Microsoft Word - PJESME - antologija.doc

Слични документи
IErica_ActsUp_paged.qxd

Slide 1

ПО Е ЗИ ЈА И ПРО ЗА ЗО РА Н КО С Т И Ћ А Р Х И В ЧО ВЈ ЕЧ НО СТ И ДУГ На д е ж д и Пре да мном ни шта не скри ва ти. Јер ја сам ду жан на шој дје ци п

Glava I - Glava Dokumentacija III - Iz ra da koju bi lan sa kontroliše uspe ha Poreska i naj češ će inspekcija Sadržaj greš ke Sadržaj 3 Predgovor 13

Z A K O N

М И Л Е Н А К У Л И Ћ Ј ЕД НО Ч И Н К А ЗА П Е ТО РО ПУТ ИЗ БИ ЛЕ ЋЕ Сред пу ша ка, ба јо не та, стра же око нас, Ти хо кре ће на ша че та, кроз би ле

Edin Okanović

Feng Shui za ljubav MONTAZA 3:Feng Shui_Love Int. Mech.qxd

по пла ве, ко ја је Од лу ком Вла де о уки да њу ван ред не си ту а ци је на де лу те ри то ри је Ре пу бли ке Ср би је ( Слу жбе ни гла сник РС, број

Kastelan.indb

ПО Е ЗИ ЈА И ПРО ЗА Ж И ВО РА Д Н Е Д Е Љ КО ВИ Ћ Х Е ДО Н И ЗА М ШТА САМ МО ГАО Мо жда ни ка да не ћу са зна ти шта сам мо гао Да ура дим у жи во ту,

Упорна кап која дуби камен

Основна школа Základná škola Браћа Новаков bratov Novakovcov Краља Петра Првог 103 Kráľa Petra I Силбаш Silbaš Тел/факс: 021/

TEMA: Tematska i vrstovna podjela lirskih pjesama KLJUČNI POJMOVI: domoljubna pejsažna i ljubavna pjesma himna haiku OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: razlikovati

OVAKO SREDWI VEK Marko Popovi} VLADARSKI I VLASTEOSKI DVOR U SREDWEM VEKU

SVI SMO POZVANI NA SVETOST

Ljubav mir cokolada prelom.pdf

ПО Е ЗИ ЈА И ПРО ЗА Д РА ГА Н ЈО ВА НО ВИ Ћ Д А Н И ЛОВ РЕ Ч И СТ РА Ш Н И Ј Е ОД ВЕ ЈА ВИ Ц Е ОПРА ШТА ЊЕ С МАЈ КОМ До ђе и к ме ни ста рост да ми у

Jesus the Great Teacher Serbian

Sluzbeni List Broj OK05_Sluzbeni List Broj OK2.qxd

PADRE PIO, Čudesni život

Irodalom Serb 11.indd

LEKCIJA 31 - FINANCIJE - 2. DIO

Sluzbeni List Broj OK3_Sluzbeni List Broj OK2.qxd

broj47.qxd

З А К О Н О ПРИВРЕДНИМ ДРУШТВИМА 1 ДЕО ПРВИ 1 ОСНОВНЕ ОДРЕДБЕ ПРЕДМЕТ ЗАКОНА Члан 1. Овим за ко ном уре ђу је се прав ни по ло жај при вред них дру шт

Matematiqki fakultet Univerzitet u Beogradu Iracionalne jednaqine i nejednaqine Zlatko Lazovi 29. mart 2017.

broj 052_Layout 1

Simic.indb

Основна школа Základná škola Браћа Новаков bratov Novakovcov Краља Петра Првог 103 Kráľa Petra I Силбаш Silbaš Тел/факс: 021/

Проф. др Емина Копас Вукашиновић Јубиларна монографија поводом 120 година од оснивања јагодинске Учитељске школе и 25 година постојања Факултета педаг

Д И В Н А ВУ К СА НО ВИ Ћ ИГРА 566 ИГРА Жу рио је. Тре ба ло је да пре тр чи, и то без ки шо бра на, ра сто јање од Рек то ра та до Град ске га ле ри

Jesus the Great Teacher Serbian PDA

180 година школе

Sadržaj Zlatan Hadžić: GEOPOLITIKA STRAHA U ZEMLJAMA EVROPSKE UNIJE POGOĐENIM VALOM IZBJEGLICA I IMIGRANATA Damir Bevanda

PDF: Ђоковић помаже српску цркву у Француској, коју су подигли Руси (видео)

Основна школа Základná škola Браћа Новаков bratov Novakovcov Краља Петра Првог 103 Kráľa Petra I Силбаш Silbaš Тел/факс: 021/

Пре глед ни чла нак 341.6:342.7(4)]: doi: /zrpfns Др Бо јан Н. Ту бић, до цент Уни вер зи тет у Но вом Са ду Прав ни фа кул тет у

I Студије 1. Теоријске основе Џаџићеве књижевне критике, Српска књижевна критика и културна политика друге половине XX века, Институт за књижевност и

DETINJSTVO qxd

Negativni naslovi, pozitivan ton kako mediji u Srbiji vide vojne vežbe, mirovne misije i IPAP Pavle Nedić Beograd, 2019

Layout 1

STANI[A TUTWEVI] NACIONALNA SVIJEST I MUSLIMANA

knjizevnik6.-7.qxp

KATALOG.qxd

ISSN X Билтен Градске општине Барајево БРОЈ Септембар У БАРАЈЕВУ ПРОС АВ ЕНА С АВА И ДАН ОПШТИНЕ ИЗ РАДА СКУПШТИНЕ ГРАДСКЕ ОПШТИНЕ

Михаило Меденица: „А, шта бисмо с Косовом и да нам га врате?!“

POSTALA SAM BAKA

Dzubran_Zemaljskibogovi.indb

Sluzbeni glasnik Grada Poreca br

Na osno vu čla na 58. stav 2. tač ka 1. Za ko na o osi gu ra nju ( Slu žbe ni gla snik RS br. 55/04, 70/04 i 101/07) i čla na 50. stav 1. aline ja 2.

Na osno vu čla na 58. stav 2. tač ka 1. Za ko na o osi gu ra nju (Slu žbe ni gla snik RS br 55/04, 70/04 i 101/07) i čla na 50. stav 1. ali neja 2. St

ЈСФФ2019 (Јапанско српски фестивал филма) Апликациони формулар САДРЖАЈ: Апликациони формулар О фестивалу Правила и процедура

Дража Петровић: Најлепши митови и легенде о изборним листама

ПРИ ЛОГ 1 1. ЗАХ ТЕ ВИ Прет ход но упа ко ва ни про из во ди из чла на 3. овог пра вил ника про из во де се та ко да ис пу ња ва ју сле де ће зах те в

21.qxd

A9R3080.tmp

Poezija.vp

A9R1822.tmp

Prelom broja indd

Z A K O N O SUDSKIM VEŠTACIMA I. UVODNE ODREDBE lan 1. Ovim zakonom ure uju se uslovi za obavljanje vešta enja, postupak imenovanja i razrešenja sudsk

ISSN COBISS.SR-ID Београд, 11. децембар Година LXX број 134 Цена овог броја је 401 динар Годишња претплата је динара С

Основна школа Základná škola Браћа Новаков bratov Novakovcov Краља Петра Првог 103 Kráľa Petra I Силбаш Silbaš Тел/факс: 021/

ISTRAŽIVAČKI FORUM Pravosuđe i ljudska prava Poglavlje 23 Beograd, februar 2012.

Na osno vu čla na 58. stav 2. tač ka 1. Za ko na o osi gu ra nju (Slu žbe ni gla snik RS br 55/04, 70/04 i 101/07) i čla na 50. stav 1. ali neja 2. St

Slide 1

Основна школа Základná škola Браћа Новаков bratov Novakovcov Краља Петра Првог 103 Kráľa Petra I Силбаш Silbaš Тел/факс: 021/

Prelom broja indd

NASTANAK OPASNE SITUACIJE U SLUČAJU SUDARA VOZILA I PEŠAKA TITLE OF THE PAPER IN ENGLISH Milan Vujanić 1 ; Tijana Ivanisevic 2 ; Re zi me: Je dan od n

у ве ли кој по све ће но сти је зи ку, сте кла је сво је по бор ни ке ме ђу ком пет е н т н и ји м ч и т а о ц и м а, ш т о не с у м њи в о и м по н у

Н А РОД Н А С КУ П Ш Т И Н А 41 На осно ву чла на 112. став 1. тач ка 2. Уста ва Ре пу бли ке Ср би је, до но сим У К АЗ о про гла ше њу Закона о по т

Knjiga Jelena PANTIC - Putovanje u srediste srca pdf

Основна школа Základná škola Браћа Новаков bratov Novakovcov Краља Петра Првог 103 Kráľa Petra I Силбаш Silbaš Тел/факс: 021/

A9R8C1A.tmp

Document2

Предлог новог закона о рачуноводству реквијем за рачуновође 1. Уводне напомене У го ди ни Вла да Ре пу бли ке Швај цар ске одо бри ла је до на ц

Dubravka Jovanovi}: NEOSTVARENI RATNI CIQEVI MIHAILOVI]A, KOLABORACIJA U SRBIJI Beograd, Str Pitawe kola

Основна школа Základná škola Браћа Новаков bratov Novakovcov Краља Петра Првог 103 Kráľa Petra I Силбаш Silbaš Тел/факс: 021/

ИНСТИТУТ ЗА КЊИЖЕВНОСТ И УМЕТНОСТ, БЕОГРАД ФИЛОЛОШКИ ФАКУЛТЕТ УНИВЕРЗИТЕТА У БЕОГРАДУ МАТИЦА СРПСКА Међународни научни скуп МИЛОШ ЦРЊАНСКИ: ПОЕЗИЈА И

A9R8BA4.tmp

Универзитет у Београду

Bilten pdf

GB 3 [27-31].qxd

KORICE 09 Dalibor.qxd

Razgovor 27

Илустровала Милица Мастелица

kamij.indd

radio-Depolo.PDF

A9R1D76.tmp

На основу члана 93. став 1. Закона о локалној самоуправи ( Службени гласник Републике Србије, број број 129/07, 83/14-др.закон, 101/2016 и 47/18), чла

Bo`idar Stojanovi}* PRIMENA ZA[TITNIH ODSTOJAWA OKO OPASNIH POSTROJEWA U URBANISTI^KIM I PROSTORNIM PLANOVIMA Urbanizam i prostorno planirawe Rezime P

LIRIKA pregled pojmova

Sluzbeni List Broj OK11_Sluzbeni List Broj OK2.qxd

Knjiga 2.indd

МАСТЕР РАДОВИ УНИВЕРЗИТЕТА У НИШУ, ФАКУЛТЕТА УМЕТНОСТИ У НИШУ СТУДИЈСКИ ПРОГРАМ: ГРАФИЧКИ ДИЗАЈН: МАСТЕР ПРИМЕЊЕНИ УМЕТНИК АЛЕКСИЋ,

Кајл Скот: Србија и Косово да се врате преговорима; Наш став остаје непромењен, циљ остаје исти - опсежни споразум о нормализацији

00.qxd

Microsoft Word - Pravilnik o obliku i sadržaju obrasca dozvola za sportsko-rekreativni ribolov.doc

Y-01 [5-22] bogdan:Y-01 [5-22] bogdan.qxd.qxd

Microsoft Word Istorija Dinamike Naucnici doc

Транскрипт:

1

Urednik Milenko \ukanovi} Recenzenti Prof. dr Ostoja \uki} Mr Mom~ilo Spasojevi} 2

ВАСИЛИЈЕ ШАЈИНОВИЋ АНТОЛОГИЈА РАТНЕ ЛИРИКЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ 1992 2002. Добој 2010. 3

4

PREDGOVOR 5

6

Pred najstro`om kritikom, samo antologije mogu dati ~itaocu dobro pesni{tvo. Bogdan Popovi} Kwiga koju ~italac ima u rukama, druga je po redu antologija srpske poezije s kwi`evnog prostora Republike Srpske. Prvu je 2001. godine pod nazivom Antologija savremene srpske poezije Republike Srpske sastavio Radivoje Miki} ozna~iv{i je antologijom jednog regionalnog vida srpske kwi`evnosti ~iji je ciq da ~itaocu predstavi ono {to je najboqe u pesni~kom stvarala{tvu pesnika koji su ro eni, `iveli ili `ive na prostoru nekada{we BiH a sada- {we Republike Srpske. Istini za voqu, iza Miki}eve antologije, pojavila se jo{ jedna kwiga s izborom poezije srpskih pjesnika sa prostora nekada{we Bosne i Hercegovine i dana{qe Republike Srpske a koja se u svom naslovu deklari{e kao antologija. Rije~ je o kwizi Nasukani na list lirike antologija srpskog pjesni{tva u Bosni i Hercegovini druge polovine 20. vijeka, koja je {tampana 2006. godine a ~iji su sastavqa~i @ivko Male{evi} i An elko Anu{i}. Me utim, odmah po izlasku navedene kwige, kwi`evna kritika je jednodu{no tu nesu enu antologiju proglasila pjesni~kom panoramom. Paradoksalno je da su dvojica autora previdjela novouspostavqeni kwi`evni prostor Republike Srpske a zastupili u navedenoj kwizi jedan broj mla ih pjesnika s iskqu~ivo tog prostora. Naime, najmla a generacija srpskih pjesnika, koja se javila od 1992. godine naovamo i ~ije je ro ewe, odnosno stvarawe vezano za Republiku Srpsku, neosporno pripada kwi`evnom prostoru Republike Srpske. 7

8 Kwi`evni prostor Bosne i Hercegovine koji je postojao do izbijawa gra anskog rata 1992. godine i na kome su paralelno, svaka na svojoj tradiciji a na istom srpskohrvatskom jeziku, stvarane kwi`evnosti Srba, Hrvata i Muslimana, od po~etka posqedwe decenije 20. vijeka vi{e ne postoji. Navedeni prostor se podijelio na srpski kwi`evni prostor, tj. prostor Republike Srpske, na jednoj strani, i kwi`evni prostor Federacije Bosne i Hercegovine, na drugoj strani. U okviru drugog kwi`evnog prostora egzistiraju hrvatska kwi`evnost (na hrvatskom jeziku) i kwi`evnost Bo{waka (muslimana) na wihovom jeziku. Antologija ratne lirike Republike Srpske 1992-2002. za svoj okvir uzima kwi`evni prostor Republike Srpske kao ve} definisan i definitivan prostor na kome su, i vezano za koji su, uistinu, srpski pjesnici ispjevali antologijske ratne pjesme. Dakle, ova antologija sadr`i izabor najboqih lirskih pjesama nastalih u periodu 1992. 2002. ~ije teme i motivi direktno ili indirektno impliciraju rat vo en za slobodu srskog naroda u Bosni i Hercegovini, te obuhvata pjesme sa slikom svijeta kakva se reflektuje i prelama u ~ovjeku koji peva posle ra-ta. Pored toga, ovaj izbor obuhvata liriku s tematskomotivskom poetizacijom otaxbine, zavi~aja, narodnog predawa, tradicije, istorije, kulture, reli-gijskih i duhovnih vrijednosti i osobenosti srpskog naroda. Navedeni tematsko-motivski krugovi, uistinu, u su{- tini i odre uju ratnu liriku koja je Republici Srpskoj stvarana u periodu od 1992. do 2002. godine. Druga i druga~ija lirika s kwi`evnog prostora Republike Srpske nije se na{la u ovom izboru, iako je objavqena u periodu 1992-2002. Dakle, ta druga i druga~ija lirika vremenski pripada nazna~enom pe-

riodu, ali slika svijeta koju ona sadr`i nema nikakve, ili gotovo nikakve, veze s ratom koji se na kraju proteklog vijeka i milenijuma vodio na prostoru Bosne i Hercegovine. Naime, znatan broj pjesama i pjesni~kih zbirki koje su napisane prije rata i tako datirane, {tampane su u ratnom i poratnom vremenu. Navedena ~iwenica, po sebi, rje~ito svjedo~i o povoqnoj kwi`evnoj klimi nastaloj u novostvorenoj Republici Srpskoj, koja je svojim postojawem i demokratskim ustrojstvom omogu}ila da pjesnici objave i ono {to nisu mogli ili nisu smjeli objaviti u predratnom vremenu, ili ih je, pak, autocenzura u tome spre- ~avala. Sastavqa~ je bio u obavezi i on se u tom smislu i potrudio da do e do svih pjesni~kih izdawa koja su se pojavila u vremenu nazna~enom i obuhva}enom ovim izborom. On iskreno `ali ako nije mogao uzeti uvid u kompletnu pjesni~ku produkciju navedenog perioda i navedenog kwi`evnog prostora. Naime, op{tepoznato je da tu produkciju nije uvijek pratilo dostavqawe ovabeznog primjerka Narodnoj biblioteci Republike Srpske. Sastavqa~ se u navedenom pogledu dovijao kako je znao i umio e da bi do{ao do izdawa ratne lirike koja je predmet ovog antologijskog izbora. Zahvalan je svima koji su mu pomogli da do e do izdawa ratne i poratne lirike, kako, kako qudima iz javnih bibliotekama u Republici Srpskoj i Republici Srbiji, tako i vlasnicima privatnih biblioteka u kojima je na{ao poprili~an broj kwiga za ovaj izbor. U tragawu za antologijskim pjesmama ratne lirike, sastavqa~ je uzeo uvid u mno{tvo autorskih i zajedni~kih zbirki poezije koje su objavqene u periodu od 1992. do 2002. godine. Iz istog razloga i{~itao je pjesni~ke priloge u ogromnom broju ratnih i po- 9

ratnih listova i ~asopisa. U re~enom smislu wemu su od koristi bili i uvidi u aktuelne tekstove iz oblasti srpske kwi`evne kritike, istorije kwi`evnosti, kulture i politike. I prije nego se osvrne na izabranu poeziju u ovoj antologiji, sastavqa~ smatra neophodnim da dadne jo{ neke napomene o prilikama koje su prethodile i koje su pratile stvarawe srpske ratne lirike Republike Srpske. Rije~ je, dakle, o dru{tveno-istorijskom kontekstu u kome je nastala ratna lirika Republike Srpske. Mada o ratu vo enom na prostoru Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine istorijska nauka jo{ nije izrekla svoju kona~nu ocjenu, niti dala wegovu op{teprihva}enu kvalifikaciju, za srpsku stranu ovaj rat je od samog po~etka bio odbrambeno-oslobodila~ki rat. Nekoliko ~iwenica koje slijede upravo ide u prilog navedenom srpskom stanovi{tu. Naime, nesporna je ~iwenica da se u navedenom ratu srpski narod borio i izborio za pravo na samostalan entitet, Republiku Srpsku, koja je na kraju 1995. godine Mirovnim sporazumom u Dejtonu ozvani- ~ena na ome enom prostoru od 49% bosanskohercegova~ke teritorije. Tako e je evidentna ~iwenica da se srpski narod u Bosni i Hercegovini 1992. godine jednodu{no, za razliku od vremena Drugog svjetskog rata kada se podijelio, opredijelio za borbu s ciqem da opstane i ostane svoj na svome, slobodan od svakog zavojeva~a i porobqiva~a. Takav plemeniti ciq je jedino i mogao da pokrene i okupi svekoliki srpski narod u Bosni i Her- 10 2.

cegovini. I, ako se izuzme {a~ica upla{enih i smu- {enih, do ~ijeg uma i srca nije dopirao zov ota~atstva, srpski umjetnici a me u wima pjesnici ponajprije i ponajvi{e, odreda su se svrstali pod barjak svoga naroda - barjak ~ojstva i slobode. O masovnom odzivu umjetnika, nau~nika i srpske inteligencije uop{te, pokretu za stvarawe slobodne srpske republike u BiH, svjedo~i kwiga Duhovna topografija Republike Srpske 1992-1996. Ne a [ipovca (Beograd 1997.) U toj kwizi kao me a{i Republike Srpske stoje, izme u ostalih, Vojislav Maksimovi}, Nikola Koqevi}, Qubomir Zukovi}, Aleksa Buha, Petar Mandi}, Slavko Leovac, Milorad Ekme~i}, Milan Vasi}, Vojin Komadina, Svetozar Koqevi}, Radovan Vu~kovi}, i ini znameniti Srbi koji su iz okupiranog Sarajeva izi{li na slobodnu srpsku teritoriju. Pjesnike ne nabrajamo jer oni, sa odabranim pjesmama, slijede u ovom antologijskom izbo-ru. Sastavqa~ je u prilici da, nakon {to je i{~itao obimnu literaturu o dru{tvenim, politi~kim, kulturnim i umjetni~kim prilikama u Republici Srpskoj u kojoj je u periodu 1992-2002. iznikla autenti~na i osebujna srpska lirika koju su kompetentni tuma~i ozna~ili kao vrhunac jedne tradicije, navede i citira, izme u ostalih, jo{ neke kwige ~iji su autori nezaobilazni me a{i Republike Srpske. To su, prije svih, kwige U vremenu srpskog bu ewa (1991.) Vojislava Maksimovi}a, Otaxbinske teme - (1995.) Nikole Koqevi}a, Srpska je ro ena (1996.) Qubomira Zukovi}a, te Argumenti za Srpsku (1996.) i Srpska u kontekstu(2008.) Alekse Buhe. Autori navedenih kwiga, eminentni stru~waci za kwi`evnost, kulturu i filozofiju, predratni su profesori sarajevskog univerziteta, akteri stvarawa Republike Srpske i weni ponajboqi duhovni zato~nici. 11

12 Tako je Vojislav Maksimovi}, korifej obnove zapretanih srpskih nacionalnih vrijednosti u Bosni i Hercegovini, narodni poslenik i prvi predsjednik obnovqenog Srpskog prosvjetnog i kulturnog dru{- tva Prosvjete u Sarajevu, 1990. dodine, u uvodu svoje kwige U vremenu srpskog bu ewa postavio pitawe o razlozima zbog kojih su srpski intelektualci u Bosni i Hercegovini, decenijama poslije Drugog svjetskog rata, }utali na fatalne poteze vlasti koje su na voluntaristi~ki na~in upravqale ovom jugoslovenskom republikom a na {tetu srpskih nacionalnih interesa. Pored toga, Maksimovi} sugeri{e {ta je Srbima vaqalo daqe ~initi: Pred sumwama i nedoumicama, pred neumitnim ~iwenicama i stawima moramo se osloboditi uzdr`anosti, skrivawa istine, zebwe i straha. Tako jedino i shvatam poziv pisca, koji treba da se probudi prije ostalih. A to bu ewe mora da se desi ispred stra{nog svanu}a, prije nego nastupi dan u kome }e zavladati bezna e i haos. Potom on, nalaze}i paralelu izme u stawa srpskog duha na po~etku 20. vijeka i na wegovom kraju, citira znamenitog Jovana Skerli}a: Mi se kao biqke ose}amo vezani za zemqu iz koje smo nikli i koju, pored svega, volimo kao kolevku svoju, kao okvir svoga `ivota i popri{ta svoga roda, kao grobove svojih starih i dragih, gde }emo i mi jednog dana utru eni le}i. Na{a otaxbina je u dnu celoga na{eg bi}a, ona je ono {to je najosnovnije i najintimnije u nama; mi je volimo vi{e nagonom no razumom, volimo je svom slabo{}u koju ~ovek ima za svoje najro enije. Na{a du{a samo u wenoj sredini nalazi svoju ravnote`u, i svu na{u misao, svu na{u du{u, mi mo`emo kazati samo na jeziku koji smo od matere nau- ~ili.

Maksimovi} na kraju uvoda u tekstove koji su slijedili poziva na djelovawe: Vrijeme je da progovorimo glasno i odva`no. Bez na{ih rije~i, la`na }e izgledati na{a istorija, jer }e je da pi{u drugi umjesto nas. Nikola Koqevi} je tokom Odbrambeno-otaxbinskog rata, pored svoje du`nosti potpredsjednika Republike Srpske, nalazio vremena da proprati zbivawa na kwi`evnoj sceni Srpske. Tako on u svojoj besjedi na Sarajevskim danima poezije, krajem okto-bra 1993. godine, ne propu{ta da naglasi: Poezija je za srpski narod zaista hleb nasu{ni. Zatim je evocirao sje}awe na protekle sarajevske festivale poezije na kojima su nastupali znani i mawe znani pjesnici, a ono {to tom festivalu daje va`nost jeste ~iwenica da su se upravo tu, potkraj {ezdesetih godina, pojavili mladi srpski pjesnici koji su krenuli u hlorofil stiha u visine ep-skom tradicijom osun~ane, a svojim darom i du{om lirski osen~ene, drevnom re~ju posve}ene, a strogom lirskom disciplinom osve{tane poezije. Imenuju}i pri tome Rajka Petrova Noga kao prvog u nizu tih pjesnika, Koqevi} navodi ovome sqedbenike u Radovanu Karaxi}u, Todoru Dutini, \or u Sladoju, Vladimiru Nasti}u, Milanu Nenadi}u i Dejanu Gutaqu, a dijelom i u Stevanu Tonti}u i Branku ^u~ku. UOtaxbinskim temama, polaze}i od Skerli- }evog shvatawa da je kwi`evnost najvi{i izraz narodnog `ivota, Koqevi} }e ustvrditi kako sve ono {to se zna~ajno de{ava qudima ~ije je istorijsko trajawe povezano istim jezikom, duhovnom qestvicom vrijednosti i svekolikim oblicima kulture, svoj najbogatiji i najdu{evniji izraz dobija u kwi`evnosti. 13

Na kraju kwige Koqevi} govori o zbirci pjesmama Jutro u Gestapou Dejana Gutaqa apostrofiraju}i u woj temu ratne smrti. Nikada nisam ~itao poeziju u kojoj je smrt bogatija, u`asnija i raznovrsnije pjesni~ki prisutna Ratna smrt kod ovog pesnika je pre svega rastav-qawe `ivog organizma na sastavne delove, nagla{ava Koqevi} s vidnim ushi}ewem. Tako osvjedo~eni predratni kwi`evni teoreti~ar, {ekspirolog i poznavalac angloameri~ke nove kritike, u vihoru srpskog odbrambeno-otaxbinskog rata u Bosni i Hercegovini me u prvima postaje autenti~ni tuma~ ratne poezije s prostora Republike Srpske stavqaju}i tu poeziju u kontekst ukupne srpske kwi`evnosti i ocjewuju}i je mjerilima koja va`e u svjetskoj kwi`evnosti. Qubomir Zukovi}, dugogodi{wi ministar prosvjete i kulture u Srpskoj, autor je imena najmla- e srpske zemqe, Republike Srpske. Navedenu ~iwenicu Zukovi}, ime u ostalog, navodi u svojoj kwizi Srpska je ro ena, u kojoj jednostavnim i lakorazumqivim jezikom govori o mnogim doga ajima iz vremena ra awa Srpske. A kada je o poeziji rije~, ovaj zaqubqenik i vrstan poznavalac Wego{a, pjesni~ko djelo vladike Rada uzima kao poetsku mjeru za srpsku ratnu poeziju. Otvaraju}i Sarajevske dane poezije 1993. godine Zukovi} predla`e da se oni otada zovu Novosarajevski dani poezije i to ovako obrazla`e: Nama nije stalo do tradicija ustanovqenih u socijalisti~koj Bosni i Hercegovini, jo{ mawe onih ~ije su temeqe postavili Turci i Austrijanci, ali nam je i te kako stalo do srpskih pjesnika i nepatvorenog poetskog izraza. Aleksa Buha, narodni poslanik u prvom sazivu vi{estrana~ke Skup{tine BiH, a potom ministar 14

inostranih poslova u Vladi Republike Srpske u ratno i neposredno poratno vrijeme, djelatnik Prosvjete i, prije svega, filozofski pisac, u svojim kwigama daje pregled doga aja, te`wi i argumenata za stvarawe i postojawe Republike Srpske. ^ini to dijelom kao diplomata od zanata a zatim i kao nau~nik u teorijskom smislu elaborira postulate nacije i dr- `ave, koji se temeqe na op{teva`e}im principima. Otuda u obadvije navedene kwige ovaj autor ima istu temu s tim da u kwizi Srpska u kontekstu u formi ogleda produbqenije govori i zakqu~uje o nepobitnim argumentima u prilog stvarawa i postojawa Republike Srpske. Zukovi}, Koqevi}, Maksimovi} i Buha su od 1990. godine kao srpski predstavnici u najvi{im organima vlasti Bosne i Hercegovine ~asno i uspje{no zastupali nacionalne interese svoga naroda. Neumorno, sa dokazanim rodoqubqem, ~inili su to tokom i poslije rata, sve dok ih drugi nisu na izabranim mjestima zamijenili. Za sagledavawe konteksta ratne kwi`evnosti Republike Srpske sastavqa~ ove antologije je imao uvide i u mnoge druge kwige, eminentno kwi`evnoistorijske i kwi`evnokriti~ke provenijencije, prihvatao odre ena stajali{ta wihovih autora, dok je neka stanovi{ta odbacivao kao neutemeqena. Ovom prilikom nave{}emo kwige dvojice teoreti~ara kwi`evnosti koji su cjelovitije od drugih razmatrali srpsku ratnu poeziju stvaranu u posqedwoj deceniji 20. vijeka. Rije~ je o kwigama Pla{tanica stiha (2005.) Davora Mili~evi}a i Zavjetno pam}ewe pjesme (2007.) Ranka Popovi}a. Oba autora su tokom rata i u poratno vrijeme djelovala u kulturi i kwi`evnosti Republike Srpske, pratili u woj kulturna i kwi`evna doga awa, kao i pojedina poetska 15

ostvarewa, te ista u mnogo prilika, kao recenzenti ili urednici, ocjewivali i publikovali. Tako Davor Mili~evi} u eseju Srpska ratna poezija: vrhunac jedne tradicije (Godi{wak SPKD Prosvjeta [amac za 2002. godinu) sagledava odnos rata i poezije na sqede}i na~in: Rat i poezija u srpskoj istoriji oduvijek su u odnosu uzajamnog pro`imawa, svjedo~ewa i obja{wavawa, kao {to je izgleda i jedino mogu}e u tradiciji naroda ~ija se sudbina tako ~esto rje{avala na drasti~an na~in. Smatraju}i, pak, kako nije potpuno ta~no uvrije`eno vjerovawe da su Srbi poetsku rije~ najvi{e wegovali u doba stradawa i patwe, Mili~evi} zakqu- ~uje da su stihovi iskovani u vremenima kada su, uz golu egzistenciju, na probi bile duhovna izdr`qivost i vjerodostojnost, morali da dominantno odjekuju cjelokupnim srpskim pjesni{tvom. Potvr uje to ve} letimi~an pogled na istoriju srpske kwi`evnosti, a na{e ukupno trajawe svjedo~i da je zna~aj tih stihova rastao do mjere da je pjesni~ka realnost ba{tiwena u wima postojala vanpoetska norma pona{awa za budu- }e generacije u novim kriznim trenucima, sistem vrijednosti u koji se iskreno vjeruje, sa kojim se lako i, ~ini se, sa sla{}u identifikuje, zbog kog se, uostalom, odri~e individualnih ciqeva, a prirodom stvari i `ivot daje. Mili~evi} se, zatim, sa izre~enih teorijskih postavki spu{ta na teren najnovije srpske ratne poezije. Zapa`awa koja pri tome otkriva, nisu samo zanimqiva nego i ta~na. Naime, on podvla~i sqede}e ~iwenice: U proteklom ratu pisala se i objavqivala poezija, a {to je jo{ va`nije, nalazilo se i vremena i energije za okupqawe pjesnika, rijetke i dragocjene 16

prilike da se sravni odnos poetske rije~i, a i autora samih, i prema stvarnosti i prema tradiciji. U susretu pjesnika u`ivo sa slikama razarawa u turobnim ratnim predjelima i u, za takvo okru`ewe, gotovo nestvarnom kontaktu sa publikom, svakako se provjeravala stamenost i iskrenost wihovih li~nih poetika, a svaki eventualni pomak ili otklon od ranije zauzetih pjesni~kih busija morao se osjetiti u stihovima napisanim tokom ovog rata. Dvije stvari, kao {to su masovno prisustvo publike na pjesni~kim ve~erima koje su prerastale u spontane i uzbudqive poetske maratone, te strogo formalno ustrojstvo stihova s apsolutnom dominacijom klasi~nih oblika, naro~ito soneta, name}u se kao fenomeni ove poezije. Prvi fenomen bi se dao objasniti ve} pomenutim tradicionalnim okretawem Srba poeziji u kriznim vremenima. Formalno ustroj-stvo ratnih pjesama kritika je po pravilu tuma~ila `eqom autora da se time odupru op{tem rasulu i besmislu u svijetu oko sebe. Mili~evi} }e u Pla{tanici stiha, koja ima podnaslov o pravoslavnom duhu u savremenoj srpskoj kwi`evnosti, dijelom ponoviti neke stavove izre- ~ene u eseju Srpska ratna poezija: vrhunac jedne tradicije, dok je najve}i dio navedene kwige posve-}en istra`ivawu pravoslavnog duha u poeziji sa-vremenih srpskih pjesnika me u kojima su i Rajko No-go, Radovan V. Karaxi}, Milan Nenadi}, Dejan Gutaq, \or o Sladoje. Zavjetno pam}ewe pjesme Ranka Popovi}a s podnaslovom Stvarnosni kontekst srpske poezije s kraja 20. vijeka, kako sam autor priznaje na po~etku ove kwige, nastalo je iz studije koju je autor pisao kao svoju doktorsku disertaciju pod radnim naslovom 17

Rat, istorija i politika u srpskoj poeziji posqedwe decenije 20. vijeka. Sama ~iwenica da je Popovi} u ovoj kwizi sagledavao cjelokupnu srpsku kwi`evnost na kraju pro- {log vijeka, te da se malo, u odnosu na veli~inu studije, taknuo prave ratne kwi`evnosti stvarane na prostoru Republike Srpske, navodi na zakqu~ak kako re~ena kwiga nije ovom sastavqa~u bila od ve}e koristi. Naprotiv, tezom da je najnovija srpska ratna kwi`evnost u velikoj mjeri sli~na onoj iz vremena Prvog svjetskog rata, a u vi ewu Ive Andri}a u ~lanku Na{a kwi`evnost i rat, objavqenom u Kwi`evnom jugu 1918. godine, a kod Popovi}a citiranog u cjelini, ovaj autor je ostao prosto zaprepa{ten. Naime, jasno je svakome iole obavje{tenijem istra`iva~u kako je Andri} u navedenom ~lanku podrazumijevao ratnu kwi`evnost na srpskohrvatskom kwi`evnom prostoru koji je bio u okviru Austro-Ugarske, tako da ta ~iwenica apsolutno iskqu~uje paralelu koju on povla~i izme u ratne kwi`evnosti u doba Prvog svjetskog rata i ratne kwi`evnosti stvarane u Republici Srpskoj tokom posqedweg rata u Bosni i Hercegovini. Sastavqa~ se nije slo`io s jo{ nekim Popovi}evim stavovima iz pomenute kwige a izra- `enim indirektno kroz citate pjesnika Milana Nenadi}a i kwi`evnog kriti~ara Simeuna Simi}a o ratnoj kwi`evnosti stvaranoj u Republici Srpskoj u vrijeme Odbrambeno-otaxbinskog rata. No, nije samo Ranko Popovi} u kwizi Zavjetno pam}ewe pjesme dovodio u pitawe vrijednost ratne poezije Republike Srpske. ^inili su to raznim povodima razni autori, o ~emu, kao dokazi postoje tekstovi tih autora. Treba podsjetiti, na primjer, na rasprave otvarane posqedwih godina u nekoliko navrata u dnevnom listu Glas Srpske, u kojima su aktuelni 18

poetski stvaraoci i kwi`evni kriti~ari, pau{alno i sa ne~asnim namjerama, negirali vrijednost ratne poezije Republike Srpske. Naravno, treba uva`iti one kriti~ke primjedbe o tome kako se u Republici Srpskoj u ratno i neposredno poratno vrijeme pjevalo svakojako, a vrlo ~esto lo{e. Dakle, sastavqa~ je imao uvid, ne samo u poetsku nego i prikaziva~ku produkciju koja se odnosi na liriku stvaranu u Republici Srpskoj u vremenu 1992 2002. No, kako je sam izbor pjesama iskqu~ivo antologi~areva stvar, a isto tako i wegova odgovornost za primjenu estetskih kriterija, sastavqa~u je ~itava citirana literatura slu`ila samo kao orijentir a ne kao nekakvo sveto slovo. Naravno, sastavqa~ je `elio da bude {to objektivniji u procjeni pojedinih pjesama pa je u navedenom smislu oslu{nuo ocjene o poeziji koju je imao pred sobom, kao {to je i odre ene staavove kwi`evnoteorijskih stru~waka uva`avao. Uvjeren je kako se time nije ogrije{io o norme selektivnog pristupa poeziji iz koje je birao antologijske pjesme, ve} naprotiv. 3. Na po~etku ove antologije stoje pjesme Rajka Petrova Noga. Ne slu~ajno i ne po nekakvom formalnom kriteriju, ve} po tome {to one, uistinu, pripadaju samom vrhu ratne lirike Republike Srpske. Nogova posve}enost poeziji, a upravo ta ~iwenica karakteri{e velike pjesnike, o~ituje se ponajprije u tragawu i stvarawu osobenog poetskog izraza, pronala`ewu ritma i melodije koji wegov stih ~ine posebnim i prepoznatqivim me u savremenim srpskim liri~arima. Uz to, Nogo je jedan od rijetkih srpskih pjesnika iz druge polovine 20. vijeka i po- 19

~etka 21. vijeka koji ima prepoznatqive poeti~ke sqedbenike. I to ne bilo kakve, ve} pjesnike od formata, kakav je u prvom redu \or o Sladoje. Nogo je danas neosporno nacionalni bard koji je uspio ne samo da prevlada jaz izme u epskog naslije a i lirske pozicije nego je upravo na tom paradoksu ispjevao poeziju univerzalnih zna~ewa, ~ije je ishodi{te potpuno zavi~ajno. On je kqu~ne teme i motive iz bogate srpske epike prenio u svoje lirske pjesme spajaju}i tako pro{lost iz drevnih srpskih mitova i istorije sa sada{wo{}u na na~in da se iz pomenutog sprega ukazuje budu}nost. I da se poslu`imo Eliotovim mjerilima za istinskog pjesnika, Nogo, zaista, pripada pjesnicima koji su ponajprije stekli istorijsko ~ulo a onda ga razvijali kako bi osjetili jedinstvo bezvremenog i vremenskog po~ev{i, naravno, s osje}awem svoje generacije u kostima. Nogove pjesme u ovom antologijskom izboru, svaka ponaosob, i sve skupa, pro`ete su duhovnim smislom ~ovjekovog postojawa na vjetrometini zala i udesa. I kada je u tim pjesmama rije~ o Srbinu i srpskom udesu iz ratne svakodnevnice minulog Otaxbinskog rata, ili Srbinu i Slovenu iz istorije i mitologije, svaka od tih pjesma kao produ`ena metafora pjesni~kog osje}awa univerzalizuje temu i, u kona~nom, pokazuje apokalipti~nu sliku svijeta i ~ovjeka okrenutog nebu kao svom ishodi{tu. Takve su i pjesme Danak, i Izvje{taj Vladike zahumsko-hercegova~kog, i Kraj nametne gromile, Na Karakaju, Tropar u dva glasa, Tu`balica, Pismo grobolomcu, Vrata spasa i, posebno, pjesma Beli vuk, koja na najupe~atqiviji na~in odslikava ratnu stvarnost i pokazuje wenu vezu s istorijom i tradicijom podijeqenih svjetova koji ne egzistiraju mirno jedni pored drugih nego se otimaju 20

za prevlast i danas isto onako kako su se otimali kroz istoriju i kroz predawe, ponajvi{e na planu duhovnih odre ewa i opstajawa u jeziku kao analogiji poimawa i `ivqewa. Pjesme Nedremano oko, Tajna ve~era, s univerzalnom porukom, pripadaju duhovnoj poeziji koju Nogo vra}a u srpsku kwi`evnost gdje joj je oduvijek bilo mjesto, dok pjesma Kenotaf tematizuje izgubqeni dom, univerzalizuje neraskidivu povezanost ~ovjeka i wegovog jezika, pjesnika i rije~i kao jedinog stvarnog doma onoga koji pjeva, te ~ovjeka i zavi~aja kao wegovog izvori{ta. Stalno se vra}am ku}i po `eravicu re~i ka`e ovaj ba{tinik tradicije i zavi~ajnosti, virtuoz poetskog jezika, wegove melodije i ritma, ostvarenih ponaj~e{}e u klasi~nom vezanom stihu i klasi~noj formi soneta. Na drugoj strani, kenotafi bukvalno pripadaju stvarnosti ratnog i poratnog vremena. Oni vi{e od nepomirenih svjetova iz pjesme Beli vuk, svjedo~e o drami opirawa ni{tewu ~ovjeka kome su oteli ili zaturili mrtvo tijelo i on se u podignutom praznom grbu, odvojen od sopstva, ne mo`e smiriti niti pomiriti s tom neumitnom ~iwenicom. Du{a pokojnika se ne}e smiriti dok se ne sastavi s tijelom i sahrani prema preda~koj tradiciji, nego }e lutati pohode}i svoje zemno izvori{te sve dok zavi~aj, kao domovina rije~i, ne i{~ili ili se poriv tragawa ne ugasi. Tragika ~ovjeka, pa sqedstveno tome i pjesnika, koja rod qudski prati jo{ od starozavjetnih vremena, osnovna je tema Nogove poezije. Ta tragika je ve} utkana u vijekovnu usmenu tradiciju srpske narodne poezije, prisutna je u bogatoj srpskoj istoriji i legendi, a potvrdila se i u savremenom dobu i istoriji 21

na kraju dvadesetog vijeka, kako u `ivotnoj zbiqi, tako i u pjesni~koj transpoziciji stvarnosti, u lirici koja poetskom rije~ju svjedo~i kako se u odre enom vremenu do`ivqava svijet. ^itawe i tuma~ewe Nogove poezije i jedan savremen hermenuiti~ki pristup u tom smislu, upravo mogu pokazati svu polifonost pjevawa ovog, bez sumwe, najzna~ajnijeg savremenog srpskog lirika. Poeziju Vladimira Nasti}a, kao i poeziju Rajka Petrova Noga, predodredio je zavi~aj, me utim, na sasvim druga~iji na~in. Dok je osnova Nogove zavi- ~ajnosti mitsko predawe i tradicija pohrawena u jeziku, za Nasti}a bi se moglo re}i da je [anti}ev potomak. Mo`da i stoga {to se ovome put ukr{tao sa [anti}evim na istom hercegova~kom zavi~ajnom prostoru i {to ga je rano o~arala jednostavna zvu~na melodija [anti}eva stiha. Ovaj izgnanik iz Sarajeva najve}i dio ratnog i poratnog vremena je proveo u Fo~i ili Srbiwu, kako se jedno vrijeme zvani~no zvao ovaj grad na rijeci ]ehotini (Tiotina, u srpskom narodnom izgovoru). Sa trima zbirkama pjesama nastalim u ratnom i neposredno poratnom vremenu ([take, 1994., Kad grobovi ni~u,1996., Legenda o poqu 1998.) Nasti} ide u red najproduktivnijih pjesnika navedenog perioda. Prva zbirka [take podsje}a na Disovu zbirku Mi ~ekamo cara (1914.), pogotovo pjesma [take u odnosu na Disovu [tapovi i {take, koje i po tonu ode i po melodiji stiha imaju znatne sli~nosti. Me utim, nastale osam decenija poslije Disovih pjesama, Nasti}eve pjesme se po mnogo~emu razlikuju, a posebno po aktuelizaciji niza tema i motiva koji se odnose na aktuelne ratne pojave. Posebno je to slu~aj sa zbirkom Kad grobovi ni~u, iz koje je odabran prete`an broj izabranih pjesama. Pjesma Sjenima Alekse [anti}a 22

pokazuje ne samo Nasti}evu vezanost za [anti}a nego i potcrtava bol za nestalim, pro{lim, sli~no [anti}evom bolu u pjesmi Pretprazni~ko ve~e. Me utim, najpotresniji Nasti}evi ratni stihovi su oni najli~niji. U wima se, kako je to tipi~no za lirsku pjesmu, pjesnikov do`ivqaj neposredno fiksirao u jezi~ki izraz. Pjesni~ko i lirsko ja se podudaraju, dokumentarno i literarno spaja: U ovom gradu srce mi se ledi. Gubim posqedwe zube i vid, o~i. Slika na zidu Laza Kosti} me gledi O, Santa Marija... Umirem u Fo~i. Isto tako, Nasti} pjesni~ki bqesne kad iskosi poziciju, kad aktivira humor, kad odlu~i da nam u trenutku predaha od krupnih i tragi~nih tema saop{ti, recimo, [ta Srbin prodaje u ratu. Humorna obasjawa u osnovi ne poni{tavaju tragi~nu sliku rata, ali znatno {ire prostor poetskog izraza, prizivaju}i paradoks kao eminentno pjesni~ko sredstvo i odstrawuju}i pogubne nanose reporterskog stila. Ubjedqiva su i povremena molitvena ozarewa, bilo da je to izraz blizak drevnom pravoslavnom obrascu, bilo da je vapaj za smr}u kao jedinim smirewem. Poetski izraz Nasti}ev u wegovim ratnim pjesmama se zgusnuo, patwom oplemenio i ratnim stradawem wegovog naroda okupio oko jedne ~vrste ta~ke sveta koji se okre}e, kako bi to rekao klasik moderne poezije T.S. Eliot. Ta ta~ka je neprebolna svest o umirawu i stradawu za Otaxbinu. Biografija je op{tosti istorije dala snagu i neposrednost duha i daha li~no do`ivqenog. A istorija je trepetu jedne qudske du{e dala zamah orkana. Spremnost na `rtvu 23

ali i lekovitost tuge, pro`imaju ovde svaki katren i gotovo svaki stih. (N. Koqevi}) Milan Nenadi} je zauzeo visoko mjesto u ovoj antologiji kvalitetom pjesama ispjevanih u vremenu od 1992. godine pa nadaqe. Pjesmom rekvijemom Srpski mladi}i Nenadi} je pokazao kako istinski pjesnik ne mo`e biti ravnodu{an prema sudbini koja se de{ava wegovim saplemenicima. Naprotiv, istinski pjesnik }e saosjetiti, posebno s nevinim stradalnicima, i izliti svoj bol nad pupoqcima na pravdi spaqenim dok spavaju snom preda~kih sjenki. U pjesmi Blistaju gre{ke majko Nenadi} }e priznati: Bez svesti o sebi, bez svesti o gluvo}i vremena... Izgubio sam pravo da taknem vodu svetu I okom s odstojawa (Kamoli usnom, smeran) Gre{an sam majko, u svemu. Gre{nik sam, neizmeran. U predgovoru svoje kwige Suvi pe~at (1998.) ovaj pjesnik }e, tako`e, pritnati: Moja generacija je kasno po~ela da boluje Wego{evu umnu strogo}u (tek od kada su u Bosni po~eli da ga izbacuju iz {kolskih uxbenika). Svest o pesnikovom poslawu i nacionalnom pripadawu kasno smo otkrili (zna se za{to) kod Du~i}a. Blistavost proze i poezije Crwanskog odmicana nam je, i primicana, u gvozdenim rukavicama. Na{a pro{lost, visokim stilom promi{qena u Andri}evom delu, trgla nas je iz ve{ta~kog sna tek kad se, posle udarca maqem u Vi- {egradu, podno postamenta, zakotrqala wegova bronzana glava, mada je i pre toga uzletela u na{ slu{ni prostor bolesna izjava da je wegovo delo nanelo vi- {e zla Bosni nego sve vojske koje su je pregazile. 24

Nenadi}eve pjesme Finale uto~i{ta i Razboji{te, jedinstveni su primjeri slika bezna a i apokalipse koja se nagovje{tava u predawu o stra{- nom sudu, kako je i naslovwen jedan ciklus Nenadi- }evih pjesama: Zemqa nam je tuga, o~aj uto~i{ta, Na{a crna lista za uzlet na Ni{ta. (Finale uto~i{ta) Stvoriteq mudro }uti, ne tro{i snagu uludo; @ivi su stigli mrtve ne poma`e ni ~udo. (Razboji{te Pad Grahova) I dok su Nogo, Nasti} i Nenadi}, slovili u predratnom vremenu kao afirmisani pjesnici za Dejana Gutaqa se tek bilo ~ulo. Istina, wegove zbirke Mrtva~nice (1988.) i Ginekol{ka no} nisu se mogle tek tako prenebrenuti, bar kad je wihova tematika i wihov neoavangardisti~ki koncept u pitawu. Opsesija smr}u koju susre}emo kod Gutaqa u predratnim pjesmama potpuno }e eskalirati u ratnom vremenu, vremenu masovne smrti. Ratni ~lan presjedni{tva Republike Srpske, a vi{e od toga teoreti~ar kwi- `evnosti, Nikola Koqevi}, }e po`uriti da, nakon ~itawa u rukopisu zbirke ratnih stihova Dejana Gutaqa, u pismu pjesniku usklikne: Tvoji stihovi hici ostavqaju takve svetlosne prostrelne rane na koje je ~ovek ponosan, ali i ~iji o`iqak }e (nadajmo se) uvek ostati duhovno vidqiv. Zatim, Koqevi} nadahnuto obrazla`e kako pjesme Dejana Gutaqa primoravaju ~ovjeka da ratnu smrt do`ivi izbliza, uvijek kao prvu i uvijek u prvom 25

26 trenutku wenog najrazornijeg efekta. Koqevi} daqe priznaje: Nikada nisam ~itao poeziju u kojoj je smrt bogatija, u`asnija i raznovrsnije pesni~ki prisutna. kao da je sama smrt `iva, zahvaquju}i pesnikovom do- `ivqaju i izrazu. Ali, tek na kraju pisma pjesniku ratne smrti, u post skriptumu, Koqevi} }e se, kao ~italac i tuma~, potpuno otkriti priznaju}i da je Gutaqeva pjesma Sarajevo ne samo po wegovom ukusu nego i objektivno: Ta pesma }e ostati uzoran obrazac otaxbinske pesme iz najte`ih vremena rata s onima koji su do ju~e bili susedi, a ~esto i prijateqi. Ispjevana u ispovjednom tonu, na granici sna i jave lirskog subjekta, po ~emu je sli~na pjesmi Laze Kosti}a Me u javom i med snom, samo {to je bez Kosti}eve metafizi~ke dileme kako se razabrati u tankom zamr{enom pletivu, ova Gutaqeva pjesma je toliko surovo konkretizovana ratnom istorijom da je razabirawe neizbje`no, a imperativ jave neodoqiv. U snu ponekad svratim u Sarajevo lepi grad Da rakiju pijem s dru{tvom pred zoru Opet se vetar sre}e javqa, mirisan i mlad Kotrqa wene sandale bele po Marijin-dvoru... O bo`e koliko sam zamrzeo Sarajevo, lepi grad nad kojim se prole}no nebo nesigurno klima Bolesnik koji {iri nepodno{qov smrad Govori posqedwu `equ: SMRT SRBIMA. Qepota i ratni u`as, kao dva krajwa pola stvarnosti, uop{teni su i produbqeni u ovoj pjesmi tako {to se pojavquju kao pro`imawe i sukobqavawe pro{losti i sada{wosti, sje}awa i neposrednog do-

`ivqaja i, kona~no, sna i jave. U qudski naizdr`ivoj stvarnosti, od wenog razara~kog dejstva, pjesnik poku{ava da se odbrani zaobqenom i toplom cjelovito{}u idealizovanog sna. Me utim, ovo nije pjesma o poku{aju bijega u san ve} u su{tini pjesma o neizbje`nom otre`wewu. Gutaqeva opsesija Sarajevom evidentna je, osim u navedenoj, i u drugim pjesmama kao {to su Zbogom Sarajevo, Mrtva metropola, Napu{tawe Grbavce.U svakoj od wih lirski subjekt ispovijeda kako je pregorio vezanost za grad svoje nekada{we idile i sre}e. Van svake je sumwe ~iwenica da je minuli Odbrambeno-otaxbinski rat, kao inspiracija, doprinio da se, i do rata zna~ajna pjesnikiwa, Ru`ica Komar potpuno pjesni~ki ostvari. Razlog za navedenu konstataciju nije prvenstveno sadr`an u ~iwenici da je u neposredno poratno vrijeme objavila sedam zbirki poezije (Kameno gnijezdo, 1996. Maturski ples, 1996. Sun~ev izlazak, 1997. O~i moje majke, 2000. Miris ulice, 2001. Bajka o jednom danu, 2002. Obra}awe pjesnikuwi, 2002.), a veliki broj pjesama u tim zbirkama ispjevala tokom rata, nego u izuzetnoj lirskoj nadahnutosti i refleksivnosti wenih pjesama. Mo`e izgledati neumjesno pore ewe po kvalitetu ove pjesnikiwe s Darom Sekuli}, koja je, bez sumwe, svojevremeno na temama zavi~aja i rata ( Drugog svjetskog), ispjevala liriku zavidnog nivoa. Me- utim, takvo pore ewe je neophodno iz jednog bitnog razloga; dok je Sekuli}eva, rano otrgnuta od zavi~aja, lutala i plutala svijetom sabiru}i krhotine `ivota razbijenog stra{nim ratom i pogromom nad wenim saplemenicima u Hrvarskoj, te idealizovala u pjesmama zavi~aj kakav je ponijela u svojoj uobraziwi, s Komarovom stvari stoje potpuno druga~ije. Wu je vihor rata zatekao izvan zavi~aja i ona se nije dvojila 27

28 kad je trebalo da odlu~i u kom }e smjeru da ode iz sarajevskog pakla; vratila se kamenom gnijezdu svoje Hercegovine o kojoj je, zapjevala mu{ki, poput A. [anti}a, J. Du~i}a, V. Nasti}a, S. [anti}a, S. Mandi}a i dr. Hercegovine da nema, Stvorili bi je znani i mawe znani bogovi, Ili, pjesnici, prema svojoj boli i radosti, Hercegovinu zemqu ponornu, Izmislili bi mudraci i prosjaci. Ko }e ako ne pjesnik ovako rodoqubivo pjevati o zemqi svojoj ota~koj!? Ko, ako ne}e pjesnik, ovjekovje~iti kako: U zenitnom bolu nasred Baqaka Kru`e jauci u ti{ini, u istom ~asu Poginu osam vojnika. a u Slici sarajevskoj sestrinski toplo i sau~esni~ki obratiti se pjesnikiwi Odsawanog doma : Licem uz lice, zanemaruje{ policijske ~ase i vrijeme olova, u kamen, `ivi ste}ak upisuje{ Dom kad se izgovori odzvawa kao mir. Povratak pjesnikiwe u Sarajevo, osam godina nakon izgnanstva, poslu`i}e kao inpiracija za niz pjesama u kojima su ona i weni prijateqi, omenovani kao stranci i prosjaci na svom ku}nom pragu u gradu na Miqacki: Poslijeratne slike Sarajeva u zbirci Miris ulice, prelomqene u svijesti pjesnikiwinog lirskog subjekta s evokacijom na predratne dane, upe~atqive

su a wihove neizre~ene poruke koje isijavaju iz konteksta nedvosmisleno zna~e isto {to i eksplicitna poruka DejanaGutaqa u pjesmi Sarajevo: nikad vi{e! Saosje}awe s onima koji su fizi~ki pre`ivjeli rat, a duhovno su oboreni od `ivota-krvnika, ~est je motiv u poeziji Komareve. A nemani su u proteklom ratu ru{ile i uni{tavale sve srpsko i pravoslavno pred sobom. U pjesmi Obnova @itomisli}a (Majci nestalog sina), pjesnikiwa u obra}awu Svevi{wem pita kako On misli razrije{iti udes koji je zahvatio weno okru`ewe i wu samu, a posebno: Bo`e, ho}e{ li sa dna okeanskog i nebeskog srca, opet zlo~ince pomilovat... Filozof i pjesnik, kontemplativac i lirik, Tomislav [ipovac u svojoj poeziji na najboqi na~in ostvaruje spoj poetskog nadahnu}a sa refleksivno{- }u. On u prete`no tradicionalnoj formi soneta primjewuje jedan osebujan poetski govor kao izraz svog sna`nog do`ivqaja svijeta potcrtavaju}i tako dramatiku li~nog i kolektivnog isku{ewa u prelomnim vremenima. [ipovac je jedan od onih srpskih pjesnika koji je na po~etku rata dopao u ruke svojih neprijateqa i potom spasao iz wihovih negvi. Isto tako, on je uprkos poodmaklim godinama, s pu{kom u ruci ~esto bdio na liniji fronta srpske odbrane, do`ivqavao i pro- `ivqavao ofanzive i zati{ja pred bitke. Pjesme Smrt srpskog vojnika, Propast Sarajeva, O`votvorewe, Ofanziva, Ho}u li umeti da se smejem, Molitva i druge u ovom izboru sadr`e neposredne o`ivqene slike ratnog popri{ta i wihovo prelamawe u svijesti pjesnikovog lirskog subjekta. 29

Pjesma Smrt srpskog vojnika, upravo je primjer osebujnog pjesni~kog izraza, ali i primjer ostvarene melodije i ritma, primjerenih stawu egzistencijalgog udesa koji je izazvao rat sa svim onim {to ga ~ini stra{nim i pogubnim za ~ovjeka. U pjesmi Propast Sarajeva ovaj pjesnik, izgnanik iz Sarajeva, dok sa nekog uzvi{ewa posmatra u dolini voqeni grad s pomije{anim osje}awem qubavi i nelagode prema wemu, bez mr`we u sebi }e ispjevati stihove: Tri pjesme iz zbirke Podnebqa Vojislava Maksimovi}a (Poruka, Kuda? Kuda? i Molitva) na{le su se u ovom izboru jer su ratna ostvarewa sna`ne in- 30 Nisam Neron; vatre sevci i odblesci Ne bude u meni nasladu osvete. @alim uboge, sulude, uklete I nevine, ~ije glave i{tu meci. I pjesma Ho}u li umeti da se smejem o~ito je nastala u trenucima kada pjesnik s pu{kom u ruci u rovu o~ekuje i sluti te{ku i neizvjesnu bitku iz koje, i ako pre`ivi, nije siguran ho}e li se vi{e umjeti radovati. Kod ovog pjesnika, kao i kod drugih pjesnika koji su s pu{kom, u ruci ili na drugi na~in bdjeli na braniku svoje otaxbine, susre}emo molitvenu pjesmu sa rije~ima upu}enim Svevi{wem, ne da se tra`i (nemogu}e) rje{ewe za svoj polo`aj nego se moli Bog da u~ini svojom mo}i da pjesnika o~ovje~i i vrati pod svoje okriqe: Gde ne pale oblak niti nebo lo`e I ne razbijaju kolevke detiwe.

spiracije s nagla{enom liri~no{}u a u formalnom smislu su poetski vrlo umje{no oblikovane. Iako zastupqeni tek sa po jednom pjesmom, Qubomir Zukovi} (Cena pesme), Davor Mili~evi} (Ikona) i Nedeqka Ra{ule (Nema mene, reko moja mila), te iako se ne radi o stvaraocima eminentno pjesni~ke vokacije, sva trojica wih, naravno, svaki na svoj na- ~in su ispjevali reprezentativne pjesme; Zukovi}eva je wego{evski refleksivna, dok Mili~evi}evu i Ra- {ulinu pro`ima sna`an do`ivqaj vlastitog ratnog iskutva i udesa. U ratnoj poeziji \or a Sladoja nailazimo na spoj niti pro{losti i sada{wosti, mita i stvarnosti na kome on ostvaruje jezi~ko tkawe s dominiraju}im motivom nostalgije za vremenima smislenog nacionalnog postojawa, pa makar ono bilo ispuweno i patwom. U pjesmi Izvje{taj o carstvu nebeskom on sravwavawe epskog naslije a i nove istorijske pozicije daje u jednom okviru kao podudarawe ~iji je efekat u slici patwe kao vje~ne srpske sudbine: Isti crni glasnik sti`e sa Kosova Traje, ne prestaje patwa ne~esova. U Vaznesewu, u formi molitve Gospodu, Sladoje pokazuje upravo kako tradicionalne vrijednosti za wega imaju primat, dok u pjesmi Ogwena Marija i na- {e tu`ne sestre pravi spoj predawa i sada{wosti. Koriste}i se rimovanim distihom, kakav je upravo elegijski distih, Sladoje, poput Noga, u slikama prirode i wene nepatvorene qepote otkriva pravu mjeru za ~ovjekovu egzistenciju. Uz to on s nevi enom lako}om ostvaruje melodiju stiha bilo da se radi o dugom ili kratkom stihu. Pjesma Poratno proqe}e i Qubistiwa to potvr uju na isti na~in, mada, prva 31

pjesma ispjevana u {estercima ima komi~an ton dok je druga na svoj na~in poetski dinami~na. Ratna poezija Branka Br anina Bajovi}a je tematski vrlo razu ena i plodna, a isto tako ona potvr- uje ve} od ranije poznato wegovo majstorstvo u gra- ewu stiha. Imaju}i pred sobom pjesni~ke zbirke Na sarajevskoj cesti (1997.), Trnov vijenac (2000.), Prorok na gori qeqenovoj (2001.) i Preobra`ewe potowe (2002.), sastavqa~ se odlu~io da izdvoji i u Antologiju unese cijeli pjesni~ki ciklus, odnosno, poemu Lament iz Proroka na gori qeqenovoj i pjesmu Odstupnica. iz Preobra`ewa potoweg. Lament je po mnogo ~emu jedinstveno poetsko ostvarewe ratne lirike u Republici Srpskoj. Tema Lamenta je nepremostivi jaz koji dijeli Srbe od Bo{waka (muslimana), tema vajkada{wa, a iznova aktuelizovana u vremenu posqedweg rata u Bosni i Hercegovini. Sli~no kao {to to ~ini Nogo u pjesmi Beli vuk, dakle, u zanosu podstaknutom protivrje~nostima u kojima umjetnik tra`i rje{ewe i ostvaruje djelo, Bajovi} u baroknoj retorici lamenta na upe~atqiv a sasvim druga~iji na~in ~ini isto. Wegov lament je formom gra en po uzoru na Lamena nad Beogradom Milo{a Crwanskog, ~ime Bajovi} pokazuje sklonost intertekstualnosti, postupku koji je ~est u savremenoj kwi`evnosti. Me utim, osim forme, Bajovi}ev Lament nema ni tematske ni sadr`inske sli~nosti s pomenutim djelom Crwanskog. Suprotstavqaju}i u stihu, maltene, cijeli srpski istorijski rodoslov arsenalu pogrda na ra~un Srba, pjesnik ~itaocu otkriva korijene sudbonosnog nesporazuma izme u nas i wih. Taj nesporazum, o~ito, i jeste proizveo ratni u`as vidqiv u empirijskoj stvarnosti, mada ga pjesnik eksplicitno ne pomiwe. Kao malo koji na{ pjesnik, ne samo ovog antologij- 32

skog izbora, ve} uop{te, Bajovi} u Lamentu svoj lirski govor podre uje ritmi~ko-sintaksi~koj organizaciji pjesama, ~ime ostvaruje remek-djelo sa punim skladom wegove forme i wegovog sadr`aja. Aleksandar Sa{a Grandi} je pjesnik s biografijom u~esnika rata 1990-1995. i ratnog vojnog invalida. Otuda wegove zbirke Od ki~me korabqica (1997.) i Rastok (2002.) i ~ine svojevrsnu liriku Itake, poput lirike Milo{a Crwanskog ispjevane u Prvom svjetskom ratu i u godinama poslije tog rata. Zapravo i Grandi} je, kao i Crwanski, iznova opjevao najdubqi i najtragi~niji ~ovjekov do`ivqaj povratak iz rata. U pjesmi Veteran pjesnik gorko pita: Vratiti se gde? Susresti se - s kim? zapo~eti {ta? Novu smrt ili `ivot? Poput Crwanskog, Grandi} koristi slobodan stih u kome je jedino i mogu}e ekspresiju dovesti do vrhunca. O~igledno je to i u sqede}im stihovima iz zbirke Rastok: Za{to re~ ti samire u o~iwoj jabuci; za{to besuzne ti o~i sunovratno po~ivaju: za{to zastudele grudi drhtaje ti slede? @eqko Gruji} spada u onaj mali broj pjesnika Republike Srpske koji su i prije rata stvarali poeziju visokog umjetni~kog dometa ali su je malo objavqivali. Tako se i desilo da je prva zbirka ovog pjes- 33

nika pod nazivom Soneti sau~e{}a ugledala svjetlo dana na Palama 1996. godine, me utim, u woj nema nijedne ratne pjesme. Tek 2000. godine Gruji} u Beogradu objavquje Ru`e Jerihona, zbirku u kojoj su tako e zastupqene neke predratne pjesme a zatim pjesme iz ratnog i poratnog vremena. Upravo me u ovim potowim pjesmama, sastavqa~ je prona{ao nekoliko wih koje mogu da ponesu epitet antologijske, a prije svih to je du`a pjesma pod nazivom Petrovdanska rapsodija, posve}ena pjesniku Dejanu Gutaqu. U ovoj pjesmi sa nagla{enom narativnom podlogom Gruji} pjeva o raskidu sa starim vremenom i nadom koju su on wegova generacija neko} gajili. U pjesmi je slika ratnih posqedica vidqiva je na svakom koraku i stoga je upitan svaki poku{aj ~ovjeka da osmisli svoje postojawe u svijetu koji opet nije prepoznao Hrista. I Gruji}, kao i veliki broj drugik ratnih liri~ara Republike Srpske, neminovno se oku{ao i u obradi istorijsko-mitskih tema. Pjesmom Zdravica on evocira kne`evu ve~eru uo~i sudbonosne bitke: Na~in na koji o Kosovu pjeva Gruji} razlikuje ga od svih drugih koji su o Kosovu pjevali. Naime, on ukida vremenske i prostorne razlike izme u ~itaoca i de{avawa za kne`evom sofrom. Vrijeme de{avawa je sada{we, ~italac direktno prisustvuje kosovskoj ve~eri, u toku je stvarawa mita. Lazar je u ovoj pjesmi jedini akter ve~ere dok su ostali u~esnici, zajedno sa ~itaocima, posmatra~i. 34 Damaskija zora Sutra }e sinuti Iz vena }e gora~ Bo`uri linuti

(Ogroman kao strah stoji Se~ivom ih oka stri`e): Ko se sebe boji ~a{u nek ne di`e Zaista, nesumwiva antologijska pjesma! Pjesni~ka narativnost, sigurnost u obradi teme, te klasi~an dvanaestera~ki stih, osnovne su odlike poezije Gorana Vra~ara. U obadvije svoje kwige ratne lirike (Svetla Sarajeva, 1997. i S ove strane Drine 1999.), Vra~ar se doima kao zreo pjesnik kod koga nema po~etni~kog zamucavawa niti kolebawa. Osvojiv- {i klasi~an stih i strofu, ovaj liri~ar je ispjevao niz pjesama s aktuelnom ratnom tematikom. Mnoge od wih, iako ne vrhunske, ali tematski vrlo za-nimqive i besprekorne kada je wihova forma u pitawu, odska~u od sivila prosje~nosti i letargije ogromnog broja ratnih stihotvorenija. Uvjereni smo da }e se ~italac slo`iti, bar najve}im dijelom, kako je pjesma Vreme da se gine, zaista antologijska: ne pamte}i dobro u zlo smo se kleli do~ekav{i svoje vreme da se gine, premladi da znamo {ta smo zapo~eji sawali smo snove boje otaxbine. Jo{ jedan nesporan kvalitet imaju pjesme Gorana Vra~ara, uvr{tene u ovu antologiju: otvoren izliv rodoqubqa prema Srbiji i wenim qepotama koje pjesnik zapa`a u malim, sasvim obi~nim stvarima. Pjesme Zemqa, S ove strane Drine, Srbija, ve} samim svojim naslovima pokazuju Vra~arevo patriotsko stremqewe. Dakle, bez patetike i prejake retorike, s mjerom i poetskom uvjerqivo{}u, ovaj pjesnik je 35

36 utisnuo vidqiv trag u ratnu liriku Republike Srpske, a kad je rodoqubiva pjesma u pitawu Goran Vra- ~ar je jedan od vode}ih liri~ara ovog `anra. U poslijeratnoj poeziji Ranka Risojevi}a (zbirke Samo}a, Molitve 1999. i Odbrana svijeta 2000.) u velikoj mjeri je prisutna tematika rata i o`iqaka koje je rat ostavio. Dosqedan svom predratnom pjesni~kom postupku zasnovanom na slobodnom stihu i wegovoj refleksivnosti, ovaj pjesnik isti taj postupak primjewuje i kada pjeva o temama vezanim direktno ili indirektno za rat. Risojevi} umije da i u naoko jednostavnoj pojavi ili predmetu otkrije wihovu su{tinu i da tu su{tinu osvijetli poetskom rije~ju. Upravo u refleksivnosti poetskog izraza le`i snaga Risojevi}evih stihova. U navedenom smislu je ilustrativna pjesma Glava, ~iji po~etak glasi: Vi~e glava u rukama koqa~a, gdje joj je zaturio tijelo? Oko prsta zamotao kosu, je li ovo dovoqno za vje~nost ili treba jo{ - ima on, u koferu, tri glave ~ak izgubqene i one u potrazi za tijelima. Jasno je da je navedena pjesma po tematici ratna pjesma, te da se u wenom dubqem sloju mogu otkriti zna~ewa koja impliciraju zlo~in i bestijalnost ~ovjeka-krvnika. Zgusnutom sintaksom su pisane i ostale ovdje odabrane Risojevi}eve pjesme: Gluva no}, Smrt je majstor zavr{nih radova, Snajper, Golgota 1955, Molitva prognanika, Molitva za moju bra}u. Posqedwa od navedenih pjesama mogla je nositi naslov Molitva za moju gre{nu bra}u jer govori o nespora-

zumu i nerazumijevawu lirskog subjekta koji je druga- ~iji od kolektiviteta kome pripada. Pjesma Vita Markovi}a Ima me na{la se u ovom izboru iz razloga {to i tematski i stilski odgovara zahtjevima ovog antologijskog izbora. Kao {to smo naprijed istakli kako je evidentno da je Ru`ica Komar, u ratnom i poslijeratnom vremenu mahom pisala mu{ku poeziju, istu ~iwenicu zapa`amo i kod Stevke Kozi} Preradovi}. Ova pjesnikiwa u jednoj svojoj pjesmi koja nosi naziv Ravnopravni upravo potcrtava izjedna~enost u zajedni~kom isku{ewu qudi u nevoqama koje su se jednako tovarile na vrat svima. U pjesmi Strahovidi pjesnikiwa otvoreno govori o egzistencijalnoj jezi izazvanoj ratom koji se, istina, vodi daleko od doma{aja lirskog subjekta ove pjesme, ali ne tako daleko da ga qudski um ne mo`e naslutiti i pojmiti: ipak, ako do u...ako oni do u i kur{umi stvarni stignu do qudskih skrovi{t a trepavicom pro u; samo meni, o~vrsloj unaprijed, u ovakvoj mori samo meni Sunca mi jedinog ne}e biti ni{ta! Kao darovit srpski pjesnik iz Bosne i Hercegovine, Predrag Bjelo{evi} se afirmisao dosta mlad o ~emu svjedo~i niz wegovih zbirki pjesama objavqenih do po~etka rata 1992. godine. Upravqaju}i se po drevnoj mudrosti da u ratu muze }ute, ovaj pjesnik nije objavqivao tokom ratnih godina, {to ne zna~i da je u jednom vremenu bio prestao pisati. Tako se i desilo da je neposredno po zavr{etku rata objavio Vodenu ko- 37

38 {uqu (1996.), kwigu sa izabranim i novim pjesmama koje su datirane sa 1994. i 1995. godinom. Zbirku pod naslovom U strahu od svjetlosti, sa poslijeratnom poezijom, {tampao je 2001. godine. U ovom izboru podjednako su zastupqene Bjelo{evi}eve ratne i poslijeratne pjesme. Nema sumwe da je ratna i poratna poezija Predraga Bjelo{evi}a visokog umjetni~kog dometa, da je to poezija modernog senzibiliteta i modernog pjesni~kog izraza, takve semanti~ke organizacije stiha da se mo`e i mora tuma~iti kao slojevita struktura. Pjesma Ujatu komaraca prepoznao sam brata svojom aktuelno{}u, ali i univerzalno{}u zna~ewa, po~ev od samog naslova, uvodi ~itaoca u jednu nesvakida{wu poetiku. A pjesma Radost ponovnog pjevawa je istinska oda poeziji kao inkarnaciji smisla ~ovjekovog postojawa. Tu Bjelo{evi} eksplicitno ka`e da pjeva: ne zato da bih zaveo jato ve} da bih osjetio sklad leprha krila pred ~ijim trepetom zastaje dah oluji i posti eni se talasi vra}aju u svoju utrobu Znano je kako istinske poezije nema bez ~ovje~nosti i humanizma. A upravo su isku{ewa rata bila prilika pjesnicima Republike Srpske da svoje stihove protkaju tim esencijalnim qudskim vrijednostima. Po na- {em sudu, pjesnik Predrag Bjelo{evi} je to umjetni~ki izrazio na najboqi mogu}i na~in. Sve pjesme Nikole Guzijana u ovom antologijskom izboru uzete su iz zbirke Pusto poqe (1998), osim pjesme Poslije otaxbine koja pripada zbirci ^isto stawe (2000.).

Prvom poslijeratnom zbirkom pjesama Guzijan je ispoqio artisti~ku te`wu prema vezanim oblicima i pokazao da je devetogodi{wa pauza izme u wegove predratne i poratne pjesni~ke zbirke dovela do vidnog sazrijevawa ovog pjesnika. Pjesme iz Pustog poqa su istinski zrela poezija u ~ijoj je osnovi vra}awe sopstvu pjesnikovog lirskog subjekta. Tako pjesma Oblog, ispjevana u duhu narodne tradicije i mitskog poimawa `ivota, najrje~itije potvr uje Guzijanovo vra}awe djetiwstvu i svome izvoru. Du`a pjesma Re~i najrje~itije potvr uje pjesnikovu vezanost za zavi~ajni jezik i sve one narodne blagodati satvorene tim jezikom: Pokad{to s vrha jezika dla~ice pribira{ zvu~ne upitnik ne ~uje{ od usklika {to tvori re~i kqu~ne Od dla~ica gnezdo savije{ uto~i{te od svetine dok lice pepelom mije{ ponavqa{ basme detiwe Drugi dio ove du`e pjesme dat je u obra}awu majci i u molbi lirskog subjekta da ga ova uvede u mol~awe/ gde se tope re~i/ i Jagwe tvori tkawe/ gde se du{a le~i. U zbirci ^isto stawe Guzijan se vratio sintaksi slobodnog stiha, podesnijoj za primjenu refleksivnog poetskog govora. Zoran Kosti} je jedan od rijetkih srpskih pjesnika koji su, privu~eni velikim istorijskim doga ajem stvarawa Republike Srpske, odlu~ili da se dosele na weno tlo i ukqu~e u misiju wenog kulturnog os- 39