Hrvatske šume /2019

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 270 Godina XXIII. Zagreb, lipanj 2019. ISSN 1330-6480 Aktualno Jasen - vapaj šumarske operative Izdvajamo... Novi vjetrolom na Medvednici Izazovi u gospodarenju šumama Konverzije Intervju Jelica Jurendić Otvoren Trg Orion Akcija Posadi i ti svoje stablo BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 1

sadržaj 3 Smeće naše svagdašnje 4 Ugrožene šume vrijede više od 11 milijardi kuna - ovo je vapaj šumarske operative 8 Olujni vjetar iznova stvorio probleme na Medvednici 10 Novi izazovi u gospodarenju hrvatskim šumama 12 Europskim novcem poboljšati kvalitetu i otpornost sastojina na klimatske promjene 14 Odana počast Ivanu Šavoru i Oskaru Piškoriću 15 Otkrivanje spomen-ploče Ivanu Šavoru imalo je i jedan neobičan dodatak 17 Povodom Dana planete Zemlje održana je velika akcija pošumljavanja u Gorskom kotaru 20 Građani Vinkovaca dobili lijepi prostor za relaksaciju 22 Hrvatske šume u korak s naprednim tehnologijama 24 Cvijet u oku mom i srcu tvom 26 Važnost EU projekata u budućnosti će samo rasti 28 Kulturne (kulturološke) usluge urbane zelene infrastrukture 30 Uvjetno jestiva za vrsne poznavatelje 32 Šumarija Đurđevac važna sastavnica hrvatskoga šumarstva 34 Abonos tihi svjedok povijesti iz tamnih dubina 36 Zanimljiva prirodna pojava 38 Žuti ljepotan teške naravi 40 Osobite pojave iz svijeta botanike Mjesečnik "Hrvatske šume" Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić Glavni urednik: Goran Vincenc Novinari: Helena Jakobović, Marija Glavaš i Goran Vincenc Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 e-mail: direkcija@hrsume.hr, goran.vincenc@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta. Naslovna stranica: Goran Dorić - Pogled u nebo Zadnja stranica: Goran Dorić - Zvončići Grafički urednik: Gordana Hren Grafičko oblikovanje i tisak: Lektura: Dijana Držaić Naklada: 6200 kom CJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

BROJ 270 LIPANJ 20 Smeće naše svagdašnje Komentar Tekst/foto: Goran Vincenc Nastavlja se akcija Zelena čistka kojoj je cilj osvijestiti građane kako otpadu nije mjesto u prirodi. Nažalost, sada možemo reći kako većina naših građana ipak ne razmišlja tako. Akcija Zelena čistka već se tradicionalno odvija na Svjetski dan planeta Zemlje, no kako je on ove godine pao na Uskrsni ponedjeljak, a vremenski uvjeti koji su vladali u travnju i svibnju nisu dali priliku volonterima da odrade akciju, ona se diljem Hrvatske odvijala postepeno kako je tko ulovio sunčan dan. Bitno je da se javnost osvijesti te da građanima dopre do ušiju kako ostavljanje otpada u šumu nije niti malo pristojno, niti lijepo. U prošlom broju pisali smo o nevjerojatnom pothvatu Šumarije Velika Gorica koja je u akciji prikupila čak 170 tona otpada, a u ovome vam donosimo nevjerojatnu priču iz Šumarije Darda, UŠP Osijek. Naime, unatoč najavama o lošem vremenu, akciji se odazvalo oko 30 volontera, mahom mladih urbanih ljudi (što nas je oduševilo) željnih napraviti nešto korisno za ovo društvo. Kako je za medije rekao Zlatan Mihaljević, rukovoditelj ekološkog odjela UŠP Osijek: ovi mladi ljudi sigurno znaju i korisnije iskoristiti svoje slobodno vrijeme, ali su zbog neodgovornih sugrađana došli čistiti divlje deponije jer svojim primjerom tim istim ljudima žele pokazati kako smeću nije mjesto u šumi. I već na početku akcije eto iznenađenja! Volonteri su u velikoj hrpi smeća pronašli poništenu osobnu iskaznicu s adresom par stotina metara udaljenom od divljeg deponija. Znači, sav taj veliki otpad kojeg su ti mladi ljudi čistili u subotnje jutro pripada čovjeku koji ga je iznio iz svoga dvorišta i bacio u prvi šumarak ne mareći što će dalje s tim otpadom biti. Da stvar bude apsurdnija, za vrijeme akcije iz kuća su istrčali lokalni mještani vičući na volontere kako to ne smiju raditi te da su snimljeni i da će završiti u novinama misleći kako su došli nekakvi stranci ostaviti svoj otpad. Zanimljivo da nitko Upravitelj Šumarije Darda Tomislav Lulić i rukovoditelj Odjela za ekologiju UŠP Osijek Zlatan Mihaljević Osobna iskaznica počinitelja nije primijetio kako su njihovi susjedi ostavili gotovo 50 kontejnera raznoga otpada, ali i da su se tek rijetki htjeli pridružiti mladim volonterima koji su uklanjali otpad pred njihovim pragom. Očito je takav stav hrvatska stvarnost. Treba još naglasiti kako je Šumarija Darda na čelu s upraviteljem Tomislavom Lulićem sudjelovala u akciji s ljudstvom i mehanizacijom te da su Hrvatske šume besprijekorno odradile posao. Djelatnici i mehanizacija Šumarije Darda Volonteri u akciji

Aktualno Propadanje poljskog Jasena Tekst/foto: Goran Vincenc Ugrožene šume vrijede više od 11 milijardi kuna Krošnje jasena u svibnju - ovo je vapaj šumarske operative Sada je više nego jasno da smo jasen kao vrstu izgubili, no potrebno je sačuvati staništa, prvenstveno šumsko tlo moglo se čuti na radnom sastanku održanom u Novoj Gradiški koji se smatra inicijalnim sastankom za osnivanje radne skupine koja će u vrlo bliskoj budućnosti predložiti akcijski plan temeljen na zaključcima iz Nove Gradiške jer vremena za čekanje više nema. 4 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019. Svi se dobni razredi jasena suše, veliki dio jasena u posavskom bazenu ove godine nije prolistalo. Što učiniti s tim velikim problemom? Čime pošumiti? Moramo biti svjesni da nam nitko neće pomoći, nego da mi moramo iznaći rješenje. Ovo je bez sumnje najveći problem s kojim sam se u svojoj 38 godina dugoj karijeri susreo. - ovim dramatičnim riječima predsjednika uprave Hrvatskih šuma d.o.o. započeo je radni sastanak održan sredinom svibnja u Novoj Gradiški. Tema je bila samo jedna: što učiniti s jasenom u narednih godinu do dvije jer je i više nego očito kako ga kroz pet godina više nećemo imati. Na sastanak su pozvane sve relevantne institucije: od Šumarskog fakulteta, Hrvatskog šumarskog instituta, Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatskog šumarskog društva pa sve do predstavnika Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstva poljoprivrede, Šumarske inspekcije i Hrvatskih šuma. Nevjerojatno brzo sušenje svih dobnih razreda jasenovih šuma zateklo je sve pa tako i šumare kojima jasen nestaje pred očima. Iskustva stranih stručnjaka su katastrofalna - jasen se rapidno suši u svim zemljama srednje Europe zbog čega je potrebna hitna reakcija svih stručnjaka koji mogu i imaju znanja kako prebroditi ovaj problem što je moguće bezbolnije. Uvodno predavanje održao je Samir Glavaš, stručni suradnik za uzgajanje šuma koji je angažiran na praćenju problema jasena. Naglasio je kako se sušenje jasena u protekle 4 godine povećalo za čak 1.500 % te da je ukupno ugroženo svih 12 milijuna kubika drvne mase. Uzroci ove pojave nisu nastali preko noći već je tu cijeli niz događaja koji su utjecali na trenutačno katastrofalno stanje jasenovih šuma. Tu se prvenstveno misli na melioracijske zahvate u posavskom bazenu napravljene s ciljem sprječavanja poplava te na klimatske promjene koje su uzrokovale promjene u učestalosti poplava i zadržavanja voda nakon poplava te na produženje sušnog razdoblja i visoke temperature.

Ti čimbenici doveli su do fiziološkog slabljenja jasena što je u konačnici rezultiralo napadom patogenih štetnika Chalare, ali i, prema novim istraživanjima, drugih štetnika. Veliki problem predstavlja činjenica što kod propadanja dolazi do totalnog uništenja drvne mase koja se doslovno pretvara u prašinu i ne može se iskoristiti u proizvodnji. Glavaš je ponovio kako su ugrožene apsolutno sve sastojine neovisno o postotku pridolaska jasena u smjesi. Na njegovo uvodno predavanje nadovezao se prof. dr. sc. Danko Diminić predstavivši najnovije rezultate istraživanja Šumarskoga fakulteta u Zagrebu koji potvrđuju gljivično oboljenje uzrokovano patogenom Hymenochyphus fraxineus, u nas poznatije kao Chalara, koje je poslužilo kao okidač za rapidno propadanje jasena u Europi. Gljivica porijeklom iz Kine prvi se puta u Europi pojavila u Poljskoj u koju je stigla zaraženim sadnim materijalom da bi preko Skandinavije i središnje Europe u Hrvatsku prvi puta stigla 2009. godine. Profesor Diminić istaknuo je kako međunarodna trgovina predstavlja najveću moguću ugrozu za naše ekosustave. U Hrvatskoj su ugroženi poljski te obični jasen, a nova bolest zove se antraknoza ili rak jasena. Diminić je istražio kako se na odumrlim jasenovima nalazi čak 59 vrsta gljivica koje nisu sve patogene, ali svakako utječu na ubrzano propadanje, dok je Chalara samo izrazito ubrzala propadanje jasena. Odumrle Iz daljine se vidi što je jasen, a što hrast Suše se i sasvim mlade sastojine stanice napadaju saprofiti koji drveno tkivo pretvaraju u poroznu masu koja se lako lomi. Pokazavši prisutnima veliki broj primjera, dr. Diminić naglasio je kako nema pravila prema kojima nastupaju patološke promjene. Na presjeku debla vidljive su diskoloracije koje predstavljaju odumrlo tkivo, no tek kada se drvo posječe, vidljive su promjene koje su uzrokovale propadanje pa vizualni identitet ne može biti identifikator bolesti. Zaključak je kako problem nastaje u korijenovom sustavu. Pretpostavlja se da uslijed dugotrajnog zadržavanja vode spore Chalare propadaju duboko u tlo gdje ulaze u korijenski sustav, a odatle se šire dalje prema vrhu stabla. Diminić je naglasio kako su zahvaljujući suradnji s Hrvatskim šumama, hrvatski znanstvenici otišli najdalje u istraživanju ove bolesti. Direktor Sektora za šumarstvo Krešimir Žagar naglasio je kako nemamo Aktualno više vremena za čekanje niti previše izbora za djelovanje. Problem je izražen od Karlovca preko Zagreba, Siska i Nove Gradiške te se počinje javljati i u Vinkovcima, a pomalo i u podravskom području. Očekuje se da danas donesemo konkretne zaključke prema kojima ćemo moći djelovati te pokušati spasiti šumsko tlo. Uslijedio je obilazak terena na području Šumarije Stara Gradiška kako bi se uvjerili u problem i situaciju o kojoj su ranije toga dana mogli slušati, a nakon čega je uslijedila rasprava. Vidljivo je kako je napadnuta vrsta, a ne stanište te da je situacija kritična. Doc. dr. sc. Stjepan Mikac naglasio je da se danas raspravlja o revitalizaciji ugroženih područja te kako je hrvatski jasen genetski najraznolikiji i da treba napraviti potpunu inventuru jasenovih šuma kako bi se pronašle otporne jedinke od kojih će se stvoriti sadni materijal. Hrvatska tu ima više sreće od Češke ili Švicarske gdje će biti izuzetno teško spasiti vrstu. Naglasio je kako se jasen uglavnom pomlađivao umjetnom obnovom jer je prirodna obnova izuzetno teška zbog ekstremnih uvjeta staništa na kojima jasen pridolazi. Predsjednik Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić složio se s njim, ali i naglasio kako je determinacija bolesti veliki problem te da nemamo vremena čekati da nam sve propadne kako bismo vidjeli koja su stabla otporna. Samir Glavaš napomenuo je kako su Hrvatske šume još 2012. godine na području UŠP Sisak zbog pokusa u stanište jasena sadile vrbu i topolu koja je danas zdrava i visoka 11 metara. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 5

Aktualno S obzirom da ne postoje pozitivni primjeri rješavanja ovog problema niti u svjetskoj praksi, prof. Diminić predložio je da se ide u više smjerova jer ne znamo što će budućnost pokazati. Govora je bilo i o financijskom aspektu rješavanja problema. Ivica Milković, direktor Sektora plana analize i informatike, upozorio je kako će veliki dio drvne mase propasti ako ne reagiramo hitno, a to je golemi financijski gubitak, dok je Hrvoje Žakić, voditelj UŠP Nova Gradiška, istaknuo da samo UŠP Nova Gradiška treba milijun sadnica za sanaciju. S njim se složio Vlatko Petrović, voditelj UŠP Sisak, koji je naglasio kako je prosječna cijena jasena pala s 470 kn/m³ na 280 kn/m³ pri čemu trupci sudjeluju sa svega 20 %. Već sada 5.000 ha treba hitnu sanaciju što je gotovo 50 milijuna kuna. Tko će to platiti? Ovo je vapaj šumarske operative. Potrebno je hitno spašavati šumsko stanište. S njime se složio i predsjednik Jakupčić koji je naglasio da ako zakasnimo godinu dana, gubimo stotine milijuna kuna. Nitko nema mandat za tolike gubitke. Poseban problem u spašavanju jasenovih staništa predstavljat će i zakonodavstvo, kako državno, tako i EU, koje nije predvidjelo da se propadanje ekosustava može dogoditi tako brzo. Kako su naglasile Ramona Topić i Blandina Randić Potkonjak iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode, EU legislativa dozvoljava promjenu staništa u ekstremnim okolnostima, no sigurno će pitati koje smo i kakve mjere poduzeli. Bit će Radni sastanak 6 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019. Terenski obilazak potrebno predočiti vrlo opsežnu dokumentaciju potkrepljenu znanstvenim istraživanjima kako bi se ovakvi zahvati opravdali. Također će biti potrebna ocjena prihvatljivosti revizije Planova upravljanja područjima ekološke mreže. Randić Potkonjak je naglasila kako se sigurno neće moći na cijelome području ići s vrbom i topolom već će se svakom odjelu ili odsjeku prilikom sanacije morati pristupati pojedinačno. - Upravo je zato važno naglasila je Ramona Topić sanaciju raditi u više smjerova što će se sigurno lakše pravdati od donošenja jednog tipa sanacije. Također je upozorila kako nije moguće akcijskim planom staviti propise van snage. Njene riječi potvrdio je i šumarski inspektor Marko Tomljanović koji je napomenuo kako inspekcija mora postupati prema postojećoj legislativi. Konačnim zaključcima radnog sastanka utvrđeno je kako jasenu nema spasa, stoga je potrebno obaviti kompletno kartiranje svih jasenovih sastojina, utvrditi stupanj propadanja te predložiti na temelju činjenica konkretne mjere sanacije za svako područje. Nadalje, potrebno je voditi sve evidencije kako bi se prema EU išlo s obrazloženjima svakog pojedinog slučaja. Također se predlaže da se Ministarstvu pošalje hitan zahtjev za osnivanjem radne skupine koja će nadzirati sve procese. Važno je da se u radnu skupinu imenuje i netko iz vodoprivrede jer su meliorativni zahvati i duljina zadržavanja poplavne vode ključni u dugoročnom rješavanju ovoga problema. Nažalost, jasen smo sigurno izgubili na određeno vrijeme, a kako rješenja problema nisu zabilježena čak niti u svjetskoj praksi, možemo se samo nadati kako će neki od smjerova djelovanja postići učinak i trajno riješiti problem, možda i na svjetskoj razini. Priča s brijestom se ponavlja, a kako je riječ o istim staništima na kojima danas raste jasen, možda ne bi bilo loše postaviti trajnu pokusnu plohu na kojoj će se kroz više desetaka godina pratiti prirodna sukcesija. U knjizi Poplavne šume u Hrvatskoj, koju je izdala Akademija šumarskih znanosti, piše da je gospodarska vrijednost jasenovih šuma 5 milijardi kuna, a kada joj pribrojimo vrijednost općekorisnih funkcija, taj iznos raste na više od 11 milijardi kuna. Tu treba pribrojiti i brojne nemjerljive sociološke te ekološke vrijednosti i nije teško shvatiti kako je ovaj gubitak značajan za sve stanovnike Republike Hrvatske. Potrebno je hitno reagirati kako gubitak ne bi bio još veći jer nas iskustva drugih europskih zemalja podučavaju da može biti još gore.

Aktualno Tekst/foto: Goran Vincenc Foto: Šumarija Zagreb Vjetrolom na Medvednici Olujni vjetar iznova stvorio probleme na Medvednici Izgleda da je područje Medvednice osuđeno na orkanske vjetrolome. Nakon što je na Martinje 2013. godine vjetar uništio preko 40.000 kubika u jednom jedinom naletu, a u još nekoliko manjih dodatnih 30.000 kubika, zagrebačku je goru 13. svibnja poharalo novo nevrijeme čije će posljedice biti nesagledive. Za sada je sigurno da je šteta velika. Šume Medvednice ovih dana proživljavaju novu katastrofu. Olujni vjetar koji je započeo u noći s 12. na 13. svibnja i koji je duže od 24 sata puhao na zagrebačkom području ostavio je pustoš. Prve snimke koje smo dobili nakon što se vjetar smirio pokazuju samo jedno - situacija opasno nalikuje onoj nakon oluje Teodor kada je u naletu vjetra palo 50.000 kubika, 8 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019. mahom bukove šume, zbog čega je sanacija pogođenih područja trajala više od dvije godine. Radnici Šumarije Zagreb odmah su pristupili radovima čišćenja prometnica te su, unatoč lošem vremenu koje ih je ometalo u poslu, uspjeli očistiti sljemensku cestu do kraja tjedna. Treba napomenuti kako je u srijedu 15. svibnja na Medvednici padao gust snijeg koji je dodatno ometao uspostavu normalizacije prometa. Za sada se još ne znaju razmjeri štete, no nesumnjivo je kako će ona biti velika. Šumari su pokušali u četvrtak 16. svibnja snimiti situaciju s dronom, no zbog lošeg vremena to nije bilo moguće. Kako je za medije rekao upravitelj Šumarije Zagreb Ivica Dugački, na prvu je vidljivo da je ovom olujom zahvaćeno

Aktualno puno veće područje jer šteta ima i na području oko Markuševca gdje Teodora nije bilo. Prema njegovim riječima vjetar je ovoga puta udario i na mlade sastojine što će stvoriti dodatni problem u obnovi i sanaciji cijeloga područja. Treba naglasiti kako je odlazak na Sljeme trenutno iznimno opasan te da ga pod svaku cijenu treba izbjegavati u narednim mjesecima, pogotovo područja koja su stradala u ovome naletu vjetra. Stabla kojima je zbog oluje narušena statika na prvi pogled mogu izgledati zdravo, no njih i slabi povjetarac može srušiti pogotovo jer je tlo trenutno natopljeno vodom. Osim toga, velika je vjerojatnost kako su planinarske staze pune srušenog drveća koje na nagibima predstavlja dodatnu opasnost ako ih se želi prijeći. Nažalost, neodgovorni građani nisu mogli čekati tako da su za vrijeme sanacije ceste prolazili motorima ne shvaćajući da time ugrožavaju i sebe i radnike koji cestu saniraju. Postavlja se pitanje do kada ćemo kao društvo trpiti takav nemar pojedinaca koji su zbog sebičnih uskih interesa spremni staviti i svoj i tuđi život na kocku. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 9

Aktualno Klimatske promjene što možemo učiniti? Novi izazovi u gospodarenju hrvatskim šumama Tekst: Dr. sc. Martina Đodan Foto: Goran Vincenc, Alen Novinkić, Boris Hrašovec, Šumarija Kutina Financijski i biološki gubitci, kao i sve zahtjevnije situacije u kojima se šumari nalaze otvaraju pitanje znamo li doista kakve će posljedice klimatske promjene imati za šumarski sektor. Još je važnije pitanje možemo li i na koji način umanjiti predstojeće gubitke i održati potrajnost naših šuma. Klimatske promjene - izraz je koji se već niz godina učestalo spominje u brojnim domaćim i međunarodnim publikacijama i medijima. Nažalost, ono što je u početku imalo veliki broj skeptika te pripadalo uglavnom znanstvenim hipotezama, danas je prisutno i u praktičnom šumarstvu. Nova klimatska predviđanja produbljuju nelagodu u istraživačkoj, ali i široj javnosti. Klimatski scenariji koji su do jučer bili osnova za izradu predviđanja rasta i razvoja šuma te simulaciju šumskouzgojnih aktivnosti sada su odbačeni. Naime, postalo je jasno kako se neće moći ostvariti ciljano smanjenje emisija CO 2 niti na europskoj, niti na svjetskoj razini. Prilagodba društva na klimatske promjene dio je i Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine iz čega vidimo kako se polako priznaje činjenica da prilagodba na klimatske promjene ima utjecaj na kvalitetu života današnjih i budućih generacija u Hrvatskoj. Povećanje temperature zraka, promjene u količini i rasporedu oborina, učestala i intenzivna olujna nevremena, produljena, učestala i intenziva sušna razdoblja, promjene u duljini Poplava Štete od potkornjaka vegetacijskog razdoblja te izostanak smrzavanja tla samo su neke od izravnih posljedica klimatskih promjena. Kako će sve navedeno utjecati na pojedine vrste drveća, štetnike i bolesti još uvijek nije potpuno jasno. Ovo su doista složena pitanja jer promjena svjetske klime ima i indirektni utjecaj na prirodne Vjetrolom u Gorskom kotaru 2017. godine 10 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Aktualno procese i pojedine elemente naših šuma, kao i na njihovu već složenu interakciju. Gospodarenje šumama sve je složenije i zbog novih društvenih okolnosti. Domaći i strani istraživači, kao i stručnjaci iz praktičnog šumarstva slažu se kako će zahtjevi društva za proizvodima i uslugama od naših šuma kontinuirano rasti. Općekorisne funkcije šuma čovjeku postaju sve važnije, a pojam urbanih šuma sve više plijeni pažnju šire javnosti. Predstojeći svjetski IUFRO kongres (International Unionof Forest Research Organizations) u Brazilu (Curitiba, Brazil; 29. rujna - 5. listopada 2019., http://www.iufro2019.com/), bit će mjesto na kojem će se raspravljati o važnosti do sada zapostavljenih i tek prepoznatih funkcija šuma kao što su duhovna, edukacijska, povijesna i kulturna. Spomenimo ovdje i kako su naše šume uslijed pojačane ljudske aktivnosti izložene i dodatnim pritiscima. Kao primjer možemo navesti porast broja štetnih organizama, promjenu karaktera autohtonih štetnika (iz sekundarnog u primarni), promjenu dinamike njihovog razvoja, otežanu izmjenu gena, kao i sposobnost prirodne prilagodbe vrsta te spontanu introdukciju invanzivnih štetnika, biljnih bolesti, ali i invanzivnih biljnih vrsta. Opravdana zabrinutost proizlazi iz činjenice da se stanište mijenja, a ugroze rastu daleko brže nego što je sposobnost naših vrsta da se prilagode na novonastale uvjete. Uz to kontinuirano se pojavljuju nove prijetnje šumama o kojima još nemamo dovoljno saznanja. Sve navedeno uzrok je znatnim biološkim i financijskim gubitcima, velikim izdacima na sanaciji i obnovi te potrebi za pronalaženjem novih i brzih rješenja. Naše aktivnosti sve su složenije i skuplje, a direktni gubici veći. Financijski i biološki gubici, kao i sve zahtjevnije situacije u kojima se šumari nalaze otvaraju pitanje znamo li doista kakve će posljedice klimatske promjene imati za šumarski sektor. Još je važnije pitanje možemo li i na koji način umanjiti predstojeće gubitke i održati potrajnost naših šuma. Europski i hrvatski istraživači iz različlitih šumarskih disciplina upravo se aktivno bave ovom problematikom. Uz brojne projekte oni svoje napore objedinjuju i pod okriljem IUFRO organizacije u sekciji Adaptacija šuma i obnova krajolika u okvirima klimatskih promjena (Forest Adaptation and Restoration under Global Change, https://www.iufro.org/science/task-forces/forest-adaptation-restoration/). Sekcija je pod vodstvom dr. sc. Andreasa Boltea koji je istaknuti svjetski istraživač upravo s područja uzgajanja šuma. Adaptacija šuma na klimatske promjene dijeli se na dvije osnovne komponente: (a) obnovu šumskih površina nakon degradacije i devastacije, (b) provedbu adaptacijskih mjera u postojećim neoštećenim šumama u smislu preventivnog djelovanja prema predstojećim ugrozama. Za aktivnu primjenu obje komponente ključno je provesti adaptacijske šumskouzgojne aktivnosti. Nažalost, aktivnosti uzgajanja šuma danas sve više imaju karakter intervencija u kojima je potrebno pronaći brzo i učinkovito rješenje za sve složenije probleme na terenu. Suvremeno uzgajanje šuma počiva na utvrđivanju već prisutnih, ali i budućih ugroza, izradi predviđanja budućih stanišnih uvjeta, reakcije vrsta na iste, stupnja do kojega se pojedine vrste mogu prilagoditi te pomaka njihove distribucije. Ovo je osnova za obje komponente adaptacije šuma kojima je u konačnici cilj osnivanje otpornijih i plastičnijih šuma. U prvoj komponenti naglasak je na obnovi površina koje su pod sve jačim negativnim utjecajima u ovoj najosjetljivijoj fazi razvoja. U drugoj komponenti naglasak je na procjeni rizika, odabiru vrsta i provenijencija koje će biti otpornije na predviđene ugroze (supstitucija postojećih vrsta), prilagodbe duljine ophodnje, prilagodbe prorjeda, metoda pripreme staništa, prevencije požara, uzgojnih zahvata potpomognute genske migracije itd. Osigurati opću stabilnost šuma, kao i potrajnost prihoda i općekorisnih funkcija sve je teže. Od svojih začetaka šumarstvo se oslanja na prirodnost uvjeta i prilagođenost vrsta i provenijencija na specifične uvjete staništa. Međutim, kako potrajno gospodariti šumama kada su stanišni uvjeti u ubrzanoj promjeni daleko bržoj no što je to ophodnja naših gospodarski važnih vrsta drveća? Doista, zahtjevi koje društvo stavlja pred naše šume, ugroze kojima će one biti izložene te izazovi koji se stavljaju pred nas kao stručnjake veliki su. Prilagoditi se na nove izazove znači u prvom redu izmijeniti naš način pogleda na dinamiku stanišnih promjena koja je daleko brža i manje predvidljiva nego što smo mi do sada navikli. Sve su ovo pitanja s kojima se tek treba suočiti, a složenost situacije u kojoj se već sada nalazimo dovoljan su razlog da se aktivnije djeluje na međunarodnoj suradnji te ostvari dublja suradnja naše znanosti i prakse. Sušenje jasena uslijed napada Chalare BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 11

Aktualno Konverzije Tekst/foto: Goran Vincenc Projektno područje u GJ Musapstan Europskim novcem poboljšati kvalitetu i otpornost sastojina na klimatske promjene Potpora se dodjeljuje u obliku bespovratnih novčanih sredstava, a prihvatljivi korisnici potpore su šumoposjednici, trgovačka društva i druge pravne osobe koje na temelju zakona imaju javne ovlasti i koje sukladno Zakonu o šumama (Narodne novine br. 68/18) gospodare šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske te Udruge šumoposjednika, a sukladno nacionalnom zakonodavstvu. Sva ulaganja moraju biti u skladu s Osnovama gospodarenja, Programima gospodarenja ili Elaboratima šumskouzgojnih radova za šume šumoposjednika. Temeljem mjere M08 - Potpora za ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje održivosti šuma, tip operacije 8.5.1., Hrvatske šume započele su 2017. godine radove na Konverzijama degradiranih šumskih sastojina i šumskih kultura iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. 2020. Površine od 194,56 ha za koje su Hrvatske šume tada potpisale Ugovore o financiranju, ukupne vrijednosti od 9.115.077,91 kn, ulaze u završnu fazu. Već je tada bilo najavljeno kako će se površine za konverziju prijavljivati tijekom natječaja koje raspisuje Ministarstvo ruralnog razvoja i fondova EU te da će sljedeći kontingent površina biti prijavljen u 2018. godini i da će mu vrijednost biti oko 60 milijuna kuna. Ovih dana stiglo je i službeno odobrenje Ministarstva gdje su Hrvatske 12 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019. šume na natječaj za provedbu tipa operacije 8.5.1 Konverzija degradiranih šumskih sastojina i šumskih kultura iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. 2020. prijavile 63 projekta ukupne vrijednosti 62.168.695 kuna, a za tip operacije 8.5.2. Uspostava i uređenje poučnih staza, vidikovaca i ostale manje infrastrukture 18 projekata ukupne vrijednosti 12.226.094 kuna. Prijavljene površine nalaze se na području UŠP Zagreb, UŠP Nova Gradiška, UŠP Gospić, UŠP Karlovac, UŠP Split, UŠP Koprivnica, UŠP Buzet te manje površine na području UŠP Našice, UŠP Požega i UŠP Vinkovci. Ukupna površina u ha iznosi 1.238 ha što je šest puta više nego što je bilo na prethodnom natječaju. Hrvatske šume na ovaj su natječaj prijavile 18 novih poučnih staza koje bi se, ako dođe do realizacije projekta, radile na području UŠP Vinkovci, UŠP Split, UŠP Gospić, UŠP Osijek, UŠP Karlovac te UŠP Ogulin. Trenutno se radovi obavljaju na nekoliko lokacija, a mi smo posjetili šumu Musapstan nedaleko od Zadra. Na području GJ Musapstan (UŠP Split) radovi konverzije provode se u dva odsjeka, 10a i 17a, ukupne površine 96,41 ha za koje je odobren iznos potpore od 5.308.676 kn. U veljači su napravljene uzgojne pruge, njih 6, a trenutno se rade pripremni radovi za sadnju gdje se strojem na kamenitom terenu kopaju jame. Strojevi su došli iz UŠP Gospić i UŠP Ogulin te su u trenutku našeg posjeta odradili oko 20 % posla koji bi do kraja ljeta trebao biti gotov. Na jesen kreće sadnja 1100 sadnica po hektaru koje će za tu priliku proizvesti obližnji rasadnik Piket. U iskopane jame bit će posađeno

Aktualno 60 % pinije, 20 % alepskog bora te 20 % primorskog bora čime će se dobiti stabilnost ekosustava. - Iako je teren krški, stjenovit, na području Musapstana ima dosta zemlje koju moramo sačuvati. Stoga smo se odlučili za kopanje jama, a ne za riperanje jer ćemo na taj način sačuvati postojeću vegetaciju koja će mladim sadnicama ipak dati zaštitu od jakog sunca i suše. - rekao nam je upravitelj Šumarije Zadar Mislav Maršić. Istaknuo je kako je šumarija na nekoliko rupa (bez sadnica) postavila kolce sa zaštitnom mrežicom koja je napravljena od prozračnih plastičnih materijala kako bi vidjeli kako se taj materijal ponaša na velikim vrućinama i vjetru. Tulyeve cijevi nisu predviđene zbog velikih temperatura i straha da se sadnice u njima ne skuhaju. Cilj je projekta postići privođenje šumske vegetacije iz niskog u visoki uzgojni oblik jer ekosustavi postaju sve osjetljiviji na klimatske promjene. Kao degradiranih oblika šumskih sastojina u šumske sastojine visokog uzgojnog oblika, konverzije šumskih kultura i plantaža u mješovite šumske sastojine visokog uzgojnog oblika autohtonih vrsta drveća te konverzija šumskih sastojina narušene strukture određene vrste drveća zbog lošeg gospodarenja u prošlosti u mješovite šumske sastojine s povoljnim udjelom glavnih vrsta drveća. Ipak treba istaknuti kako su radovi iz operacija konverzija usmjerene na konverziju onih šuma panjača, šikara i šibljaka u šume visokog uzgojnog oblika gdje za to danas postoje povoljni klimatski i stanišni uvjeti. Potpora se neće davati za konverziju panjača, šikara, šibljaka i drugih degradiranih oblika šumskih sastojina koji danas predstavljaju zadovoljavajući oblik šumskog pokrova s obzirom na specifične klimatske i stanišne uvjete u pojedinim regijama Republike Hrvatske. Također se neće financirati konverzije šuma u minski sumnjivom području. Strojno kopanje jama Uzgojne pruge završene su u veljači Pokus s prozračnim vrećama dokaz toj tezi svakako možemo istaknuti vjetrolom koji je pogodio područje zadarske šumarije u veljači, a u kojem je stradalo više tisuća kubika borovih kultura. Glavni ciljevi i rezultati navedenih konverzija jesu povećanje otpornosti šumskih ekosustava na biotske i abiotske čimbenike, povećanje okolišne vrijednosti i općekorisnih funkcija šumskih ekosustava te očuvanje i povećanje biološke raznolikosti. Prema zadanim uvjetima ovog tipa operacije, prihvatljiva su ulaganja u konverziju panjača, šikara, šibljaka i drugih Kao razlog zbog kojeg je prihvatljivo ulaganje u navedene resurse u Programu ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. - 2020. navedeno je kako šumski ekosustavi postaju sve ranjiviji na nepovoljne biotske i abiotske čimbenike, osobito zbog klimatskih promjena, stoga je potrebno posebnu pažnju posvetiti njihovom očuvanju i povećanju njihove otpornosti, ekološke vrijednosti i općekorisnih funkcija. Uloga šuma nije samo gospodarska, njihovu vrijednost također predstavljaju i općekorisne funkcije koje šume pružaju. Vrijednost općekorisnih funkcija šuma, osobito u krškom području Hrvatske, znatno premašuje vrijednost drva. Potencijal konverzija izuzetno je velik. Osim što će se poboljšati kvaliteta drvne zalihe, povećati otpornost šumskih ekosustava na sve oblike ugroza uzrokovanih klimatskim promjenama te samim time povećati i vrijednost općekorisnih funkcija šuma, treba imati na umu kako je šumarstvo bitan sektor u ruralnim krajevima te će se ulaganjem u poboljšanje kvalitete šumskih ekosustava povećati i broj radnih mjesta potrebnih za provođenje svih tih projekata. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 13

Događaji U Šumariji Đurđevac otkrivene dvije spomen-ploče Odana počast Ivanu Šavoru i Oskaru Ivan Šavor Piškoriću Oskar Piškorić Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, Goran Švaco, arhiva Tijekom dvodnevnog zasjedanja prve ovogodišnje sjednice Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva na području UŠP Koprivnica otkrivene su dvije spomen-ploče osobama koje su svojim znanjem i djelovanjem zadužile šumarsku struku. Prva je posvećena Ivanu Šavoru. Postavljena je na zgradi Šumarije Đurđevac 26. travnja. Druga je posvećena Oskaru Piškoriću, a postavljena je 27. travnja na zgradi Lovačkog doma Peski koji se nalazi nadomak grada Đurđevca. Ploče su podigle Hrvatske šume i HŠD, ogranak Koprivnica. Kada na nekome zdanju osvane spomen-ploča posvećena nekoj osobi, to zdanje u ljudskoj podsvijesti dobiva novo, uzvišeno značenje. Takva spomen-ploča sama za sebe govori o tome da je netko učinio nešto osobito za zajednicu i da je to djelo ostalo zabilježeno u povijesti. Spomen ploča velikanu šumarske struke Ivanu Šavoru otkrivena je na zgradi Šumarije Đurđevac 26. travnja. Podigle su je Hrvatske šume d.o.o. i HŠD, ogranak Koprivnica povodom 110 te godišnjice rođenja šumarskog stručnjaka. Otkrili su je Marina Juratović, rukovoditeljica komercijalnog odjela u Upravi šuma Podružnice Koprivnica i Oliver Vlainić, predsjednik HŠD a. O značaju i doprinosu Ivana Šavora šumarskoj struci, ali i šire govorio je upravitelj Šumarije Đurđevac (UŠP Koprivnica) Goran Klos pred okupljenim šumarskim stručnjacima i njihovim uvaženim gostima. Iz govora se doznaje da je profesor Ivan Šavor radio na mnogo radnih mjesta, vrlo različitih po karakteru radnih zadataka, a to govori o njegovoj svestranosti, velikom znanju i sposobnostima. Imao je karizmu. Svojem podravskom zavičaju u nasljeđe je ostavio dva društva koja je osnovao, a koja djeluju i danas. Vrlo snažan pozitivan utisak ostavio je i kao prosvjetni djelatnik. Profesor Šavor rođen je 22. svibnja 1901. godine u Koprivnici gdje je 1912. završio osnovnu školu, a 1922. realnu gimnaziju. Diplomirao je 12. prosinca 1931. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme i nakon studija radio je kao dnevničar u Gradskom načelstvu u Koprivnici gdje je surađivao oko sastavljanja gospodarskih osnova gradskih šuma. Njegov značajan doprinos iz tog razdoblja je regulacijski plan potoka Koprivnica (30 km). Kao pripravnik zaposlio se u đurđevačkoj imovnoj općini 1932. godine gdje je do 1940. napredovao u zvanje višeg šumarskog pristavnika, a kasnije i upravitelja. Radio je na pošumljavanju Đurđevačkih pijesaka (dio je proglašen 1963. godine geografsko botaničkim rezervatom). Herbarij koji je načinio na tome području sadrži 234 primjerka biljaka, a entomološka zbirka 600 vrsta kukaca. Entomološku zbirku dao je pohraniti u Hrvatskom zoološkom muzeju u Zagrebu. Godine 1941. osnovao je Društvo za poljepšanje mjesta Đurđevac. Ono je posadilo prve drvorede po ulicama Đurđevca koji krase grad i danas. Do 1945. godine Piškorić je radio u ravnateljstvu šuma Đurđevac, a nakon toga kao upravitelj šumarija Sv. Ivan Žabno, Nova Rača i Bjelovar. Do 1947. godine bio je rukovoditelj Odsjeka za iskorišćivanje šuma pri Okružnom narodnom odboru Bjelovar. Iste je godine, kraće vrijeme, radio u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u Zagrebu. Te godine započinje i njegova prosvjetarska karijera te počinje raditi kao predavač stručnih predmeta i zamjenik direktora u Šumarskoj školi u 14 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Događaji Karlovcu. U toj je školi radio do 1950. godine i u to vrijeme rukovodio izgradnjom školskog internata. Nakon toga radio je kao referent u Ministarstvu i Generalnoj direkciji drvne industrije za stručne škole na poslovima osnivanja, organizacije i nadzora drvnoindustrijskih škola. Do umirovljenja 1966. godine radio je kao profesor te obnašao i druge dužnosti u Drvnoindustrijskoj školi u Zagrebu. Iza sebe je ostavio brojne skripte, a značajan je i zbog toga što je izradio nomenklaturu za 18 zanimanja u finalnoj drvnoj industriji. Bio je višegodišnji član HŠD-a. Primio je brojna priznanja, pohvale i nagrade. Među njima se ističu Zlatna plaketa ŠG Bjelovar 1974. godine i priznanje povodom 60 godina postojanja Planinarskog društva Bilo Koprivnica 1988. godine koju je zaslužio kao njegov osnivač. Doživio je duboku starost, preminuo je 11. lipnja 2005. godine doživjevši 104 godine. Spomen-ploču Oskaru Piškoriću postavljenu na zgradu Lovačkog doma Peski otkrio je 27. travnja predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić uz prethodnu najavu predsjednika HŠD a Olivera Vlainića. Postavile su je Hrvatske SLUČAJNI SUSRET S HRANIMIROM HLOUŠEKOM Otkrivanje spomen-ploče Ivanu Šavoru imalo je i jedan neobičan dodatak Tekst/foto: Branko Meštrić Društvo za poljepšanje Đurđevca, osnovano 1. siječnja 1941. godine, a povodom pedesete obljetnice osnivanja, dodijelilo je šumaru Ivanu Šavoru jubilarnu zlatnu plaketu za dugogodišnji i istaknuti rad na razvoju Društva i uređenju Đurđevca. I sve bi to bilo u redu da se dotična obljetnica nije događala prije 38 godina. Naravno, Ivana Šavora više nema među živima, umro je prije petnaestak godina. Godine 1991. u vrijeme pedesete obljetnice on je doduše bio čio devedesetogodišnjak, međutim, njegovi sumještani u tadašnjem vodstvu Društva naprosto nisu znali da je još uvijek živ. Već mi je o tome svjedočio osobno predsjednik komisije za dodjelu priznanja 1991. godine gospodin Hranimir Hloušek, kojeg se nikako nije moglo ne uočiti među četrdesetak prisutnih na otkrivanju spomen-ploče Ivanu Šavoru ispred zgrade Šumarije Đurđevac. Vjerojatno najstariji nazočni stigao je pred šumariju na svome vremešnom biciklu i uredno ga zaključao za ogradu šumarije jednim od nekoliko stotina lokota iz svoje zbirke. Već sam u prvih par rečenica saznao da ovaj strastveni kolekcionar osim zbirke lokota, ima i zbirku militarija (uglavnom vojnih kaciga), predmeta iz svakodnevnog života, ali i karikatura Ice Voljevice. Prije pet godina čak su mu, vjerojatno za osamdeseti rođendan, organizirali i izložbu odabranih artefakata pod nazivom Iz zbirke Hranimira Hloušeka u Muzeju grada Đurđevca. Kako se moglo dogoditi da se jedan od osnivača Društva za uljepšavanje mjesta zaboravi? Pa, jednostavno se dogodilo, mirno komentira gospodin Hranimir. Ivan je iz Đurđevca otišao još krajem Drugog svjetskog rata, radio je na raznim stranama i istaknutim mjestima u vlasti, a potom u raznim školama da bi se skrasio u Drvno-industrijskoj školi u Zagrebu. Veze s Đurđevcom postepeno su se gubile, a kako je i on te 1991. navršio devedeset, svi su vjerovali da više nije među živima. No tada se Ivan Šavor deset godina kasnije odjednom pojavio u Večernjem listu, Jutarnjem listu i riječkom Novom listu. Hrvatska radiotelevizija emitirala je čak dva priloga 23. svibnja 2001. godine. Sve to, naravno, zbog proslave njegova stotog rođendana, što je tada bilo jako zanimljivo medijima. Ovdje moramo dometnuti da je Ivana Šavora u broju 54 ovog časopisa šumarskoj javnosti ponovno otkrio urednik Miroslav Mrkobrad i to u domu umirovljenika u Klaićevoj, samo stotinjak metara od Hrvatskih šuma i redakcije. No, vratimo se mi gospodinu Hloušeku i Društvu za uljepšavanje mjesta Đurđevca. Nije gospon Hranimir presretan stanjem u Đurđevcu. Nije da to nije lijep grad, ali uvijek tu ima mjesta za daljnji rad i dodatno poljepšavanje. Društva u kojem su svi tako zdušno radili više nema. Izgubilo se u birokraciji kad su se društva preregistravala i prilagođavala današnjim propisima. Ne krivi on nikoga, ali je pomalo ljut. Ljuti ga i što se dokumentacija o društvu zajedno s velikom zbirkom fotografija, koju je on kao tajnik uredno sakupljao, a potom i predao u Gradsku knjižnicu, raspačala. Barem po njegovim riječima. Sada je ipak zadovoljan. Ivan Šavor vratio se u Đurđevac i to na spomenploču u Šumariji koju svatko može vidjeti, ali i u monografiji o Šumariji Đurđevac u koju je njegov mladi kolega i prijatelj Ivan Hodić pospremio i ponešto o Društvu za poljepšanje Đurđevca. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 15

Događaji Otkrivanje spomen-ploče Oskaru Piškoriću Otkrivanje spomen-ploče Ivanu Šavoru šume i HŠD, ogranak Koprivnica prigodom obilježavanja 145 godina postojanja organiziranog šumarstva Podravine. Iz govora predsjednika Jakupčića prisutni, okupljeni šumari i njihovi uvaženi gosti dobili su jasan uvid u Piškorićevo eruditsko znanje koje je premašivalo granice stručne specijalizacije, kao i njegovu nepresušnu energiju koju je usmjerio u stvaralački rad i prenošenje znanja mlađim generacijama. Jakupčić je na početku istaknuo kako se uvidom u Piškorićev životopis jasno vide njegovi podravski korijeni. Jedan od jasnih dokaza je jedan od njegovih potpisa - Đurok, a to je naziv za pripadnike povijesne đurđevačke pukovnije. Oskar Piškorić rođen je 29. studenog 1909. godine u Đurđevcu. Osnovnu školu pohađao je u Đurđevcu, gimnaziju u Vukovaru, Novom Sadu, Novoj Gradiški, Sisku i Koprivnici gdje je maturirao 1928. godine. Razlog pohađanja gimnazije u tolikim mjestima bio je seljenje njegovog ujaka Viktora, željezničkog činovnika, kod kojega je stanovao. Šumarstvo je diplomirao 1932. godine na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. U vremenu od 1932. do 1950. godine prošao je desetak raznih radnih mjesta ne samo u Hrvatskoj, već i na Kosovu te u Bosni i Hercegovini. Karijeru je započeo kao korektor u Zagrebu, a zatim je radio kao pisar u Prizrenu. Pripravnički staž kao šumarski vježbenik odradio je u Zagrebu, a zatim nosio dužnost šefa šumarske Uprave u Višegradu. Potom se vraća u Hrvatsku gdje radi u Ministarstvu šumarstva. Put ga dalje vodi u Istru, točnije Pazin i Labin gdje radi kao šumarski referent. Radio je na pošumljavanju u Splitu i u Povjerenstvu za šumarstvo Oblasnog narodnog odbora za Dalmaciju. Karijeru nastavlja u svojstvu profesora Savezne srednje škole u Splitu sve do 1963. godine. Radni vijek završio je u Republičkom zavodu za zaštitu prirode u Zagrebu gdje je radio do umirovljenja 31. listopada 1973. godine. Umro je 19. travnja 1998. godine s navršenih 89 godina života. Veliki dio radnog vijeka Oskar Piškorić bio je nastavnik, napomenuo je Jakupčić okupljenima. Podučavao je generacije šumarskih stručnjaka, a njegova enciklopedistička širina i golemo praktično znanje omogućavali su mu da predaje niz stručnih disciplina (bioloških, tehničkih i ekonomskih). Napisao je cijeli niz skripta i udžbenika za stručne predmete što je značajno doprinijelo izobrazbi generacija šumarskih tehničara i inženjera. Pola stoljeća bio je kroničar i popularizator hrvatskog šumarstva te upravo njemu moramo zahvaliti što su mnogi podatci o hrvatskim šumarima sačuvani za povijest. Najopaženija je njegova suradnja u Šumarskom listu u kojem je od 1932. godine do kraja života 1998. godine objavljeno gotovo 700 članaka na više od 1.000 stranica. Objavio je brojne publikacije u novinama, kalendarima i zbornicima, a uz hrvatski pisao je i na francuskom, njemačkom, talijanskom te svim slavenskim jezicima. Profesoru Piškoriću dodijeljene su povelja i zlatna medalja prigodom 100. obljetnice Šumarskog lista 1976. godine. Izabran je za počasnog člana Saveza IZĐDI Jugoslavije 1982. godine. Dodijeljeni su mu pismeno priznanje i srebrnjak kralja Tomislava prigodom proslave 150. obljetnice postojanja Hrvatskog šumarskog društva 1997. godine. Oskar Piškorić s punim pravom može ponijeti naziv hrvatskog šumarskog barda, zaključak je kolega šumara. 16 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Aktualno Događaji Šume su život posadi i ti svoje stablo Povodom Dana planete Zemlje održana je velika akcija pošumljavanja u Gorskom kotaru Djelatnici UŠP Delnice na predjelu Šaroglin pomagali su volonterima Tekst/foto: Helena Jakobović U organizaciji delničke podružnice Hrvatskih šuma i poduzeća Croatian Way u subotu 27. travnja u Delnicama je održana akcija pod nazivom Šume su život posadi i ti svoje stablo. Više od 400 volontera posadilo je 10.000 sadnica jele, smreke i divlje trešnje na prirodnim nepogodama pogođenom predjelu Šaroglin, a sve kako bi oplemenili, obnovili i očuvali šumu za buduće generacije. Elementarne nepogode izazvane klimatskim promjenama posljednjih 5 godina pogodile su Gorski kotar i ostavile veliki trag na našem najvrjednijem prirodnom blagu šumama. Unatoč stalnoj brizi šumara, ledolom koji je 2014. godine okovao Delnice, intenzivan napad potkornjaka te vjetrolom krajem 2017. godine za sobom su ostavili štete u šumskoj zajednici dinarskih bukovo-jelovih šuma ovog gorskog kraja Hrvatske. Zbog tih prirodnih katastrofa, sve snage delničke podružnice Hrvatskih šuma posljednjih 5 godina nisu usmjerene na redovno gospodarenje, već na sanaciju brojnih oštećenja. Otad se radilo na raščišćavanju terena, uklanjanju porušenih stabala, doznačivanju suhih stabala, a na površini od oko 250 ha zasađeno je gotovo pola milijuna komada sadnica različitih vrsta drveća s obzirom na to da su mješovite sastojine otpornije na nametnike. Tako se sada sade smreka, bukva, jela, crni bor, divlja trešnja, duglazija i ariš, a na temelju te raznolikosti šuma će u budućnosti biti jača i otpornija. Sadnica smreke dobila je svoje mjesto pod suncem BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 17

Događaji Vezani za prirodu i svoj zavičaj Gorani su htjeli pomoći šumarima u obnovi nepogodama zahvaćenog područja. Odrastanje u ovom šumovitom kraju dovodi do stvaranja neraskidive i duboke veze između čovjeka i šume jer upravo šuma igra glavnu ulogu u ekološkom, gospodarskom i turističkom segmentu Gorskog kotara. Njihova zabrinutost bila je time još i veća. Mlad i entuzijastičan Delničanin Saša Kajfeš, vlasnik poduzeća Croatian Way koje se bavi promicanjem turizma u Hrvatskoj i otkrivanjem njenih prirodnih ljepota kroz sport i rekreaciju, preuzeo je inicijativu i putem društvenih mreža pokrenuo akciju pošumljavanja Gorskog kotara. Akcija pod nazivom Šume su život posadi i ti svoje stablo u vrlo kratkom vremenu proširila se putem društvenih mreža i medija diljem Hrvatske, ali i van njenih granica. Razne institucije, udruge i mnogobrojni građani javljali su se i ostavljali pozitivne komentare odlučivši dati svoj doprinos za spas šume dolaskom na akciju pošumljavanja u Delnice. Cilj akcije bio je okupiti sve generacije građana s područja Delnica te ostalih dijelova Hrvatske kako bi pošumljavanjem doprinijeli očuvanju i obnovi šuma koje su stradale zbog strašnih prirodnih katastrofa. Također, U akciji su sudjelovale sve generacije građana među ciljevima bili su edukacija i osvješćivanje o klimatskim promjenama koje se događaju pod utjecajem različitih čimbenika. Spoznaja kako svatko ponaosob može učiniti korak naprijed k očuvanju prirode i okoliša na korist današnjim, ali ponajviše budućim generacijama ispunila je ponosom svakog volontera, sudionika akcije. Delnice su tog subotnjeg jutra 27. travnja bile okupane suncem, a sudionici, njih 400, svi nasmiješeni bili su spremni za rad. Djelatnici Uprave šuma Delnice dočekali su volontere, Akciji su se pridružili članovi Gorske službe spašavanja Mladi volonteri tijekom sadnje 18 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Aktualno Događaji Saša Kajfeš s djevojkom zadovoljan je zbog uspješno odrađene akcije Revirnica Šumarije Delnice pokazuje kako se vrši sadnja podijelili ih u grupe i organizirali prijevoz do šumskog predjela Šaroglin na kojem je sve bilo pripremljeno za pošumljavanje. Šaroglin je na površini od 114 ha bio pogođen orkanskim jugom 2017. godine koji je porušio uglavnom jelova stabla. Prije vjetro- izvala ukupna drvna zaliha na ovom području iznosila je 31.671 m³ četinjača i 13.581 m³ listača. Doznačene se i posječene vjetroizvale u količini od 9,918 m³ četinjača i 723 m³ listača. Približno 80 zaposlenika delničke podružnice pomagalo je volonterima prilikom sadnje prenoseći im svoje znanje i ljubav prema šumarskoj struci. Hrvatske šume d.o.o. osim šumarskih stručnjaka koji su obrazovali, osigurale su i alatke za sadnju te 10.000 sadnica jele, smreke i divlje trešnje uzgojenih u vlastitom rasadniku. Dolaskom na devastirana područja ljudi su postali još svjesniji snage i sila prirode koje mogu porušiti tolika stoljetna stabla u jednoj noći. Malo je reći da su lica ljudi bila zabrinuta, ali tim je više njihova želja da se na ovo područje što prije vrate vitke zelene jele bila još veća. Puna četiri sata vješto, spretno i veselo pošumljavalo se uz razgovor i pjesmu. Uključili su se ljudi različitih dobnih skupina i zanimanja, udruge, škole i vrtići, vojska, vatrogasci, Hrvatska gorska služba spašavanja, pojedinci i svi ljudi dobre volje. Osjećaj zajedništva i povezanosti bio je iznad svih različitosti i dokaz kako se zajedničkim snagama može postići bilo što. Saša Kajfeš naglasio je kako su šume pluća našeg planeta, a drveće proizvodi kisik neophodan za čovječanstvo i sav živi svijet kojem je šuma dom. Rekao je i kako svako drvo skriva na stotine kukaca i drugih životinja te pomaže u sprječavanju erozije i smanjenju zagađenja zraka. Ova akcija važna je jer na taj način čuvamo Zemlju za buduće generacije koje će biti zahvalne za naš trud, istaknuo je Saša Kajfeš posebno radosno najavivši daljnji niz akcija usmjerenih k očuvanju okoliša. Voditeljica Uprave šuma Podružnice Delnice izrazila je zadovoljstvo što je akcija uspješno odrađena uz veliku pomoć svih zaposlenika. U svojim izjavama u nekoliko radijskih i televizijskih emisija isticala je kako šumari ovog područja zbog svih nedaća koje su zahvatile ove šumske sastojine ulažu gotovo nadljudske napore kako bi očuvali naše šume, ali sve to ne bi bilo moguće bez puno pažnje i ljubavi prema svojoj šumarskoj struci. Nakon što je svatko posadio svoje stablo, odnosno nakon uspješno odrađene akcije, sudionici su bili nagrađeni opuštanjem uz plesne ritmove grupe Belfast food i Impuls okrijepivši se uz tanjur graha. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 19

Događaji Trg Orion Uređenje Trga Orion Građani Vinkovaca dobili lijepi prostor za relaksaciju Tekst: Helena Jakobović Foto: UŠP Vinkovci U vinkovačkom centru grada svečano je otvoren preuređeni Trg Orion koji se nalazi ispred upravne zgrade bivšeg PIK-a Vinkovci koji je danas u vlasništvu Hrvatskih šuma, a koje su u obnovu trga uložile 1,5 milijuna kuna. Tako su Vinkovčani nakon dugog niza godina čekanja na uređenje, još od Domovinskog rata, dobili gradski trg koji novim izgledom poziva na šetnju ili odmor na jednoj od klupa s pogledom na zelenilo i fontanu. Vinkovci su grad koji s lakoćom u jednu cjelinu povezuje svoju bogatu povijest, kulturu, prirodne resurse i tradiciju predstavljajući se brojnim manifestacijama, ali prije svega srčanim i otvorenim ljudima. Grad je to koji se smjestio na rijeci Bosut, a svojim povoljnim geografskim položajem oduvijek je bio na raskrižju putova. Područje današnjega grada Vinkovaca naseljeno je prije više od osam tisuća godina. Izmjenjivali su se ovdje mnogi narodi i civilizacije koji su na ovo područje donijeli poljoprivredna i obrtnička iskustva ostavljajući svoje tragove koje arheolozi pronalaze i kojima se Vinkovčani mogu dičiti. Arhitektonska je struktura grada rezultat povijesnih etapa kroz koje je taj prostor prolazio, dok su danas Vinkovci prostorno veliki grad u čijoj se strukturi uočava nekoliko većih trgova, parkova i zelenih javnih površina te glavnih, dugih uličnih pravaca koji su bili osnovica urbanog razvitka. U vlasništvu vinkovačke podružnice Hrvatskih šuma nalaze se dvije vrlo specifične zgrade u centru grada koje slove i kao najljepše u gradu Vinkovcima. Zgrada u kojoj se nalaze stručne službe UŠP Vinkovci, a u čijem je vlasništvu od 1873. godine, oblikovana je u secesijskom stilu i ima dva 20 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Događaji pročelja. Na njoj je vršeno preuređenje i dogradnja od 1909. godine do 1912. godine. Konačni je oblik zgrada dobila oko 1916. godine. Iznad ulaznih vrata, u središnjem dijelu, nalaze se reljefni ukrasi koji simboliziraju značenje šuma i šumarstva u ovome kraju. Ispod čelnog tornjića postavljena je spomenploča Josipu Runjaninu, skladatelju hrvatske nacionalne himne Lijepa naša. Tornjići, kosi krovovi i drugi ukrasi postali su prepoznatljivi simboli grada. Druga zgrada u vlasništvu Hrvatskih šuma UŠP Vinkovci od 2007. godine je upravno-poslovni objekt, nekadašnja PIK-ova zgrada koju je 1976. godine projektirao zagrebački arhitekt Duško Rakić. Zgrada je bila ponos grada do Domovinskog rata u kojem je zapaljena i uništena čime se bitno narušila statika objekta. Hrvatske šume odlučile su urediti objekt i vratiti mu stari sjaj. Sadašnji vizualni identitet rezultat je rada vinkovačkog arhitekta Tihomira Marasa i firme Concept d.o.o. Vinkovci. Tema oblikovanja samog objekta bila je naglašavanje volumena i vanjsko moderno uređenje pročelja s ALU panelima (jer postojeći objekt nije bio toplinski izoliran) i dominantnim površinama stakla koje reflektiraju okolne zgrade te okoliš. Tonovi zemlje terakote i boja stakla u zelenoj nijansi naglašavaju boju prirode, odnosno Hrvatskih šuma. Ispred same zgrade smjestio se veliki neuređeni prostor koji joj pripada zbog čega je Uprava šuma Vinkovci u svoj plan investicija ugradila i uređenje parka ispred zgrade kako bi građani mogli ondje odmoriti ili uživati u šetnji moderno uređenim trgom. A kako je Trg Orion dobio ime po indoeuropskom kalendaru Orionu, čiji simboli krase posudu pronađenu 21. 03. 1978. godine i iskopanu na lokaciji današnjega hotela Slavonija, njegovo uređenje poseban je poklon ovdašnjim stanovnicima, ali i svima koje put nanese u ovo najstarije naseljeno mjesto u Europi, današnji grad Vinkovce. Tako su, nakon godina iščekivanja, Vinkovčani nedaleko od samog gradskog središta dobili urbani i moderno uređeni trg Trg Orion u čije su uređenje Hrvatske šume investirale oko 1,5 milijuna kuna. Nekadašnje ruglo pretvoreno je u moderan i lijepo uređen prostor s fontanom, travom, ukrasnim grmljem i rasvjetom. Na svečanom otvorenju gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić zahvalio je Hrvatskim šumama što su pronašle snagu i sredstva da zajedno s Gradom krenu u ovakve projekte uređenja grada. - Hrvatske šume u ovom dijelu Hrvatske ostvaruju značajne prihode i lijepo je kada se nešto od toga i vrati građanima, pogotovo u obliku ovako prekrasnog javnog prostora. rekao je gradonačelnik Bosančić. Zadovoljstvo radovima obavljenima prema projektu vinkovačkog arhitekta Tihomira Marasa nije krio niti predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić koji je na svečanosti otvaranja vinkovačkog parka rekao kako uskoro kreće završna faza uređenja zgrade na Trgu Orion u vlasništvu Hrvatskih šuma. Voditelj Uprave šuma Podružnice Vinkovci Damir Dekanić kazao je kako je projekt unutarnjeg uređenja zgrade u izradi. Riječ je o ukupnoj bruto površini većoj od 5.000 četvornih metara. To je ogromna površina na kojoj imamo prostora za niz sadržaja od visokoškolskih ustanova, konferencijskih dvorana, uredskog prostora za Grad i županiju, državnih ustanova i institucija do ugostiteljskog prostora. Ono, međutim, što ne Prostor za relaksaciju ispred PIK-ove zgrade Fontana Trg po noći želimo jest da se dogode neki propusti jer je riječ o velikim ulaganjima. Zato se ne žurimo, idemo postupno i sistematski radimo projekt unutarnjeg uređenja za koji je angažirana tvrtka Opereta iz Zagreba. rekao je Dekanić. Uprava šuma Podružnice Vinkovci s gradom Vinkovcima i Vukovarsko-srijemskom županijom ima potpisano pismo namjere o davanju prostora u najam nakon unutarnjeg uređenja zgrade. Hoće li se novouređena zgrada upotpuniti sadržajima za mlade poput nekih novih studijskih programa ili za potrebe drugih institucija važnih za Grad i županiju, tek će se odlučiti. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 21

Događaji Boris Ljubojević prezentira implementaciju visokih tehnologija u šumarstvu kroz projekt Red Faith (foto: D. Petrović) Sajam Dronova DronOS Hrvatske šume u korak s naprednim tehnologijama Opće je poznato da je biti u korak s tehnologijom i svjetskim trendovima iznimno važno za daljnji razvoj i prosperitet poduzeća. Hrvatske šume d.o.o. prepoznale su prednosti integracije visokih tehnologija u šumarsku struku te su prezentirale dosadašnje rezultate upotrebe sustava bespilotnih zrakoplova na sajmu Osijek Drone Expo. U Osijeku je od 9. do 11. svibnja održan drugi po redu sajam sustava bespilotnih zrakoplova široj javnosti poznatiji pod nazivom sajam dronova. Otvorenje sajma upriličilo se na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku gdje su održana predavanja vezana uz različite teme na području daljinskih istraživanja. Tom su prilikom predstavnici Hrvatskih šuma Tekst: Ivan Brezovac d.o.o. Alan Novkinić i Boris Ljubojević prezentirali stručnjacima iz raznih djelatnosti primjene naprednih tehnologija rezultate dosadašnje operativne primjene spomenutih sustava u šumarstvu. Alan Novkinić tom je prilikom okupljenima izložio način i svrhu prikupljanja podataka u svom dosadašnjem radu, dok je Boris Ljubojević prezentirao razloge uključivanja u projekt prekogranične suradnje Red Faith, kao i razloge odabira bespilotnih sustava i različitih tipova senzora za provedbu projekta. Petak i subota u sajamsko-izložbenom prostoru Nastavno-sportske dvorane Gradski vrt bili su rezervirani za približavanje integracije visokih tehnologija u svakodnevici široj javnosti i za uvijek atraktivnu utrku dronova. Hrvatske šume d.o.o., koje su predstavljali Alan Novkinić (UŠP Koprivnica) te Boris Ljubo- 22 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Događaji jević (Direkcija) i Ivan Brezovac (UŠP Osijek), pronašle su, kao i lanjske godine, svoje mjesto među dvadesetak izlagača iz cijele Republike Hrvatske. Od sustava bespilotnih zrakoplova izloženi su multikopteri DJI Inspire 2 i DJI Matrice 600 Pro te avionski sustav SenseFly ebee SQ, kao i dva tipa senzora za vidljivi dio elektromagnetskog spektra i jedan za bilježenje multispektralnog zračenja. Nazočni su imali priliku vidjeti primjere obrađenih zračnih snimki uklopljenih u ortomozaik i upoznati se s cjelokupnim ciklusom pridobivanja i obrade zračnih snimki. Štand Hrvatskih šuma d.o.o. s izlagačima i opremom koja se koristi za prikupljanje podataka (foto: D. Petrović) Alan Novkinić predstavlja najmlađim i nešto starijim posjetiteljima načine rada i obrade podataka pri primjeni bespilotnih letjelica (foto: B. Ljubojević i I. Brezovac) Zainteresiranima se pokušao objasniti opseg posla struke u vidu redovitog monitoringa stanja državnih šuma i šumskih zemljišta te kako letjelice unose niz inovativnih mogućnosti koje rezultiraju smanjenjem troškova i vremena potrebnog za prikupljanje podataka. Skrenula se i pažnja na softverska rješenja koja idu u korak s razvojem novih senzora i pružaju brzu obradu podataka, a rezultati su vidljivi u vremenu o kojemu se u nazad par godina moglo samo maštati. Također su u edukativne, ali i promotivne svrhe reproducirani zračni videozapisi šumskih područja kojim upravljaju Hrvatske šume d.o.o. kako bi senzibilizirali javnost o njihovim ljepotama i važnosti očuvanja, ali i ljepotama šumarske struke općenito. Sajam je pružio mogućnost izmjene iskustava i uspostave kontakata s raznim potencijalnim partnerima za bolji i uspješniji rad poput Hrvatske gorske službe spašavanja, fakulteta iz područja elektrotehničkih znanosti i strojarstva, Hrvatske kontrole zračne plovidbe te raznih dobavljača specijalizirane opreme. Ovdje posebno treba istaknuti interes za suradnju Gorske službe spašavanja koja najčešće odrađuje zadaće potrage i spašavanja na zahtjevnim terenima kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Na kraju, potrebno je istaknuti veliku zainteresiranost i pozitivne kritike javnosti vezane uz primjenu bespilotnih letjelica u šumarstvu te činjenicu da Hrvatske šume d.o.o. u pogledu primjene naprednih tehnologija stoje uz bok s ostalim poduzećima i u korak sa svjetskim trendovima. Slika predstavnika Hrvatskih šuma d.o.o. s predstavnikom Hrvatske gorske službe spašavanja (foto: D. Petrović) BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 23

Događaji Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, Tatjana Đuričić Kuric 54. Floraart Cvijet u oku mom i srcu tvom Štand Hrvatskih šuma uvijek je među najljepšima Ovogodišnji 54. po redu Floraart nije započeo prema planu organizatora. Najveća vrtna izložba u Hrvatskoj i regiji bila je odgođena zbog oluje koja je pogodila grad Zagreb. Bilo je nužno sanirati štete, odnosno ukloniti porušeno drveće i mnoštvo palih grana, ponovno posaditi sadnice i uspraviti žardinijere. Ipak, na dan otvorenja 16. svibnja izložba je zasjala u punom sjaju. U punom sjaju posjetitelje je dočekao izložbeni prostor Hrvatskih šuma na 54. Floraartu za što je UŠP Zagreb dodijeljena druga nagrada za proizvodnju dendrološkog materijala. Na otvaranju međunarodne vrtne izložbe posjetiteljima se prvo obratio Igor Toljan, voditelj Zagrebačkog holdinga, Podružnice Zrinjevac, koji je tijekom govora istaknuo kako izložba jasno naglašava važnost njegovanja višestoljetne Izložbeni prostor Hrvatskih šuma d.o.o. tradicije zagrebačke vrtne i perivojne umjetnosti. Kazao je i da se Zrinjevac dokazao kao njegovatelj najviše razine hortikulturne djelatnosti, ali i u očuvanju povijesti. Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, koji je otvorio Floraart, poručio je okupljenima kako se svake godine diže ljestvica i sudjeluje sve više izlagača. Hrvatske šume već godinama imaju svoje mjesto na Floraartu, najvećoj vrtnoj izložbi u jugoistočnoj Europi. Na Floraartu, izložbi prepunoj zelenila i cvijeća, Hrvatske šume posebne su po tome što donose ugođaj šume. Stare topole među kojima je smješten prostor svakako doprinose ugođaju, a sliku upotpunjuju veće i manje sadnice dopremljene iz naših šumskih rasadnika. Ove godine izloženi su kultivari namijenjeni ukrašavanju okućnica. Ponuda je bila doista velika i raznolika, a njome je prikazan samo mali dio ponude rasadničke proizvodnje ukrasnih sadnica Hrvatskih šuma. Bili su izloženi javori, dud, mlada stabla graba, gloga, bukve francuskog varijeteta tricolor, kurike i listače koje su postale popularne hortikulturne vrste zbog svog bogatog cvata, magnolije i japanske trešnje. Za one koji su tražili grmove koji bi se pružali po tlu bile su tu borovice, a za one koji su bili u potrazi za aromatičnim mirisima i začinima bile su sadnice kadulje, 24 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Događaji lavande i ružmarina. Bile su izložene i cvjetnice, tj. pelargonije jarko crvenih cvjetova u žardinijerama i blijedožute margarete te ivančice tamnoružičastih cvjetova aranžirane u oblik oka. Upraviteljica radne jedinice Rasadnik Zagreb Nives Salopek kazala je kako se prilikom osmišljavanja prostora rukovodila ovogodišnjim sloganom Floraarta Cvijet u oku mom i srcu tvom. Izložene sadnice na sajam su otpremljene iz rasadnika Frančeskija (UŠP Buzet), Hajderovac (UŠP Požega), Brestje (UŠP Zagreb) i manji broj iz rasadnika Lukavec (UŠP Zagreb). Budući da je otvaranje Floraarta bilo odgođeno tri dana zbog olujnog nevremena, organizator je produžio trajanje iste za četiri dana na zadovoljstvo posjetitelja koji upravo zbog ove izložbe dolaze u Zagreb ne samo iz svih krajeva Hrvatske, već i iz inozemstva. Olujno nevrijeme donijelo je i određenu dozu stresa i djelatnicima Hrvatskih šuma zaduženima za organizaciju postavljanja izložbenog prostora, osobito jer je sve bilo u potpunosti spremno za otvorenje Floraarta. Stručna suradnica za odnose s javnošću za UŠP Zagreb Tatjana Đuričić Kuric kazala je kako se uslijed jakog vjetra srušilo stablo topole tik uz drvenu ogradicu našeg izložbenog prostora. Vjetar je rastrgao i banner u trake pa ga je bilo nužno zamijeniti novim, a radnici Hrvatskih šuma morali su podići i postaviti na mjesto izložene sadnice te pokupiti grane otpale s topola. U sklopu bogatog programa koji Holdingova Podružnica Zrinjevac uvijek pripremi za vrijeme trajanja Floraarta, kolega šumar dr. sc. Dario Kremer, upravitelj Farmaceutskog Posljedice olujnog nevremena botaničkog vrta Fran Kušan, predstavio je svoje djelo, knjigu Biljni svijet Premužićeve staze na Velebitu. U knjizi je zajedno s dvoje suautora prikazao više od 660 biljnih vrsta na Premužićevoj stazi popraćenih jasnim fotografijama. Također, predstavljena je knjiga Biljke tvrđave Klis čiji su autori Vedran Šegota i naš šumar Ivan Limić. Posebno je zanimljivo predstavljanje kompleta bojanki i slikovnica za djecu Abeceda šumskog svijeta naše kolegice Lidije Bedeković. U tri dijela autorica je uz vlastite crteže te tekst u prozi i stihovima prikazala svijet šumskih biljaka, gljiva i životinja. Dr. sc. Tibor Littvay, umirovljeni znanstvenik s HŠI a, održao je predavanje o šumarstvu i genetski modificiranim organizmima, a bilo je još nekoliko zanimljivih sa šumom povezanih tema. Procjenjuje se da je manifestaciju posjetilo oko 300.000 posjetitelja. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 25

Intervju Jelica Jurendić Tekst/foto: Goran Vincenc Važnost EU projekata u budućnosti će samo rasti Sve više imamo prilike čitati o projektima financiranima sredstvima iz EU fondova u kojima sudjeluju Hrvatske šume, no malo čitatelja zna koliki je njihov značaj kako za tvrtku Hrvatske šume i njezine partnere na projektu, tako i za prirodu i okoliš Republike Hrvatske. Dosadašnji članci uglavnom su se bavili pojedinim projektima, projektnim aktivnostima i ciljevima te iz njih nismo imali prilike vidjeti širu sliku i važnost intenziviranja suradnje na projektima financiranima EU sredstvima. Kako bi javnosti približili tu tematiku, razgovarali smo s rukovoditeljicom Službe za projekte sufinancirane sredstvima EU fondova i međunarodne projekte Jelicom Jurendić koja nam je približila ovu tematiku. Služba za projekte sufinancirane sredstvima EU fondova i međunarodne projekte u velikom je zamahu. Brojni su projekti u postupku realizacije, a radi se i na novim projektima. Možete li nam nešto više reći o tome? Koji projekti trenutno predstavljaju fokus Službe? Hrvatske šume d.o.o. u različitim fazama pripreme i provedbe sudjeluju u projektima ukupne vrijednosti od oko 980 milijuna kuna. Služba trenutno radi na cijelom nizu projekata od kojih je javnosti najpoznatiji projekt Naturavita (Razminiranje, obnova i zaštita šuma i šumskog zemljišta u zaštićenim i Natura 2000 područjima u dunavsko-dravskoj regiji) kako zbog specifičnosti projekta i njegova značenja za građane Osječko-baranjske županije, tako i po vrijednosti projekta koja doseže 50 milijuna eura te predstavlja jedan od najznačajnijih projekata u sferi zaštite i očuvanja okoliša u regiji. Riječ je o strateškom projektu koji se financira iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija u kojem su Hrvatske šume vodeći partner, dok su partneri na projektu Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured za razminiranje, Hr- 26 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Intervju vatske vode, JU PP Kopački rit te Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU. Osim toga, koordinatori za EU projekte u podružnicama rade i na projektima financiranima iz Programa ruralnog razvoja RH, a to je prvenstveno Ulaganje u šumsku infrastrukturu (ceste) vrijednosti od oko 17 milijuna kuna gdje je jedan projekt u fazi provedbe, a drugi je prijavljen krajem 2018. godine. Iz navedenog programa sudjelujemo i u Konverzijama degradiranih šumskih sastojina i šumskih kultura u vrijednosti od oko 71 milijuna kuna te na Uspostavi i uređenju poučnih staza, vidikovaca i ostale manje infrastrukture gdje smo krajem 2018. godine prijavili projekte u vrijednosti od oko 12 milijuna kuna. Treba napomenuti kako su u 2016. godini prijavljeni projekti Konverzije u vrijednosti od oko 9 milijuna kuna, dok je u 2018. godini ta vrijednost narasla na oko 62 milijuna kuna. U završnoj fazi pripreme nam je i projekt Fearless Velebit (Razminiranje i očuvanje šumskih ekosustava u zaštićenim i Natura 2000 područjima u Ličko-senjskoj i Zadarskoj županiji) ukupne vrijednosti od oko 262 milijuna kuna. Služba broji 14 ljudi u Direkciji. Hoće li taj broj biti dovoljan da se svi započeti i budući projekti provedu do kraja? Sveukupan broj izvršitelja u Službi za projekte sufinancirane sredstvima EU fondova i međunarodnu suradnju na dan 7. svibnja 2019. godine bio je 14. Osim u službi, na podružnicama rade 4 koordinatora i 1 stručni suradnik koji se brinu o pripremi i provedbi projekata poput već spomenutih konverzija, poučnih staza, prekogranične suradnje i sl. Od navedenih 14 izvršitelja u provedbi projekta Naturavita zaposleno je 10 izvršitelja čije se plaće sufinanciraju iz EU fondova u iznosu od 85 %. Prema projektu, predviđeno je da će na Naturaviti raditi 13 djelatnika Hrvatskih šuma s jasno sistematiziranim zaduženjima. Pored toga na projektu rade i vanjski suradnici te zaposlenici partnera na projektu. S obzirom da pripremamo cijeli niz novih projekata koji će se vremenski poklopiti s Naturavitom, jasno je kako ćemo uskoro Službu morati proširiti. Primjerice, veliki projekt Ecomanager zahtijevat će angažman dodatnih snaga u Službi, no hoće li oni biti iz sustava ili ćemo zapošljavati nove stručnjake ovisi o raspoloživosti struč- kadrova Hrvatskih šuma. nih Kolika je važnost svih tih projekata i mogu li oni zamijeniti neke od dosadašnjih poluga financiranja poput OKFŠ-a ili sredstava za protupožarnu preventivu? Budući da se sredstva OKFŠ-a sustavno smanjuju, moramo iznaći nove izvore financiranja određenih aktivnosti poput uzgojnih radova, a u ovome trenutku fondovi EU-a predstavljaju najprihvatljivije rješenje. Upravo su Konverzije najbolji primjer zamjene financiranja za koje su ranije korištena sredstva OKFŠ-a, dok danas za isti rad uspješno prijavljujemo EU projekte. Što se tiče protupožarne preventive, programsko razdoblje 2014. - 2020. nije predvidjelo značajnija ulaganja u protupožarnu preventivu, već samo manja pojedinačna ulaganja u infrastrukturu i opremu. No, svjedoci smo da uslijed klimatskih promjena požari postaju sve veći globalni problem. Samim time očekujemo da će u idućem programskom razdoblju 2021. - 2027. biti predviđeno više sredstava za preventivno protupožarno djelovanje. Koliko je do sada naplaćeno odobrenih izvršenih radova u cijelosti i kada nam slijedi osjetniji priliv EU novca? U posljednje dvije godine Služba intenzivno radi na pripremi brojnih projekata. Priprema traje dugo i u tom razdoblju nema priliva sredstava, već konkretni rezultati postaju vidljivi tek nakon zatvaranja određenih aktivnosti. U fazi administrativne kontrole provedenih projekata trenutna ukupna realizirana vrijednost kreće se oko 12 milijuna kuna, što je mali dio iznosa za ono što nam slijedi. U fazi su provedbe projekti vrijednosti od oko 414 milijuna kuna, dok su u fazi pripreme projekti vrijednosti od oko 452 milijuna kuna. Kada još dodamo projekte u fazi evaluacije nadležnih tijela za prijavljene projekte, ta vrijednost raste za dodatnih 102 milijuna kuna. Samo do kraja 2019. godine očekivani povrat sredstava iz EU fondova iznosit će između 50 i 63 milijuna kuna, ovisno o dinamici provedbe, a iznosi u budućnosti trebali bi samo rasti. No, pri tome treba imati na umu kako postoje pravila o financijskim korekcijama. Ako se u provedbi projekta utvrde nepravilnosti koje je počinio prijavitelj ili partner prijavitelja, odnosno korisnik ili partner korisnika bespovratnih sredstava, ona se umanjuju te se nalaže povrat cijelog ili dijela isplaćenih sredstava. Kako je provedba projekata podložna kontroli nacionalnih tijela, ali i tijela EU-a, ne smijemo zažmiriti na odstupanja od pravila jer ako Europska komisija utvrdi nepravilnosti na koje nismo reagirali, prijete nam ozbiljne financijske korekcije. Ipak se ovdje radi o projektima značajne vrijednosti i stotinama mi- kuna. lijuna Kako u narednim godinama vidite rad Službe za projekte sufinancirane sredstvima EU fondova i međunarodne projekte i koliki će biti njezin značaj u poslovanju tvrtke Hrvatske šume u budućnosti? Iduće razdoblje možemo podijeliti u dvije paralelne faze. U jednoj ćemo biti fokusirani na provedbu prethodno pripremljenih projekata, kao i na nastavak priprema novih, dok bi u drugoj istovremenoj fazi važnost bila dana pripremi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske. Naime, Hrvatske šume uključene su u izradu Nacionalne razvojne strategije RH do 2030. gdje smo predložili aktivnosti izuzetno velike vrijednosti te smo u prijedlogu obuhvatili preventivnu protupožarnu zaštitu, nastavak razminiranja šumskog zemljišta, uzgojne radove s ciljem razvijanja bioraznolikosti i dostupnost svih površina šuma i šumskog zemljišta gospodarskim aktivnostima. Ako se naši prijedlozi usvoje, Hrvatske šume mogu u sljedećem programskom razdoblju 2021. - 2027. dati još veći doprinos u sferi zaštite okoliša i održivog razvoja, dok u borbi s klimatskim promjenama možemo postati nezaobilazan sudionik. Ključno je da nastavimo ovim tempom te da se uključujemo u što je više moguće projekata, kako strateških, tako i regionalnih, čime ćemo osigurati konstantu postizanja zadanih ciljeva i uspješnog ostvarenja projekata sufinanciranih iz EU fondova. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 27

Urbano šumarstvo Projekt CULTUR-ES Fokus grupa s građanima gradske četvrti Maksimir Tekst/foto: dr. sc. Silvija Krajter Ostoić, Martina Kičić, mag. ing. silv., Ana Marija Marin, mag. ing. silv., dr. sc. Dijana Vuletić Hrvatski šumarski institut Kulturne (kulturološke) usluge urbane zelene infrastrukture Projekt CULTUR-ES važan je za Hrvatski šumarski institut jer je omogućio stvaranje istraživačke skupine koja će se u sklopu ovog projekta i kasnije baviti socijalnim aspektima urbanog šumarstva. Projekt je značajan i zato što su javnim natječajem zaposlene dvije doktorandice koje su završile studij Urbanog šumarstva, zaštite okoliša i prirode, a poznato je da se taj kadar teško zapošljava u struci. Živimo u svijetu u kojem neprestano raste broj ljudi koji žive u urbanim sredinama. Nedostatak dostupnih i kvalitetnih zelenih površina, buka, zagađenje, učinak toplinskog otoka i slično svakako utječu na kvalitetu života ljudi. Zelena infrastruktura podrazumijeva strateški planiranu mrežu prirodnih i/ili zelenih površina nastalih ljudskim djelovanjem koje mogu biti, ali nisu nužno pod nekim stupnjem zaštite. Poznato je da zelene površine, prvenstveno one koje sadrže drveće, pružaju brojne usluge (općekorisne funkcije, koristi) bilo samim svojim postojanjem (primjerice drveće daje kisik, pročišćava zrak, regulira mikroklimu), bilo da ih ljudi aktivno koriste za rekreaciju i druženje. Milenijska procjena ekosustava donosi podjelu usluga ekosustava na podržavajuće (engl. supporting), pružajuće (engl. providing), regulirajuće (engl. regulatory) i kulturne ili kulturološke (engl. cultural). Kulturne (kulturološke) se usluge ekosustava prema ovoj klasifikaciji definiraju kao nematerijalne koristi ekosustava koje ljudima pružaju duhovno obogaćivanje, kognitivni razvoj, promišljanje, rekreacijske i estetske usluge. To su primjerice pružanje prostora za rekreaciju i psihološku obnovu, važnost zelenila za obrazovanje građana o prirodi, kulturni identitet te estetska uloga (ljepota krajobraza). Upravo su one u usporedbi s drugim skupinama usluga ekosustava slabije zastupljene u znanstvenoj literaturi, između ostalog, jer su intuitivne i subjektivne. Primjerice šuma nekome može djelovati kao raj, dok kod druge osobe može izazvati nelagodu. Iako uz zelene površine i šume često vezujemo samo pozitivne atribute, odnosno njihove usluge i koristi koje uživamo od tih usluga, ne treba zanemariti da u nekim slučajevima one nose i određene nedostatke (engl. disservices). Prednosti i nedostatci zelenih površina su kao dvije strane istog novčića. Za cjelovitu sliku potrebno nam je poznavanje i jednih i drugih. Pod nedostatcima smatraju se negativna percepcija zelenih površina kao posljedica lošeg ili nedovoljnog održavanja, vidljivi znaci vandalizma (poput oštećenih klupa i koševa za smeće), strah od boravka na zelenim površinama i u šumama (primjerice zbog ponašanja drugih korisnika ili izgleda krajobraza ili krajobraznog uređenja koje onemogućava dobru preglednost), postojanje vrsta koje su alergene i izazivaju nelagodu korisnicima prostora, doživljaja pretjerane buke prometa zbog malih zelenih površina što je često u urbanim sredinama, prisutnost pasa lutalica, otpalo lišće ili plodovi otpali primjerice sa stabla koje se nalazi u nečijem vrtu na pločnik (javnu površinu) i slično. Usluge ekosustava mogu se promatrati s gledišta ponude, potražnje ili i jednog i drugog. Ponuda se odnosi na fizička obilježja prostora, primjerice šumu sa svim njenim elementima, stablima, grmljem, prizemnim rašćem, putevima ili 28 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

primjerice park s vegetacijom, stazama, klupama, koševima, spravama za igru ili vježbanje. S druge strane potražnja se odnosi na ljude, njihove potrebe i očekivanja od prostora. Neka istraživanja uspoređuju ponudu i potražnju kako bi vidjeli koliko se preklapaju, odnosno koliko su u raskoraku. Da bi se istražila potražnja za određenim uslugama ekosustava, potrebno je provesti istraživanje percepcije i mišljenja ljudi pri čemu se koriste različite metode društvenih znanosti poput fokus grupa, dubinskih intervjua ili upitnika, pri čemu upitnici mogu ili ne moraju biti povezani s GIS-om. Percepcija podrazumijeva našu interpretaciju vanjskih podražaja koje primamo osjetilima. Neki će se pitati zašto bi nekoga gradonačelnika, prostornog planera ili komunalno poduzeće zanimalo kako građani percipiraju prostor koji su oni planirali, dizajnirali, dali napraviti, postavili ili ga održavaju. Prije svega radi se o javnim površinama koje se financiraju novcem građana koji su i korisnici ili potencijalni korisnici tih površina. Osim toga, koristi od zelenih površina i šuma u urbanim sredinama važne su za zdravlje i osjećaj dobrobiti građana koji žive u tim sredinama. Loša kvaliteta života povezana je i s lošim zdravstvenim stanjem ljudi što je problem koji se dalje prelijeva prvenstveno na zdravstvo, ali i na zajednicu u cjelini. Na kvalitetu života može se, između ostalog, utjecati i dobrim prostornim planiranjem koje uključuje dovoljno kvalitetnih zelenih površina u neposrednoj blizini stanovanja. Kvalitetno prostorno planiranje i donošenje odluka o zelenim površinama u gradovima podrazumijeva uključivanje korisnika i potencijalnih korisnika u odlučivanje u savršenom slučaju već u fazi planiranja novog parka ili druge zelene površine. S druge strane kod nas je sudjelovanje građana u odlučivanju o njihovim javnim prostorima svedeno na javne uvide i rasprave prostornih planova kad su planovi već gotovi, odnosno neposredno prije nego što će ti planovi postati pravomoćni i kad je mala mogućnost utjecaja na sadržaj tih planova. Projekt Unaprjeđenje planiranja i gospodarenja zelenom infrastrukturom kroz participativno mapiranje kulturnih usluga ekosustava (CULTUR-ES) financira Hrvatska zaklada za znanost, a provodi Hrvatski šumarski institut. Ovim projektom nastoji se pokriti nedostatak istraživanja u Hrvatskoj koja se bave kulturnim uslugama urbane zelene infrastrukture te se na primjeru grada Zagreba žele identificirati, istražiti i kartirati te usluge s obzirom na percepciju građana, kao i istražiti o čemu ona ovisi. Istraživanja kulturnih usluga zelene infrastrukture najčešće uzimaju Odgovori građana gradske četvrti Trešnjevka jug Urbano šumarstvo u obzir rekreacijsku uslugu koju nam pružaju zelene površine, ali u sklopu projekta CULTUR-ES pozabavit ćemo se i drugim, često zanemarenim, uslugama poput važnosti zelenih površina za kulturni identitet gradova ili četvrti, estetskom uslugom i ljepotom krajobraza, zelenim površinama kao mjestima za učenje građana o prirodi. Također ćemo uzeti u obzir i nedostatke koje percipiraju građani. U sklopu ovog projekta provodit će se u prvoj fazi fokus grupe s građanima po gradskim četvrtima koji će nam pomoći da kasnije izradimo kvalitetan internetski upitnik koji će biti povezan s GIS-om grada Zagreba. Na taj način u projektu kombiniramo kvalitativne (fokus grupe) i kvantitativne metode (webgis upitnik). Fokus grupe su grupni intervjui u kojima u prosjeku desetak sudionika raspravlja o nekoj temi, a raspravu vodi moderator. Rezultat fokus grupa su transkripti zvučnih zapisa koji se dalje kvalitativno obrađuju u programima za obradu teksta, kao što je primjerice MAXQDA. Fokus grupama možemo dubinski istražiti neku problematiku, utvrditi što je ljudima važno te koje riječi upotrebljavaju kad govore o nekoj temi, a sve kako bi kasnije postavili pitanja koja su građanima važna i na način koji je njima razumljiv. Primjerice, stručni pojmovi poput zelene infrastrukture ili usluga ekosustava građanima često nisu poznati ili ne znaju njihovo značenje. Također, fokus grupama može se prikupiti raznolikost odgovora o nekoj temi što nam pomaže kod prikupljanja informacije o tome na koliko bi različitih načina ispitanici potencijalno mogli odgovoriti na neko pitanje u upitniku koje ima unaprijed ponuđene odgovore. Prednost fokus grupa u odnosu na pojedinačne intervjue je u tome što se štedi vrijeme jer se u prosjeku kroz sat vremena može ispitati desetak ljudi o nekoj temi. Zatim, sudionici u fokus grupama često jedni druge podsjete na neke moguće odgovore te mogu iskazati slaganje ili neslaganje s nečijim odgovorom što se ne bi dogodilo kad se radi o intervjuu s jednom osobom. U fokus grupama sudionici često nauče nešto od drugih sudionika, imaju priliku povezati se sa istomišljenicima, upoznati svoje susjede te zaključiti o tome što sve utječe na stvaranje zajednice. Sudionici fokus grupa imaju priliku obrazložiti svoje odgovore ili stavove. Primjerice, ako netko kaže da se zelene BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 29

Gljive naših krajeva Osnovne informacije o projektu: Naziv: Unaprjeđenje planiranja i gospodarenja zelenom infrastrukturom kroz participativno mapiranje kulturnih usluga ekosustava Akronim: CULTUR-ES Financiranje: Hrvatska zaklada za znanost (85%) i Hrvatski šumarski institut (15%) Šifra: UIP-2017-05-1986 Trajanje: 1. 1. 2018. - 31. 12. 2022. Voditeljica: dr. sc. Silvija Krajter Ostoić, Hrvatski šumarski institut (HŠI) Članovi istraživačke skupine: Martina Kičić, mag. ing. silv., Ana Marija Marin, mag. ing. silv. (HŠI) Suradnica: dr.sc. Dijana Vuletić (HŠI) Mrežna stranica: www.sumins.hr/projekti/cultur-es Facebook stranica: Zelenilo i šume grada Zagreba površine u njihovom naselju loše održavaju, to može značiti mnogo različitih stvari. Primjerice za nekog je loše održavanje kad se ne kosi dovoljno često, a nekome ako se ne uređuju grmovi ili orezuju stabla. U fokus grupi, za razliku od upitnika, moderator ima priliku utvrditi što konkretno ljudi misle kad spominju primjerice loše održavanje ili koji su elementi važni da bi se neka zelena površina smatrala estetski lijepom. Grad Zagreb uzet je kao studija slučaja jer imamo prethodna istraživanja percepcije građana o zelenim površinama koja smo proveli u sklopu jednog međunarodnog regionalnog projekta i u kojem je također proveden upitnik na reprezentativnom uzorku građana po gradskim četvrtima (broj ispitanika bio je proporcionalan broju stanovnika pojedine gradske četvrti). Međutim, kako se radilo o kratkom upitniku, istražili smo generalnu percepciju zelenih površina u Zagrebu, ali ne i percepciju konkretnih zelenih površina. Ovim ćemo projektom percepciju građana povezati s konkretnim mjestom koristeći GIS. Također, Zagreb radi na izradi Strategije zelene infrastrukture pa će naši rezultati svakako biti korisni i za ovaj strateški dokument, kao i za buduće prostorno planiranje i gospodarenje zelenim površinama. Inače, unutar administrativnih granica Zagreb ima oko jedne trećine površine pokrivene šumama, a kad se tome dodaju ostale zelene površine poput parkova i drvoreda, radi se o značajnoj zelenoj infrastrukturi. Stoga je važno kako ćemo se u budućnosti odnositi prema tom resursu, a važno je i da građani ne budu izostavljeni u tom procesu. Projekt CULTUR-ES važan je za Hrvatski šumarski institut jer je omogućio stvaranje istraživačke skupine koja će se u sklopu ovog projekta i kasnije baviti socijalnim aspektima urbanog šumarstva. Projekt je značajan i zato što su javnim natječajem zaposlene dvije doktorandice koje su završile studij Urbanog šumarstva, zaštite okoliša i prirode, a poznato je da se taj kadar teško zapošljava u struci. Za sadržaj članka odgovorni su isključivo njihovi autori, a ne Hrvatska zaklada za znanost niti Hrvatski šumarski institut. Biserna muhara, bisarka ili bisernica Uvjetno jestiva za vrsne poznavatelje Za ovu gljivu uvažena su sva tri narodna imena - biserna muhara, bisarka ili bisernica, a latinski naziv je Amanita rubescens (pers. ex Fr.) S. F. Gray. Latinski naziv roda dolazi od starogrčke riječi amanites što jednostavno znači gljiva, a naziv vrste dolazi od latinske riječi ruber što znači crven. Biserka stvara mikorizne veze s listačama i četinjačama, poput hrasta i bora, kojima osigurava određena hranjiva u zamjenu za glukozu. Česta je gljiva, pojavljuje se od kasnog proljeća do kasne jeseni, uvjetno je jestiva i slična otrovnoj panterovoj muhari zbog čega se posvuda u literaturi upozorava na opasnost zamjene. Rasprostranjenost i stanište: gljiva je umjerenog pojasa sjeverne hemisfere te je česta u Europi. Raste posvuda u Dva lijepa primjerka Tekst: Marija Glavaš Foto: internet 30 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Gljive naših krajeva Vjenčić je nalik na suknjicu kastu boju. Stručak je visine od 10 do 20 cm, širine od 3 do 4 cm, valjkast, bjelkast ili srebrnkast, pri bazi tamniji, a na pritisak pocrveni. Na početku sazrijevanja je pun, a potom šupalj, baza je gomoljasta i stoga deblja. Vjenčić (prsten rukavac) je bijele ili žućkaste boje i spušta se pa podsjeća na suknjicu. Do kraja sazrijevanja ličinke ga izgrizu sve do klobuka. Meso je bijelo, na nagriženim mjestima ili na prerezu ili uslijed pritiska pocrveni. Otisak spora je bijel. Vrijeme pojavljivanja: raste od kraja svibnja pa do kasne jeseni. Kemijske reakcije: u ovoj vrsti gljive utvrđen je hemolizin koji spada u trbušne otrove pa uzrokuje probavne smetnje; razgrađuje crvena krvna zrnca. Jestivost: ovo je uvjetno jestiva gljiva što znači da je otrovna dok je sirova. Prije pripremanja gljive za jelo potrebno je s klobuka oguliti kožicu (lako se guli) jer u njoj ima najviše termolabilnog hemolizina. Hemolizin se uništava kuhanjem na temperaturi od 70 ºC. U jednoj ruskoj knjizi navodi se da je ljekovita, ali o tome nema daljnjih podataka. Zbog sličnosti s drugim vrstama muhara, nikako se ne preporučuje brati biserku ako niste posve sigurni. Miris i okus: miris nije izražen, okus je u početku blag, a zatim oštriji pa i nadražujući konzumira li se greškom sirova gljiva. Iskusni gljivari hvale okus termički obrađene gljive. Slične vrste: najsličnija joj je panterova muhara lat. Amanita pantherina (DC ex Fr.) Secr. i postoji velika opasnost da se s njom zamijeni, osobito dok su gljive vrlo mlade. Pantero- Prikaz karakteristika biserke listopadnim i crnogoričnim šumama. Pojavljuje se pojedinačno, u manjim grupama ili je raštrkana po većoj površini. Opis: klobuk je širok od 5 do 15 cm. Na početku sazrijevanja je poluloptast, kasnije ravan, smeđe-crvenkast ili sivkasto-ružičast, ponekad s vidljivo svjetlijim rubom, a pri kraju sazrijevanja blijed. Pokriven je crvenkastim, smećkastim ili sivkastim mrljama, odnosno krpicama koje su prema sredini gušće. Kiša s njega lako ispere ostatke ovojnice. Kožica je pomalo ljepljiva, lako se guli, meso je ispod nje crvenkasto. Listići su bijeli, gusti, na oba kraja suženi, a na pritisak poprimaju crvenva muhara izaziva panterinski sindrom što uključuje grčenje mišića i halucinacije, a otrovnija je od čuvene crvene muhare. Donekle se razlikuju po boji klobuka, biserka je nešto svjetlija, a panterova muhara ima kestenjasto-smeđu boju klobuka koja se ili ne mijenja ili može potamniti. Mrlje, odnosno krpice na kožici klobuka biserke blagog su obojenja i lako se ljušte, a kod panterove muhare izrazito su bijele boje i teško se odvajaju. Stručak panterove muhare izrazito je bijel i ne mijenja boju uslijed pritiska, kao ni listići. Biserka ima vidljivo naboran vjenčić, a panterova muhara gladak. Obje vrste imaju bijeli otisak spora. Slična je biserki i prava tigrica (Amanita spissa) (Fr.) P. Kumm koja je isto tako uvjetno jestiva, ali joj meso ne mijenja boju uslijed pritiska. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 31

Publicistika Autor i recenzent Promovirana knjiga Ivana Hodića Šumarija Đurđevac važna sastavnica hrvatskoga šumarstva Znam Ivu, s koliko ljubavi pristupa svemu čega se primi i zato sam sasvim sigurna da je grad Đurđevac za svoj imendan dobio prekrasan i prevrijedan poklon. Tako je za vrijeme promocije djelo Ivana Hodića, uvaženog šumarskog stručnjaka, opisala moderatorica, novinarka Anđelka Lenhart Antolin. Tekst/foto: Marija Glavaš Promocija knjige Šumarija Đurđevac važna sastavnica hrvatskoga šumarstva svečano je održana u subotu 27. travnja u Lovačkom domu Peski nadomak Đurđevca u sklopu prve ovogodišnje sjednice Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva. Promocija je ujedno održana u sklopu slavljeničkog obilježavanja Dana grada Đurđevca. Datum kada se obilježava jest 23. travnja, ali proslava traje duže od dva tjedna jer Picoki cijene druženje uživo i zato imaju vrlo bogat program u kojem uživaju zajedno sa svojim gostima. Svečanoj promociji knjige prisustvovali su akademik prof. dr. sc. šumarstva 32 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019. Slavko Matić, saborski zastupnik Damir Felak, izaslanik gradonačelnika grada Đurđevca Željka Lackovića Martin Mahović, Vladimir Čamba iz Saveznog ministarstva poljoprivrede i šumarstva, vodnog gospodarstva i zaštite okoliša Republike Austrije, ravnateljica JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Željka Kolar te sponzori. Od predstavnika šumarskih institucija bili su tu predsjednik Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. Krunoslav Jakupčić, predsjednica Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne industrije Silvija Zec, ravnateljica Hrvatskog šumarskog instituta Sanja Perić, glavni urednik Šumarskog lista i ujedno predstavnik Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Josip Margaletić, predsjednik HŠD a Oliver Vlainić, tajnik HŠD a Damir Delač, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu, sekcije HŠD a Josip Dundović, voditelj Uprave šuma Podružnice Koprivnica Mirko Kovačev te brojni drugi šumarski stručnjaci među kojima su najbrojniji bili djelatnici UŠP Koprivnica. Knjigu je predstavio recenzent prof. dr. sc. Joso Vukelić sa Šumarskog fakulteta koji je na samome početku svojega izlaganja čestitao uredniku i izdavaču. Prof. Vukelić prvo je upoznao prisutne s činjenicama da je djelo ti-

Autor Ivan Hodić Publicistika skano na 253 stranice i podijeljeno je u četiri poglavlja. Prvo poglavlje nosi podnaslov O hrvatskom šumarstvu, a govori o šumarstvu općenito i sadrži detaljno obrađenu povijest šumarstva Hrvatske. Kao značajan dio povijesti šumarstva istaknuto je osnivanje đurđevačke imovne općine 1874. godine sa sjedištem u Bjelovaru. Nakon povijesnog prikaza autor je dao osvrt na trgovačko društvo Hrvatske šume danas kroz njegovu proizvodnju i s detaljnim objašnjenjima općekorisnih funkcija šuma (OKFŠ) kroz FSC certifikat. Poglavlje završava osobnim promišljanjem autora o tome kako vidi šume danas i što očekuje od šumarstva, a oboje se odnosi na održivo gospodarenje. Drugo poglavlje nosi naziv Šumarija Đurđevac gdje je sama Šumarija predstavljena prema istome konceptu. Započinje povijesnim pregledom, slijede opći podatci o Šumariji, a zatim su opisane tri postojeće gospodarske jedinice: Đurđevačke nizinske šume, Đurđevačka Bilogora i Đurđevački pijesci. Za svaku su posebno dani povijesni podatci, prirodne značajke, statistički podatci o površinama, drvnim zalihama, prirastima i dr. Za gospodarsku jedinicu Đurđevački pijesci dan je vrlo zanimljiv povijesni opis Đurđevačkih pijesaka, posebnog (geografsko-botaničkog) rezervata proglašenog 1963. godine. Dan je i pregled radne opreme u prošlosti i danas gdje je posebno potpoglavlje posvećeno razvoju i proizvodnji Ecotraca kroz poslovni odnos s tvrtkom Hitner d.o.o. Treće je poglavlje prema Vukelićevom mišljenju posebno zanimljivo jer prikazuje životopise šumara koji su važni za Šumariju Đurđevac, bilo da su rođeni na tome području, bilo da su tamo djelovali u manjoj ili većoj mjeri. Posebno su obrađene biografije upravitelja Šumarije Đurđevac od 1945. godine do danas, što uključuje i samog autora. Slijede biografije šumara koji su stekli fakultetsku naobrazbu, lugara, čuvara šuma, a zatim i šumarskih tehničara koji su bili zaposleni u Šumariji Đurđevac. Ukupno je obrađeno 99 biografija. Četvrto poglavlje čine prilozi, točnije važeći zakonodavni okvir šumarstva za Republiku Hrvatsku, zatim onaj EU direkcije i konvencije koje su implementirane u naš sustav. Slijedi popis djelatnika UŠP Koprivnica sa stanjem 31. prosinca 2014. godine. Na kraju je dan popis uglavnom znanstvenih radova te biografija autora. Prisutnima se zatim obratio autor Ivan Hodić s objašnjenjem kako je knjigu napisao jer je želio vratiti dug generacijama kojih više nema, informirati mlađe, buduće šumarske stručnjake i sačuvati ugled šumarske struke. Kazao je da je zahvalan što je dobio priliku shvatiti značenje Šumarije Đurđevac, a jasnu sliku dobio je tijekom karijere u Direkciji Hrvatskih šuma d.o.o., tj. nakon što je obišao šume po čitavoj Hrvatskoj. U početku je pojasnio kako su zbog posebnosti Šumarije Đurđevac, odnosno Đurđevačkih pijesaka, Crnih jaraka, Bilogore i nizine na ovome području neprestano rađena znanstvena istraživanja. Tijekom istraživanja domicilni šumari bili su logistička podrška i na taj su način bivali izloženi cjeloživotnome učenju, a rezultat toga je da su se neki od njih razvili u vrhunske stručnjake. Osvrnuo se i na terensku nastavu koju su na području Šumarije vodili eminentni šumarski stručnjaci i znanstvenici. O tome, kako je naveo, svjedoče fotografije u knjizi na kojima su akademici prof. dr. sc. Slavko Matić i prof. dr. sc. Igor Anić, zatim prof. dr. sc. Joso Vukelić, prof. dr. sc. Ivica Tikvić i doc. dr. sc. Damir Drvodelić. Osobito je bio zanimljiv trenutak kada je citirao stihove našeg velikog pjesnika Petra Preradovića koji je, kako je naveo, izrekao svu mudrost o šumama u jednom jedinom stihu. Stih glasi: Nije blago naše domovine glavnica što uživat mi možemo, ali potrošit mi ne smijemo. Time je poručio da raspolažemo kamatama, ali ne smijemo dirati glavnicu, pojasnio je Hodić te naglasio nužnost očuvanja prirodnih resursa u vremenu izloženosti raznim interesnim grupama. Kratki govor održao je glavni urednik izdanja dr. sc. Franjo Maletić. Izrazio je žaljenje što su sve šumarske knjige namijenjene isključivo struci. Ujedno je izrazio zadovoljstvo zbog toga što ova knjiga odudara jer u sebi nosi emotivni naboj te će tako poruka doći do ljudi koji nisu povezani sa šumarskom strukom. Zahvalio je autoru na volji i strpljenju, kao i svima koji su pomogli i omogućili da buduće generacije steknu nove spoznaje. Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. Krunoslav Jakupčić opisao je Ivana Hodića kao čovjeka koji je u radne procese u šumarstvu unosio promjene gdje god da se našao. Hodić se, kazao je, zalagao za uvođenje novih tehnologija i informatizaciju. Bio je odličan mentor i odličan u poslovima u kojima se traže ekonomske vještine. Bio je sistematičan i kreativan. Jakupčić mu je zahvalio ne samo na knjizi, nego i na svim velikim djelima u šumarstvu. Jedan je od najvećih, najkvalitetnijih i najodličnijih šumara koji su ikada radili u povijesti poduzeća Hrvatske šume. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 33

Povijest Tekst: Helena Jakobović Foto: internet Pronalazak i vađenje trupca abonosa iz rijeke Zanimljivosti Abonos tihi svjedok povijesti iz tamnih dubina Stablo hrasta ili neke druge vrste drveća koje je preko tisuću godina odležalo na dnu rijeke, jezera ili močvare zatrpano muljem i blatom, vađenjem iz tamne dubine započinje novi život kao abonos. Mijenjajući svoja fizička i kemijska svojstva pod utjecajem željeza iz vode i trijeslovine iz drveta, postaje otporan i čvrst materijal, ali ujedno i tihi svjedok prošlosti te pokazatelj klimatske budućnosti Zemlje. Šume i vode najvrjednija su prirodna bogatstva koja svijet ima. Šuma je oduvijek čovjeku bila sklonište i pružala zaštitu, u šumi i od šume rađene su nastambe, bila je izvor hrane te životni prostor prvim ljudima. Šume su važne za očuvanje biološke raznolikosti našega planeta, kako nekad, tako i danas. Nepregledne šume koje su bujale još od kamenog doba, nevjerojatno, ali i danas postoje, pišući povijest u dubokim tamnim koritima rijeka i jezera, živi su fosil koji svakim svojim godom može prepričati priču nekadašnjeg života. Abonos je prirodno modificirano drvo koje je dugotrajno ležalo u koritima rijeka, na dnu močvare ili jezera, pod naslagama blata, mulja, šljunka i vode pri čemu su mu promijenjena fizička i kemijska svojstva. Govorimo o milenijskom vremenu ležanja od tisuću i više godina. Abonos može potjecati od bilo koje vrste drveća koja prirodno raste u blizini ili u samim močvarama, uz rijeke ili jezera kao primjerice bor (Pinus), tisa (Taxus), močvarni čempres (Taxodium), no svakako je najpoznatiji onaj hrastov (Quercus) abonos. Drvo abonosa hrasta lužnjaka ima crnu boju što je posljedica međusobne kemijske reakcije trijeslovine u drvu i željeza u vodi. Zovu ga još i fosilni hrast, crni hrast, eban ili morta. Šume hrasta lužnjaka rastu na staništima koja su pretežno vlažna, a tlo glinasto, pjeskovito i šljunkovito. To su plodna zemljišta nad podzemnim vodama. Najveće šume hrasta lužnjaka nalaze se uglavnom na tlima nizinskih ili blago brežuljkastih terena, u dolinama riječnih tokova. Promjene vodostaja, izlijevanja voda iz korita te formiranje močvara uvjeti su koji na poseban način pospješuju rast tog posebnog stabla, naše najvrijednije vrste. Rijeka Sava, koja od Slovenije prolazi dužinom sjeverne Hrvatske, u Slavoniji teče širokim koritom napajajući polja i drevne hrastove šume. Upravo uvjeti koji vladaju u nizinskim šumama hrasta lužnjaka i tip staništa na kojem raste doveli su do njegovog pretvaranja u fosilni hrast, abonos. Naime, zbog stalne manje ili veće promjene toka, rijeke krivudaju dolinama crtajući u krajoliku žive meandre. Kada se dogodi da uslijed toga rijeka meandrirajući potkopa obalu nad kojom raste drveće, ono padne u vodu koja ga povuče za sobom. Kada stablo zapne svojim granama i korijenom na dnu korita, prekriju ga naplavine mulja, pijeska i šljunka. Od tada drvo više nije u doticaju sa zrakom i počinje njegov drugi život na dnu rijeke ili neke druge vode, odnosno počinje njegovo konzerviranje, humifikacija i dugi proces stvaranja abonosa pod utjecajem vode tekućice. Protok i dubina vode igraju glavnu ulogu u njegovom nastajanju. Struje vežu minerale i željezo u vodi s taninima u drvetu. Proces se naziva još i sazrijevanje, a traje od nekoliko stotina do nekoliko 34 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Povijest tisuća godina. Drvo tijekom tog procesa ležanja na dnu, u mulju rijeka i bez prisustva zraka mijenja svoja svojstva, a boju od svijetle preko bakrenosmeđe do potpuno crne. Potpuno crno drvo staro je oko 7 do 8 tisuća godina. Abonos drvo mijenja i svoju tvrdoću tako da poprima oko 40 % veću tvrdoću nego što je imalo prije svoje preobrazbe u abonos. Vađenje abonosa iz vode težak je i složen posao. Uz dobro obučene ronioce koji su spremni na rad u mutnim vodama, potrebna je i specijalna mehanizacija. Nakon vađenja deblo abonosa potrebno je strpljivo sušiti barem jednu godinu kako se naglom dehidracijom ne bi raspalo i pretvorilo u prah. Hrastovina izvađena iz muljevite vode i dobro osušena sačuvana je od truljenja zahvaljujući kiselim i anaerobičnim uvjetima mulja i močvara te se može očuvati tisućama godina, dakle gotovo je vječna. Hrastovina koja je odležala u takvim uvjetima dvije do sedam tisuća godina pronalazi se najčešće prilikom zemljanih radova i kopova, podvodnih radova, iskapanja šljunka, isušivanja močvara i slično, a danas se u Posavini već i profesionalno bave traganjem za abonosima. Kod obrade koriste se vrlo čvrsti alati, reže se u furnir debljine 0,6 mm te koristi u mnoge svrhe: u stolariji za izradu namještaja, kao i u kiparstvu za izradu skulptura. Takva hrastovina najčešće ima smeđe pjege ili mrlje obojene djelovanjem tanina. U stvari radi se o ranoj fazi fosilizacije drveta koja nakon više milijuna godina u konačnici rezultira stvaranjem lignita, odnosno ugljena. Procjena starosti abonosa određuje se metodom naziva radiokarbonsko datiranje. Ono se temelji na datiranju elemenata ugljika koji je osnova čitavog života na zemaljskoj kugli. Atomi ugljika javljaju se u tri vrste kemijski identičnih izotopa koji pak imaju različita fizička svojstva, a što se prvenstveno odnosi na njihovu masu. Nestabilnost radiokarbona rezultira njihovim poluraspadanjem u razdoblju od 5.730 godina. Upravo ta nestabilnost osnova je radiokarbonskog datiranja. U Hrvatskoj se takva datiranja provode na Institutu Ruđer Bošković. Jedan od primjeraka fosilnog hrasta, koji je bio namijenjen za izradu lule, dan je na procjenu starosti u Institut te je ustanovljeno da je riječ o hrastovini staroj 5.890 godina (s mogućim odstupanjem od oko 115 godina). Ipak, jedan od najstarijih primjeraka abonosa iz rijeke Save između Županje i Orašja, koji je također procijenjen u Institutu Ruđer Bošković, starosti je čak 8.290 godina o čemu je pisao dr. sc. Tomislav Dubravac s Hrvatskog Zid napravljen od drveta abonosa Namještaj izrađen od fosilnog hrasta šumarskog instituta, a potvrdu je dala i analiza napravljena u laboratoriju u Japanu (Tokio). Nalazišta abonosa u svijetu vrlo su rijetka. Iako se ne zna točno tko je i gdje prvi počeo rabiti fosilnu hrastovinu za izradu uporabnih i ukrasnih predmeta, mnogi primjeri svjedoče o takvoj praksi, najčešće u Engleskoj, Irskoj i Njemačkoj, a posebno uz rijeku Rajnu. U našim krajevima drvo abonosa nalazi se u starim i sadašnjim koritima rijeka Save, Vrbasa, Bosne, Drine i Krapine. Abonos je nedavno postao prirodni brend Orašja i Bosanske Posavine gdje je i otvorena galerija Abonos, a čiji se vlasnik Hrvoje Benković bavi pronalaženjem, vađenjem i obradom abonosa, ali i proučavanjem klimatske prošlosti Zemlje s ciljem boljeg razumijevanja njene budućnosti. Tu je priču intenzivno otvorio projekt prekogranične suradnje Orašja, Županje i Vinkovaca. Stvaranje predispozicija za razvoj turizma na temelju prirodnih resursa odlična je ideja koja bi mogla u Posavini s desne i lijeve obale Save donijeti niz projekata kulturnog i ruralnog turizma. Fosilni hrast, abonos, rabi se za izradu najrazličitijih predmeta od ukrasnih predmeta, predmeta za opremu kamina, stalaka za pera i spremnika za tintu, drški noževa, kutija za karte, šahovskih kompleta, nakita, lula i slično. Ipak, posebno je cijenjeno pri izradi skupocjenog masivnog namještaja, zidnih obloga, podova te u rezbarskim radovima. Njegova je najvažnija karakteristika starost zbog koje predstavlja neprocjenjiv umjetnički materijal, ima visoku dekorativnu vrijednost i velike je čvrstoće što ga čini praktično vječnim. Činjenica je da se radi o ekskluzivnom materijalu koji sazrijeva u vremenu od nekoliko stotina do nekoliko tisuća godina. Njegovo vađenje iz prirodnih staništa, prijevoz i obrada vrlo su zahtjevni pa su i namještaj i predmeti izrađeni od njega vrlo cijenjeni i skupi. Vrlo su traženi i manji pojedinačni komadi za izradu nakita i luksuznih predmeta koji u Hrvatskoj mogu dostići vrlo visoke cijene. Uz svoju estetsku atraktivnost fosilna hrastovina sa sobom nosi i određenu dozu mističnosti. Kaže se da boravak u prostoru uređenom uporabom abonosa stvara mističnu atmosferu i potiče zanimljivu konverzaciju jer je ljudima vrlo neobična činjenica da su, primjerice, zidovi obloženi hrastovinom starom više tisuća godina ili da sjede na jednako tako starim stolcima. Estetski i dubinski doživljaj abonosa temelji se na doživljaju prirodno nastale boje, uočavanju strukture drveta i njegovom nesavršenom originalnom izgledu te činjenici da to drvo prenosi snažnu poruku o dubini minulog vremena. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 35

Mala enciklopedija šumarstva Vilina kola Tekst/foto: Marija Glavaš Prve znanstvene teorije o uzroku nastanka vilinih kola pojavile su se tek krajem 18. stoljeća, a nagađalo se da ih uzrokuju munje ili krtice. Prva osoba koja ih je povezala s djelovanjem gljiva, odnosno ponudila ispravan odgovor bio je liječnik William Withering iz engleske pokrajine Shropshire 1792. godine. Danas je znanstveno dokazano i dobro poznato koji je uzrok i kako dolazi do pojave vilinih kola. Pojava se stoljećima pripisivala čaroliji koja je uključivala razna nadnaravna bića: vile, Zanimljiva prirodna pojava Vilino kolo u šumi Gljive stapčare poredane u krug i prsteni trave koja je viša i zelenija od okolne pojave su koje od davnina privlače veliku pažnju. Njihov je nastanak stoljećima povezivan s nadnaravnim bićima pa otuda naziv vilina kola u hrvatskom jeziku, ali i slični nazivi u mnogim drugim jezicima. Brojni mitovi i legende upozoravali su ljude na veliku opasnost koja prijeti od njih, a začarani krug prekinula su argumentirana znanstvena objašnjenja. Vilino kolo na livadi vještice pa čak i vraga. Dobra vijest je da znanstveno objašnjenje nije ništa manje čarobno od objašnjenja iz vremena kada ljudi nisu mogli ponuditi bolja i logična rješenja. Vilina kola nastaju iz jedne jedine sićušne spore! Iz te spore počinju se razvijati hife, podzemne nitaste tvorevine koje imaju funkciju upijati hranjiva. One iz spore rastu radijalno, svaka rastom napreduje na svoju stranu svijeta. Kako vrijeme prolazi hife spletene u tvorevinu naziva micelij odumiru. Njihovi živući vanjski vršci nastavljaju rasti prema naprijed tako da se promjer kruga širi. Na taj način krugovi mogu doseći više od 10 m promjera. Svake godine iz micelija niknu nova plodna tijela, tj. nadzemni dio gljive, koja su poredana u krug. Proučavanjem smrčaka uočeno je da plodna tijela počinju nicati kada dođe do smanjenja količine nutrijenata u tlu. Za najveći krug ikada pronađen smatra se onaj koji je dosegao promjer od oko 600 m. Pronađen je u Francuskoj, sastavljen je od gljiva martinčica ili livka (lat. Infundibulicybe geotropa), a starost mu se procjenjuje na 700 godina. Rast kruga ponekad biva zaustavljen zbog fizičkih prepreka, a to može biti i drugo 36 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Mala enciklopedija šumarstva vilino kolo. Ako nema prepreka, kola se mogu širiti i po 20 cm godišnje. Razlikuju se dva tipa vilinih kola: ona koja se razviju na travnjacima, livadama ili šumskim čistinama te ona koja rastu u šumi. Često se razvijaju na kultiviranim travnjacima poput golf terena i čine krugove velikih dimenzija. Velike dimenzije govore u prilog navodima o ujednačenom sastavu tla kroz kakvo hife lako i nesmetano prodiru. Ako se tla još i umjetno prihranjuju, hifama su doista dani najpovoljniji mogući uvjeti za rast. U šumama su krugovi redovito manji i često nepotpuni što potvrđuje navode o manjoj količini nutrijenata u odnosu na travnjake i većem prisustvu mnije trave te uvenule i požutjele trave unutar prstena, odnosno kola. Mrtva zona u središtu posljedica je prevage gljiva nad travom u borbi za nutrijente. Nakon što vremenom dođe do odumiranja starog micelija (spleta hifa) u središtu, nutrijenti se vraćaju u tlo pa trava ponovno može početi rasti. Živući krajevi micelija nastavljaju rasti prema van izlučujući kemikalije u tlo ispred sebe. Uslijed djelovanja tih kemikalija dolazi do raspada organske tvari i oslobađanja amonijaka. Mikroorganizmi redukcijom pretvaraju amonijak u nitrate koji nakratko stimuliraju rast trave. Tako dolazi do pojave prstenova sačinjenih od više, čvršće i tamnije trave u odnosu na onu izvan kruga. Obično pojava takve jače rati ako nismo sigurni o kojoj se točno vrsti radi i kako djeluje na ljudski organizam. Poljski šampinjon (lat. Agaricus campestris) ili đurđevače (lat. Caloybe gamboza) ubrane u vilinom kolu imat će povoljan učinak na organizam kao i one ubrane u grupi, dakle djelovat će poput dobrih vila. Zbog čega su točno gljive koje rastu u krug povezivane s toliko mitova koji upozoravaju da ih se ne dira jer će osoba u protivnom poludjeti i neće moći izaći iz začaranog kruga može biti povezano s vrstama koje uzrokuju halucinacije. Psilocibinske gljive sadrže spojeve psilocin i psilocibin te se smatraju psihodeličnom drogom pa ih poneki zovu i čarobnim gljivama. Crvena muhara svakako Stimulirani rast trave u prstenu Prsten golog tla fizičkih prepreka. Velika razlika između vilinih kola na livadama i onih u šumi je u načinu prehrane. Gljive u livadnim vilinim kolima su saprofiti što znači da se hrane mrtvom organskom tvari. Gljive u šumskim vilinim kolima redovito su simbionti i stvaraju mikorizne veze s drvećem. Na travnatim površinama moguće je pronaći tri tipa vilinih kola. Prvi je u vidu prstenova ogoljene zemlje, tipično s travom višom od okolne uz unutarnji i vanjski rub prstena. Uzrok je taj što gljive proizvode komponente koje djeluju na način da smanjuju količinu vode koju tlo može upiti i to dovodi do suše, a neke od vrsta ispuštaju i toksine. Tipične vrste koje čine takva kola su vilin klinčac (lat. Marasmius oreades) i muhare (Amanita spp.). Drugi tip pronalazi se u vidu prstenova više i tai zelenije trave prethodi pojavi plodnih tijela. Tipične vrste koje ovako djeluju na travu su iz roda pečurki (lat. Agaricus spp) i puhare (Lycoperdon spp.). Treći vid vilinih kola koja se pojavljuju na travnjacima nema utjecaja na rast trave. Tipično takva vilina kola čine puževice (lat. Hygrophorus spp.) i psilocibinske gljive (lat. Psilocybe spp.). Postoje različiti podatci o broju vrsta gljiva koje mogu rasti u vilinim kolima, spominje se brojka 60, ali i tvrdnje da velika većina bazidiomiceta ima tu sposobnost. Kod nekih je vrsta ova pojava češće zapažena, npr. kod crvenih muhara (lat. Amanita muscaria), zelenih pupavki (lat. Amanita phalloides) i vilinog klinčaca (lat. Marasmius oreades). Neke su od tih vrsta jestive, a neke otrovne pa vrijedi bezbroj puta ponavljano pravilo da ih se ne smije konzumiima moć izazvati halucinacije jer sadrži psihoaktivni spoj muscimol. Pojam kruga vjerojatno je povezan s činjenicom da se osoba koja je konzumirala takve gljive nije u stanju izvući iz opasne situacije, dakle s prenesenim značenjem. Druge pojave krugova u prirodi poput kružnog vala koji nastane nakon što na površinu padne kap kiše ili zjenica i šarenica oka nikada nisu imali takvu reputaciju. Za poznavatelje engleskog jezika mit u kojem se pojavljuju crvene gljive s bijelim točkicama i nemogućnost izlaska iz začaranog rasplesanog kola kao i atmosferu odlično dočarava pjesma Faerie song ili Wild fairy dance autorice Wendy Rule s glazbenog albuma Deep Within The Forest. Među svjetski poznatom literaturom na vile koje plešu u kolu i gljive aludira William Shakespeare u komediji San ljetne noći. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 37

Zanimljiva priroda ULEX EUROPAEUS (BODLJIKAVI ŠTIPAVAC ILI OBIČNI ULEKS) Tekst/Foto: Ivan Limić Žuti ljepotan teške naravi Obala sjeverne Irske s brojnom populacijom bodljikavog štipavca Ulex europaeus (bodljikavi štipavac ili obični uleks) svojim upečatljivim gustim zlatnožutim cvjetovima i dugim vremenom cvatnje kao i neodoljivim mirisom koji podsjeća na kokos krasi obalne padine zapadne Europe, ponajviše Irske i Velike Britanije. Zahvaljujući svojim prilagodbama, ali i ljudskom nemarnošću, od europskog ljepotana postao je invazivna vrsta i ekološki problem diljem svijeta. Malo je koja biljna vrsta diljem Irske toliko upečatljiva, neugodna na dodir, ali pak oku ugodna tijekom cijele godine kao što je to Ulex europaeus (bodljikavi štipavac, obični uleks). Ulex europaeus jedan je od 20-tak vrsta iz roda Ulex koji karakteriziraju ekstremno veliki broj bodlji koje osim zaštitne, imaju i fotosintetsku ulogu. Sve vrste roda imaju upečatljive zlatnožute cvjetove s vrlo dugim periodom cvatnje. Rod Ulex autohton je na području zapadne Europe i sjeverozapadne Afrike te spada u porodicu lepirnjača ili mahunarki (Fabaceae). Ova porodica s 751 rodom i preko 19.000 vrsta čini oko 7 % sveukupnog broja cvjetnica na Zemlji. Bodljikavi štipavac rasprostire se čitavom zapadnom Europom uz ugodnu oceansku klimu, ponajviše na području Velike Britanije i Irske. Mlade biljke imaju listove nalik djetelini, a starije biljke grmolikog su izgleda, baceae i cvjetaju gotovo tijekom cijele godine. Upravo zbog izuzetno dugog vremena cvatnje nastala je irska narodna izreka When gorse is out of blossom, kissing s out of fashion. Biljka je evolucijski vrlo prilagodljiva pa su se tako cvjetovi svojom morvisoke 2 do 3 metara, pune plavičastozelenih i 1 do 3 cm dugih bodlji. Unatoč pomalo zastrašujućem izgledu, gotovo je nemoguće odoljeti brojnim mirisnim zlatnožutim cvjetovima koji neodoljivo podsjećaju na miris kokosa. Cvjetovi su tipičnog izgleda za vrste iz porodice Fa- Upečatljivi zlatnožuti cvjetovi podsjećaju na miris kokosa 38 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Starija biljka grmolikog izgleda 2-3 metra visine stu. Tako kruže priče da je upravo veliki požar u Londonu početkom rujna 1666. godine nakon kojeg je obnova grada trajala 10 godina nastao upravo tako što je izgorio grm bodljikavog štipavca te se vatra proširila na kuću kraljevskog pekara odakle je nošen vjetrom brzo zahvatio i okolne kuće. Grmovi su u 18. i 19. stoljeću rezani, sušeni i korišteni kao stočna hrana za konje i ostalu stoku, dok se pepeo spaljenog cvijeća u kombinaciji s glinom koristio kao zamjena za sapun. Rasprostranjenost ove vrste u svijetu danas je daleko šira od izvorne. Kada su je davne 1890. godine europski doseljenici uvezli iz Europe u Ameriku kao ukrasnu vrstu, vrsta se dalje proširila diljem svijeta u oko 15 zemalja. Dok u europskim zemljama nije nimalo problematična biljna vrsta, u Au- Cvjetovi svojom morfologijom prilagođeni brojnim kukcima oprašivačima Zanimljiva priroda fologijom prilagodili brojnim kukcima oprašivačima. Da bi primjerice pčela došla do nektara kojim se hrani prvo mora nogama gurnuti unutarnje latice uslijed čega dolazi do izbacivanja tučka poput opruge pri čemu tučak udara u noge pune polena s prašnika prethodno posjećenog cvijeta. Nakon toga kukac ulazi u cvijet te sakuplja prašnike upravo oplođenog cvijeta te nakon čega leti na drugi cvijet. I tako se jedan ciklus oprašivanja zatvara, dok drugi istovremeno počinje. Plod je tamno purpurnosmeđa mahuna često okružena blijedosmeđim ostatcima cvijeta. Prilikom otvaranja mahune, tijekom izrazito vrućeg vremena, na tlo ispadaju dvije do tri male, crnkaste, sjajne, tvrde sjemenke. Sjemenke zadržavaju klijavost i do 30 godina. Bodljikavi štipavac ima za najboljeg prijatelja mrava. Naime, sjemenke su opremljene hranjivim tvorevinama (elajosoma) zbog kojih mravi sakupljaju sjemenke i odnose ih u svoja skladišta pod zemljom. Nakon konzumacije jestivoga dijela sjemenke, mravi sjemenke ostavljaju unutar podzemnih skladišta koja su izuzetno povoljna za njihovo klijanje. Ovaj način interakcije mrava i biljaka u svrhu rasprostranjivanja naziva se rasprostranjivački mutualizam. Često je upravo ovo način zaštite vrste od požara koji je jedan od najvećih opasnosti za ovu vrstu. Zbog izuzetno velike količine eteričnog ulja, vrsta je ekstremno zapaljiva te upravo požari čine jednu od najvećih opasnosti za ovu vrstraliji, Americi, južnoj Africi i Novom Zelandu nije na dobrom glasu. Naime, zbog svoje otpornosti na mnogobrojne negativne ekološke uvjete, mogućnosti obogaćivanja tla dušikom, zaštite tla od erozije i na koncu svojih vrlo malih ekoloških zahtjeva te pionirske uloge, bodljikavi štipavac sadio se na brojnim površinama. Kako i u svemu, kada se prijeđe određena granica, dolazi do negativnih posljedica, odnosno ugrožavanja autohtone vegetacije. Nije trebalo dugo da bodljikavi štipavac postane invazivna vrsta diljem svijeta. Negativan utjecaj na šumarsku proizvodnju, pašnjake i parkove ne ogleda se samo kroz ekološki, već i ekonomski aspekt. Na primjer, u državi Oregon (SAD) ova vrsta prekriva oko 55.000 hektara, a na Novom Zelandu prekriva preko 5 % ukupne površine države. Gledajući ove frapantne brojke, s punim se pravim ova vrsta može smatrati jednim od najteže iskorjenjivih invazivnih vrsta, posebice na Novom Zelandu. Brojni pokušaji kontroliranog spaljivanja površina ili mehaničkog odstranjivanja nisu urodili plodom. Na Novom Zelandu čak se pokušalo i s biloškim metodama pomoću kukaca koji se hrane dijelovima biljke, ali rezultati su nezadovoljavajući, a jedini pomak dala je primjena herbicida. Bodljikavi štipavac svojim je izgledom, mirisom i ekološkim karakteristikama kao i ekološkoj sposobnosti za opstanak bez sumnje biljna vrsta (barem u svom prirodnom arealu) vrijedna divljenja. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 39

Zanimljivosti Tekst: Marija Glavaš Foto: internet Zašto je Namibija jedinstvena Osobite pojave iz svijeta botanike Deadvlei vanzemaljski pejzaž Što uopće može biti zanimljivo šumarima i šire botaničarima u najsušoj zemlji podsaharske Afrike koja broji 300 sunčanih dana? Prvo što upada u oči kada se pogleda karta Namibije su golema pustinjska prostranstva, ali su ipak određene pojave privukle osobitu pažnju ne samo znanstvenika, već i fotografa i turista. Zanimljivo je da je Namibija prva zemlja na svijetu koja je uvrstila zaštitu okoliša u Ustav. Devedeset posto zemlje smatra se prirodnim okolišem. Namibija se dijeli na pet geografskih zona koje se uzdužno protežu od sjevera prema jugu. Gledano od zapada prema istoku prva je Namibijska pustinja koja se cijelom dužinom proteže uz Atlantski ocean. Vjerojatno je to najstarija pustinja na svijetu. Uz obalu vlada magla oko 200 dana u godini i onemogućuje vidljivost pa se na tom području nalazi više od tisuću brodskih olupina zbog čega je prozvana obalom kostura. S druge strane, isparavanje magle omogućuje razvoj biljnog i životinjskog svijeta. Osobit je primjer biljka velvičija (lat. Welwitschia mirabilis), jedina predstavnica roda koja je osim u Namibiji, dijelom prirodno rasprostranjena i na jugoistoku Angole. Većinom rastu unutar pojasa magle, na prostoru koji je udaljen od same obale i koji se proteže na oko 80 km. Najčešće razviju samo dva svijetlozelena, kožasta lista koja se pod utjecajem vjetra rascijepe na više komada i s vremenom se kovrčaju te podviju, a vrhovi osuše pa biljku mnogi smatraju nelijepom. Kakav god estetski dojam ostavljala, dio je namibijskog grba i jedinstvena je po tome što ima najduže živuće lišće u biljnom carstvu. Ono raste za cijelog života biljke, što je najčešće između 300 i 500 godina, a u pojedinim slučajevima i više od 1.500 godina te najčešće dosegne četiri metra u dužinu. Prilagođena je klimi debljinom od 1,4 cm i sa stomatama koje se nalaze s obje strane lista, a otvorene su sve dok traje magla. Ima važnu ulogu u ekosustavu jer i ženski i muški primjerci proizvode nektar u velikim količinama što privlači kukce koji onda osiguravaju oprašivanje. Antilopama i nosorozima donosi vodu koja je sadržana u stabljici i lišću, a nakon brštenja uspješno se oporavlja. Ljudi jedu srčiku bilo sirovu, bilo kuhanu te joj je Herero, jedan od tamošnjih naroda, nadjenuo naziv pustinjski luk. Ovi živi fosili iz razdoblja jure i jedini živući rod unutar porodice Welwitschiaceae predstavljaju endeme namibijske pustinje te nimalo ne čudi što-su najproučavanije biljke u državi. Na jednoj osobitoj lokaciji moguće je vidjeti ne samo raštrkane velvičije, već i okamine biljaka, dakle žive fosile i fosilne ostatke. Velvečije datiraju iz razdoblja jure koja pripada eri mezozoika, a okamine iz razdoblja perma, odnosno Velvičija među okaminama kordaita ere paleozoika koja je prethodila mezozoiku. Za perm je značajan razvoj golosjemenjača. Okamine koje su četrdesetih godina prošloga stoljeća otkrili seljaci pripadaju rodu kordaiti. Kordaiti su u vrijeme karbona i perma činili prostrane šume, bili su visine oko 30 m. Smatraju se pretcima današnjih četinjača. Procjenjuje se da su pronađene okamine starosti između 260 i 280 milijuna godina. Nastale su procesom tijekom kojega se silicijeva kiselina topila u podzemnoj vodi te postepeno zamjenjivala drvenasto tkivo pa se stvarao kvarc. Ostatci izgledaju kao cjepanice, a prisutno je i mnoštvo manjih ili većih komada, dok tragovi željeza kvarcu daju lijepe crvene, smeđe i žute tonove. Raštrkani su na površini od oko 24 ha, a područje je nazvano okamenjena šuma. Nalazi se na sjeveroistoku države, istočno od namibijske pustinje u regiji Damaraland 40 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Baobab Ombalantu Vilinski krugovi Zanimljivosti koja je nazvana prema narodu Damara. Nacionalnim spomenikom proglašena je 1. svibnja 1950. godine. Iskapanje, oštećivanje ili krađa okamina smatra se kriminalnom radnjom, a kažnjava se visokom novčanom kaznom, oduzimanjem slobode u trajanju od godine dana ili oboje. Na jugozapadu Namibije, na području Nacionalnog parka Namib -Naukluft nalazi se još jedno jedinstveno mjesto. Deadvlei je nekoć bila oaza koju je hranila rijeka Tsauchab. Oaza je nestala uslijed klimatskih promjena koje su uzrokovale promjenu toka rijeke. Stabla jedne vrste akacije (lat. Acacia erioloba ili Vachellia erioloba iz porodice mahunarki, lat. Fabaceae) koja su je obrastala posve su se osušila. Pretpostavlja se da se to događalo prije 600 ili 700 godina, a stabla u Deadvleiju stoje oko 1.000 godina. Premda su posve suha, njihova se drvna masa nikada nije počela razgrađivati i raspadati zbog velike suhoće zraka. Zbog jako velike insolacije poprimila su tamnosmeđu, gotovo crnu boju pa izdaleka izgledaju poput silueta. Oko doline Deadvlei uzdižu se dine sačinjene od narančastog pijeska, tlo čini ispucala bijela glina, a nebo je intenzivne plave boje. Takvi jasni kontrasti boja crne, bijele, plave i narančaste čine okoliš nadrealnim pa je pejzaž privukao fotografe i režisere. Neki od fotografskih uradaka na prvu lako zavaraju jer više izgledaju kao umjetničke slike na platnu. Noćni krajolik, a time i fotografije jednako su impresivni zbog izvanredne vidljivosti zvijezda. Usprkos imenu Deadvlei (eng. dead, mrtav), dolina nije potpuno mrtva jer se par biljnih vrsta uspijeva održavati čak i u takvim nemogućim uvjetima zahvaljujući ranojutarnjoj izmaglici. Oko dva kilometra dalje nalazi se još jedna dolina s bijelim glinenim tlom, okružena dinama, ali živa jer je periodično poplavi Tsauchab rijeka. Dolina se naziva Sossuvlei, a neki tako nazivaju šire područje koje uključuje i Deadvlei što često dovodi do zabune. O živućim akacijama koje rastu po Namibiji valja kazati kako su izvor hrane brojnim biljojedima jer razvijaju plodove mahune. Spororastuće je stablo koje naraste do svega 17 m, iznimno debele i čvrste crvenkasto-smeđe kore. Prirodno dolazi u Južnoafričkoj Republici, Bocsvani, zapadnim dijelovima Zimbabvea i Namibiji, zatim u Angoli, jugozapadnom Mozambiku, Zambiji i Swazilandu. Postoji još jedna neobična pojava iz namibijskog svijeta botanike koja i danas zbunjuje znanstvenike. Nepravilni, neobrasli krugovi u kojima je vidljivo tlo boje opeke čine osobit uzorak na prostranoj travnatoj površini. Prisutni su duž zapada države, a mali dio prisutan je na krajnjem jugozapadu sjevernog susjeda Angole. Promjer im iznosi od 2 do 15 m, a vlati trave koje rastu uz sam rub krugova često su višeg rasta od okolnih. Do 2014. godine smatralo se da je pojava jedinstvena, no znanstvenici su objavili kako su pronašli vrlo slične uzorke u zapadnoj Australiji u regiji Pilbara. Fenomen je godinama bio uzrokom podjele znanstvenika na dva klana od kojih je jedan zastupao teoriju termita kao uzrok pojave, a drugi teoriju konkurencije među susjednim travama. Grupa američkih znanstvenika, biologa i matematičara s Univerziteta Princetona provela je studiju i objavila rezultate u časopisu Nature 19. studenog 2017. godine. Oni su na neki način ujedinili obje teorije, a smatraju da termiti koji žive podzemno na mjestima na kojima grade kolonije pojedu korijenje trave pa ona ugiba. Trava koja raste na rubu kruga na raspolaganju ima više vode zbog čega je viša. Krugove uobičajeno nazivaju vilinskim kolima. U gradiću Outapi na sjeveru, nedaleko od granice s Angolom, raste baobab čiji opseg doseže 26,5 m, a visina 28 m. Nazivaju ga Ombalantu, starosti je oko 800 godina i ima šuplju unutrašnjost zbog čega je do sada služio kao crkva, poštanski ured pa čak i zatvor. Štošta se još može kazati o jedinstvenoj prirodi Namibije jer prvi dojam vara i jer nepregledne pustinje, namibijske polupustinje i savane kriju brojne prirodne ljepote. Na sjeveru se nalazi Etosha, nacionalni park čiju gotovo četvrtinu čini slano jezero dužine 130 km i širine 50 km na nekim mjestima, a vidljivo je iz satelita kao velika bijela mrlja. Namibija je dom četvrtine svjetske populacije geparda i slonova posebno prilagođenih životu u pustinji koji imaju duže noge od drugih afričkih slonova i mogu duže izdržati bez vode. Naravno, njezino veliko bogatstvo čine ljudi čije je snalaženje u surovim uvjetima zadivljujuće i koji u potpunosti žive u skladu s prirodom i njezinim zakonima. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 41

Aktualno HOD IGLE Mirovala trava, mirovale igle. Čim je nešto šušnulo, šušnulo i bušnulo, sve se igle na put digle. Tko zna kamo već su stigle! (Stjepan Benzon Jež) DJEČJI VRTIĆ VEDRI DANI Ime i prezime djeteta: Neva Štefan, 6.8 godina Odgojiteljice: Vesna Siročić, Leonarda Stopić Komentar djeteta: Jež je koristan jer jede zmije, a brani se od velikih životinja tako da se smota u bodljikavu loptu. DV BJELOVAR Ime i prezime djeteta: David Orak, 7. godina Odgojiteljice: - Komentar djeteta: Ježevi imaju bodlje i jako bodu. Bodlje služe za sakupljanje voća i povrća. DV PLOČE Ime i prezime djeteta: Roko Šunjić, 6.3 godine Odgojiteljice: Snježana Merdžan i Zagorka Radonić Burić Komentar djeteta: Ježevi po noći traže hranu pomoću mirisa i sluha. Hrane se žabama, puževima, ali i zmijama. Jako su hrabri! 42 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.

Aktualno DV ZAPRUĐE Ime i prezime djeteta: Sonja Puzjak, 5.11 godina Odgojiteljice: Diana Dimitrov, Ivona Vekić, Biserka Drempetić Komentar djeteta: Jež ima jako slatku njuškicu. Kad se boji, sakrije se u svoju okruglu kućicu. DV GUSTAV KRKLEC, Krapina Ime i prezime djeteta: Mirna Krog, 6.8 godina Odgajateljice: Fanika Vojnović i Tanja Peček Komentar djeteta: Jež pokušava doći do jabuke. DV JOSIPDOL Ime i prezime djeteta: Petra Mihaljević, 6.5 godina Odgojiteljice: Biserka Pavković i Darinka Salopek Komentar djeteta: DV DUGA RESA Ime i prezime djeteta: Hana Galović, 6.7 godina Odgojiteljice: Maja Alibegović i Sandra Brozinić Komentar djeteta: Jež je manja životinja koja ima čudnu njušku, ima bodlje i ponekad mu padne lišće na bodlje. DV MASLAČAK, Krapinske Toplice Ime i prezime djeteta: Sara Habus, 6.14 godina Odgojiteljice: Nina Ljubičić, Martina Finzir Komentar djeteta: Moj ježić Gricko ide u šetnju jer mu je dosadno. Sve su mu bodlje vani jer se boji svog prijatelja kojeg je naljutio. DV ZLATNA RIBICA, Kostrena Ime i prezime djeteta: Marko Ahmetović, 6.5 godina Odgojiteljice: Andreja Gović i Ana Radolović Komentar djeteta: Beba jež slijedi tatu ježa. Šetaju šumom po ljeti, a na tatu je pala jabuka. BROJ 270 LIPANJ 2019. HRVATSKE ŠUME 43

Aktualno 44 HRVATSKE ŠUME BROJ 270 LIPANJ 2019.