Aleksandar Trajkovski SVETO TROJSTVO Drugo, revidirano izdanje Novi Travnik,

Транскрипт

1 Aleksandar Trajkovski SVETO TROJSTVO Drugo, revidirano izdanje Novi Travnik,

2 Aleksandar Trajkovski Izdavač: Kršćanska baptistička crkva Lektura: Amira Čejvan Korektura: Enisa Dedić Korice: Mario Kushner Štampa: Graforad, Travnik Tiraž: 300 Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati su iz Biblije u izdanju ''Kršćanske sadašnjosti'', Zagreb Za Novi Zavjet prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fućka. 2

3 Sadržaj Predgovor...6 Uvod...7 Bog je jedan Trojica su Bog...9 Bog Otac...9 Bog Sin...10 Tekstovi koji govore da je Sin Bog...10 Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem...12 Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista...13 Pojedini tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista...14 Djela koja je činio i čini Bog, čini i Krist...16 Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin...17 Krist prima božansko štovanje...17 Duh Sveti...19 Duh Sveti je biće, osoba...19 Tekstovi koji direktno govore o Duhu kao o Bogu...21 Riječi koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu Svetom...21 Djela koja su činili i čine Bog i Isus, čini i Duh Sveti...23 Osobine Duha su Božije osobine...24 Dodatni dokazi...25 Zaključak...26 Trinitarni biblijski tekstovi...28 Tekstovi Starog Zavjeta koji govore o Bogu u množini...28 U početku Bog...28 Načinimo čovjeka na svoju sliku...29 Bog i Abraham...30 U Psalmima...31 U Izrekama...31 Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!...32 U stvaranju...32 U Radosnoj vijesti...33 Novozavjetni tekstovi...33 U ime Oca i Sina i Duha Svetoga

4 Još nekoliko primjera...34 Djelo Trojice u Radosnoj vijesti...37 Pozadina Evanđelja...37 Djelo Boga Oca u Evanđelju...39 Djelo Sina u Evanđelju...40 Zamjena...40 Opravdanje...41 Pomirenje...41 Oproštenje grijeha...41 Otkupljenje...42 Djelo Duha Svetog...44 Tumačenje nauke o Trojstvu...46 Pojam osobe...46 Jednakost osoba...47 Različitost osoba...47 Trojica su bila, jesu, i bit će...49 Šta Trojstvo nije...50 Kako objasniti Trojstvo?...52 Zaključak...55 Bogočovjek Isus Krist...56 Zemaljski život Isusa Krista...56 Analiza Kristove ljudskosti...57 Razlike Kristove ljudske i božanske naravi...59 Bogočovjek je jedna osoba...60 Razmišljanja o nekim tekstovima...62 Kako ovo razumjeti...65 Zaključak...68 Važnost nauke o Trojstvu...70 Važnost božanstva Isusa Krista...70 Važnost božanstva Duha Svetoga...71 Važnost reda u božanstvu...72 Važnost nerazumijevanja Svetog Trojstva...72 Važnost vjerovanja Riječi Božijoj...74 Zaključak

5 D O D A C I...77 Dodatak I...78 Nauka o Trojstvu kroz povijest...78 Dodatak II...83 O božanstvu Isusa Krista...83 Dodatak III...86 Vječno postojanje Isusa Krista...86 Prvorođenac svakog stvorenja...86 Jedinorođenac...88 Rođenje...89 ''Stvaranje'' mudrosti...90 Početak Božijeg stvorenja...90 Bibliografija

6 Predgovor U predgovoru knjige ''Mir s Bogom'', Billy Graham je primijetio da mnogi pisci knjiga vjerskog sadržaja pišu za druge pisce ili teologe. Malo je onih koji se obraćaju mnoštvu ili običnom čovjeku. Knjiga koju imate u ruci pisana je za vas. Preciznije rečeno, napisana je za sve one koji vjeruju u Isusa Krista kao svoga Gospodara i Spasitelja, ali i za one koji ne vjeruju u Kristovo božanstvo (ovdje prvenstveno mislim na ''Jehovine svjedoke'' i slične organizacije). Prvima želim da se ohrabre i učvrste u istini Riječi Božije, a drugima da upoznaju Onoga koji je put, istina i život. 6

7 Uvod Kada spominjemo pojam Trojstvo, pod tim obično mislimo da postoji jedan Bog u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. U vezi s tim se pojavljuju mnoga pitanja. Jedno od njih je: ''Odakle ideja da postoji jedan Bog u tri osobe?'' Mnogi bi dali različite odgovore. Cilj ove knjige je pokazati da je to nauk Svetog Pisma Biblije, i šta Biblija o tome govori. Kroz povijest, pa sve do danas, postojale su mnoge rasprave o pitanju Trojstva. Neki su naučavali da Trojstvo ne postoji. Po njima postoji samo jedan Bog, ali On nije u tri osobe, nego je samo Otac pravi Bog. Sin Božiji za njih nije pravi Bog, nego prvo stvoreno biće, te je manji od Boga. Za Duha Svetog su, također, rekli da nije Bog. 1 Danas ovako uče Jehovini svjedoci. Da li su oni u pravu? Kako Isus može biti Bog kad se On moli Bogu Ocu? Kako može biti jedan Bog, a tri osobe? Ne znači li to da postoje tri Boga? Nije li nauka o Trojstvu došla iz poganstva, a ne iz Biblije jer se riječ Trojstvo u Bibliji i ne spominje? Na većinu ovakvih ili sličnih pitanja ću dati odgovor na temelju Biblije. Čvrsto vjerujem da svoju vjeru i život trebamo temeljiti na Božijoj Riječi, Bibliji. To je knjiga koju je sam Bog Stvoritelj dao čovjeku s određenim ciljem. Taj cilj je da čovjek može spoznati sebe: ko je on, kakav je, šta je svrha i smisao njegovog postojanja, ali prije svega i iznad svega da upozna svoga Stvoritelja i Spasitelja te ima zajedništvo s Njim. Biblija je, budući da joj je autor sam Bog, u izvornom tekstu lišena bilo kakvih grešaka. Sve što Biblija govori jeste apsolutna istina, bilo da govori o sadašnjosti, prošlosti, budućnosti, vjeri ili bilo čemu drugome. 1 Poznati zastupnik ove ideje bio je Arije u četvrtom stoljeću. 7

8 Zato je važno da se naša vjera temelji na Bibliji. Sve ono što je suprotno Božijoj Riječi treba odbaciti. Tako i nauku o Trojstvu, ukoliko ona nije biblijska. Međutim, istražujući ovu temu, vidio sam da je ona biblijska i kroz ovu knjigu to želim pokazati. Svrha svega je da se oni koji vjeruju u Isusa Krista detaljnije upoznaju s naukom o Trojstvu kako bi se učvrstili u vjeri u Isusa Krista, ali i da se uvjere oni koji ne vjeruju, te dođu do spasenja koje je samo i jedino u Kristu. 8

9 Prvi dio Bog je jedan Trojica su Bog Biblija uči da je Bog jedan, a istovremeno Trojicu naziva Bogom Na početku je važno primijetiti da Biblija jasno govori da je Bog jedan. Navest ću nekoliko tekstova koji to pokazuju: "Čuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan." (Pnz 6:4-5) "Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš!" (Jak 2:19) "Ja sam Jahve i nema drugog. Osim mene Boga nema." (Iz 45:5) "Ja Sam Bog i nema drugog. Bog, nitko mi sličan nije." (Iz 46:9) Očito je da postoji samo jedan Bog. Nema dva (jedan manji, jedan veći) ili tri Boga, nego samo jedan. Biblija ustvari govori da ima mnogo lažnih bogova i idola, ali samo jedan pravi Bog. Međutim, govoreći o tri osobe, Ocu, Sinu i Duhu Svetom, Biblija ih direktno i indirektno naziva Bogom (pravim Bogom). Tu ću tvrdnju i pokazati iz Biblije. Jasno će se vidjeti da nauk o Trojstvu nije ljudska filozofija, nego Božije otkrivenje. Bog Otac "Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!" (Mt 6:9) Biblija na mnogo mjesta govori o Bogu Ocu. On je Otac Isusa Krista ali i Otac vjernika. Nakon što je uskrsnuo, Isus je poručio svojim učenicima: "Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu 9

10 vašemu." (Iv 20:17) Navedeni tekstovi pokazuju i dokazuju potojanje i božanstvo Boga Oca. U Bibliji možemo vidjeti i to da se ime Otac ponekad upotrebljava općenito za Boga, a ponekad samo za prvu osobu Trojstva. Ime Otac se koristi i za Krista koji je nazvan Otac vječni. Bog Sin Božanstvo Sina ćemo razmotriti kroz nekoliko tačaka. Tekstovi koji govore da je Sin Bog U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusa nazivaju Bogom. Pogledajmo neke: "Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni " (Iz 9:5) Prorok Izaija Krista naziva Bog silni. Apostol Ivan u svom Evanđelju piše: ''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.'' (Iv 1:1) ''I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.'' (Iv 1:14) Iz tekstova vidimo da je Riječ, koja je Bog, tijelom postala (Bog je postao i čovjek) i nastanila se među nama, a to je Isus Krist. Vrlo jasno vidimo da Biblija Krista naziva Bogom. Kada je apostol Toma vidio uskrslog Krista izjavio je: "Gospodin moj i Bog moj!" Na to mu je Isus odgovorio: "Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati a da nisu vidjeli." Isus ovim odgovorom potvrđuje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekao 10

11 nešto što nije istina, Isus to ne bi potvrdio, nego bi, vjerovatno, ukorio Tomu. Apostol Pavao pišući Rimljanima kaže: "Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen." (Rim 9:5) Apostol Ivan piše: ''Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.'' (1 Iv 5:20) Pisac poslanice Hebrejima pokušava vjernicima pokazati ko je Krist. U prvom poglavlju, osmi stih, citira Stari Zavjet i kaže: "Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo žezlo je tvog kraljevstva." Tu pisac citira Psalam 45:7 i Krista naziva Bogom. Otkuda, dakle, ideja da je Isus Krist Bog? Očigledno je da je to učenje Božije Riječi. Možda će neko pitati: ''Zašto onda neki ne vjeruju da je Isus Bog iako to Biblija jasno kaže?'' Oni koji ne žele vjerovati da je Isus Bog imaju svoja objašnjenja za tekstove koje smo vidjeli. Na primjer, za tekst iz proroka Izaije, gdje Izaija Krista naziva Bog silni, kažu da Isus jeste Bog silni, ali nije svesilni. Tako su, navodno, dokazali da Isus nije svemogući Bog. Za Rimljane 9:5 kažu da prije riječi Bog treba staviti tačku, tako da se riječi ''Bog blagoslovljen u vjekove'' ne odnose na Krista. Na sličan način pokušavaju objasniti i druge tekstove. Takva obja-šnjenja bi površnog čitaoca mogla zadovoljiti, ali ne i ozbiljnog istraživača Biblije. Da bismo dokazali da je Isus uistinu Bog blagoslovljen u vjekove, pogledat ćemo još mnoštvo biblijskih dokaza. 11

12 Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem Oni koji se bore protiv Trojstva na gore navedene tekstove kažu da Sin jeste Bog, ali ne pravi jednak Ocu, nego manji. On je za njih stvorenje koje je, eto, zaslužilo da se zove bogom (malim slovom). Pogledajmo tekstove koji govore o jednakosti Sina s Ocem: "Budući da u njemu (Kristu), stanuje stvarno sva punina božanstva " (Kol 2:9) Postavimo pitanje na gornji tekst: Koliko božanstva stanuje u Kristu? Odgovor je: Sva punina. Dakle, on nije manji Bog, niti pola Boga, nego sva punina. "Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu, da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca." (Iv 5:23) Postavimo, opet, pitanje na tekst: Kako treba poštivati Sina? Tekst kaže kao i Oca. To nam pokazuje jednakost Sina s Ocem. Da je Sin manji od Oca, ili da je stvorenje, ne bismo Ga smjeli poštivati kao Oca. Štaviše, Riječ kaže da je grijeh iskazivati štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju (Rim 1:25). U Bibliji jasno vidimo da Krista štuju i On prima to štovanje, za razliku od Petra, Pavla i anđela (Dj 10:25-26; 14:13-15; Otk 22:8-9). Kako drugačije objasniti ovaj stih osim da je Sin jednak Ocu? "Težite za onim za čime treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena..." (Fil 2:5-9) Ovdje vidimo Krista koji je božanske naravi. Trajno postoji kao Bog, 12

13 to znači da je jednak i jedno s Bogom. Ali, On nije gledao samo na svoju korist, kao što to ljudi obično rade, nego je mislio i na našu, pa je privremeno napustio nebesku slavu, te sišao na zemlju postavši čovjekom. Međutim, na zemlji nije ostao trajno, nego se vratio u božansku slavu koju je imao i prije postanka svijeta (Iv 6:62; 17:5). Ovaj tekst jasno govori o Kristovoj jednakosti s Ocem. Prema navedenim tekstovima treba biti jasno da je Krist Bog, i ne samo to, nego Bog jednak Bogu Ocu. Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista U Bibliji postoje mnoga imena koja se koriste za Boga. Neka od njih su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naša (Jer 23:6), Gospodar, Stijena, itd. Pogledajmo nekoliko detaljnije: Prvi i Posljednji. U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve za sebe kaže da je "Prvi i Posljednji". U Otkrivenju 1:17, Krist je "Prvi i Posljednji". Znamo da mnoge osobe mogu imati ista imena, ali Prvi i Posljednji može biti samo jedan, a to je Bog. U Otkrivenju 1:8, Svemogući Bog je Alfa i Omega, a u 22:13, Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta. To ustvari znači isto što i prvi i posljednji. Ja jesam (grč. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14 (i Iz 48:12), Bog se Mojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanđelju Isus koristi ovo ime kada se obraća Židovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24) Sin Božiji. Ovo ime jasno govori o božanstvu Isusa Krista. Može imati šire značenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su Židovi reagirali kada ga je Isus koristio. Kada su čuli da se Isus naziva Sinom 13

14 Božijim i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se pravi Bogom: "Isus im odgovori: 'Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kame-nujete?' Odgovoriše mu Židovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti čovjek sebe Bogom praviš.'" (Iv 10:32-33) Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin Božiji. Međutim, vidimo šta je ime Sin Božiji značilo za prve slušatelje. Značilo je da je Isus Bog. U Ivanu 5:18 apostol je zapisao: ''Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.'' Vidimo da je i apostol Ivan zaključio da se Isus izjednačava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. Dakle, imena Isusa Krista potvrđuju da je On Bog. Pojedini tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista U šestom poglavlju knjige Izaije proroka, Izaija opisuje viđenje koje je imao: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" Dalje piše da je čuo glas Gospodnji kako mu kaže: "Koga da pošaljem i tko će nam poći?" Izaija je odgovorio: "Evo me, mene pošalji!" Tada mu Gospod reče: "Idi i reci tom narodu: Slušajte dobro, al nećete razumjeti, gledajte dobro, al nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." Ovo je tekst iz Starog Zavjeta. Pogledajmo kako to tumači apostol Ivan u svom Evanđelju (Iv 12:37-43). Govoreći o Kristu kaže da je činio mnoga čudesa pred narodom, ali Mu nisu vjerovali. Dalje citira gore navedeni tekst iz Izaije i tumači ga na sljedeći način: "To reče Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio." Iz konteksta (vidi 42. stih) vidimo da se radi o Kristu. Ivan kaže da je Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da sam Izaija kaže da je vidio Jahvu nad 14

15 Vojskama. Za apostola Ivana Krist je Jahve, Bog Svemogući. U Psalmu 68:18 piše: "Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio pa i one što ne žele prebivati kod Boga." U poslanici Efežanima 4:7-11, apostol Pavao govori o Kristu koji je dao darove, te citira isti tekst iz Psalma 68. Dalje Pavao piše: "Ono uzađe što drugo znači nego to da je najprije i sišao u donji kraj zemlje? Sam koji siđe jest i onaj koji uzađe iznad svih nebesa da ispuni sve." A to je Krist. Dakle, Krist je Jahve. Kroz proroka Izaiju, Jahve kaže: ''Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati.'' (Iz 45:22-23) Pavao, apostol, u poslanici Filipljanima 2:10-11 kaže: ''... da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' na slavu Boga Oca.'' Isus je taj Jahve pred kojim će se pokloniti svako koljeno. U Rimljanima 10:13, apostol Pavao govoreći o Kristu kaže da će se spasiti ko god zazove ime Gospodnje. Prorok Joel piše da će oni koji prizivaju ime Jahvino biti spašeni (Jl 3:5). Imaju li dva imena po kojima se trebamo spasiti? Biblija jasno kaže da je samo jedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, a On je Jahve. Šta reći na ovo? Jasno je da je Isus Krist Jahve. Postoje i drugi slični primjeri. (Vidi Ps 8:2-3 i Mt 21:15-17; Ps 102:19-28 i Heb 1:10-12; Zah 11:12-13 i Mt 26:14-15; Iz 40:3-5 i Mt 3:3, itd.) 15

16 Djela koja je činio i čini Bog, čini i Krist Prva rečenica u Bibliji objavljuje da je Bog u početku stvorio nebo i zemlju. Poslanica Hebrejima 1:10, govoreći o Kristu kaže: "Ti si, Gospodine, u početku udario temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih." Taj Bog, koji je u početku stvorio nebo i zemlju, jeste Krist. Neki će reći da je Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je stvorio Krista, pa kroz Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kaže tako. U knjizi proroka Izaije Bog govori: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo, i učvrstio zemlju bez pomoći ičije." (Iz 44:24) Vidimo da je Jahve Bog, bez ičije pomoći, stvorio nebesa i zemlju, a vidjeli smo da je Krist stvorio nebo i zemlju. Zaključujemo da je Krist Bog Jahve. Sljedeće što ćemo pogledati je da se Isus u Novom Zavjetu objavljuje kao onaj koji istražuje srca i bubrege, što je prema Starom Zavjetu djelo Jahvino. Isus je rekao: ''I znat će sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca' i 'dat ću' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23) Preko proroka Jeremije Jahve govori: ''Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.'' (Jer 17:10) Ovim Isus jasno kaže da je On taj starozavjetni Bog Jahve. Dalje možemo vidjeti da Isus prima i uslišava molitve. U Evanđelju po Ivanu Isus uči svoje učenike da mu se mole: ''Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." (Iv 14:14) Pisac poslanice Hebrejima, govoreći o Kristu kao velikom sveće-niku, ohrabruje nas da s pouzdanjem pristupamo prijestolju milosti (Heb 4:16). U Djelima 16

17 apostolskim vidimo Stjepana koji se moli Gospodinu Isusu riječima: ''Gospodine Isuse, primi moj duh!'' (Dj 7:59) Postoje i drugi biblijski primjeri. 2 Šta nam ovo govori? U Bibliji jasno stoji da Bog ne dozvoljava ljudima da se u molitvi obraćaju umrlim ljudima, anđelima i arkanđelima (ili bilo kojem drugom stvorenju). Oni koji su to činili smatrani su idolopoklonicima. Upućivati molitve Kristu nije ništa drugo nego smatrati Ga Bogom. Krist oprašta grijehe. Kada su farizeji i pismoznanci to čuli rekli su: ''Tko može opraštati grijehe osim Bog jedini?'' Niko i ne može opraštati grijehe koje smo učinili protiv Boga, osim Njega. Budući da Krist to čini, pokazuje da On jeste Bog. Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin Iz Biblije saznajemo da je Bog sveprisutan, bezgrešan, nepromjenljiv, sveznajući, svemogući, itd., ali i Krist također. Bog je vječan, i Krist je. Pogledajmo to detaljnije. Prorok Mihej, proričući Kristovo rođenje kaže: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena." (Mih 5:1) Apostol Pavao u poslanici Hebrejima piše: "... za Sina, naprotiv, veli: 'Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno'..." (Heb 1:8) Izaija Ga naziva Otac Vječni (Iz 9:5). Ova Kristova osobina govori da On nije stvoren 3, nego je od vječnosti, kao i Bog Otac. To je jasan dokaz Kristovog božanstva. Krist prima božansko štovanje 2 Vidi Dj 1:24, 9:10-16, 1 Kor 16:22, 2 Kor 12:8, Otk 22:20, Ps 102 uz Heb 1: Neki žele reći da je Krist stvoren prvostvoreno biće. Ali vidjeli smo da je On od vječnosti. Opširnije vidi u Dodatku III. 17

18 Trebamo li Krista častiti i štovati? Ako bi Krist bio stvorenje, bilo bi idolopoklonstvo štovati Ga. Riječ Božija kaže da je potpuno pogrešno častiti i štovati stvorenje umjesto Stvoritelja (Rim 1:25). To izaziva Božiji gnjev. Ali Biblija uči da Krista treba častiti i štovati jednako kao Boga Oca i zajedno s Ocem. Isus je rekao da svi treba da časte Sina kao što časte Oca (Iv 5:23). U Otkrivenju vidimo primjer kako Krista štuju zajedno s Ocem: ''I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru sve na njima i u njima govori: 'Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!' I četiri bića ponavljahu: 'Amen!' A starješine padnu ničice i poklone se.'' (Otk 5:13-14) Jaganjac je Isus Krist. Očito je da sva stvorenja slave Oca i Sina, a starješine se klanjaju pred Njima. Ako Isus nije Bog, onda ovaj tekst dokazuje da i u nebu ima idolopoklonstva. Ali Isus je Bog, i u nebu nema niti će biti idolopoklonstva. Isus prima božansko štovanje kako i zaslužuje. U Evan-đeljima i Djelima nalazimo mnoge primjere gdje se apostoli i drugi klanjaju pred Kristom i On to prima, za razliku od apostola i anđela, koji su odbili da im ljudi iskazuju štovanje, jer ono pripada samo Bogu. Bog i zapovijeda da se Krist štuje. U Hebrejima 1:6 kaže: ''A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: 'Nek pred njim ničice padnu svi anđeli Božji.'" Ne samo da Ga ljudi štuju, nego i anđeli. Još je zanimljivije da su citati uzeti iz Psalma 97:7 ili iz Pnz 32:43 4 u kojima se zabranjuje štovanje idola i poziva na štovanje Jahve. Na osnovu do sada rečenog, vidjeli smo da je Sin, Isus Krist, ustvari Bog. Bog je Otac, ali je Bog i Sin, a nisu dva Boga, nego jedan, jer su te dvije osobe, Otac i Sin jedno. Filip je zamolio Isusa: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" Isus je odgovorio: "Toliko sam vremena s vama odgovori mu Isus i ti me, Filipe nisi 4 Apostol citira stari grčki prijevod Starog Zavjeta, Septuagintu (LXX). 18

19 upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. ( ) Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?" Isus je u Ivanu 8:19 rekao: ''Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.'' Može li ijedno stvorenje tvrditi da je upoznati njega isto što i upoznati Boga, ili vidjeti njega isto što i vidjeti Boga? Trebalo bi biti jasno da to ne može tvrditi niko osim samoga Boga. Isus Krist je Bog. On nema početka ni kraja. On je sva punina božanstva, jednak Bogu Ocu. Osim što je Sin, Isus Krist Bog, On je i čovjek. U prethodnom tekstu sam citirao Riječi iz poslanice Filipljanima gdje apostol Pavao kaže da se Krist jedno vrijeme lišio svoje jednakosti s Bogom, te uzeo narav sluge i postao čovjekom. Duh Sveti (Duh Božiji, Duh Jahvin, Duh Kristov, Duh Sina, Duh Isusov, Duh Slave, Duh Istine, Duh posvetitelj, Duh milosni i molitveni, Duh vječni...) Ko je Duh Sveti? Neki koji tvrde da Trojstvo ne postoji, govore da je Duh Sveti neka neosobna sila. Drugi, da se radi o Muhamedu. Treći govore o nekom stvorenom biću. Ono što ćemo nedvojbeno vidjeti iz Biblije je to da je On osoba i to božanska osoba Bog. Duh Sveti je biće, osoba Biblija Duhu Svetom pridaje osobine koje može imati samo osoba. Pogledajmo neke tekstove koji to jasno pokazuju: ''I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!'' (Ef 4:30) 19

20 Apostol Pavao piše zajednici vjernika u Efezu i opominje ih da ne žaloste Duha Svetog. U rečenicama prije i poslije ove, govori o raznim grijesima koje vjernici moraju odbacivati. Usred tog nabrajanja, upozorava ih da ne žaloste Duha Svetoga. Zaključujemo da vjernik grijehom žalosti Duha Svetog kojim je zapečaćen za dan otkupljenja. Šta o Duhu Svetom možemo reći na temelju ovog teksta osim da je On osoba koja posjeduje emocije (žalosti se) kao i svaka druga osoba? Zar pored ovakvog teksta možemo misliti da je Duh Sveti neosobna sila? Osim toga vidimo i druge osobine koje jasno pokazuju da je Duh Sveti osoba. Biblija kaže da Duh Sveti istražuje (1 Kor 2:10-11), govori, uvjerava ljude, pokazuje (Post 6:3, Iv 16:8), nanovo rađa, stvara, uči, pomaže, posreduje, postavlja, šalje, daje duhovne darove, itd. Sve su to odlike koje su nespojive s nekom neosobnom silom. Ako samo razmislimo o darovima koje daje Duh Sveti (1 Kor 12), jasno je da se radi o kompletnoj osobi. Kada bi Duh Sveti bio samo sila, ne bi vjernicima mogao dati ništa drugo osim možda silu. Međutim, u navedenom tekstu vidimo da On daje mudrost, znanje, vjeru, dar ozdravljanja, učiteljstva, apostolstva, itd. Kako bi neosobna sila nekome mogla dati dar učiteljstva, ili znanja? Tekst još kaže da to Duh daje po svojoj volji, svakome kako hoće (1 Kor 12:11). Kako čovjek može biti tako nepošten i reći da je Duh Sveti samo sila a ne stvarna osoba? Kako može reći da su ovi tekstovi u Bibliji, koji o Duhu govore kao o osobi, samo slikoviti način izražavanja? Jedan teolog je dobro primijetio da, ukoliko bi Duh Sveti bio samo sila, neki tekstovi ne bi imali smisla. Npr.: ''Isusa iz Nazareta 'Bog pomaza Duhom Svetim' i snagom." (Dj 10:38) 20

21 Ako bi Duh Sveti bio samo sila, onda bi ovaj tekst mogli prevesti: ''Isusa iz Nazareta Bog pomaza silom i silom.'' Ako je Duh Sveti osoba, a jeste, pitajmo se o kakvoj osobi je riječ? Ko je On? Tekstovi koji direktno govore o Duhu kao o Bogu Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" (Dj 5:3-4) Petar u trećem stihu kaže da je Ananija slagao Duhu Svetom, a u četvrtom: "Nisi slagao ljudima, nego Bogu." Za Petra je slagati Duhu Svetom, slagati Bogu. ''Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku iz slave u slavu.'' (2 Kor 3:17-18) ''Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." (Iv 4:24) Riječi koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu Svetom U knjizi proroka Jeremije nalazimo sljedeće: "Evo dolaze dani riječ je Jahvina kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s 21

22 domom Izraelovim poslije onih dana riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Jahvu!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko riječ je Jahvina jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." (Jer 31:31-34) Apostol u poslanici Hebrejima daje sljedeće tumačenje (citirajući gore navedeni tekst 5 ): ''A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 'Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana', Gospodin govori: 'Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.'" (Heb 10:15-17) Jeremija tvrdi da je ovo riječ Jahvina, a apostol objašnjava da je to Duh Sveti. Dakle, Jahve Bog je i Otac i Sin i Duh Sveti. U knjizi proroka Izaije vidimo kako Gospod Jahve poziva Izaiju. "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." (Iz 6:9-10) U Djelima apostolskim apostol Pavao piše: ''Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: "Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce 5 Ponekad vidimo da se novozavjetni citat Starog Zavjeta (SZ) pomalo razlikuje od teksta koji je citiran. Razlog tome je što su NZ citati prijevodi hebrejskog teksta na grčki, jer je SZ pisan na hebrejskom jeziku, a NZ na grčkom. 22

23 naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim." (Dj 28:25-27) U knjizi proroka Izaije stoji da je to rekao Jahve, a apostol Pavao bez ikakvog objašnjenja piše da je to rekao Duh Sveti. Šta reći na ovo osim da je Duh Sveti Gospod Jahve? (Vidjeli smo da apostol Ivan ovo tumači i primjenjuje na Krista jer Jahve je Otac, Sin i Duh Sveti.) Djela koja su činili i čine Bog i Isus, čini i Duh Sveti Duh govori preko proroka. Kada Biblija govori o Božijim prorocima i njihovim porukama, kaže da je Bog govorio preko njih. Ono što su proroci govorili u ime Božije je nadahnuta Božija Riječ. U poslanici Hebrejima apostol piše: ''Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima.'' (Heb 1:1) Slične tvrdnje vidimo i na mnogim drugim mjestima. Međutim, ista Biblija uporedo tvrdi da je i Duh Sveti govorio po prorocima. U prošlom poglavlju smo vidjeli da je Jahve govorio proroku Izaiji, dok apostol Pavao u Djelima apo-stolskim kaže da je to govorio Duh Sveti (Iz 6:9, Dj 28:25). Duh Sveti je stvarao. Biblija tvrdi da je Bog stvorio svijet i čovjeka na zemlji. Tvrdi i to da je Isus Krist stvorio nebo i zemlju (Post 1:1 i Heb 1:7-10). Ista Biblija kaže da je Duh Sveti stvorio svijet i čovjeka. Job izjavljuje: "Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene." (Job 33:4) 23

24 U trideset i trećem Psalmu čitamo: "Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom 6 usta njegovih sva vojska njihova." (Ps 33:6) Duh nanovo rađa. U Evanđelju po Ivanu, Isus uči Nikodema o nanovom rođenju od Duha Svetoga (rođenju odozgo) koje se događa po vjeri u Isusa Krista (Iv 3:1-21). Apostol Ivan, u svojoj prvoj poslanici, uči da je onaj koji vjeruje da je Isus Krist, od Boga rođen. Da li to znači da se trebamo roditi i od Boga i od Duha Svetoga? Ne, to je jedno te isto. U vjerniku stanuju Otac, Sin i Duh Sveti. Biblija uči da je vjernik hram Božiji (1 Kor 3:16). U 2 Korinćanima 6:16 kaže da je vjernik hram Duha Svetoga. Duh Sveti je Bog. U Evanđelju po Ivanu 14:23, Isus govori da će se On i Otac nastaniti kod vjernika, a prije toga (Iv 14:15-17) da će Duh Sveti biti u vjerniku. Ako ove tri osobe nisu jedan Bog, onda bi ovo bila totalna zbrka. Osobine Duha su Božije osobine Čitajući Bibliju uočavamo određene Božije osobine. Otkrivamo da je vječan, svet, sveprisutan, istina, ljubav, itd. Biblija pokazuje da te osobine važe i za Duha Svetog. Pogledajmo detaljnije: U Jeremiji 23:24, Bog kaže da On ispunja nebo i zemlju. Znači da je Bog svuda prisutan. S bilo kojeg mjesta u kosmosu možemo uputiti molitvu Bogu i On nas čuje. Sveprisutnost je istina i za Duha Svetog. U Psalmu 139:7, kralj i prorok David kaže: "Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?" 6 Hebrejska riječ ruah uglavnom se koristi za Duha Svetoga. 24

25 Božija osobina je i vječno postojanje. On je bio, jeste i bit će. Isto je i s Duhom Svetim. U poslanici Hebrejima pisac Ga naziva "vječni Duh" (Heb 9:14). Biblija uči da je Božija osobina i istinitost. Isus za sebe kaže da je On put, istina i život. Duh Sveti se u Bibliji naziva Duhom Istine (Iv 16:13). Biblija dalje govori da je Duh svet, ljubav, milosni, itd. Jasno je da je Duh Sveti osoba, i to ne bilo kakva, nego vječni i istiniti Bog. Dodatni dokazi Novi Zavjet donosi još nekoliko značajnih dokaza u prilog božanstva Duha Svetoga. Ako Duh Sveti nije Bog, onda je sljedeći tekst besmislen: ''Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Jer govorahu: 'Duha nečistoga ima.'" (Mk 3:28-30) Vidimo da postoji grijeh protiv Duha Svetoga, odnosno, ljudi griješe huleći na Njega. To pokazuje da je On osoba. Štaviše, kada čovjek griješi i huli protiv Sina, može naći oproštenje, ali ako huli na Duha Svetoga, krivac je grijeha vječnoga. Iz teksta se vidi da su neki za djelovanje Duha Svetog u Kristu govorili da je djelovanje nečistog duha. Zato im Isus i upućuje ove riječi. Opasno je o Duhu Svetom govoriti ono što nije istina, tvrditi da je On samo sila ili stvorenje. Zašto bi bilo neoprostivo huliti na neku silu ili stvorenje? Još jedan značajan tekst stoji u poslanici Korinćanima: ''A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. 25

26 Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.'' (1 Kor 2:10-11) Šta je duh čovječji? Teško je precizno reći, ali svakako je to nematerijalni dio čovjeka, njegov unutrašnji život koji nije vidljiv izvana. Duh čovječji je nerazdvojan od čovjekove osobe. Apostol Pavao uspoređuje duh čovjekov i čovjeka s Duhom Božijim i Bogom. Duh čovječji zna sve ono što se događa u čovjeku, a tako i Duh Božiji zna ono što je u Bogu, jer On je jedinstven s Bogom i nerazdvojan, odnosno jednak Bogu. Iz ovoga proizlazi da je Duh Sveti sveznajući Bog, jer zna sve što je u Bogu. Zar bi išta drugo mogli zaključiti iz ovoga teksta? Razmišljajući dalje, vidimo još neke činjenice. U Starom Zavjetu nalazimo da su proroci govorili u ime Jahvino. Kada bi prorokovali rekli bi: ''Ovako govori Jahve'', ili ''Riječ je Jahvina''. Novozavjetni proroci koriste izraz: ''Ovo veli Duh Sveti...'' (Dj 21:11), ali i ''Krist govori u meni'' (2 Kor 13:3). Zar su ovo novi Bogovi ili se Jahve potpuno objavljuje kao trojedini Bog? Zaključak Ukratko ću ponoviti ono što sam iznio u ovom poglavlju. Vidjeli smo da, bez ikakve sumnje, postoji samo jedan Bog. Istovremeno postoje i tri osobe koje Biblija naziva Bog: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Svaka od ovih osoba je u potpunosti Bog, sa svim osobinama božanstva, bez ikakve inferiornosti u odnosu na ostalu dvojicu. Ova Trojica su na neki čudesan način jedno, jer smo vidjeli da mnoge istine koje kažemo za jednoga, vrijede i za drugog i za trećeg. Kada o Trojstvu ne bismo rekli više ništa, ovo što je do sada rečeno bilo bi dovoljno da pokaže i dokaže da je nauka o Trojstvu Božija objava. Važno je vidjeti da su božanske osobe samo tri. Ne dvije, ili četiri ili 26

27 pet, nego tri. One nisu Otac, Sin i majka, kako su mislili neki heretici, nego Otac Sin i Duh Sveti. U narednim poglavljima ću iznijeti još biblijskih dokaza koji govore o trojičnosti osoba u Božanstvu, te objasniti i precizno definirati Trojstvo. 27

28 Drugo poglavlje Trinitarni biblijski tekstovi U Bibliji postoje tekstovi koji direktno otkrivaju množinu osoba u Božanstvu U ovom poglavlju promatramo biblijske tekstove koji govore o Bogu u množini. Postoje dvije osnovne vrste tekstova. Prvi nose ideju o trojedinom Bogu (Bogu u množini lica), dok drugi govore o zajedničkom djelovanju triju osoba. Osim tekstova u kojima se govori o sve tri osobe Trojstva, postoje i tekstovi koji ponekad govore o samo dvije osobe Boža-nstva. Oni su posebno interesantni u kontekstu Starog Zavjeta. Tekstovi Starog Zavjeta koji govore o Bogu u množini Stari Zavjet donosi nauku o Trojstvu samo što ona nije tako opširno objavljena kao u Novom Zavjetu. (Isto je i s mnogim drugim temama.) Stoga ne možemo tvrditi da je nauka o Trojstvu samo novozavjetna objava (kao što neki tvrde), jer ćemo vidjeti da se ona polako otkriva i kroz Stari Zavjet. U početku Bog... Na samom početku Biblije, u prvom stihu, možemo primijetiti nešto neobično. Riječ Bog u hebrejskom tekstu je Elohim, a to je imenica muškog roda u množini. Iza imenice u množini stoji glagol (stvori) u jednini. 7 7 Jeff Miller piše da ovakva konstrukcija rečenice zvuči vrlo čudno, čak i površnom poznavaocu hebrejske gramatike. Dalje navodi da se pluralni oblik riječi Elohim, u Starom Zavjetu, koristi oko 2900 puta uz glagol u jednini. Po njegovom uvjerenju, nas se time želi podsjećati na Božje jedinstvo i različitost, odnosno, prema kontekstu, na Božju trojstvenu narav (Jahve, Bog Svemogući, Zagreb, Duhovna 28

29 Neki tumači nisu skloni da u ovom obliku imenice vide aluziju na Trojstvo, već to, uglavnom, pripisuju hebrejskom načinu izražavanja. Bilo kako bilo, interesantno je primijetiti činjenicu o množini imenice Elohim. Posebno zato što u prvom poglavlju Biblije nalazimo još jednu množinu. Načinimo čovjeka na svoju sliku ''I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci svoj zemlji i svim gmizavcima što puze po zemlji.'' (Post 1:26) Ne samo da su neke imenice u množini, nego sam Bog govori u množini. U Postanku 3:22 kaže: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas (...) " Šta ovo znači? Zašto Bog govori u množini? Mnogi tvrde da se radi o kraljevskom načinu izražavanja. Naime, mnogo kasnije kraljevi i velikaši su govorili i pisali u množini (npr. "Mi, Gaj Julije Cezar."). Međutim, u čitavoj Bibliji ne vidimo nijednog kralja da se tako izražava jer to uopće nije bio običaj u to vrijeme. Jedino Bog o sebi govori u množini. 8 Drugi smatraju da se Bog obraća anđelima. To je nemoguće, jer u stvaranju čovjeka nisu učestvovali anđeli. Ako ozbiljno shvaćamo Bibliju (kao što bismo i trebali), vidjet ćemo da je čovjeka stvorio stvarnost, Daruvar, Logos d.o.o., 2000). Robert Morey, govoreći o Trojstvu u Starom Zavjetu, spominje korištenje imenica (Elohim, Adonaj), zamjenica, glagola i pridjeva u množini u odnosu na Boga (The Trinity: Evidence & Issues, Las Vegas, Christian Scholar's Press, ). 8 Čak i kada Biblija kaže da je Jahve jedan (Pnz 6:4), koristi riječ ehad koja se često odnosi na kolektivno jedinstvo. Npr., koristi se u Post 2:24 kada se kaže da muž i žena postaju jedno (ehad) tijelo. Ili kada se kaže da je narod postao kao jedan čovjek. 29

30 Bog, Krist (Kol 1:16), i Duh Sveti (Job 33:4). Tako bi najbolje objašnjenje bilo da Bog govori u množini, jer je On množina osoba. Bog i Abraham U knjizi Postanka stoji zanimljiv izvještaj. Jahve se ukazuje Abrahamu. Biblija to opisuje ovim riječima: ''Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega.'' (Post 18:1-2) Je li beznačajno to što je rečeno da se Jahve ukazao u obliku tri čovjeka? Imamo li na umu istine koje smo vidjeli u prvom dijelu, da su tri osobe Bog, to neće biti ni beznačajno ni čudno. Dalje čitamo o Abrahamovom razgovaru s Jahvom, te da na kraju jedan od trojice odlazi, a dvojica idu u Sodomu i Gomoru da je unište. Neki misle da ovo nije primjer Trojstva, jer tekst dvojicu koji idu za Sodomu naziva anđelima. Riječ anđeo znači glasnik. Nekad se primjenjuje na stvorena duhovna bića, a nekad i na obične ljude (Post 32:4), ali i na Jahvu (Post 16:7-13, 31:11-13) i na Krista (Mal 3:1). Ako ova dvojica nisu Jahve, zašto onda u Postanku 18:21 Jahve kaže da ide u Sodomu da vidi šta se događa? Lot im se obraća izrazom ''Gospodine'' (Adonaj). Zanimljivo je i to kako Biblija opisuje uništenje Sodome i Gomore: "Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, i zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski." 9 (Post 19:24) 9 Prijevod je od Daničića i Karadžića, jer neki naši prijevodi ne donose potpun tekst, kao što je u izvorniku. 30

31 Riječ ''Gospod'' u hebrejskom tekstu je Jahve. Vidimo kako je Jahve pustio dažd od sumpora i ognja od Jahve s neba. Prema tome, govori se o Jahvi u množini. U Psalmima Psalmi sadrže nekoliko tekstova koji nose ideju o više osoba unutar Božanstva. "Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo žezlo je tvog kraljevstva! Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova." (Ps 45:7-8) Ovo je mesijanski psalam, tj. govori o Mesiji koga naziva Bogom. U tekstu vidimo i Jahvu, Njegovog Boga. Hebreji su zasigurno morali znati da je samo jedan Bog i iz ovog teksta su mogli prepoznati Mesijino božanstvo. Slična je situacija s još nekim psalmima i tekstovima koji govore o Mesiji. I oni sadrže ideju o Mesijinom božanstvu. U Izrekama "Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?" (Izr 30:4) Tekst govori o dvije osobe Božanstva Ocu i Sinu. Mnogi tumači vide Krista i u tekstovima koji govore o mudrosti. Smatraju da je mudrost koja govori ustvari Krist. 31

32 Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Šta reći o viziji proroka Izaije? U šestom poglavlju Izaija opisuje viziju koju je imao. Vidio je Jahvu nad vojskama. Iznad Njega su stajali serafi (anđeoska bića) i govorili: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!" Zanimljivost ove vizije je u tome što serafi tri puta ponavljaju "Svet". Zašto baš tri puta? 10 U prvom dijelu ove knjige opazili smo da Novi Zavjet, tumačeći ovu viziju, riječi koje je rekao Jahve pripisuje Kristu (Iv 12:37-43), ali i Duhu Svetom (Dj 28:25). To još jače potvrđuje misao da serafi nisu slučajno ponovili riječ svet, nego da slave trojedinoga Boga. Možda je ovome dobra potvrda i to da sam Gospodin govori (kako neki tekstovi donose) u množini: "Tad čuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći?'" (Iz 6:8) Mnogi vide Trojstvo i u svećeničkom blagoslovu u knjizi Brojeva 6:24, ali i u drugim tekstovima. Promotrimo tekstove koji govore o zajedničkom djelovanju osoba Trojstva. U stvaranju "Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta Njegovih sva vojska njihova." (Ps 33:6) Vidimo Jahvu, Riječ i Dah (heb. Ruah) kako zajednički djeluju u stvaranju. (Riječ, u Novom Zavjetu, je ime za Krista.) To ne bi trebalo zvučati neobično, jer smo do sada vidjeli da su samo Sveta 10 Neki smatraju da se ovim tekstom ne može potkrijepiti nauka o Trojstvu jer se radi o hebrejskom superlativu. Calvin piše da nema sumnje da se ovdje radi o Trojstvu, ali smatra da nije dobro koristiti ovaj tekst kao dokaz jer postoje drugi koji su puno uvjerljiviji (Commentary on Isaiah, sv.1). 32

33 Trojica učestvovala u stvaranju svijeta. To i jeste u skladu s opisom koji nalazimo u prvom poglavlju Biblije. Susrećemo Boga, Riječ i Duha koji lebdi nad vodama. U Radosnoj vijesti ''Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima...'' (Iz 61:1) U knjizi proroka Izaije stoji proročanstvo o dolasku i službi Isusa Krista. U njemu prepoznajemo djelovanje sve tri osobe Božanstva. Sina, koji je poslan i pomazan; Jahvu koji šalje i pomazuje i Duha Svetog kojim se pomazuje. U Bibliji učestalo susrećemo Oca, Sina i Duha Svetog u primjerima Božijeg djelovanja prema stvorenju. Možemo razmišljati i o drugim tekstovima, ali i ovi dovoljno pokazuju da ideja o Trojstvu nije nešto što se pojavilo pod uticajem nebiblijskih učenja, nego nauka koju otkriva sama Biblija počevši već od Starog Zavjeta. Smiješne su i lažne tvrdnje pojedinih da nauka o Svetom Trojstvu nije biblijska nauka. Novozavjetni tekstovi U Novom Zavjetu nalazimo nekoliko tekstova u kojima se otkriva trojstvena Božija priroda. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga Vrlo važna istina o Bogu i Njegovoj naravi nalazi se u posljednjem govoru Isusa Krista, neposredno prije Njegovog uznesenja. Isus učenicima daje nalog, koji danas poznajemo pod nazivom Veliko 33

34 poslanje. "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" (Mt 28:19) Učenici trebaju biti kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Spomenute su tri osobe koje smo kroz dosadašnje pro-učavanje prepoznali kao osobe Božanstva. Primijetimo da Isus ove tri osobe nabraja pod jednim imenom. On uči da se krsti u ime (jednina), ne u imena (množina). Neki smatraju da Isus ovdje objavljuje novo Božije ime. Prethodno sam objasnio da imena u Bibliji nisu puke riječi, već pružaju važne istine o njihovim nosiocima. Kako drugačije shvatiti ovaj tekst osim da Isus njime otkriva trojstvenu Božiju prirodu? S druge strane, ime u Bibliji podrazumijeva autoritet. Raditi nešto u ime nekoga znači s njegovim autoritetom ili ovlastima. Vidimo da se krštava s autoritetom ili ovlastima Svete Trojice. Time ih se stavlja u isti rang, odnosno isti položaj. Još nekoliko primjera Postoje još mnogi tekstovi u kojima se spominju tri osobe Sveto Trojstvo u svom djelovanju. Kada čitamo o krštenju Isusa Krista, nailazimo na tri osobe: Oca koji govori s neba, Sina koji se krsti i Duha Svetoga kako silazi u obliku goluba (Mt 3:16-17). Pogledajmo još nekoliko tekstova: "Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima." (1 Kor 12:4-6) "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha 34

35 Svetoga sa svima vama!" (2 Kor 13:13) "Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!" (1 Pet 1:1) "Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zapečati i u srca naša dade zalog Duha." (2 Kor 1:21) "A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život." (Jd 1:20) ''...kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.'' (Heb 2:3-4) U Novom Zavjetu postoje i tekstovi koji govore o odnosu između Oca i Sina, Sina i Duha Svetoga, te Oca i Duha. U prvom poglavlju sam naglasio da postoji jedan Bog, ali i da su Otac, Sin i Duh Sveti Bog. U drugom poglavlju su predočeni tekstovi koji govore o množini unutar Božanstva, odnosno tekstovi koji, govoreći o Božijem djelovanju, spominju tri osobe. Vjerujem da je do sada jasno pokazano i dokazano da je Bog Trojstvo Otac, Sin i Duh Sveti. Možda ne vjeruješ da je Bog Trojstvo? Ne vjeruješ da je Isus Krist vječni Bog? Možda je to za tebe ludost? To je znak da nisi nanovo 35

36 rođen. Duh Sveti ne prebiva u tebi. Biblija jasno kaže: "Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati." (1 Kor 2:14) Zato te potičem da pažljivo čitaš naredno poglavlje. 36

37 Treće poglavlje Djelo Trojice u Radosnoj vijesti Božija trojstvena narav otkrivena u djelu Evanđelja U ovom poglavlju gledamo koja je, za nas, najznačajnija djelatnost Svete Trojice. Ovdje mislim na Radosnu vijest, odnosno Evanđelje 11. Promatrajući Božije djelo u Evanđelju, očito je da je Bog Trojstvo. Pozadina Evanđelja Evanđelje je Radosna vijest. Zašto je radosna? Za koga je radosna? Koliko je značajna ta vijest? Da bismo ovo shvatili, vratit ćemo se na sam početak, na stvaranje čovjeka. Prisjetimo se da je Bog u početku stvorio čovjeka i ženu (Adama i Evu), i smjestio ih u Edenski vrt da ga čuvaju i obrađuju. Čovjek i žena su imali prisan odnos s Bogom. Ali Bog ih stavlja pred jedan test, da li će mu biti poslušni ili ne, da li će ubrati sa stabla spoznaje dobra i zla (što im je Bog izričito zabranio) ili neće. Čovjek i žena biraju neposlušnost. Pročitamo li pažljivo prvih nekoliko poglavlja knjige Postanka, vidjet ćemo da je grijeh prvih ljudi imao teške posljedice, čiju gorčinu osjetimo i mi danas. Biblija kaže da je po jednom čovjeku, Adamu, grijeh ušao u svijet, a po grijehu smrt, i ne samo to, nego grijeh prijeđe i na sve ljude (Rim 5:12). Riječ smrt se u Bibliji koristi u trostrukom smislu. Postoji fizička smrt to je smrt tijela. Zatim duhovna smrt: grijeh je prekinuo čovjekov blizak odnos s Bogom, te vječna smrt, vječna propast pakao. To znači vječno odvojenje od Boga. 11 Riječ Evanđelje ovdje se ne koristi kao da se odnosi samo na pisanja četvorice evanđelista, nego u smislu cjelokupne nauke o Božijem naumu spasenja. 37

38 Plod grijeha nije samo smrt, nego i mnogi drugi problemi i nevolje koje vidimo i doživljavamo u životu. Nema nijednog čovjeka koji je izuzet od grijeha, budući da se već rađa grešan, s grijehom koji je naslijedio od Adama. Njegov životni put obilježen je grijehom: svađom, zavisti, mržnjom, pohlepom, nemoralom, idolopoklonstvom, ubijanjem, pija-nstvom, lažima, nepravdom, sebičnošću, ohološću, nemarom za Boga i Njegovu volju, i mnogim drugim zlodjelima (naravno, ne samo zlodjelima, nego ponekad i dobrim stvarima). Biblija kaže da su svi sagriješili i lišeni su slave Božije (Rim 3:23). Pravednog nema nijednog (Rim 3:10). Plaća grijeha je smrt (Rim 6:23), i to trostruka smrt. Stanje čovječanstva je opasno, jer grijeh je poguban. Biblija nedvojbeno objavljuje da je čovjek nesposoban da promijeni ovakvo stanje, iako to (svjesno ili nesvjesno) pokušava. Religijama, dobrim dje-lima, žrtvama, i mnogim drugim izumima, čovjek pokušava doprijeti do Boga. Ti su pokušaji uzaludni. Biblija kaže: ''Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.'' (Ps 49:8-10) Mnogi ne prepoznaju da je grijeh čovjekov najveći problem. Misle da je problem u malim plaćama, malim penzijama, visokim cijenama, nezaposlenosti, manjku obrazovanja, slaboj ekonomiji itd. To su samo simptomi, a uzrok je grijeh protiv Boga. Taj problem ne može riješiti moderna nauka, tehnologija, psihologija 12, pedagogija, ni bilo koja druga spoznaja. Osvrni se oko sebe i vidjet ćeš dokaze tome. Ova dijagnoza čovjekovog stanja je žalosna, ali postoji i Radosna vijest Evanđelje. To je radosna vijest za svakog čovjeka, jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje. 12 Nažalost, danas mnogi kršćani umjesto Kristu idu po pomoć ''Freudu''. 38

39 Evanđelje u potpunosti odgovara na čovjekove najdublje potrebe. Ono se ne suočava samo sa simptomima bolesti, nego rješava samu bit problema čovjekov odnos sa Stvoriteljem. Evanđelje Isusa Krista, Radosna vijest o vje-čnom spasenju koje se nudi svim ljudima bez razlike, jer su svi sagriješili, najvažnija je poruka svih vremena. Grijeh je najveći problem čovječanstva, jer prekida odnos s Bogom i donosi mnoge posljedice, zato je Evanđelje najveća čovjekova potreba. Djelo Boga Oca u Evanđelju Iako je čovjek sagriješio protiv Boga i odbacio Ga, odbacujući Njegovu riječ, Bog nije prepustio čovjeka samom sebi. Bog Otac je iz ljubavi prema svijetu odlučio ponuditi adekvatno rješenje. Isus je dao sljedeću izjavu: ''Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.'' (Iv 3:16) Bog Otac je odlučio, jer je ljubio svijet, poslati Sina Isusa da otkupi narod od grijeha njegovih. I to ne bilo kakvog sina, nego Jedinorođenca u kome Mu sva milina. Kasnije On šalje i Duha Svetoga sa specifičnom zadaćom. Ništa od ovoga se nije dogodilo odjednom ili nenajavljeno. Od samog početka Bog je objavljivao da će poslati Mesiju. Stari Zavjet je pun proročanstava o Njemu. Većina staro-zavjetnog zakona, bogoslužje u šatoru sastanka, a potom u jeruzalemskom hramu, slika su ili sjena stvarnosti koja je Krist. Žrtve koje su se prinosile za grijehe slika su Krista koji prinosi sebe kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. 39