DIOGEN pro culture magazine & DIOGEN pro art magazine -ISSN ; ISSN Publishers online and owners, Peter M. Tase and Sabahudin Hadžia

Транскрипт

1 Ilija Mikić Ja tebe Ja tebe mogu voljeti, mogu te mrziti, mogu te otjerati pa opet primiti. Možemo prekinuti i ponovno se pomiriti, možemo što možemo i mogu što mogu, a što ne mogu pokušat ću, sve osim jednog, bez tebe naučiti, bez tebe živjeti. Ne traži me Ne traži me jer me nema. Sunce se skrilo, umrla je sjena. Utihnuo je korak koji te pratio žurno u stopu, sad je umoran. Ne traži ružu, otpale su latice, ispario je miris koji te čekao. Sunce neće izaći, 1

2 ne traži me. Idi svojim putem, meni se smrklo. Nemam prava Nemam pravo mijenjati ni sebe ni druge. Imam samo jedno pravo, uživati u pogledu ljepote. Nemam pravo pričati priče koje ne liječe, imam samo jedno pravo: šutjeti kad nitko neće. Bez riječi Nisam ni rekao da je jako teško, ali uopće i nije baš tako lagano. kad te drugi u zagrljaju drži,grli i ljubi. da me napustiš, ostaviš usamljeno srce u praznim grudima. da pustiš suzu i kažeš mi: Kako hoćeš! Svejedno mi! Anđeo čuvar Kad god sam pao, bio si tu i tvoja ruka spuštala me polako k tlu. Uvijek si dao mi snagu da izdržim do kraja, da pobjedim tjeskobu i gorčinu kad padale su suze iz očiju. I vraćao si osmijeh 2

3 na usamljeno lice. Slomljeno srce ispunjavao si novom radošću, sve teške misli pustio si da odlete kao uz zvuk lagane pjesme. Puno ti hvala,anđele čuvaru izgubljene djece. Prvi April Danas prestajem budan sanjati, više neću zrak udisati, neću plakati,niti se smijati, nema boli,možda ću uživati. Danas prestajem pjesme pisati, nema budućnosti,prošlost zaboravljam, sve svoje danas ostavljam, svako dobro ja pozdravljam. Danas sebi stavljam omču, sklapam oči,nema pomoći. Možda prvo odem se napiti, sretan vam prvi april. Sivi grad Grafiti krase puste ulice, sva igrališta su prazna, sve je tako hladno i mrtvo, djeca su u virtualnome svijetu. Ulice moje korake kradu, beskućnik traži svoje štehove, sve klupe su slobodne ptice osvajaju parkove. Skrivene oči,lice bez osmijeha u slučajnoga prolaznika. Sve je poput sjene.pitam se, možda će i mene promijeniti vrijeme? 3

4 Crni Božić Još pamtim sve slike iz djetinjstva, sretan mi rođendan bez torte i svjećica, svega toga još se ja sjećam. I Božić je isti, dok kod drugih svjetla svjetle, meni crno postaje crnje. Pa sretan crni Božić bez kolača i purice. Božićno jutro,meni ne da probuditi se, nema darova ispod bora. Tri godine po istoj jakni pamti me cijela škola, nema darova ispod bora. Sretan Božić na ukrašenom boru ipak lampice svjetle, kako da dijete razumije da nema se. Ali, mama,kako ono dijete dobije dar, zašto onaj tamo od nas bolje sprema se? Kako djetetu objasniti da nema se, ipak s vremenom dijete razumije te priče. Sretan Božić! Božić je i bez kolača i purice. Božićno jutro je tu, sine,probudi se. Vani padaju bijele pahuljice, pravim sa smješkom snješka, neka se osmjehne,kada ja ne mogu. Pusti brige Pusti brige neka idu, svatko griješi pa i ti. Ne postoji pravo savršenstvo, to su slatke bajke. U brizi ili bez, život će svakako proći, ono što treba doći, ako treba,vjeruj,doći će. Ništa nije samo po sebi, svako dobro pa i zlo imaju svoje prave razloge zbog čega su tu. Zato živi svoj život, 4

5 svejedno će ti proći, bio budan ili spavao, proći će u treptaju oka. U dubini sebe Ponekad, ali ne i često, zapitam se u tišini, duboko unutar sebe. Nekada dijete, koje sam bio, što bi reklo za čovjeka u kojega sam se pretvorio? Ne znam što će misliti, ali dobro znam dijete zna da ne trčim za onim što me Bogu približiti neće i kad dođem do sreće ona nestane kao dim ugašene svijeće. Sodoma i Gomora Ne poznajem te bože grešan sam ja čovjek kao sodoma i gomora ja sam rob grijeha. Odbacio sam mač i štit sad sam jako slab neznam gdje se skrit osjećam,vuče me dolje. Borim se protiv sebe možda postoje dva mene jedan uživa u grijehu drugi je protiv tog'. Izgubio sam ja sebe kad sam napustio tebe sad sam vezan lancem bijesa,tuge i mržnje. 5

6 Divljina u meni Možda umislim,ili su geni, mijenjam se svaki dan, možda se može reći neka zvijer je u meni. Jedan put uz mjesec, drugi put uz vrijeme, za poželjeti kao u snu, postajem pravi džentlomen. Postajem,ali ne ostajem, oživi divljina u meni, prava zvijer u zvijeri, žedna krvi,ali pije vodu. Možda umislim,ili su geni, mijenjam se svaki dan, možda se može reći neka zvijer je u meni. Ne usudim se Ne usudim se, nemam ja hrabrosti otići tako daleko, ne znam se vratiti. Zato hodam polako, pravim sitne korake da se tek tako neprimjetno pomaknem. Odlazim da se vratim Možeš me vidjeti da plačem, nikada neću poreći to. Svaki čovjek ima snove, ali puteve određuje Bog. Možeš me vidjeti da odlazim sa suzama u očima, možda neću spavati noćima, ali poslije mraka sviće. Možeš pomisliti kraj je, uvijek istina laži pobijeđuje, kraj postoji kao priprema 6

7 za jedan novi početak. Zato kažem da kažem: odlazim da se vratim, brzo,sporo,ili polako, vratit ću se nekako tako. PR DIOGEN pro kultura 7