EUROPSKA KOMISIJA Bruxelles, XXX [ ](2013) XXX draft RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE Smjernice o Direktivi 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, o iz

EUROPSKA KOMISIJA Bruxelles, XXX [ ](2013) XXX draft RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE Smjernice o Direktivi 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, o izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ Članak 8: Energetski pregledi i sustavi gospodarenja energijom COURTESY TRANSLATION OF SWD(2013) 447 FINAL HR HR

Sadržaj A. UVOD... Error! Bookmark not defined. B. PRAVNI I POLITIČKI KONTEKST... Error! Bookmark not defined. C. OBVEZA PROMICANJA OPĆE RASPOLOŽIVOSTI ENERGETSKIH PREGLEDA... Error! Bookmark not defined. D. POSEBNA OBVEZA PROVEDBE REDOVITIH ENERGETSKIH PREGLEDA ZA VELIKA PODUZEĆA... Error! Bookmark not defined. D1. Područje primjene obveze... 6. E. OSIGURANJE VISOKOKVALITETNIH PREGLEDA... Error! Bookmark not defined. E1. Stričnost, uključujući unutarnje stručnjake ili energetske revizore, i nacionalni nadzor... 9. E2. Minimalni kriteriji koje treba ispuniti... 9. F. PROGRAMI OSPOSOBLJAVANJA ZA KVALIFIKACIJU ENERGETSKIH REVIZORA I RASPOLOŽIVOST KVALIFIKACIJSKIH, AKREDITACIJSKIH I CERTIFIKACIJSKIH SUSTAVA...13. G. OBVEZE RAZVOJA PROGRAMA U CILJU PROVEDBE ENERGETSKIH PREGLEDA U MSP-OVIMA I PODIZANJA SVIJESTI MEĐU KUĆANSTVIMA... Error! Bookmark not defined. H. NACIONALNI SUSTAVI POTPORE... Error! Bookmark not defined. 1

ČLANAK 8.: ENERGETSKI PREGLEDI I SUSTAVI GOSPODARENJA ENERGIJOM A. UVOD 1. Energetski pregled znači sustavni postupak stjecanja odgovarajućeg znanja o postojećem profilu potrošnje energije zgrade ili skupine zgrada, industrijskog ili komercijalnog procesa ili postrojenja ili privatne ili javne usluge, utvrđivanja i kvantificiranja troškovno učinkovitih mogućnosti ušteda energije te izvješćivanja o rezultatima; (vidi pripadajuću definiciju u članku 2. stavku 25.). 2. Energetski pregledi bitan su alat za ostvarenje uštede energije. Potrebni su za procjenu postojeće potrošnje energije i utvrđivanje cijelog niza mogućnosti za uštedu energije. Nakon toga bi trebali uslijediti prijedlozi konkretnih mjera uštede upravi, javnim tijelima ili vlasnicima stambenih objekata. Nadalje, energetskim se pregledima omogućuje utvrđivanje i određivanje prioriteta ili rangiranje mogućnosti za poboljšanje. Energetskim pregledima se tako uklanja informacijski jaz, što je jedna od glavnih prepreka energetskoj učinkovitosti. 3. Putem prepoznavanja mogućnosti za uštedu energije i predloženih preporuka za daljnje korake, pregledi su i temelj razvoja tržišta energetskih usluga. Rezultat energetskog pregleda može, na primjer, biti preporuka o zamjeni prozora u kućanstvu, o izolaciji cjevovoda u tvornici ili o uspostavi sveobuhvatnog sustava gospodarenja energijom u poslovnim objektima, među ostalim preporukama. Nadalje, energetski pregledi nisu samo usmjereni na tehnička rješenja poput zamjena ili naknadnih popravaka, jer su brojne mogućnosti za poboljšanje moguće i u pogledu poslovanja, industrijskog i komercijalnog, na primjer učinkovitiji rad i neprekidna optimizacija radnih postupaka, kontrolni parametri, optimizacija logistike i rasporeda te planiranje održavanja. Energetski pregledi mogu biti i dio šire ekološke revizije kojom se razmatraju mogućnosti skladištenja, priključenje na mreže centraliziranog grijanja i hlađenja ili potencijal za odgovor na potražnju u industriji i poslovnim zgradama. Privatna ili javna usluga, npr. sustav javnog gradskog prijevoza, može također biti predmet energetskog pregleda koji dovodi do prepoznavanja mogućnosti za troškovno učinkovite uštede energije. 4. Za uspostavu sustava gospodarenja energijom potrebna su poduzeća koja će provoditi detaljne postupke energetskih provjera koji također dovode do sustavnog prepoznavanja mogućnosti za uštedu energije i izvješćivanja o njima. Može to biti slučaj i kod poduzeća koja provode sustave za upravljanje okolišem. 5. Člankom 8. Direktive 2012/27/EU od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti 1 (Direktiva o energetskoj učinkovitosti, dalje u tekstu i DEU ili Direktiva ) od država članica zahtijeva se ispunjavanje sljedećih glavnih obveza: a) promicati među svim krajnjim kupcima dostupnost visokokvalitetnih i troškovno učinkovitih energetskih pregleda, koji udovoljavaju minimalnim kriterijima na temelju Priloga VI. i koje provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci ili nadziru neovisna tijela; b) osigurati obvezne i redovite preglede u velikim poduzećima, koji udovoljavaju minimalnim kriterijima na temelju Priloga VI. i koje provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci ili nadziru neovisna tijela; 1 Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, o izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2012/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ, SL L 315, 14.11.2012., str. 1. 2

c) utvrditi transparentne i nediskriminirajuće minimalne kriterije za energetske preglede, na temelju Priloga VI. Direktivi; d) u nacionalnom zakonodavstvu utvrditi zahtjeve za energetske revizore i nadzor koji provode nacionalna tijela, e) osigurati razvoj programa za poticanje provedbe energetskih pregleda u malim i srednjim poduzećima (MSP) te provedbe preporuka iz tih pregleda; i f) osigurati razvoj programa za podizanje svijesti među kućanstvima o koristima energetskih pregleda. U članku se navodi područje primjene poticaja za provedbu preporučenih mjera. B. PRAVNI I POLITIČKI KONTEKST 6. Obveze država članica u pogledu energetskih pregleda već su postojale u Direktivi o energetskim uslugama ( DEUS ) 2, ali je u Direktivi o energetskoj učinkovitosti njihova obvezujuća narav naglašenija i pregledi su postali obvezni za velika poduzeća. Odredbe o kvalifikacijama stručnjaka, neovisnim sustavima kontrole i osiguranju kvalitete te energetskim certifikatima postoje i u Direktivi 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada (preinaka ranije Direktive 2002/91/EZ, dalje u tekstu: DEUZ ) 3. Njihov je odnos objašnjen u nastavku. 7. Člankom 8. stavcima 1. i 4. Direktive utvrđene su dvije glavne obveze država članica, a to su promicanje dostupnosti energetskih pregleda i osiguranje provedbe redovitih energetskih pregleda u velikim poduzećima. Dok je obveza provedbe redovitih energetskih pregleda u velikim poduzećima novost, obveza država članica da osiguravaju raspoloživost učinkovitih, visoko kvalitetnih sustava energetskih pregleda, koji se nezavisno provode, svim krajnjim kupcima, uključujući manje domaće, komercijalne te male i srednje industrijske kupce, bila je već na sličan način utvrđena u članku 12. DEUS-a. U slučajevima kada energetski pregledi nisu bili komercijalno raspoloživi nekim segmentima tržišta, kao što su kućanstva, države članice su imale obvezu osigurati raspoloživost takvih pregleda. DEU-om se uvode i dodatni zahtjevi stručnosti i nadzora za energetske preglede, a za države članice obveza osiguranja razvoja programa za poticanje provedbe energetskih pregleda u malim i srednjim poduzećima te podizanja svijesti među kućanstvima. U članku 12. stavku 3. DEUS-a navedeno je da se smatra da pregledi proizašli iz sustava temeljenih na dobrovoljnim sporazumima između organizacija interesnih skupina i tijela imenovanog od dotične države članice u skladu s člankom 6. stavkom 2. točkom (b) DEUS-a, udovoljavaju zahtjevima država članica za osiguranje raspoloživosti energetskih pregleda. U članku 8. stavcima 2. i 5. DEU-a, državama članicama ostavljena je mogućnost sklapanja dobrovoljnih sporazuma o provedbi energetskih pregleda u MSP-ovima i u velikim poduzećima. 8. Člankom 11. DEUZ-a državama članicama određena je obveza uspostave sustava energetskog certificiranja zgrada. Time se vlasnicima ili najmoprimcima zgrade omogućuje procjena njihove energetske učinkovitosti i usporedba s drugima. U skladu s člankom 12. DEUS-a, certificiranje u skladu s člankom 7. Direktive 2002/91/EZ o energetskoj učinkovitosti zgrada 4 mora se smatrati istovjetnim energetskom pregledu koji udovoljava zahtjevima utvrđenim u članku 12. stavcima 1. i 2. DEUS-a. Međutim, s obzirom na šire područje primjene 2 Direktiva 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama, SL L 114, 27.4.2006., str. 64. 3 Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (preinaka), SL L 153, 18.6.2010., str. 3. 4 Direktiva 2002/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o energetskoj učinkovitosti zgrada, SL L1, 4.1.2003., str. 65. 3

energetskih pregleda na temelju članka 8. DEU-a, u DEU-u navedena istovjetnost nije zadržana. 9. Stoga se energetsko certificiranje u skladu s člankom 11. DEUZ-a i provjere u skladu s njezinim člankom 14. i/ili 15. ne mogu automatski smatrati istovjetnima energentskim pregledima na temelju članka 8. DEU-a (kojima se, npr. na temelju utvrđenih podataka o potrošnji energije i profilima opterećenja za električnu energiju, provjeravaju - prema potrebi - tehnološki procesi ili postrojenja, uključujući prijevoz, i omogućuju detaljni i provjereni izračuni u cilju pružanja informacija o mogućim uštedama). Međutim, moguće je da u određenim slučajevima (na primjer, kod pregleda uredskih zgrada velikog poduzeća) certificiranje i/ili provjera na temelju DEUZ-a u dotičnoj državi članici mogu udovoljavati zahtjevima iz članka 8. i Priloga VI. DEU-u. 10. Člankom 8. DEUS-a utvrđeno je da države članice moraju osigurati, kada to smatraju potrebnim, raspoloživost odgovarajućih programa osposobljavanja, akreditacije i/ili certifikacije za pružatelje energetskih pregleda. Dopunjavajući odredbe članka 8., člankom 16. DEU-a o raspoloživosti kvalifikacijskih, akreditacijskih i certifikacijskih sustava utvrđeno je da, ako nacionalnu razinu tehničke kompetentnosti, objektivnosti i pouzdanosti smatra nedovoljnom, država članica do 31. prosinca 2014. mora osigurati da certifikacijski i/ili akreditacijski sustavi i/ili jednaki kvalifikacijski sustavi, uključujući prema potrebi odgovarajuće programe osposobljavanja, budu dostupni za pružatelje energetskih pregleda. 11. Pitanja certificiranja uključena su i u DEUZ. Njegovim člankom 17. utvrđeno je da države članice moraju osigurati da energetsko certificiranje zgrada i preglede sustava grijanja i klimatizacije provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci na neovisan način, bilo da se radi o samostalno zaposlenim osobama ili zaposlenicima javnih tijela ili privatnih poduzeća. Stručnjaci se moraju akreditirati na temelju stručnosti. Tim se člankom od država članica zahtijeva da javnosti stavljaju na raspolaganje informacije o izobrazbi i akreditaciji. Države članice moraju osigurati da se javnosti stave na raspolaganje redovito ažurirani popisi akreditiranih poduzeća koja nude usluge tih stručnjaka. Jednako tako, na temelju članka 17. stavka 1. DEU-a o obavješćivanju i osposobljavanju, države članice moraju osigurati opsežno širenje informacija o dostupnim mehanizmima za energetsku učinkovitost i financijskim i pravnim okvirima svim relevantnim sudionicima na tržištu, kao što su potrošači ili okolišni i energetski revizori. 12. Ako je to relevantno, službe Komisije potiču države članice na ispitivanje sinergija između prenošenja i provedbe članka 8. DEU-a i provedbe DEUZ-a (posebno članaka 17. i 18. 5 ), naročito u pogledu nacionalnih nadzornih tijela osnovanih na temelju nacionalnog zakonodavstva, kako bi se osigurala troškovna učinkovitost energetskih pregleda te da ih, na neovisan i troškovno učinkovit način, provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci, u skladu s određenim kvalifikacijskim kriterijima ili da ih provode i nadziru neovisna tijela na temelju nacionalnog zakonodavstva. Ti se kvalifikacijski kriteriji mogu ipak značajno razlikovati, s obzirom na to da je područje primjene energetskih pregleda na temelju DEU-a šire od certificiranja zgrada na temelju DEUZ-a. Posebno fokus energetskih pregleda na temelju DEU-a čak i za zgrade i kućanstva prelazi tehnička svojstva zgrada i obuhvaća npr. sve načine uporabe električne energije i promjene ponašanja, kao što je učinak postupanja korisnika zgrada na potrošnju energije. 13. Službe Komisije jednako tako potiču države članice da pri prenošenju i provedbi svojih zakonskih odredaba ispitaju sinergije i osiguraju dosljednost kvalifikacijskih/certifikacijskih 5 Navedeni članci sadrže odredbe o neovisnim stručnjacima i neovisnim sustavima kontrole, slijedom navođenja. 4

kriterija sa sustavima iz DEU-a i DEUZ-a. U skladu s time, kvalificirani energetski revizori u okviru DEU-a mogli bi biti priznati kao kvalificirani stručnjaci za provedbu energetskog certificiranja zgrada. Nadalje, kvalificirani stručnjaci za energetsko certificiranje zgrada mogli bi biti ciljna skupina za osposobljavanje za kvalificirane energetske revizore. 14. Cilj je ove napomene davanje smjernica državama članicama o tome kako primjenjivati članak 8. DEU-a. U ovoj napomeni navode se stajališta Komisije, ne mijenjaju se pravni učinci Direktive i ne dovodi se u pitanje obvezujuće tumačenje članka 8. koje daje Sud. C. OBVEZA PROMICANJA OPĆE RASPOLOŽIVOSTI ENERGETSKIH PREGLEDA 15. Na temelju članka 8. stavku 1. DEU-a, države članice moraju među svim krajnjim kupcima promicati dostupnost visokokvalitetnih energetskih pregleda koji su troškovno učinkoviti i (a) koje neovisno provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci u skladu s kvalifikacijskim kriterijima, ili (b) koje provode i nadziru neovisna tijela na temelju nacionalnog zakonodavstva. Te kriterije (troškovna učinkovitost, provode ih kvalificirani/akreditirani stručnjaci i nadziru ih neovisna tijela) treba primijeniti na energetske preglede koji se promiču programima država članica npr. informativne kampanje ili druge mjere potpore kao i na one iz članka 8. stavka 4. (vidi odjeljak D1). Slijedom toga, države članice trebaju osigurati dostupnost energetskih pregleda svim krajnjim kupcima i provjeravati udovoljavaju li gore navedenim kriterijima. Člankom 8. stavkom 1. ne određuje se posebna obveza provedbe energetskih pregleda. 16. Energetske preglede moraju provoditi,kvalificirani ili,akreditirani stručnjaci. Akreditacija je postupak javnog tijela kojim se osigurava stalan nadzor tehničke kompetentnosti tijela za ocjenu sukladnosti. Njome se osigurava da nadzori koje provode stručnjaci udovoljavaju kriterijima iz Priloga VI. DEU-u. Iako je moguće imati kvalificirane stručnjake, može se pokazati da je njihovu stručnost teže dokazati putem kvalifikacijskih programa nego putem akreditacije. Uredbom 765/2008 6 predviđa se definicija EU-a o akreditaciji. Treba, međutim, napomenuti da se akreditacija u skladu s Uredbom 765/2008 obično izdaje pravnim, a ne fizičkim osobama. Kvalifikaciju bi stoga trebalo primijeniti na slučajeve u kojima fizička osoba namjerava postati aktivna kao stručnjak. 7 17. Članak 8. stavak 1. odnosi se na promicanje dostupnosti visokokvalitetnih energetskih nadzora svim krajnjim kupcima Krajnji kupac je definiran člankom 2. stavkom 23. i znači fizička ili pravna osoba koja kupuje energiju za vlastitu krajnju potrošnju. 18. Energetski pregledi ne smiju uključivati klauzule o zabrani prijenosa nalaza pregleda (pod uvjetom da se korisnik tome ne protivi) bilo kojem kvalificiranom/akreditiranom pružatelju energetskih usluga. Energetski pregledi iz članka 8. stavka 1. DEU-a moraju biti u skladu s relevantnim propisima o zaštiti podataka, a posebno s Direktivom 95/46/EZ 8. 6 Uredbom (EZ) br. 765/2008 akreditacija je definirana kao potvrđivanje nacionalnoga akreditacijskog tijela da tijelo za ocjenu sukladnosti zadovoljava zahtjeve utvrđene usklađenim normama i, kad je to primjenjivo, neke druge dodatne zahtjeve, uključujući one utvrđene u odgovarajućim sektorskim programima, za provedbu posebnih radnji za ocjenu sukladnost i. 7 Program Zajednice o ekološkom upravljanju i nadzoru izuzetak je od ovog pravila i dopušta akreditaciju fizičkih osoba. 8 Direktiva 95/46 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, SL L 281, 23.11.1995., str. 31. 5

D. POSEBNA OBVEZA PROVEDBE REDOVITIH ENERGETSKIH PREGLEDA ZA VELIKA PODUZEĆA D1. Područje primjene obveze 19. Na temelju članka 8. stavka 4. države članice moraju osigurati da se u velikim poduzećima ( koja nisu MSP-ovi ) provode redoviti energetski pregledi. Člankom 8. stavkom 4. ne isključuje se ni jedan sektor (na primjer, sektori u sustavu trgovanja emisijama STE ili imatelji dozvole za integrirano sprečavanje i nadzor onečišćenja ISNO). Kako bi mogle osigurati da velika poduzeća ispunjavaju obveze utvrđene člankom 8. stavkom 4., države članice trebaju utvrditi na koja se poduzeća ova obveza odnosi. 20. Kod utvrđivanja područja primjene ove obveze, države članice moraju poštivati definiciju kategorije malih i srednjih poduzeća ili MSP- ova iz članka 2. stavka 26. Direktive. Prema toj definiciji, MSP-ovi su poduzeća kako je definirano u glavi I. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003.; kategorija mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća sastoji se od poduzeća koja zapošljavaju manje od 250 osoba te čiji godišnji promet ne prelazi 50 milijuna EUR ili čija godišnja bilanca stanja ne prelazi 43 milijuna EUR 9. Ovom usklađenom definicijom omogućeni su dosljedni zahtjevi za poduzeća koja posluju u različitim državama članicama EU-a. 21. Kako bi poslovni subjekt bio MSP, najprije mora spadati u definiciju poduzeća, što je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na njegov pravni oblik. Svaka djelatnost kojom se dobra i usluge nude na određenom tržišnu jest gospodarska djelatnost 10. Važno je napomenuti da definicija MSP-ova iz članka 2. stavka 26. ne upućuje na energetski intenzitet ili na potrošnju energije te da je definicija, kao odredba Direktive, u cijelosti pravno obvezujuća. 11 22. Iz definicije proizlazi da je broj zaposlenika glavni kriterij za određivanje je li poduzeće MSP. Kriterij broja radnika prati financijski kriterij, promet ili ukupna bilanca stanja. MSP ne treba zadovoljiti oba financijska kriterija. 23. U skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća, u pogledu definicije zaposlenika primjenjuju se nacionalna pravila o radu. Vježbenike i studente s ugovorima o strukovnom obrazovanju ne treba računati, kao ni zaposlenike na rodiljnom ili roditeljskom dopustu. 24. U skladu s ovom Preporukom, poduzeća za izračun osoblja i financijski izračun mogu koristiti podatke sadržane u njihovim posljednjim odobrenim godišnjim izvještajima. Kako bi izračunala svoje podatke, poduzeća registrirana u određenoj zemlji trebaju utvrditi jesu li samostalna, partnerska ili povezana poduzeća 12. Poduzeća trebaju uključiti i podatke drugih povezanih poduzeća u drugim zemljama (uključujući i ona izvan EU-a), kako bi ocijenila mogu li se smatrati MSP-om ili ne. Poduzeće koje ima više od 25 % kapitala ili glasačkih prava u drugom poduzeću, ili obratno, ako 25 % njegova kapitala ili glasačkih prava drži 9 Vidi Preporuku Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003., SL L 124, 20.5.2003., str. 36. 10 Predmet 118/85 Komisija protiv Italije [1987.] ECR 2599, stavak 7.; predmet C-35/96 Komisija protiv Italije [1998.] ECR I-3851, CNSD, stavak 36.), C-309/99 Wouters [2002.] ECR I-1577, stavak 46. 11 Treba napomenuti da je Preporuka Komisije 2003/361/EZ iz svibnja 2003. dio prava Unije i u drugim područjima prava EU-a, na primjer definicija MSP-ova sadržana u ovoj Preporuci uvrštena je u Prilog Općoj uredbi o skupnom izuzeću, Uredba Komisije 800/2008. 12 Općenito, većina MSP-ova su samostalna, jer su potpuno neovisna ili imaju jednog ili više manjinskih partnera (svako s manje od 25 % u drugim poduzećima). Ako se taj udio poveća na najviše 50 %, smatra se da među poduzećima postoji partnerski odnos. Iznad te vrijednosti, poduzeće je povezano. 6

različito poduzeće, jest partnersko ili povezano poduzeće. To znači da se broj osoblja, promet i/ili bilanca stanja poduzeća moraju zbrojiti, kako bi se vidjelo jesu li ispod praga za MSP. Ipak je moguće da dva mala povezana poduzeća budu MSP-ovi. Općenito, većina MSP-ova su samostalni, jer su potpuno neovisni ili imaju jedno ili više manjinskih partnerstava (svako s manje od 25 % u drugim poduzećima). Ako je poduzeće samostalno, treba primijeniti samo broj zaposlenika i financijske podatke sadržane u njegovim godišnjim izvještajima, kako bi provjerilo poštuje li prag naveden u gornjoj točki 20. 25. Slijedom toga, u malim podružnicama u jednoj državi članici može biti potrebno provoditi energetski pregled svake četiri godine, jer ne spadaju pod definiciju MSP-a te stoga spadaju u kategoriju velikih poduzeća. Navedeno ne treba smatrati dodatnim opterećenjem ili neproporcionalnim 13, jer s jedne strane, takva poduzeća mogu jednako tako provoditi sustave gospodarenja energijom (vidi odjeljak D2) ili postići dogovore prema kojima se podružnici može pomoći pregledom, na primjer preko unutarnjih stručnjaka matičnog poduzeća, a s druge strane, i zbog toga što će predmetni energetski pregled vjerojatno biti ograničenog područja primjene i troškova. 26. Popis velikih poduzeća može poslužiti u razne svrhe i pomoći da takva poduzeća budu svjesna svojih obveza na temelju DEU-a. U nekim državama članicama već postoji evidencija poduzeća koja nisu MSP-ovi. Postoji i nekoliko drugih alata čiju bi uporabu države članice mogle razmotriti kako bi saznale koliko poduzeća i koja poduzeća spadaju u područje primjene obveze pregleda za velika poduzeća. Eurostat, a često i nacionalni statistički uredi, imaju neku analizu (barem ukupan broj) po klasi veličine poduzeća, prema kojoj razlikuju velika poduzeća i MSP-ove, u skladu s usklađenom europskom definicijom MSP-ova. Države članice bi mogle razmotriti primjenu nacionalnih obveza da poduzeća podnose konsolidirane izvještaje u skladu s europskim propisima o financijskom izvještavanju, utvrđenim 1970-ih i 1980-ih 14, kao naznake statusa poduzeća (kao velikog poduzeća). Navedeno je zakonodavstvo izmijenjeno u skladu s usklađenom europskom definicijom MSP-a iz 2006. Pored toga, burze obično raspolažu javnim evidencijama poduzeća po sektorima i po veličini. Države članice mogu također razmotriti uvođenje drugih izvještajnih mehanizama za velika poduzeća u svrhu izvještavanja o ispunjenju obveza. 27. Iz članka 8. stavka 4. proizlazi da poduzeća različita od MSP-ova moraju prvi energetski pregled, u obliku koji udovoljava zahtjevima iz članka 8. stavka 4., provesti od datuma stupanja na snagu (4. prosinca 2012.) do, najkasnije, 5. prosinca 2015. Nakon toga, u skladu s maksimalnim četverogodišnjim razdobljem, ako je prvi energetski pregled, na primjer, proveden 15. siječnja 2013., sljedeći mora biti najkasnije za četiri godine (u ovom primjeru prije 15. siječnja 2017.). 28. Velika poduzeća koja prije 5. prosinca 2015. provedu više od jednog energetskog pregleda, mogu fleksibilno ocijeniti koji se nadzor u svrhu Direktive broji kao prvi, pod uvjetom da predmetni energetski pregled udovoljava minimalnim nacionalnim kriterijima za energetske pregled na temelju Priloga VI. D2. Izuzeća 13 U Prilogu VI., pod točkom (d) zahtijeva se da energetski pregledi budu razmjerni. Načelo proporcionalnosti implicira provjeru je li zakonodavna ili administrativna mjera odgovarajuća i potrebna za postizanje određenog cilja. Sud primjenjuje načelo proporcionalnosti kada uravnotežuje zakonodavne mjere i privatne interese, pojedinačna prava i temeljne slobode. 14 Vidi posebno takozvanu Četvrtu direktivu u područja prava trgovačkih društava o godišnjim izvještajima (Direktiva 78/660/EEZ) i Sedmu direktivu u području prava trgovačkih društava o konsolidiranim financijskim izvještajima (Direktiva 83/349/EEZ). 7

29. Člankom 8. stavkom 6. predviđena su izuzeća od obveze provedbe redovitih energetskih pregleda za velika poduzeća, ako ta poduzeća provode sustav gospodarenja energijom ili sustav upravljanja okolišem koji ovjerava neovisno tijelo u skladu s relevantnim europskim ili međunarodnim normama. Definicija sustava gospodarenja energijom utvrđena je člankom 2. stavkom 11., prema kojoj to znači skup povezanih i sudjelujućih elemenata plana u kojem su određeni cilj povećanja energetske učinkovitosti i strategija za njegovo ostvarivanje. U kontekstu članka 8. stavka 6., izuzeće od obveze pregleda za velika poduzeća upućuje posebno na formalizirane sustave gospodarenja energijom koji udovoljavaju relevantnim europskim i međunarodnim normama. Navedeno ne isključuje akreditaciju neovisnog tijela koju provede nacionalno akreditacijsko tijelo u skladu s Uredbom 765/2008, kojom se potvrđuje njegova tehnička stručnost za obavljanje njegovih zadataka. 30. Kada veliko poduzeće ima uspostavljen sustav gospodarenja energijom, obično se provodi stalni postupak energetske provjere u cilju nadzora i smanjenja potrošnje energije. Rezultat tog postupka je detaljna provjera profila potrošnje energije, a utvrđivanje mogućnosti za uštede energije istovjetno je onome iz diskretnih, redovitih energetskih pregleda. Pored toga, zasebni energetski pregledi (istog područja primjene kao kod sustava gospodarenja energijom ili užeg, npr. obuhvaća pojedinačne lokacije, objekte ili procese) mogu se također provoditi, kao potpora provedbi sustava gospodarenja energijom. Zbog toga se smatra da poduzeća koja provode sustav gospodarenja energijom ili sustav upravljanja okolišem koji ovjerava neovisno tijelo u skladu s relevantnim europskim ili međunarodnim normama udovoljavaju, u smislu rezultata, zahtjevu za energetski pregled iz članka 8. stavka 4. te da su stoga izuzeta od te obveze. 31. Kako bi se ovo izuzeće primjenjivalo, države članice moraju osigurati da predmetni sustav gospodarenja ili upravljanja uključuje energetski pregled na temelju minimalnih kriterija utvrđenih u Prilogu VI. U praksi to, na prvom mjestu, iziskuje prepoznavanje predmetnog sustava gospodarenja ili upravljanja te normi na kojima se temelji. Nakon toga treba provjeriti certifikacijski status sustava gospodarenja ili upravljanja i certifikacijskog tijela (ili, kada je to primjenjivo, samo-certificiranja), kako bi se potvrdilo da provedba sustava gospodarenja ili upravljanja udovoljava zahtjevima opisanim u sljedećem odjeljku (E2). 32. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da se u mnogim državama članicama energetski pregledi i sustavi gospodarenja energijom promiču kroz programe dobrovoljnih sporazuma (ponekad se nazivaju i ugovori po djelatnostima, programi ili sektorski planovi). Najrašireniji su dobrovoljni sporazumi u industrijskom sektoru. Ustvari, za neke od tih programa provedba sustava gospodarenja energijom preduvjet je za sudjelovanje u programu dobrovoljnih sporazuma. Navedeno je potvrđeno u članku 8. stavku 5. Direktive, u kojem se navodi da se smatra da velika poduzeća koja provode energetske preglede prema dobrovoljnim sporazumima sklopljenim između organizacija dionika i imenovanog tijela te ako ih nadzire predmetna država članica, druga tijela na koja su nadležna tijela prenijela odgovarajuću odgovornost ili Komisija, udovoljavaju zahtjevima iz članka 8. stavka 4. D3. Sankcije 33. Budući da se prenošenjem članka 8. od država članica zahtijeva određivanje obveza trećim osobama, od država članica se zahtijeva da utvrde pravila o sankcijama primjenjivima u slučaju nepoštovanja nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovim člankom (vidi članak 13.) Ove sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće i Komisiju se o njima mora obavijestiti u roku od 18 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive. 8

E. OSIGURANJE VISOKOKVALITETNIH PREGLEDA E1. Stručnost, uključujući unutarnje stručnjake ili energetske revizore, i nacionalni nadzor 34. Kriteriji stručnosti i nacionalnog nadzora energetskih pregleda na temelju članka 8. stavka 4. istovjetni su onima iz članka 8. stavka 1., opisanim u točki 15. gore. Drugim riječima, isti se kriteriji primjenjuju ako velika poduzeća ispunjuju svoje obveze energetskog pregleda i ako države članice promiču primjenu energetskih pregleda. U skladu s tim, člankom 8. stavkom 4. od država članica se zahtijeva da osiguraju da u poduzećima koja nisu MSP-ovi energetski pregled na neovisan i troškovno učinkovit način provedu kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci ili da ga provedu i nadziru neovisna tijela na temelju nacionalnog zakonodavstva do 5. prosinca 2015. i najmanje svake četiri godine od datuma prethodnog energetskog pregleda. 35. Mogućnost da energetske preglede provode unutarnji stručnjaci ili energetski revizori odnosi se samo na one koji podliježu strogim kriterijima navedenima u članku 8. stavcima 1. i 4., odnosno da ih na neovisan i troškovno učinkovit način provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci ili da ih provode i nadziru neovisna tijela na temelju nacionalnog zakonodavstva. Energetske preglede mogu provoditi unutarnji stručnjaci ili energetski revizori pod uvjetom da je predmetna država članica uspostavila sustav kojim se osigurava i provjerava njihova kakvoća, uključujući prema potrebi godišnji nasumični odabir barem statistički značajnog postotka svih energetskih pregleda koje su proveli (članak 8. stavak 1.). Nacionalni program provjere kakvoće unutarnjih stručnjaka ili energetskih revizora može biti isti kao i za vanjske stručnjake ili revizore. Ako energetske preglede provode unutarnji stručnjaci, radi osiguravanja potrebne neovisnosti oni ne bi smjeli biti izravno uključeni u djelatnost koja je obuhvaćena pregledom (uvodna izjava 25.). E2. Minimalni kriteriji koje treba ispuniti 36. Kako bi se zajamčila visoka kakvoća energetskih pregleda i sustava gospodarenja energijom, države članice moraju utvrditi transparentne i nediskriminirajuće minimalne kriterije za energetske preglede na temelju Priloga VI. o minimalnim kriterijima za energetske preglede uključujući energetske preglede koji se provode u sklopu sustava gospodarenja energijom. 37. Nacionalni minimalni kriteriji koji se utvrđuju ns temelju Priloga VI. primjenjuju se na energetske preglede koje države članice promiču na temelju članka 8. stavka 1. i obvezne preglede koje provode velika poduzeća na temelju članka 8. stavka 4. Kako je ranije navedeno, ovi pregledi također trebaju udovoljavati strogim kriterijima stručnosti i nacionalnog nadzora (vidi prethodni odjeljak). Poštovanje nacionalnih minimalnih kriterija na temelju Priloga VI. i strogih kriterija stručnosti i nacionalnog nadzora jednako se primjenjuju na stavke 5. i 6. članka 8. jer su njima uređena izuzeća i zahtjevi istovjetni onima koji su utvrđeni u članku 8. stavku 4., odnosno redoviti energetski pregledi za velika poduzeća. Ostali energetski pregledi koji se mogu provoditi u državama članicama i koje države članice ne promiču te koje velika poduzeća ne provode kako bi udovoljila obveznom zahtjevu, ne podliježu ovim strogim zahtjevima. 38. U skladu s uvodnom izjavom 24., minimalni kriteriji u Prilogu VI. ne prelaze okvire zahtjeva relevantnih europskih ili međunarodnih normi. Iz ove uvodne izjave proizlazi da bi pri energetskim pregledima u obzir trebalo uzeti relevantne europske ili međunarodne norme, kao što su, na primjer, EN ISO 50001 (sustavi gospodarenja energijom) ili EN 16247-1 9

(energetski pregledi) 15 upravljanja okolišem). ili, ako uključuju energetski pregled, EN ISO 14001 (sustavi 39. Navedene norme mogu pružiti korisne smjernice za razvoj nacionalnih minimalnih kriterija na temelju Priloga VI. Nadalje, norma EN 16247-1 razvijena je posebno u kontekstu prijašnje Direktive o energetskim uslugama i mogla bi se koristiti kao dosljedan alat u sklopu šireg sustava gospodarenja ili upravljanja (npr. EN ISO 50001 ili EN ISO 14000). Razvija se i nova međunarodna norma ISO 50002, kojom se utvrđuju standardi za provedbu energetskog pregleda. Treba napomenuti da se, unatoč upućivanju na obje norme ISO 50001 i ISO 14000, norma ISO 50001 posebno odnosi na potrošnju energije, dok je norma ISO 14000 općenitije usmjerena na okolišna poboljšanja. Razmatranje europskih ili međunarodnih normi korisno je za određivanje razine postupanja poduzeća koja posluju u nekoliko država članica. 40. U Prilogu VI. utvrđene su smjernice na kojima se moraju temeljiti energetski pregledi iz članka 8., u praksi postavljajući zahtjeve za razinu detalja i sadržaj izvješća o pregledima. Minimalni kriteriji iz Priloga VI. uključuju smjernice o podacima koji se koriste, dubini i području primjene pregleda, preporučenoj analizi troškova i zahtjevima kakvoće u smislu reprezentativnosti energetskih pregleda iz članka 8. 41. Navedene smjernice sastoje se od šest elemenata ili kriterija koje u svakom slučaju treba provjeriti i od kojih bi svaki, na neki način, trebalo uvrstiti u minimalne kriterije koji se utvrđuju na nacionalnoj razini. Na temelju Priloga VI., nacionalnim minimalnim kriterijima treba jasno utvrditi da se energetski pregledi moraju zasnivati na ažuriranim podacima o potrošnji energije i obuhvaćati detaljan pregled profila potrošnje energije, kada je to moguće moraju proizlaziti iz analize troškova ciklusa trajanja. Energetskim se pregledima mora omogućiti pouzdano prepoznavanje najvažnijih mogućnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti, što omogućuje detaljne izračune za predložene mjere. Podaci koji se upotrebljavaju u energetskim pregledima moraju omogućiti praćenje učinaka. Tako dobiveni nacionalni minimalni kriteriji trebali bi stoga biti osnova za vrlo opsežne i detaljne energetske preglede. 42. Pri razvoju kriterija na temelju Priloga VI. države članice mogu uvrstiti i dodatne elemente. One također mogu naznačiti u kojim bi okolnostima neki određeni dio od šest elemenata ili kriterija bio najrelevantniji (npr. analiza troškova ciklusa trajanja). Države članice mogu svoje nacionalne minimalne kriterije prilagoditi potrebama različitih segmenata u kojima promiču energetske preglede, na primjer MSP-ovi (kod kojih detaljan energetski pregled ne bi bio troškovno učinkovit), javne usluge (npr. usluga javnog gradskog prijevoza) ili kućanstva. 43. Prva je smjernica iz Priloga VI. točke (a) da se energetski pregledi moraju zasnivati na ažuriranim, izmjerenim i sljedivim radnim podacima o potrošnji energije i, za električnu energiju, profilima opterećenja. Navedeni podaci su potrebni radi analize energetske učinkovitosti objekta koji je predmet pregleda. 44. U Prilogu VI. točki (b) navedeno je da energetski pregledi moraju obuhvaćati detaljan pregled profila potrošnje energije zgrada ili skupina zgrada, tehnoloških procesa ili industrijskih postrojenja, uključujući prijevoz. Takvim detaljnim pregledom omogućuje se prikupljanje podataka potrebnih za prepoznavanje mogućnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti. 15 Ova prva norma o općim zahtjevima za energetske preglede objavljena je u sklopu rada na standardizaciji energetskih pregleda u okviru mandata M/479 koji je Europska komisija dala CEN-u i CENELEC-u. Dovršene su i posebne norme o energetskim pregledima zgrada, procesa i prijevoza. Pored toga, u izradi je i posebna dodatna norma o kvalificiranju energetskih revizora. 10

45. Smjernica za energetske preglede iz Priloga VI. točke (c) jest da, kada je to moguće, proizlaze iz analize troškova ciklusa trajanja 16 umjesto iz jednostavnih razdoblja povrata 17 kako bi se u obzir uzele dugoročne uštede, preostale vrijednosti dugoročnih ulaganja i diskontne stope. Navedeno je posebno važno kada pregledi moraju biti takve kakvoće da se na temelju njih mogu donositi odluke o ulaganju. Na primjer, u stambenom sektoru potpora u okviru financijskih instrumenata sve se češće povezuje s provedbom energetskog pregleda, kao ishodišne točke za projekte energetske učinkovitosti. Uključivanje dodatnih financijskih pokazatelja, kao što su diskontirani povrat, unutarnja stopa povrata ili povrat od ulaganja, pomaže stvaranju povjerenja ulagatelja i otvara pristup sredstvima financiranja 18. 46. U Prilogu VI. točki (d) navedeno je da energetski pregledi moraju biti u dovoljnoj mjeri reprezentativni kako bi se omogućilo dobivanje pouzdane slike o cjelokupnim energetskim svojstvima i pouzdano prepoznavanje najvažnijih mogućnosti za poboljšanje. Prema tome, nacionalnim minimalnim kriterijima na temelju Priloga VI. mora se jasno utvrditi da svi aspekti koji se odnose na energiju, navedeni pod točkom (b) (zgrade ili skupine zgrada, tehnološki procesi ili industrijska postrojenja, uključujući prijevoz) moraju biti sustavno dubinski analizirani. U skladu s tom analizom, područje primjene i ograničenja (odnosno, fizička ili lokacijska ograničenja, razmjer djelatnosti ili objekti na koje se pregled odnosi) svakog energetskog pregleda te razina detalja potrebnih za dobivanje pouzdane procjene, utvrđuju se u svakom pojedinačnom slučaju. 47. Primjeri mogućih područja primjene jesu ukupna lokacija poduzeća i svi sustavi koji troše energiju ili postrojenje s kotlovima, jedna ili više proizvodnih linija ili uredi, vozni park ili prijevoz na lokaciji. Moguće su i različite razine detalja, ovisno, na primjer, o tome je li potrebna točnost dovoljna za odluke o ulaganju ili treba li posjetiti razmjerni dio sličnih lokacija istog poduzeća. Obveza provedbe energetskog pregleda za velika poduzeća najmanje svake četiri godine nije u suprotnosti s provedbom pregleda užeg područja primjene u nekom vremenskom razdoblju i unutar četverogodišnje periodičnosti iz zahtjeva za pregled. Treba, na primjer, razmotriti planiranje energetskih pregleda na različitim lokacijama ili ih najprije usmjeriti na procese, a kasnije na uredske zgrade, u različitim rokovima unutar četverogodišnjeg ciklusa. 48. Fleksibilnost pri usklađivanju područja primjene i ograničenja te razine detalja ne smije biti u suprotnosti sa zahtjevom za reprezentativnu ocjenu ukupne energetske učinkovitosti i prepoznavanje mogućnosti za uštedu energije i utvrđivanje njihovih prioriteta. Na primjer, ne bi bilo opravdano isključiti prijevoz iz područja primjene energetskog pregleda u poduzeću u kojem su prijevozni aspekti njegova poslovanja glavni potrošač energije. S druge strane, ne očekuje se da će se energetskim pregledom određenog poduzeća procijeniti potrošnja energije kod njegovih pružatelja prijevoznih usluga (ako su oni iz različitog poduzeća). Posebna europska norma o aspektima prijevoza kod energetskih pregleda mogla bi, u tom smislu, 16 Kao moguća smjernica posebno u kontekstu zgrada, koncept analize troškova ciklusa trajanja primijenjen je u Delegiranoj uredbi 244/2012 o metodološkom okviru za izračun optimalnih troškova minimalnih zahtjeva za energetsku učinkovitost zgrada i dijelova zgrada. Pripadajuće smjernice o analizi troškova ciklusa trajanja (http://eur-lex.europa.eu/lexuriserv/lexuriserv.do?uri=oj:c:2012:115:0001:0028:en:pdf) na stranici 21. pružaju neka detaljnija objašnjenja. Navedeno se u velikoj mjeri zasniva na EN 15459 Postupak ekonomske ocjene energetskih sustava u zgradama. 17 Jednostavno razdoblje povrata energetskog ulaganja je količina vremena potrebnog za povrat početnog ulaganja u uštede energije, dobije se dijeljenjem početnog troška godišnjom uštedom troškova energije. Iako je jednostavni povrat lako izračunati, manjkav je utoliko što se u obzir ne uzima vremenska vrijednost novca, inflacija, životni vijek projekta ili troškovi rada i održavanja. 18 Diskontirani povrat je razdoblje, varijacija razdoblja povrata, kod kojeg se u obzir uzima vremenska vrijednost novca kroz diskontiranje novčanih prihoda od projekta. Unutarnja stopa povrata je stopa pri kojoj je sadašnja vrijednost svih novčanih tokova određenog ulaganja jednaka nuli. Povrat ulaganja je omjer ulaganjem ostvarenog ili izgubljenog novca i iznosa uloženih sredstava. 11

pružiti korisne smjernice. Navedena se norma primjenjuje na gospodarske subjekte koji se bave isključivo prijevozom, kao i na javna i privatna poduzeća koja obavljaju neke poslove prijevoza. 49. U Prilogu VI. također je naznačeno da se energetskim pregledima iz članka 8. moraju omogućiti detaljni i potvrđeni izračuni s ciljem pružanja jasnih informacija o mogućim uštedama. Mora biti omogućena pohrana podataka za povijesnu analizu. To znači da relevantni podaci, iskorišteni ili dobiveni tijekom pregleda, moraju u izvješćima o energetskim pregledima biti iskazani u obliku koji se može iskoristiti npr. u svrhu programske razine praćenja. 50. Pri razvoju nacionalnih minimalnih kriterija za energetske preglede, u europskim ili međunarodnim normama mogu se posebno pružiti korisne smjernice za definiranje područja primjene i razine detalja energetskog pregleda. Na primjer, u normama se mogu pružiti smjernice za ocjenu razina detalja koji se mogu zahtijevati energetskim pregledom, prilagođenih predmetu pregleda (odnosno zgrada ili skupina zgrada, tehnološki proces ili industrijsko postrojenje ili privatna ili javna usluga) s dovoljno fleksibilnosti u cilju prilagodbe određenim okolnostima. Nadalje, u normama se mogu pružiti korisne smjernice za planiranje pregleda, prikupljanje podataka, posebne kontrolne popise za ocjenu stvarne energetske učinkovitosti (npr. tehnološkog procesa, zgrada), uobičajene mogućnosti za uštedu energije i financijskih sredstava ili za sadržaj izvješća o pregledu. U europskim ili međunarodnim normama također se navode primjeri o tome kako postići odgovarajuću ravnotežu između područja primjene i podrobnosti energetskog pregleda. 51. Energetski pregledi mogu biti samostalni ili dio šire ekološke revizije. Države članice mogu zahtijevati da dio energetskog pregleda čini procjena tehničke i gospodarske izvedivosti priključenja na postojeću ili planiranu mrežu centraliziranog grijanja ili hlađenja. U cilju prepoznavanja punog opsega opcija za uštedu energije, pri energetskim se pregledima mogu razmotriti i mogućnosti skladištenja ili potencijal odgovora na potražnju u industrijskim djelatnostima i komercijalnim zgradama. F. PROGRAMI OSPOSOBLJAVANJA ZA KVALIFIKACIJU ENERGETSKIH REVIZORA I RASPOLOŽIVOST KVALIFIKACIJSKIH, AKREDITACIJSKIH I CERTIFIKACIJSKIH SUSTAVA 52. Dovoljan broj pouzdanih stručnjaka iz područja energetske učinkovitosti trebao bi biti na raspolaganju kako bi se osigurala učinkovita i pravodobna provedba Direktive o energetskim pregledima i ispunjavanje zahtjeva iz te Direktive. U tu se svrhu od država članica zahtijeva da potiču programe osposobljavanja za kvalifikaciju energetskih revizora (članak 8. stavak 3.). 53. Države članice bi trebale uspostaviti certifikacijske sustave za pružatelje energetskih pregleda kako bi osigurale raspoloživost dovoljnog broja pouzdanih stručnjaka (vidi uvodnu izjavu 46.). 54. U cilju daljnjeg jačanja raspoloživosti kvalificiranih stručnjaka, u skladu s člankom 16. o raspoloživosti kvalifikacijskih, akreditacijskih i certifikacijskih sustava, ako nacionalnu razinu tehničke kompetentnosti, objektivnosti i pouzdanosti smatra nedovoljnom, država članica do 31. prosinca 2014. mora osigurati da certifikacijski i/ili akreditacijski sustavi i/ili jednaki kvalifikacijski sustavi, uključujući prema potrebi odgovarajuće programe osposobljavanja, postanu dostupni za pružatelje energetskih pregleda. Države članice imaju diskrecijsko pravo utvrditi način procjene nacionalne razine tehničke kompetentnosti, objektivnosti i 12

pouzdanosti, ali ako se navedeno smatra nedovoljnim, prethodno spomenute mjere moraju se poduzeti prije 31. prosinca 2014. Države članice moraju osigurati da su kvalifikacijski, akreditacijski i certifikacijski sustavi transparentni za potrošače, pouzdani i da doprinose nacionalnim ciljevima energetske učinkovitosti. Države članice moraju poduzeti odgovarajuće mjere za upoznavanje potrošača s dostupnošću kvalifikacijskih i/ili certifikacijskih sustava. One moraju staviti na raspolaganje javnosti certifikacijske i/ili akreditacijske sustave ili jednake kvalifikacijske sustave te moraju surađivati jedna s drugom i s Komisijom na usporedbi sustava i njihovom priznavanju. Potonje je važno kako bi se riješila pitanja ponekad raznolikih kvalifikacijskih kriterija i odgovarajućih sustava kontrole kvalitete u državama članicama. Pomaci u pravcu uzajamnog priznavanja sustava otvorili bi europsko tržište za energetske revizore. U tom smislu, u konačnici bi se mogao predvidjeti akreditacijski sustav na europskoj razini, kojim bi se osigurala kakvoća pregleda. 55. Na temelju članka 17. stavka 1. o obavješćivanju i osposobljavanju, države članice moraju osigurati opsežno širenje informacija o dostupnim mehanizmima za energetsku učinkovitost i financijskim i pravnim okvirima svim relevantnim sudionicima na tržištu, kao što su potrošači ili okolišni i energetski revizori. G. OBVEZE RAZVOJA PROGRAMA U CILJU PROVEDBE ENERGETSKIH PREGLEDA U MSP- OVIMA I PODIZANJA SVIJESTI MEĐU KUĆANSTVIMA 56. Člankom 8. stavkom 2. Direktive utvrđuje se da države članice moraju razvijati programe kojima potiču provedbu energetskih pregleda u MSP-ovima te naknadnu provedbu preporuka iz tih pregleda. 57. MSP-ovi predstavljaju ogroman potencijal za uštede energije u Uniji. Kako bi ih potaknule na donošenje mjera za povećanje energetske učinkovitosti, države članice trebale bi uspostaviti povoljan okvir za pružanje tehničke pomoći i ciljanih informacija MSP-ovima (vidi uvodnu izjavu 41.). 58. Države članice moraju skrenuti pažnju MSP-ova, uključujući putem odgovarajućih organizacija koje ih zastupaju, na konkretne primjere kako sustavi gospodarenja energijom mogu pomoći njihovom poslovanju. Komisija mora pomoći državama članicama pružajući im potporu pri razmjeni najboljih praksi u ovom području. 59. Države članice moraju također (članak 8. stavak 3.) razvijati programe za podizanje svijesti među kućanstvima o koristima energetskih pregleda putem odgovarajućih savjetodavnih službi. Člankom 8. stavcima 1. i 3. ne uvodi se posebna obveza provedbe energetskih pregleda. H. NACIONALNI SUSTAVI POTPORE 60. Člankom 8. od država članica se zahtijeva da aktivno promiču dostupnost i primjenu energetskih pregleda i provedbu preporuka iz tih pregleda. Nacionalne poticajne mjere obuhvaćaju brojna područja. Obvezne mjere koje države članice moraju poduzeti uključuju poticanje programa osposobljavanja za revizore (članak 8. stavak 3.), programe kojima se potiče provedba energetskih pregleda u MSP-ovima te naknadna provedba preporuka iz tih pregleda (članak 8. stavak 2.), programe za podizanje svijesti među MSP-ovima (članak 8. stavak 2.) i kućanstvima (članak 8. stavak 3.). Nacionalni poticajni programi mogu biti programi potpore ili mogu obuhvaćati programe potpore, uključujući državnu potporu. 13

Člankom se jasno omogućuje uspostava sustava potpore MSP-ovima za provedbu energetskih pregleda. Članak 8. stavak 2. glasi: [ ] Na temelju transparentnih i nediskriminirajućih kriterija i ne dovodeći u pitanje pravo Unije o državnim potporama, države članice mogu uspostaviti sustave potpore MSP-ovima, uključujući u slučaju sklapanja dobrovoljnih sporazuma, za pokrivanje troškova energetskog pregleda i provedbu troškovno visokoučinkovitih preporuka iz energetskih pregleda ako se provode predložene mjere [ ]. 61. Jednako tako, državama članicama je jasno omogućena uspostava sustava poticaja i potpora poduzećima, uključujući poduzeća koja nisu MSP-ovi, za provedbu preporuka iz energetskih pregleda i sličnih mjera. Slične mjere su sustavi gospodarenja energijom ili sustavi upravljanja okolišem, provedeni samostalno ili u okviru dobrovoljnog sporazuma, koji su izjednačeni s energetskim pregledima. Članak 8. stavak 7. glasi: [ ]Ne dovodeći u pitanje pravo Unije o državnim potporama, države članice mogu provesti programe poticaja i potpora za provedbu preporuka iz energetskih pregleda i sličnih mjera. Programi potpore, ako sadrže elemente državne potpore, ne bi trebali dovoditi u pitanje pravo Unije o državnim potporama. Navedeno uključuje Smjernice Zajednice o državnim potporama za zaštitu okoliša 19 i uredbama o skupnom izuzeću 20. 62. Člankom 8. se promicanje pregleda utvrđuje kao važan cilj i stvara okvir za otklanjanje tržišnih prepreka i nedostataka 21 koji onemogućuju provedbu energetskih pregleda ili istovjetnih sustava gospodarenja energijom i njihovih rezultata. Njime se posebno omogućuju mjere potpore za otklanjanje prepreka, kao što je nedostatak svijesti i stručnosti među kućanstvima i MSP-ovima, mali broj osposobljenih stručnjaka i visoki početni troškovi provedbe, bez kojih se pregledi ne bi provodili u potrebnom opsegu. 19 SL C 82, 1.4.2008. Smjernice se revidiraju kako bi se u obzir uzele nove promjene, uključujući Direktivu o energetskoj učinkovitosti. 20 Uredba Komisije 800/2008, SL L 214, 9.8.2008. Uredba se revidira kako bi se u obzir uzele nove promjene, uključujući DEU. 21 Članak zamjenjuje članak 12. DEUS-a. 14