Aleksandar Trajkovski

Транскрипт

1 Aleksandar Trajkovski Bog ljubavi i vječni pakao Novi Travnik, 2019

2 Aleksandar Trajkovski Izdavač: Kršćanska baptistička crkva Probno izdanje. Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati su iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Prevod Novog zavjeta: Bonaventura Duda i Jerko Fućak. 2

3 Sadržaj Prvi dio: Međustanje (privremeni pakao)...5 Analiza prve grupe argumenata protiv vječnog pakla Argumenti protiv pakla (prva grupa) Analiza prve grupe argumenata protiv pakla Dokazi o besmrtnosti duše...11 Matej 10: Matej 22: Luka 16: Luka 9: Ivan 11:25, Luka 23: Filipljanima 1: Korinćanima 5: Zaključak...16 Drugi dio: Konačno stanje (vječni pakao)...17 Egzegetski argumenti protiv vječnog pakla Zašto je Krist došao na ovaj svijet? Negiranje vječnih muka Argumenti protiv vječnih muka...21 Propast...21 Vječnost...22 Malahija...24 Izaija...25 Zaključak...26 Egzegetski argumenti protiv vječnog pakla Vječan Smrt Nepoštenje protivnika...36 Filozofski argumenti protiv pakla

4 1. Beskonačna muka za konačan grijeh Bog ljubavi i vječni pakao Kako nas Kristova smrt može izbaviti od vječne muke...43 Zaključak...46 Bog ljubavi i vječni pakao Da li pakao postoji? Kako je u paklu i kako će biti? Pogrešne ideje o paklu Ko ide u pakao? Možemo li znati gdje idemo? Kakao izbjeći pakao?...55 Zaključak...55 Bibliografija

5 Prvi dio: Međustanje (privremeni pakao) 5

6 6

7 Analiza prve grupe argumenata protiv vječnog pakla Hoće li Bog ljubavi baciti ljude u pakao vječne muke? NE!!! uzvikuju mnogi. Ne vjerujemo u takvog Boga. Naš Bog neće nikoga mučiti u paklu (ili barem ne vječno). Uče da čovjek, kada umre, dolazi u stanje dubokog sna ili prestaje postojati. Drugi opet tvrde da Biblija jasno govori o paklu, mjestu vječnih muka koje je Bog pripremio za one koji Mu se ne žele pokoriti. Ko je upravu? Hoće li Bog grešnike baciti u pakao da se vječno muče, ili će ih jednostavno izbrisati da više ne postoje? Drugim riječima, da li je Isus došao na svijet, rodio se, živio, bio mučen i ubijen, te uskrsnuo treći dan, da bi nas spasio od fizičke smrti i dubokog sna, ili od vječnog pakla? Kristova crkva je uvijek vjerovala u postojanje vječnog pakla, ali je bilo i onih koji su odbacivali ovu istinu.1 Među njima su Jehovini svjedoci i Adventisti, ali i sve veći broj propovjednika i teologa iz drugih crkava. Zanima nas zašto jedni vjeruju u pakao a drugi ne. 1. Argumenti protiv pakla (prva grupa) Jedan od glavnih argumenata onih koji negiraju postojanje pakla je da duša nije besmrtna. Onda slijedi da ni pakao nije vječan. Da bi to dokazali pozivaju se na Postanak 2:7 (7) Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. (Post 2:7) Eto vidite vele čovjek nema dušu, on je duša. Kad čovjek umire, umire i duša. 2 Ali, kao što ćemo vidjeti kasnije, ovakvim tumačenjem sami sebi 1 Vidi Gregg Allison, Historical Theology, Grand Rapids, Zondervan, 2011,

8 prave problem. Da bi potkrijepili učenje o duši koja umire kad i tijelo, citiraju zmiju: (4) Ne, nećete umrijeti! (Post 3:4) Tvrde da je učenje o besmrtnosti duše sotonina izmišljotina, a ne Božije otkrivenje.3 Bog je rekao umrijet ćete a sotona kaže nećete. Navode i druge tekstove za koje smatraju da potvrđuju njihovo učenje. Posebno su im dragi Psalmi, Propovjednik i Izaija. Pogledajmo neke: (17) Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje. (Ps 115:17) (6) jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? (Ps 6:6) Smatraju kako ovi tekstovi dokazuju da poslije smrti nema života, jer piše da umrli više ne hvale Boga. Citiraju i Propovjednika: (5) Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. (6) Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem. (Prop 9:5-6) Navode i tekstove koji govore o umiranju duše. (20) Duša koja zgriješi, ona će i umrijeti... (Ezek, 18:20, Daničić-Karađić) Spominju i tekstove koji kažu da umrli ustvari spavaju: (13) Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. (1 Sol 4:13) 2 Usp. Martino Tomasi, Istine i zablude o smrti, uskrsnuću, nebu i paklu, VCL, Isto, 26. 8

9 Šta reći na ovo? Dokazuju li navedeni tekstovi da čovjek nema besmrtnu dušu, i da umiranjem tijela umire i duša, jer je to ustvari jedno te isto? Mudra izreka kaže ovako: (17) Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga. (Izr 18:17) Nije problem opovrći navedene argumente i pogrešno tumačenje spomenutih tekstova. 2. Analiza prve grupe argumenata protiv pakla Prvo, sama logika argumenata je pogrešna. Ako tekstovi stvarno naučavaju da duša nije besmrtna, time ne dokazuju da vječni pakao ne postoji. Zar Bog ne može smrtne duše učiniti besmrtnima kako bi ih kaznio u vječnom paklu? Drugo, tumačenje tekstova je više nego upitno. Razmotrimo nakratko knjigu Propovjednik. Da li Propovjednik stvarno naučava kako poslije smrti nema života? (5) Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. (6) Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem. (Prop 9:5-6) Primijetimo frazu pod suncem, na kraju šestog stiha. Ona se ponavlja dvadeset devet puta. Sve što pisac govori odnosi se na dešavanja u našem vidljivom svijetu. Mrtvi ne znaju šta se dešava pod suncem niti imaju kakvog udjela u onom što biva pod suncem. Tekst ne govori ništa o tome da li duša postoji ili ne. Samo opisuje ono što se dešava pod suncem. Argument protivnika jednostavno ne stoji. Napravimo malu digresiju. Budući da mrtvi nemaju nikakvog udjela u onome što se događa na zemlji, vrijedi li im se onda moliti, kako uči 9

10 Rimokatolička crkva? Uzaludno je. Oni nas ne čuju niti nam mogu pomoći. Šta je sa Psalmima? Kada psalmista kaže: jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? naučava li da duša nije besmrtna? Je li moguće da i psalmista, kao i Propovjednik, govori o onome što vidi, što se zbiva pod suncem? Je li moguće da sjedi u svojoj kući i kroz prozor gleda na groblje? Otamo ne čuje nikakvu pjesmu i hvalu. Samo mir i tišina. Riječ koja se koristi je šeol, i u mnogim slučajevima znači grob, 4 a iz groba ne čujemo pjesmu. Mrtva tijela miruju. Zar to nije sve što psalmista kaže? Treba dodati i činjenicu da Stari zavjet, za razliku od Novog, malo govori o zagrobnom životu ili o rajskim blagoslovima koji očekuju spašene. Fokus Starog zavjeta je većinom na onom što se dešava na zemlji. Blagoslovi su prvenstveno ovozemaljski. Spasenje je prvenstveno od ovozemaljskih problema, nevolja i fizičke smrti. Ne kažem da Stari zavjet nikako ne govori o vječnom spasenju i vječnim blagoslovima, nego da uglavnom govori o ovozemaljskom spasenju i ovozemaljskim blagoslovima, 5 a to je onda slika nebeskih stvarnosti. Tako i kada govori o smrti, umiranju i mrtvima, govori o onom što vidimo, a ne što ne vidimo. Zato nije nimalo čudno kada psalmista veli: Oni u grobu te ne slave. Iz groblja ne čujemo nikakvu pjesmu. Jasno je da govori o tijelima, a ne o dušama onih koji su umrli. (Postoji još jedno tumačenje a to je da psalmista misli na one koji su umrli bez Krista. Oni u paklu sigurno ne slave Boga.) Šta je sa sotonom? Je li on izmislio doktrinu o besmrtnosti duše kada je rekao: Nećete umrijeti? Smiješna izjava za one koji poznaju Bibliju. U svakom slučaju nipošto ne podržava doktrinu Jehovinih svjedoka i Adventista. Kada je Bog rekao Adamu: Zacijelo ćeš umrijeti, on je 4 Vidi R. Laird Harris, Gleason L. Archer Jr., Bruce K. Waltke (urednici), Theological Wordbook of the Old Testament, Chicago, Moody Press, 1999, , (2303c). 5 Vidi Walter C. Kaiser Jr., Toward Rediscovering the Old Testament, Grand Rapids, Zondervan, 1991,

11 stvarno tako i mislio. Adam je umro, i duhovno i fizički. Ali to ne znači da je prestao postojati. Šta je s Postankom i čovjekom koji je postao živa duša? Da li to znači da je čovjek duša, i da umiranjem tijela umire i duša? Tekst samo kaže da je čovjek postao živa duša. Ne govori ništa o naravi te duše niti da ona smrću prestaje postojati. Takva ideja je učitana u tekst. Ovo je klasičan primjer logički krivog argumenta. Riječi prah si i u prah ćeš se vratiti odnose se na tijelo, a ne na čovjekovu duhovnu dimenziju. Šta je s Ezekijelom koji kaže da će duša umrijeti? Riječi u Bibliji mogu imati široko značenje. Riječ duša može značiti: čovjek, osoba, život, živo biće, itd., a može označavati i nematerijalni dio čovjeka. Kada piše da će duša koja sagriješi umrijeti, znači da će čovjek koji sagriješi umrijeti. Ne znači da će umrijeti duhovni dio čovjeka, koji također nazivamo dušom. Šta je sa spavanjem? Učenje o spavanju duše uopće ne ide u prilog onima koji naučavaju da duša umire. Zašto? Ako je duša umrla više ne postoji. Ako spava onda postoji. Ne može biti i jedno i drugo. Biblija uči da tijelo spava, a da je duša itekako živa, što ću i dokazati. Dakle, mi koji vjerujemo da nakon smrti tijela duša nastavlja živjeti, možemo reći da je čovjek mrtav i da spava, jer tijelo je mrtvo, a duša je živa. 3. Dokazi o besmrtnosti duše Mnoštvo je biblijskih tekstova koji dokazuju da umiranjem tijela duša nastavlja živjeti. Kao što pretpostavljate, većina tekstova se nalazi u Novom zavjetu. Pogledajmo neke: Matej 10:28 (28) Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. (Mt 10:28) 11

12 Tekst jasno kaže da čovjek može ubiti tijelo ali ne i dušu. To znači da se čovjek sastoji od materijalnog i duhovnog dijela. Materijalnog, koji možemo ubiti, i duhovnog, koji nastavlja da živi. Mislim da sam, navodeći ovaj tekst, dokazao da učenje Jehovinih svjedoka i Adventista nije istinito. Ovdje bih slobodno mogao i završiti propovijed. Ali neću. Navest ću još nekoliko tekstova, jer protivnici na svaki način nastoje izvrnuti biblijsko učenje. Matej 22:31-33 (31) A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: (32) "Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" (33) Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. (Mt 22:3133) Isus govori saducejima koji, kao i Jehovini svjedoci i Adventisti, nisu vjerovali da postoji besmrtna duša. Kaže da se Bog (u Izlasku 3: 15) naziva Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim. Isus iz toga izvlači zaključak da je Jahve Bog živih, a ne mrtvih. Abraham, Izak i Jakov su živi i uskrsnut će na dan uskrsnuća. Luka 16:22-23 (22) Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. (23) Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara... (Lk 16:22-23) Nisam čuo nijedno suvislo tumačenje ove priče od strane protivnika. Ukoliko čovjek nakon smrti ne nastavlja da živi, bilo u raju ili u paklu, onda Isus priča besmislice. Protivnici vele da je ovo usporedba, da tekst ne govori o vremenu između smrti i uskrsnuća odnosno o stanju poslije smrti.6 Ja tvrdim da govori. Zapitajmo se da li Isus u uspordbama priča o stvarima koje ne postoje ili koje nisu istinite? Iziđe sijač da sije sjeme. 6 Tomasi,

13 Postoji sijač i postoji sjeme. Kraljevstvo nebesko je kao žena koja mijesi brašno. Postoji žena, postoji brašno, postoji kvasac. Kraljevstvo nebesko je kao mreža koja lovi svakovrsne ribe. Postoji mreža i postoje ribe. Kraljevstvo nebesko je kao čovjek koji skuplja bisere. Postoji čovjek i postoje biseri. Sve što Isus spominje u usporedbama je stvarno, pa tako i bogataš i Lazar, raj i pakao. Luka 9:28-31 (28) Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. (29) I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. (30) I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. (31) Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. (Lk 9:28-31) Mojsije i Ilija su živjeli puno godina prije Krista. A evo ovdje ih vidimo s Kristom. Živi su i nakon što su umrli. Dobro, za Iliju možemo reći da nije umro, nego je uznesen na nebo. Ali šta je s Mojsijem? Protivnici kažu da je i Mojsije uskrsnuo pa zato može biti s Kristom na gori preobraženja. 7 Nigde u Bibliji nisam vidio da je Mojsije uskrsnuo. (5) I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. (6) I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. (Pnz 34:5-6) Mojsije je umro, Bog ga je sahranio, niko ne zna za njegov grob. To je ono što Biblija kaže za Mojsija. A neki kažu uskrsnuo je. Vidite li šta rade oni koji neće da vjeruju u život poslije smrti? Uzimaju jasne biblijske tekstove i izokreću ih, negiraju ono što piše i izmišljaju ono što ne piše. 7 Isto,

14 Ivan 11:25, 26 (25) Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. (26) I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" (Iv 11:25-26) Isus kaže: ako i umre, živjet će. Protivnici će reći kako ovo znači da će umrli uskrsnuti, bit će mrtvi pa će oživjeti. 8 Recimo da je tako (iako nije). Ali šta onda znači: I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada? Jedan pisac veli da Isus ustvari kaže kako onaj koji vjeruje u Njega neće umrijeti zauvijek. To, po njemu, znači da neće ostati mrtav zauvijek. 9 Isus kaže: neće umrijeti nikada (zauvijek), a on tumači: umrijet će, ali ne zauvijek. Pročitao sam desetak prevoda Biblije i ni u jednom nisam pronašao da piše: neće ostati mrtav zauvijek. U svakom piše: neće umrijeti nikada (vavijek ili dovjeka).10 Luka 23:42-43 (42) Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." (43) A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23:42-43) Razbojnik na križu moli Isusa za spasenje. Isus mu kaže: Danas ćeš biti sa mnom u raju. Znamo da je njegovo tijelo umrlo, ali je duša otišla u raj. Kako protivnici ovo tumače? Kažu da Isus razbojniku nije obećao da će danas biti u raju, nego da mu danas kaže: Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa mnom u raju. Ili: Danas ti govorim da ćeš biti u raju. A ne: Danas ćeš biti u raju. Šta je problem s ovim tumačenjem? Najveći problem je što Isus u evanđeljima preko sedamdeset puta kaže zaista (ili zaista zaista) kažem vam 8 Tomasi, 69. Isto. 10 Usp. Iv 4:14, gdje Isus kaže: neće ožednjeti nikada. 9 14

15 (ili kažem ti), a niti jednom zaista kažem vam danas. Isus ustvari kaže nešto slično u Evanđelju po Marku: (30) A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." (Mk 14:30) Evo, veoma slična izjava, i znači da će Petar još danas zatajiti Isusa. Tako će i razbojnik još danas biti u raju. Ne može tako, vele protivnici, jer Isus nije odmah išao u raj. Uskrsnuo je tek treći dan. Sam je rekao da još nije uzišao Ocu. (Iv 20:17)11 Šta reći na ovakvu teologiju? Zar je Isus odjednom izgubio osobinu sveprisutnosti? On je istovremeno i na nebu i na zemlji. Njegovo tijelo je bilo na zemlji i još nije bilo uzneseno na nebo, ali u Duhu je svuda prisutan. Razbojnik je bio s Njim u raju onog dana kad je umro na križu. Filipljanima 1:21-24 (21) Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! (22) A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! (23) Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; (24) ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. (Fil 1:21-24) Pavao kaže da je smrt dobitak. Zašto ako smrt znači prestanak postojanja ili dubok san? Pavao kaže: Želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje. Šta je bolje, prestanak postojanja? Ne!!! Bolje je biti s Kristom. Pavao jasno kaže da će nakon smrti ići direktno Kristu. Ideja o prestanku postojanja ne može se uklopiti u ovaj tekst. 2 Korinćanima 5:1-10 (7) Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. (8) Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. (2 Kor 5:7-8) 11 Tomasi,

16 Zbog vremena nisam naveo čitav odlomak (1-10). Pavao tijelo uspoređuje sa šatorom iz kojeg bi se najradije iselio i išao kod Gospodina. Kada bi tijelo bilo isto što i duša, onda bi Pavlove riječi bile besmislene. Zaključak Mogli bismo ići dalje i navoditi druge tekstove, argumente i dokaze. Ali zar do sada rečeno ne bi trebalo biti dovoljno? Vidjeli smo da neki vjeruju kako čovjek nakon smrti prestaje postojati. Drugi vjeruju da je prestao postojati i da spava (a kako i jedno i drugo može biti istina, niko ne zna). Svoje teorije dokazuju pogrešno protumačenim tekstovima. A šta rade s tekstovima koji govore suprotno od onog što žele vjerovati? Negiraju ih, izvrću i potpuno odbacuju. Sami su odabrali šta žele vjerovati i ne daju se uvjeriti u suprotno. A za naše vjerovanje kažu da nije biblijsko i da dolazi iz paganizma. Njihovo vjerovanje nije biblijsko. Biblija jasno uči da čovjek nakon smrti nastavlja postojati, bilo u raju ili u paklu. 16

17 Drugi dio: Konačno stanje (vječni pakao) 17

18 18

19 Egzegetski argumenti protiv vječnog pakla 1 Na današnji dan kršćanske crkve slave rođenje Isusa Krista. Kristovo rođenje je jedan od najznačajnijih povijesnih događaja, dan kada je Bog postao čovjekom, kada se Sin Božiji utjelovio. Radosnu vijest o rođenju Isusa Krista anđeli su objavili pastirima koji su čuvali svoja stada: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj Krist, Gospodin. Živimo u teško vrijeme. Veliki su nemiri i krize u svijetu. U našoj zemlji je teška politička i ekonomska situacija. Ljudi su nezadovoljni i nesretni. Možemo li ih kako obradovati? Da li biblijska istina o Kristovom rođenju može donijeti veliku radost i narodu u Bosni i Hercegovini? Neki će se zapitati kako Kristovo rođenje, koje se dogodilo prije nekih par tisuća godina, može biti uzrok velike radosti danas? Zar taj blagdan Božić ima moć da donese radost o kojoj je govorio anđeo? Za Božić ćemo biti radosni uglavnom onoliko koliko sami sebi uspijemo obezbjediti uvjete za radost, ili ukoliko nas neko od bližnjih obraduje neočekivanim darom. Božić nema nikakvu posebnu moć da nas učini sretnijim nego bilo koji drugi dan ili blagdan. O čemu se onda radi? O čemu anđeo govori kada pastirima navješta veliku radost za sav narod? Govori o Onom koji se rodio: Spasitelj, Krist i Gospodin. Upravo On ima moć da svakom od nas donese veliku radost. Ljudi danas slave Božić. Ali koliko su stvarno radosni? Vjerovatno se mnogi osjećaju radosni, a hoće li ostati radosni poslije blagdana? Zar se Isus Krist rodio da bismo bili radosni samo za vrijeme blagdana? Prvi kršćani nisu imali Božić, niti su ga slavili dvadeset petog dvanaestog. Nisu vjerovali da je Krist došao kako bi se oni radovali zbog Njegovog rođendana. Znali su 19

20 puno više i bolje od toga. Vjerovali su da je Kristovo rođenje toliko važna i radosna vijest da se mogu i trebaju radovati u sve dane svog života, ne samo na zemlji nego za čitavu vječnost. Da li se vjernici danas raduju u Kristu u sve dane života? Ja nemam takav dojam. Čini mi se da mnogi spominju Krista i raduju se za vrijeme Božića, ali poslije toga, do Uskrsa, potpuno zaborave na Njega. 1. Zašto je Krist došao na ovaj svijet? Anđeo pastirima kaže da im se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. Objavljuje ko je Krist i zašto je došao. On je Bog koji je došao da nas spasi. Židovi su mislili da će Krist doći da ih spasi od Rimljana. Naravno, Krist će nas spasiti od Rimljana, ali imamo mi i puno većih problema nego što su Rimljani. Naš najveći problem je grijeh. Krist je došao da nas spasi od grijeha i posljedica grijeha. U Evanđelju po Mateju anđeo Josipu kaže: (21) Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. (Mt 1:21) Šta znači da Krist spasava od grijeha? Ko god čini grijeh, rob je grijeha. Krist nas oslobađa od ropstva grijehu, kako bismo mogli živjeti u pravednosti. Također nas oslobađa od kazne za grijeh: vječnog pakla. To je veličanstveno spasenje i veličanstvena Radosna vijest. 2. Negiranje vječnih muka Neki ne vjeruju u vječne muke. Kažu da pakao postoji, ali nije vječan. Ljudi će, kada budu bačeni u pakao, odmah ili nakon određenog vremena jednostavno nestati. 20

21 3. Argumenti protiv vječnih muka Koji su njihovi argumenti? Tvrde da naša egzegeza nije dobra. Navodno nismo dobro pročitali neke važne riječi i izraze u Bibliji. To su riječi: propast, pakao, vječan, vječnost, neugasiv i slično. 12 Propast U Evanđelju po Mateju piše: (13) Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. (Mt 7:13) Prema knjizi: Istine i zablude o smrti, uskrsnuću, nebu i paklu, autora Martina Tomasija, riječ propast se ne odnosi na vječne muke, nego na uništenje, stanje suprotno životu (drugim riječima smrt). 13 A je li tako? Riječ απωλεια (apoleia) znači: uništenje, ruševine, iznošenost, istrošenost, propast, gubitak.14 Slično i danas koristimo riječ propast i riječ uništenje. Kažemo: Uništio sam odijelo. Odijelo nije nestalo, ali više nije nizašto. Riječ se koristi u Evanđelju po Marku: (4) A neki negodovahu te će jedan drugomu: Čemu to rasipanje pomasti? (Mk 14:4) Riječ rasipanje ista je riječ koja je u Mateju 7 prevedena kao propast. Kada je žena pomazala Isusa pomašću, jasno je da pomast nije uništena u smislu da je prestala postojati, nego je, prema mišljenju Jude, nepotrebno protraćena, a mogla se prodati za dobre pare. 12 Martino Tomasi, Istine i zablude o smrti, uskrsnuću, nebu i paklu, Isto, Albrecht Oepke, Ἀπόλλυμι, Ἀπώλεια, Ἀπολλύων, u Gerhard Kittel, Geoffrey W. Bromiley, Gerhard Friedrich (urednici), Theological Dictionary of the New Testament, Grand Rapids, Eerdmans, 1964, sv. 1, TDNTA,

22 Glagol απολλυμι (apollumi) koristi se u Evanđelju po Luki da označi izgubljenu ovcu. Ovca je izgubljena ali još uvijek živa. Nije prestala postojati. Isus šalje apostole da propovijedaju izgubljenim ovcama doma Izraelova (Mt 10:6). Izraelci su bili duhovno izgubljeni ali daleko od toga da su nestali. Prema tome, apoleia i apollumi mogu označavati prestanak života odnosno smrt, ali i nastavak postojanja. Uviđamo li šta radi prije navedeni pisac? Ne spominje da riječ može označavati (i često označava) život koji se nastavlja. Takvim tumačenjem ljude dovodi u zabludu. Vječnost Druga riječ koju, navodno, krivo tumačimo je imenica vječnost (αιων, aiōn) i pridjev vječan (αιωνιος, aiōnios). Pridjev se koristi u sljedećem tekstu: (8) Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. (Mt 18:8) Tomasi tvrdi da oganj o kojem Novi zavjet govori nije vječan. Navodi nekoliko značenja imenice aion i pridjeva aionios. Neka od njih su: doživotno, stalno, trajno.15 Na kraju zaključuje citiranjem jednog biblijskoteološkog rječnika koji kaže: Ono što je vječno ne mora trajati beskonačno ni toliko koliko postoji svijet. 16 Drugim riječima, vječni oganj neće biti vječan. Nije mi poznat rječnik koji Tomasi navodi, ali su mi poznati drugi koji su ustvari standardni rječnici za novozavjetni grčki jezik. Npr. Strongov rječnik kaže da riječ aionios (vječan) znači: vječan, zauvijek, beskrajan. Najveći rječnik novozavjetnog grčkog: Teološki rječnik Novog zavjeta (TDNT), kaže da riječ znači vječan Tomasi, 44. Isto,

23 Riječ se u Novom zavjetu koristi oko 70 puta i (skoro) uvijek znači vječan. Samo u nekim tekstovima može označavati i ograničeni vremenski period. U Filemonu 15 se prevodi sa zauvijek a može značiti i doživotno. I ovo bi mogao biti jedini izuzetak (ako ne računamo tri stiha u kojima riječ znači od vječnosti).17 Dakle, u većini slučajeva, bez ikakve sumnje, riječ vječan znači zauvijek, i u svim slučajevima se prevodi sa: vječan, oduvijek i zauvijek. Čini se da Tomasi kod čitatelja želi stvoriti dojam da riječ vječan uopće ne znači vječan, što je daleko od istine. Ako pogledamo tekst u Mateju 25:46, bit će nam jasno da vječan znači vječan, odnosno da je vječna muka vječna. (46) I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni. (Mt 25:46) Tekst kaže da će pravednici, oni koje je Bog opravdao milošću po vjeri, otići u život vječni. Koliko traje život vječni? Naravno, vječno. A koliko traje muka vječna? Isto tako vječno. Ako je život vječni, onda je i muka vječna. Ako muka nije vječna, onda nije ni život. Besmislena je tvrdnja da je u Mateju 25:46 život vječan a muka privremena. Osim toga, u Bibliji postoje tekstovi u kojima se riječ vječan ponavlja dva puta, jedna pored druge. To je poznati izraz u vijeke vjekova. (9) Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, (10) pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. (11) Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." (Otk 14:9-11) Ako riječ vječno ili do vijeka znači vječno, šta onda znači u vijeke vjekova? Teološki rječnik Novog zavjeta to objašnjava ovako: Dvostruka formula: u 17 Vidi Kenneth S. Wuest, Wuest's Word Studies in the Greek New Testament, Grand Rapids, Eerdmans, 1997, sv. 19, str

24 vijeke vjekova (Heb 1:8), posebno kada je u množini (kao u Pavlovim poslanicama i Otkrivenju; usp. Heb13:21; 1 Pet 4:11), namijenjena je da naglasi koncept vječnosti, kao što je u Efežanima 3: Dakle, kada u Bibliji vidimo izraz u vijeke vjekova, time se želi naglasiti koncept vječnosti. A šta Tomasi kaže? Da u vijeke vjekova predstavlja dugo vrijeme,19 ali ne daje nikakav argument niti navodi kakav stručni izvor. Jednostavno tvrdi da Biblija kaže kako će sotona i oni koje je zaveo doživjeti istu sudbinu: bit će uništeni za vječnost, izbrisani, ugašeni. 20 U Bibliji piše: Bit će mučeni u vijeke vjekova. Tomasi kaže: Bit će uništeni, izbrisani, ugašeni. Malahija Protivnici biblijskog učenja o paklu tvrde da neke biblijske tekstove ne uzimamo u obzir. Jedan od njih je iz knjige proroka Malahije: (1) [3:19] Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih govori Jahve nad Vojskama da im neće ostati ni korijena ni grančice. (Mal 4:1) Uvjereni su da ovaj tekst govori protiv postojanja pakla. Malahija kaže da će opaki i zlikovci biti spaljeni da im neće ostati ni korijena ni grančice. Ja vjerujem u postojanje pakla, a isto tako vjerujem da će opaki i zlikovci biti uništeni da im neće ostati ni korijena ni grančice. Kako to može biti? Vrlo jednostavno. Bog će opake i zlikovce ukloniti sa zemlje. Na zemlji ih više neće biti. Ali će ih, itekako, biti u paklu. A zemlju će posjedovati pravednici, obilje mira oni će uživati. 18 Hermann Sasse, Αἰών, Αἰώνιος. u Gerhard Kittel, Geoffrey W. Bromiley, Gerhard Friedrich (urednici), Theological Dictionary of the New Testament. Grand Rapids, Eerdmans, 1964, sv. 1, TDNTA, Tomasi, Isto. 24

25 Izaija Tomasi se neće složiti jer tvrdi da Izaija naučava drugačije: (17) Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti. (Iz 65:17) Za njega ovaj stih negira postojanje pakla, jer ako bi pakao postojao, stalno bi podsjećao na prošli svijet. 21 Ako pročitamo nekoliko stihova prije, vidjet ćemo da Izaija govori upravo suprotno Tomasiju. (13) Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. (14) Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! (15) Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on će zvati drugim imenom. (16) Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene. (Iz 65:13-16) Pogledajmo još jednom petnaesti stih, šta Bog kaže bezbožnicima: Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima. Bezbožnici će biti istrijebljeni ali će se njihovo ime spominjati u kletvama. Božiji izabranici će se sjećati bezbožnika i njihove sudbine. Čega se onda neće sjećati? Šesnaesti stih daje odgovor: Prijašnje će nevolje biti zaboravljene. Prijašnje nevolje, koje su imali u starom svijetu, bit će zaboravljene, neće im dolaziti na um. Ili, ako gledamo sedamnaesti stih, možemo reći: prijašnje nebo i zemlja, sa svim nevoljama i problemima, svijet kakav je prije bio neće nam dolaziti na um. Izaija završava sljedećim riječima: (22) "Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom" riječ je Jahvina "tako će vam ime i potomstvo trajati. (23) Od 21 Tomasi,

26 mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim" govori Jahve. (24) Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti bit će na gadost svim ljudima." (Iz 66:22-24) Hoće li se ljudi na novom nebu i zemlji sjećati bezbožnika? Izaija je jasan: bit će na gadost svim ljudima. Biblija govori jedno, a Tomasi kontrira. Prije nego što zaključim propovijed, reći ću par rečenica o onima koji govore protiv besmrtnosti duše i vječnog pakla. Njihovi argumenti su slabi, logički neispravni, egzegetski loši, nepošteni i neistiniti. Njihovi pisci i govornici često prešućuju i iskrivljuju istinu te koriste i druge metode manipulacije. To sam do sada jasno pokazao. Zaključak Danas smo vidjeli da riječ propast može označavati smrt, ali u mnogim slučajevima označava život koji se nastavlja. Isto tako pridjev vječan samo u rijetkim slučajevima može označavati ograničeno vremensko razdoblje, međutim u tekstovima koji govore o vječnim mukama i vječnom paklu zasigurno označava neograničeno vremensko razdoblje, vječnost u pravom smislu te riječi. Šta to znači? To znači da pakao mjesto vječnih muka, nije izmišljena priča. To je stvarnost koja očekuje svakog koji ne povjeruje u Isusa Krista prihvaćajući ga za Gospodara i Spasitelja. Pakao je mjesto u kojem će bezbožnici biti mučeni dan i noć u vijeke vjekova. Ali Isus nudi spas. Zato je došao na zemlju i rodio se kao čovjek, živio posve pravednim životom, potpuno u skladu s Božijim zakonom, umro na križu, bio pokopan i treći dan uskrsnuo, da bi nama moglo biti oprošteno. Svi smo sagriješili i zaslužili vječne muke. Isus nudi oproštenje onima koji povjeruju, koji se pokaju za svoje grijehe i prihvate ga za Gospodara i 26

27 Spasitelja. A koji odbiju, bit će bačeni u jezero koje gori ognjem i sumporom, i bit će mučeni dan i noć u vijeke vjekova. Isus nudi spasenje od vječnih muka za vječni život. Ovo je slavna Radosna vijest. Toliko važna i radosna da se zbog nje možemo radovati uvijek i zauvijek. Božić jednostavno ne možemo slaviti samo jedan dan, ni dva dana, ni tjedan dana, ni mjesec dana, nego u sve dane svog života i za čitavu vječnost. 27

28 28

29 Egzegetski argumenti protiv vječnog pakla 2 U prethodnoj propovijedi razmatrali smo riječi koje protivnici biblijskog učenja o paklu namjerno ili nenamjerno krivo tumače. To su riječi propast i vječnost. Danas ćemo se vratiti na riječ vječan. 1. Vječan Pridjev vječni u Novom zavjetu se pojavljuje oko sedamdeset puta. U najvećem broju slučajeva u sintagmi vječni život ili život vječni (oko 40 puta), zatim vječni Duh, vječno kraljevstvo i sl. Uvijek znači vječno, oduvijek i zauvijek. Spomenuo sam da možda postoji i jedan jedini izuzetak, u Filemonu 15, gdje Pavao koristi riječ vječno i misli na doživotno. Neki stručnjaci se neće složiti sa mnom. Smatraju da se ne radi o izuzetku nego da i u ovom slučaju vječan znači vječan.22 S druge strane, protivnici pakla od ovog mogućeg izuzetka prave pravilo i zaključuju da pakao neće trajati vječno nego doživotno, dok čovjek ne izgori u paklenom ognju. Pogledat ćemo odlomak od desetog do šesnaestog stiha: (10) Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, (11) negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. (12) Šaljem ti ga njega, srce svoje. (13) Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. (14) Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. (15) Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek (16) ne kao roba, nego više od roba, kao 22 U Novom zavjetu, riječ aionios nikada se ne odnosi na ograničeno vremensko razdoblje, nego uvijek na ono što je vječno ili zauvijek. Wuest's Word Studies, sv. 19,

30 brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. (Fil 1:10-16) Onezim je bio Filemonov rob koji je pobjegao od gospodara. Nekako se našao u zatvoru s Pavlom koji mu je propovijedao Evanđelje. Onezim se obratio i Pavao ga šalje nazad Filemonu. U petnaestom stihu mu kaže: Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek... Evo, ovdje vidimo riječ zauvijek ili vječno. Da li to znači da će Onezim biti rob i nakon uskrsnuća ili će ostati samo brat, ili riječ vječno znači doživotno? Riječ vječno ovdje može značiti vječno ali i doživotno. Međutim, ne vjerujem da to ide u prilog protivnicima biblijskog učenja o vječnom paklu. Pavao riječ vječno najvjerovatnije koristi figurativno, radi se o hiperboli. Možda se čudite da apostol Pavao koristi hiperbolu? Hiperbola je uveličavanje ili preuveličavanje. Ali to nije laganje. Za onog koji laže često kažemo da hiperboliše. To je laž, a ne hiperbola. Hiperbola je kada nešto preuveličavamo i ne očekujemo da će nas slušatelj ili čitatelj shvatiti doslovno. Kažemo: umro sam od straha. Jasno je da nisam umro, i da niko neće pomisliti da sam umro, ali sam se jako uplašio. Kada Pavao kaže: da ga dobiješ zauvijek, on ne očekuje da će Filemon shvatiti kako će mu Onezim biti rob i nakon uskrsnuća, nego da će mu biti rob dok je živ (ili će mu vječno biti brat). Vratimo se na primjer umro sam od straha. Riječ smrt u našem jeziku označava stanje suprotno životu. Umrijeti znači prestati živjeti. Ali u ovom primjeru umrijeti znači doživjeti intenzivan strah. Riječ umrijeti ustvari znači umrijeti. Ali kada se koristi figurativno onda može značiti bilo šta: uplašiti se, postidjeti se, ili bilo koje drugo značenje joj damo. Dakle, moramo razlikovati doslovno značenje neke riječi od značenja koje ima kada se koristi figurativno. Kako znamo je li figurativno ili nije? Kada je hiperbola hiperbola a ne laž? Kada govornik ili pisac ne očekuje da ga doslovno shvatimo. 30

31 Postoji još jedan tekst na koji će nas uputiti protivnici vječnog pakla, to je Judina poslanica. (5) Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. (6) I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; (7) kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju. (Jud 1:5-7) Eto vidite kažu protivnici tekst kaže da Sodoma i Gomora ispaštaju kaznu u vječnom ognju, a znamo da se njihov oganj davno ugasio. Gorjeli su i izgorjeli. Vječno je privremeno. Mislim da bi bilo bolje da ne navode ovaj tekst jer govori upravo suprotno. Jasno je da Sodoma i Gomora i dan danas ispaštaju kaznu u vječnom ognju koji se nije ugasio niti će se ikada ugasiti. Pogledajmo tekst. Prvo, piše da su se Sodoma, Gomora i okolni gradovi podali bludu. Ko se podao bludu, gradovi ili stanovnici gradova? Naravno, stanovnici. Drugo, piše da Sodoma i Gomora stoje za primjer. Riječ stoje u trajnom je sadašnjem vremenu. Ne stajali su nekad, nego stoje sada. Još kaže ispaštajući. Riječ ispaštajući također je u sadašnjem vremenu. Stanovnici Sodome i Gomore i danas ispaštaju kaznu u vječnom ognju. 23 To kaže tekst. A šta kažu protivnici? Izgorjeli su. Samo još da pokažu gdje to u tekstu piše? Piše da ispaštaju, a ne da su izgorjeli. Pa kažu u Drugoj Petrovoj piše da su pretvoreni u pepeo. 24 Piše, ali je problem što ovdje proučavamo šta piše u Judinoj, a ne u Petrovoj poslanici. Dakle, na svaki način žele da tekst kaže ono što oni žele, ali tekst kaže upravo suprotno. Ne samo da tekst govori suprotno nego i kontekst. Pogledajmo još jednom tekst ispred: 23 Wuest's Word Studies, sv. 16, 243. Tomasi,

32 (6) I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima. Anđeli su okovani u mraku vječnim okovima i čuvaju se za Dan suda. Primijetite da šesti stih započinje veznikom i koji stih povezuje s onim što je prije rečeno. Sedmi stih započinje riječju kao i direktno povezuje sedmi sa šestim stihom. Sodoma i Gomora, i okolni gradovi koji su sagriješili kao i stanovnici Sodome i Gomore, 25 ili kao i pali anđeli,26 ispaštaju kaznu kao i oni. Za jedne kaže da su u vječnim okovima u mraku, a za druge da su u vječnom ognju. Ali tekst ovdje ne završava nego nastavlja dalje. (8) Jednako i ovi sanjači tijelo kaljaju, gospodstvo preziru i na slavu hule. (Jud 1:8) Osmi stih počinje riječima jednako i ovi koje ga usko povezuju s prethodnim tekstom. Kao što su anđeli i stanovnici Sodome i Gomore kaljali svoje tijelo, tako i ovi, lažni učitelji, za koje dalje piše: (12) Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, (13) bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. (Jud 1:12-13) Za njih je spremljena crna tama dovijeka ili zauvijek. Anđeli su okovani u mraku zauvijek, lažni učitelji idu u tamu zauvijek i stanovnici Sodome i Gomore gore u vječnom ognju zauvijek. Juda riječ vječan koristi još dva puta (aionios i aidios) i oba puta vječan znači vječan. Riječ oganj spominje i u 23. stihu i nipošto se ne odnosi na Vidi Calvinov komentar na ovaj stih. Vidi Robertsons' Word Pictures, s.v. Jude 1:7. 32

33 oganj u kojem su izgorjeli gradovi Sodoma i Gomora, nego na muke koje će iskusiti oni koji se ne pokaju. Ni tekst ni kontekst ne daju nikakvu osnovu da izraz vječni oganj izjednačimo s privremenim ognjem u kojem su izgorjeli Sodoma i Gomora. To možemo učiniti jedino ako izvršimo nasilje nad tekstom. Prema svemu što smo do sada vidjeli, riječ vječan u Novom zavjetu u svakom slučaju znači vječan, zauvijek ili oduvijek, osim možda u jednom slučaju gdje se koristi figurativno i označava određeni vremenski period. Dok sam proučavao ovu temu, u knjizi Bemrtnost ili uskrsnuće Adventističkog pisca Samuella Bacchiocchia pronašao sam ovu izjavu: Važno je zamijetiti da grčka riječ aionios, prevedena s vječno, doslovce znači trajati jedno doba ili trajati za vrijeme. Stari grčki papirusi sadrže brojne primjere u kojima su rimski imperatori opisani kao aionios, što znači da su svoju službu vršili doživotno. Na nesreću, naša riječ vječno ne prenosi pravo značenje aionois (aionios?), koja doslovce znači vremenskog trajanja. Drugim riječima, dok grčka riječ aionios izražava trajnost unutar granica, naša riječ vječno označava bezgranično stanje. 27 Drugim riječima, kada mi kažemo vječno to znači vječno, a kada Grci kažu vječno to znači privremeno. Šta reći na ovakvu izjavu? Prvo, upitno je njegovo tumačenje riječi u papirusima. Drugo, značenje riječi u Novom zavjetu se ne otkriva istraživanjem papirusa, nego istraživanjem Novog zavjeta. Najprije istražujemo kako se tražena riječ koristi u biblijskoj knjizi koju proučavamo, zatim u drugim knjigama od istog biblijskog pisca (npr. Pavla), pa onda gledamo ostatak Novog zavjeta. Često i Stari zavjet. A šta Samuel radi? Ne gleda šta riječ znači u Novom zavjetu, nego u papirusima. Svaki iole ozbiljan teolog će vam reći da pisac ovdje pravi ozbiljnu grešku. Najvjerovatnije namjerno zavodi svoje čitatelje. 27 Samuele Bacchiocchi, Besmrtnost ili uskrsnuće: biblijska studija o čovjekovoj naravi i njegovoj budućnosti, 33

34 2. Smrt Pogledajmo još jednu riječ koju Jehovini svjedoci i Adventisti krivo tumače. To je riječ smrt. U svom naučavanju podrazumijevaju da riječ smrt znači prestanak života. Isti pisac, kojeg sam maloprije citirao, tvrdi da riječ smrt znači prestanak života cijele osobe. 28 Međutim, čudno je da uglavnom prešućuju ili zanemaruju činjenicu da riječ smrt često ne znači prestanak života, a kamoli prestanak života cijele osobe. Biblija govori o duhovnoj smrti, o ljudima koji su mrtvi a još uvijek živi. (5) A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noć i dan; (6) ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je već umrla. (1 Tim 5:5-6) Vidimo da žena istovremeno može biti i živa i mrtva. Ali ovo se ne odnosi samo na žene. (1) I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha (2) u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. (3) Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. (Ef 2:1-3) Pavao kaže da je čovjek koji živi u grijehu ustvari mrtav iako je fizički živ. Prema tome, jasno je da Biblija riječ smrt ne koristi samo u fizičkom nego i u duhovnom smislu. Smrt je odvojenje čovjeka od Boga. U Drugoj Solunjanima Pavao kaže: (6) Jer je doista pravedno u Boga, da uzvrati muku onima koji vas muče. (7) A vama koje muče, pokoj s nama, kad se objavi Gospodin Isus s neba s anđelima sile svoje, (8) U ognju plamenom, kad će dati osvetu onima, koji ne poznaju Boga, i koji ne slušaju evanđelja Gospodina našega Isusa Krista; (9) 28 Isto,

35 Koji će trpjeti kaznu, propast vječnu, odbačeni (ili odvojeni) od lica Gospodnjega i od slave sile njegove. (2 Sol 1:6-9) To je druga smrt, odvojenje od lica Gospodnjeg i slave sile Njegove. U Otkrivenju piše: (14) A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno to je druga smrt: (15) tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. (Otk 20:14-15) (10) A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova. (Otk 20:10) Vidimo da je druga smrt, ognjeno jezero, mjesto mučenja. Koliko traju muke u tom jezeru? U vijeke vjekova. Rekli smo da se izraz u vijeke vjekova koristi da se naglasi koncept vječnosti. U Novom zavjetu se koristi dvadeset puta i uvijek, bez izuzetka, znači u vijeke vjekova, odnosno zauvijek. Da ne bi neko rekao da će se u ognjenom jezeru u vijeke vjekova mučiti samo sotona, Zvijer i lažni prorok, pogledajmo još jedan tekst. (41) "Zatim će (Isus) reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! (42) Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; (43) stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" (44) "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' (45) Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" (46) "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." (Mt 25:41-46) Isus ognjeno jezero naziva ognjem vječnim i mukom vječnom, i kaže da tamo idu i ljudi, a ne samo đavao i njegovi anđeli. I svi se zajedno muče u vijeke vjekova. 35

36 Zanimljivo je spomenuti kako Samuel Bacchiocci tumači frazu druga smrt. Navodi da se četiri puta upotrebljava u Otkrivenju, i onda, umjesto da uradi egzegezu stihova u kojima se riječ koristi, on kaže: Značenje fraze druga smrt pojašnjeno je njenom uporabom u Targumu, aramejskom prevodu i tumačenju Starog zavjeta. 29 I onda tumači kako se fraza koristi u Targumu. Ovo nije slučajna greška. 3. Nepoštenje protivnika Na kraju želim reći nekoliko riječi o nepoštenju protivnika vječnog pakla. Ja ne kažem da su Adventisti i Jehovini svjedoci nepošteni, lažljivi i prevaranti. Daleko bilo od mene da kažem takvo nešto. Upoznao sam mnogo Jehovinih svjedoka i Adventista, i moj dojam je da su to iskreni i pošteni ljudi. Prema tome, kada vam oni govore da duša umire zajedno s tijelom ili da nema vječnih muka, mnogi od njih to stvarno i iskreno vjeruju. A zašto vjeruju? Zato što su prevareni i zavedeni. I onda ne znajući zavode druge. Ali to se teško može reći za pisce koje sam navodio. Među propovjednicima i teolozima često postoji razilaženje po pitanju tumačenja nekog teksta ili teme. I najbolji pogriješe u govoru i pisanju. Ali to ih ne čini nepoštenim i prevarantima. Međutim, kada teolozi i propovjednici prave greške poput onih koje sam navodio, onda je to veliki problem. Samuel i Tomassi prave greške koje se veoma teško mogu označiti kao slučajne ili tek neznanje. Kada neko kaže da vječno ne znači vječno, da u vijeke vjekova ne znači vječno, nego da označava određeno vrijeme, to ne može biti slučajna greška. Takav pisac pokazuje da je totalna neznalica ili varalica. Trećeg nema. Začudo, u literaturi Adventista i Jehovinih svjedoka nailazimo na mnogo ovakvih grešaka. U jednom adventističkom članku čitam kako autor pokušava pokazati da učenje o besmrtnoj duši i vječnom paklu nije biblijsko. 30 On to radi tako što na temelju Biblije dokazuje da postoji Božiji sud, uskrsnuće mrtvih i da 29 Str o.c. Jones, Alonzo T., Besmrtnost duše; da li je to biblijska doktrina?

37 je spasenje samo po Kristu. Pitate se kakve to ima veze? Pa i mi vjerujemo u Božiji sud i uskrsnuće mrtvih i spasenje samo i jedino po Kristu. U tome i jest caka. Pisac naše učenje ne predstavlja ispravno, nego ga karikira ili potpuno iskrivljuje. Zašto? Zato što ne može pobiti ono što vjerujemo. Čitatelji pomisle kako su njegovi argumenti uvjerljivi a ne znaju da on ustvari pobija neko izmišljeno vjerovanje. To se u logici zove Straw men argument ili slamnato strašilo. Ne dajte se zbuniti i zavesti. Čitajte Bibliju i dobro je upoznajte. Provjerite svako učenje. A za vas koji ste zavedeni kažem: dobro razmislite o ovome što sam rekao. Pomno istražite da li moje tvrdnje stoje ili ne. I budite odvažni: pokajte se za svoje grijehe i lažna učenja i počnite vjerovati i propovijedati istinu. 37

38 38

39 Filozofski argumenti protiv pakla Hoće li Bog ljubavi ljude baciti u pakao? Do sada smo vidjeli da protivnici biblijskog učenja o vječnom paklu nemaju nijedan valjan argument koji bi nas mogao navesti na zaključak da vječni pakao ne postoji. Zato se koriste filozofskim argumentima. Postavljaju sljedeća pitanja: Zar će Bog ljubavi ljude baciti u pakao? Kako Bog vječnom mukom može kazniti one koji su griješili samo određeno vrijeme? Neko je griješio dvadeset godina i sad se treba mučiti čitavu vječnost? Zar je to pravedno? Dalje pitaju: Ako je Krist svojom smrću platio kaznu za grijeh, kako onda kazna može biti vječna muka, jer On se ne muči vječno? 1. Beskonačna muka za konačan grijeh Najprije ćemo se pozabaviti pitanjem beskonačne kazne za konačan grijeh. Izraz konačan izražava suprotnost beskonačnom. Konačan je onaj koji je vremenski ograničen. Pitanje je, dakle, kako Bog može vječnom kaznom kazniti ljude koji su griješili samo nekoliko godina, deset, pedeset ili čak sto? Griješili su recimo pedeset godina i sada se trebaju mučiti čitavu vječnost. Je li to pravedno? Ovo nije samo pitanje nego i argument, ali veoma slab. Odgovori na ovaj prigovor su veoma jednostavni. Prvo, kazna za prekršaj bilo kojeg zakona ne mjeri se prema vremenu koje je bilo potrebno da se prekršaj napravi. Na primjer, čovjeku je trebalo nekoliko sekundi da nekoga ubije, a u zatvoru će provesti godine. Zamislite ubojicu koji sucu kaže da presuda nije pravedna. Njemu je za ubojstvo trebalo nekoliko sekundi, a sudac odlučuje da se on muči petnaest godina. Da li ovaj prigovor stoji? Naravno da ne. Dužina robije nema veze s vremenom koje je bilo potrebno za izvršenje zločina. 39

40 Drugo, ozbiljnost prekršaja ili grijeha zavisi i od važnosti osobe prema kojoj je grijeh počinjen. Ako neko ubije susjeda može dobiti petnaest godina. Koliko će dobiti onaj koji ubije predsjednika ili kralja? Ubojstvo je ubojstvo, ali pravosudni sistem uzima u obzir i ko je ubijen, ili kome je nešto ukradeno, ili koga smo uvrijedili. Uvrijediti konobara i uvrijediti kralja nije isto. Isus je rekao: Ko pohuli na Duha Svetoga, krivac je grijeha vječnoga. To ne znači da drugi grijesi nemaju vječne posljedice, nego da postoji mogućnost pokajanja i oproštenja, ali za hulu na Duha nema oproštenja. Je li isto vrijeđati čovjeka i vrijeđati Boga? Treće (kako Bog može vječnom mukom kazniti ljude koji griješe ograničeno vrijeme?), ovo pitanje kao da podrazumijeva da ljudi nakon smrti prestaju griješiti. Bog vječnom mukom kažnjava ljude koji su griješili dvadeset godina. A šta rade u paklu? Da li tamo slave Boga? Ne, i tamo griješe. Pogledajmo neke biblijske tekstove koji daju naslutiti kako ljudi u paklu gledaju na Boga. (41) Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike (42) i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. (Mt 13:41-42) Isus govori o paklu. On vjeruje da pakao postoji. Kako ne bi vjerovao kad ga je stvorio? Isus kaže da će tamo biti plač i škrgut zubi. Šta to znači? (54) Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. (Dj 7:54) (12) Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguće na njega. (Ps 37:12) (16) Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguću zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim čeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" (Tuž 2:16) Iz ovih i drugih tekstova gdje se spominje škripanje zubima, vidimo da je to znak srdžbe, mržnje, bijesa. Šta onda znači kada Isus kaže da će u paklu 40