EUROPSKA KOMISIJA Bruxelles, 1.10.2015. COM(2015) 481 final IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o napretku u uspostavi zaštićenih morskih područja (u skladu s člankom 21. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ) HR HR
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o napretku u uspostavi zaštićenih morskih područja (u skladu s člankom 21. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 2008/56/EZ) 2
1. Uvod Populacije mnogih morskih vrsta u europskim morima, kao i područje njihove rasprostranjenosti i staništa smanjuju se zbog utjecaja ljudskih djelatnosti 1. Ujedinjeni narodi su tijekom zadnja dva desetljeća stalno izražavali zabrinutost za stanje oceana i morske bioraznolikosti 2. U skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti EU se obvezao osigurati zaštitu 10 % svojih obalnih i morskih područja. Taj se cilj odražava i u Cilju održivog razvoja br. 14 očuvati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse za održiv razvoj 3. Europska unija donijela je 2011. Strategiju za biološku raznolikost kako bi općenito zaustavila gubitak biološke raznolikosti i degradaciju usluga ekosustava na svojemu području do 2020. Direktivom o staništima 4 zahtijeva se uspostavljanje posebnih područja očuvanja, uključujući obalna i morska staništa. Osim toga, Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji 5 (dalje u tekstu: Okvirna direktiva) EU-a usmjerena je posebno na zaštitu biološke raznolikosti u morima. Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji zahtijeva se da države članice donesu programe mjera 6 za postizanje dobrog stanja okoliša u svojim morskim vodama 7 do 2020. Programi mjera uključuju mjere prostorne zaštite kojima se pridonosi stvaranju koherentnih i reprezentativnih mreža zaštićenih morskih područja (MPA) 8. Zaštićena morska područja mjera su kojom se štite ugrožene vrste i staništa u svim europskim morima. Točnije, to su: - geografski definirana morska područja; - čiji je primarni i jasno navedeni cilj očuvanje prirode; - i koja se reguliraju te se njima upravlja pravnim ili drugim učinkovitim sredstvima za postizanje tog cilja 9. Pokazalo se da dobro upravljanje zaštićenim morskim područjima Europe ima pozitivne ekološke učinke. Gustoća vrsta 10 u morskim rezervatima s visokom zaštitom u prosjeku se povećala za 116 %, biomasa biljaka i životinja za 238 %, veličina tijela životinja za 13 %, a bogatstvo vrsta za 19 % 11. 1 Izvješće o stanju okoliša za 2015. Europske agencije za okoliš. http://www.eea.europa.eu/soer- 2015/europe/marine-and-coastal 2 Vidjeti na primjer Agendu 21, https://sustainabledevelopment.un.org/content/documents/agenda21.pdf i Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/66/288 Budućnost koju želimo, od 27. srpnja 2012. http://daccessdds-ny.un.org/doc/undoc/gen/n11/476/10/pdf/n1147610.pdf?openelement 3 Rezolucija Opće skupštine UN-a A/69/L.85 od 12. kolovoza 2015., http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=a/69/l.85&lang=e 4 Direktiva 92/43/EEZ 5 Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji), SL L 164, 25.6.2008. 6 Članak 13. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 7 Morske vode definirane su u članku 3. stavku 1. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji. 8 Članak 13. stavak 4. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 9 Za podrobniju definiciju vidjeti Prilog, str. 8. 10 Broj biljaka i životinja u određenom području 11 Fenberg, P. B., et. al. (2012), The science of European marine reserves: Status, efficacy, and future needs, Marine Policy 36(5), str. 1012 1021. 3
Učinkovitim upravljanjem zaštićenim morskim područjima pridonosi se očuvanju zdravih i održivih mora i oceana te se podupiru usluge ekosustavâ koje ta mora i oceani pružaju. Uloga zaštićenih morskih područja nadilazi samo očuvanje prirode jer ona donose i gospodarsku korist društvu; ta su područja zeleni temelji na kojima počiva plavo gospodarstvo. Na primjer, ukupna korist od morske mreže Natura 2000 procijenjena je 2011. na oko 1,5 milijardi eura godišnje. Kad bi se područje pokriveno morskom mrežom Natura 2000 udvostručilo, ta bi se korist mogla povećati na 3,2 milijardi eura 12. Zaštićena morska područja donose socioekonomsku korist na različite načine. Povećanjem biomase vrsta zaštićena morska područja mogu pridonijeti obnovi ribljih stokova 13. Iz dokaza je vidljivo da se pozitivni učinci zaštićenih morskih područja šire i na susjedna ribolovna područja. Na primjer, uspostavom morskog rezervata Otočja Columbretes u Španjolskoj ulov u okolnim ribolovnim područjima povećan je za približno 10 % godišnje 14. Osim toga, čista voda, zdrava staništa i bogata biološka raznolikost jedan su od temelja obalnog i pomorskog turizma. Zaštićena morska područja mogu postati velike turističke atrakcije te potaknuti obalno i pomorsko gospodarstvo 15. Turizmom u području Velikog koraljnog grebena, morskog parka i područja svjetske baštine u Australiji, 2012. ostvareno je približno 6,4 milijardi USD u izravnim prihodima, 5,2 milijardi USD dodane vrijednosti te više od 64 000 radnih mjesta u ekvivalentu punog radnog vremena 16. Konačno, poboljšanjem zdravlja morskog okoliša zaštićena morska područja mogu poboljšati i druge usluge morskog ekosustava, kao što su asimilacija otpada, zaštita obalnih područja i upravljanje poplavama 17. Procjenjuje se da se kao rezultat određivanja britanske mreže zaštićenih morskih područja ostvaruje novčana vrijednost od 8,2 milijardi funti kad je riječ o regulaciji plinova i klime te 1,3 milijardi funti kad je riječ o kruženju hranjivih tvari 18. U ovom se izvješću procjenjuje napredak država članica u uspostavi zaštićenih morskih područja do kraja 2012. u skladu s člankom 21. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji. Izvješće se temelji na radu Europske agencije za okoliš (EEA) na procjeni mreže zaštićenih morskih područja u Europi i u njemu se razmatra napredak država članica u uspostavi zaštićenih morskih područja (odjeljak 2.), nakon čega slijedi ispitivanje koherentnosti i reprezentativnosti mreža zaštićenih morskih područja, u skladu s člankom 13. stavkom 4. (odjeljak 3.). Posljednji odjeljak sadrži pregled predstojećeg rada. Izvješću su priložena dva 12 Europska Komisija (2013.), The Economic Benefits of the Natura 2000 Network (Gospodarske koristi mreže Natura 2000) http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/docs/env-12-018_lr_final1.pdf 13 Utvrđeno je da zaštićena morska područja kojima se dobro upravljalo sadrže više nego peterostruku ukupnu biomasu velikih riba i 14 puta veću biomasu morskih pasa u usporedbi s ribolovnim područjima. Edgar, G. J. et al. (2014), Global conservation outcomes depend on marine protected areas with five key features, Nature 506, str. 216 220. 14 Sala, E. (2012), Here is one great way to save fish and the fishing industry u Tackling Science Challenges, Harvard Business Review 85. 15 Australska vlada, Odjel za okoliš i baštinu (2003.), The benefits of marine protected areas http://www.environment.gov.au/system/files/resources/5eaad4f9-e8e0-45d1-b889-83648c7b2ceb/files/benefitsmpas.pdf 16 Great Barrier Reef Marine Park Authority (2014), Great Barrier Reef Region Strategic Assessment Strategic Assessment Report http://elibrary.gbrmpa.gov.au/jspui/handle/11017/2861 17 Potts et al. (2014), Do marine protected areas deliver flows of ecosystem services to support human welfare?, Marine Policy 44. 18 Hussain et al. (2010), An ex-ante ecological economic assessment of the benefits arising from marine protected areas designation in the UK, Ecological Economics 69(4), str. 828 838. 4
tehnička priloga u kojima se definira nazivlje iz izvješća, pruža europski i međunarodni pravni okvir za uspostavu zaštićenih morskih područja te se iznose tablice s prikazom brojki iz izvješća. 2. Procjena ostvarenog napretka Europska agencija za okoliš objavit će 2015. izvješće o zaštićenim morskim područjima u Europi 19. Prema procjeni te agencije Europa je od stupanja na snagu Konvencije o biološkoj raznolikosti 1993. uložila znatne napore u određivanje zaštićenih morskih područja i uspostavljanje mreža takvih područja 20. Do kraja 2012. 5,9 % europskih mora 21 proglašeno je zaštićenim morskim područjima, ali u Europi postoje velike regionalne razlike u pokrivenosti tim područjima. Udio zaštićenih morskih područja u odnosu na ukupnu morsku površinu 2012. u tri od deset morskih podregija bio je iznad 10 %, a u dva regionalna mora ostao je ispod 2 % 22 (tablica 1.). Osim regionalnih razlika velike su razlike zabilježene u udjelu zaštićenih morskih područja u obalnim vodama i na otvorenom moru (tablica 2.). Treba napomenuti da se od 2012. površina pokrivena zaštićenim morskim područjima dodatno povećala jer su neke države članice odredile znatan broj takvih područja. U izvješću Europske agencije za okoliš razlikuju se tri vrste zaštićenih morskih područja u Europi: morska područja Natura 2000, zaštićena morska područja određena na temelju regionalnih konvencija o moru i pojedinačna nacionalna zaštićena morska područja. Treba napomenuti da se te tri vrste zaštićenih morskih područja mogu preklapati (odn. određeno područje ili njegov dio mogu biti zaštićeni na temelju više režima) te da podliježu različitim postupcima određivanja i različitim pravnim zahtjevima. 2.1. Morska područja Natura 2000 Mreža morskih područja Natura 2000 velik je uspjeh jer u pogledu pokrivenosti najviše pridonosi zaštiti morskih područja Europe. Do kraja 2012. pokrivala je više od 228 000 km² odn. više od 4 % europskih mora. Međutim, pokrivenost mrežom Natura 2000 razlikovala se među morskim regijama. U širem području Sjevernog mora i na Baltičkom moru mreža Natura 2000 pokrivala je gotovo 18 % odn. 12 % voda. U drugim regijama, poput Jonskog i Jadranskog mora te Makaronezije, pokrivenost mrežom Natura 2000 ostala je ispod 2 % 23 (tablica 3.). Slično tome, pokrivenost mrežom Natura 2000 bila je daleko veća u obalnim područjima 24. Područja Natura 2000 pokrivala su 33,3 % priobalnih voda, 11,3 % obalnih voda i samo 19 Europska agencija za okoliš (2015.), Marine Protected Areas in Europe's Seas An overview and reflections on the way forward 20 Konvencijom o biološkoj raznolikosti od stranaka se zahtijeva da uspostave sustave zaštićenih područja. Vidjeti Prilog, str. 10. 21 Europska agencija za okoliš označila je područje procjene granicom od 200 nm od obale ili ekvidistancijom prema trećim zemljama, osim u Grčkoj gdje je primijenjena granica od 6 nm. Zaštićena morska područja postoje i izvan tih granica, ali nisu bila uključena u analizu. Slično tome, zaštićena morska područja kojima se štiti bogatstvo biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama isključena su iz analize zbog ograničenog geografskog područja primjene Okvirne direktive. Za više informacija vidjeti EEA (2015), Spatial analysis of Marine Protected Area Networks in Europe's Seas, str. 1 2. 22 Podaci iz baze podataka Natura 2000 i Zajedničke baze podataka o određenim područjima. 23 Od 2012. neke su države članice uspostavile znatno veći broj područja Natura 2000 i time dodatno povećale pokrivenost u određenim područjima. 24 To je djelomično posljedica toga što je Direktiva o staništima prvotno bila usredotočena na kopno te nedostatka znanja o dubokomorskim staništima. 5
1,7 % otvorenog mora 25. Prema tome veliki dio važnih ekosustava na otvorenom moru još nije bio obuhvaćen mrežom Natura 2000. U isto vrijeme, mrežom Natura 2000 na temelju Direktive o staništima pruža se snažan pravni okvir za zaštitu tih područja i održivo upravljanje ljudskim djelatnostima u njima, a obalne države članice povećale su nastojanja da se popune postojeće praznine. 2.2. Mreže zaštićenih morskih područja uspostavljenih na temelju regionalnih konvencija o moru Mreže zaštićenih morskih područja uspostavljene u okviru regionalnih konvencija o moru u velikoj se mjeri preklapaju s područjima Natura 2000 i nacionalnim zaštićenim morskim područjima. Međutim, regionalne konvencije o morima važna su platforma za suradnju država članica u razvoju i primjeni pristupa određivanju zaštićenih morskih područja i upravljanju njima na temelju ekosustava. Zbog toga su regionalne konvencije o moru jedna od pokretačkih snaga širenja europske mreže zaštićenih morskih područja 26. Baltičko more bilo je prvo regionalno more u Europi u kojem je pokrivenost prešla 10 %. Kada je Helsinška komisija (HELCOM) 2010. ocijenila njegovu mrežu zaštićenih morskih područja, pokrivenost je dosegnula 10,3 %. Mreža zaštićenih morskih područja u Baltičkom moru 2012. pokrivala je 12,4 % područja procjenjivanja 27. Može se uočiti i znatan napredak u određenim područjima sjeveroistočnog Atlantika. Jedan od primjera za to šire je područje Sjevernog mora, čija je pokrivenost zaštićenim morskim područjima najveća u Europi (gotovo 18 %). U prosjeku je 2012. zaštićenim morskim područjima bilo obuhvaćeno 3,2 % područja procjene u sjeveroistočnom Atlantiku 28. U području procjene EEA-a u Sredozemnom moru 2012. prosječna je pokrivenost iznosila 9,7 %. EEA nije mogao procijeniti pokrivenost zaštićenim morskim područjima u Crnome moru zbog nedostatka podataka (tablica 4.). 2.3. Nacionalna zaštićena morska područja Države članice također su odredile zaštićena morska područja radi zaštite posebnosti od nacionalnog interesa. Ta se područja mogu uključiti u mrežu Natura 2000, mreže zaštićenih morskih područja u skladu s regionalnim konvencijama o moru ili mogu biti samostalna. Opseg konvergencije mreža zaštićenih morskih područja određenih u okviru različitih režima razlikuje se u pojedinačnim državama članicama te je u Europi u slučaju nacionalnih područja i onih koja su uspostavljena na temelju regionalnih konvencija o moru u prosjeku iznosilo 68,2 % (tj. više od dvije trećine ukupne površine obuhvaćene nacionalnim i regionalnim zaštićenim morskim područjima zaštićeno je prema oba režima), a u slučaju nacionalnih područja i onih u okviru mreže Natura 2000 iznosio je 54,5 % 29. Nije bilo moguće dokazati da se određivanjem zaštićenih morskih područja na više osnova povećava razina njihove zaštite. 25 Priobalne vode obuhvaćaju pojas od 0 1 nm, obalne vode 1 12 nm, a vode otvorenoga mora od 12 nm do kraja područja procjene. EEA (2015), Spatial Analysis of Marine Protected Areas in Europe's Seas 26 U pogledu regionalne suradnje vidjeti članke 5. i 6. Okvirne direktive. 27 EEA (2015), Spatial Analysis of Marine Protected Areas in Europe's Seas 28 EEA (2015), Spatial Analysis of Marine Protected Areas in Europe's Seas 29 EEA (2015), Marine Protected Areas in Europe's Seas An overview and reflections on the way forward 6
3. Koherentne i reprezentativne mreže zaštićenih morskih područja Trenutačno na razini EU-a ne postoji metoda za procjenu koherentnosti i reprezentativnosti europske mreže zaštićenih morskih područja. Međutim, regionalne konvencije o moru imale su važnu ulogu u određivanju kriterija procjene koherentnosti tih mreža. OSPAR, HELCOM i Regionalni centar djelovanja za posebno zaštićena područja (RAC/SPA) uspostavljen u okviru Barcelonske Konvencije zajedno s MedPAN-om u Sredozemlju procjenjivali su koherentnost mreže zaštićenih morskih područja. OSPAR definira ekološku koherentnost mreža zaštićenih morskih područja na osnovi šest kriterija: obilježja, reprezentativnost, replikacija, povezanost, otpornost i prikladnost/održivost 30. Prva procjena mreže zaštićenih morskih područja OSPAR-a provedena je 2010. te se pokazalo da se ta mreža na temelju prostorne raspodjele zaštićenih morskih područja ne može smatrati ekološki koherentnom. OSPAR je 2012. ponovno pokušao procijeniti ekološku koherentnost svoje mreže zaštićenih morskih područja, ali zbog nedostatka relevantnih podataka o rasprostranjenosti vrsta i o staništima nije mogao doći do sveobuhvatnih zaključaka. 2012. mogle su se provesti samo grube procjene prostornog rasporeda zaštićenih morskih područja, iz čega se moglo zaključiti da mreža zaštićenih morskih područja OSPAR-a vjerojatno nije ekološki koherentna. Međutim, mreža je u određenim podregijama pokazala prve znakove koherentnosti, npr. u širem području Sjevernoga mora, a u određenoj mjeri i u Keltskom moru 31. HELCOM je utvrdio četiri kriterija za ekološku koherentnost: prikladnost, reprezentativnost, replikacija i povezanost. Unatoč sve većem broju određenih zaštićenih morskih područja na Baltičkom moru, HELCOM je 2010. zaključio da tamošnje mreže zaštićenih morskih područja još nisu ekološki koherentne 32. MedPAN-RAC/SPA procijenio je koherentnost mreže zaštićenih morskih područja u Sredozemlju na temelju dva kriterija: reprezentativnost i povezanost 2012. U okviru te procjene zaključeno je da se mreža zaštićenih morskih područja u Sredozemlju ne može smatrati ni koherentnom ni reprezentativnom 33. Zapadno Sredozemlje smatralo se najbolje povezanom regijom u Sredozemlju. Vanjski su savjetnici 2014. pripremili studiju za Europsku komisiju, što je bio prvi pokušaj izrade zajedničkog skupa kriterija i metodologije za procjenu koherentnosti i reprezentativnosti europske mreže zaštićenih morskih područja 34. Studija je pokazala da 30 OSPAR (2006), Guidance on developing an ecologically coherent network of OSPAR marine protected areas, referentni broj 2006-3. 31 Za više pojedinosti o kriterijima za ekološku koherentnost i rezultatima vidjeti Johnson D., et al. (2013), An assessment of the ecological coherence of the OSPAR Network of Marine Protected Areas in 2012 32 Boedeker D., et al. (2010), Towards an ecologically coherent network of well-managed Marine Protected Areas Implementation report on the status and ecological coherence of the HELCOM BSPA network, Baltic Sea Environment Proceedings br. 124A. 33 Gabrié C., et al. (2012), The Status of the Marine Protected Areas in the Mediterranean Sea, MedPAN & RAC/SPA. Ed: MedPAN Collection. 34 Wolters H. A., et al. (2014), Proposal for an assessment method of the ecological coherence of networks of marine protected areas in Europe https://circabc.europa.eu/sd/a/b993ca97-579c-4aee-8e0e- 22794682ac16/MPA%20coherence%20report-final.pdf 7
mreža zaštićenih morskih područja u ispitnom području u Baltičkome moru nije koherentna. Komisija će nastaviti usavršavati metodologiju procjene mreža zaštićenih područja u EU-u. 4. Zaključci i perspektive Zaštićena morska područja bitni su instrumenti za upravljanje prostorom radi očuvanja prirode. Ona mogu služiti kao utočišta ugrožene biološke raznolikosti naših mora i oceana. Podupiranjem otpornosti ekosustava učinkovite mreže zaštićenih morskih područja donose veliku korist društvu. Ta socioekonomska korist uključuje stvaranje radnih mjesta, osiguravanje hrane ili reguliranje klime. Zaštićena morska područja stoga su izvrstan primjer konvergencije između plavog i zelenog gospodarstva. Od stupanja na snagu Konvencije o biološkoj raznolikosti 1993. europska mreža zaštićenih morskih područja znatno se proširila te je 2012. pokrivala gotovo 6 % europskih mora. U ovome izvješću prikazan je golemi napredak u uspostavi zaštićenih morskih područja u Europi. Od 2012. određeno je još više zaštićenih morskih područja 35. No na tome se neće stati daljnjim će se naporima nastojati osigurati da najmanje 10 % europskih mora bude zaštićeno u okviru koherentnih mreža zaštićenih morskih područja 36. Ciljevi strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. sve se više provode s pomoću političkog okvira EU-a, koji pruža izvrsnu priliku za određivanje zaštićenih morskih područja i integrirano upravljanje njima. Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji, Direktive o staništima i pticama, Direktiva o prostornom planiranju morskog područja i reformirana zajednička ribarstvena politika sadrže odredbe koje u nadolazećim godinama mogu pomoći u širenju europskih mreža zaštićenih morskih područja. Kako bi se u potpunosti ostvario njihov potencijal, zaštićena morska područja moraju uključivati mjere upravljanja 37, a trebalo bi osigurati i učinkovito praćenje i provedbu tih mjera. Mjere upravljanja mogu uključivati planove upravljanja za sama zaštićena morska područja i mjere prostorne zaštite u susjednim područjima kao dodatni instrument za pojačanje učinaka zaštićenih morskih područja. Zaštićena morska područja trebaju biti sastavni dio prostornih planova morskog područja za potporu konceptu zelene i plave infrastrukture 38 radi osiguravanja više usluga ekosustava iz istog područja i njihovog poboljšavanja. Taj je integrirani pristup ključan i za osiguranje smanjenja pritisaka na mora, a time i jačanje otpornosti ekosustava. Komisija će i dalje podržavati nacionalna i međunarodna nastojanja u pogledu određivanja zaštićenih morskih područja i učinkovitog upravljanja njima, kao i provedbu drugih mjera prostorne zaštite za biološku raznolikost mora. Konkretnije, Komisija će: 35 Npr. do kraja 2014. površina područja Natura 2000 zaštićenih na temelju Direktive o staništima i Direktive o pticama povećala se na gotovo 320 000 km² u usporedbi s oko 228 000 km² 2012. vidjeti http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/nat2000newsl/nat37_en.pdf 36 Vidjeti 11. cilj iz Aichija u točki 2. Priloga ovom izvješću. 37 Oceana (2014), Management matters: Ridding the Baltic Sea of paper parks http://eu.oceana.org/sites/default/files/oceana_ridding_the_baltic_sea_of_paper_parks.pdf 38 Za više informacija vidjeti http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/index_en.htm 8
podupirati države članice u učinkovitoj i integriranoj provedbi postojećeg zakonodavstva pojačanom komunikacijom ili smjernicama, npr. u odnosu na članak 11. ZRP-a; poticati zajedničko razumijevanje članka 13. stavka 4. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji; nastaviti razvijati metodologiju EU-a za procjenu koherentnosti i reprezentativnosti mreže zaštićenih morskih područja; podupirati države članice postojećim mehanizmima financiranja EU-a, posebno Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo i programom LIFE, ili aktualnim projektima kao što je biološko-geografski postupak Natura 2000, u daljnjem određivanju zaštićenih morskih područja, osobito onih na otvorenom moru, te u učinkovitom upravljanju 39 njima; promicati uključive upravljačke strukture za zaštićena morska područja kojima se omogućuje široko sudjelovanje dionika (npr. lokalnih vlasti, lokalnih zajednica, gospodarskih subjekata itd.) u upravljanju zaštićenim morskim područjima; prema potrebi, nastaviti raditi na mehanizmima potpore na razini EU-a za učinkovitu provedbu i nadzor mjera upravljanja zaštićenim morskim područjima; promicati istraživanja na europskoj razini i podupirati nastojanja država članica da popune postojeće praznine u pogledu raspoloživih podataka koje ometaju učinkovito upravljanje i procjenu zaštićenih morskih područja 40 ; pridonositi utvđivanju gospodarskih koristi od zaštićenih morskih područja 41 pripremanjem studija i suradnjom s međunarodnim organizacijama kao što je OECD; osigurati zastupljenost EU-a u pregovorima o provedbenom sporazumu u sklopu Konvencije UN-a o pravu mora (UNCLOS) o zaštiti i održivom korištenju biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti 42 kako bi članak 192. i članak 194. stavak 5. UNCLOS-a imali više učinka u tim područjima. Komisija će pripremiti sljedeće izvješće o napretku u uspostavljanju zaštićenih morskih područja u kontekstu provedbe Okvirne direktive o pomorskoj strategiji, tj. izvješće Komisije o programima mjera država članica 43. Ovo će izvješće biti polazište za tu procjenu. Napredak postignut u uspostavi zaštićenih morskih područja u Europi procjenjivat će se i 2019. kada Komisija procijeni prvi ciklus provedbe Okvirne direktive o pomorskoj strategiji 44. Uz posebna nastojanja na svim razinama trebalo bi biti moguće ispuniti ciljeve utvrđene u europskom i međunarodnom pravu i politikama te do 2020. povećati pokrivenost zaštićenim morskim područjima u Europi iznad 10 % 45. 39 Komisija je financirala niz istraživačkih projekata u tom području (vidjeti na primjer MESMA, http://www.mesma.org/). 40 Vidjeti primjerice dokument o stajalištu Europskog pomorskog odbora br. 18 Achieving Ecologically Coherent MPA Networks in Europe: Science Needs and Priorities, travanj 2013. http://www.esf.org/fileadmin/public_documents/publications/emb_pp18_marine_protected_areas.pdf 41 Provedbom posebne studije. 42 Opća skupština UN-a nedavno je odlučila da će 2016. započeti međuvladine pregovore o provedbenom sporazumu u okviru UNCLOS-a za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti u područjima izvan nacionalne nadležnosti (Rezolucija A/69/L.65 od 19. lipnja 2015.). 43 Države članice podnose svoje programe mjera Komisiji do 31. ožujka 2016. 44 Članak 20. Okvirne direktive o pomorskoj strategiji. 45 Vidjeti 11. cilj iz Aichija u točki 2. Priloga ovom izvješću. 9