RIJEČKI TUNEL - PRELIMINARNI NACRT PLANA INTERPRETACIJE će u sklopu projekta Innocultour prema najsuvremenijim muzeološkim načelima nadograditi i unaprijediti dijelove stalnog postava u muzejskim prostorima u Rijeci i Brodu na Kupi te in situ na odabranim prirodoslovno značajnim lokalitetima, promovirajući pritom vrijedne prirodne znamenitosti i važnost biološke raznolikosti u njima inovativnim informatičko-tehnološkim rješenjima. Plan interpretacije TunelaRi Kroz rad na projektu, tema krškog podzemlja pokazala se kao zanimljiva i turistički nedovoljno eksploatirana te nedovoljno prezentirana u stalnim postavima Prirodoslovnog muzeja Rijeka. TunelRi se pokazao kao idealno mjesto za interpretaciju i promociju krškog područja. Muzej je proveo dvije radionice s dionicima u kulturnom turizmu, s ciljem podizanja kapaciteta u području kulturnog turizma u Rijeci i Županiji, kao i sa željom da se ideja o interpretaciji i promociji Tunela promisli zajedno s kolegama iz svih baštinskih i kulturnih institucija iz Rijeke i Županije, pod vodstvom međunarodno relevantnih stručnjaka s područja interpretacije baštine. Radionica je kao krovnu temu interpretacije iznjedrila sklonište, tj. zaklonište (engl. shelter). Ovom krovnom temom obuhvaća se i povijesna baština samog tunela, odnosno njegova prvobitna namjena (zaštita talijanskih vojnika od zračnih napada savezničke vojske u II. Svjetskom ratu), njegova uloga kroz davniju i recentniju povijest (pr. skloništa u Domovinskom ratu), obližnji arheološki nalazi (pr. žitnice), ali i lokalna prirodna baština, odnosno značaj podzemnih krških staništa u davnoj geološkoj prošlosti (ledena doba, refugiji za pojedine vrste) i danas (endemi).
Prostor i tema intervencije planira napraviti intervenciju u dijelu Tunela u kojem se interpretira podtema Daleka prošlost. Podtema Daleka prošlost odnosi se na univerzalan obrazac traženja skrovišta, odnosno zakloništa u podzemlju, kroz primjere zaklanjanja u geološkoj prošlosti (ledena doba), kada su skrovište od nepovoljnih vremenskih uvjeta u potpuno ili djelomično podzemnim staništima tražile brojne životinjske vrste, među kojima je na našem području značajno spomenuti špiljskog medvjeda (Ursus spaeleous), špiljskog lava, golemog jelena, vunastog nosoroga, izumrlo govedo (Bos primigenius), sitne sisavce, ali i čovjeka. Podtema će dati osnovne informacije o podzemnim staništima u kršu, njihovu nastanku, uvjetima koji u njima vladaju, a koji su uopće i preduvjet za traženje skrovišta, tj. zakloništa u podzemlju, s konkretnim parametrima za sam tunel (temperatura, vlaga, dubina ispod površine i sl.). Podtema se izlaže u dijelu/dijelovima tunela s autentičnom stijenom sačuvanom kao svodom, a moguće je koristiti replike građe (autentičnih lokalnih nalaza) Prirodoslovnog muzeja Rijeka. Tema intervencije je špiljski medvjed. Špiljski medvjed (lat. Ursus spelaeus) nastanjivao je prostrano područje od Španjolske do Kaspijskog jezera, ali najviše ostataka pronađeno je na planinskim predjelima srednje i istočne Europe. u svojim zbirkama čuva preko tisuću koštanih ostataka i dvjestotinjak zubi ove ledenodobne životinje, pronađenih u brojnim riječkim špiljama. Uz mamute, špiljske lavove i vunaste nosoroge, špiljski medvjedi spadaju u nekad najimpresivnija stvorenja Europe. Uspravljeni mužjaci dosezali su gotovo 3 m visine i težili između 400 i 700 kg. Ženke su bile gotovo dvostruko manje. Obrastao gustom, tamnosmeđom, dugom dlakom, isticao se velikom glavom s izrazito stepeničastim čelom. Iako veličinom zastrašujući, bio je uglavnom vegetarijanac, povremeno dopunjujući svoju prehranu mesnim obrokom. Izumiranje špiljskog medvjeda bio je postupan proces koji je završio prije dvadesetak tisuća godina, što se poklapa s posljednjim velikim zahlađenjem klime. Specijalizirano ponašanje
špiljskih medvjeda koji su za hibernaciju koristili isključivo špilje, izazivalo je veliku stopu smrtnosti za one medvjede koji nisu na vrijeme pronašli dostupna skloništa. Povećanje populacije neandertalaca i modernih ljudi koji su također koristili špilje za stanovanje ubrzalo je proces izumiranja špiljskih medvjeda. Nedostatak stambenog prostora i nestanak glavnih izvora prehrane zbog zahlađenja klime vjerojatno su bili konačan udarac za ove veličanstvene životinje. Projektni zadatak i ciljana publika Ciljevi interpretacije za intervenciju su najviše emotivni, zatim bihevioristički i edukativni. Naime, cilj je iznenaditi i impresionirati posjetitelje veličinom i fizičkom snagom špiljskog medvjeda, ganuti ih i naglasiti krhku ravnotežu u kojoj je u prirodi osiguran opstanak pojedinih vrsta, kod njih potaknuti osjećaje angažiranosti i žaljenja da je špiljski medvjed kao vrsta nepovratno izgubljen, osvijestiti osjećaj odgovornosti za opstanak drugih živih bića te potaknuti na potragu za više informacija o špiljskom medvjedu, oledbama, izumiranju i zaštiti bioraznolikosti, posjet Muzeju i sudjelovanje u edukativnim programima Muzeja, a sve putem korištenja novih IT tehnologija. Osnovna ciljana skupina ovog projekta su mladi i znatiželjni turisti. Ovaj segment turističke populacije čine mladi europski turisti u dobi od 25 do 45 godina s visokom razinom obrazovanja. Zajednička marketinška strategija projekta pretpostavlja da su ključni motivi njihovog posjećivanja baštine i izložbi emotivnog karaktera, zatim, iskustvo, strast, znatiželja za učenjem, zabava te mogućnost neposrednog proživljavanja iskustva kroz muzejsku ponudu i vezane sadržaje. Povezujući se sa lokalnim stanovništvom, ciljana publika su i građani Rijeke koji TunelRi koriste kao pješački put, kao i mladi parovi i obitelji s djecom. U nastavku se nalaze fotografije mjesta na kojem je planirala intervencija, kao i cjelokupna shema plana interpretacije u TuneluRi, nastala na održanim radionicama unutar projekta.
Fotografije mjesta planirane interpretacije u TuneluRi
Shema plana interpretacije u TuneluRi Dodatne informacije: Marin Kirinčić, muzejski savjetnik Voditelj projekta Innocultour Tel.: 051/553-671; 051/553-669 Mail: marin@prirodoslovni.com