- 1 - HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA 11. SUSRET RIBARA Brela, 20 21. listopad 2006. UVODNO IZLAGANJE PREDSJEDNIKA CEHA ZA RIBARSTVO, AKVAKULTURU I POLJODJELSTVO HOK-a TONČI BOŽANIĆ Razdoblje od zadnjih, lanjskih Susreta ribara u najvećoj mjeri obilježile su pripreme za početak pregovora o ribarstvu s EU i Vladina odluka o tržišnoj kompenzaciji za prodanu bijelu ribu. Donošenje te Odluke smo tražili na prošlogodišnjim Susretima ribara i ona je donesena upravo onako kako smo mi predložili. To je prva konkretna i prepoznatljiva pomoć države koja je ovoga puta dostupna velikoj većini naših ribara. Činjenica je da za prvo polugodište mnogi ribari nisu ni dostavili zahtjeve, govori o velikom nepovjerenju ribara da će uopće ta sredstva dobiti, jer kroz čitavo proteklo vrijeme nisu od države dobivali ništa. Tržišna kompenzacija za prvo polugodište je isplaćena, stoga očekujem da će za drugo polugodište biti znatno veći broj zahtjeva.
- 2 - Početkom ove godine u velikoj mjeri uspjeli smo pridonijet pozitivnoj izmjeni propisa koji reguliraju ribolov. U više navrata sastajali smo se na tu temu i s ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, gospodinom Petrom Čobankovićem. Kao nikada do sada, značajan dio naših zahtjeva je prihvaćen i ugrađen u propise. Ne mogu reći da smo sa sadašnjim propisima zadovoljni, oni i te kako zahtijevaju doradu i naročito uvrštavanje lokalnih specifičnosti naše bogate ribarske tradicije. Ta regulativa najviše se odnosi na ribolov koji se obavlja malim ribolovnim alatima i gdje ujedno ima najviše nezadovoljstva, a naročito je to nezadovoljstvo izraženo postojanjem nelojalne konkurencije od strane malih ribara kod kojih kontrola ne samo kod obavljanja ribolova već i kod stavljanja ulova na tržište jako loše funkcionira. Najznačajniji i najvažniji događaj u ovoj godini je početak priprema za pregovore u području ribarstva s EU, gdje su četiri predstavnika našeg Ceha uključena su radnu skupinu za pregovore o ribarstvu. Prvi multilateralni sastanak u Briselu održan je 24. veljače ove godine, tijekog kojeg smo bili upoznati s pravnom stečevinom iz područja ribarstva EU, a kasnije je uslijedio bilateralni sastanak (29. ožujka) gdje smo mi prezentirali stanje u našem ribarstvu i našu regulativu. Tijekom navedenih sastanaka predstavnicima EU, postavili smo pitanje vezano za naš ZERP, međutim na ta pitanja nismo dobili odgovor. Izvješće koje nam je EU komisija 19. srpnja 2006. dostavila, nije sadržavalo značajnije primjedbe osim navoda u kojem se traži naše daljnje odustajanje od cjelovite primjene ZERP a, a temeljem navodnog trilateralnog sporazuma između Italije Slovenije i Hrvatske. Kasnije smo doznali od predstavnika Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, te Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva da trilateralnog sporazuma nije ni bilo. Postavlja se pitanje vjerodostojnosti Komisije EU i može izvesti zaključak da kada su u pitanju interesi za prirodne resurse onda se i u službenim izvješćima komisije EU mogu navoditi neistine. U tijeku je izrada pregovaračkih stajališta koja bi nakon usuglašavanja trebalo uputiti Briselu prije otvaranja pregovora. Ona bi trebala sadržavati sve izuzeća koja tražimo, te rokove do kojih tražimo odgodu primjene pojedinih propisa EU. Stajališta koja su predložena od strane našeg Ceha, a o kojima će se i danas raspraviti su slijedeća :
- 3-1. Zadržavanje naših tradicionalnih ribolovnih alata u najvećoj mogućoj mjeri. 2. Zadržavanje postojećih poticaja i tržišne kompenzacije još tri godine nakon ulaska u EU. 3. Omogućavanje izgradnje i modernizacije ribarskih brodova temeljem postojećih povlastica također u razdoblju od 3 godine nakon ulaska u EU. 4. Omogućiti stranim državljanima osnivanje ribolovnih tvrtki ili obrta tek nakon dokaza o stalnom boravku u RH od najmanje 10 godina nakon ulaska u EU. 5. Odgodu primjene obveze iskrcaja ribe na određenim iskrcajnim mjestima za one ribare 6. (poglavito na otocima) koji će prostorno biti udaljeni od propisanih iskrcajnih mjesta. 7. Definiranje posebnih upravljačkih ribolovnih zona koje će obuhvačati pojedine dijelove ZERP-a RH u kojim će biti dozvoljen ribolov ogranićenom broju ribolovnih plovila s određenim karakteristikama i u propisanom vremenu. Iako ulaskom u EU Hrvatska prenosi svoja prava nad ZERP-om na EU, temeljem ribarske politike i regulative EU moguće je tijekom pregovora izboriti se za određivanje Upravljačkih ribarskih zona i na području ZERP-a i tako osigurati ekskluzivitet samo ili uglavnom za hrvatske ribare i to uz uvažavanje nediskriminacijskih principa. Najbolji primjer za navedeno je Malta koja je skoro čitav svoj zaštićeni ribolovni pojas uspjela sačuvati za svoje ribare. Da bi uopće mogli pregovarati s EU o našem ZERP-u, Hrvatski Sabor najprije ga mora proglasiti i za članice EU. Razlozi za proglašenje su slijedeći: 1. NEODRŽIVO STANJE U KOJEM SE NA PODRUČJU ZERP-a ZA HRVATSKE RIBARE PRIMJENJUJU HRVATSKI ZAKONI, A NA TALIJANSKE RIBARE NIČIJI. TO JE JEDINI TAKAV PRESEDAN U SVIJETU Naši ribari ne žele niti smiju koristiti ribolovnu praksu talijanskih ribara koja je dovela do posvemašnje devastacije ribljih staništa i rastilišta, kako u talijanskom teritorijalnom moru, tako i u otvorenom dijelu Jadrana uključujući i naš ZERP, dakle na čitavom prostoru gdje oni obavljaju ribolov.
- 4 - Zakon o morskom ribarstvu RH primjenjuje se za hrvatske ribare na području ZERP-a, dok za talijanske ribare na tom prostoru primjenjuju tek načelne šture odredbe EU zakonodavstva koje ne sadrže niti desetinu naših odredbi i koje uz to nema tko ni ne može kontrolirati. Za naše ribare takvo stanje je ponižavajuće, apsurdno i neodrživo. Primjer: Hrvatski ribari niti koriste niti planiraju koristiti pogonske motore s preko tisuću konjskih snaga na svojim koćaricama, dok ih talijanske ribarice pretežito koriste za koćarenje u našem ZERP-u. Takvim snagama pogonskih motora iza sebe ostavljaju pustoš ne promišljajući što će loviti sutra. Hrvatski ribari su uspjeli sačuvati resurse u svom ribolovnom moru i ne žele se miriti s činjenicom da nam ribarska plovila EU stvaraju pustinju na području našeg ZERP-a u našem ribolovnom moru, a sve uz blagoslov EU. 2. JEDNOSTRANO PPROGLAŠENJE ZAŠTIČENOG EKOLOŠKOG POJASA NA JADRANU OD STRANE ITALIJE I SLOVENIJE Ni Italija ni Slovenija nisu konzultirala susjedne države prilikom donošenja odluka o proširivanju njihovih jurisdikcija na Jadranskom moru, a te iste države su nama zamjerale i prozivale nas da smo 03. listopada 2003. našu odluku donijeli jednostrano. Treba znati i to je Slovenija svoju Odluku donijela bez pravnog utemeljenja, a isto tako je tim činom grubo prekršila Brijunski sporazum. 3. VAŽEĆA ODLUKA O ZERP-U RH ONEMOGUČAVA PROVEDBU TEMELJNIH CILJEVA RADI KOJIH JE ODLUKA I DONESENA. Pored činjenice da je RH djelomično proglasila ZERP, temeljni ciljevi donošenja navedene Odluke (kako su navedeni u uvodnom dijelu Odluke o proširenju jurisdikcije RH na Jadranskom moru, te u Pomorskom zakoniku (čl. 33.i 34.): zaštita ribljeg bogatstva, zaštita morskog okoliša, gospodarenje živim morskim organizmima, njihovo iskorištavanje, zaštita i nadzor) nisu ni u jednom dijelom ostvareni. U ZERP-u RH dnevno obavlja ribolov do 800 talijanskih, uglavnom velikih ribarskih plovila (podatak je 2003. javno iznio talijanski državni podtajnik za ribarstvo, Ssarpa) koja su svojim prevelikim i nekontroliranim ribolovnim aktivnostima doveli do toga da se količina ribe u našem ZERP-u svela na manje od jedne trećine u odnosu na količinu ribe u našem teritorijalnom moru (izvor: MEDITS, ADRIAMED, Uprava ribarstva)
- 5-4. PROVOĐENJE RIBARSTVENE POLITIKE EU NAVEDENE U AKCIJSKOM PLANU REFORMI ZAJEDNIČKE RIBARSKE POLITIKE EU, KAO I DEKLARACIJE MINISTARSKE KONFERENCIJE IZ VENECIJE KOJA NALAŽE POTREBU PROGLAŠENJA ZAŠTIČENIH RIBOLOVNIH ZONA NA MEDITERANU. Pripremni sastanak u Ateni 19/20. lipnja 2003. za Ministarsku konferenciju u Veneciji, potvrdio je da je u EU došlo do značajne pozitivne promjene u odnosu na pitanja širenja jurisdikcije izvan teritorijalnog mora jer kako je rečeno, EK i Vijeće EU sada zastupaju stajalište da se bez širenja jurisdikcije ne može provoditi dugoročno održiva ribarska politika u Sredozemlju, niti osigurati potrebna zaštita i obnovljivost prirodnih biozaliha. U točki 10. Deklaracije ministarske konferencije o održivom ribarstvu na Sredozemlju navodi se preporuka obalnim državama Sredozemlja da proglašavaju zaštićene ribolovne pojaseve (fisheris protecion zones) kako bi doprinijele boljoj zaštiti i kontroli ribarstva. Pored činjenice da EU deklarira svoju ribarsku politiku u Sredozemlju na način da potiče stvaranje zaštićenih ribolovnih pojaseva u cilju racionalnog i dugoročno održivog ribolova s ciljem mogućnosti uspostave nadzora, odnos EU prema inicijativi RH da ZERP proglasi u cijelosti, je negativan. Takav stav EU koji je u suprotnosti s njihovom proklamiranom ribarstvenom politikom, uvjetovan jakim talijanskim utjecajem. EU s Italijom ima najviše problema u provođenju zajedničke ribarske politike na Mediteranu zato što je do krajnjih granica devastirala kako svoje ribolovno more tako i tako i naš ZERP. Naši gorući problemi vezani za nepostojanje ribarskih luka i mjesta za iskrcaj ribe još uvijek su na čekanju. Naši dosadašnji napori nisu dali značajnije rezultate iako je od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka bilo izraženo i razumijevanje i podrška, međutim uvijek se ti problemi isprepliću s nadležnošću ne samo više ministarstava već i lokalnih samouprava. Ribari moraju imati svoj vez i svoje luke kao što imaju svi ribari na Mediteranu. Po tom pitanju morali bi s ovog skupa jasno poručiti Vladi RH da taj problem više ne može čekati i da ako budemo čekali da ga riješi lokalna samouprava nikad nećemo dočekati. Većina naših ribarskih brodova lovi ribu, ne ispred svoje kuće nego tamo gdje se riba pojavi. Tamo gdje se riba ulovi treba je i iskrcati. Svježa riba ima svoj kratak rok trajanja i svaki sat kašnjenja iskrcaja je važan. Dakle problem nije lokalan nego ga država mora riješiti i to ne na razini nekoliko ministarstava, nego ne razini Vlade. Ribari nisu građani drugog reda i ne može me nitko uvjeriti da je za našu državu važnije osigurati vez za stranog nautičara nego za ribarski brod koji
- 6 - treba iskrcati 20 tona ribe. Od turizma se ubire prihode dva mjeseca godišnje, a od ribarstva se živi 12 mjeseci. S veletržnicama se je konačno počelo. U Poreču je u tijeku izgradnja, a u Rijeci su završne pripreme za početak izgradnje. Realizacija tih projekata sigurno će biti povod za izgradnju i drugih veletržnica na našoj obali i otocima. S modelom upravljanja kako je određen za navedene veletržnice nismo zadovoljni jer ribari ne mogu njima upravljati. Ako smo htjeli preslikati talijanski model veletržnica onda smo ga morali preslikati i u dijelu upravljanja gdje proizvođačkim veletržnicama, koje su u pravilu javno vlasništvo, upravljaju interesno udruženi ribari. Ne smijemo zaboraviti da je osnovni uvjet postojanja veletržnica interesno udruživanje ribara u ribarske zadruge. Motivi za takvo udruživanje su još uvijek mali i neprepoznatljivi i biti će sve do tada do kad država ne ponudi konkretnu, brzu i dostupnu stimulaciju za osnivanje i rad ribarskih zadruga koje će sutra moći prerasti u proizvođačke organizacije kakve prepoznaje EU. Na području marikulture stagniramo, školjke još uvijek ne možemo izvoziti u EU iako znamo da ih čak i Albanija može izvoziti. Procedure oko određivanja lokacija za marikulturu i postupak koncesioniranja pomorskog dobra u Hrvatskoj su najkompliciranije i najdugotrajnije u usporedbi sa svim drugim državama koje imaju marikulturu. Zašto? Zašto sprječavati poduzetničke aktivnosti onih koji proizvode hranu i tu hranu bez problema mogu izvoziti. Ako Grčka ima uzgoj od 120 000 tona samo komarče i lubina i taj uzgoj ni malo ne ometa njihov turizam koji je daleko veći od našeg, zašto bi nama smetalo nedostižnih 20 000 tona uzgoja školjki i 10 000 tona ribe ako se zna da je dužina naše morske obale skoro 6 000 km. Svi ovi naši ribarski problemi očekuju brza rješenja, jer kad uđemo u EU više nećemo moći povećavati naše kapacitete, a ono što do tada uspijemo napraviti dijeliti će sva dobra kojim raspolaže sektor ribarstva u EU, nakon našeg punopravnog članstva. Međutim kada govorimo o našem ulasku u EU, barem što se ribarstva tiče ne želimo tamo ući pognute glave. Naši Hrvatski ribari u prošlom stoljeću, ako su u ičemu doprinijeli svijetu, onda su to učinili u ribarstvu. Prvi smo izumili i upotrijebili mrežu tunolovku koja je mogla loviti tunu na otvorenom moru, u tunolovu smo bili prvi na Pacifiku i tako tu hranu iz ogromnih prostranstava oceana učinili dostupnom čovječanstvu; Naš Bračanin Mario Puretić prvi je patentirao vitlo za izvlačenje mreže što je bio revolucionaran izum u ribarstvu i kojeg koriste svi ribari svijeta.
- 7 - Naši ribari prvi su otkrili i počeli iskorištavati najbogatija lovišta lososa na Aljasci. Naši Kaljani u Port Linconu u Australiji prvi na svijetu su počeli ulovljene tune dohranjivati u kavezima i tek tada ih prodavati za neusporedivo veću cijenu na Japanskom tržitšu. To što nam je bivši sustav onemogućio razvoj svih vrsta ribolova osim ribolova srdele koji je bio vezan za državne tvornice za preradu ribe i to što smo imali nametnuti domovinski rat, ne umanjuje nam naša povijesna prava ribolova u našem ZERP-u u predstojećim pregovorima. Kroz čitavu našu povijest naši Hrvatski ribari dominirali su otvorenim morem Jadrana o čemu najbolje svjedoči pripadnost udaljenog otoka Palagruže Hrvatskoj iako je ona daleko bliža Talijanskoj nago Hrvatskoj obali. I na kraju htio bih naglasiti da u našim raspravama muku mučimo kako primijeniti sve standarde koje u ribarstvu EU od nas traži, međutim činjenica je da mi možda i nemamo sve standarde koje EU ima, ali zato imamo bogato more ribom koje EU više nema. Stoga našu ribarsku tradiciju i naše očuvano ribolovno more tijekom predstojećih pregovora sigurno nećemo zaboraviti.