Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini 1

Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini 1

Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini U okviru projekta U saradnji sa Implementacija Stavovi i mišljenja izrečeni u ovom dokumentu su isključivo stavovi REIC-a, a ne Fondacije Heinrich Böll.

Sadržaj 1. Uvod... 4 2. Koraci ka niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou... 7 2.1. Analiza potreba za energijom... 7 2.2. Analiza potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije... 8 2.3. Identifikacija mjera i određivanje forme analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou... 10 2.4. Izrada Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou... 12 2.5. Usvajanje neophodnih odluka za implementaciju Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou... 13 2.6. Izrada programa promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou... 14 3. Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou... 15 Prilog I: Prijedlog obrasca za analizu mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou 16 Prilog II: Primjeri analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou... 18 3

1. Uvod Klimatske promjene su najveći društveni, ekonomski i okolinski problem u historiji civilizacije. Situacija se pogoršava, jer emisije stakleničkih gasova rastu, a kapacitet prirode da absorbuje ove emisije drastično opada. Najveća osjetljivost (ranjivost) na klimatske promjene je u zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama koje nemaju sposobnosti ni da se adaptiraju promjenama klime niti da uspostave dijalog sa razvijenim zemljama. Odgovor čovječanstva koji bi trebalo da doprinese stabilizaciji koncentracije stakleničkih gasova u atmosferi kasni. I što više kasni, kada dođe do njega, on ce biti drastičniji. Klimatske promjene mogu imati širok spektar uticaja, odnosno posljedica, počevši od suša, poplava, oboljenja/epidemija pa do gubitka BDP-a i povećanih troškova za energiju i vodu. Posljedice klimatskih promijena se naročito osjećaju zemljama u razvoju kakva je Bosna i Hercegovina (BiH). Ljudi koji ovdje žive često u velikoj mjeri ovise o prirodnom okolišu, a imaju najmanje resursa za nošenje s posljedicama klimatskih promjena. Šteta na imovini i infrastrukturi te zdravlju ljudi predstavlja velike troškove za društvo i ekonomiju. Između 1980. i 2011. više od 5,5 miliona ljudi pogođeno je poplavama zbog čega je došlo do direktnih ekonomskih gubitaka od preko 90 milijardi eura 1. U periodu od 1981. godine primjećena je povećana klimatska varijabilnost tokom svih godišnjih doba i na cijeloj teritoriji BiH. Na primjer, uočen je trend brzih promjena iz ekstremno toplih ili hladnih perioda, koji obično traju od 5 do 20 dana, u periode intenzivnih kišnih padavina. Suše su također bile češće i intenzivnije tokom proteklih dvadesetak godina (2000. do 2018.):od 2000. do 2012. godine je zabilježeno 5 sušnih godina (2000, 2003, 2007, 2011. i 2012. godina). Sve češće i intenzivnije suše su zabrinjavajuće jer predstavljaju jasan pokazatelj intenzivnih klimatskih promjena. Zabilježen je i veći broj gradonosnih padavina i povećani nivoi maksimalne brzine vjetra u centralnim dijelovima zemlje. Klimatskim promjenama naročito su pogođeni sektori koji u velikoj mjeri ovise o određenim temperaturama i količinama padavina, kao što su poljoprivreda, vodoprivreda, hidroenergija, šumarstvo, energetika i turizam. Pored toga negativni uticaji klimatskih promjena primjetni su i u sektorima zdravlja ljudi, biodiverziteta i osjetljivih ekosistema. BiH preduzima određene korake u rješavanju pitanja klimatskih promjena, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu. Klimatske promjene u BiH sve više se smatraju pitanjem ključnog strateškog značaja što naročito ističu lokalne vlasti i akademska zajednica. U okviru vizije razvoja Strategije prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja, cilj je da BiH do 2025. godine postane održiva i napredna država zelene ekonomije, što se može postići implementacijom ove strategije. Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja, koju je usvojilo Vijeće ministara u saradnji sa entitetskim vladama, predstavlja inovativan plan ekonomskog razvoja koji definiše neophodne aktivnosti koje bi omogućile ekonomski rast uz istovremeno sprječavanje negativnog uticaja na okoliš. Ostvarenje ovih ciljeva bi vodilo ka većem nivou energetske sigurnosti i međunarodnih investicija, čime bi se osigurala nova radna mjesta i razvoj poslovnog poduzetništva što u konačnici doprinosi poboljšanju životnog standarda stanovništva. Bez obzira na svoju ekonomsku situaciju, BiH hitno treba provesti prilagođavanja na klimatske promjene kako bi smanjila negativne uticaje klimatskih promjena u budućnosti. Istovremeno, 1 N. Okada et.al., ''The 2011 Eastern Japan Great Earthquake Disaster: Overview and Comments'' nt. J. Disaster Risk Sci. Vol. 2, No. 1, 2011 4

tranzicija u pravcu niskoemisionog razvoja osigurava mogućnosti koje su povezane sa zelenom ekonomijom, kao i mobiliziranje i privlačenje domaćih i međunarodnih investicija u energijsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Mjere prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promjena treba integrisati u okvire planiranja lokalne uprave i strukture upravljanja i treba raditi na poboljšanju kapaciteta prilagođavanja klimatskim promjenama na tom nivou. Uspjeh prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisioni razvoj širom BiH uveliko će ovisiti o tome do koje je priznat i primijenjen na lokalnom nivou. Postojat će sve veća potreba za finansiranjem prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promjena na lokalnom i entitetskom nivou. Prioritet treba dati potrebama prilagođavanja najugroženijih u društvu (npr. žene i mali poljoprivrednici). Kapaciteti privlačenja dodatnih sredstava i poboljšanje odgovornosti moraju se graditi od lokalnog prema višim nivoima vlasti. Kako bi se postigao niskoemisioni razvoj potrebno je u potpunosti promijeniti koncept planiranja i donošenja odluka, što se odnosi i na energetski sistem. U tom novom konceptu glavnu ulogu imaju niskokarbonski izvori energije odnosno obnovljivi izvori energije. Prelazak na niskokarbonske izvore energije zahtijva promjenu koncepta energetskog planiranja što zahtijeva snažan energetski zaokret (njem. ENERGIEWENDE; slika 1). Slika 1. Elementi energetskog zaokreta Energiewende je postao jako prepoznatljiv termin u svijetu, a podrazumijeva 4 elementa tranzicije: Prvi element tranzicije podrazumijeva da centralizirani energetski sistem u kojem dominira mali broj velikih proizvodnih jedinica treba da pređe u distribucijski energetski sistem gdje dominira veliki broj malih proizvodnih jedinica koje su priključene na distribucijsku mrežu. Prva tranzicija neminovno je povezana sa obnovljivim izvorima energije u kontekstu izgradnje malih postrojenja na solarnu energiju, biomasu, vjetar itd. Na taj način vrši se dekarbonizacija, koja je naredni element energetskog zaokreta. 5

BiH raspolaže značajnim potencijalima obnovljivih izvora energije. U kontekstu niskokarbonskog razvoja, posebno treba istaknuti biomasu koja uz održive lance snabdjevanja može da kreira održiva lokalna radna mjesta. BiH već bilježi značajne rezultate u oblasti proizvodnje i korištenja peleta. Pet domaćih kompanija proizvodi sofisticirane kotlove na pelet. Prema statističkom izvještaju Evropske asocijacije za biomasu (AEBIOM) iz 2016. godine u 2015. godini ukupna proizvodnja peleta u EU 28 iznosila je 14,1 milion tona. Također, prema pomenutom izvještaju, BiH spada u red država koje proizvode oko 300.000 tona godišnje peleta, slično kao i susjedne države Hrvatska i Srbija. Crna Gora spada u red država koje proizvode oko 100.000 tona peleta godišnje. To znači da BiH sa susjednim državama zajedno proizvodi oko milion tona peleta godišnje, što predstavlja oko 5% potrošnje peleta u EU 28 (EU 28 troši oko 20,3 miliona tona peleta godišnje-podataka iz 2015. godine), što predstavlja značajan udio. Uz uređenje tržišta kotlova i peleta, ovaj sektor ima potencijal za daljnji rast. Najintenzivnija dekarbonizacija se dešava u sektoru daljinskih grijanja. U zadnjih nekoliko godina, u oblasti daljinskog grijanja je trend prelaska sa fosilnih goriva na lokalnu biomasu (drvnu sječku). Posebno je značajno što se u tom kontekstu javljaju i novi modeli poslovanja (privatne toplane, javnoprivatno partnerstvo). Od ostalih obnovljivih izvora energije, treba istaknuti potencijale solarne energije čije je korištenje u kontekstu dekarbonizacije, posebno značajno za pripremu tople potrošne vode. Za održivo iskorištavanje hidropotencijala i vjetropotencijala neophodno je promijeniti pristup i dati aktivniju ulogu lokalnim zajednicama u takvim projektima. S obzirom da se konceptom energetskog zaokreta uvode manja proizvodna postrojenja koja nisu tako investicijski intenzivna, to je omogućilo investiranje građana, lokalnih zajednica i malih i srednjih preduzeća u takva postrojenja, za razliku od konvencionalnog koncepta u kojem se radi o velikim postrojenjima koja su investicijski vrlo intenzivna i u njima mogu učestvovati samo velike kompanije. To znači da dolazi do promijene vlasništva postrojenja za proizvodnju energije. Vlasništvo velikih kompanija u novom energetskom sistemu prelazi u vlasništvo lokalne zajednice (građana, energetskih zadruga i sl.). Vrlo bitan aspekt koncepta energetskog zaokreta je promjena paradigme, koja između ostalog znači podsticanje energijske efikasnosti, a ne nikako potrošnje energije. Svaka subvencija koja utiče na snižavanje cijene energije za krajnje korisnike znači podsticanje potrošnje energije. Pravilan pristup je da cijene energije rastu i treba da rastu ali troškovi za energiju treba da ostanu na istom nivou ili čak da opadaju, što se može postići jedino implementacijom mjera energijske efikasnosti kod krajnjih korisnika. Implementacijom pomenutih elemenata energetske tranzicije dugoročno bi se postigao niskoemisioni razvoj lokalnih zajednica i države u cjelini. Niskoemisioni razvoj nije imperativ isključivo zbog već pomenutih klimatskih promjena i njenih posljedica već zbog pozitivnih efekata na ekonomiju, razvoj države i zapošljavanje, koji predstavljaju glavne izazove sa kojima se BiH u današnje vrijeme suočava. 6

2. Koraci ka niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou U cilju postizanja niskoemisionog razvoja u lokalnim zajednicama potrebno je da lokalne zajednice budu strateški opredjeljene za niskoemisioni razvoj. Kako bi se neka lokalna zajednica usmjerila ka niskoemisionom razvoju potrebno poduzeti niz kompleksnih i dobro isplaniranih koraka. Neki od najvažniji koraka i odrednica niskoemisionog razvoja su: 1. analiza potreba za energijom, 2. analiza potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, 3. identifikacija mjera i forma analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, 4. izrada Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, 5. usvajanje neophodnih odluka za implementaciju Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, 6. izrada programa promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou. Prethodno navedeni koraci trebaju da budu provedeni dinamički onako kako su i navedeni (od 1 do 6). Za provođenje svih koraka ka niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou potrebno je u lokalnim zajednicama (općinama/gradovima) formirati tim koji će se sastojati od stručnih kadrova, koji raspolažu znanjem potrebnim za provođenje istih. Po potrebi lokalne zajednice mogu angažovati vanjske konsultante radi usvajanja potrebnih znanja i vještina ili na primjer radi izrade akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, analize potreba za energijom, analize potencijala za unaprijeđenje energijske efikasnosti, analize potencijala obnovljivih izvora energije itd. Kako bi koncept niskoemisionog razvoja zaživio u nekoj lokalnoj zajednici velika pažnja se treba posvetiti promociji tog koncepta, ali i edukaciji stanovništva i uposlenika/stručnih kadrova općinske/gradske uprave koji će biti angažovani na provođenju tranzicije ka niskoemisionom razvoju. U nastavku će svaki od pomenutih koraka biti posebno analiziran. 2.1. Analiza potreba za energijom Provođenje analize potreba za energijom vrši se s ciljem smanjivanja troškova za pokrivanje potreba za energijom i smanjivanja emisija zagađujućih materija u atmosferu (poboljšanja kvaliteta zraka i ublažavanja klimatskih promjena). Također analiza potreba za energijom će biti od koristi lokalnoj samoupravi za planiranje budućeg energijskog razvoja svojih zajednica. Kako bi se na adekvatan način moglo upravljati potrošnjom energije i obezbijediti sve potrebe za energijom na nivou lokalnih zajednica, potrebno je izvršiti analizu potreba za energijom. Analiza potreba za energijom treba da obuhvata analizu potreba za: grijanjem, hlađenjem i potrošnom toplom vodom. Prvi korak prilikom analize potreba za energijom je identifikacija prioritetnih objekata (stambenih i nestambenih) sa aspekta potreba za energijom i ulaganja u energijske efikasnost, te promovisanje energijske efikasnosti u objektima. Kako bi se izbjegla nepotrebna analiza područja koja nisu od interesa za detaljnu analizu potražnje za energijom, u prvom koraku je potrebno odrediti prioritetna područja. Ona mogu uključivati lokacije koje imaju visoku gustinu potražnje za energijom, 7

visoke potencijale otpadne toplote, a zatim i lokacije koje imaju značajne strateške važnosti razvoja energijskog sektora. Drugi korak je prikupljanje svih relevantnih podataka o samim objektima s ciljem kreiranja baze podataka na kojoj će se vršiti sve daljnje analize. To podrazumijeva, najmanje, određivanje površina, broja etaža, namjene, starosti i nivoa obnove objekta. Kategorije namjene moraju da minimalno razlikuju stambene, komercijalne te objekte javne namjene. Sljedeći korak u analizi je kategorizacija objekata prema postojećoj tipologiji. Kako bi se odredila potražnja za energijom svih objekata na kraju ih je potrebno podijeliti u kategorije prema kojima će im se dodijeliti specifična potražnja nakon čega se kreira izračun potreba za energijom. Na taj način se omogućava provedba analize lokalnih potencijala. Problem svakako predstavlja nepostojanje podataka o tipu, kvalitetu gradnje objekata i gubicima, ali je podjelu moguće izvršiti prema dostupnim tipologijama, energijskim auditima, akcionim planovima lokalnih zajednica i slično. Za identificirane tipove zgrada potrebno je procijeniti potrebe za energijom za grijanje, hlađenje, i potrošnu toplu vodu. Na taj način je moguće identificirati područja gdje se investiranje najbrže vraća tj. gdje se postižu najbolji efekti. Pored sektora zgradarstva, analiza potreba za energijom treba da obuhvati i potrošnju energije u lokalnom transportu (naročito u javnom prevozu) i javnoj rasvjeti. Rezultat treba da bude slikovit prikaz energijskog bilansa lokalne zajednice po vrstama energenata i sektorima u kojima se energija tih energenata troši. 2.2. Analiza potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije Energijska efikasnost znači trošiti manje energije za istu količinu proizvoda ili usluge. Energijska efikasnost nudi mnoge koristi, zavisno od tipa intervencije. Zbog velike potrošnje energije za grijanje, odnosno hlađenje, energijska obnova objekata u budućnosti trebala bi postati jedna od najznačajnijih aktivnosti u građevinarstvu. Korištenjem savremenih tehnologija toplotnih izolacija i standarda, moguće je smanjenje potrošnje energije grijanja i hlađenja. Sektor zgradarstva obzirom na starost objekata općenito u BiH, predstavlja veliki problem sa aspekta potrošnje energije. Kotlovnice, njihov položaj i način loženja čvrstih goriva u stambenim objektima veoma često su nekvalitetni pa se ostvaruje nepotpuno sagorijevanje. Pored povećanog udjela sumpora u uglju to još više pogoršava zagađenost vazduha u zimskom periodu. U buduća rješenja uvođenja daljinskih grijanja u lokalnim zajednicama moraju biti inkorporirane EU norme i standardi prije svega u segmentu zaštite okoliša i energijske efikasnosti. Ono što se treba imati u vidu jeste da su prve aktivnosti koje treba definisati tzv. soft, odnosno organizacione prirode i trebaju biti vezane za mobilisanje svih aktera u okviru lokalne zajednice. Također je veoma važno da se u samom početku analize krene u aktivnosti vezane za definisanje organizacione strukture i dodjeljivanje odgovornosti svim akterima koji u okviru lokalne zajednice trebaju učestvovati u realizaciji mjera, bilo da su donosioci odluka ili neko ko učestvuje u njihovoj provedbi. Stoga je potrebno izraditi plan sanacije objekata po prioritetima i finansijsku analizu ulaganja u energijske efikasnosti. Lokalne vlasti imaju vodeću ulogu u ublažavanju klimatskih promjena i zaštiti kvaliteta zraka. Primarno područje djelovanja predstavljaju programi i akcije smanjenja potrošnje energije (unaprijeđenja energijske efikasnosti) u javnim zgradama u vlasništvu lokalnih vlasti koje 8

predstavljaju značajne potrošače energije, npr. za zagrijavanje i osvjetljavanje. Također, značajne za redukciju korištenja energije mogu se postići u drugim sektorima, kao što su javni prevoz i javna rasvjeta. Pored toga, oblast unaprijeđenja energijske efikasnosti treba: obuhvatiti područja u kojima lokalne vlasti dugoročno mogu uticati na potrošnju energije (kao što je prostorno planiranje), ohrabriti tržište proizvodima energijske efikasnosti i usluga (javno zagovaranje) te podsticati promjene u ponašanju krajnjih potrošača (rad sa građanima i drugim interesnim skupinama). Prostorno planiranje i organizacija sistema prevoza su nadležnost većine lokalnih i regionalnih vlasti, u kojima strateško planiranje i uspostava energetskih standarda koji će se poštivati pri izgradnji novih zgrada mogu značajno reducirati potrošnju energije. Za analizu potencijala unaprijeđenja energijske efikasnosti potrebno je prethodno provesti analizu potreba za energijom (prethodni korak), koja će predstavljati bazu za identifikaciju prioritetnih sektora za implementaciju mjera energijske efikasnosti. Analiza potencijala za unaprijeđenje energijske efikasnosti treba da uključi najmanje sljedeće aktivnosti: identifikacija ključnih sektora za unaprijeđenje energijske efikasnosti (zgradarstvo, javna rasvjeta, transport itd.) na osnovu potreba za energijom (potrošnje energije) za trenutno stanje, prijedlog mjera za unaprijeđenje energijske efikasnosti (izrada Akcionog plana za unaprijeđenje energijske efikasnosti), kvantifikacija efekata koji bi nastali implementacijom mjera energijske efikasnosti (kao što je smanjenje toplotnih potreba objekta, smanjenje potrošnje električne energije za rasvjetu, smanjenje emisija zagađujućih materija u zrak, smanjenje emisija stakleničkih gasova, smanjenje troškova za grijanje i rasvjetu i sl.), analiza potencijalnih izvora finansiranja i modela finansiranja mjera energijske efikasnosti, implementacija akcionog plana za unaprijeđenje energijske efikasnosti. Uobičajno, neki od najvažniji sektora s aspekta unaprijeđenja energijske efikasnosti su zgradarstvo (javne i stambene zgrade) i javna rasvjeta, obzirom da su to sektori koji predstavljaju najveće potrošače energije u lokalnim zajednicama u BiH. Jedan od važnih koraka ka niskoemisionom razvoju je i identifikacija vrsta raspoloživih obnovljivih izvora energije u nekoj lokalnoj zajednici (biomasa, solarna energija, vjeroenergija, hidroenergija, geotermalna energija itd.) i analiza njihovog lokalnog potencijala. Analizu potencijala obnovljivih izvora energije lokalne zajednice mogu provoditi uz angažman vanjskih konsultanata u saradnji sa stručnim kadrovima zaposlenim u općinskim/gradskim službama. Analiza potencijala obnovljivih izvora energije treba da odgovori na sljedeća pitanja: 1. Koliki je prirodni i tehnički potencijal pojedinih vrsta obnovljivih izvora energije koji su dostupni na lokalnom nivou u energijskim jedinicama (npr. MWh/god), 2. Koji od analiziranih obnovljivih izvora energije se može direktno primjeniti za pokrivanje lokalnih potreba za energijom (npr. solarna energija, biomasa i geotermalna se mogu 9

direktno koristiti za lokalne potrebe dok se korištenje energije vjetra i hidro potencijala veže za državni bilans), 3. Analizu potrebnih investicija i barijera za korištenje identifikovanih potencijala uz preporuke za otklanjanje tih barijera i 4. Analizu modela iskorištavanja tih potencijala (npr. energetske zadruge, javno-privatno partnerstvo, ESCO itd.). Za procjenu potencijala pojedinih obnovljivih izvora energije potrebni su ulazni podaci kao što su: obim godišnje sječe drveta na području lokalne zajednice (po tipovima drveta), godišnja prodaja šumskih drvnih sortimenata po vrstama, godišnja količina prerade drveta u lokalnim drvo-prerađivačkim kompanijama, raspoloživost geotermalne energije (svi izvori vode sa temperaturom koja u toku godine ne pada ispod 12 C mogu se uzeti u obzir) preko protoka i temperature, blizina potreba za toplotnom i rashladnom energijom od izvora geotermalne energije, potencijal solarne energije za datu lokaciju kao količinu solarne radijacije na optimalno orijentiranu plohu, izračun površina koje su pogodne za instalaciju solarnih kolektora. Glavni cilj analize potencijala obnovljivih izvora energije i energijske efikasnosti je identifikacija prioritetnih mjera sa aspekta ulaganja u poboljšanje, a samim time i smanjivanje troškova i smanjivanja emisija zagađujućih materija u atmosferu. Poboljšanje efikasnosti potrošnje energije jedan je od najvažnijih stubova moderne energijske politike, te je ključan i ekonomski najefektivniji mehanizam za postizanje ciljeva održivog razvoja lokalnog i energijskog sektora. Osim toga, poboljšanjem efikasnosti potrošnje energije smanjuju se troškovi, čime se doprinosi konkurentnosti nacionalne ekonomije. Analizom potreba za energijom i potencijala za korištenje obnovljivih izvora energije i poboljšanja energijske efikasnosti će se: smanjiti porast troškova domaćinstava pri porastu cijena energije, smanjiti zagađenost zraka i usporiti klimatske promjene, poboljšati zapošljavanje kvalifikovane i nekvalifikovane radne snage, smanjiti opterećenje na općinski budžet, povećati prihod od dodatne vrijednosti, povećati ekonomska konkurentnost itd. 2.3. Identifikacija mjera i određivanje forme analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou Nakon analize potreba za energijom, analize potencijala za unaprijeđenje energijske efikasnosti i analize potencijala obnovljivih izvora energije u nekoj lokalnoj zajednici može se pristupiti identifikaciji prioritetnih mjera za postizanje niskoemisionog razvoja u toj lokalnoj zajednici, obzirom da se raspolaže informacijom o prostoru gdje se nalazi najveći potencijal za unaprijeđenje. Prvi korak u identifikaciji mjera niskoemisionog razvoja je identifikacija sektora u kojima se vrši implementacija mjera. Generalno, najvažniji sektori u kojima leži potencijal za implementaciju mjera za postizanje niskoemisionog razvoja su sljedeći: komunalna energetika, 10

zgradarstvo, transport, promocija i edukacija i strateško planiranje. Svaka lokalna zajednica u okviru pojedinih sektora ima različite potrebe za unaprijeđenjem, pa samim tim i različite za postizanje niskoemisionog razvoja u tim sektorima. Neke od uobičajnih mjera za lokalne zajednice u BiH po pomenutim sektorima su navedene u nastavku. I. Komunalna energetika 1. uspostavljanje sistema daljinskih grijanja na obnovljive izvore energije, 2. prelazak postojećih lokalnih sistema daljinskih grijanja na biomasu, 3. uspostavljanje mehanizma za podsticanje građana na proizvodnju električne i toplotne energije iz obnovljivih izvora energije za vlastite potrebe (fotonaponski paneli, solarni kolektori, toplotne pumpe, kotlovi na biomasu itd.), 4. uspostavljanje sistema centralne proizvodnje potrošne tople vode iz obnovljivih izvora energije na nivou lokalnih zajednica (npr. solarni kolektori kao podrška sistemu baziranom na biomasi), 5. Zamjena postojeće neefikasne javne rasvjete sa efikasnijom (npr. LED rasvjeta). II. Zgradarstvo 1. uspostavljanje mehanizma za podsticanje energijske efikasnosti u stambenim zgradama na nivou lokalnih zajednica, 2. energijska efikasnost u javnim zgradama (sanacija ovojnice objekata kroz zamjenu postojeće stolarije i bravarije koja ima loše karakteristike i ugradnju toplotne izolacije, zamjena postojećeg neefikasnog sistema grijanja sa sistemom na obnovljive izvore energije kao što je biomasa.) III. Transport 1. izgradnja zaobilaznica i ubrzanje saobraćaja kroz urbane centre, 2. uvođenje javnog saobraćaja na CNG (komprimirani prirodni gas), 3. izgradnja infrastrukture za električna vozila, 4. izgradnja infrastrukture za biciklizam. IV. Promocija i edukacija 1. Izrada i provođenje programa promocije niskoemisionog razvoja u lokalnoj zajednici 2. Izrada i provođenje programa edukacije stanovništva o niskoemisionom razvoju u lokalnoj zajednici V. Strateško planiranje 1. Izrada strategije niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou 2. Izrada akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou 3. Donošenje propisa o uređenju komunalne energetike na nivou općina Nakon identifikacije prioritetnih mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, jako bitan korak je i određivanje forme analize identifikovanih mjera. Ova analiza treba da pruži dovoljno podataka o mjeri, kao što je na primjer cilj, indikatori uspješnosti, budžet, izvori finansiranja i sl. Kako bi se lokalnim zajednicama olakšao pristup analizi mjera napravljen je prijedlog obrasca za analizu mjera koji se dat kao Prilog I ovoj Mapi puta. 11

S ciljem demonstracije analize mjera iz pojedinih sektora kroz pomenuti obrazac, Prilog II ove mape puta daje pri detaljno izanaliziranih mjera iz sektora komunalne energetike, zgradarstva i transporta kao najvažnijih sektora u kojima leži potencijal za unaprijeđenje. 2.4. Izrada Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou Akcioni plan niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou počinje definisanjem vizije lokalne zajednice u tom smislu. U okviru vizije treba jasno izraziti ključne ciljeve sa vremenskim rokovima koji se žele postići. U viziji se ciljevi obično ne kvantificiraju do kraja, već se opisno daju. Primjer jednog cilja na nivou vizije je da za 15 godina lokalna zajednica sve svoje potrebe pokriva iz obnovljivih izvora energije. Viziju treba jasno istaknuti na adekvatnim mjestima u lokalnoj zajednici i promovisati u okviru promocije akcionog plana. Nakon definisanja vizije vrlo je bitno što bolje kvantificirati benefite za lokalnu zajednicu koji će se postići ostvarivanjem vizije. Dobro je navesti i šta će lokalna zajednica izgubiti ukoliko nastavi sa uobičajenim modelom razvoja. To je ključni dio za pridobijanje stanovništva da podrži akcioni plan. Prvi nivo ciljeva treba da bude fokurisan na lokalni razvoj kroz zapošljavanje i lokalni razvoj (slika 2.). Efikasno korištenje energije i OIE Uravnoteženje proizvodnje i potrošnje energije Zapošljavanje Privredni rast Institucionalno uređenje Lokalni razvoj Zaštita okoline i suzbijanje klimatskih promjena Slika 2. Vizija i ciljevi niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou Odluka o pokretanju izrade akcionog plana mora da sadrži zaduženja, prava i odgovornosti. Drugim riječima, potrebno je odrediti ko je odgovoran za izradu i provođenje akcionog plana. To može biti neka od postojećih službi lokalne samouprave kao što je služba za prostorno planiranje ili da se oformi posebno odjeljenje. Za rad na izradi i implementaciji potrebna je služba od 2 do 3 zaposlena. Lokalne uprave koje imaju razvojne agencije, mogu imenovati razvojnu agenciju za ovaj posao. Za samu izradu akcionog plana nisu neophodna značajna sredstva. Međutim, za implementaciju tih mjera potrebno je pripremiti plan finansiranja. Lokalne zajednice obično nemaju mogućnost dodatnog zaduživanja. Zbog toga, za finansijski intenzivne, potrebno je razvijati modele finansiranja kao što su javno-privatno partnerstvo, energetske zadruge, ESCO, ugovaranje 12

garantovanih ušteda i sl. Pored toga, neophodno je u lokalnom budžetu predvidjeti stavku za podršku akcionom planu. To je neophodna podloga za traženje sredstava iz drugih fondova kao što su: domaći fondovi za zaštitu okoliša, fondovi EU koji su namijenjeni za adaptaciju i ublažavanje klimatskih promjena fondovi međunarodnih razvojnih i finansijskih institucija (EBRD, EIB, GGF itd.) Period implementacije zavisi od ambicioznosti ciljeva akcionog plana. Što su ciljevi ambiciozniji period implementacije treba da bude duži. Ukoliko su predviđeni infrastrukturni radovi, kao npr. izgradnja daljinskog grijanja, u tom slučaju period implementacije treba da je što duži. Minimalni period koji se sugeriše je 10 godina, a najduže 20 godina. Suviše dug period implementacije može biti izgovor za odgađanje nekih mjera. U svakom slučaju, potrebno je definisati prolazna vremena (npr. svakih 5 godina) kada bi se analiziralo da li se ide ka ostvarenju zadatih razvojnih ciljeva. 2.5. Usvajanje neophodnih odluka za implementaciju Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou Izrada akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou počinje donošenjem odluke. Odluka treba da sadrži sljedeće elemente: definisanje cilja izrade akcionog plana, imenovanje odjeljenja ili neke druge organizacione jedinice koje će biti odgovorno za izradu i provođenje akcionog plana (preporuka je da se odlukom imenuje radna grupa koja se sastoji od zaposlenih u lokalnoj samoupravi te stručnjaka u raznim oblastima koji se tiču niskoemisionog razvoja), kao i definisanje uloga mjesnih zajednica, izvore finansiranja (iz lokalnog budžeta treba da se izdvoje inicijalna sredstva), period implementacije. Tokom izrade akcionog plana za implementaciju pojedinih mjera identifikovat će se barijere koje sprečavaju njihovu implementaciju. Kako bi se riješile identifikovane barijere, a koje su u nadležnosti lokalne samouprave, potrebno je donijeti odgovarajuće odluke. Odluke koje će stimulisati bržu implementaciju akcionog plana mogu biti: odluka o uređenju komunalne energetike kojom će se definisati uslovi grijanja zgrada u urbanoj zoni (može se reći da sve zgrade koje su u obuhvatu daljinskog grijanja moraju koristiti niskozagađujući izvor za grijanje, npr. kotao na pelet ili toplotna pumpa, ili se moraju priključiti na daljinsko grijanje), odluka o načinu prikupljanja i zbrinjavanja pepela, odluka o načinu održavanja dimnjaka, odluka o uslovima skladištenja energenata na javnim površinama, odluka o uslovima koji se moraju zadovoljiti u vezi pripreme ogrjevnog drveta (kao što je stvaranje buke, generisanje prašine, čišćenje sitnih komada i prašine sa zelenih površina i trotoara), odluka o podsticanju energijske efikasnosti krajnjih potrošača sa kriterijima za dodjelu podsticaja, odluka o uređenju saobraćaja s ciljem povećanja udjela nekarbonskog saobraćaja i smanjenja zagušenja. Posebno se odnosi na javni prevoz. Pored navedenih aspekata neophodno je odgovarajućim odlukama definisati i način promocije akcionog plana kroz lokalne medije, organizovanje energetskih dana, oglašavanje na plakatima 13

(stacionarnim i pokretnim u vozilima javnog prevoza) i displejima. Za potrebe promocije na nivou radne grupe treba osmisliti i usvojiti znak i parolu akcionog plana kako bi promocija bila uspješna. Kako bi se zainteresovani građani mogli informisati i prijaviti za korištenje podsticaja, potrebno je odrediti jedan ured za te svrhe uz internet stranicu koja treba da sadrži uputstva za potencijalne korisnike i aktivnosti na izradi i implementaciji akcionog plana. Prilikom izrade i provođenja akcionog plana jednak tretman treba da imaju urbana i ruralna područja na datoj lokalnoj zajednici. Na primjer, ako se u urbanom dijelu podstiče daljinsko grijanje, u ruralnom području se može podsticati nabavka efikasnih kotlova, izolacioni materijal i sl. 2.6. Izrada programa promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju na lokalnom nivou Kako bi niskoemisioni razvoj zaživio u nekoj lokalnoj zajednici potrebno je posebnu pažnju pažnju posvetiti i promociji tog koncepta. Potrebno je izvršiti i podizanje svijesti građana o potrebi niskoemisionog razvoja te ih kroz različite aktivnosti uključiti u tranziciju ka niskoemisionom razvoju. Svaka lokalna zajednica koja ima viziju da svoj razvoj usmjeri ka niskoemisionom treba napraviti i program promocije i edukacije o niskoemisionom razvoju. Neke od aktivnosti za promociju niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou i edukaciju zainteresiranih strana (ciljnih grupa) mogu biti: uvođenje edukativne emisije o niskoemisonom razvoju na lokalnoj tv stanici (sedmične ili mjesečne emisije), izdavanje časopisa Niskoemisioni razvoj na lokalnom nivou (mjesečno izdanje), organizacija događaja Dani niskoemisionog razvoja (jednom godišnje), organizacija seminara o obnovljivim izvorima energije (rješenja, barijere, izvori finansiranja), organizacija seminara o energijskoj efikasnosti (rješenja, barijere, izvori finansiranja), distribucija letaka o aspektima niskoemisionog razvoja, instalacija info kutaka o niskoemisionom razvoju na javnim površinama u općini itd. Zainteresirane strane (ciljne grupe) za uključivanje u program promocije i edukacije trebaju biti: svi građani, stručni kadrovi iz općinske/gradske uprave angažovani na izradi i implementaciji Akcionog plana niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou, korisnici javnih objekata, korisnici stambenih objekata, učenici osnovnih i srednjih škola itd. 14

3. Mapa puta niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou 15

Prilog I: Prijedlog obrasca za analizu mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou 16

Naziv Sektor kojem mjera pripada Postojeće stanje Vizija Cilj Opis /aktivnosti Zainteresirane strane dobitnici Gubitnici Usklađenost sa strateškim dokumentima Vrijeme potrebno za implementaciju Budžet za implementaciju Izvori (su)finansiranja Mehanizmi za provođenje Rizici Način promocije Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture? Nivo pripremljenosti na implementaciju Indikatori uspješnosti Način verifikacije 17

Prilog II: Primjeri analize mjera za postizanje niskoemisionog razvoja na lokalnom nivou 18

Naziv Sektor kojem mjera pripada Postojeće stanje Vizija Cilj Opis /aktivnosti Zainteresirane strane Usklađenost sa strateškim dokumentima Vrijeme potrebno za implementaciju Budžet za implementaciju Izvori (su)finansiranja Mehanizmi za provođenje Rizici Način promocije Da li mjera zahtjeva izgradnju nove Energijska efikasnost u javnim objektima Zgradarstvo Nizak nivo energijske efikasnosti javnih objekata uzrokuje visoku potrošnju energije za grijanje i visoke troškove. Korištenje fosilnih goriva u neefikasnim sistemima dovodi do lošeg kvaliteta zraka. smanjenje potrošnje finalne energije za grijanje poboljšanje kvaliteta zraka unaprijeđenje energijske efikasnosti svih javnih objekata na nivou općine smanjenje potrošnje energije za grijanje za 30 % 1. izrada Akcionog plana energijske efikasnosti 2. provođenje detaljnih energijskih audita na objektima 3. implementacija mjera energijske efikasnosti (sanacija ovojnice, zamjena sistema grijanja i sl.) 4. uspostava sistema monitoringa i verifikacije ušteda u saniranim objektima Dobitnici Gubitnici građevinski sektor prodajni lanac energenata korisnici javnih objekata elektrodistribucija država (budžeti na raznim nivoima) lokalna daljinska grijanja projektanti svih struka Strategija zaštite okoliša Državni akcioni plan za energijsku efikasnost NEEAP Kantonalni plan zaštite okoliša KEAP Akcioni plan održivog razvoja SEAP 5 godina Ukupno: 4.210.000 KM 1. izrada Akcionog plana energijske efikasnosti: 15.000 KM 2. provođenje detaljnih energijskih audita na objektima: 180.000 KM 3. implementacija mjera energijske efikasnosti : 4.000.000 KM 4. uspostavljanje sistema monitoringa i verifikacije ušteda u saniranim zgradama: 15.000 KM budžet kantona budžet općine Fond za zaštitu okoliša/životne sredine fondovi Europske Unije Zakon o zaštiti okoliša Zakon o energijskoj efikasnosti Zakon o prostornom uređenju i građenju Kantonalni Plan zaštite okoliša Pravilnik o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu upotrebu energije Pravilnik o energetskom certificiranju objekata Nemogućnost obezbjeđenja sredstava za implementaciju Organizacija edukacija o energijskoj efikasnosti za predstavnike općine i korisnike javnih objekata medijska kampanja instalacija info grafike o energijskoj efikasnosti na javnim površinama u općini organizacija događaja Dani energijske efikasnosti na području općine Ne 19

infrastrukture? Ako da, opisati! Nivo pripremljenosti na implementaciju Indikatori uspješnosti Način verifikacije provedeni detaljni energijski auditii za neke javne objekte na nivou općine spremnost općine na saradnju i zalaganje za obezbjeđenje potrebnih finansijskih sredstava za implementaciju broj saniranih objekata godišnje broj saniranih objekata na kraju perioda implementacije (udio u ukupnom broju javnih objekata na području općine) uštede u potrošnji energije za grijanje (MWh/god i %) uštede u troškovima za grijanje (KM/god i %) smanjenje emisije ugljendioksida (t/god i %) Uspostava i vođenje baze podataka o potrošnji energije u javnim objektima Naziv Sektor kojem mjera pripada Postojeće stanje Vizija Cilj Opis /aktivnosti Uspostavljanje mehanizma za podsticanje energijske efikasnosti u stambenim zgradama Zgradarstvo Nivo energijske efikasnosti u stambenim zgradama (individualne i zgrade kolektivnog stanovanja) je na niskom nivou. Prema općinskom bilansu, stambene zgrade troške oko 50% finalne energije. Pored visokih troškova takvo stanje uzrokuje niz problema kao što je loš kvalitet zraka, velike količine pepela, iscrpljivanje šumskih resursa itd. Jedan dio stanovništva se zbog neefikasnih zgrada nalazi u energetskom siromaštvu, pa su primorani da koriste najjeftinija goriva kao npr. ugalj, otpadno drvo i sl. u kotlovima i pećima koji nisu namjenjeni za takva goriva. Jedan dio zgrada koristi električnu energiju za grijanje što uzrokuje preopterećenja na mreži i česte prekide u snabdjevanju. Prema analizama postojećeg stanja, oko 30% individualnih stambenih objekata nema fasadu (fasade bez maltera), a samo 10% tih zgrada ima termoizolaciju na fasadi. Na većini stambenih zgrada prozori su u lošem stanju. Posljednjih nekoliko godina primjetan je trend njihove zamjene, ali postojećim tempom potrebno je najmanje 20 godina da sve stambene zgrade dobiju nove, energijski efikasne prozore. Bolji kvalitet zraka i izgled naselja na području općine uz bolji komfor stanovanja Smanjiti potrošnju energije za grijanje u zgradarstvu za 20% za 10 godina u odnosu na postojeće stanje Općina će na transparentan način subvencionirati energijske efikasnosti u stambenim zgrada tako što će: - Finansirati izradu energijskih pregleda zgrada, - Sufinansirati 30% od ukupnih troškova provođenja mjera iz energijskog audita za konkretnu zgradu, - Za socijalno ugrožena domaćinstva u zgradama kolektivnog stanovanja, općina će u cjelosti finansirati dio koji treba da finansiraju ta domaćinstva, - Vršiti sistemsku kampanju podsticanja energijske efikasnosti u zgradarstvu putem lokalnih medija, organizovanjem energijskih dana i sl. - Putem komunalnog preduzeća za planiranje izgradnje, vršit će nadzor nad provođenjem mjera (na osnovu pozitivnog izvještaja o nadzoru vršit će se isplata subvencije). Općina će objaviti javni poziv za prijave za korištenje subvencija. Aplikacije će se rangirati prema kriterijima: postojeće stanje zgrade, korišteno gorivo i broj kvadrata po članu domaćinstva. Mjere koje će se podsticati su: - Termoizolacija fasade i/ili krova, - Zamjena prozora i vrata, - Nabavka efikasnih kotlova i peći uz prelazak na goriva koja manje zagađuju 20

(tamo gdje je to moguće), - Regulacija sistema grijanja (termostatski ventili, zamjena radijatora, cirkulacionih pumpi i sl.) i - Instalacija solarnih kolektora na krovove zgrada namjenjih za pripremu sanitarne vode i podršku grijanju. Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici Vlasnici zgrada Prodavači goriva koja imaju Stanovništvo (i oni koji ne budu koristili subvencije osjetit će bolji kvalitet zraka) velike emisije zagađujućih materija u zrak Lokalne građevinske firme Lokalne firme koje se bave instaliranjem i servisiranjem centralnih grijanja Prodavači građevinskog materijala Prodavači niskozagađujućih goriva, kotlova i peći i solarnih sistema Usklađenost sa strateškim Strategija zaštite okoliša dokumentima Državni akcioni plan za energijsku efikasnost NEEAP Kantonalni plan zaštite okoliša KEAP Akcioni plan održivog razvoja SEAP Vrijeme potrebno za 10 godina implementaciju Budžet za implementaciju 1.100.000 KM godišnje Izvori (su)finansiranja općinski budžet namjenska sredstva koja općina dobije od fonda za zaštitu okoliša socijalni fond Mehanizmi za provođenje Zakon o zaštiti okoliša Zakon o energijskoj efikasnosti Zakon o prostornom uređenju i građenju Kantonalni Plan zaštite okoliša Pravilnik o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu upotrebu energije Pravilnik o energetskom certificiranju objekata Odluka Općinskog vijeća o pokretanju mehanizma za subvencioniranje energijske efikasnosti u stambenim zgradama Rizici Postoji rizik da se sva sredstva neće trošiti za energijske efikasnosti. Kao mjera za ublažavanje ovog rizika predviđen je nadzor nad radovima. Namjenski formirano općinsko tijelo će nadzirati čitav sistem odobravanja subvencija i vršiti rangiranje aplikacija. Drugi rizik je nedovoljan kapacitet građevinskih firmi da implementiraju zbog nedostatka građevinskih radnika. Način promocije lokalni mediji organizacija događaja Dani energijske efikasnosti Da li mjera zahtjeva Ne izgradnju nove infrastrukture? Ako da, opisati! Nivo pripremljenosti na implementaciju Nizak nivo pripremljenosti zbog toga su predviđeni energijski auditi. Indikatori uspješnosti Postotak smanjenja potrošnje energije za grijanje u stambenim zgradama Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama i ukupnom energijskom bilansu općine Poboljšanje kvaliteta zraka 21

Način verifikacije Namjenski oformljeno općinsko tijelo koje čine tri člana iz postojeće općinske administracije i dva spoljna saradnika, uspostavit će i održavati sistem prikljupljanja podataka o implementiranim mjerama i računati prethodno navedene indikatore. To će tijelo podnositi polugodišnje izvještaje općinskom vijeću. Naziv Sektor kojem mjera pripada Postojeće stanje Uvođenje sistema daljinskog grijanja na biomasu Komunalna energetika Potrebe za grijanjem u općini se najvećim dijelom ili u potpunosti (u najvećem dijelu općina u BiH) pokrivanju iz individualnih ložišta na ugalj i ogrijevno drvo, koji imaju relativno nizak stepen efikasnosti, što uzrokuje visoku potrošnju energije za grijanje, loš kvalitet zraka, zauzimanje zelenih površina u urbanim dijelovima općine itd. Toplotni komfor u većini stambenih objekata nije zadovoljen jer se koriste sobne peći koje zagrijavaju samo dio prostorija u objektima stanovanja. Nepostojanje sistema daljinskog grijanja dovodi do intenzivnijeg korištenja električne energije za grijanje, naročito u javnim objektima, bilo da se radi o primarnim sistemima za grijanje na električnu energiju bilo da se vrši dogrijavanje putem klima uređaja, grijalica i sl. Vizija uspostavljanje sistema daljinskog grijanja na biomasu smanjenje potrošnje finalne energije za grijanje poboljšanje kvaliteta zraka Cilj priključenje urbanog dijela općine na sistem daljinskog grijanja na biomasu Opis /aktivnosti 1. izrada energijskog bilansa općine za postojeće stanje 2. procjena toplotnih potreba za grijanjem općine 3. izrada studije izvodljivosti sistema daljinskog grijanja 4. izgradnja sistema daljinskog grijanja (postrojenje+mreža daljinskog grijanja+unutrašnja instalacija grijanja) Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici Usklađenost sa strateškim dokumentima Vrijeme potrebno za implementaciju Budžet za implementaciju građani, konsultanti, projektanti, šumska uprava, Izvori (su)finansiranja budžet općine proizvođači i distributeri drvne sječke Strategija zaštite okoliša Kantonalni plan zaštite okoliša KEAP Akcioni plan održivog razvoja SEAP 5 godina privatni sektor Mogući model finansiranja: javno-privatno partnerstvo Općina treba da investira u izgradnju mreže daljinskog grijanja obzirom da se radi o infrastrukturnim radovima. 22 distributeri ogrijevnog drveta, uglja, prirodnog gasa i lož ulja elektrodistribucija Ukupno: 10.080.000 KM 1. izrada energijskog bilansa općine za postojeće stanje: 20.000 KM 2. procjena toplotnih potreba za grijanjem općine: 20.000 KM 3. izrada studije izvodljivosti sistema daljinskog grijanja: 40.000 KM 4. izgradnja sistema daljinskog grijanja (postrojenje+mreža daljinskog grijanja+unutrašnja instalacija): 10.000.000 KM budžet kantona raspoloživi domaći fondovi fondovi EU

Privatni investitor treba da izgradi toplanu i da upravlja sistemom daljinskog grijanja. Mehanizmi za provođenje Odluka općinskog vijeća o uvođenju sistema daljinskog grijanja Zakon o zaštiti okoliša Zakon o prostornom uređenju i građenju Rizici nedovoljna zainteresiranost korisnika za priključenje na mrežu daljinskog grijanja zbog potencijalno viših troškova grijanja na daljinsko grijanje u odnosu na individualno ili slabe kupovne moći građana općine nemogućnost obezbjeđenja dugoročnog ugovaranja nabavke biomase/nemogućnost nabavke dovoljnih količina biomase Način promocije medijska kampanja, Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture? Ako da, opisati! Nivo pripremljenosti na implementaciju konferencije, seminari, leci, plakati, ankete. Da. izgradnja toplane izgradnja mreže sistema daljinskog grijanja Nizak nivo pripremljenosti nepostojanje energijskog bilansa općine nedostatak podataka o toplotnim potrebama za grijanje općine Indikatori uspješnosti korisna površina zgrada priključena na daljinsko grijanje (udio u ukupnoj površini na nivou općine) broj korisnika daljinskog grijanja povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnom energijskom bilansu općine smanjenje potrošnje fosilnih goriva i ogrijevnog drveta u odnosu na postojeće stanje poboljšanje kvaliteta zraka smanjenje emisija CO 2 Način verifikacije preduzeće koje upravlja sistemom daljinskog grijanja će godišnje općini dostavljati izvještaj o priključenoj grijanog površini i broju korisnika usluga sistema daljinskog grijanja. Općina će izraditi energijski bilans za postojeće stanje i napraviti anketu o potrošnji goriva za grijanje na nivou općine nakon izgradnje sistema daljinskog grijanja, što će omogućiti komparaciju sa novonastalim stanjem uvođenjem daljinskog grijanja, odnosno izračun povećanja udjela obnovljivih izvora energije u ukupnom energijskom bilansu općine, smanjenje potrošnje fosilnih goriva i ogrijevnog drveta i smanjenje emisija CO 2 Općina će pratiti pokazatelje kvaliteta zraka nakon uvođenja sistema daljinskog grijanja i izvršiti poređenje sa pokazateljima kvaliteta zraka iz perioda prije izgradnje sistema daljinskog grijanja. svi indikatori će se pratiti prve dvije sezone grijanja nakon uvođenja sistema daljinskog grijanja i napravit će se dva godišnja izvještaja o uspješnosti provođenja koji će biti javno dostupni. 23

Naziv Zamjena postojeće neefikasne javne rasvjete sa LED rasvjetom Sektor kojem mjera pripada Komunalna energetika Postojeće stanje Postojeća javna rasvjeta koja se uglavnom sastoji iz živinih i/ili natrijumovih sijalica uzrokuje visoku potrošnju električne energije i visoke troškove za električnu energiju. Relativno kratak vijek trajanja ovih tipova sijalica (u odnosu na LED rasvjetu) uzrokuje i veće troškove za zamjenu istih. Visoka potrošnja električne energije uzrokuje i srazmjerno visoke emisije CO 2 i zagađujućih materija, koje nastaju proizvodnjom iste. Vizija smanjenje potrošnje električne energije za javnu rasvjetu poboljšanje nivoa osvjetljenja na javnim mjestima u općini Cilj zamjena 1.000 živinih i natrijumovih sijalica u javnoj rasvjeti sa LED sijalicama smanjenje potrošnje električne energije najmanje za 40 % smanjenje emisija CO 2 ekvivalentno smanjenju potrošnje električne energije Opis /aktivnosti 1. izrada studije izvodljivosti zamjene postojeće neefikasne javne rasvjete sa LED rasvjetom 2. zamjena 1.000 živinih i/ili natrijumovih sijalica sa LED sijalicama Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici lokalna zajednica (budžet) elektrodistribucija svi građani distrubuteri živinih i konsultanti za izradu studije izvodljivosti natrijumovih sijalica distributeri LED rasvjete izvođači radova Usklađenost sa strateškim Strategija zaštite okoliša dokumentima Kantonalni plan zaštite okoliša KEAP Akcioni plan održivog razvoja SEAP Strategija razvoja općine Vrijeme potrebno za 1 godina implementaciju Budžet za implementaciju Ukupno: 510.000 KM 1. izrada studije izvodljivosti zamjene postojeće neefikasne javne rasvjete sa LED rasvjetom: 10.000 KM 2. zamjena 1.000 živinih i/ili natrijumovih sijalica sa LED sijalicama: 500.000 KM Izvori (su)finansiranja budžet općine budžet kantona raspoloživi domaći fondovi fondovi EU Mehanizmi za provođenje Odluka Općinskog vijeća o implementaciji i izdvajanju novčanih sredstava za implementaciju Rizici Nemogućnost obezbjeđenja dovoljnih novčanih sredstava za implementaciju Način promocije Da li mjera zahtjeva izgradnju nove infrastrukture? Nivo pripremljenosti na implementaciju prezentacija rezultata studije izvodljivosti i javna rasprava sa građanima radi utvrđivanja javnog mnijenja o implementaciji Ne Nizak nivo nije izrađena studija izvodljivosti mjera nije uobičajna stavka u budžetu općine Indikatori uspješnosti broj zamijenjenih sijalica javne rasvjete smanjenje potrošnje električne energije (kwh i %) smanjenje emisija CO 2 (t/god i %) Način verifikacije Općina će izraditi izvještaj o implementaciji koji će sadržati informacije o broju zamijenjenih sijalica u javnoj rasvjeti i informacije o potrošnji električne energije za 24

javnu rasvjetu prije i poslije implementacije (o uštedama u električnoj energiji), te informaciju o pripadajućem smanjenju emisije CO 2. Naziv Promocija i uvođenje biciklizma Sektor kojem mjera pripada Saobraćaj Postojeće stanje Nedostatak bicklističe infrastrukture doprinosi vrlo oskudnom korištenju bicikala kao održivog i zdravog vida transporta. Nedostatak aktivnosti na promociji biciklizma uzrokuje nisku svijest građana o potrebi, važnosti i prednostima biciklizma. Vizija izgradnja mreže biciklističkih staza i ostale potrebne infrastruktutre smanjenje korištenja motornih vozila u urbanom dijelu općine Cilj izgradnja biciklističkih staza kroz urbani dio općine izgradnja parkinga za bicikle u urbanom dijelu općine smanjenje potrošnje tečnih fosilnih goriva smanjenje gužve u saobraćaju Opis /aktivnosti 1. studija uvođenja biciklizma u općini 2. promocija biciklizma kao jeftinog transporta i zdravog životnog stila 3. izgradnja i označavanje biciklističkih staza 4. izgradnja parkinga za bicikle 5. uvođenje bike sharing modela Zainteresirane strane Dobitnici Gubitnici Usklađenost sa strateškim dokumentima Vrijeme potrebno za implementaciju Budžet za implementaciju građani kompanije koje upravljaju bike sharing sistemom sportske organizacije prodajni lanac biciklističke opreme servisi bicikala Strategija zaštite okoliša Kantonalni plan zaštite okoliša KEAP Akcioni plan održivog razvoja SEAP 2 godine 25 distributeri tečnih goriva Ukupno: 520.000 KM 1. studija uvođenja biciklizma u općini: 10.000 KM 2. promocija biciklizma kao jeftinog transporta i zdravog životnog stila: 10.000 KM 3. izgradnja i označavanje biciklističkih staza: 400.000 KM 4. izgradnja parkinga za bicikle: 100.000 KM Izvori (su)finansiranja raspoloživi domaći fondovi Mehanizmi za provođenje Rizici fondovi EU budžet općine Odluka općinskog vijeća o investiranju u mjeru Zakon o prostornom uređenju i građenju Nemogućnost obezbjeđenja dovoljnih sredstava za implementaciju Način promocije medijska kampanja seminari o prednostima biciklizma leci o prednostima biciklizma izdavanje mjesečnog biltena o važnosti biciklizma u toku perioda implementacije postavljanje plakata koji promovišu biciklizam na javnim površinama u općini

Da li mjera zahtjeva Da izgradnju nove izgradnja parkinga za bicikle infrastrukture? Ako da, izgradnja i označavanje biciklističkih staza opisati! Nivo pripremljenosti na Nedovoljna pripremljenost implementaciju niska svijest građana o važnosti i prednostima biciklizma izgradnja biciklističke infrastrukture nije uobičajna stavka u budžetu općine i kantona Indikatori uspješnosti broj članova u bike sharing sistemu broj korištenja bicikala (broj iznajmljivanja) procenat pokrivenosti općine biciklističkom infrastrukturom udio biciklističkih kilometarskih putnika u ukupnim kilometarskim putnicima Način verifikacije Općina pravi izvještaj na kraju perioda implementacije o pokrivenosti općine biciklističkom infrastrukturom. Kompanija koja upravlja bike sharing sistemom godišnje općini dostavlja izvještaj o broju članova i broju iznajmljivanja bicikala, a općina pravi godišnji izvještaj o tome koji je javno dostupan. 26

27