Strategija razvoja vjerskog turizma grada Rijeke do 2020. godine Opatija, 2015.
Naručitelj: Turistička zajednica grada Rijeke Izvoditelj: Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci Istraživački tim: Prof. dr. sc. Zdenko Cerović, voditelj projekta Doc. dr. sc. Dina Lončarić Sanda Grudić Kvasić, mag. oec. Patricia Bogović, mag. oec. Stručni tim: Prof. dr. sc. Zdenko Cerović, voditelj projekta Doc. dr. sc. Dina Lončarić Sanda Grudić Kvasić, mag. oec. Patricia Bogović, mag. oec. Petar Škarpa, dipl. oec. Ines Boban-Štiglić, prof. Partnerski odbor: u Prilogu Lektura: Una Matić Vukelić
SADRŽAJ UVOD... 2 1. TEORIJSKA OBILJEŽJA I POLAZNA SHVAĆANJA VJERSKOG TURIZMA... 6 2. ANALIZA POSTOJEĆE DOKUMENTACIJSKE OSNOVE ZA RAZVOJ VJERSKOG TURIZMA... 11 2.1. Strategija razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014. 2020. godine... 11 2.2. Strateški razvojni dokumenti u području turizma... 12 3. RESURSNA OSNOVA ZA RAZVOJ VJERSKOG TURIZMA GRADA RIJEKE... 16 3.1. Opća obilježja grada Rijeke... 16 3.2. Vjerski objekti grada Rijeke... 17 3.3. Vjerske zajednice grada Rijeke... 29 4. ANALIZA STANJA U TURIZMU GRADA RIJEKE... 32 4.1. Smještajni kapaciteti grada Rijeke... 32 4.2. Turistički promet grada Rijeke... 34 4.3. Emitivna turistička tržišta grada Rijeke... 36 4.4. Vjerski motivi u odabiru grada Rijeke kao turističke destinacije... 38 5. ISTRAŽIVANJE STAVOVA KLJUČNIH DIONIKA O RAZVOJU VJERSKOG TURIZMA U RIJECI. 40 5.1. Metodologija istraživanja... 40 5.2.Rezultati provedenih istraživanja... 41 5.2.1. Stavovi predstavnika vjerskih zajednica rezultati intervjua... 41 5.2.2.Stavovi ključnih dionika analiza anketa provedenih na radionicama... 43 5.2.3. Stavovi vjernika (hodočasnika) koji pohode Svetište Majke Božje na Trsatu... 47 5.2.4. Istraživanje stavova turista... 49 6. SWOT ANALIZA VJERSKOG TURIZMA U RIJECI... 53 7. MISIJA, VIZIJA I STRATEŠKI CILJEVI RAZVOJA VJERSKOG TURIZMA U GRADU RIJECI... 56 8. IMPLEMENTACIJA STRATEGIJE I AKCIJSKI PLAN PROVEDBE... 64 8.1. Tijela odgovorna za provedbu Strategije razvoja vjerskog turizma... 64 8.2. Akcijski plan provedbe Strategije... 66 ZAKLJUČAK... 75
LITERATURA... 78 POPIS ILUSTRACIJA... 81 PRILOG... 82
Predgovor Grad Rijeka, sa svojom bogatom kulturno-povijesnom baštinom i dugom industrijskom tradicijom, okreće se razvoju turizma, čiji pokazatelji uspješnosti u posljednjem desetljeću predstavljaju daljnji poticaj za unapređenje turističke ponude, temeljene na promociji selektivnih oblika turizma. Prepoznavši potencijal vjerskog turizma, koji u svjetskim turističkim kretanjima ostvaruje zavidne rezultate, Turistička zajednica grada Rijeke dala je izraditi Strategiju razvoja vjerskog turizma grada Rijeke do 2020. godine, s ciljem učvršćivanja imidža Rijeke kao prepoznatljive destinacije na turističkoj karti putovanja motiviranih vjerom. Izrađivači studije se, stoga, u prvom redu zahvaljuju direktoru Turističke zajednice grada Rijeke, gospodinu Petru Škarpi i voditeljici razvoja proizvoda, gospođi Ines Boban-Štiglić na hvalevrijednoj inicijativi, kao i pomoći u provedbi predmetnog istraživanja. Polazne osnove i razmišljanja o mogućim modelima razvoja vjerskog turizma u Rijeci pružila su gospoda profesori Teologije u Rijeci, područnog studija Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić, prof. dr. sc. Jerko Valković i prof. dr. sc. Josip Grbac. Posebne zahvale upućene su vrsnim znalcima i promicateljima Svetišta Majke Božje na Trsatu: prof. dr. sc. fra Emanuelu Hošku i gvardijanu fra Antunu Jesenoviću, kao i dugogodišnjem rektoru Katedrale sv. Vida, monsinjoru Ivoslavu Liniću. Cijenjeni doprinos u izradi ove studije dali su: vlč. Matija Matičić, biskupski vikar za pastoral Riječke nadbiskupije i župnik sv. Nikole biskupa; prof. dr. sc. Marijan Jurčević, prior Dominikanskog samostana; dr. sc. Mario Tomljanović, župnik Uznesenja Blažene Djevice Marije; fra Eugen Pavlek, župnik Kapucinskog samostana; Hajrudin ef. Mujkanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Rijeka, protojerej-stavrofor Mićo Kostić, paroh Srpske pravoslavne crkvene opštine; gospođa mr. sc. Irena Deže Starčević, predsjednica Židovske općine Rijeka i gospodin Giorgio Grlj, pastor Baptističke crkve u Rijeci. Na koncu, autori studije zahvaljuju svim sudionicima radionica, a posebice predstavnicima Grada Rijeke, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Rijeka, Policijske uprave primorsko-goranske, poduzetnicima u turističkom posredovanju - gospođi Ani Predovan-Brkarić i gospodinu Viboru Olivariju te svim ostalim suradnicima na svesrdnoj pomoći, susretljivosti i entuzijazmu koji su iskazali tijekom pripreme i izrade Strategije. 1
UVOD Vjerski turizam jest specifičan oblik turizma koji je u teorijskom i praktičnom smislu multidisciplinaran te ga je za razliku od drugih oblika turizma potrebno promatrati s vjerskog, pragmatičnog, teološkog, sociološkog, psihološkog, gospodarskog, prometnog i drugih aspekata. Pojavljuje se u različitim oblicima pri čemu se s jedne strane kontinuuma nalaze hodočašća, a s druge strane turizam koji nije vjerski motiviran. Između dvaju polova pojavljuju se različiti oblici vjerskog turizma, a ono što je svima zajedničko jest potreba za ostvarenjem vjerskih motiva i duhovnih doživljaja. Istodobno se postavlja i pitanje materijalnih uvjeta za organiziranje vjerskih događaja, cijene prijevoza, smještaja i naravno dobiti koju organizator vjerskih putovanja mora ostvariti. Menadžment vjerskih događaja veoma je zahtjevan proces i često pod udarom kritika. U kreiranju i planiranju određenoga vjerskog događaja potrebna su specifična znanja, vještine i kompetencije svih sudionika. Osim toga, potrebna je i dodatna razina senzibilnosti koja uvijek opterećuje svako vjersko događanje i daje mu posebno značenje upravo zbog važnosti zadovoljenja vjerskih motiva i duhovnih doživljaja, a ne nužno stvaranja ekonomskih učinaka. Stoga je razvojem vjerskog turizma potrebno upravljati na primjeren način. Grad Rijeka jest multikulturalni grad bogate prošlosti i kulturno-povijesne baštine koji još uvijek nije u dovoljnoj mjeri percipiran kao turistička destinacija. Posljednjih se godina može zamijetiti uspješna transformacija Rijeke u turistički grad, a jedan od oblika turizma koji je već dugo prisutan u Rijeci, iako je njegov potencijal još uvijek nedovoljno iskorišten, jest i vjerski turizam. Činjenica da je Rijeka odnosno Trsat prepoznatljiva destinacija na ruti putovanja motiviranih vjerom u Hrvatskoj, ali i šire, predstavlja ishodište inicijative o potrebi izrade strategije vjerskog turizma. Pored drugih oblika turizma definiranih strateškim razvojnim dokumentima, ocjenjuje se da vjerski turizam u Rijeci ima potencijal rasta jer je Rijeka već dugo prepoznata kao središte vjerskih događanja. Uvažavajući navedeno, Turistička zajednica grada Rijeke prepoznala je važnost izrade strategije vjerskog turizma u cilju učvršćivanja ugleda destinacije i ostvarenja potencijala rasta vjerskog turizma. Svrha izrade ove studije pod nazivom Strategija razvoja vjerskog turizma grada Rijeke do 2020. godine jest transformacija grada Rijeke u turističku destinaciju koju turisti rado posjećuju radi zadovoljenja vjerskih motiva, prepoznatljivih vjerskih događaja i kulturno-povijesnog nasljeđa. Ostvarenje navedene svrhe, određeno je nizom specifičnih ciljeva koji se mogu svesti na sljedeće: konceptualno određenje vjerskog turizma i oblikovanje teorijskog okvira njegova razvoja; ocjena dokumentacijske i resursne osnove za razvoj vjerskog turizma u Rijeci; analiza turističkog prometa u gradu Rijeci s ciljem određivanja tržišnog potencijala glede putovanja motiviranih vjerom; evaluacija stavova dionika relevantnih za razvoj vjerskog turizma (znanstvenika i stručnjaka, predstavnika 2
vjerskih zajednica, turističkih agencija, lokalne samouprave, trgovačkih društava, vjernika, turista i ostalih dionika); analiza snaga i slabosti te mogućnosti i ograničenja razvoju vjerskog turizma u Rijeci; određivanje vizije i misije daljnjeg razvoja turističke ponude grada Rijeke utemeljene na vjerskim motivima te definiranje strateških ciljeva razvoja vjerskog turizma; osmišljavanje akcijskog plana za naručitelja, ali i sve sudionike u kreiranju novih turističkih programa koji se zasnivaju na vjerskim motivima, a koji propisuje zadatke i nositelje aktivnosti kojima receptivni gospodarski subjekti u sinergiji s Turističkom zajednicom grada Rijeke i vjerskim zajednicama trebaju omogućiti potporu razvoju vjerskog turizma u cilju odgovarajuće turističke valorizacije vjerskih objekata, sadržaja i događaja. Konačni cilj sastoji se u predlaganju modela upravljanja razvojem vjerskog turizma u gradu Rijeci primjerenih postojećoj situaciji i mogućim postignućima u budućnosti. Kako bi se ostvarila svrha i ciljevi izrade studije, definiran je metodološki pristup primjeren ovoj vrsti istraživanja. Osim istraživanja sekundarnih izvora informacija provedeno je nekoliko istraživanja na terenu: ispitani su stavovi prpadnika vjerskih zajednica, održane su radionionice s ključnim dionicima, istraženi su stavovi vjernika koji posjećuju Svetište Majke Božje na Trsatu prilikom velikih okupljanja i ispitana su mišljenja turista koji su pri obilasku Rijeke posjetili vjerske objekte. Stavovi predstavnika vjerskih zajednica istraženi su metodom osobnog ispitivanja. Od ožujka do lipnja 2015. godine održano je niz intervjua s predstavnicima vjerskih zajednica u Rijeci i profesorima Teologije u Rijeci, područnog studija Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cilj provedenih ispitivanja bio je steći uvid u mišljenja i stavove predstavnika vjerskih zajednica o mogućnostima i izazovima razvoja vjerskog turizma u Rijeci. Razvoj vjerskog turizma nije moguće ostvariti bez potpore i aktivnog sudjelovanja svih dionika. U suradnji s Turističkom zajednicom grada Rijeke definirani su ključni dionici i oblikovan je tzv. partnerski odbor koji je dao doprinos izradi strategije, a sastojao se od svih predstavnika vjerskih zajednica koje djeluju na prostoru grada, predstavnika trgovačkih društava koja obavljaju komunalne, prometne, ugostiteljske i druge djelatnosti u poslovnom okruženju koji utječu na formiranje turističkih proizvoda, predstavnika lokalne samouprave i predstavnika turističkih agencija kao nositelja primjene novih mogućih djelovanja i proizvoda u receptivnom ili u mogućem emitivnom obliku turističke ponude. Uz svesrdnu pomoć naručitelja izrađivač je 23. travnja 2015. organizirao tri radionice na kojima je sudjelovalo ukupno 43 predstavnika svih navedenih partnera. Na radionicama su predstavljeni svrha i ciljevi izrade strategije, provedena je rasprava na temu razvoja vjerskog turizma u Rijeci te je provedena anketa čiji su rezultati poslužili za analizu stanja te utvrđivanje stavova o mogućnostima razvoja vjerskog turizma i doprinosu pojedinog dionika istome. 3
Izuzetno važnu grupu dionika čine predstavnici vjernika i hodočasnika. Uvažavajući vremensko ograničenje za prikupljanje podataka, provedeno je ispitivanje mišljenja i stavova posjetitelja Svetišta Majke Božje na Trsatu prilikom dvaju velikih okupljanja vjernika kako bi se potrebni podaci prikupili u relativno kratkom vremenu. Prikupljanje podataka provedeno je na Trsatu u travnju i svibnju uvažavajući činjenice o razmjernom broju posjetitelja grada Rijeke motiviranih vjerom. S obzirom na to da Rijeka ima niz u turističkom smislu atraktivnih vjerskih objekata vrijednih pozornosti, a koji nisu do sada dovoljno valorizirani u svrhu razvoja vjerskog turizma te da Rijeku posjećuju i turisti čiji primarni motiv nije vjera, već upoznavanje kulturno-povijesne baštine, logična je bila potreba istražiti mišljenja, stavove i zadovoljstvo turista koji obilaze druge vjerske objekte pri posjećivanju grada Rijeke. Stoga je u lipnju 2015. godine provedeno još jedno ispitivanje na uzorku turista koji su došli u obilazak Rijeke. Ograničenje ovog istraživanja jest relativno mali uzorak što je posljedica disperzije posjetitelja i relativno kratkoga raspoloživog vremena za provedbu istraživanja. Podaci prikupljeni provedenim istraživanjima bili su podloga za primjenu različitih metoda kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja. Na temelju prikupljenih podataka iz primarnih i sekundarnih izvora izvršena je analiza stanja te su utvrđene mogućnosti unapređenja i daljnjeg razvoja vjerskog turizma. Uz uvod i zaključak, strukturu Strategije razvoja vjerskog turizma grada Rijeke do 2020. godine čini osam cjelina. Nakon definiranja pojma i određivanja teorijskog okvira studije u prvoj cjelini slijedi analiza postojeće dokumentacijsko osnove za razvoj vjerskog turizma u Rijeci. Analiza resursne osnove za razvoj vjerskog turizma u gradu Rijeci prikazana je u trećoj cjelini te obuhvaća opća obilježja grada Rijeke, opis vjerskih objekata u Rijeci te se naposljetku navode i vjerske zajednice prisutne u Rijeci. Analiza stanja turizma u Rijeci uključuje analizu smještajnih kapaciteta, turističkog prometa, emitivnih turističkih tržišta te analizu vjerskih motiva pri odabiru grada Rijeke kao turističke destinacije. Metodološki pristup empirijskom istraživanju i rezultati istoga prikazani su u petoj cjelini. Obradom podataka iz primarnih i sekundarnih izvora sačinjena je analiza snaga, slabosti, prilika i prijetnji (SWOT) vjerskog turizma u Rijeci koja se prikazuje u šestoj cjelini. Na temelju sveobuhvatne analize i uz uvažavanje stavova svih ključnih dionika predložene su misija i vizija te su određeni strateški ciljevi razvoja vjerskog turizma u Rijeci prikazani u sedmoj cjelini. Posljednje poglavlje sadržava prijedloge za primjenu strategije i akcijski plan provedbe. U toj su cjelini predloženi modeli upravljanja vjerskim turizmom u Rijeci koji su rezultat provedenih analiza i promišljanja autora studije. Osim toga, predlaže se i akcijski plan provedbe koji sadržava zadatke, aktivnosti, nositelje aktivnosti, vrijeme predviđeno za provedbu aktivnosti, očekivane rezultate i prioritet u ostvarenju postavljenih strateških ciljeva. 4
Uspješnom primjenom ove Strategije grad Rijeka do 2020. godine zasigurno može ostvariti postavljene ciljeve turističkog i gospodarskog razvoja te se pozicionirati na turističkom tržištu kao urbana destinacija prepoznatljiva po vjerskom turizmu. 5
1. TEORIJSKA OBILJEŽJA I POLAZNA SHVAĆANJA VJERSKOG TURIZMA Turistička putovanja uvijek su inicirana većim brojem motiva. Putovanje potaknuto vjerskim motivom naziva se vjersko putovanje, a oblik turizma koji uključuje tu vrstu putovanja naziva se vjerski turizam. Među brojnim vidovima suvremenoga turizma vjerski turizam sve više zaokuplja pažnju turističke znanosti i prakse. Vjerski turizam podrazumijeva posjet važnim religijskim lokalitetima s glavnim motivom putovanja: zadovoljenje vjerske potrebe. Vjerski turizam doživljava ekspanziju nakon Drugoga svjetskog rata. Budući da je riječ o ekonomski vrlo korisnom obliku turizma, neke destinacije vjerskoga turizma kroz povijest su postale središta vjerskih, trgovačkih i kulturnih događanja, važnih ne samo za destinaciju nego i za regiju, pa i čitavu državu. Putnicima se u takvim mjestima pružaju infrastrukturni, kulturni, gastronomski i ostali sadržaji te dolazi do povećanih investicija u mjesta dolaska. 1 Sveobuhvatnošću socijalnih slojeva društva i brojem sudionika vjerski turizam postao je fenomen koji, uz socijalne kategorije, ima sve više i obilježja ekonomske kategorije te je kao takav bio i bit će predmet interesa u multikulturalnom gradu kao što je Rijeka. Definicija vjerskog turizma vrlo je složena, a posebno na prostoru i povijesnim mijenama koje su vladale u gradu Rijeci. Ona proizlazi iz saznanja da je to uvijek određeni oblik turizma kao društvene pojave, ali s naznakom da je to i gospodarska djelatnost s motivima posjeta određenom svetom mjestu. Upravo u tom ozračju svetosti i proizlaze pitanja i dileme s kojeg daljnjeg aspekta definirati vjerski turizam. Vjerska putovanja, kao jedan od najstarijih oblika putovanja, moraju se sagledavati s aspekta religije jer je to putovanje motivirano primarno ili sekundarno vjerom, tj. religijom. Putovanja motivirana vjerom dodatno se promatraju s kulturološkog, sociološkog, religijskog i gospodarskog aspekta. Vjerski turizam ne pati od ideoloških predrasuda, od banaliziranih tržišnih ponuda i od turističke zasićenosti. Vjerski turizam putem visoko profesionalnih kulturnih činitelja stvara kvalitetnu turističku ponudu koja je ostala gotovo integralna i autentična u svojem primarnom obliku. Primarni motivacijski pristup vjerskome turizmu jest istraživanje suštine ljudskoga života i traženje odgovora na razna pitanja vezana za vlastitu vjeru, a odgovori se nalaze u višeznačnosti putovanja koja povezuju u jednu cjelinu: znanje, kulturu, životnu strast i vlastite stavove. 2 Samim time istraživanje o vjerskom turizmu mora uzeti u obzir povijesnu širinu fenomena hodočašća, analizirajući njegove razne oblike i ogromnu kulturnu baštinu vjerskoga karaktera. 1 Duvnjak, N., Relja, R., Žeravica, M.: Religijski turizam kao poseban socio-kulturni fenomen na primjeru istraživanja među studentima Sveučilišta u Splitu, Nova prisutnost, Vol. 9, br. 2, 2011., str. 427. 2 Mazza, C.: Turismo religioso. Un approccio storico - culturale, EDB Bologna, Bologna 2007., str. 34. 6
S aspekta suvremene Crkve vjerski (ili religiozni) turizam predstavlja: humanu promociju, oblik solidarnosti i prijateljstva, susret naroda, njihovih kultura i religija, učenja miru među ljudima, poštovanja prirode i valorizacije prirodnog i kulturnog nasljeđa. 3 Osim pojma vjerski turizam u upotrebi su i drugi termini koji su nastali suprotstavljajući izraz turizam riječima koje su povezane s vjerskom dimenzijom kao što su religiozni, religijski, sveti, duhovni ili hodočasnički. U svrhu upotrebe ispravnosti pojma duhovni turizam, hodočasnički turizam, vjerski turizam, religijski turizam, religiozni turizam te spiritualni turizam, 4 mora se sagledavati činjenica da je to spoj dvaju različitih područja. Jedno je duhovno-vjersko-religiozno, a drugo društveno-ekonomsko. Na temelju brojnih teorijskih rasprava definicija inozemnih i domaćih teoretičara može se izvesti definicija vjerskoga turizma: 5 Vjerski turizam jest selektivni oblik turizma, a glavni motiv vjerskoga turizma jest posjetiti sveta mjesta (svetišta, samostane, katedrale, crkve, kapelice i sl.) i/ili sudjelovati u vjerskim događajima i tematskim vjerskim putovima koje uključuju razmišljanje, meditaciju i sudjelovanje u molitvi i bogoslužju. Uz definiranje pojma vjerski turizam nameće se pitanje i objašnjenja pojma hodočasnički turizam. Hodočašće je uvijek i društveni događaj na koji se ponajprije ide zbog duhovnih razloga. Pojam hodočašće (tal. pellegrinaggio, engl. pilgrimage, njem. Wallfahrt, Pilgerreise, franc. pèlerinage) predstavlja, na svoj način, jedan dinamičan element, strukturan, urođen u samoj vjeri i koji se tisućljećima razvijao kako bi odredio jednu vrstu duhovnog pročišćenja, s pomoću sakralnog puta do te mjere da povezuje čovjeka s božanstvom, a empirijski i mistički predstavlja cilj hodočašća. Hodočašće se pojavljuje kao tipičan vjerski čin, urođen u samoj dimenziji vjerskoga čovjeka, strukturiran s pomoću teološke doktrine i prakse same vjere, s vremenom kodificiran zahvaljujući različitim ritualima, gestama, riječima, putovima, mjestima, svetim građevinama, spomenicima, određenim znakovima povijesti odnosa između čovjeka i Boga. Po mišljenju A. Dupronta hodočašće se definira kao čin sakralizacije u smislu jednog zatvorenog svemira u odnosu na ostatak svijeta te hodočašće i hodočasnika definira na sljedeći način: Hodočašće je sve: počevši od prostornog pokreta koji je u samoj srži duhovan te ima kao metu jedno sveto mjesto gdje treba biti prisutan u određenim datumima, koji su definirani pomoću sakralnih kalendara. Hodočasnik slijedi već uhodani ritual, koji proslavlja jedan novi čin duhovnosti osobe koja je došla dokazati 'sastanak' s božanstvom. 6 3 Pasinović, M.: Religiozni turizam između socijalne i ekonomske kategorije, Turizam: međunarodni znanstveno-stručni časopis, br. 3., Zagreb, 1991., str. 82. 83. 4 Cerović, Z., Zanketić, P.: Menadžment hodočašća i vjerskih događaja, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija, Opatija, 2013., str. 79. 5 Zanketić, P.: Menadžment vjerskih događaja u turističkoj destinaciji, doktorska disertacija, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija, Opatija, 2012., str. 20. 6 Mazza, C., op. cit., str. 36. 7
Pitanje motivacije za neki sakralni doživljaj osnova je hodočašća. Svako masovno putovanje u suštini je vjersko putovanje motivirano sakralnim i vjerskim motivima. Stoga sakralno putovanje pretpostavlja želju i istinu vjerskoga doživljaja. Javlja se pitanje duhovne potrebe putovanja, u kojem se traže odgovori na postavljena metafizička (duhovna) pitanja. Pojedinac na dominirajući način nosi sa sobom svoj privatan svijet, ali nije neprisutna pripadnost narodu, percepcija da nismo sami na ovom svijetu. Govoreći o hodočašću, motivacijski okvir pojedinca koji hodočasti može sadržavati različite razloge: molitva za ozdravljenjem zahvalnost molitva za oprostom molitva za pročišćenjem sama proslava vjerskoga blagdana može biti razlog hodočašća, kao aspekt povratka temeljima vlastite vjere sudjelovanje na vjerskom obredu koji je utjecao na život naroda kojemu se pripada. Činjenica jest da je hodočasnik obuzet energijom potrebe koja ga tjera da izađe iz vlastitog doma i počinje s programiranjem vremena i mjesta svetog putovanja; počinje zamišljati budućnost prizivajući pamćenje i legende, sebi poznata iskustva i zanimljive anegdote. Ne treba podcijeniti motivaciju hodočasnika za vlastitim spasenjem. Zbog tog razloga osoba je u potpunosti posvećena tom cilju, srcem, tijelom, duhom, osjećajima i strastima, svakodnevnim projektima, poslovima i ljubavima, sadašnjošću i budućnošću. Hodočašće je u suštini putovanje u vjersko svetište, u povijesti redovito pješice, a danas svim prijevoznim sredstvima. Odredišta na koja se hodočasti obično su rodna mjesta ili mjesta umiranja svetaca ili utemeljitelja religija. Mjesta Gospinih ukazanja također su među posjećenijim hodočasničkim odredištima u kršćana. Vjernici mnogih velikih religija sudjeluju u hodočašćima. Vjernik koji ide na takvo putovanje jest hodočasnik. Problem je, međutim, utvrditi kriterije po kojima bi se mogle striktno odrediti granice u sadržajima hodočašća do kojih ovi sadržaji imaju, a neki i moraju, za uspjeh samoga hodočašća imati profani karakter, a da cijelo hodočašće ne izgubi atribut vjerskoga događaja. Hodočasnici se obično na dugom putu zaustavljaju, trguju, kupuju i prodaju, sastaju se s nepoznatim ljudima, izmjenjuju materijalna i duhovna dobra, upoznaju kulturne vrednote naroda u čiju su sredinu došli kao tuđinci ili kroz čiju su sredinu prošli. Tijekom povijesti, kršćanin je polazio na put da slavi svoju vjeru na mjestima koja čuvaju uspomenu na Gospodina ili na onim mjestima koja predstavljaju važne trenutke povijesti Crkve. Posjećivao je svetišta koja časte Majku Božju ili svetišta koja podržavaju živim primjer svetaca. 7 Vjernici danas zahvaljujući suvremenim 7 Rebić, A.: Dokument Svete Stolice o hodočašću 2000., Bogoslovska smotra, br. 1, Zagreb, 1999., str. 145. 8
prometnim sredstvima putuju daleko izvan svoje domovine: u Svetu Zemlju, u marijanska svetišta (npr. Lourdes, Fatimu, Częstochowu, Mariazell i drugamo bilo u svijetu bilo u svojoj domovini), Santiago de Compostelu i sl. Iz navedenoga se zaključuje kako je vjerski turizam selektivni oblik turizma, a glavni motiv vjerskoga turizma jest posjet svetom mjestu (svetištu, samostanu, katedrali, crkvi, kapelici i sl.) i sudjelovanje u vjerskim događajima i tematskim vjerskim putovima uz razmišljanje, meditaciju i sudjelovanje u molitvi i bogoslužju. Hodočašće je po svojoj vjerskoj osnovi izrazito religiozan čin i ne može ga se drugačije prikazivati. Kod pojedinih hodočašća zbog različitih razloga mogu povremeno prevladati svjetovni sadržaji u obliku pratećih sadržaja (zabava, uživanje u jelu i piću itd.). Tada takva hodočašća, prema učenju svih vjera, ne mogu nositi i naziv (vjerskoga) hodočašća. Stoga je, uvažavajući činjenicu da postoji poveznica između hodočašća i turizma, potrebno naglasiti da se vjerski turizam može pojaviti u različitim oblicima. Tako Smith 8, polazeći od istraživanja koja su proveli Adler 9 i ostali znanstvenici, predlaže tzv. kontinuum putovanja koji ima dva pola: svetost i svjetovnost te dijeli putnike u pet skupina (shema 1). Shema 1. Putanja hodočasnik turist HODOČAŠĆE VJERSKI TURIZAM TURIZAM a b c d e sveto vjerski/svjetovno svjetovno Izvor: prilagođeno prema Smith, V. L.: Introduction: The Quest in Guest, Annals of Tourism Research, Vol. 19, No. 1, 1992., str. 4. Prvu skupinu (a) autorica naziva pobožni hodočasnik, dok se na drugom polu nalazi svjetovni turist (e). Vjerski turisti obuhvaćeni su u trima skupinama putnika: više hodočasnik nego turist (b), vjerski turist ili hodočasnik = turist (c) i više turist nego hodočasnik (d). Proizlazi, dakle, da nije jednostavno razgraničiti hodočasnike od turista i da pri putovanjima koja su motivirana vjerom postoje elementi svetog, ali i svjetovnog. Složenost organizacije u smislu procesa stvaranja i provedbe hodočašća ili vjerskoga događanja zahtijeva velik broj ljudi dobre volje, stručnih ljudi specijaliziranih za pojedine poslove te velik broj osoba za jednostavne poslove i zadatke za koje nisu potrebna određena posebna znanja, ali im treba osjećaj za milosrđe, dobrotu i ljubav, pokreću potrebu za aktiviranjem volontera. U tu svrhu na poslovima i aktivnostima pripreme i realizacije vjerskih događanja ili hodočašća angažiraju se, uz profesionalce, članovi raznih crkvenih organizacija te drugih 8 Smith, V. L.: Introduction: The Quest in Guest, Annals of Tourism Research, Vol. 19, 1992., No. 1, str. 1. 17. 9 Adler, J.: Youth on the Road: reflection on the History of Tramping, Annals of Tourism Research, Vol. 12, 1985., No. 3, str. 335. 354. 9
organizacija i udruga kojima je u temelju okupljanja dobrobit za ljude, milosrđe i humani doprinos prema ljudima te cijeli niz drugih profesionalnih službi i tvrtki (zdravstvene službe, zaštitari, vatrogasci, komunalni djelatnici, gorske službe spašavanja itd.). Planiranje i razvoj vjerskog turizma destinacije podrazumijeva određene specifičnosti koje je potrebno posebno naglasiti: 10 Turistički dolasci motivirani vjerom u prvom su redu uvjetovani prepoznatljivošću destinacije te dostupnošću svih relevantnih informacija. To podrazumijeva tiskanje tematskih brošura, kreiranje internetskih portala te osmišljavanje posebnih programa u organizaciji turističkih agencija specijaliziranih za vjerski turizam. Vjerska putovanja i hodočašća zahtijevaju prilagođene, tj. cjenovno prihvatljivije oblike smještaja te laku dostupnost odnosno pristupačnost vjerskim objektima (u prometnom i logističkom smislu). Ukupni doživljaj posjeta vjerskim objektima uvelike ovisi o načinu prezentacije objekata in situ. U tom se smislu preporučuju višejezični letci te različiti audio-vizualni, interaktivni vodiči. Vjerski turizam postao je važan izvor turističke potrošnje te je nezaobilazan u analizi turističkih putovanja. Svjetska turistička organizacija (UNWTO) procjenjuje da vjerski turizam godišnje generira ukupno 600 milijuna nacionalnih i međunarodnih vjerskih i duhovnih putovanja u svijetu ukupno, od čega se 40 % odvija u Europi i oko 50 % u Aziji. U Europi se godišnje organizira 240 milijuna turističkih putovanja s vjerskim motivom, 300 milijuna u Aziji te 60 milijuna u ostatku svijeta. Od toga ukupnog broja od 600 milijuna putnika motiviranih vjerom prema procjeni UNWTO-a u svijetu ima 280 milijuna hodočasnika. Od tog broja 112 milijuna ih je u Europi, 140 milijuna u Aziji, a 28 milijuna u ostatku svijeta. U suštini od dvaju putnika motiviranih vjerom jedan je stvarni hodočasnik jer svaki hodočasnik ima i pratnju. U skladu s dostupnim podacima najposjećenija odredišta vjerskog turizma godišnje posjećuje čak 30 milijuna hodočasnika (Indija). Najpoznatije europske vjerske destinacije jesu Lourdes (s osam milijuna hodočasnika godišnje) i Fatima (oko pet milijuna hodočasnika godišnje). U Republici Hrvatskoj Svetište Majke Božje Bistričke pored Zagreba godišnje posjećuje oko 900.000 hodočasnika i posjetitelja te se u lokalnim hotelima ostvaruje oko 13.000 noćenja. Svetište majke Božje Međugorske Bosni i Hercegovini posjećuje dva milijuna turista hodočasnika. Dakle, može se zaključiti da je prema podacima UNWTO-a u svijetu oko 20 % turista motiviranih vjerom. Da bi se došlo do odgovora na pitanje koje su to društvene i gospodarske zakonitosti vjerskog turizma grada Rijeke, potrebno je pronaći konstante i varijable dosadašnjeg razvoja turizma u Rijeci. 10 Mantovani, M.: La crescente importanza del turismo religioso in Italia ed i percorsi devozionali, Rivista di scienze del turismo, n. anno II, 2011., str. 144. 10
2. ANALIZA POSTOJEĆE DOKUMENTACIJSKE OSNOVE ZA RAZVOJ VJERSKOG TURIZMA Razvoj vjerskog turizma u Rijeci uvjetovan je postojećim pravnim okvirom i dokumentima koji na strateškoj razini usmjeravaju razvoj turizma. Osim većeg broja zakona koji određuju poslovanje u području turizma i ugostiteljstva 11, gospodarstva i malog poduzetništva 12, kulture 13 te djelovanja vjerskih zajednica 14, među najvažnije dokumente koji predstavljaju polazište izrade strategije za razvoj vjerskog turizma u Rijeci ubrajaju se Strategija razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014. 2020. godine i niz strateških razvojnih dokumenta u području turizma. 2.1. Strategija razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014. 2020. godine Strategija razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014. 2020. godine donesena je 19. rujna 2013. godine. Njome je definirana misija koja glasi: Rijeka je usmjerena dobrobiti svih građana čije se zajedničke vrijednosti ogledaju u njegovanju otvorenosti, tolerancije i odgovornosti" 15. Vizija za planski razdoblje definirana je na sljedeći način: Rijeka je grad ugodan za život koji svoj razvoj bazira na prednostima jedinstvenog geografskog položaja te na razvijenim ljudskim potencijalima usmjerenima u znanja kojima se na moderan način povezuju gospodarstvo i znanost. 16 Dokument daje sveobuhvatnu analizu stanja u gospodarstvu grada Rijeke pri čemu je prepoznat potencijal razvoja zdravstvenog turizma koji upotrebljava visoku tehnologiju i omogućuje otvaranje velikog broja radnih mjesta. 17 Također, sugerira se potreba razvoja nautičkog i kongresnog turizma uz izgradnju potrebne infrastrukture i jačanja Rijeke kao turističke avio-destinacije, a u cilju produljenja boravka turista u gradu. 18 Razvoj vjerskog turizma komplementaran je s misijom jer je za njegov razvoj 11 Djelovanje poslovnih subjekata u području turizma i ugostiteljstva regulirano je nizom zakona i provedbenih propisa kao što su Zakon o pružanju usluga u turizmu (NN 68/07, NN 88/10, NN 30/14), Zakon o izmjeni Zakona o pružanju usluga u turizmu (NN 152/14), Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/06, NN 152/08, NN 43/09, NN 88/10, NN 50/12, NN 80/13, NN 30/14), Zakon o izmjeni Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 152/14), Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 152/08) i dr. 12 Primjerice, Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, NN 63/07, NN 53/12, NN 56/13), Zakon o uslugama (NN 80/11), Zakon o obrtu (NN 143/13), Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja (NN 111/12, NN 28/13), Zakon o javno-privatnom partnerstvu (NN 78/12), i dr. 13 Na primjer, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03, NN 157/03, NN 100/04, NN 87/09, NN 88/10, NN 61/11, NN 25/12, NN 136/12, NN 157/13, NN 152/14), Zakon o upravljanju javnim ustanovama u kulturi (NN 96/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, NN 29/97, NN 47/99, NN 35/08), Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi (NN 47/90, NN 27/93, NN 38/09), Pravilnik o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi ( NN 69/12, 44/13, 91/13, 72/15) i dr. 14 Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02, NN73/13) 15 Strategija razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014. 2020. godine, Grad Rijeka, Rijeka, 2013., str. 116. 16 Ibidem, str. 48. 17 Ibidem, str. 47. 18 Ibidem, str. 61. 11
nužna pretpostavka otvorenost i tolerancija što su ključne vrijednosti istaknute u misiji grada Rijeke. 2.2. Strateški razvojni dokumenti u području turizma U proteklom je razdoblju doneseno nekoliko važnih razvojnih dokumenta koji postavljaju definiraju temeljne odrednice razvoja turizma na području Rijeke i Primorsko-goranske županije. U Strategiji razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine vjerski se turizam spominje kao sastavnica kulturnog turizma koji je ocijenjen kao dominantan proizvod na čijem je razvoju posljednjih deset godina mnogo učinjeno. Za razvoj kulturnog turizma nužan je odgovarajući sustav upravljanja destinacijom u cilju integriranja kulturnih sadržaja u pozicioniranje i isporuku ukupnog doživljaja na razini pojedine destinacije. Relevantni proizvodi kulturnog turizma za Hrvatsku jesu gradski turizam, turizam baštne, turizam događanja, kreativni i vjerski turzam. 19 Uvažavajući globalne trendove na turističkom tržištu i resursno-atrakcijsku osnovu za razvoj turizma kulturni se turizam smatra skupinom proizvoda s potencijalom rasta. Uz kontinentalnu i primorska Hrvatska obiluje bogatom-kulturnopovijesnom baštinom, pa je željena pozicija koju se do 2020. godine treba ostvariti da Hrvatska bude prepoznata kao novo, sadržajno i zanimljivo kulturno odredište pri čemu revitalizacija i opremanje pojedinačnih objekata baštine (npr. UNESCO lokaliteti), vjerskih lokaliteta i mreža hodočasničkih putova te uvođenje proizvoda nove generacije koji omogućuju kreativno izražavanje i interakciju posjetitelja s lokalnim ambijentom otvaraju Hrvatskoj pristup novim potrošačkim segmentima. Među ostalim, kao prioritetne aktivnosti razvoja proizvoda navode se poticanje razvoja kulturnih tematskih cesta i putova (npr. povijesne ceste, putovi UNESCO baštine, vjerski putovi). 20 Sustav turističkih proizvoda do 2020. godine obuhvaća deset ključnih proizvodnih grupa: sunce i more, nautički turizam, zdravstveni turizam, kulturni turizam, poslovni turizam, golf-turizam, cikloturizam, eno i gastroturizam, ruralni i planinski turizam, pustolovni i sportski turizam te ostale proizvode (ekološki, omladinski i socijalni turizam). Kada je riječ o potrošačkim segmentima, kao primarni ciljni segmenti za kulturni turizam ocijenjeni su parovi s dvostrukim primanjima bez djece i radno aktivni ljudi čija su djeca napustila roditeljski dom i žive samostalno (tzv. Empty nesters u dobi od 50 do 65 godina), sekundarni su segmenti mladi (u dobi od 18 do 24 godine), Zlatna dob (65+) i specijalizirano organizatori poslovnih putovanja, dok se obitelji s djecom ne smatraju relevantnim potrošačkim segmentom. 19 Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, NN 55/2013., čl. 2.1.5.1. 20 Ibidem, čl. 5.2.1.4. 12
Sustav turističkih proizvoda diversificiran je uvažavajući regionalnu strukturu. Prema Strategiji razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine vjerski turizam nije primarni turistički proizvod niti u jednoj regiji, ali se kao sekundarni proizvod smatra važnim za Kvarner i središnju Hrvatsku. Glavni plan razvoja turizma Primorsko-goranske županije izrađen 2005. godine odnosi se na desetogodišnje razdoblje. Destinacija Rijeka i riječki prsten u Glavnom planu razvoja turizma Primorsko-goranske županije ocijenjena je kao područje koje karakterizira bogatstvo različitosti kao što su bogata kulturnopovijesna baština, raznolika arhitektura, segment vjere, kulture i urbanog duha prostora. 21 Njezina je prednost blizina razvjenih turističkih destinacija. Ona predstavlja jedistveni spoj tradicije i urbanog načina života. Turisti koji posjećuju Rijeku, neovisno o primarnom motivu dolaska, u pravilu posjećuju kulturne sadržaje. Postojeće osobitosti Rijeke i riječkog prstena jesu multikulturalnost, prepoznatljivi događaji, ishodišna tranzitna točka, autohtoni zanati i običaji, okretanje prema moru, prijateljska, urbana, otvorena i gostoljubiva destincija. Kao željena obilježja navode se: prepoznatljiva, organizirana, strastvena, za turiste visokog ritma, kreativna, uredna, okrenuta prema moru te Riječki prsten živi s Gradom i Grad s prstenom. 22 Glavni plan razvoja turizma predlaže sljedeću viziju Rijeke i riječkog prstena: Vizija Rijeke i riječkog prstena za 2015. godinu jest prerastanje u prepoznatljivu destinaciju jedinstvenih doživljaja i događaja, ugode u spoju urbanog ritma i tradicijske kulture. 23 Cilj je pozicionirati Rijeku i riječki prsten kao destinaciju doživljaja i događaja, odnosno kao destinaciju na Mediteranu koja svojim položajem, tradicijom i znanjem stvara uvjete za ugodan boravak potrošača (turista) svih dobi i zahtjeva 24. Iako se u Glavnom planu razvoja turizma za grad Rijeku vjerskom turizmu ne pridaje veliko značenje, implicitno je naznačen proizvod vjerskog turizma kao segmenta proizvodnog portfelja u funkciji ostvarenja dugoročnih ciljeva razvoja. Vodeći računa da se cilja na tržišne segmente motivirane događajima, poslom, osobnom strašću i specifičnim interesima, može se zaključiti da vjerski turizam ima svoju ulogu u ostvarenju vizije i strategije pozicioniranja grada Rijeke na turističkom tržištu. 21 Glavni plan razvoja turizma Primorsko-goranske županije, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 253. 22 Ibidem, str. 256. 23 Ibidem 24 Ibidem, str. 257. 13
U dokumentu Strateški marketinški plan Kvarnera 2009. 2015. vjerski turizam prepoznat je kao nišni proizvod namijenjen manjoj skupini ljudi specifičnih interesa te se predlaže njegov plasman u okviru proizvoda kulturnog turizma. 25 Subregionalni strateški marketinški plan turizma Kvarnera 2009. 2015. za područje Rijeke u analizi atrakcijske osnove i turističkih proizvoda ističe koncentraciju sakralnih građevina (katedrala sv. Vida, crkva sv. Sebastijana) te važnost najstarijeg hrvatskog marijanskog svetišta Majke Božje Trsatske. Proizvod vjerskog turizma ocijenjen je kao visoko raspoloživ, potpuno razvijen s aspekta važnosti kao primarna atrakcija te proizvod s visokim potencijalom. 26 Dokument pod nazivom Ključni elementi u razvoju i planiranju turizma grada Rijeke ističe vjerski turizam kao važan segment proizvodnoga turističkog portfelja grada Rijeke. Međutim, proizvod vjerskog turizma ograničava se samo na Trsat koji je potrebno oživjeti i dati mu turistički šarm Od Trsata treba napraviti riječki Montmartre dovesti energiju, život i turističku privlačnost tom jedinstvenom dijelu grada 27. Slično tomu, u dokumentu naziva Tržišni okvir funkcioniranja Rijeke kao turističke destinacije ocjenjuje se da postoji veliki potencijal u razvoju vjerskog turizma kao sekundarne motivacijske poluge, sukladno suvremenim trendovima sve je veći interes i ne-vjernika za upoznavanje sa kulturnopovijesnim aspektom vjerskih svetišta. 28 U prethodnom je razdoblju doneseno nekoliko dokumenata koji definiraju odrednice razvoja kulturnog turizma. Strategija razvoja kulturnog turizma Od turizma i kulture do kulturnog turizma 29 donesena je 2003. godine u cilju stvaranja platforme za povezivanje turističkog sektora i kulture. U njoj su identificirani ključni problemi i dane su smjernice za razvoj kulturnog turizma, međutim, vjerski se turizam kao dio kulturnog turističkog proizvoda ne spominje. Nastavno na Strategiju razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine izrađen je Akcijski plan razvoja kulturnog turizma u cilju uspostave zajedničke razvojne vizije te usuglašavanja djelovanja glavnih dionika relevantnih za razvoj kulturnog turizma u Hrvatskoj. 30 Pozivajući se na krovnu startegiju razvoja turizma, autori spominju vjerski turizam kao segment kulturnog turističkog proizvoda, međutim, ne navode se konkretne mjere za razvoj tog tipa turizma. 25 Strateški marketinški plan razvoja turizma Kvarnera 2009. 2015., Krovni plan, Turistička zajednica Kvarnera, Institut za turizam, Zagreb, 2008., str. 56. 26 Strateški marketinški plan razvoja turizma Kvarnera 2009. 2015., Subregionalni plan: Područje Rijeke, Turistička zajednica Kvarnera, Institut za turizam, Zagreb, 2008., str. 9. 27 Ključni elementi u razvoju i planiranju turizma grada Rijeke, Horwath Consulting Zagreb, Zagreb, 2013., str. 37. 28 Tržišni okvir funkcioniranja Rijeke kao turističke destinacije, Horwath Consulting Zagreb, 2013., str. 96. 29 Strategija razvoja kulturnog turizma Od turizma i kulture do kulturnog turizma, Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo turizma, Zagreb, 2003. 30 Akcijski plan razvoja kulturnog turizma, Radni materijal, Institut za turizam, Zagreb, 2015., www.mint.hr/userdocsimages/150629_askcijski_kulturni-turizam.pdf, 12. 7. 2015. 14
Najnoviji dokument usmjeren na razvoj kulturnog turizma jest Strategija razvoja kulturnog turizma grada Rijeke 2015. 2020. U tom dokumentu definira se vizija razvoja kulturnog turizma grada Rijeke: Rijeka je suvremeno regionalno i europsko središte kulturnog i urbanog turizma izgrađeno na multikulturalnm temeljima i bogatoj kulturnoj, industrijskoj i maritimnoj baštini iz koje izrastaju kreativne energije novog vremena grad u kojem se svatko dobro osjeća 31. Dokumentom su definirani sljedeći strateški cijevi razvoja kulturnog turizma: (1) razviti integrirani pristup preobrazbi grada Rijeke kao kulturno-turističkog urbanog središta, (2) učvrstiti međunarodni položaj Rijeke kao prepoznatljivog kulturnoturitičkog središta, (3) stvoriti pozitivno okružje za razvoj ljudskih resursa u domeni kulture, turizma, poduzetništva i (4) razviti sustav upravljanja kulturnim turizmom Rijeke kroz destinacijski menadžment. 32 Strategija razvoja vjerskog turizma naslanja se na Strategiju razvoja kulturnog turizma jer je vjerski turizam jedan od oblika kulturnog turizma. Međutim, njome se dublje analizira predmetna problematika te se oblikuju zadaci i aktivnosti u skladu sa specifičnim ciljevima rzvoja u domeni vjeskog turizma. Osim navedenih dokumenta postoji još čitav niz zakona, provedbenih propisa i dokumenta na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koji određuju razvoj turizma grada Rijeke. S obzirom na to da se ne odnose izravno na razvoj vjerskog turizma, zbog tog se razloga detaljnije ne analiziraju. 31 Strategija razvoja kulturnog turizma grada Rijeke 2015. 2020., Institut za razvoj i međunarodne odnose IRMO, Zagreb, 2015., str. 70. 32 Ibidem 15
3. RESURSNA OSNOVA ZA RAZVOJ VJERSKOG TURIZMA GRADA RIJEKE Bogato kulturno-povijesno nasljeđe, istaknuta multikulturalnost te skladan suživot većeg broja vjerskih zajednica koje djeluju na području Rijeke predstavljaju polaznu osnovu za razvoj vjerskog turizma grada Rijeke. 3.1. Opća obilježja grada Rijeke Grad Rijeka obuhvaća područje površine 44 km², na kojem živi 128.624 stanovnika 33 što grad svrstava među najgušće naseljena područja ne samo u Hrvatskoj nego i u ovom dijelu Europe. 34 Smješten uz Kvarnerski zaljev i u blizini najvažnijih emitivnih tržišta, grad Rijeka ima iznimno dobar geostrateški položaj što je njegova velika komparativna prednost i dobar preduvjet za razvoj (vjerskog) turizma. U strukturi riječkog gospodarstva, a prema ukupnim prihodima poduzetnika, dominiraju trgovina, prerađivačka industrija, prijevoz te znanstvene stručne i tehničke djelatnosti 35. O pozitivnom trendu razvoja turizma govore podaci o turističkom prometu na području grada Rijeke za razdoblje od 2004. do 2014. godine, izneseni u sljedećem poglavlju. Povećanje broja dolazaka od 68,00 % te broja noćenja od 64,00 %, u promatranom je razdoblju rezultiralo povećanjem ukupnih prihoda od turizma za čak 130,00 % 36. Vjerska tolerancija i prepoznatljiva multikulturalnost grada nesumnjivo proizlaze iz burne i zanimljive povijesti Rijeke, koja se razvila iz rimskog naselja Tarsatica. 37 Srednjovjekovna Rijeka spominje se u 13. stoljeću kada je u vlasništvu grofova Devinskih, za čije vladavine započinje jedan od uspona grada. Godine 1399. Rijeka prelazi u posjed obitelji Walsee, nasljednika Devinskih, a krajem 15. stoljeća preuzimaju je Habsburgovci. Godine 1806. Rijeka postaje dio Napoleonovih Ilirskih provincija, a od 1848., kada ban Jelačić postaje njezin guverner, Rijeka je zapravo bila pod vlašću Ugarske. Nakon rata, 1919. godine, okupirao ju je talijanski pukovnik i pjesnik Gabriele D'Annunzio. Nezavisna Država Rijeka proglašena je 1920. godine 38, a od 1924. do 1941. godine grad je odijeljen Rječinom; zapadni dio bio je pod vlašću 33 Državni zavod za statistiku, Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine 34 Strategija razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014. 2020. godine, Grad Rijeka, Rijeka, 2013., str. 12. 35 Prema obradi statističkih izvještaja FINA-e, svibanj 2015. 36 TZ grada Rijeke, www.visitrijeka.hr, 15. 4. 2015. 37 Žic, I.: Kratka povijest grada Rijeke, Adamić, Rijeka, 2006., str. 8. 38 Ne priznajući Rapalski ugovor, D'Annunzio je iste godine najavio rat Italiji koji je završio sukobom njegovih legionara (ardita) i talijanskih vojnika poznat pod nazivom krvavi Božić. 16
Kraljevine Italije, dok je istočni dio (Sušak) u sastavu Jugoslavije. Nakon 2. svjetskog rata Rijeka je postala dijelom Hrvatske. Uspon Rijeke počinje od drugog desetljeća 17. stoljeća kada se razvija manufaktura te napreduje pomorska i kopnena trgovina. 39 Intenzivni razvitak osjeća se početkom 18. stoljeća nakon što je Karlo VI. patentom iz 1719. Rijeku odredio slobodnom lukom, 40 a naročito za vrijeme Marije Terezije, koja je 1776. godine proglašava posebnom teritorijalnom jedinicom i time otvara tzv. Riječko pitanje jer ostaje nejasnim radi li se o izdvojenom mađarskom ili hrvatskom teritoriju. 41 Prekretnicu u gospodarskom razvitku Rijeke označavaju sedamdesete godine 19. stoljeća kada Rijeka Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. (tzv. Riječka krpica ) 42 potpada pod upravu centralne ugarske vlade. Sve do prvog svjetskog rata Rijeka se vrtoglavo razvija i postaje kozmopolitski emporij. Početkom 20. stoljeća, cjelokupno stanovništvo dobro je govorilo više jezika i po tome je Rijeka bila jedan od najotvorenijih gradova, bilježi Žic. 43 No za vrijeme vladavine Italije bilježi se stagnacija i nazadovanje grada, dok istovremeno Sušak, koji je u sastavu Jugoslavije, doživljava puni procvat. U poslijeratnom periodu ujedinjena se Rijeka razvija u veliki industrijski, sveučilišni i trgovinski centar. Govoreći o razvoju vjerskog turizma grada Rijeke, zanimljivo je istaknuti da su prva konačišta, iz kojih se kasnije razvijaju gostinjci, bila upravo u samostanima: augustinskom koji je 1315. utemeljio Hugon Devinski i koji se održao do 1788.; kapucinskom koji je građen između 1609. i 1613. te franjevačkom koji je 1453. godine na Trsatu utemeljio Martin Frankopan. Gostinjac crikveničkih pavlina, koji se u dokumentima prvi put spominje 1751. godine, održao se do 1788., a sama zgrada, u nekadašnjoj Ulici Rov, do 1970. godine. Od gostinjca je sačuvan samo amblem pavlinskog reda, ugrađen iznad ulaza u poznatu kavanu Dva lava (danas Boa ), prema zamisli projektanta Igora Emilija. 44 3.2. Vjerski objekti grada Rijeke U širem smislu kulturno-povijesno nasljeđe podrazumijeva sva kulturna dobra. No u okviru nepokretnih kulturnih dobara, odnosno graditeljskog nasljeđa razlikuju se: a) arheološka nalazišta, b) graditeljske cjeline, c) memorijalni lokaliteti i 39 Rafajlović-Dragović, G., Starac, R., Uroda, G.: Kulturno-povijesna baština Primorsko-goranske županije: graditeljska baština, Adamić, Rijeka, 2005., str. 44. 40 Klen, D. (ur.): Povijest Rijeke, Skupština općine Rijeka i Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1988., str. 136. 41 Moravček, G., op. cit., str. 9. 42 Žic, I., op. cit., str. 87. 43 Ibidem, str. 31. 44 Žic, I.: Riječka gostoljubivost, Adamić, Rijeka, 2000., str. 12. 17
građevine te d) povijesne građevine. Potonju skupinu čine sakralne i javne (stambene) pojedinačne građevine i kompleksi. 45 Vjerski (sakralni) objekti, kao predmet turističkog interesa, čine resursnu i atrakcijsku osnovu vjerskog turizma i pojavljuju se u dvojakoj funkciji: kao objekti u kojima turisti vjernici zadovoljavaju svoje religijske potrebe kao objekti veće ili manje kulturne, povijesne ili umjetničke vrijednosti u kojima se turistima vjernicima i turistima koji nisu vjernici pruža mogućnost uživanja u umjetničkim vrijednostima sakralnih objekata. Među istaknutim vjerskim objektima kao turističkim potencijalima grada Rijeke izdvajaju se: Svetište Majke Božje i franjevački samostan na Trsatu, katedrala sv. Vida, crkva uznesenja Blažene Djevice Marije, crkva svetog Jeronima i dominikanski samostan, crkva Gospe Lurdske i kapucinski samostan, crkva sv. Fabijana i Sebastijana, crkva sv. Nikole, džamija, baptistička crkva i sinagoga. Slijedi kraći prikaz osnovnih kulturno-povijesnih značajki navedenih vjerskih objekata, prikazanih slijedom broja pripadnika određenoj vjeroispovijesti u gradu Rijeci. 46 Svetište Majke Božje i franjevački samostan na Trsatu Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko središte zapadne Hrvatske. Ono je ponajprije svetište obitelji, hrvatski Nazaret Frankopanski trg, Rijeka Crkva Gospe Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje. Prema predaji nastalo je 10. svibnja 1291. godine prenošenjem Svete kućice iz Nazareta. Na mjestu nekadašnje bazilike Sveta kućica nalazila se do 10. prosinca 1294. godine kada je prenesena u talijanski gradić Loreto. Ubrzo po preseljenju nazaretske kućice krčki knez Nikola I Frankopan izgradio je prvu, malu crkvu na mjestu gdje se ona nalazila na Trsatu. Gotovo dva 45 Rafajlović-Dragović, G., Starac, R., Uroda, G., op. cit., str. 12. 46 Struktura stanovništva grada Rijeke prema vjeroispovijesti prikazana je u tablici 1 na 30. str. 18
stoljeća kasnije knez Martin Frankopan dao je na mjestu stare i trošne crkve, dozvolom pape Nikole V., izgraditi novu i prostraniju te samostan u koji su se franjevci uselili već 1468. godine. 47 Današnja crkva i samostan dobili su barokni izgled u 17. stoljeću, poslije požara 1629. godine kada su iz temelja preuređeni. 48 Nakon što je papa Urban V 1367. godine darovao Hrvatima čudotvornu sliku Gospe Trsatske, Trsat postaje hodočasničko stjecište, odnosno svetište stanovnika sveukupnog feuda krčkih knezova. 49 Slika je okrunjena 8. rujna 1715. godine. Svetištem dominira raskošni glavni oltar iz 1692. godine, koji se pripisuje radionici goričkog majstora Giovannija Pacassija. U središtu oltara nalazi se kopija triptiha Gospe Trsatske, čiji se original čuva u samostanskoj riznici. Prostor iza oltara služio je za odlaganje zavjetnih darova. Kasnogotički trijumfalni luk najvažniji je ostatak arhitektonske plastike iz doba izgradnje franjevačke crkve u drugoj polovici 15. stoljeća. 50 Iznad njega je 1714. postavljena velika slikana kompozicija Navještenja, u koju je mletački slikar Christophor Tascha uklopio prizor prijenosa Svete kućice. Godine 1707. na luk je postavljena kovana rešetka koja se smatra jednim od najboljih djela te vrste u cjelokupnom hrvatskom baroku. Lijevo i desno od trijumfalnog luka smješteni su oltar sv. Mihovila i oltar sv. Katarine. Autor njihovih pala jest švicarski slikar-franjevac Serafin Schön, koji je boraveći u samostanu u drugoj polovici 17. stoljeća ovdje ostavio veliki opus. 51 Njegovo najvažnije djelo, velika kompozicija Mistična večera sv. Obitelji, smještena je u refektoriju franjevačkog samostana. 52 Samostanska riznica čuva djela izvanredne estetike i materijalne vrijednosti, slike, relikvije, svjetiljke, kaleže, crkveno ruho, a u kapeli zavjetnih darova pohranjeni su darovi kao svjedočanstva da su mnoge teškoće i slabosti molitvama Gospi prebrođene 53. Svetište Majke Božje na Trsatu najposjećenije je odredište vjernika u Primorsko-goranskoj županiji. Osim redovnog bogoslužja, Svetište organizira redovna hodočašća, koja okupljaju oko 100.000 hodočasnika godišnje 54. Među njima se posebno ističu: hodočašće za blagdan Gospe Trsatske (10. svibnja), Majčin dan, Hodočašće pomoraca, Karlovačko hodočašće, u lipnju hodočašće iz Grobinštine, u srpnju hodočašće Novog Zagreba, zatim blagdan Velike Gospe (15. kolovoza), hodočašće vjernika iz zaleđa Bakarskog zaljeva, Bistričko hodočašće, Mala Gospa (8. rujna), hodočašće Istrana, sveopće zagrebačko hodočašće, u listopadu hodočašće Krčke biskupije i Riječke nadbiskupije. 55 47 Hoško, E.: Marijin Trsat (ur. Goran Moravček), Edicija Moravček, Rijeka, 1991., str. 25. 48 Hoško, E.: Na vrhu Trsatskih stuba, Adamić, Rijeka, 2007., str. 75. 49 Matejčić, R.: Kako čitati grad, Naklada Kvarner, Rijeka, 2013., str. 219. 50 Bradanović, M., Hoško, E.: Marijin Trsat, Turistička naklada, Zagreb, Franjevački samostan na Trsatu, Rijeka, 2009., str. 18. 51 Rafajlović-Dragović, G., Starac, R., Uroda, G., op. cit., str. 58 52 Horvat, A., Matejčić, R., Prijatelj, K..: Barok u Hrvatskoj, Liber, Zagreb, 1982., str. 529. 53 Brošura "Hodočastiti svetištima", http://www.kvarner.hr/hodocastiti-svetistima/trsat.html, 1. 7. 2015. 54 Podaci prikupljeni u razgovoru s fra E. Hoškom (5. 3. 2015.) 55 Svetište Trsat, http://www.trsat-svetiste.com/hodocasca.htm, 29. 5. 2015 19
Od posebnih duhovnih i kulturnih događanja valja istaknuti Festival hrvatskih katoličkih filmova koji se u prostoru Svetišta već šestu godinu zaredom održava u mjesecu lipnju. 56 Naposljetku, boravak Svetog oca Ivana Pavla II 2003. godine jedno je od najljepših poglavlja ovoga svetišta i potvrda njegova značenja u znamenitoj, sedamstoljetnoj trsatskoj povijesnoj pripovijesti 57. Katedrala sv. Vida Riječka katedrala sv. Vida jedina je barokna rotonda monumentalnih proporcija izgrađena na tlu Hrvatske. Gradnja ove crkve započeta je 1638. godine, po uzoru na znamenitu venecijansku crkvu Santa Maria della Salute. Grivica 11, Rijeka Današnja crkva svetog Vida u Rijeci diči se titulom katedrale od 1925. godine, kada je pod talijanskom upravom u Rijeci osnovana biskupija (koja 1969. godine postaje nadbiskupijom). Riječka katedrala sv. Vida jedina je barokna rotonda monumentalnih proporcija izgrađena na tlu Hrvatske. Gradnja ove crkve započela je 1638. godine prema projektu isusovačkog arhitekta Giacoma Brianoa, a na mjestu stare crkve svetog Vida koja je izgrađena krajem 12. odnosno početkom 13. stoljeća. Pritom je isusovački red iskoristio kult drevnog Čudotvornog raspela iz stare crkvice, za koje legenda kaže da je 1296. godine prokrvarilo kada je stanoviti Petar Lončarić, u bijesu zbog gubitka u kockanju na njega bacio kamen. Raspelo je od tada postalo cilj brojnih hodočasnika te je ukomponirano u barokni glavni oltar nove crkve. Godine 1725., prema projektu Bernardina Martinuzzija, crkvi je pridodana galerija te je izgrađena kupola s lanternom. 58 56 Festival Trsat, http://trsat.istrafilm.hr/, 30. 6. 2015 57 Brošura Hodočastiti svetištima, http://www.kvarner.hr/turizam/sto_raditi/kulturna_bastina/vjerski_turizam, 1. 7. 2015. 58 Tulić, D. : Katedrala svetog Vida, Turistička naklada, Zagreb, 2011., str. 13. 20
Središnji prostor unutrašnjosti crkve omeđuje osam velikih pilona sa snažnim polustupovima između kojih se otvaraju ambulatorne kapele. Autori bujne, luksuzne barokne plastike interijera, oltara i propovjedaonice, majstori su pridošli iz Gorizije i Friulija: S. Petruzzi, P. Lazzarini, L. Pacassi i A. Michelazzi. Autor oltarne slike sv. Josipa s Djetetom Isusom ljubljanski je slikar podrijetlom iz Lotaringije, V. Metzinger. Nepoznati barokni majstor naslikao je oltarnu palu sv. Ignazija Loyole. Devetnaestom stoljeću ovdje pripadaju samo Benvenutijev kip Gospe Žalosne na istoimenom oltaru i Simonettijeva slika Uznesenja Marijina. Crkva posvećena 1742. godine predstavlja tek preostatak sklopa koji je još obuhvaćao zgrade isusovačkog Seminara i Kolegija, a porušen je 1933. godine. 59 Katedrala sv. Vida smatra se najvrednijim spomenikom baroka u Rijeci i kao takva uključuje se u vrhunska ostvarenja sakralne arhitekture u Hrvatskoj. 60 Crkva uznesenja Blažene Djevice Marije Crkva uznesenja Blažene djevice Marije ( Vela crikva ), nekad Zborna crkva, trobrodna je svođena građevina izgrađena na mjestu starije, možda i ranokršćanske crkve u 13. stoljeću, a barokizirana dogradnjama i pregradnjama koncem 17. i početkom 18. stoljeća. Ulica Đure Šporera, Rijeka Crkva uznesenja Blažene Djevice Marije ( Vela crikva ), nekad Zborna crkva, trobrodna je svođena građevina izgrađena na mjestu starije, možda i ranokršćanske crkve u 13. stoljeću, a barokizirana je dogradnjama i pregradnjama koncem 17. i početkom 18. stoljeća. 61 Manja crkva sa slobodnostojećim zvonikom postoji kroz srednjovjekovno razdoblje, sudeći po strukturi dijela sjevernog zida te prema natpisu na zvoniku iz 1377. godine. 62 U dokumentima se prvi put spominje tek u 15. stoljeću otkad se sustavno širi prema istoku i zapadu, da bi od male jednobrodne crkve postala monumentalna barokna trobrodna građevina klasicističkog pročelja iz 1842. godine s 59 Matejčić, R., op. cit., str. 166. 60 Horvat, A., Matejčić, R., Prijatelj, K., op. cit., str. 475. 61 Rafajlović-Dragović, G., Starac, R., Uroda, G., op. cit., str. 56. 62 Matejčić, R., op. cit., str.145. 21
ugrađenom renesansnom rozetom i baroknim portalom, a kompozicija u zabatu rad je bečkih majstora iz 1890-ih. U Zbornoj crkvi još su u 17. stoljeću bili brojni zlatni oltari koji su zamijenjeni sadašnjim mramornima visoke umjetničke vrijednosti. Autori oltara jesu Pasquale Lazzarini, Antonio Michelazzi te Sebastiano Petruzzi. Oltarna pala Assunta, kopija slavnoga Tizianova djela, rad je riječkog slikara Ivana Simonettija iz 1852. godine. Za Riječane, ova je crkva oduvijek bila Duomo, u odnosu na njene mjere bila je uvijek Vela crekva, u njoj su se zbivali važni događaji, skupštine puka, tu se stoljećima glagoljalo, navodi Radmila Matejčić. 63 Zanimljivo je također istaknuti da se ispod sadašnjeg poda crkve iz 1901. godine nalazi 75 grobnica riječkih bratovština, uglednih obitelji i svećenika. Ploče s tih grobova okomito su uzidane na sjevernom zidnom plaštu. Crkva Gospe Lurdske i kapucinski samostan Kapucinska crkva Gospe Lurdske građena je od 1904. do 1929. prema projektu ing. Giovannija Marija Curete i Cornelija Budinicha Kapucinske stube 5, Rijeka Kapucinska crkva Gospe Lurdske novija je crkva građena od 1904. do 1929. godine na inicijativu utjecajnog redovnika Bernardina Škrivanića, a prema projektu arhitekta Giovannija Marija Curete. Građena je kao dvojna neogotička bazilika bogate polikromije lombardijskog tipa. Donja crkva dovršena je 1908. godine i posvećena Mariji Tješiteljici Duša. Gornji dio crkve Gospe Lurdske građen je s prekidima sve do 1929. godine, a u njemu su većeg udjela uzele preinake izgleda pročelja koje je na izvornom konceptu izveo Cornelio Budinich. 64 Svetište je ukrašeno polikromnim vitražima, a pročelja crkve i oltarsku plastiku izveli su venecijanski kipar Urbano Bottasso i riječki klesar Antonio Marietti. 63 Ibidem, str. 143. 64 Ibidem, str. 66. 22
U unutrašnjosti crkve ističu se freske riječkog slikara Romola Venuccija. U svodnim jedrima on je naslikao figure anđela: Oprosta, Nevinosti, Milosrđa i Pokore. Venucci je u trima lunetama ukomponirao scene vezane za svetište Gospe Lurdske u Pirinejima. Željeni zvonik, Svjetionik, na kojemu je trebao stajati gigantski anđeo, ostao je neizveden pa njegov torzo daje vanjskom obliku crkve nekonvencionalan izgled. 65 Crkva svetog Jeronima i dominikanski samostan Crkva sv. Jeronima i prostor današnjega dominikanskog samostana pripadaju velikom samostanskom kompleksu augustinaca koji su 1315. godine utemeljili feudalni gospodari Rijeke, knezovi Devinski. Trg Riječke rezolucije 1, Rijeka Crkva sv. Jeronima i dominikanski samostan pripadaju nekadašnjem augustinskom samostanu koji su 1315. godine utemeljili feudalni gospodari Rijeke, knezovi Devinski, a koji su tijekom prve polovice 15. st. dovršili njihovi nasljednici, knezovi Walsee. Za povijest gotičke arhitekture u Rijeci sklop bivšeg augustinskog samostana predstavlja prvorazredan spomenik. 66 Kapelu Presvetog Trojstva, danas sakristiju, smještenu uz istočni krak klaustra, podigli su 1450. godine riječki kapetan Martin Raunacher i supruga Margarit, čiji se grbovi nalaze na konzolama na ulazu u kapelu, a ostaci fresaka na gotičkom rebrastom svodu svjedoče o utjecaju goričkoga kulturnog kruga. Kapelu Bezgrešnog začeća, smještenu uz sjeverni krak klaustra, početkom 16. stoljeća podižu riječki kapetan Gaspar Rauber i supruga Katarina. Iz te kasnogotičke faze sačuvani su: križno rebrasti svod plitkoreljefnih heraldičkih motiva zaključnih kamenova te ostaci fresaka na svodu i na pročelju kapele. Bratovština riječkih patricija Bezgrešnog začeća 1676. godine daje proširiti kapelu te ona postaje veliki 65 Matejčić, R., op. cit., str. 187. 66 Ibidem, str. 134. 23
trobrodni prostor. Mramorni oltar s početka 18. stoljeća rad je majstora Lazzarinija, a oltarnu je palu 1850. godine naslikao riječki slikar Ivan Simonetti. 67 Jednobrodna gotička crkvica nakon velikog potresa 1750. godine povišena je i produžena prema zapadu, a njezina su unutrašnjost i glavno pročelje barokizirani. Monumentalan glavni oltar rad je kipara Antonija Michelazzija iz 1744. godine, a oltarna pala Bogorodica sa sv. Jeronimom i sv. Augustinom visokokvalitetan je rad nepoznatog autora s kraja 17. stoljeća. Pala je monumentalnih dimenzija, a sadržava važan prikaz grada Rijeke u pozadini između dvojice svetaca, dok sveti Jeronim u ruci drži maketu onodobnog samostana. U crkvi su barokni mramorni oltari sv. Monike i sv. Ružarija, koje su dale podići istoimene bratovštine, a oltarne se pale pripisuju mletačkom slikaru Francescu Fontebassu. Na bočnim zidovima crkve smješteni su oltari Nikole Tolentinskog i Gospe od Dobrog Savjeta s malom slikom Bogorodice sa starijeg oltara. Među mnogobrojnim slikama u fundusu Dominikanskog samostana vrijedno je djelo domaćeg slikara Ivana Krstitelja Cosiminija Poklonstvo pastira iz 1687. godine. U klaustru samostana obodno su uzidane 23 nadgrobne ploče riječkih plemićkih obitelji iz kojih su birani riječki feudalni kapetani. 68 U crkvenom svetištu nadgrobne su ploče feudalnih gospodara Devinskih i Walsee. Crkva sv. Fabijana i Sebastijana Crkva sv. Fabijana i Sebastijana omanja je građevina, ali s vrlo dugom biografijom. Nadasve je važna za povijest riječke zdravstvene kulture, zahvaljujući tomu što je posvećena zaštitniku od kuge. Ulica Marka Marulića, Rijeka Crkva sv. Fabijana i Sebastijana, iako manja građevina, ima dugu povijest. Sagrađena je krajem 13. stoljeća kao zavjet nakon prestanka kuge na tom području te 67 TZ grada Rijeke, http://www.visitrijeka.hr/sto_vidjeti/spomenici/crkva_svetog_jeronima_i_dominikanski_samostan, 15. 4. 2015.) 68 Rafajlović-Dragović, G., Starac, R., Uroda, G., op. cit., str. 55. 24
stoga posvećena sv. Sebastijanu, zaštitniku od kuge. 69 Ta prva crkva bila je manja od današnje koja je ponovno izgrađena 1562. godine u slavu Boga i božanskog Sebastijana 70 u doba Ivana Dotića, upravitelja bratovštine sv. Sebastijana. Spomenuta bratovština nije bila staleška, a jedina joj je dužnost bila briga oko održavanja crkve i njegovanje kulta sv. Sebastijana, kojemu se kasnije pridružio i kult sv. Fabijana. Unatoč starosti crkva sv. Fabijana i Sebastijana nema velebnih oltara. Prostor je jednobrodan, na zidovima nema bujnih ukrasa. Ističe se glavni oltar sv. Fabijana i sv. Sebastijana, restauriran 80-ih godina 20. stoljeća te tektonski oltar iz 1701. godine, prenesen iz crkve sv. Barbare. Zanimljiva je i sekundarna uloga crkve. Naime, u njoj je pohranjivan inventar obližnjih napuštenih ili prenamijenjenih crkvenih prostora; primjerice oltar iz crkve sv. Luke koja je pretvorena u nesakralni (vojni) objekt i zvona iz dokinute crkve sv. Barbare. Pravoslavna crkva sv. Nikole Pravoslavnu crkvu sv. Nikole projektirao je 1787. godine riječki arhitekt I. Hencke. Crkvena vanjština ničim ne odaje konfesionalnu pripadnost, već slijedi obličja srednjoeuropskoga kasnog baroka. Ulica Ignazija Henckea 2, Rijeka Pravoslavna crkva sv. Nikole, hram sv. Nikolaja izgrađena je 1970. godine prema projektu riječkog arhitekta Ignacija Henckea sredstvima malobrojne, ali veoma bogate kolonije bosanskohercegovačkih Srba, tzv. Sarajlija. 71 Iako je lokaciju za gradnju pred Gradskim tornjem, na tadašnjoj obalnoj crti, odredio eminentni riječki urbanist i arhitekt Anton Gnamb, legenda o izgradnji crkve sv. Nikole govori suprotno. Naime, prema predaji riječki je guverner uslijed upornih traženja riječkih Srba, jednom prilikom u ljutnji odgovorio posebnom dozvolom gradnje. Stojeći u razgovoru pred Gradskim tornjem, bacio je kamen što je dalje mogao u more, 69 Ibidem, str. 150. 70 Rafajlović-Dragović, G., Starac, R., Uroda, G., op. cit., str. 57. 71 Ibidem, str. 61. 25
poručivši: Evo, tu gradite crkvu 72. Srbi su na to zasuli more do mjesta gdje je pao kamen i tu sagradili svoj hram. Uz gradnju crkve veže se još jedna zanimljivost. Naime, gradska vlast propisala je izgradnju velikih vrata na crkvenom dvorištu kako bi se mogli unijeti topovi u slučaju nužde. Crkva sv. Nikole kronološki je najmlađa barokna sakralna građevina u Rijeci, dok je stilski najsuvremenija jer se elementi klasicizma na njoj pojavljuju kad i na ostalim građevinama u Hrvatskoj i Sloveniji, koncipirani u jozefinskom Zopfstilu. 73 Odstupanje od tradicionalne bizantske arhitekture može se pripisati prilagođavanju društveno-političkim okolnostima, kao i radikalnim mjerama crkvene vlasti u Hrvatskoj tijekom 18. stoljeća. Crkva posjeduje poveću zbirku ikona donesenih iz Bosne i Vojvodine. Džamija Islamski centar i džamija izgrađeni su 2013. godine, kao remek-djelo akademskog kipara Dušana Đamonje. Zbog izuzetne arhitektonske, građevinske i kulturne vrijednosti riječka je džamija već prozvana najljepšom u Europi Ulica Ante Mandića 50, Rijeka Islamski centar i džamija izgrađeni su 2013. godine, kao remek-djelo akademskog kipara Dušana Đamonje. Zbog izuzetne arhitektonske, građevinske i kulturne vrijednosti riječka je džamija već prozvana najljepšom u Europi. 74 Kao monumentalna razvedena kugla s plaštom od inoksa, komponirana od šest kalota u čijim se obrisima i staklenim procjepima pojavljuje islamski simbol polumjeseca, džamija izranja iz trga popločenoga kamenim travertinom, koji je umjetnika asocirao na pustinjski pijesak. Uz džamiju središnji dio trga zauzima i minaret visok 23 metra. Građevina ima vjersku, kulturnu i odgojnu namjenu, a sastoji se od četiriju razina: galerije, prizemlja te dviju etaža ispod džamije. Molitveni dio džamije može 72 Matejčić, R., op. cit., str. 177. 73 Horvat, A., Matejčić, R., Prijatelj, K., op. cit., str. 480. 74 Brošura Islamski centar Rijeka, Medžlis Islamske zajednice Rijeka, Rijeka, str. 5 26
primiti do 1400 vjernika, a u skladu s vjerskim pravilima nemiješanja muškaraca i žena u molitvenom prostoru, mahfil-galerija za žene nalazi se na gornjoj etaži. Na prvoj etaži pod džamijom smješteni su ugostiteljski objekti otvoreni za sve posjetitelje, polivalentna dvorana za razna društvena i kulturna okupljanja, uredski prostori i divanhana, posebna prostorija namijenjena ženskim razgovorima. Dva kata ispod molitvenog dijela nalaze se učionice za vjeronauk te vrtić za djecu predškolske dobi. 75 Baptistička crkva Objekt Pastoralnog centra baptističke crkve Rijeka, Riječ i život, čija je gradnja započela 2004., djelo je riječkog arhitekta Dušana Kostića. Primorska 2, Rijeka Objekt Pastoralnog centra baptističke crkve Rijeka Riječ i život, čija je gradnja započela 2004., djelo je riječkog arhitekta Dušana Kostića. Imajući pred očima Šator sastanka koji je prethodio Hramu u Jeruzalemu, Kostić je u arhitektonski rječnik prenio ideju zemlje kao nestalnog boravišta: putnici smo koji u šatoru prebivaju. Pokrov zgrade čini deset prstiju sklopljenih u molitvu. Po završetku cjelokupnog kompleksa fontana na trgu ispred centra, povezana s vodom iz krstionice predočit će ideju da crkva stoji na službi svijetu, tj. da nije zatvorena u sebe samu. Pastoralni se centar sastoji od triju etaža koje svojom multifunkcionalnom izvedbom i sadržajima žele pružiti mogućnost cjelovite službe čovjeku: u njegovoj duhovnoj, obrazovnoj i društvenoj dimenziji. Svojom veličinom nadilazi potrebe same vjerničke zajednice, ali je nakana da prostor postane mjesto susretanja ljudi grada Rijeke. Koncerti, seminari, radionice, predavanja, izložbe i dječji vrtić samo su neke od aktivnosti koje će po dovršetku moći ugostiti Pastoralni centar. 76 75 TZ grada Rijeke, http://www.visitrijeka.hr/sto_vidjeti/arhitektura/islamski_centar_i_dzamija, 15. 4. 2015. 76 Pastoralni centar Baptističke crkve Rijeka (tekst pripremio pastor Giorgio Grlj), srpanj 2015. 27
Sinagoga Sinagoga u Rijeci jedna je od ukupno triju sinagogeau Republici Hrvatskoj koje su preživjele razdoblje Drugog svjetskog rata i ostale sačuvane od potpunog ili djelomičnog uništenja. Ulica Ivana Filipovića 9, Rijeka Sinagoga u Rijeci jedna je od ukupno triju sinagoga u Republici Hrvatskoj koje su preživjele razdoblje Drugog svjetskog rata i ostale sačuvane od potpunog ili djelomičnog uništenja. Znatno veću sinagogu, sagrađenu 1903. godine prema projektu Leopolda Baumhorna, koja se nalazila na raskrižju koje tvore na Cambierijevu trgu Kapucinska ulica (danas Ciottina ulica) i ulica Zagrad (današnji Pomerio) u Rijeci, srušili su Nijemci 1944. godine. 77 Riječka Sinagoga, mala ortodoksna schull sinagoga 78, sagrađena je 1930. godine nedaleko tada postojeće sinagoge. Hram je udovoljavao potrebama židovske zajednice koja je bila znatno manja u usporedbi s brojem njezinih pripadnika u Rijeci početkom 20. stoljeća. 79 Izvedena je prema nacrtima projektanata Vittorija Angyala i Pietra Fabbra 80, bez ukrasa i simbola na pročelju, asimetričnog pročelja s oblogom od kamena i crvene cigle koji joj i danas daje uočljivo koloristički izgled. Projektirana je u karakterističnim oblicima talijanske međuratne racionalističke arhitekture. Unutrašnjost hrama podijeljena je na pretprostor i dio namijenjen obredima. Ritam triju prozora bočne fasade ponavlja se i u unutrašnjosti u trima proporcionalnim jedinicama prostora. Dva sačinjavaju obredni prostor zajedno s balkonom iznad trećeg, odvojenog ulaznog dijela. Taj je balkon, esrat naschim namijenjen ženama koje su morale biti odvojene od muškaraca, pa ih je na balkonu sakrivala rešetkasta ograda. Za vrijeme obreda vjernici su okrenuti prema aaron-hakodeshu, mjestu na kojem se čuva Tora, Sveta knjiga. U istom smjeru, prema istoku, okrenut je i rabin sa svojom dvojicom pomoćnika, kantorom i hazanom. Njihovo je 77 Matejčić, R., op. cit., str.. 189. 78 Brošura Židovi u Rijeci, Židovska općina Rijeka, Rijeka, 2011., str. 1. 79 Lozzi Barković, J.: Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, Adamić, Rijeka, 2015., str. 359. 80 Rafajlović-Dragović, G., Starac, R., Uroda, G., op. cit., str. 67. 28
mjesto na istaknutom povišenju, bimi. Jedini ukras unutrašnjosti jest oslikani vijenac ispod samoga krovišta i stilizirani vegetativni reljef ispod razine prozora. 81 Riječka sinagoga, koja je ujedno i sjedište Židovske općine, temeljito je obnovljena 2008. godine prema projektu riječkog arhitekta Vladija Bralića. 82 Iako su navedeni vjerski objekti posebno izdvojeni 83 za potrebe ovog rada, valja istaknuti da grad Rijeku i okolicu krase brojna druga sakralna i kulturna zdanja (samostani, kapele, groblja, kalvarije i sl.) koja bi u budućnosti također trebalo dodatno valorizirati u turističkom smislu. 3.3. Vjerske zajednice grada Rijeke Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica govori da je Crkva ili vjerska zajednica drukčijeg naziva zajednica fizičkih osoba koje ostvaruju slobodu vjeroispovijedi jednakim javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere upisana u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj 84. Na području grada Rijeke djeluju sljedeće vjerske zajednice: 85 Baptistička crkva Rijeka, pastor Giorgio Grlj Rijeka, Primorska 2 Evanđeoska pentekostna crkva Krista Kralja, pastor Milan Špoljarić Rijeka, Zametska 40 Evangelička crkva Crkvena općina Rijeka, svećenik Jakov Mrčela Rijeka, Ivana Dežmana 3 Islamska zajednica, Medžlis islamske zajednice u Rijeci, glavni imam riječki Hajrudin ef. Mujkanović, Rijeka, Grivica 6 Kristova crkva, starješina Zlatko Molek Rijeka, dr Frana Kresnika 31 Kršćanska adventistička crkva, pastor Radoslav Bučko Rijeka, Gajeva 5 Makedonska pravoslavna crkvena općina sv. car Konstantin i carica Elena, nadležni svećenik MPC za RH sa sjedištem u Zagrebu protojerej Kirko 81 Židovska općina Rijeka, http://zidovska-opcina-rijeka.hr/2014/09/23/sinagoga-u-rijeci/ (30. 6. 2015.) 82 Brošura Židovi u Rijeci, Židovska općina Rijeka, Rijeka, 2011., str. 2. 83 Prema stavovima predstavnika vjerskih zajednica prikupljenih metodom intervjua kao i stavovima turista i hodočasnika prikupljenih metodom anketiranja. 84 Narodne novine 83/02, 73/13, http://www.zakon.hr/z/284/zakon-o-pravnom-polo%c5%beaju-vjerskihzajednica, 15. 5. 2015. 85 Grad Rijeka,www.rijeka.hr, 15. 6. 2015. 29
Velinski Rijeka, Matačićeva 5 Riječka nadbiskupija, nadbiskup i metropolit, mons. dr. Ivan Devčić Rijeka, Ivana Pavla II kbr.1 (sjedište metropolije i nadbiskupije) Srpska pravoslavna crkvena opština, paroh riječki, otac Mićo Kostić Rijeka, Ivana Zajca 24/1 Židovska općina Rijeka, predsjednica Irena Deže Starčević Rijeka, Ivana Filipovića 9. Promičući vjersku toleranciju i dijalog, u Rijeci djeluje Ekumenski odbor grada Rijeke kojega čine Rimokatolička crkva, Evanđeoska pentekostna crkva Krista Kralja, baptistička crkva i Makedonska pravoslavna crkvena općina sv. car Konstantin i carica Elena. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u gradu Rijeci dominiraju pripadnici Katoličke crkve (71,96 %), nakon kojih slijede pravoslavci (6,95 %) i muslimani (4,52 %), dok je najmanje Židova (0,01 %). Tablica 1. Stanovništvo grada Rijeke prema vjeroispovijesti (Popis stanovništva 2011.) VJERA Broj Udio (%) Katolici 92.559 71,96 Pravoslavci 8939 6,95 Protestanti 341 0,27 Ostali kršćani 536 0,42 Muslimani 5820 4,52 Židovi 12 0,01 Istočne religije 168 0,13 Ostale religije 158 0,12 Agnostici i skeptici 2146 1,67 Nisu vjernici i ateisti 11.890 9,24 Ne izjašnjavaju se 5786 4,50 Nepoznato 269 0,21 UKUPNO 128.624 100,00 Izvor: Državni zavod za statistiku, Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine U odnosu na popis stanovništva iz 2001. godine zabilježen je pad u broju katolika sa 109.237 (2001.) na 92.559 (2011.) dok istovremeno raste broj pravoslavaca s 8.882 (2001.) na 8.939 (2011.) i muslimana s 5.497 (2001.) na 5.820 (2011.). Također, uočljiv je znatan rast broja ateista i onih koji se izjašnjavaju da nisu vjernici sa 7901 (2001.) na 11.890 (2011.), što čini porast od 50,49 %. 86 86 Državni zavod za statistiku, Stanovništvo prema vjeri, po gradovima/općinama, popis 2001, http://www.dzs.hr/hrv_eng/publication/2012/si-1469.pdf, 12. 5. 2015. 30
Iako se u gradu Rijeci obilježavaju blagdani mnogobrojnih vjerskih zajednica, vjerski događaji koji privlače najveći broj posjetitelja odnosno u turističkom smislu predstavljaju najveći potencijal jesu: Blagdan sv. Vida (15. 6.) višednevni program u organizaciji Riječke nadbiskupije i grada Rijeke u povodu obilježavanja Dana grada Rijeke. U sklopu manifestacije održava se i Vidfest, festival popularne duhovne glazbe. Blagdan Velike Gospe (15. 8.) svečanost koja na Trsatu okuplja oko 30.000 ljudi Blagdan Male Gospe (8. 9.) svečanost krunidbe lika Gospe Trsatske koja se dogodila 8. rujna 1715. godine. Trsatski Marijini dani (10. 5.) višednevni program uz organizaciji Trsatskog svetišta i Grada Rijeke u povodu obilježavanja blagdana Majke Božje Trsatske i Majčinog dana (druga nedjelja u mjesecu svibnju) Blagdan sv. Jurja (23. 4.) na Trsatu se u povodu tog blagdana održava sedmodnevni program pod nazivom Dani Trsata u organizaciji Mjesnog odbora Grada Trsata Blagdan sv. Nikole (6. 12.) procesija kroz uže središte grada Rijeke (od Žabice Rivom i Korzom do crkve Gospe Lurdske / kapucinske crkve) Proslava Badnjaka i Božića prema julijanskom i gregorijanskom kalendaru Proslava Uskrsa prema julijanskom i gregorijanskom kalendaru Svečanosti obilježavanja Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama u Islamskom centru u Rijeci. Sagledavajući cjelokupnu resursnu osnovu za razvoj vjerskog turizma u gradu Rijeci kao grada koji ima složeno povijesno nasljeđe s naglašenom multikulturnom i multivjerskom tolerancijom, vidljivo je postojanje mnoštva sakralnih objekata kao hramova većeg broja vjerskih zajednica koje djeluju na području grada. Pripadajuće vjerske manifestacije predstavljaju svojevrsnu nadogradnju prilikom osmišljavanja i unapređivanja turističkog proizvoda temeljenog na motivima vjere. Zaključuje se da unatoč tradicionalnoj prevazi Trsatskog svetišta koje okuplja najveći broj posjetitelja motiviranih vjerom, oblikovanju identiteta grada Rijeke u vjerskom smislu uvelike pridonose vjerski objekti i događaji svih vjerskih zajednica koje djeluju u Rijeci. 31
4. ANALIZA STANJA U TURIZMU GRADA RIJEKE Osim privlačne snage kulturno-povijesnog nasljeđa destinacije, razvoj vjerskog turizma nije moguć bez odgovarajuće infrastrukturne podloge. U ovom se poglavlju stoga analiziraju obilježja turističke infrastrukture, kao i značajke generiranoga turističkog prometa. 4.1. Smještajni kapaciteti grada Rijeke Turistička ponuda smještaja u gradu Rijeci sastoji se od četiriju hotela, trinaest hostela, više od sto privatnih iznajmljivača, jednog kampa, jednog prenoćišta i studentskog naselja. U 2014. godini grad je tako raspolagao s 2400 ležajeva u registriranim smještajnim objektima, čime u ukupnim smještajnim kapacitetima Primorsko-goranske županije sudjeluje sa svega 1,33 % 87. Od ukupnog broja postelja 23,88 % čini privatni smještaj, 23,08 % hoteli, 17,88 % hosteli, 15,75 % prenoćišta, 14,58 % kampovi te 4,83 % studentsko naselje (grafikon 1). Grafikon 1. Struktura smještajnih kapaciteta grada Rijeke 2014. godine (broj smještajnih jedinica) Kampovi 14,58 % Hoteli 23,08 % Privatni smještaj 23,88 % Studentsko naselje 4,83 % Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke Prenoćišta 15,75 % Hosteli 17,88 % Promatrajući kretanje smještajnih kapaciteta grada Rijeke u proteklih deset godina, evidentan je porast broja ležajeva i to za 38,72 %. Pritom je došlo do razvidnih promjena u strukturi kapaciteta na način da su razvijene dvije nove kategorije smještaja: hosteli, čiji razvoj počinje 2006. godine i studentsko naselje koje je otvoreno 2014. godine. Također, u razmatranom razdoblju najveći je porast broja ležajeva zabilježen u kategoriji privatnog smještaja koji je porastao čak 13 puta, dok su prenoćišta zabilježila pad od 57,14 % (tablica 2). 87 Izračun autora na temelju podataka u publikaciji Turizam u brojkama 2014 (Ministarstvo turizma RH, www.mint.hr), 1. 5. 2015. 32
Tablica 2. Smještajni kapaciteti grada Rijeke od 2004. do 2014. godine (ležajevi) KATEGORIJA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. Hoteli 456 387 502 515 515 554 554 554 554 554 554 Hosteli 61 61 61 61 61 91 120 448 429 Privatni smještaj 42 63 92 105 126 173 189 213 272 411 573 Kamp 350 350 350 350 350 350 350 350 350 350 350 Prenoćišta 882 882 882 882 378 378 378 378 378 378 378 Studentsko naselje 116 UKUPNO 1730 1682 1887 1913 1430 1516 1532 1586 1674 2141 2400 Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke (www. visitrijeka.hr) Analizom ukupnih smještajnih kapaciteta i ostvarenih noćenja, vidljivo je da je 2014. godine grad Rijeka ostvario prosječnu popunjenost svojih kapaciteta od 73 dana, tj. razinu iskorištenosti od 20,00 %, što je nešto više od prosječne popunjenosti na razini Primorsko-goranske županije koja iznosi 70 dana, tj. 19,20 %, odnosno prosječne popunjenosti na razini Republike Hrvatske koja iznosi 72 dana, tj. 19,70 %. 88 Pritom iskorištenost kapaciteta znatno varira ovisno o vrsti smještaja pa tako iznosi: 167 dana, tj. 46,00 % za hotele, 89 dana, tj. 25,00 % za hostele, 57 dana, tj. 16,00 % za privatni smještaj te samo 32 dana, tj. 9,00 % za kampove (grafikon 2). Grafikon 2. Iskorištenost smještajnih kapaciteta grada Rijeke 2014. godine (u danima) 180 160 140 120 100 80 60 40 20 0 167 89 57 Hoteli Hosteli Privatni smještaj 32 Kampovi Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke Nakon sagledavanja preduvjeta razvoja vjerskog turizma grada Rijeke u narednim se poglavljima vrši analiza stanja koja podrazumijeva analizu turističkog prometa i emitivnih tržišta. 88 Izračun autora na temelju podataka u publikaciji Turizam u brojkama 2014 (Ministarstvo turizma RH, www.mint.hr), 1. 5. 2015. 33
4.2. Turistički promet grada Rijeke Turistički promet grada Rijeke promatra se kroz ostvarene turističke dolaske i noćenja turista, strukturu turističkog prometa prema smještajnim kapacitetima i dobnim skupinama te prosječnu duljinu boravka turista. U protekloj godini u Rijeci je registrirano ukupno 90.717 dolazaka te 173.549 noćenja. Dominantna uloga inozemne potražnje očituje se u činjenici da strani turisti pritom čine više od dvije trećine ostvarenog turističkog prometa, koji čini 3,80 % ukupnih dolazaka, odnosno 1,40 % ukupnih noćenja Primorsko-goranske županije. Tablica 3. Ostvareni dolasci i noćenja turista u gradu Rijeci 2014. godine. 2014 DOLASCI Udio (%) NOĆENJA Udio (%) Domaći 21.176 23,00 41.311 24,00 Strani 69.541 77,00 132.238 76,00 UKUPNO 90.717 100,00 173.549 100,00 Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke Prema demografskim značajkama u strukturi ostvarenih noćenja i dolazaka prevladavaju gosti mlađe (od 19 do 30) i srednje životne dobi (od 31 do 40), dok su najmanje zastupljena djeca i mladi (dobne skupine do 12 odnosno od 13 do 18 godina) te turisti stariji od 60 godina. Grafikon 3. Dobna struktura turista u gradu Rijeci 2014. godine više od 60 15,72 % 51 60 16,51 % Dolasci do 12 3,06 % 13 18 4,11 % 19 30 23,53 % 51 60 15,54 % više od 60 14,28 % Noćenja do 12 3,32 % 13 18 5,26 % 19 30 23,85 % 41 50 17,46 % 31 40 19,60 % 41 50 17,32 % 31 40 20,42 % Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke (www. visitrijeka.hr) Iz sljedeće tablice vidljivo je da je najveći broj dolazaka i noćenja ostvaren u hotelskim kapacitetima, dok je najslabiji turistički promet povezan s kampom (Preluk). 34
Tablica 4. Struktura ukupnih dolazaka i noćenja prema vrsti smještaja 2014. godine SMJEŠTAJ DOLASCI Udio (%) NOĆENJA Udio (%) Hoteli 51.958 57,00 92.666 53,00 Hosteli 23.386 26,00 36.502 21,00 Privatni smještaj 10.405 12,00 33.188 19,00 Kamp 4968 5,00 11.193 7,00 UKUPNO 90.717 100,00 173.549 100,00 Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke Odnos dolazaka i noćenja ukazuje na prosječnu dužina boravka turista u gradu destinaciji. Tako se turisti 2014. godine u gradu Rijeci prosječno zadržavaju dva dana (1,91). Pritom se dani boravka razlikuju prema vrsti smještaja pa se tako turisti najviše zadržavaju u privatnom smještaju (3,19 dana), a najmanje u hostelima (1,56 dana). Grafikon 4. Prosječni boravak turista po vrstama smještaja 2014. godine (u danima) 3,5 3 2,5 2 1,5 1 0,5 0 3,19 Privatni smještaj 2,25 1,78 1,56 Kamp Hotel Hostel Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke (www. visitrijeka.hr) U sljedećoj se tablici prikazuje analiza ostvarenoga turističkog prometa u razdoblju od 2004. do 2014. godine. Tablica 5. Pregled ostvarenih dolazaka i noćenja od 2004. do 2014. godine Godina DOLASCI NOĆENJA STRANI DOMAĆI UKUPNO STRANI DOMAĆI UKUPNO 2004. 34.226 19.665 53.891 72.441 33.355 105.796 2005. 30.889 19.763 50.652 65.750 33.466 99.216 2006. 40.582 22.177 62.759 78.838 38.988 117.826 2007. 48.522 21.132 69.654 91.802 37.828 129.630 2008. 44.955 21.334 66.289 79.990 37.287 117.277 2009. 47.600 18.238 65.838 91.262 32.765 124.027 2010. 51.082 17.336 68.418 95.381 31.962 127.343 2011. 53.781 17.016 70.797 101.935 33.845 135.780 2012. 52.997 16.695 69.692 102.016 33.564 135.580 2013. 58.646 17.653 76.299 112.656 33.521 146.177 2014. 69.541 21.176 90.717 132.238 41.311 173.549 Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke (www. visitrijeka.hr) 35
Prema iznesenim podacima vidljivo je da se broj dolazaka povećao za 68,00 %, a broj noćenja za 64,00 %. Samo u odnosu na prethodnu godinu 2014. godine zabilježen je porast od čak 19,00 % u ukupnim turističkim dolascima i noćenjima. Pozitivan višegodišnji trend nastao je ponajprije zahvaljujući snažnom utjecaju stabilnog rasta dolazaka i noćenja inozemnih gostiju. 89 Grafikon 5. Kretanje broja dolazaka i noćenja od 2004. do 2014. godine 200.000 180.000 160.000 140.000 120.000 100.000 80.000 60.000 40.000 20.000 0 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. Dolasci Noćenja Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke (www. visitrijeka.hr) Zaključno se može ustvrditi da je povećanje smještajnih kapaciteta i ukupnoga turističkog prometa rezultat promišljanja Rijeke kao turističke destinacije te sukladno tome ulaganja u infrastrukturu i dodatne sadržaje u cilju podizanja kvalitete turističke ponude. 4.3. Emitivna turistička tržišta grada Rijeke Sagledavanjem inozemnog turističkog prometa 2014. godine vidljivo je da najveći broj gostiju dolazi iz Italije (13.009), Njemačke (6939), Španjolske (5943), Francuske (4252) i Austrije (2903), zatim iz Velike Britanije (2376), Nizozemske (2124), Slovenije (1878), SAD-a (1869) te naposljetku iz Mađarske (1837). 89 Primijećeni pad broja noćenja 2005. i 2008. godine objašnjava se fazama renoviranja hotela Jadran, Continental i Neboder. 36
Grafikon 6. Ostvareni broj dolazaka 2014. godine po emitivnim tržištima 20,00 18,70 18,00 16,00 14,00 12,00 10,00 10,00 8,00 6,00 4,00 2,00 0,00 8,50 6,10 4,20 Dolasci udio (%) 3,40 3,00 2,70 2,70 2,60 Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke U strukturi ostvarenih noćenja također dominiraju državljani Italije (22.673), Njemačke (15.187), Španjolske (8192) i Francuske (7854), nakon kojih slijede državljani Velike Britanije (5432), Austrije (5292), Nizozemske (4423), Mađarske (4124), Poljske (4121) i u konačnici Srbije (3736). Grafikon 7. Ostvareni broj noćenja 2014. godine po emitivnim tržištima 18,00 16,00 14,00 12,00 10,00 8,00 6,00 4,00 2,00 0,00 17,10 11,50 6,20 5,90 4,10 4,00 Noćenja udio (%) 3,30 3,10 3,10 2,80 Izvor: obrada autora prema podacima TZ-a grada Rijeke Promatrajući ukupno ostvareni turistički promet 2014. godine, zanimljivo je istaknuti da se osim prethodno navedenih, najvažnijih emitivnih odredišta za turizam grada Rijeke, u odnosu na 2013. godinu znatno povećao broj turista iz azijskih zemalja (Hong-Konga, Kine, Koreje, Tajvana, Tajlanda) 90. 90 TZ grada Rijeke, www.visitrijeka.hr, 15. 4. 2015. 37