akcijskim planom za obnovljive izvore energije do 2020. godine, donesenog u 2013. godini, Vlada Republike Hrvatske je donijela Tarifni sustav (NN 133/13) koji je stupio na snagu s prvim danom 2014. godine. Novim tarifnim sustavom uvedene su kvote za sklapanje ugovora o otkupu električne energije u 2014. godini. Predviđeno je 5 MW za integrirane sunčane elektrane, 2 MW za integrirane sunčane elektrane koje su na objektima u vlasništvu tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te 5 MW za neintegrirane sunčane elektrane. Zbog velikog interesa investitora za ulaganje u sunčane elektrane ograničenje za sklapanje ugovora o otkupu je, temeljem podnesenih potpunih zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije, dosegnuto na dan 1. siječnja 2014. za sve navedene grupe postrojenja sunčanih elektrana (HROTE Godišnji izvještaj, 2015, p.3). HROTE je u 2014. godini zaprimio ukupno 2.368 zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije sunčanih elektrana ukupne snage 99,06 MW. Od početka uspostave sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i 61
kogeneracije u RH (srpanj 2007. godine) do kraja 2014. godine HROTE je sklopio ukupno 1.378 ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja. Do dana 31. prosinca 2014. godine 1.067 ugovora je stupilo na snagu, što znači da je za 1067 postrojenja povlaštenih proizvođača HROTE isplaćivao poticajnu cijenu za isporučenu električnu energiju. Od ukupnih 1067 aktiviranih ugovora o otkupu električne energije, 1022 odnosila su se na sunčane elektrane. U 2014. godini 391 ugovor o otkupu električne energije stupio je na snagu, odnosno 391 novo postrojenje je ušlo u sustav poticanja od čega se 383 ugovora odnosilo na sunčane elektrane. Iz 1022 sunčane elektrane ukupne snage 33,51 MW, proizvedeno je 35.173.831 kwh što je iznosilo 3,79% od ukupne proizvodnje iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije i za što je povlaštenim proizvođačima isplaćeno 82.910.189,54 kn poticaja (HROTE Godišnji izvještaj, 2015, pp.4-18). Sve navedeno ukazuje na veliki interes za ulaganje u sunčane elektrane. Objektivno gledano kvote za otkup električne energije iz sunčanih elektrana jako su male u odnosu na izraženi interes ulaganja. Hrvatska ima veliki potencijal za razvoj i rast tržišta solarne energije ali da bi se to ostvarilo potreban je zakonodavni okvir te sustav kvota i poticaja koji će omogućiti realizaciju tog potencijala. 62
6. ZAKLJUČAK U uvjetima sve veće energetske neizvjesnosti, ulaganje u razvoj obnovljivih izvora energije poput solarne energije, predstavlja nepresušan izvor za neprekidno stvaranje jedinstvenih, ciljno usmjerenih i vremenski ograničenih pothvata. Ogroman potencijal solarne tehnologije (posebice fotonaponske) i dobrobiti koje pruža društvu, a i okolišu, sve su očitiji. Fotonaponska tehnologija postaje prihvaćen način mišljenja i djelovanja, pristupačan sve većem broju ljudi, unutar energetskog sustava. Po svemu sudeći solarna energija nastaviti će zauzimati sve veći udio u energetskim miksu Europe i svijeta, pružajući čistu, sigurnu, pristupačnu i decentraliziranu električnu energiju tamo gdje je potrebna. Niske i opadajuće cijene polako mijenjaju mišljenja onih koji stvaraju politike diljem svijeta i spoznaja da je fotonaponska tehnologija izvor energije niskog troška i malih emisija štetnih plinova brzo se širi. Postojanje pouzdanog, prema budućnosti okrenutog, tržišnog okvira i uvjeta djelovanja ključni je faktor za pomicanje prema većem udjelu korištenja solarne energije. Sve navedeno uvelike utječe na povećanje interesa za solarne projekte poput solarne elektrane. Promatrana kao projektno usmjereni sustav, solarna elektrana zahtjeva uvođenje sustava projektne organizacije i projektnog menadžmenta. Proces realizacije gradnje solarne elektrane i proizvodnja električne energije promatra se kao jedinstveni projekt te omogućuje primjenu koncepta projektnog menadžmenta. Prikazom primjene projektnog menadžmenta kao procesa planiranja projektnih ciljeva, organiziranja resursa u vidu raspoložive tehnologije, upravljanja ljudskim potencijalima i adekvatnom kontrolom dokazano je da je u projekt solarne elektrane moguće uvesti koncept projektnog menadžmenta kao pretpostavke ostvarivanja konačnog namjenskog cilja realizacije projekta. Kroz funkciju evaluacije dokazana je uspješna realizacija projekta solarne elektrane te isplativost kontinuirane eksploatacije projektnog proizvoda. Na temelju svega iznesenog u ovom radu zaključuje se da je primjena projektnog menadžmenta u solarnoj elektrani moguća, samo zahtjeva ulaganje truda i napora kako bi se stvorilo prikladno okruženje za uspješnu provedbu i prilagodbu specifičnim karakteristikama djelatnosti proizvodnje električne energije. 63
LITERATURA KNJIGE: 1. Hauc, A. 2007, Projektni menadžment i projektno poslovanje, M.E.P. Consult, Zagreb 2. Omazić, M. A., Baljkas, S. 2005, Projektni menadžment, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb 3. Project Management Institute, 2013, A guide to the project management body of knowledge (PMBOK guide), Fifth edition, The Project Management Institute, Inc 4. Schaeffer, M., Svoboda, Z. 2005, Vodič uz Priručnik za izradu projektne dokumentacije za kreditne i druge potporne zahtjeve, The Urban Institute, Zagreb 5. Zekić, Z. 2010, Projektni Menadžment upravljanje razvojnim promjenama, Ekonomski Fakultet u Rijeci, Rijeka ČLANCI: 6. Alsema, E.A., de Wild-Scholten, M.J., Fthenakis, V.M. 2006, ENVIRONMENTAL IMPACTS OF PV ELECTRICITY GENERATION - A CRITICAL COMPARISON OF ENERGY SUPPLY OPTIONS, 21st European Photovoltaic Solar Energy Conference, Dresden,Germany 7. Fthenakis, V. i Zweibel, K. 2003, CdTe PV: Real and Perceived EHS Risks, 2003 NCPV Meeting 8. HROTE, 2015, Sustav poticanja obnovljivih izvora energije i kogeneracije u RH godišnji izvještaj za 2014. godinu, Zagreb 9. Majdandžić, Lj., Fotonaponski sustavi (Priručnik), Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu 10. Šteko, V., Antunović, B. i Grgurić, Z. 2010, Studija mogućnosti korištenja prostora za izgradnju sunčanih elektrana na području PGŽ, OIKON d.o.o., Institut za primijenjenu ekologiju, Zagreb 64
PRAVNI AKTI: 11. Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, 2014, Narodne Novine, Zagreb, no. 79 12. Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, 2012, Narodne Novine, Zagreb, no. 88 13. Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, 2013, Narodne Novine, Zagreb, no. 132 14. Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, 2007, Narodne Novine, Zagreb, no. 33 15. Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, 2012, Narodne Novine, Zagreb, no. 63 16. Zakon o energiji, 2012,Narodne Novine, Zagreb, no. 120 17. Zakon o tržištu električne energije, 2013, Narodne Novine, Zagreb, no. 22 OSTALI IZVORI: 18. Advantages of Solar Energy = Massive Solar Growth, 2013, Cost of Solar, pogledano 14.03.2015., online: http://costofsolar.com/advantages-of-solar-energy/ 19. Carr, G. 2012, Sunny uplands - Alternative energy will no longer be alternative, The Economist, pogledano 18.03.2015., online: http://www.economist.com/news/21566414-alternative-energy-will-no-longer-bealternative-sunny-uplands 20. Farrell, J. 2011, Simple, Transparent Feed-in Tariff Policy Responsible for Most Renewable Energy, pogledano 14.04.2015., online: http://cleantechnica.co m/2011/11/21/simple-transparent-feed-in-tariff-policy-responsible-for-mostrenewable-energy/ 21. Fotonaponski sustavi, EL TIM d.o.o. graditeljstvo i inženjering, Zadar, pogledano 05.06.2015., online: http://eltim.hr/nove-tehnologije/fotonaponski-sustavi/ 65
22. Nuli, R. 2012, Poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, E-Telum, pogledano 08.09.2014., online: http://www.e-telum.com/poticanje-proizvodnjeenergije-iz-obnovlji vih-izvora/ 23. Nuli, M. 2012, Stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije, E- Telum, pogledano 08.09.2014., online: http://www.e-telum.com/stjecanje-statusapovlastenog-proizvodaca-elektricne-energije/ 24. Reckson, S. 2014, Solar PV: The Rooftop Revolution is Here, Terra Firma Solutions, 25. Shahan, Z. 2013, Current Solar Module Efficiency Nowhere Near Its Potential, Especially Thin-Film Solar & CPV, CleanTechnica, pogledano 18.01.2015., online: http://cleantechnica.com /2013/04/01/current-solar-module-efficiency-nowherenear-its-potential-especially-thin-film-solar-cpv-chart pogledano 24.03.2015., online: http://www.terrafirma-solutions.com/articles/solarpv-rooftop-revolution/ 26. Shahan, Z. 2013, European Committee: Feed-in Tariffs Better Than Renewable Energy Quotas, pogledano 14.04.2015., online: http://solarlove.org/europeancommittee-feed-in-tariffs-better-than-renewable-energy-quotas/ 27. Shahan, Z. 2013, Solar Energy & Solar Power Facts, pogledano 12.05.2015., online: http://solarlove.org/solar-energy-facts-solar-power-facts/ 28. Szekeres, I. 2012, Sunčevo zračenje u Republici Hrvatskoj i potencijal korištenja fotonaponskih sustava, ZelenaEnergija.org, pogledano http://www.zelenaenergija.org/clanak/suncevo -zracenje-u-republici-hrvatskoj-ipotencijal-koristenja-fotonaponskih-sustava/4182 12.05.2015., online: 66
POPIS ILUSTRACIJA POPIS TABLICA Redni broj Naslov Stranica 1. Tri faze životnog ciklusa projekta 8 2. Otplatni plan kredita 38 3. Račun dobiti i gubitka 40 4. Ekonomski tok 42 5. Financijski tok 43 6. Pokazatelji statičke učinkovitosti 45 7. Smanjenje prihoda za 20% (pad proizvodnje) 50 8. Povećanje prihoda za 20% (porast otkupnih cijena) 50 POPIS GRAFIKONA Redni broj Naslov Stranica 1. Udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava 19 2. Udio feed-in tarifa u globalno instaliranom kapacitetu 2011. godine 33 3. Swansonov zakon 55 4. Ukupni svjetski instalirani fotonaponski kapacitet 57 5. Udio zemalja na Europskom fotonaponskom tržištu 58 6. Udio zemalja na fotonaponskom tržištu izvan Europe u 2013. godini 60 POPIS SHEMA Redni broj Naslov Stranica 1. Prikaz WBS-a solarne elektrane 29 2. Gantogram administrativne procedure za jednostavne građevine 31 POPIS ZEMLJOVIDA Redni broj Naslov Stranica 1. Ukupno sunčevo zračenje i solarni potencijal za fotonaponske sustave u Republici Hrvatskoj 16 67
68