DJEVOJAČKA PEĆINA Evropska kulturna vrijednost Sarajevo, novembar 2015.
Izdavač: Centar za krš i speleologiju Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo www.centarzakrs.ba Za izdavača: dr. Amila Zukanović Autor teksta: dr. Jasminko Mulaomerović Fotografije: Behudin Alimanović Grafička obrada: AMB Visoko Štampa: CPU Sarajevo Tiraž: 200
Djevojačka pećina - Evropska kulturna vrijednost Djevojačka pećina se nalazi nedaleko od sela Brateljevići, smještenog zapadno od Kladnja, gradića na magistralnom putu Sarajevo Tuzla. Pećina se kao Brateljevićka pećina u literaturi spominje krajem 19. stoljeća kao "mjesto ljetnjeg klanjanja kladanjskih muslimana". U pećini se, posljednji utorak pred Aliđun (2. august), učila dova (posebna molitva za kišu). Aleksandar Lilek spominje i "u krš utesane merdevine koje služe kao mimbera" odakle je imam govorio "hudbu". Pažnju naučne javnosti na pećinu je kasnije skrenuo Viktor Ržehak, ali bez značajnijeg odjeka među istraživačima. Tek kasnije će to poći za rukom Muhamedu Hadžijahiću. 5
Pećina ima prostran ulaz i na obje njegove strane nalaze se urezani crteži. Desna strana je prekrivena mahovinom pa se tek na nekim mjestima crteži primjećuju. Nekoliko njih pri samom dnu možda pripadaju najstarijoj fazi crteža u Djevojačkoj pećini. Lijeva strana je slobodna i na njoj se nalazi više skupina crteža ukupne dužine oko 10 m, a sadržaj čine prikazi konjanika, jelena, muškaraca, žene te različitih simbola. Dosta crteža i potpisa iz kasnijeg vremena je urezano preko onih nastalih ranije, a dosta je i oštećeno od kasnijih posjetilaca, budući da pećina sve do najnovijeg vremena služi kao obredno mjesto bosanskih muslimana. Hadžijahić je iz pećine u Brateljevićima prikazao tri skupine crteža: konjanike, uokvirena istačkana polja sa mačem i štitom te "konjanika na izduženom konju." Vremenski ih je odredio kao srednjovjekovne od 14. do 16. stoljeća. Potaknut crtežom mača kojeg je objavio Hadžijahić arheolog Đuro Basler je, prihvatio srednji vijek kao vrijeme nastanka "mača", ali je polja sa tačkama stavio u razdoblje 7. 8. stoljeće. U drugom radu, u kome se osvrnuo na ovu pećinu, M. Hadžijahić prikaz mača vezuje uz priču o svetom Gralu. Kasnija detaljnija istraživanja crteža, koja su obavili Đuro Basler i Jasminko Mulaomerović, pokazala su da je 7
Hadžijahićev "mač", ustvari, lik čovjeka kakvih ima još nekoliko. Polja sa rupicama, kao i prikazi jelena, vremenski su određeni u bronzano doba, a pitanje vremena urezivanja izdvojenih jahača ostalo je otvoreno. Za srednji vijek govori ukupni prikaz sa likovima vrlo sličnim onima sa stećaka, a za ranije vrijeme urezivanja način na koji su prikazani konjanici. Posljednja istraživanja pokazuju da se u Djevojačkoj pećini može izdvojiti nekoliko razdoblja kada je ova pećina služila kao obredno mjesto. Pećinu su, možda, koristili već paleolitski lovci jer neki prikazi po potezima neobično sliče na ureze u Pećini pod lipom kod Sokoca koji pripadaju najmlađem razdoblju mlađepaleolitske umjetnosti, ali za definitivan sud su potrebna dodatna istraživanja. Ranom bronzanom dobu pripadaju polja sa tačkama i vjerovatno neki jednostavni prikazi jelena. Složeniji poticaj stoji iza crtača jahača na jelenu, ali kojem vremenu to pripada, teško je reći. Simbolika jelena je, kako je već rečeno, prisutna u protohistorijskim periodima. Slični jeleni nalaze se na knemidama (dijelu opreme koji štiti potkoljenicu) nađenim u jednom tumulu na Glasincu koji pripada halštatskom periodu. Izdvojeni prikazi konjanika vjerovatno pripadaju razdoblju srednjeg vijeka. Ono što je zanimljivo kod prikaza konjanika jeste da i jedan i drugi izlaze iz pećine. 9
Posebno su zanimljive tri ljudske figure. Jedan lik je žena koja je prikazana sa dugom kosom ili prije sa ogrtačem preko glave koji pada do zemlje. Od pojedinosti najizraženije je, pored ogrtača, lice na kome su prikazane oči i nos. Drugi lik žene ima jasno izražene grudi i vulvu, iako jednostavno naznačene. Teško je ovom liku odrediti značenje i vrijeme nastanka. Najbližu usporedbu moguće je naći u urezanom crtežu "anđela" iz mjesta Tunkelbad kod sela Assiago u Italiji koji je okvirno vremenski određen u historijsko vrijeme. Treći lik, muškarac prikazan je sa nedvosmislenim atributima šamana. Za sve ove likove željezno doba se čini najbližim. Kao što se vidi po crtežima, Djevojačka pećina je služila kao sveto mjesto zasigurno od ranog bronzanog doba pa sve do srednjeg vijeka. Kasnije se poštovanje ovog mjesta nastavlja u ulozi dovišta koje pripada jurjevskom krugu koje traje do našeg vremena. To ovoj pećini daje izuzetan značaj kao jedinstvenom kulturnom spomeniku. Nakon posljednjih demokratskih izbora krajem osamdesetih godina 20. stoljeća obnovljena je tradicija Djevojačke pećine kao dovišta. Danas je to, uz Ajvatovicu kod Prusca, najveće mjesto zijareta (hodočasničke posjete) bosansko-hercegovačkih muslimana. Uvedene su 13
i promjene tako da dovi prisustvuju i žene, a molitva koja se nekad učila na kraju pećine (u dijelu koji se zove mihrab ) sada se uči napolju. Objekat kulta postao je djevojački grob koji posjećuju uglavnom žene i na koji ostavljaju zavjetne darove. U vrijeme dove, krajem avgusta (dova je pomaknuta iz ciklusa tzv. jurjevskih dova), pećinu posjeti između 20.000 30.000 posjetilaca što je potaklo razmišljanja i o njenoj turističkoj valorizaciji. Brojni posjetioci i neadekvatna zaštita su razlozi za vrlo česta oštećenja gravura. I atmosferske padavine čine da je stijena sa crtežima podložna intenzivnoj koroziji. Vrijednost ove jedinstvene kulturne lokacije zahtijeva ozbiljniji pristup očuvanju, valorizaciji i zaštiti. Osim trenutne zaštite žičanom ogradom (koja je neobezbijeđena od ulazaka), potrebno je što prije zaštiti neposrednu okolicu pećine. 15
Literatura Lilek, E., 1889: Etnološki pabirci po Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja, XI, 708 709, Sarajevo. Basler, Đ., 1980: Pećinski crteži u istočnoj Bosni : Rock drawings in Eastern Bosnia. Naš krš, VI, 8, 65 76, Sarajevo. Basler, Đ. & Mulaomerović, J., 1984: Pećinski crteži u Brateljevićima kod Kladnja. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, XV, 5 11, Tuzla. Diethelm, I. & H., 1996: The Petroglyphs of the "Altopiano dei Sette Communi", Trentino Alps / Italy. Adoranten, 1996, 36 41, slika broj 9, Tanumshede (Sveden) M. Hj. /Hadžijahić/, 1981: Još jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto. Glasnik VIS-a, 3/81, 257 274, Sarajevo. 17
M. Hj. /Hadžijahić/ & H. H. S. /Suljkić/., 1979: Pećina u Brateljevićima kod Kladnja kao kultno mjesto. Glasnik VIS-a, XLII, 5, 473 490, Sarajevo. Mulaomerović, J., 1998: O svetome bosanskome podzemlju. Blagaj, II, 1, 57 73, Sarajevo. Osmanković, J. & Mulaomerović, J., 1998: Neki aspekti valorizacije pećina u kontekstu implementacije filozofije održivog razvoja : Some aspects of the valorization of caves in contextof implementation of sustainable development philosophy. Naš krš, XVIII, 31, 95 110, Sarajevo. Ržehak, V., 1958: Manje poznate prirodne rijetkosti u BiH i potreba njihove zaštite. Naše starine, V, 105 124, Sarajevo. 18