Proba

Kabinet Zaštitnika 020/241-642 Savjetnici 020/225-395 Centrala 020/225-395 Fax: 020/241-642 E-mail: ombudsman@t-com.me www.ombudsman.co.me Broj: 01-50/16-p i 01-56/16 Podgorica, 22.03.2016. godine Na osnovu člana 28 i 41 Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore («Službeni list CG», broj 42/11 i 32/14), a nakon završetka ispitnog postupka po pritužbi A.J, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, daje I Uvod M I Š LJ E NJ E Ovoj Instituciji, J. A. iz Ulcinja, podnio je pritužbu na rad Osnovnog suda u Ulcinju, kao i Centra za socijalni rad Ulcinj, zbog povrede prava djeteta - odugovlačenja postupka radi ostvarivanja kontakata sa svojom djecom. U pritužbi je, između ostalog, naveo: da iz braka sa V. J., ima dvije maloljetne ćerke X. i Y koje od oktobra 2014. godine, od kada je supruga napustila bračnu zajednicu, žive sa majkom; da se postupak radi razvoda i vršenja roditeljskog prava vodi pred Osnovnim sudom u Ulcinju od oktobra 2014. godine; da već godinu dana posredstvom Centra za socijalni rad pokušava da ostvari kontakte sa djecom jer majka ne saradjuje; da su se kontakti u početku odvijali u prostorijama Centra, te da su službenici Centra istakli da za takav vid susreta više nema potrebe; da supruga međutim, ne dozvoljava da on odvodi djecu u porodičnu kuću, i da se tamo odvijaju njihovi susreti; da je stoga, zatražio donošenje privremene mjere; da je Osnovni sud u Ulcinju, 7.12.2015. godine, donio presudu kao i rješenje o privremenoj mjeri i uredio privremeni način kontaktiranja sa djecom, odnosno određeno je da otac vikendom uzima djecu; da bivša supruga nije dozvoljavala da uzme djecu, te je podnio predlog za izvršenje; da je izvršni sudija 24.12.2015. godine, donio rješenje o izvršenju I.br. 30/2015, kojim se određuje da supruga djecu dovede u Centar za socijalni rad; da ona nije postupila po rješenju prvog narednog vikenda; da ni sledećeg vikenda 02. i 03.2016. godine nije dovela djecu u Centar za socijalni rad, kao ni 10.01.2016. godine; da je u međuvremenu ukinuto Rješenje o izvršenju i da je donijeto novo I.br. 1/2016 od 15.1.2016. godine; da nije uspio da uzme djecu za prvi vikend o ćemu je obavijestio izvršnog sudiju 25.01.2016. godine; da u Rješenju o privremenoj mjeri nije precizirano mjesto uzimanja i vraćanja djece, što stvara nedoumice; da je uložio prigovor Vijeću suda; da je tražio i asistenciju Centra za socijalni rad za naredni vikend. Istakao je da se cjelokupni postupak u vezi sprovođenja izvršenja radi predaje djece odugovlači, a da protek vremena može predstavljati otežavajuća okolnost za djecu tog uzrasta. Smatra da su na taj način povrijeđena prava djeteta i njegova prava kao roditelja.

II Ispitni postupak Zaštitnik je 28.01.2016. godine, pokrenuo ispitni postupak i zatražio i dobio izjašnjenje od Osnovnog suda u Ulcinju. U izjašnjenju br. Su IV-1 br. 2/16 od 10.02.2016. godine u kojem se, u bitnom, navodi: da je predmet poslovne oznake I.br. 30/15 koji je formiran po predlogu za izvršenje privremene mjere izvršnog povjerioca A. J., zadužena sudija L. B. koja je Rješenje o dozvoli izvršenja donijela dana 24.12.2015. godine; da je postupajući po prigovoru izvršnog dužika J. V., Vijeće Osnovnog suda u Ulcinju, 5.1.2016. godine, usvojilo prigovor, ukinulo Rješenje I.br. 30/15 od 24.12.2015. godine i predmet vratilo na ponovni postupak i odlučivanje; da je nakon toga, Osnovni sud u Ulcinju 15.01.2016. godine, donio Rješenje I.br. 1/2016 kojim je dozvoljeno izvršenje na osnovu izvršne isprave Rješenja Osnovnog suda u Ulcinju, P.br. 284/14 od 7.12.2015. godine; da je odlučujući po prigovorima Izvršeno vijeće Suda, rješenjem Ip.br. 37/16 od 4.02.2016. godine, odbilo prigovore kao neosnovana; da je izvršni sudija, 05.02.2016. godine, donijela Zaključak kojim je određeno da izvršni povjerilac J. V. prve dvije subote i nedjelje od donošenja zaključka, a koliko je određeno da traje adaptacioni period, dovede maloljetnu djecu u 10,00 h u prostorije Centra za socijalni rad Služba Ulcinj, gdje će ih predati izvršnom povjeriocu J. A. koji će djecu vratiti u 19 h izvršnom dužniku u stambenoj zgradi gdje stanuje, a da nakon proteka adaptacionog perioda, izvršni dužnik dovede djecu svakog petka u 17 časova u Centar i predati ih izvršnom povjeriocu, koji će djecu vratiti u nedjelju u 18,00 časova izvršnom dužniku; da iz spisa predmeta I.br. 30/15 i I.br. 1/16 proizilazi da je izvršni povjerilac, dva puta u određeno vrijeme pošao da preuzme djecu kod kuće gdje boravi izvršni dužnik sa djecom, da je izvršni dužnik izvodila djecu u određeno vrijeme da bi ih izvršni povjerilac preuzeo, ali da, međutim, djeca nijesu htjela da idu sa ocem, pokazivala su otpor pri pokušaju da ih povede, pa je isiti odustajao od njihovog preuzimanja; da je Osnovni sud u Ulcinju preduzimao sve zakonom propisane mjere radi omogućavanja ličnog kontakta izvršnog povjerioca - podnosioca pritužbe sa njegovom djecom. Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje i od JU Centra za socijalni rad za opštine Bar i Ulcinj (u daljem tekstu Centar za socijalni rad). U izjašnjenju od 9.02.2016. godine, kao i dopunskom izjašnjenju od 4.03.2016. godine, Centar za socijalni rad, između ostalog, navodi: da su sa porodičnom problematikom porodice J. (V. i A. i djeca X. i Y..) upoznati još od oktobra 2014. godine; da su povodom prethodnog postupanja Zaštitnika i upućene preporuke, preduzimali određene radnje i mjere; da je u decembru 2015. godine, Osnovni sud Ulcinj donio privremenu mjeru o načinu kontaktiranja djece sa ocem; da su službenici Centra u više navrata čekali sa podnosiocem pritužbe u prostorijama Centra da dodje majka sa djecom, jer je bilo precizirano da se djeca predaju u prostorijama Centra, ali da se ona nije pojavila o čemu je, 4.01.2016. godine obaviješten sud; da su u saznanju da V. ne poštuje sudsko rješenje, te da otac još uvijek nije ostvario kontakt sa djecom; da je stručni tim J. V. uputio poziv da dođe na razgovor; da je 1.02.2016. godine, V. telefonskim putem saopštila da neće doći u Centar, te da ne želi više da sarađuje sa Centrom; da su od strane oca djece upoznati da odnos između njega i djece ne može da se uspostavi te da djeca odbijaju da pođu sa njim da provedu dan; da je stručni tim htio da obavi razgovor sa V. na novonastale okolnosti, ali da nije bilo moguće uspostaviti kontakt sa V.; da su, 25.02. 2016. godine na razgovor pozvali V. J. i obavili razgovor sa njom; da je navela da ne osporava kontakte sa ocem; da je u toku razgovora sa njom, pozvan i A. J., a da je V. tada dovela stariju kćerku, koja je burnije ragovala (plakala) kada je ušla u prostorije Centra gdje su bile tri stručne radnice i otac; da je kroz dječiju igru u koju su se uključili stručni radnici i oba roditelja, djevojčica uspostavila odnos sa ocem, nastavljajući da se igra sa njim još 15 minuta, jer je majka trebala da ide da primi injekciju; da su stručni radnici nakon opservacije odnosa X. i oca zaključili da afektivna veza između oca i nje nije nestala usled protoka vremena od njihovog zadnjeg susreta; da je partnerski konflikt produbljen, te da roditelji potrebe djeteta stavljaju u drugi plan; da je zaključkom izvršnog sudije naloženo da majka djecu dovede u 2

prostorije Centra za socijalni rad radi predaje ocu; da, u subotu 27.02.2016. godine, ona nije dovela djecu, navodeći da nema novca za taksi, dok je u nedjelju, 28.02.2016. dovela djecu; da je u prisustvu stručnih radnika Centra ponovo uspostvljen dobar odnos između oca i djece, ali u prisustvu majke; da je sa pokušajem udaljenja majke, starija kćerka odustala od kontakta sa ocem, idući ka majci, a da otac nije insistirao na nasilno preuzimanje djece, te je nakon sat i po vremena majka pošla sa djecom, a preuzimanje djece nije realizovano; da su od Osnovnog suda u Ulcinju dobili zahtjev da predlože na koji način bi se mogla sprovesti privremena mjera, s tim da je u zaključku izvršnog suduje naglašeno da bi izricanje novčane kazne majci za nepoštovanje sudske presude nanijelo štetu djecu; da je preporuka Centra, da bi trebalo izreći novčanu kaznu, jer se veća šteta po djecu nanosi tim što djeca nemaju kontakt sa ocem; da su i otac i majka podnijeli predloge za lišenje roditeljskog prava drugog roditelja, a da je sud tražio mišljenje od Centra da li je cjelishodno usvajanje predloga; da je, 29.02.2016. godine sazvano koordinaciono tijelo sastavljeno od relevatnih stručnjaka iz oblasti socijlane i dječije zaštite, zdravstva, pravosudja, policije, obazovnog sisitema i NVO sektora i da je na sastanku iznijeta cjelokupna situacije porodice J.; da je donijet zaključak da nije cjelisjhodno usvajanje nijednog od predloga, obzirom da je polazišna osnova šta dijete dobija uskraćivanjem prisustva jednog od roditelja; da dijete ima afektivnu vezu i sa ocem i sa majkom i preporuka Centra je da se roditelji upute u Razvojno savjetovalište Kliničkog centra Crne Gore, gdje bi im relevantni stručnjaci pružili pomoć u prevazilažanju partnerskog konflikta i usmjeravanje roditelja na potrebe djece, u ovom slučaju na potrebu djece da imaju kontakt sa oba roditelja. U međuvremenu podnosilac pritužbe, ponovo se obratio Zaštitniku navodeći: da prethodna dva vikenda nije mogao uspostaviti kontakt sa djecom, jer ih bivša supruga nije dovela u Centar za socijalni rad kako je naloženo odlukom Suda, jer je navodno bolesna; da je 25.02.2016. godine, bio na razgovor u Centar za socijalni rad, gdje je došla i bivša supruga kao i starija ćerka i da su u prisustvu službenika Centra razgovarali, da je supruga i pored navoda da je bolesna od kičme, nesmetano hodala i čak igrala sa djetetom zajedno sa službenicama Centra kako bi se dijete prilagodilo; da se plaši da će i prvog narednog vikenda bivša supruga opstruirati kontakte između djece i njega, navođenjem da je bolesna ili sl. na koji način bi se u nedogled mogla odvijati situacija da se izvršenje ne sprovodi na način utvrđen sudskom odlukom; da je Osnovni sud u Ulcinju, odlučujući o predlogu bivše supruge za određivanje privremene mjere, 16.02.2016. godine, donijela rješenje Rs br. 9/2016 kojim se odbija njen predlog kojim je traženo da se protivniku predlagača A. J., zabrani kontaktiranje sa djecom X. i Y. do pravsnažnog okončanja posutpka povodom predloga za lišenje roditeljskog prava, kao neosnovan. Takođe je istakao da njegova starija ćerka pohađa vrtić u kome se obrazovanje i vaspitanje odvija na albanskom jeziku, iako je ranije pohađala vrtić na crnogorskom jeziku, o čemu nije uopšte konsultovan od strane bivše supruge. III Utvrđene činjenice Na osnovu pritužbe, dostavljenih izjašnjenja i dokumentacije, Zaštitnik je utvrdio sledeće nesporne činjenice: - da podnosilac pritužbe iz braka sa V. J. ima dvije maloljetne ćerke; - da je, nakon što je supruga sa djecom napustila bračnu zajednicu, početkom oktobra 2014. godine, pokrenuo sudski postupak radi razvoda braka i povjeravanja djece, pred Osnovnim sudom u Ulcinju; 3

- da je u decembru 2014. godine, tražio donošenje privremene mere o načinu kontaktiranja sa djecom; - da se komunikacija između podnosioca pritužbe i djece, u početku odvijala u prostorijama Centra za socijalni rad, jednom nedjeljeno po pola sata; - da su, od polovine januara 2015. godine, prekinuti kontakti između oca i ćerki, iako je on permanentno tražio da kontaktira sa djecom i s tim u vezi podnosio dopise Centru za socijalni rad i Osnovnom sudu u Ulcinju; - da je u postupku radi razvoda i vršenja roditeljskog prava, Osnovni sud u Ulcinju, donio presudu P.br. 284/14 od 7.12.2015. godine i rješenje o privremenoj mjeri kojim se uređuje način kontaktiranja između djece i podnosioca pritužbe, do pravosnažnog okončanja postupka; - da je zbog nepostupanja bivše supruge po tom Rešenju, podnosilac pritužbe podnio predlog za izvršenje Osnovnom sudu u Ulcinju; - da je sud, odlučujući o predlogu, donio rješenje o dozvoli izvršenja i to 24.12.2015. godine; - da je postupajući po prigovoru izvršnog dužika Vijeće Osnovnog suda u Ulcinju 5.1.2016. godine, ukinulo Rješenje Osnovnog suda u Ulcinju I.br. 30/15 od 24.12.2015. godine i predmet vratilo na ponovni postupak i odlučivanje; - da je nakon toga, Osnovni sud u Ulcinju, 15.01.2016. godine, donio rješenje I.br. 1/2016 kojim je dozvoljeno izvršenje na osnovu izvršne isprave rješenja Osnovnog suda u Ulcinju P.br. 284/14 od 7.12.2015. godine; - da je odlučujući po prigovorima Izvršeno vijeće Suda, rješenjem Ip.br. 37/16 od 4.02.2016. godine. odbilo prigovore kao neosnovane; - da je izvršni sudija Osnovnog suda u Ulcinju, 05.02.2016. godine, donijela zaključak o dozvoli izvršenja, kojim je određeno vrijeme i mjesto preuzimanja djece, radi ostvarivanja kontakata sa ocem; - da izvršni dužnik, odnosno majka, nije postupila po tom zaključku, već je dostavila obavještenje da je bolesna, zbog problema sa kičmom i da ne može da dovede djecu u Centar za socijalni rad; - da je 12.02.2016. godine, V. J. podnijela predlog za lišenje roditeljskog prava J. A.; - da je J. A. 23.02.2016. godine, podnio predlog za lišenje roditelskog prava V. J.; - da su o svemu obaviješteni predstavnici Centra za socijalni rad Ulcinj, koji su povodom porodičnih problema i ostvarivanja komunikacije djece sa ocem, 25.02.20156. godine, organizovali sastanak u Centru za socijalni rad Ulcinj, na kome je prisustvovao podnosilac pritužbe, bivša supruga, starija ćerka X.. i stručni radnici Centra; - da je tog dana, majka djece i pored ranijih navoda da ima problem sa kičmom, samostalno i bez problema hodala u Centru za socijalni rad; - da je 27.02.2016. godine, podnosilac pritužbe došao u Centar za socijalni rad, ali da majka nije dovela djecu, dok je u nedelju 28.02.2016. godine, dovela djecu u Centar, gdje je podnosioac pritužbe vidio djecu i više od sat vremena proveo sa mlađom ćerkom, dok se starija nije htjela odvojiti od majke; - da rješenje Osnovnog suda u Ulcinju I.br. 1/2016 od 15.01.2016. godine, i pored zaključka Suda od 05.02.2016. godine, načela hitnosti i najboljeg interesa djece, nije izvršeno; - da od 15.01.2015. godine, djeca nemaju redovne kontakte sa svojim ocem, zbog čega se i pojavila njihova otuđenost od oca, jer njihova majka ne podstiče kontakte ili iste sprečava; IV Relevantni propisi Ustavom Crne Gore ( Sl. list CG br.1/7) utvrđeno je: 4

"Svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom". (Član 32) Dijete uživa prava i slobode primjerno njegovom uzrastu i zrelosti. Djetetu se jemči posebna zaštita od psihičkog, fizičkog, ekonomskog i svakog drugog iskorišćavanja ili zloupotrebe."(član 74) Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđeno je: «Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj odgovornosti protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.»( Čl. 6 stav 1) Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih. (član 8) Konvencijom o pravima djeteta UN-a utvrđuje se: 1. U svim akcijama u vezi s djecom, bez obzira da li ih poduzimaju javne ili privatne društvene dobrotvorne institucije, sudovi, upravne vlasti ili zakonska tijela, najbolji interesi djeteta biće od prvenstvenog značaja. 2. Države-potpisnice uzimaju na sebe da osiguraju djetetu zaštitu i brigu koja je potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih staratelja ili drugih pojedinaca zakonski odgovornih za njega, i da bi se ovo postiglo, preduzeće sve zakonske i upravne mjere. (Član 3. stav 1 i 2) Države-potpisnice će poštovati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da održava lične veze i neposredni dodir s oba roditelja redovno, osim kada je to suprotno interesima djeteta. (član 9/3) Porodičnim zakonom ( Sl. list CG br. 1/07) je propisano: Dijete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi. Pravo djeteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu djeteta. (član 63 stav 1 i 1) Roditelj koji zloupotrebljava roditeljska prava ili grubo zanemaruje roditeljske dužnosti, lišava se roditeljskog prava. Grubo zanemarivanje dužnosti postoji naročito ako roditelj: napusti dijete ili se uopšte ne stara o osnovnim životnim potrebama djeteta sa kojim živi; izbjegava da izdržava dijete ili da održava lične odnose sa djetetom sa kojim ne živi, odnosno sprečava održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi; ako s namjerom i neopravdano izbjegava da stvori uslove za zajednički život sa djetetom koje se nalazi u ustanovi socijalne i dječije zaštite. (član 87 stav 1 i 3) U bračnim sporovima i sporovima iz odnosa roditelja i djece sud koji rješava ove sporove može po službenoj dužnosti da donese odluku o lišenju roditeljskog prava ako utvrdi da postoje razlozi predviđeni ovim zakonom. (član 90) Prilikom sprovođenja prinudnog izvršenja sud vodi računa o hitnosti postupka i o potrebi da se u najvećoj mjeri zaštiti ličnost djeteta. Sud, pošto ocijeni sve okolnosti slučaja, odlučuje da li će izvršenje sprovesti izricanjem novčanih kazni protiv lica kod koga se dijete nalazi ili oduzimanjem djeteta od tog lica. Ako se svrha izvršenja ne može postići izricanjem i izvršenjem odluka o novčanim kaznama, izvršenje će se sprovesti oduzimanjem djeteta od lica kod koga se dijete nalazi i predajom djeteta roditelju, odnosno drugom licu ili ustanovi kojoj je ono povjereno na čuvanje i vaspitanje. Ako između djeteta i njegovog zakonskog zastupnika postoje suprotni interesi, dijete zastupa kolizijski staratelj. (čl. 356/1) U sporu za zaštitu prava djeteta i u sporu za vršenje roditeljskog prava sud je uvijek dužan da se rukovodi najboljim interesom djeteta. Ako sud procijeni da u sporu za zaštitu prava djeteta ili u sporu za vršenje roditeljskog 5

prava dijete kao stranka nije zastupano na odgovarajući način, dužan je da djetetu postavi privremenog zastupnika (član 357 st 1 i 2) U postupku izvršenja sud će zatražiti pomoć organa starateljstva. (član 375) Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti ( Sl list RCG br. 27/13), propisano je: Savjetodavno-terapijske i socijalno-edukativne usluge obuhvataju: savjetovanje, terapiju, medijaciju, SOS telefon i druge usluge s ciljem prevazilaženja kriznih situacija i unaprjeđivanja porodičnih odnosa. (član 63) Usluge iz člana 63 ovog zakona zasnivaju se na primjeni stručnih i naučnih saznanja u cilju pružanja stručne pomoći pojedincu, porodici i društvenim grupama u rješavanju životnih teškoća ili pomoći u organizovanju lokalnih i drugih zajednica da sprječavaju socijalne probleme i ublažavaju posljedice. Usluge iz stava 1 ovog člana pružaju stručni radnici centra. Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne i dječje zaštite je hitan. (član 82/1) Zakonom o sudovima ( Sl. list RCG 5/02,...Sl list CG, br. 39/11), propisano je: Svako ima pravo na nepristrasno suđenje u razumnom roku. (član 7) Radom suda rukovodi predsjednik suda. Predsjednik suda organizuje rad u sudu, vrši raspored poslova i preduzima mjere radi urednog i blagovremenog izvršavanja poslova u sudu. Predsjednik suda odgovoran je, u granicama svojih ovlašćenja, za uredno i blagovremeno obavljanje poslova u sudu. (član 84 stav 1,2 i 3) Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju ( Sl. list CG br. 36/2011 i 28/2014) je propisano: Postupak izvršenja i postupak obezbjeđenja su hitni. (član 6/1) Ako je na osnovu izvršne isprave izvršni dužnik dužan da učini određenu radnju koju umjesto njega, po zakonu ili pravnom poslu, ne može da učini drugo lice, sud će rješenjem o izvršenju ostaviti izvršnom dužniku primjeren rok za ispunjenje obaveze i zaprijetiti mu izricanjem novčane kazne, ako u ostavljenom roku ne ispuni obavezu. Rješenjem o izvršenju sud će, ako izvršni dužnik u određenom roku ne ispuni obavezu, izreći novčanu kaznu, i to fizičkom licu i odgovornom licu u pravnom licu, odnosno organu od 200 eura do 2.000 eura, a pravnom licu, preduzetniku i organu od 2.000 eura do 20.000 eura. Ako izvršni dužnik u ostavljenom roku ne ispuni obavezu, sud će, po službenoj dužnosti, sprovesti izvršenje rješenja o izrečenoj novčanoj kazni. U slučaju iz stava 3 ovog člana sud će istovremeno donijeti novo rješenje kojim će ostaviti izvršnom dužniku novi rok za ispunjenje obaveze i izreći novu novčanu kaznu u većem iznosu nego prethodnim rješenjem, ako ni u tom roku ne ispuni obavezu. Protiv izvršnog dužnika koji i pored izrečene kazne ne ispuni svoju obavezu sud će i dalje postupati na način iz st. 3 i 4 ovog člana, sve dok dužnik ne ispuni obavezu. Prilikom odmjeravanja visine novčane kazne u propisanim granicama sud će voditi računa o značaju radnje koju je izvršni dužnik bio dužan da izvrši, kao i o drugim okolnostima slučaja. (član 230) Za odlučivanje o predlogu za izvršenje odluke kojom se naređuje predaja djeteta roditelju ili drugom licu, odnosno ustanovi kojoj je dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje nadležan je sud koji je opšte mjesno nadležan za izvršnog povjerioca, kao i sud na čijem se području nalazi dijete 238 st1 i 2 Prilikom sprovođenja izvršenja sud posebno vodi računa o potrebi da se u najvećoj mjeri zaštiti interes djeteta. Sud će rješenjem o izvršenju izvršnom dužniku ostaviti rok od tri dana od dana dostavljanja rješenja da preda dijete roditelju ili drugom licu, odnosno ustanovi kojoj je dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje, pod prijetnjom izricanja novčane kazne. Novčana kazna se izriče i njeno izvršenje sprovodi u skladu sa članom 230 ovog zakona. Ako se izvršenje nije moglo sprovesti izricanjem i izvršenjem odluke o novčanoj kazni, izvršenje će se sprovesti oduzimanjem djeteta od lica kod koga se dijete nalazi i predajom djeteta roditelju, odnosno drugom licu ili ustanovi kojoj je ovo dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje. U postupku izvršenja sud će zahtijevati pomoć organa starateljstva. (član 239) 6

Zakonom o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore ( Službeni list CG, br. 42/11 i 32/14) propisano je: Zaštitnik je ovlašćen da postupa po pritužbama koje se odnose na rad sudova u slučaju odugovlačenja postupak, zloupotrebe procesnih ovlašćenja ili neizvršavanja sudskih odluka. (član 17) Nakon završetka ispitivanja povrede ljudskih prava i sloboda Zaštitnik/ca daje mišljenje o tome da li je, na koji način i u kojoj mjeri došlo do povrede ljudskih prava i sloboda. Kad Zaštitnik/ca utvrdi da je došlo do povrede ljudskih prava i sloboda, mišljenje sadrži i preporuku o tome šta treba preduzeti da bi se povreda otklonila, kao i rok za njeno otklanjanje. (član 42) V ZAKLJUČNA OCJENA Po ispitivanju svih činjenica i okolnosti, Zaštitnik je utvrdio da je pritužba A. J., iz Ulcinja, osnovana i da je nesprovođenjem izvršenja u predmetu I.br 30/2015, (I. br. 1/2016) od strane Osnovnog suda u Ulcinju, povrijeđeno pravo podnosioca pritužbe na suđenje u razumnom roku, kao i zanemareno pravo djeteta da u svim postupcima koji ga se tiču, sve institucije među kojima sud i organ starateljstva, vode računa o njegovom najboljem interesu. Takođe, povrijeđeno je pravo djece X. i Y. na kontakt sa roditeljem sa kojim ne žive, odnosno ocem. Zaštitnik podsjeća, da sporovi u vezi starateljstva, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava spadaju u odlučivanje o građanskim pravima u smislu člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 1, koji je iz tog razloga primjenjiv u sudskom postupku u ovom slučaju. S tim u vezi, treba imati u vidu presudu Mijušković protiv Crne Gore od 21.09.2010. godine, koja se odnosi na zakašnjelo izvršenje presude o staratestvu. Sud u Strazburu je stanovišta da je važno omogućiti roditelju pravo da viđa dijete i održava redovne kontakte sa njim. Naime, u slučajevima gdje je domaći sud donio odluku o vršenju roditeljskog prava ili davanju mogućnosti kontakta djeci jednom od roditelja, domaće vlasti imaju pozitivnu obavezu da se postaraju da ta sudska odluka bude izvršena. U konkretnom slučaju, Zaštitnik je konstatovao da je podnosilac pritužbe iz braka sa V. J. ima ćerke X. i Y., da djeca od oktobra 2014. godine, žive sa majkom, kada je zbog poremećenih porodičnih odnosa, prestala bračna zajednica i pokrenut postupak radi razvoda braka i vršenja roditeljskog prava. O porodičnoj situaciji upoznata je i služba Centra za socijalni rad. Podnosilac prtužbe je već na početku sudskog postupka tražio donošenje privremene mjere o kontaktiranju sa djecom. Konstatovano je da je, uz posredovanje Centra za socijalni rad, uspostavljen privremeni model kontaktiranja koji je jedno kratko vrijeme funkcionisao i susreti su se odvijali jedanput nedjeljeno u prostorijama Centra. Međutim, kako su se u toku brakorazvodne parnice konflikti među supružnicima produbili što je početkom januara 2015. godine, rezultiralo prestankom kontakata između djece i oca i njegovim potpunim isključenjem iz vršenja roditeljskog prava, na koju činjenicu je podnosilac pritužbe ukazivao kako Centru za socijalni rad, tako i nadležnom sudu. Zaštitnik zapaža da je za vrijeme trajanja sudskog postupka podnosilac pritužbe redovno obavještavao Centar za socijalni rad, kao i Osnovni sud Ulcinj, da ne može da ostvari kontakte sa svojom djecom, jer to njihova majka sprečava. Zaštitnik podjeća da je postupajući po pritužbi A. J.a od 02.02.2015. godine, dao Mišljenje br. 01-44/15-p od, 25.05.2015. godine, sa preporukom Centru za socijalni rad, da preduzme sve mjere i radnje u cilju uspostavljanja ličnih odnosa između djece X. i Y. i njihovog oca i da, kao organ starateljstva u potpunosti korisiti zakonska ovlašćenja u slučajevima kada roditelj 1 Sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava ustanovila da se u slučaju koji se odnosi na odlučivanje o građanskom pravu dužina postupka normalno računa od vremena početka sudskog postupka do vremena kada je slučaj konačno okončan i/ili je došlo do izvršenja. 7

zlouoptrebljava roditeljska prava i onemogućava djetetu održavanje ličnih odnosa sa drugim roditeljem. Zapaža se da su predstavnici Centra preduzimali aktivnosti na izvršenju preporuke, ali da djeca i do danas nijesu uspostavila kontakte sa ocem. Zaštitnik smatra da je dužnost svih nadležnih službi da dijete pripreme za promjenu koja treba uslijediti (susret i odvijanje kontakata sa roditeljem sa kojim ne žive) kroz intenzivni savjetodavni i psihosocijalni rad s djecom i članovima porodice u kojoj žive, prvenstveno majke. Osnovni sud u Ulcinju donio je, 7.12.2015. godine, presudu P.br. 284/14, o razvodu braka, izdržavanju djece i načinu održavanja ličnih odnosa između djece i oca, a takođe, rješenjem P. br. 284/14 od 7.12.2015. godine usvojio je predlog podnosioca pritužbe za izdavanje privremene mjere kojom je uredio način kokntaktiranja oca sa djecom do pravosnažnosti parnice. Zatim je podnosioac pritužbe, kako po rješenju nije dobrovoljno postupljeno, 22.12.2015. godine, podnio predlog za izvršenje privremene mjere, ali izvršenje nije sprovedeno, iako se radi o hitnom postupku u kojem prigovor ne odlaže izvršenje rješenja i u kojem svako dalje odlaganje ne može biti u najboljem interesu djece. Zaštitnik konstatuje da je Osnovni sud u Ulcinju 15.01.2015. godine donio novo rješenje o izvršenju, na osnovu izvršne isprave Rješenja o privremenoj mjeri od, 7.12.2015. godine, da je Sud odbio prigovore svojim rješenjem Ip. br. 37/16 od 4.02.2016. godine, i da je izvršni sudija 5.02.2016. godine, donio zaključak I.br. 1/2016 kojim se određuje sprovođenje izvršenja i izvršnom dužniku J. V. nalaže da omogući izvršnom povjeriocu ocu djece ostvarivanje ličnih odnosa na način: prve dvije subote i nedelje od donošenja zaključka (adaptacioni period) dovede djecu u 10,00 u Centar za socijalni rad i preda izvršnom povjeriocu, koji će djecu vratiti u 19,00 časova majci. Međutim, V. J. nije postupila po nalogu suda, a izvršenje još uvijek nije sprovedeno. Zaštitnik je primjetio da sud nije postupio u skladu sa svojim ovlašćenjima propisanim Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju. 2. Prigovori na izvršenje rješenje o izvršenju nemaju suspenzivno dejstvo, a dostavljanje eventualnih opravdanja za odlaganje izvršenja, sud je dužan da cijeni sa povećanom pažnjom, kako bi se eliminisale moguće zloupotrebe. Tim prije, što je protek vremena već doprinio da su se djeca, na izvjestan način udaljila od oca, zbog čega je potrebno bez odlaganja sprovesti real.ciju ovih kontakata, kako bi se djeca što prije adaptirala na komunikaciju sa svojim ocem. Zaštitnik smatra, da je u situaciji kada se djetetu uskraćuje održavanje ličnih odnosa sa roditeljem, neophodna urgentna reakcija svih nadležnih organa. Protok vremena može biti otežavajuća okolnost u ostvarivanju ovog prava djeteta, jer se tokom perioda uskraćivanja kontakata kod djeteta može izazvati stvaranje otpora prema kontaktima. Stiče se utisak da je najbolji interes djeteta, koji je rukovodni princip kada se odlučuje o postupcima koji se tiču djece, u ovom slučaju, zanemaren. Naime, razvodom roditelja završava se njihov brak, ali to ne znači da je to kraj i djetetovog porodičnog života. Potrebe djece i nakon razvoda braka su od velike važnosti, te su djeci neophodni stabilnost, kontinuitet i uključenost i dostupnost oba roditelja. Dakle najbolji interes djeteta uključuje dostupnost i podršku oba roditelja, saradnju roditelja u vezi važnih i zajedničkih odluka o djetetu, pozitivan stav i aktivno podsticanje komunikacije djeteta sa drugim roditeljem, kao i primjerena zaštita djeteta od partnerskih sukoba. 2 Zakon o izvršenju i obezbjeđenju, u čl. 230 propisuje: Rješenjem o izvršenju sud će, ako izvršni dužnik u određenom roku ne ispuni obavezu, izreći novčanu kaznu, i to fizičkom licu i odgovornom licu u pravnom licu, odnosno organu od 200 eura do 2.000 eura, (...) Ako izvršni dužnik u ostavljenom roku ne ispuni obavezu, sud će, po službenoj dužnosti, sprovesti izvršenje rješenja o izrečenoj novčanoj kazni 8

Evidentno je da je komunikacija između supružnika vrlo narušena i da se svodi na česta međusobna optuživanja, a što je i Sud konstatovao u presudi P.br. 284/14 od 7.12.2015. godone, a sa kojim činjenicama je upoznat i Centar za socijalni rad, koji ima zakonsku dužnost da se, pod određenim uslovima, umiješa u odnose između roditelja i djece, jer je on ovlašćen da nadzire kako roditelji vrše svoje roditeljsko pravo i da li ga, eventualno zloupotrebljavaju. Konvencija o pravima djeteta UN-a, kao i Porodični zakon, određuju da dijete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi. Međutim i roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo, u konkretnom slučaju podnosilac pritužbe, ima pravo i dužnost da sa djetetom održava lične odnose, a roditelj sa kojim dijete živi ima obavezu da omogući održavanje ličnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem. Sprječavanje održavanja ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi može imati za posledicu lišenje roditeljskog prava, pa čak i krivičnu odgovornost roditelja. Pravo djeteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu djeteta. Zaštitnik zapaža da je u konkretnom slučaju izostala koordinirana saradnja između suda i organa starateljstva u cilju zaštite prava i najboljeg interesa djeteta. Djeca više od godinu dana odrastaju bez kontakata sa drugim roditeljem, koji od faktičkog prestanka bračne zajednice pokazuje volju i želju da ispunjava svoja roditeljska prava i obaveze i koji niti jednom odlukom nadležnih organa nije lišen svojih roditeljskih prava niti mu je to pravo ograničeno. Pdnosilac pritužbe, takođe, ne učestvuje u drugim, veoma važnim odlukama koje se tiču djece predškolsko obrazovanje, zdravstvena zaštita i sl.. U ovom slučaju radi se o postupku ostvarivanja garantovanih prava djeteta, koji je hitne prirode i u kojem se sud mora prevashodno voditi najboljim interesom djeteta. Odugovlačenjem ovog postupka i nesprovođenjem izvršenja otac djece je doveden u položaj pravne nesigurnosti, a djeca u situaciju potpune neizvjesnosti. Navedene činjenice jasno ukazuju na izostanak efikasnog suđenja u razumnom roku. Ovakvim postupanjem Suda povrijeđeno je pravo podnosioca pritužbe na suđenje u razumnom roku, zagarantovano članom 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, članom 7 Zakona o sudovima i članom 6 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Po mišljenju Zaštitnika na ovakav način povrijeđeno je i pravo podnosioca pritužbe na poštovanje porodičnog života, odnosno pravo na dom i porodicu zagarantovano članom 8 Evropske konvencije o ljudskih pravima. Zaštitnik podsjeća da aktivnosti organa starateljstva po blagovremenosti i efikasnosti trebaju biti prilagođene činjenicama, a primjene mjera prema roditelju koji uskraćuje kontakte djeteta sa drugim roditeljem ne mogu biti isključene 3. Prema međunarodnim i nacionalnim propisima obavezu posebne zaštite i neuskraćivanja prava djeteta imaju svi od države, preko organa do roditelja. Stoga, poremećeni odnosi koji u konkretnom slučaju postoje između podnosioca pritužbe i njegove bivše supruge i njihovi suprotstavljeni interesi ne mogu biti opravdanje za nepreduzimanje mjera od strane nadležnog organa. Imajući u vidu navedeno, u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djeteta, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Osnovnom sudu u Ulcinju: P R E P O R U Č U J E 3 stav Evropskog suda za ljudska prava u nekoliko slučajeva, uključujući slučaj V.A.M protiv Srbije. 9

da bez daljeg odlaganja, preduzme neophodne mjere radi sprovođenja izvršenja u predmetu I.br. 1/2016, u koordiniranoj saradnji sa Centrom za socijalni rad za opštine Bar i Ulcinj, a u cilju ostvarivanja kontakata između djece X. i Y. J. sa svojim ocem; JU Centru za socijalni rad za opštine Bar i Ulcinj: da bez odlaganja, preduzme sve neophodne aktivnosti kroz intenzivni savjetodavni i psihosocijalni rad s majkom djece X. i Y., kako bi pripremila i podsticala djecu na kontakte sa svojim ocem na način utvrđen sudskom odlukom; da pruži svu potrebnu saradnju Osnovnom sudu u Ulcinju u postupku izvršenja u predmetu I.br. 1/2016. Osnovni sud u Ulcinju i Centar za socijalni rad, dužni su da, u roku od 15 dana od dana prijema ovog Mišljenja, dostave izvještaj Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore o preduzetim radnjama i mjerama na izvršenju preporuke. d-na: - Osnovnom sudu Ulcinj - JU Centru za socijalni rad za opštine Bar i Ulcinj - podnosiocu pritužbe - a/a ZAŠTITNIK LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA CRNE GORE Šućko Baković 10