PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE

Транскрипт

1 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE

2

3 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE Podgorica, jul godine

4 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE Izdavač: Centar za monitoring i istraživanje Tel/fax: +382 (0) cemi@t-com.me Za izdavača: mr Zlatko Vujović Autor: mr Ana Selić mr Ana Bogavac NAPOMENA: Izvještaj je izrađen u okviru projekta Liječenje zdravstvenog sistema Crne Gore koji je podržan kroz program Criminal justice civil society program (CJCSP) i finansiran od strane ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici. Mišljenja, nalazi i zaključci u ovom izvještaju predstavljaju stavove autora i ne odražavaju neophodno i zvanične stavove United States Department of State.

5 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE Sadržaj UVOD... 6 IZMJENE PRAVNOG OKVIRA Neformalna plaćanja Čekanje na zdravstvene usluge i korupcija Dopunski rad i pružanje usluga u privatnoj praksi Kršenja prava pacijenata Procesuirani i sankcionisani slučajevi korupcije...17 III KORUPCIJSKI RIZICI U SISTEMU JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU Izmjene pravnog okvira Rizici u sprovođenju postupka javnih nabavki...19 IV KORUPCIJSKI RIZICI U ODNOSU ZDRAVSTVENI - FARMACEUTSKI SEKTOR Proizvodnja i falsifikovani ljekovi Registracija ili dobijanje dozvole za stavljanje lijeka u promet Selekcija ili stavljanje lijeka na esencijalnu/ pozitivnu listu Zloupotrebe u distributivnom lancu Reklamiranje, promocija i nametanje upotrebe lijeka...24 V ZAKLJUČAK I PREPORUKE VI BIBLIOGRAFIJA PUBLIKACIJE...29 ZAKONI i PODZAKONSKI AKTI...29 DOKUMENTA...29 INTERNET...30 INTERVJUI...30

6 UVOD CeMI je Godine izradio prvu studiju pod nazivom Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sektoru Crne Gore. Kroz tu studiju, ispitano je koliko je crnogorski zdravstveni sistem otporan na korupciju u pogledu zakonskog okvira i institucionalnih praksi. Analizom obimne literaturena ovu temu, definisane su četiri ključne oblasti u kojima se najčešće pojavljuje korupcija u zdravstvenim sistemima a zatim je procijenjeno kako je Crna Gora pripremljena za borbu protiv korupcije u svakoj od ovih oblasti. U toj studiji, CeMI je dao i niz preporuka za unaprjeđenje postojećih zakona, institucionalnog okvira i sprovođenja propisa. Tri godine kasnije, zakonski i institucionalni okvir su pretrpjeli značajne promjene.istraživanje javnog mnjenja koje je CeMI sproveo krajem 2015, pokazuje da se i percepcija građana o prisustvu korupcije u zdravstvenom sektoru smanjila. Cilje ove studije je, da na osnovu istih indikatora iz 2013, izmjeri napredak koji je Crna Gora postigla u protekle tri godine, da definiše preostale izazove i da na bazi međunarodnih standarda i naboljih praksi predloži sljedeće korake koji bi vodili daljem smanjivanju korupcije u zdravstvu. Studija je podijeljena u pet dijelova: u prvom dijelu adresirane su izmjene opšteg zakonskog okvira, tj. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zdravstvenom osiguranju i zakona o pravima pacijenata. Uzimajući u obzir temu studije, kao i obim izmjena koje su nastale, analiza u ovom dijelu obuhavata samo one odredbe koje su relevantne za borbu protiv korupcije U drugom dijelu analizirani su rizici od korupcije u odnosu pacijent ljekar što obuhvata neformalna plaćanja, čekanje na zdravstvene usluge, dopunski rad ljeara, kršenje prava pacijenata i procesuirane i sankcionisane slučajeve korupcije; U trećem dijelu analizirane su izmjene u sistemu javnih nabavki, i adresirani neki od ključnih problema koji su definisani od strane samih institucija; U četvrtom dijelu studije razmatraju se rizici od korupcije u odnosu zdravstveni i farmaceutski sistem Konačno u petom dijelu se sažimaju zaključci i iznose preporuke za dalje unaprjeđenje antikorupcijskog sistema u zdravstvu. 6

7 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE I IZMJENE PRAVNOG OKVIRA Posljednji Zakon o zdravstvenoj zaštiti, usvojen je u januaru godine. Zakonodavac se odlučio za donošenje novog zakona, umjesto izmjena Zakona iz i 2010, iz razloga što postojeći zakonski okvir postojeća zakonska rješenja nijesu bili dovoljna osnova za nastavak reformi i za ostvarivanje, dostupne i kvalitetne zdravstvene zaštite svih građana i održivosti zdravstvenog sistema. 1 Kako smo definisali prethodnom studijom, najvažnije oblasti za otklanjanje rizika od korupcije, koje su regulisane ovim Zakonom su: kontrola kvaliteta zdravstvenih usluga, dopunski rad zdravstvenih radnika, kao zarada i nagrađivanja zdravstvenog osoblja. Proces monitoringa i evaluacije kvaliteta zdravstvenih usluga, se kao i u prošlom sastoji u kontroli (1) ispunjenosti propisanih uslova rada zdravstvenih ustanova; (2) primjene usvojenih standarda u zdravstvu; (3) smanjivanja neželjenih, nepotrebnih i neodgovarajućih procesa i (4) preduzetih mjera stručnog usavršavanja i edukacije zdravstvenih radnika. 2 Ovaj proces se sprovodi na internom i eksternom nivou. Na internom nivou, proces provjere stručnog rada i kvaliteta vrše Komisije za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite, koje imenuje direktor ustanove dok eksternu kontrolu kvaliteta vrši Komisija za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite koju imenuje Ministarstvo, a čiji članovi su, u skladu sa Zakonom, istaknuti zdravstveni radnici, predstavnici nadležne komore i fakulteta zdravstvenog usmjerenja. Ovi segmenti su nepromijenjeni u odnosu na prošli Zakon. Međutim, uočavamo dva problema u novoj verziji Zakona: Uprkos prethodno datim preporukama i dalje nema precizno definisanih uslova za izbor članova komisija za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite na nivou ustanova tj. nije određen nivo ni vrsta stručne spreme koju članovi komisija moraju imati; U prethodnom zakonu je bilo definisano da komisija za kontrolu kvaliteta predlaže direktoru mjere za unaprjeđenje kvaliteta rada u zdravstvenoj ustanovi, daje direktoru mišljenja i prijedloge u vezi sa organizacijom rada i uslovima za razvoj zdravstvene djelatnosti, planira i sprovodi antikorupcijske mjere i druge mjere utvrđene statutom zdravstvene ustanove. 3, dok u novom zakonu komisije vise nemaju nadležnost da sprovode antikorupcijske mjere, niti se ove mjere pominju u bilo kom drugom dijelu Zakona. Korak naprijed u kontroli kvaliteta postignut je 2015, usvajanjem Pravilnika o bližim uputstvima za obavljanje monitoringa i uspostavljanje procesa evaluacije, sa indikatorima i kriterijumima pomoću kojih se vrši monitoring, odnosno evaluacija kvaliteta zdravstvene zaštite, koji uspostavlja jasan okvir evaluacije i uvodi obrazac izvještavanja sa relevantnim kriterijumima za ocjenu kvaliteta. Redovnost izvještavanja o sprovođenju internih kontrola kvaliteta je unaprijeđena u odnosu na prethodni period i propisani rokovi o mjesečnom izvještavanju 4 se poštuju od svih ustavnova 5, međutim predati tromjesečni izvještaji su vrlo šturi, i ne praktikuje se izvještavanje po unaprijed definisanim indikatorima kvaliteta. Takođe, Komisija za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite, na nviou Ministarstva još uvijek nije imenovana, te od usvajanja Zakona (7 mjeseci) nije bila sprovođena eksterna kontrola kvaliteta. Kada govorimo o dopunskom radu ljekara, značajna je izmjena prethodnog člana 74, koji je glasio Zdravstveni radnik zaposlen sa punim radnim vremenom u zdravstvenoj ustanovi u okviru mreže zdravstvenih ustanova može, uz saglasnost direktora, da obavlja dopunski rad u drugoj zdravstvenoj ustanovi koja je u sastavu mreže zdravstvenih ustanova. Ovaj član je bio preciznije određen Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova iz 2013, koja je predviđala da mrežu zdravstvenih ustanova čine sve javne zdravstvene ustanove, kao i jedna privatna zdravstvena ustanova (OB Meljine ), jedna privatna kompanija za proizvodnju i promet ljekova (A.D. Galenika ) i jedna privatna kompanija za proizvodnju i promet medicinskih sredstava ( Rudo Montenegro ). Na osnovu Zakona, Pravilnika i Odluke, zakonski je dopunski rad ljekarima bio zabranjen u privatnim zdravstvenim ustanovama sem tri nabrojane ustanove. Međutim, i pored evidentnih brojnih kršenja ovog zakonskog rješenja u praksi, u toku 1 Procjena učinka prijedloga Zakona o zdravsvenoj zaštiti, dostupna na internet stranici Skupštine, u sklopu prijedloga Zakona 2 Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. List Crne Gore br. /16), čl Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. List Crne Gore br. /10), čl. 111a 4 Pravilnikom je propisano mjesečno izvještavanje, dok je Zakonom predviđeno tromjesečno i godišnje izvještavanje 5 Intervju sa predstavnicima Ministarstva zdravlja,

8 400 inspekcijskih kontrola koje je sprovela Uprava za inspekcijske poslove - Odsjek za zdravstveno-sanitarnu inspekciju, u periodu nije otkrivena ni jedna nepravilnost, niti kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti u ovom pogledu. 6 U 2015, utvrđene su dvije nepravilnosti i izrečene dvije zabrane obavljanja dopunskog rada zdravstvenom radniku u zdravstvenoj ustanovi bez saglasnosti direktora (rad van mreže zdravstvenih ustanova). 7 Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova iz 2016, još jedna privatna zdravstvena ustanova (Bolnica Codra ) je dodata u mrežu zdravstvenih ustanova. Ovakvi rezultati su pokazali da zakonska rješenja iz prethodnog Zakona nisu dala rezlutate u praksi, zbog nedostatka pojačanog inspekcijskog nadzora. Izmijenjeni član Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sada član 98, glasi zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik, zaposlen sa punim radnim vremenom u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država može, uz mišljenje direktora i uz saglasnost ministra, da zaključi ugovor za obavljanje dopunskog rada u toj zdravstvenoj ustanovi ili sa drugom zdravstvenom ustanovom čiji je osnivač država ili drugo pravno lice, srednjom školom zdravstvenog usmjerenja, kao i sa drugim subjektom (...) osim sa ugostiteljskim objektom koji obavlja zdravstvenu djelatnost. Stupanjem na snagu novog Zakona, prestao je da važi Pravilnik o dopunskom radu ljekara, kao i ograničenja na dopunski rad u okviru mreže zdravstvenih ustanova. Pozitivan pomak je načelni stav Ministarstva zdravlja da ne daje saglasnost za dopunski rad u privatnim zdravstvenim ustanovama. 8 Međutim, ovakav zakonski okvir ostavlja mogućnost zloupotrebe u slučaju da se odluči odstupiti od principa, ili ako se nakon izbora dese personalne izmjene u ministarstvu. Naime, davanje mogućnosti direktorima zdravstvenih ustanova i ministru da odluče kom ljekaru će odobriti dopunski rad, ostavlja veliki prostor za politički pritisak na zaposlene u zdravstvenom sektoru. Takođe, uprkos činjenici da do sada od Ministarstva nije izdata ni jedna saglasnost za rad u privatnim zdravstvenim ustanovama, evidentna je činjenica da se zakonska zabrana ne poštuje, što ukazuje na potrebu jače inspekcijske kontrole. Posebno interesantna izmjena zakona, sa aspekta rizika od korupcije, je uvođenje člana 147 koji predviđa da Radi realizacije ciljeva zdravstvene politike, kroz sprovođenje programa od javnog interesa, ministar može, uz saglasnost Vlade, da zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku zaposlenom u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država ili drugom zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku, a koji posjeduju ekspertska znanja iz određene oblasti medicine, utvrdi posebnu naknadu za rad. Pored naknada ekspertima u oblastima od javnog interesa, ovaj član predviđa i nagrađivanje zdravstvenih radnika : Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji je zaposlen u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država, a koji postiže izuzetne rezultate u radu i značajno doprinosi unapređenju zdravstvene zaštite koju pruža, može da ostvari naknadu, koja ne može biti veća od iznosa njegove bruto zarade koja je ostvarena u mjesecu koji prethodi mjesecu za koji se utvrđuje naknada. Naknadu iz stava 3 ovog člana utvrđuje ministar na predlog direktora zdravstvene ustanove u kojoj je zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik zaposlen. Definisanje nagrađivanja zakonom predstavlja korak naprijed u postizanju transparentnosti u ovoj oblasti, koje je predloženo i prethodnom studijom, međutim neophodno je u što kraćem roku usvojiti podzakonski akt koji definiše jasne kriterijume za nagrađivanje. Takođe, pri izmjenama Zakona, potrebno je razmotriti mogućnost da o nagradama odlučuje stručna komisija umjesto ministarstva i Vlade, kako bi se smanjila mogućnost političkog uticaja. Zakon o zdravstvenom osiguranju je usvojen takođe u decembru a stupio na snagu u januaru Kao i u prethodnoj verziji ostaje važeća odredba, da Fond zaključuje ugovore sa davaocima zdravstvenih usluga van Zdravstvene mreže, za zdravstvene usluge koje ne mogu da se obezbijede u zdravstvenim ustanovama koje su u Zdravstvenoj mreži. Takođe, Fond može da zaključi ugovore sa davaocima specijalizovane medicinske rehabilitacije i isporučiocima medicinsko-tehničkih pomagala. 9 Takođe, definisano je da Fond neposredno zaključuje ugovore sa zdravstvenim ustanovama koje su u Zdravstvenoj mreži, u skladu sa posebnim zakonom. Ovo još jednom otvara pitanja koja su definisana i u prethodnoj studiji, a to je na koji način privatne zdravstvene ustanove postaju članice Zdravstvene mreže, tj. na osnovu kojih kriterijuma i na koji način se vrši odabir privatnih zdravstvenih ustanova, i da li je svim privatnim zdravstvenim ustanovama omogućeno da se prijave za uključivanje u mrežu. Ovaj problem je posebno izražen u slučajevima javnih nabavki kada Fond raspisuje tender za pružanje 6 VIII izvještaj o sprovođenju Akcionog plana nza borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala , dosupno na internet stranici Agencije za sprječavanje korupcije 7 Izvještaj o radu Uprave za inspekcijske poslove, Intervju sa predstavnicima Ministarstva zdravlje Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. List Crne Gore br. 006/16) Čl. 84 8

9 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE zdravstvenih usluga, na koji mogu da se prijave samo ustanove iz mreže, isključujući na taj način druge privatne pružaoce zdravstvenih usluga (kao npr. pri nabavci medicinskih sredstava i opreme). U novom Zakonu se uređuju i liste čekanja. U skladu sa čl. 50 novog Zakona, osigurano lice se stavlja na listu čekanja samo ukoliko je zdravstvena usluga koja se pruža najbolji ili jedini način liječenja osiguranog lica odnosno dijagnostike. Osiguranik koji želi da mu se pruži zdravstvena zaštita mimo redosljeda sa liste čekanja,snosi troškove tako ostvarene zdravstvene zaštite. U odnosu na 2013, kada su postojale liste čekanja samo za kardiohirurške operacije, za interventnu kardiologiju, za radioterapiju, za neurologiju (EMNG), kao i za operaciju kuka i operaciju oka, do danas nije bilo izmjena. Veliki problem predstavlja dugo čekanje na specijalističke preglede, koji za pojedine procedure mogu da budu duži i od tri mjeseca, a za koje ne postoje javne liste čekanja. Urađen je nacrt Pravilnika o kriterijumima za stavljanje na listu čekanja, na osnovu koga se utvrđuje razlozi hitnosti i rangiranje na odnosnim listama čekanja, ali još uvijek nije usvojen. Zakon o pravima pacijenata nije mijenjan od 2010, tako da još uvijek ostaju nedostaci definisani u prethodnoj studiji. Naime, najveća prepreka za efektivnost ovog Zakona je regulisanje imenovanja i načina rada Zaštitnika prava pacijenata. Kao što smo definisali u prethodnoj studiji, direktor ustanove imenuje Zaštitnika prava pacijenata iz kruga stručnog i administrativnog osoblja već zaposlenog u instituciji. Kao što smo tada istakli, direktor ustanove može u svakom trenutku da smijeni Zaštitnika ukoliko se njihovi stavovi povodom odreženog slučaja ne poklope. Takođe, rok za razmatranje prigovora od 3 dana od podnošenja prigovora, je vrlo kratak za prikupljanje svih relevantnih podataka i činjenica neophodnih za procesuiranje slučajeva. Takođe, podzakonski akti za primjenu ovog zakona nisu donešeni ni 6 godina nakon njegovog usvajanja, tako da nema unificiranih procedura u sličnim slučajevima, koje bi omogućile ujednačenu praksu u svim zdravstvenim institucijama. II KORUPCIJSKI RIZICI U ODNOSU ZDRAVSTVENI RADNIK - PACIJENT Najčešći vid korupcije u zdravstvenom sistemu, javlja se na relaciji zdravstveni radnik-pacijent. Uzroci ove pojave mogu biti to što zdravstveni radnici imaju niska primanja, što ne postoji sistem nagrada i kazni za rad u službi, što se kaznena politika i zakonodavstvo generalno ne primjenjuje kako bi bilo očekivano pa nedostaju i efikasni kontrolni mehanizmi. Naravno, ostvarivanje ovog koruptivnog odnosa nije jednako moguće u svim segmentima javnog sektora zdravstva. Stepen njegovog pojavljivanja uslovljen je i prirodom bolesti i metodom izliječenja. 10 Ovaj vid korupcije se može prepoznati u više formi, od kojih su najvažnije: neformalna plaćanja pacijenata, uticaj na liste čekanja, upućivanje na pružanje usluga u privatnoj praksi, kao i druga kršenja i neupućivanje pacijenata na njihova prava Neformalna plaćanja Naknade za (medicinske) usluge ili robe za koje se pretpostavlja da su besplatne 11 smatraju se neformalnim plaćanjima od strane pacijenata i jedan su od oblika korupcije, jer podrazumijevaju zloupotrebu javnih ovlašćenja zdravstvenih radnika za ličnu dobit. Tu se, naravno, ne podrazumijevaju sitni pokloni dati kao znak pažnje ili zahvalnosti. Svi ostali vidovi plaćanja sa ciljem da pacijentu obezbijede dužu i bolju njegu, olakšaju nabavku medikamenata i sl, koji sa druge strane dovode do nejednakosti zdravstvene zaštite građana, te podrivaju cjelokupni sistem zdravstvene zaštite, smatraju se korupcijom. Građani prepoznaju neformalna plaćanja kao najčešći vid korupcije. Nalazi CATI istraživanja sprovedenog 2015, pokazuju da je ukupno 3.9% ispitanika reklo da je neformalno platilo, odnosno: 2,9% anketiranih izjavilo je da su njihove porodice tokom prethodne godine jednom nezvanično, mimo zakona, platile uslugu zdravstvenoj ustanovi, dok je njih 0.9% platilo uslugu više puta. Ovaj 10 Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str Allien, S., Davaki K. & Mossialos E.: Informal payments for Health Care, in Transparency International: Global Corruption Report 2006: Corruption and health, pp. 62, available at prema: Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str.23. 9

10 nalaz bilježi pad u odnosu na istraživanje iz godine, u kom je 7,6% ispitanika reklo da je dalo mito u zdravstvenoj ustanovi 12. Ispitanici koji su rekli da su dali mito, skoro 4% od ukupnog broja ispitanih, kažu da su najčešće neformalno platili hirurzima, ginekolozima, izabranom ljekaru 13. Ovo je slično istraživanju iz 2013, kada su hirurzi najčešće pominjani kao primaoci neformalnog plaćanja. Kao i 2013, ispitanici kažu da je tarifa neformalnog plaćanja usluge, najčešće bila unaprijed poznata. Većina ovih slučajeva kaže da se neformalno plaćanje u zdravstvenoj ustanovi u državnom vlasništvu desilo nakon pružene usluge, a da je motiv bio potreba da se osigura bolji tretman. Ispitanici CATI istraživanja iz 2016, koji su neformalno platili u zdravstvenoj ustanovi, procjenjuju da je mito zdravstvenim radnicima dalo 13,3% pojedinaca. U istraživanju iz 2016, gotovo da nema ispitanika koji kao metod plaćanja navode sitne poklone, za razliku od istraživanja iz 2013, kada je taj procenat iznoso 21,1%, a 64,9% onih koji tvrde da su platitli uslugu kaže da to učinio u novcu. Procenat ispitanika koji tvrde da su nekada, u nedefinisanom vremenskom periodu častili zdravstvenog radnika iako to nije traženo, je opao skoro 10% u odnosu na mjerenje stavova iz 2013 kada je iznosio 44.4% i u iznosi 35,1% ukupne populacije 14. Mogući razlog za ovako rasprostranjenu percepciju 15 i pojavu su i niska primanja zdravstvenih radnika 16, odnosno, pretpostavka da zbog ograničenog ukupnog budžeta za zdravstvo, te neadekvatnih primanja zaposlenih u javnom sektoru, ti nedostaci se nadoknađuju kroz neformalna plaćanja pacijenata. Kao i prije tri godine, istraživanje javnog mnjenja iz godine pokazalo je da više od polovine anketiranih misli da su male plate osnovni razlog za postojanje korupcije u zdravstvu. Čak 50,5% građana prepoznalo je to kao najvažniji razlog za pojavu korupcije u zdravstvu. Sindikat doktora medicine je u reagovanju na još jednu odluku Vlade o promjenama zarada u javnom sektoru sredinom 2016, tako, iznio podatak da Crna Gora za zdravstvo najmanje izdvaja iz budžeta u poređenju sa svim evropskim zemljama i to u iznosu od 265 eura po glavi stanovnika, odnosno 5 % BDP. 17 U zemljama članicama EU taj procenat je mnogo veći, odnosno iznosi 8-12 % BDP. Oni su, dalje, dodali da Crna Gora ima najmanji broj ljekara po glavi stanovnika u Evropi (2,1 na stanovnika). Ti ljekari, po njihovom mišljenju, imaju najniže plate u odnosu na ekonomski potencijal zemlje, tj. specijalista prima 1.32 prosječne zarade u državi. Studija Centra za monitoring Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore. kroz intervjue sa zdravstvenim radnicima godine bilježi da je u sektorskom Akcionom planu za borbu protiv korupcije jedna od mjera u borbi protiv korupcije da se obezbijede: finansijski podsticaji zdravstvenim radnicima i saradnicima. Identične riječi se koriste i u Akcionom planu za istu oblast objavljenom Iako je u aprilu usvojen novi Granski kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost 19, pravila za sticanje prava na nagrađivanje zdravstvenih radnika i saradnika, nisu se mijenjala. Naime, i ovim ugovorom, kao i prethodnim, regulisano je da se zarade zaposlenih u zdravstvenim ustanovama uvećavaju po osnovu: naučnog zvanja, stručnog zvanja i mentorstva, kao i rezultata rada. Rezultate rada utvrđuje poslodavac saglasno opštem aktu ustanove. 20 U ovom slučaju, dakle, ni sindikat ni kolektiv nemaju učeće u odlučivanju o vrednovanju dodatnog angažmana zaposlenih. Kao i u slučaju prethodnog dokumenta, i ovaj predviđa da zaposleni koji u toku mjeseca ostvari rezultate rada u obimu i kvalitetu iznad prosječnih, odnosno planiranih, ima pravo na uvećanje zarade do 15% proporcionalno ostvarenom rezultatu. Ugovor predviđa i mogućnost nagrađivanja jubilarnim nagradama, ali i slobodnim danima. Dalje, dodatan angažman na poslu se boduje, a ti bodovi su važni prilikom odlučivanja u slučajevima prekobrojnih zaposlenih. Međutim, ovaj vid vrednovanja dodatnog angažmana ne može se tretirati kao sistem nagrađivanja, već višpe kao vid pritiska na zaposlene da stalno rade i preko norme kako bi ne samo ispunili svoju radnu obavezu, već i spriječili da eventualno budu otpuštenikriterijume za nagrađivanje definišu i Zakon o radu, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Statut Ljekarske komore i Pravilnik o dodjeli nagrade za izuzetan doprinos razvoju crnogorskog zdravstva. Ova dokumenta, međutim, ne definišu preciznije uslove za nagrađivanje zdaposlenih u zdravstvu za svakodnevni vanredni angažman i posvećeni rad. Dodatno, Ministarstvo, kao jedan 12 Slika 1 13 Slika 2 14 Slika 3 15 Slika 4 16 Slika Ministarstvo zdravlja, AKCIONI PLAN ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE U OBLASTI ZDRAVSTVA ZA GODINU, Podgorica, mart godine, str Na osnovu člana 150 stav 2 tačka 3 Zakona o radu ( Službeni list CG, br. 49/08,26/09,59/11 i 66/12), Samostalni Sindikat zdravstva Crne Gore, Sindikat zdravstva Crne Gore i Vlada Crne Gore, zaključen godine. prestaje da važi Kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost (²Sl. list RCG², br. 16/06, 56/07, 46/08 i 11/12). 20 Čaln 14, Granski kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost, April

11 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE od nosilaca ove aktivnosti i krovna institucija zdravstvene politike, nije odgovorilo na pitanje o broju radnika koji su dobili nagradu za poseban kvalitet i angažman u profesionalnom radu, iako je sektorskim Akcionim planom predviđeno dostavljanje periodičnih izvještaja sa tim podacima Čekanje na zdravstvene usluge i korupcija Još jedan od mogućih uzročnika korupcije je dugo čekanje na specijalističke preglede i druge zdravstvene usluge. Crnogorski zdravstveni sistem ima ograničene kapacitete i one intervencije koje nisu hitne, obavljaju se po utvrđnim listama za čekanje. Predugo čekanje na neku intervenciju ili pregled može biti razlog da pacijent pokuša da skrati period čekanja tako što će podmititi zdravstvenog radnika ili izvršiti neki drugi vid pritiska putem korupcije. Kako je rangiranje pacijenata u području diskrecionog prava odlučivanja o urgentnosti liječenja, teško je dokazati da je pomjeranje prema vrhu posljedica podmićivanja ljekara. 21 Na osnovu sprovedeno CATI istraživanja javnog mnjenja, Centar za monitoring je dobio podatke da se pacijenti još uvijek suočavaju sa ovim problemom., tj. da su pojedini zabrinjavajuće dugo čekali na neke specijalističke preglede 22. Najveći broj intervjuisanih koji su obavljali specijalističe preglede, kažu da su na njih čekali manje od mjesec, odnosno 35,8% njih nije čekalo duže od nedjelju dana, a 61,7% je reklo da su čekali manje od mjesec dana na specijalistički pregled. Čak duže od 3 mjeseca da ih pregleda ljekar specijalista čekalo je 10,6% ispitanika. Anketirani kažu da misle da je situacija gora nego Kada su upitani da li, kada odu kod ljekara, dugo čekaju na pregled, 34,2% ispitanika kažu da dugo čekaju na pregled kada odu kod ljekara, dok 40% anketiranih se u potpunosti ili uglavnom ne slaže sa tvrdnjom da imaju iskustva dugog čekanja na pregled. Čak 60,1% ispitanih misli da su liste čekanja za pojedine zdravstvene liste duge. Da su liste čekanja duge za pojedine zdravstvene usluge smatra 60,1% ispitanika. Reforma zdravstvenog sistema jedino može biti smatrana adekvatno sprovedenom ukoliko omogući jednak pristup zdravstvenoj zaštiti svim pacijentima. Kako do korupcije dolazi zbog otežanog pristupa zdravstvenim uslugama, adekvatna reforma vodi i smanjenju ove negativne pojave. Od 2013, kada je sistem informacionih tehnologija bio u začetku u mnogim zdravstvenim ustanovama, a u nekoliko njih nije bio ni uveden, tri godine kasnije ostvaren je ograničen napredak. Naime, izrađen je nacrt Strategije razvoja informacionog društva 23, koji je pripremilo Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, a obuhvata i plan razvoja E-zdravstva, koje je definisano kao širok spektar primjene informaciono komunikacionih tehnologija u sistemu zdravstva, koje bi bile namijenjene i građanima i pacijentima i zdravstvenim radnicima i upravljačima sistema, odnosno svim subjektima zdravstvenog sistema. Strategijom se, ambiciozno, predviđa, da do bude 30% registrovanih korisnika elektronskih usluga u zdravstvu, isto toliki procenat uvida u podatke osiguranika obaveznog zdravstvenog osiguranja elektronski identifikjovanim korisnicima, te 50% prijava i odjava osiguranika obaveznog zdravstvenog osiguranja. do planira se da se ti procenti uvećaju 20%. Dalje, u indikatore strategije ulazi i procenat izdatih e-uputa, e-recepata i online zakazanih pregleda, te se kaže da se do očekuje da oni iznose 30, odnosno 40% i da se do taj procenat poveća za 30. Očekuje se usvajanje ove Strategije, a zatim i izrada Akcionog plana za sprovođenje strategije, koji treba da definiše koliko će aktivnosti na sprovođenju strategije iziskivati vremena, kao i novca za treninge i elektronsko opremanje. Uspješna implementacija Strategije u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta ovog propratnog dokumenta i promocije e-usluga među pacijentima. Punom implementacijom strategije bi, međutim, bila omogućena preciznija analiza i procjena funkcionisanja svih subjekata zdravstvenog sistema, odnosno bolje praćenje pokazatelja kvaliteta rada godine u Kliničkom centru Crne Gore postojale su liste čekanja za kardiohirurške operacije, za interventnu kardiologiju, za radioterapiju, za neurologiju (EMNG), kao i za operaciju kuka i operaciju oka, čime je bio pokriven samo dio pružanja medicinskih usluga. U protzekle tri godine postignut je ograničen napredak. Tako u Kliničkom centru utvrđene su samo liste čekanja Klinike za onkologiju i radioterapiju, Klinike za očne bolesti, Klinike za ortopediju i klinike za bolesti srca. Način obrazovanja listi čekanja, te njihov sadržaj i obavezu dostavljanja listi nadležnim organima, propisani su Odlukom o obrazovanju listi čekanja na dijagnostičke i terapijske procedure i operativne zahvate 24. Sve liste su objavljene na internet stranici KCCG i ažuriraju se redovno. Kriterijumi za stavljanje na listu su: (1) dan prijave; (2) lista bolesti opasnih po život; (3) faza naprednosti bolesti. 25 Kao i prije 21 Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str Slika 6 23 Dostupna na posljednji pregled 19. jula Klinički centar Crne Gore, br. 03/ , Podgorica, godine. 25 Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula

12 tri godine, postupak po kom se formiraju liste čekanja, odnosno način na koji se utvrđuje hitnost i odlučuje o rangiranju ostao je netransparentan. Uvid u liste čekanja dozvoljen je šefovima odjeljenja, direktorima zdravstvenih institucija i direktorima klinika. KCCG raspolaže sa tri aparata za magnetnu rezonancu, gama kamerom, dva angiografa, tri multislajsna i jednim jednoslajsnim CT-om, aparatom za osteodenzitometriju i za razbijanje kamenca u bubregu, kao i četvorodimenzionalnim ultrazvučnim aparatom posljednje generacije i najmoderniji digitalni mamograf. U toj zdravstvenoj ustanovi trenutno radi zaposlenih na neodređeno i 275 na određeno vrijeme, odnosno 67 doktora subspecijalista, 255 specijalista, 19 specijalista iz stomatologije, pet stomatologa i 106 ljekara na specijalizaciji. 26 U cilju smanjivanja listi čekanja zaposleni su nedostajući kadrovi, međutim u Ministarstvu zdravlja ne mogu precizno da kažu precizan broj novozaposlenih. Raspisan je konkurs za 80 specijalizacija. Dalje, anagažovani su ljekari i stručni konsultanti iz država regiona. Dodatno, uvođenjem prekovremenog rada, u skladu sa usvojenim Pravilnikom, za već zaposlene zdravstvene radnike, Ministarstvo zdravlja smatra da je smanjilo period čekanja na zdravstvenu uslugu. Takođe, uspostavljena je bolja tehnološka organizacija, popravkom i razmještanjem aparata. Prepoznata je obaveza obnavljanja tehnološke osnove, te je kupljena oprema zbog koje se čekalo, što je omogućeno brojnim donacijama 27. U Ministarstvu ne posjeduju precizne brojeve o tome. Međutim, podatak da se u Kliničkom centru Crne Gore za pregled na nuklearnoj magnentnoj rezonanci čeka se oko 60 dana, odnosno za CT skener oko 45 dana, je zabrinjavajući. U odgovoru na novinarsko pitanje, ova služba je sredinom godine obavijestila javnost da se na veoma mali broj dijagnostičko terapijskih procedura čeka duže od dva do tri mjeseca. 28 U izvještaju se, međutim, ne precizira na koje zdravstvene usluge se čeka ovako dugo. Uvidom u liste čekanja dostupne na internet stranici Kliničkog centra 29, primjećuje se da se na pojedinim listama nalazi oko 20tak pacijenata. Međutim, na nekoliko lista čekanja nalazi se preko 150 ljudi koji čekaju zdravstvenu uslugu. Tako na zdravstvenu uslugu Klinike za onkologiju i radioterapiju - Odjeljenja za nuklearnu medicine i Scintigrafija skeletal, čeka 188 ljudi, dok se na listi čekanja HDO Klinike za kardiologiju nalazi 241 pacijent, a čak 356 pacijenata je na listi čekanja Klinike za očne bolesti Dopunski rad i pružanje usluga u privatnoj praksi Istovremeni rad u javnom i privatnom sektoru otvara mogućnosti zloupotrebe službenog položaja, posebno za ljekare koji mogu poziciju u državnoj instituciji koristiti za preusmjeravanje pacijenata na privatnu praksu od koje imaju dodatnu ekonomsku korist. Na taj način, pacijent se primorava da direktno plaća za uslugu u privatnim ordinacijama ili klinikama, iako bi istu uslugu, često od istog zdravstvenog radnika, mogao dobiti besplatno, odnosno pokrivenu prihodima od Fonda za zdravstveno osiguranje, u državnoj instituciji. Time se usluga, ustvari, plaća i direktno i kroz doprinose zdravstvenom osiguranju. Zbog dopunskog rada u privatnojh praksi, ljekari mogu često odsustvovati sa svojih pozicija u državnim domovima zdravlja i klinikama, što povećava čekanje na zdravstvenu uslugu i povećava pritisak na pacijente da alternative traže u privatnoj praksi 30. Prema rezultatima ispitivanja javnog mnjenja, koje je za potrebe ove studije sproveo Centar za monitoring, trećina, odnosno 31% ispitanih građana Crne Gore, izjavilo je da je bilo upućeno u privatnu kliniku od strane ljekara gdje su morali da plate pregled, iako su mogli da dobiju besplatan pregled u državnoj. Taj rezultat predstavlja pad od 6% u odnosu na istraživanje javnogh mnjenja tri godine ranije godine 37% ispitanika dreklo je da su ih zdravstveni radnici slali privatniku da plate pregled, umjesto da isti dobiju besplatno u državnoj zdravstvenoj ustanovi 31. U cilju ograničavanja ove pojave, iz Ministarstva zdravlja godinama nude različita rješenja. Tako je bilo najava o 26 KCCG: Na magnetnu rezonancu čeka se dva mjeseca, najmanje u regionu, cafe del Montenegro, , posljednji pregled na Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula KCCG: Na magnetnu rezonancu čeka se dva mjeseca, najmanje u regionu, cafe del Montenegro, , posljednji pregled na Posljednji pregeld na 30 Anti-Corruption Resource Center U4: Corruption in the Health sector, 2008, pp. 26, available at: prema Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str Slika 7 12

13 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE uspostavljanju registra privatne prakse, te ograničavanja rada zdravstvenih radnika zaposlenih u državnim institucijama samo na rad u ordinacijama koje su dio mreže zdravstvenih institucija. Članom 98 novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti 32 dopunski rad zabranjen za zdravstvene radnike i saradnike koji su zaposleni na puno radno vrijeme u zdravstvenim ustanovama koje je osnovala država ili opština 33. Izuzetak u ovom slučaju je mogućnost zdravstvenih radnika da dobiju mišljenje direktora i saglasnost od ministra i da zaključi ugovor za obavljanje dopunskog rada u toj zdravstvenoj ustanovi u kojoj već radi, ili u nekoj drugoj koju je takođe osnovala država. Ova mogućnost se odnosi i na rad u zdravstvenoj ustanovi koju je osnovalo drugo pravno lice, srednju školu zdravstvenog usmjerenja i druge klinike i ordinacije obuhvaćene članom istog zakona. Zdravstvenim radnicima u ovom smislu samo nije dozvoljeno da obavljaju dopunski rad u ugostiteljskim objektima koji pružaju i zdravstvene usluge. U poređenju sa ranijim zakonskim rješenjem, ovo predstavlja korak nazad. Naime, ranije je dopunski rad zdravstvenim radnicima bio dozvoljen samo u okvirima mreže zdravstvenih ustanova 35, u koje su ulazile i neke privatne zdravstvene ustanove, ali se jasno znao njihov broj. Sada tog tipa ograničenja nema. Odredba da zdravstveni radnik uz mišljenje direktora i saglasnost od ministra može raditi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi, bez obzira na to da li je osnivač država, lokalna uprava ili drugo pravno lice, ne samo da povećava mogućnost dodatnog angažmana za doktore i drugo medicinsko osoblje, već i povećava mogućnost političkog i druge vrste pritiska na njih, koje mogu vršiti direktori i ministar zdravlja. Trenutna praksa Ministarstva zdravlja je da ne daje saglasnost na zahtjeve za dopunski rad u privatnom sektoru nikome, međutim ove odredbe je neophodno izmijeniti kako bi se i ubuduće izbjegle zloupotrebe po ovom osnovu. Dalje, a u vezi i sa prethodnim segmentom studije, uvođenjem prava na dopunski rad za zaposlene u Kliničkom centru Crne Gore od maja 2015, prvo u segmentima neurologije, endrokrinologije, ortopedske hirurgije, kardiohirurgije, očnih bolesti, kardiologiji i koronagrafijama, pacemakerima i vaskularnoj hirurgiji, postignuto je značajno smanjenje listi čekanja. 36 U odgovoru se takođe navodi da je obezbijeđen dopunski rad i na skeneru, magnetu, dopleru krvnih sudova, gastroenterologiji, kolonoskopijama, gastroskopijama. Uvidom u postojeće liste čekanja, međutim, primijetno je da se na pojedine intervencije još uvijek dugo čeka, te da dopunski rad određenih zdravstvenih radnika nije dovoljan da nadomjesti nedostatak broja zaposlenih. Prema postojećem Pravilniku o bližim uslovima za obavljanje dopunskog rada zdravstvenih radnika u mreži zdravstvenih ustanova 37, zdravstveni radnik dobija dozvolu da obavlja dopunski rad uokviru institucija zdravstvenoog sistema države, ukoliko takva potreba postoji, a tek ukoliko se utvrdi da takve potrebe nema, onda mu se odobrava rad u privatnoj praksi. Kao što smo već istakli, trenutni ministar nije potpisao niti jednu saglasnost za rad u privatnoj praksi Kršenja prava pacijenata Još jedan, u nizu mogućih uzroka korupcije, je nedovoljno razvijena svijest građana o pravima koja imaju kao pacijenti, odnosno neostvarivanje i slaba zaštita tih prava. Preciznije, ako pacijenti nisu informisani, o pravima, ne znaju ni kada sui m ona uskraćena, te često ni ne prepoznaju pojavu korupcije kao takvu. Rezultati ispitivanja javnog mnjenja u godini pokazuju da na pitanje: Da li znate kome se možete obratiti ukoliko smatrate da se ne poštuju Vaša prava kao pacijenta? negativno odgovara zabrinjavajuće visok procenat ispitanih. Čak 62,6% anketiranih godine reklo je da ne zna kome bi se obratili u slučaju kršenja njihovih prava. To je neznatno manji procenat u odnosu na tri godine ranije, kada je 66,1% ispitanika u Crnoj Gori reklo da ne zna kome bi se obratilo ukoliko bi došlo do kršenja prava pacijenta. U posljednjem istraživanju javnog mnjenja, 37,4% građana kaže da zna kome da se obrati ako su im kao pacijentima kršena prava, te tako 18,4% kažu da bi se u prvom redu obratili Ministarstvu zdravlja, 13,1% Upravi zdravstvene ustanove i 10,4% Upravi za antikorupcijsku inicijativu. 32 Zakon o zdravstvenoj žaštiti, Sl. list Crne Gore, br. 3/16 33 Ministarsvo zdravlja, /2016/UPI, Podgorica, ; Odgovor na Zahtjev za slobodan pristu informacijama, Centar za monitoring, 223/16, Podgorica Zdravstvenu djelatnost, u skladu sa ovim zakonom, mogu da obavljaju: organ državne uprave nadležan za poslove odbrane, organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove, organ uprave nadležan za izvršenje krivičnih sankcija, ustanove socijalne i dječje zaštite i ugostiteljski objekti za lica zaposlena, odnosno smještena u njima. Zdravstvenu djelatnost iz stava 1 ovog člana mogu da obavljaju i međunarodni aerodromi i luke otvorene za međunarodni saobraćaj za lica koja ulaze u Crnu Goru, odnosno izlaze iz Crne Gore., Zakon o zdravstvenoj žaštiti, Sl. list Crne Gore, br. 3/16 35 Odluka o mreži zdravstvenih ustanova, Službeni list Crne Gore, broj 18/2013, god.. 36 Ministarsvo zdravlja, /2016/UPI, Podgorica, ; Odgovor na Zahtjev za slobodan pristu informacijama, Centar za monitoring, 223/16, Podgorica Ministarstvo zdravlja, Službeni list Crne Gore, broj 9/

14 Ali, važnije je da anketirani izjavljuju da nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima u oblasti zdravstvene zaštite. Samo 6,4% anketiranih kaže da je u potpunosti upoznato, dok ukupno manje od četvrtine anketiranih, odnosno, 23,9% misli da je prilično ili u potpunosti upoznato sa ovim korpusom prava. Zabrinjava da ispitanici procjenjuju svoje znanje kritičnije nego godine. Tako, čak 57,9% anketiranih procjenjuje da je malo ili nimalo upoznato sa pravima koje ima kao pacijent 38. Oni ipak dominantno smatraju da o pravima pacijenata treba da ih informiše zdravstveni radnik, odnosno ljekar (35,6%), zatim Ministarstvo zdravlja (31,1%), mediji (12,9%), zaštitnik prava pacijenata (8,5%), te medicinske sestre (6%), nevladine organizacije (1,5%). Na osnovu podataka kojim raspolažemo, od početka do sada nije vođena ni jedna kampanja 39 sa ciljem informisanja pacijenata o njihovim pravima, ali se u samim ustanovama radilo na obavještavanju građana o mogućnosti žalbe. Takođe, kada građane preciznije pitate o stavovima u vezi sa poštovanjem tačno određenih prava, oni jasno prepoznaju kada sui m prava kao pacijentima kršena. Tako, 8,7% anketiranih smatra da medicinsko osoblje ne čuva povjerljive podatke o zdravstvenom stanju pacijenata, ali se 43,3% ispitanih uglavnom ili u potpunosti slaže sa tvrdnjom da medicinsko osoblje čuva povjerljive podatke o pacijentima. Dalje, trećina anketiranih, odnosno 33,5% njih, kaže u prostor gdje ljekar obavlja pregled, u toku pregleda, ulaze nepozvane osobe, te narušavaju pravo na privatnost. Iako većina, 65,5% anketiranih, ocjenjuje da im je zdravstvena usluga uvijek dopstupna, važno je istaći da svaki sedmi ispitanik, odnosno 15,5% njih smatra da ne može dobiti zdravstvenu uslugu kad god mu je ona potrebna. Čak 62,6 % ispitanika u CATI anketi kaže da ne zna kome bi se obratilo ukoliko su im prava prekršena, a 13,3% nisu upoznati sa činjeniciom da se na kršenja prava pacijenata mogu žaliti u zdravstvenim ustanovama. Nepoznavanje institute Zaštitnika prava pacijenata je mogući razlog što u značajnom broju zdravstvenih ustanova nema prijava Zaštitniku prava pacijenata. Izvještaji zaštitnika bi trebalo da se dostavljaju ministarstvu, a da ih ono onda objavljuje u godišnjim izvještajima. Kako ti podaci nisu bili dostupni, a u namjeri da sazna koliko su primjedbi zaštitnici dobili od građana u periodu do Centar za monitoring je svim zaštitnicima prava pacijenata, tj. svim domovima zdravlja i opštim boljnicama, kao i Kliničkom centru Crne Gore uputio identične zahtjeve za Slobodan pristup informacijama. U tabeli možete vidjeti pregled dobijenih odgovora. Ministarstvo zdravlja svakog dana dobija zahtjeve za zaštitu prava pacijenata i druge prigovore građana na zdravstveni sistem, te postupaju po njima 40. Iako je dobro da građani sa bilo kog nivoa dobijaju odgovor na prigovore instutucijama, to što Ministarstvo preuzima ulogu već postojećih instuituta ne samo da ne doprinosi daljem uspostavljanju i osnaživanju nezavisnosti tih instituta, nego i preopterećuje zaposlene u Ministarstvu, te otežava rad za koji su nadležni. Na osnovu dobijenih odgovora, Domovi zdravlja u Andrijevici i na Cetinju u tri i po godine nisu dobili ni jednu primjedbu Zaštitniku prava pacijenata zbog kršenja prava. Pet zdravstvenih ustanova, domovi zdravlja u Kolašinu, Mojkovcu, Rožajama, Ulcinju i opšte bolnice na Cetinju i u Bijeu istom periodu primili ukupno su manje od 10 primjedbi zbog kršenja prava pacijenata. Najviše primjedbi zbog kršenja prava pacijenata, čak 1999, primio je Zaštitnik prava pacijenata u Kliničkom centru Crne Gore, a odmah za njim je po broju prijava Zaštitnik iz Doma zdravlja Podgorica, koji je od do dobio ukupno 1201 primjedbu pacijenata. Ovakva razlika u broju prijava dijelom se može pripisati broju obavljenih pregeleda i razlici između broja pacijenata kojima se pruža usluga u Podgorici i, na primjer, Andrijevici. Međutim, ne može se isključiti i neinformisanost kao jedan od uzroka ovakve razlike. Takođe, kako nije moguće uočiti ni trend rasta ni trend pada broja prijava koje pacijenti podnose zaštitniku njihovih prava, ne može se zaključiti ni da su bolje informisani, pa da se više žale zbog uskraćivanja prava, ali ni da je kvalitet usluge rastao, pa da nije bilo razloga za žalbe. Građani su se, u podnijetim prijavama Zaštitnicima prava pacijenata dominantno žalili iz godine u godinu na iste ili slične probleme. Tako, preovladavaju žalbe na postupak zdravstvenog radnika, zatim na kvalitet zdravstvene usluge, a onda i na vrijeme čekanja. Pored toga, pacijenti su se žalili i na način naplaćivanja usluge, organizaciju zdravstvene usluge, nedostatak ljekova i td. 16 zdravstvenih ustanova odgovorilo je ili opštim konstrukcijama da rade sve što treba u smislu odgovaranja na primjedbe pacijenata ili direktno da nije bilo ni disciplinskih postupaka, ni suspenzija, ni kazni zbog kršenja prava 39 Ministarstvo zdravlja, odgovor na Zahtjev za slobodn pristup informacijama, br. 222/ Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula

15 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE pacijenata. Samo u domovima zdravalja Bar, Budva, Berane i Nikšić, za tri i po godine sprovedeno je ukupno 10 disciplinskih postupaka, izrečene 8 sankcija, najčešće u vidu novčanih kazni ili suspenzija. Ostali odgovaraju da se problem i primjedbe na kršenje prava najčešće rješavaju razgovorom. Posebno je zabrinjavajuće da su iz dvije zdravstvene ustanove sa ubjedljivo najvećim brojem prigovora upućenih Zaštitniku prava pacijenata, iz Kliničkog centra i Doma zdravlja Podgorica, izostali odgovori o broju disciplinskih postupaka. U odgovoru iz Kliničkog centra 41 se kaže da se primjedbe odnose na neodgovaranje na telefonske pozive, dužinu čekanja na pregled u ambulantama na Poliklinici, te manji broj na postupak zdravstvenih radnika i kvalitet pružene usluge. Uzroci problema se javljaju zbog opterećenosti ustanove, nedostatka kadra, nedovoljnog prostora, privremenog zastoja opreme, nabavke potrošnog medicinskog materijala i sl. Dodatno, u Kliničkom tvrde da po svakom prigovoru postupaju u skladu sa Zakonom o pravima pacijenata, te da su pokrenuli disciplinski postupak kad god je utvrđeno da postoji potreba za tim. Ipak, u odgovoru na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama 42, broj disciplinskih postupaka je izostavljen. U Domu zdravlja Podgorica nema sprovedenih disciplinskih postupaka iz sljedećih razloga: kako su rokovi djelovanja po važećem Zakonu o pravima pacijenata (Sl. list CG br. 40/10) izuzetno kratki, po svakoj prijavi/prigovoru promtno se reagovalo od strane svih nadležnih struktura u ustanovi, prvenstveno Zaštitnika prava pacijenata, a zatim i menadžmenta ustanove i Komisje za kontrolu kvaliteta ZU Dom zdravlja Podgorica. 43 Broj prigovora upućenih Zaštitniku prava pacijenata Ukupno Postupci i sankcije Dom zdravlja Podgorica Dom zdravlja Bar - 4 disciplinska postupka 30 - Izrečene 2 novčane kazne - Jednom radniku izrečena mjera opomene od strane direktora Dom zdravlja Bijelo Polje Dom zdravlja Budva - 2 disciplinska postupka zbog kršenja prava pacijenata (2013. godina) Izrečene 2 sankcije (suspenzija zaposlenog i novčana kazna) Dom zdravlja Berane -2 disciplinska postupka Izrečene 2 sankcije -Podnijeta 1 prijava zbog korupcije Dom zdravlja Andrijevica Dom zdravlja Cetinje Dom zdravlja Danilovgrad Dom zdravlja Herceg Novi 42 0 Dom zdravlja Kotor 16 0 Dom zdravlja Kolašin 9 0 Dom zdravlja Mojkovac Odgovor na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, br Centar za monitoring, Zahtjev br. 216/16 43 Dom zdravlja Podgorica, Odgovor na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, br. 05/ /2 15

16 Dom zdravlja Nikšić - 2 disciplinska postupka Izrečene 2 novčane kazne Dom zdravlja Pljevlja 22 0 Dom zdravlja Plav 9 0 Dom zdravlja Rožaje Dom zdravlja Tivat 32 0 Dom zdravlja Ulcinj 9 0 Opšta bolnica Bar Opšta bolnica Bijelo Polje 6 0 Opšta bolnica Berane -2 prijave zbog sumnje na korupciju (odbačene) Opšta bolnica Cetinje 3 0 Opšta bolnica Kotor 12 0 Opšta bolnica Nikšić - 3 disciplinska postupka, 33-0 izrečenih kazni Opšta bolnica Pljevlja Klinički centar Crne Gore Još uvijek predstavlja izazov za pravilno funckionisanje sistema zaštite pacijenata činjenica da direktor zdravstvene ustanove ima diskreciono pravo imenovanja zaštitnika prava pacijenata iz kruga već zaposlenog medicinskog i administrativnog osoblja. Ovo naročito iz razloga što ne samo da zaštitnici prava pacijenata ovo obavljaju kao dodatnu aktivnost, već i zato što su u konfliktu interesa, jer kao zaposleni te ustanove moraju da vode postupke unutar nje i protiv direktno nadređenih koji ih imenuju ili kolega. Zaštitnik prava pacijenata još uvijek ima ista ograničenja u funkcionisanju kao i prije tri godine, a ona se uglavnom odnose na prekratak rok za donošenje rješenja po prigovoru, zakonski nedefinisana samostalnost zaštitnika pri donošenju nalaza i odluka, nepostojanje podzakonskih akata koja preciznije regulisala način procesuiranja pritužbi od strane pacijenata, tj. neujednačenost u pristupu rješavanja prigovora, kao i nedostatak obuke za osobe koje obavljaju ovaj posao. Etički kodeks je usvojen 22. juna godine 44. Takođe, oni kažu da su, pošto su dali preporuku svim javnim zdravstvenim ustanovama, one učinile isto, tj. usvojili su kodeks etike prilagođen njihovom načinu funkcionisanja i rada. CeMI-jeva studija o korupciji u zdravstvu iz prepoznaje da je neophodno promovisati etičke kodekse zdravstvenih radnika i organizovati obuke o primjeni istih, što je jedan od preduslova jačanja integriteta zdravstvenih radnika. 45 Obuke o primjeni etičkog kodeksa su tek u najavi za CeMI-jeva studija takođe preporučuje i da nadležne komore (Ljekarska i Farmaceutska komora) dosljedno displinski sankcionišu kršenja odredbi etičkih kodeksa. U odgovoru Ministarstva zdravlja se kaže da u zdravstvenim ustanovama nisu vođeni postupci zbog kršenja Etičkog kodeksa. Sa druge strane, Ljekarska komora je, u periodu od početka do sredine Godine, vodila ukupno 11 postupaka pred nadležnom Komisijom za etička pitanja, po prituzbama zbog povrede odredbi Kodeksa medicinske etike. Od toga, u 4 slučaja nije utvrđena povreda Kodeksa, a u 3 slučaja su nađeni izvjesne propuste za koje je ocijenjeno da su u nadležnosti zdravstvenih ustanova. Potom su tražili od menandžmenta te ustanove da nadležni disciplinski organ provede postupak i izriče sankcije, a zatim obavijesti Ljekarsku komoru i Ministarstvo 44 Ministarstvo zdravlja, Odgovor broj /2016 UPI na Zahtjev za Slobodan pristup informacijama br. 222/16 45 Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str

17 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE zdravlja. Jedna predstavka je predmet sudskog spora, a u tri slučaja postupak je u toku. 46 Iz ranijeg pomenutog odgovora Ministarstva zdravlja, se zaključuje da proces informisanja svih nadležnih tijela u lancu odgovornosti, ne teče na planiran i očekivan način, tj. da ili Ministarstvo ili Ljekarska komora ili zdravstvene institucije ne obavještavaju partnerske institucije o procesima koji se vode povodom kršenja odredbi etičkog kodeksa. U svom dopisu, Komora objašnjava da se ovi slučajevi koje procesiraju dakle ili organi Komore ili zdravstvene institucije, najčešće odnose na neadekvatnu komunikaciju na relaciji zdravstveni radnik-pacijent ili njihova rodbina, međuljudski konflikti na radnom mjestu i uskraćena prava po osnovu zdravstvenog osiguranja. Zabrinjavajuće je da ova institucija pritužbe pacijenata kvalifikuje na ovaj način, dakle kao minorne slučajeve nerazumijevanja, a ne kao kršenja prava pacijenata. Takođe je zabrinjavajući odgovor Ljekarske komore u kom se navodi da je praksa da se nezadovoljni pacijenti prvo obrate sredstvima informisanja, preko kojih se mi i najčešće upoznajemo sa primjedbama građana na pruženi kvalitet zdravstvenih usluga, i rjeđim povredama Kodeksa medicinske etike. 47 Na osnovu Zakona o zbirkama podataka u zdravstvu ( Sl. list CG, br. 80/08) donijet je Pravilnik o bližim uputstvima za obavljanje monitoring i uspostavljanje procesa evaluacije, sa indikatorima i kriterijumima pomoću kojih se vrši monitoring, odnosno evaluacija kvaliteta zdravstvenih radnika ( Sl. list CG, br. 17/2015). 48 Komisije za kontrolu kvaliteta zadužene su da rade na zaštiti kako pacijenata, tako i zdravstvenih radnika 49. Najmanje mjesečno, komisija iz svake zdravstvene ustanove obavezna je da dostavlja izvještaje Ministarstvu zdravlja. Međutim, ovi izveštaji su previše šturi i ne odnose se na uspostavljene indikatore kvaliteta. Na primjer, u jednom od slučajeva, izvještaj ZU Specijalne bolnice za psihijatriju Dobrota Kotor, iz aprila 2014., sadržao je samo dvije tačke: obavještenje da ništa nije u predmetnom periodu ostavljeno u kutiji za žalbe; i obećanje da će komisija nastaviti kontinuirano praćenje i analizu kvaliteta rada, te procesuirati eventualne pritužbe i primjedbe. 50 Djelimično je uvažena ranija CeMI-jeva preporuka o unaprjeđenju sistema kontrole kvaliteta zdravstvene zaštite. U cilju poboljšanja menadžmenta kvalitetom, Ministarstvo zdravlja odredilo je indikatore kvaliteta. Oni obuhvataju: (1) dužinu dana ležanja (koji trenutno iznosi prosječno 7,9 dana, a planirani cilj je da bude ispod 5); (2) prosječna iskorištenost posteljnog fonda (sada iznosi 69% a planirani cilj je 75%); (3) liste čekanja; (4) smrtnost majke i odojčadi; (5) usvajanje akcionih planova i strategija; (6) incidenca HIV-a; (7) mjesečno izvještavanje o bolničkim infekcijama i epidemiološkom status u bolnici; (8) stopa porođaja carskim rezom; (9) upućivanje pacijenata na liječenje van zdravstvenog sistema Crne Gore. Ministarstvo sprovodi kontinuiranu edukaciju za menadžment kvaliteta u zdravstvu, te ministar petanestodnevno održava sastanke sa direktorima svih zdravstvenih institucija na kojima se daju uputstva za unaprjeđenje kvaliteta. 51 Uspostavljanje internacionalno priznatog postupka akreditacije u zdravstvu planirano je da bude završeno do godine 52. Međutim, taj postupak je tek u pilot fazi u bolnici u Nikšiću, a sprovode ga konsultanti iz Slovenije. U ovom procesu, urađene su pripreme za akreditaciju, u smislu pripreme protokola, vodiča, Pravilnika za propisivanje ljekova i bolovanja i dr. Dalje, još uvijek nije u potpunosti razrađen sistem po kom bi i udruženja građana i civilnog sektora uzela učešće u ovom procesu, ali ni inovirane postojeće nacionalne smjernice i protokoli dobre kliničke prakse. Dodatno, iako zaštitnici prava pacijenata imaju obavezu kvartalnog izvještavanja o broju prigovora Ministarstvu zdravlja, ni njihovi zvještaji, niti izvještaji komisija za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite o sprovođenju antikorupcijskih mjera u javnim zdravstvenim ustanovama, nisu javno dostupni Procesuirani i sankcionisani slučajevi korupcije U prethodne tri godine, Ministarstvu zdravlja niko nije prijavio zdravstvenog radnika zbog sumnji na korupciju, te niko nije prijavio sumnju na uzimanje mita ili naknade za pružanje zdravstvene zaštite koje su besplatne. Takođe, u periodu od početka do sredine godine ovoj instituciji nije dostavljen ni jedan izvještaj o suspenziji doktora zbog sumnji na korupciju prilikom pružanja zdravstvene zaštite Odgovor na Zahtjev za slobodan proistup informacijama, Centar za monitoring, br. 218/16, Odgovor Ljekarske komore, br. 216/2 47 Na Zahtjev za slobodan proistup informacijama, Centar za monitoring, br. 218/16, Odgovor Ljekarske komore, br. 216/2 48 Na Zahtjev za slobodan proistup informacijama, Centar za monitoring, br. 216/16, Odgovor Ministarstva zdravlja, br /2016 UPI 49 Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula Direktan uvid u Izvještaj ZU Dobrota, omogućen od strane Ministarstva zdravlja 51 Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula Ministarstvo zdravlja: Nacionalna strategija za unaprjeđenje kvaliteta zdravstvene zaštite i bezbjednosti pacijenata sa Planom akcije , str.13, dostupno na: biblioteka/strategije 53 Odgovori na Zahtjev za slobodan pristup informacijama Centra za monitoring (br. 222/16), Ministarstvo zdravlja u dopisu (br /2016) 17

18 Ljekarskoj komori do sada nije dostavljena ni jedna primjedba građana na doktore zbog primanja mita ili naknade za medicinske usluge ili robe za koje se pretpostavlja da su besplatne 54. Takođe, ovom tijelu, do sada, nijesu dostavljane prijave zbog upućivanja pacijenata u privatnu praksu od strane ljekara zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama. Tako da, zaključuju u toj instituciji, nije bilo procesuiranih slucajeva po ovom osnovu pred nadležnim organima Komore. Sud komore je u navedenom periodu zbog primanja mita izrekao samo u tri slucaja, sankcije, a u jednom slučaju je prijava odbačena zbog zasatre. Ovi slučajevi su vođeni pred nadležnim sudovima i po izricanju konačne presude dostavljeni Komori 55. Dalje, do sada je Komora oduzela samo jednu licencu za rad, i to privremeno. Dodatno, pred nadležnom komisijom Komore, u godini, najčešće po saznanju iz sredstava javnog informisanja, pokrenuta su tri postupka zbog rada doktora u privatnim ordinacijama bez odobrenja njihovog direktora ili rada u neregistrovanim ordinacijama. Za isti period, Specijalnom državnom tužilaštvu je, prema odgovoru na zahtjev za slobodan pristup informacijama (br. 11/16) podnijeto 23 krivične prijave protiv zdravstvenih radnika, zbog sumnje na korupciju. SDT je postupilo po 16 prijava, a 7 je dato u nadležnost osnivnim državnim tužilaštvima. Za protekle tri godine je ovo tužilaštvo pokrenulo istragu protiv samo jednog zdravstvenog radnika i on je na kraju oslobođen optužbi. Tokom juna u fazi izviđaja kod Specijalnog tužilaštva nalazilo se 6 predmeta po ovim prijavama. SDT u odgovoru nije dakle navelo da ima osuđujućih presuda za korupciju u zdravstvu. O pravima zdravstvenih radnika se, takođe, ne govori dovoljno i taj problem, bar nominalno, priznaju i u Ljekarskoj komori. U odgovoru Centru za monitoring, oni kažu da ne postoje adekvatna zakonska akta koja štoite prava zdravstvenih radnika, te da zato treba donijeti Zakon o doktorima, koje imaju druge Komore i kojim bi se definisala prava zdravstvenih radnika. Za sada, prava doktora - članova, po osnovu članstva u Komori su definisana njenim Statutom. Ljekari se na uskraćivanje prava izuzetno rijetko žale Komori, ali te žalbe, sudeći prema odgovorima Komore, se ne odnose na lose uslove za rad. U komori kažu da je činjenica je da su zdravstveni radnici često izloženi neopravdanim optužbama ili pak verbalnim ili fizičkim napadima na radnom mjestu, najčešće u sukobu sa porodicom pacijenta ili sa osobama zavisnim od psihoaktivnih supstanci ili u alkoholisanom stanju. Dodatno, ljekarska komora prepoznaje da se zdravstveni radnici osjećaju nesigumim i nezaštićenim, posebno za vrijeme dežurstva, te prema informacijama te institucije, broj radnika zaduženih za bezbjednost objekata i lica na radnom mjestu nije dovoljan. Ljekarska komora insistira da se nerijetki fizički napadi na zdravstvene radnike, ne sankcionišu na adekvatan način, pa traže da se ova vrsta djela tretira kao napad na službeno lice. III KORUPCIJSKI RIZICI U SISTEMU JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU Kao što je istaknuto i u prethodnoj studiji, sistem javnih nabavki u zdravstvenom sektoru ima niz specifičnosti, koje se oslikavaju u svakoj fazi sprovođenja postupka i čine ga dodatno ranjivim na korupciju. To su, pored složenosti samog sistema nabavki (posebno ljekova), sa puno uključenih aktera: (1) agresivne marketinške kampanje farmaceutskih kompanija koje vremenom uvećavaju potražnju za proizvodima, (2) asimetričnost informacija, što znači da samo uži krug stručnjaka zna pravu vrijednost farmaceutskih inovacija i (3) urgentne situacije koje zahtijevaju brze odluke o nabavkama Izmjene pravnog okvira Zakon o javnim nabavkama je izmijenjen u 2014, dok su izmjene stupila na snagu u 2015, a sljedeća promjena je predviđena za ovu godinu. U odnosu na 2013, Zakon je unaprijeđen u smislu usklađivanja sa Evropskim direktivama i regulisanja prethodno problematičnih odredbi o ppostupku javnih nabavki šopingom i neposrednim spo- 54 Ljekarska komora, Odgovor br. 216/2 na Zahtjev za slobodan pristup informacijama 55 Ljekarska komora, Odgovor br. 216/2 na Zahtjev za slobodan pristup informacijama 56 Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sektoru CeMI,

19 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE razumom. Jedna od značajnijih izmjena se odnosi na širenje ovlašćenja Uprave za inspekcijske poslove naime, ukinuta je nadležnost Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki za provjeru ugovora iznad eura, a ova obaveza je prebačena na Upravu za inspekcijske poslove, koja je pored ove dobila i nadležnost za kontrolisanje sprovođenja postupka javnih nabavki. 57 Imajući u vidu vrlo ograničene kapacitete Uprave, ova odredba može da rezultira vrlo visokim stepenom rizika za pojavu korupcije. Dodatno, napredak je postignut pooštravanjem mjera za sprječavanje sukoba interesa 58 u javnim nabavkama, uvođenjem odredbe kojim se poništava postupak javnih nabavki u kojem je utvrđeno postojanje sukoba interesa, kao i smanjivanjem izuzetaka od primjene zakona i pooštravanjem kriterijuma za njihovu primjenu. Međutim, osim utvrđivanja potpunosti dokumentacije, tj. da li je izjava o nepostojanju sukoba interesa dostavljena ili ne, ne sprovode se ex oficio procedure za provjeru tačnosti navoda u ovoj izjavi. To jeste, ukoliko ne postoji žalba, niti Državna komisija, niti inspekcijska kontrola neće po službenoj dužnosti utvrđivati postojanje sukoba interesa. Od 2013, do sada nije poništen ni jedan postupak javnih nabavki zbog utvrđenog postojanja sukoba interesa ili kršenja antikorupcijskog pravila. U Zakonu o zdravstvenom osiguranju precizira se da Fond za zdravstveno osiguranje: donosi godišnji program zdravstvene zaštite, godišnji plan javnih nabavki za zdravstvene ustanove čiji je osnivač država, usvaja nacrt godišnjeg finansijskog plana i završni račun sa izvještajem o poslovanju, u skladu sa zakonom; vrši kontrolu izvršenja ugovora, cijena zdravstvenih usluga i kontrolu trošenja sredstava od strane davalaca zdravstvenih usluga sadržanih u ugovoru o pružanju zdravstvenih usluga; sprovodi postupak javnih nabavki za potrebe zdravstvenih ustanova čiji je osnivač država, u skladu sa zakonom. Godišnji plan javnih nabavki za zdravstvene ustanove čiji je osnivač država, donosi se u skladu sa planom godišnjih potreba za ljekovima, medicinskim sredstvima i opremom, u skladu sa zakonom kojim je uređena zdravstvena zaštita. Ministarstvo i organ državne uprave nadležan za poslove finansija daju saglasnost na plan javnih nabavki za zdravstvene ustanove čiji je osnivač država Rizici u sprovođenju postupka javnih nabavki Planiranje javnih nabavki je u zdravstvenom sistemu drugačije nego u ostalim sektorima, iz razloga što u ovom sektru znato češće dolazi do promjena potreba, koje nije uvijek moguće uspješno predvidjeti i isplanirati. Promjene potreba mogu nastati usljed epidemioloških bolesti, ili drugih masovnih prjetnji po zdravlje ljudi (elementarne nepogode, veće saobraćajne nesreće), ili nestašica prouzrokovanih produženim trajanjem nekog postupka javnih nabavki. Zakon o javnim nabavkama međutim još uvijek ne odgovara u potpunosti na odstupanja u odnosu na planove nabavki, te je stoga neophodno što više smanjiti prostor za nepredviđene troškove. Iako u Zakonu o javnim nabavkama u otvorenom postupku je prepoznata hitnost određeneog postupka javnih nabavki, opet rok za podnošenje ponuda ne smije biti kraći od 22 dana. Opet zbog specifičnosti javnih nabavki u zdravstvu i ovaj rok je vrlo dug. Posebno je ovaj rok neprihvatljiv kada se na umu imaju zdravstvene usluge za najteže pacijente (dijaliza, operacije itd.). Nepostojanje konkretnog spiska ljekova ili medicinskih sredstava koji mogu biti traženi u hitnom postupku, takođe predstavlja problem. 60 Kod planiranja, problem postoji i u dostuupnosti neophodnih sredstava. Naime, gotovo nikad se ne dešava da cjelokupan planirani budžet zdravstvenih potrošačkih jedinica bude odobren, te se mora raditi sa znatno manjim sredstvima nego što je to predviđeno planom. Priprema tenderske dokumentacije, međunarodno je prepoznata kao jedan od najrizičnijih koraka u sprovođenju procedure javnih nabavki. U Crnoj Gori, kako je to istaknuto i u prethodnoj studiji, česte su žalbe ponuđača na zaključane specifikacije, tj. pojava kada se da se tehničke specifikacije predmeta nabavke definišu tako da iste u cjelosti može ispuniti samo jedan ponuđač, kao i dijeljenje predmeta javne nabavke, npr. kada se raspisuje poziv za nabavku aparata ali ne i potrošnog materijala, što kasnije stavlja proizvođača ili distributera aparata u monopolistički položaj pri nabavci materijala. Iako u Zakonu o javnim nabavkama, čl. 51 i čl odredbama definišu zabrane ovakvog formiranja specifikacija, nekada je nemoguće izbjeći potenciranje određenog proizvođača, npr. 57 Zakon o javnim nabavkama ( Službeni list. CG, br. 42/11, 57/14 i 28/15) čl Zakon o javnim nabavkama ( Službeni list. CG, br. 42/11, 57/14 i 28/15) čl Zakon o zdravstvenom osiguranju ( Službeni list. CG) čl Radna grupa za izradu Smjernica za sprovođenje javnih nabavki u zdravstvu 61 Čl 44 Naručilac je dužan da se pridržava uslova i načina javne nabavke određenih ovim zakonom prema utvrđenim vrijednostima i ne smije tokom fiskalne ili finansijske godine da podijeli predmet javne nabavke koja predstavlja jedinstvenu cjelinu, sa namjerom izbjegavanja primjene ovog zakona i propisanog postupka javne nabavke. Čl 51 Naručilac ne smije da u tenderskoj dokumentaciji koristi ili se poziva na tehničke karakteristike ili specifikacije, robni znak, patent ili tip, ni posebno porijeklo ili proizvodnju koje označavaju robe, usluge ili radove, ako bi takvim označavanjem dao prednost određenom ponuđaču ili bi mogao neopravdano da isključi ostale ponuđače. Kada naručilac ne može u tenderskoj dokumentaciji da opiše predmet javne nabavke, na način kojim se obezbjeđuje da karakteristike ili specifikacije budu razumljive ponuđačima, može navesti elemente kao što je robni znak, patent, tip ili proizvođač, pod uslovom da takav navod bude praćen riječima ili ekvivalentno. 19

20 upravo pri nabavci potrošnog materijala za već nabavljene aparate. Predaja ponuda predstavlja takođe rizičnu oblast za pojavu korupcije, jer cijene definisane od Fonda i kriterijumi najniže cijene, često ne odgovaraju ponuđačima, te isti pribjegavaju dogovorima, kako bi žalbama, ili neispravnim ponudama doprinijeli poništavanju tendera, izazivanju nestašica i stvaranju situacije u kojoj su zdravstvene ustanove primorane da nabavku vrše neposrednim sporazumom, po većim cijenama. Crna Gora, kao malo tržište je izuzetno podložna ovom vidu manipulacija, te je potrebno razmotriti mogućnost uvođenja negativnih referenci za pojedine dobavljače, kao i mogućnost zabrane zaključivanja ugovora sa ponuđačem zbog kojeg je poništen tender. Otvaranje i vrednovanje ponuda je kao što smo istakli dobro regulisano antikorupcijskim pravilima i odredbama Zakona o javnim nabavkama za sprječavanje sukoba interesa. Međutim, izostanak prakse provjere tačnosti izjava o nepostojanju sukoba interesa, kao i nedostatak procesuiranih i sancionisanih slučajeva sukoba interesa i dalje predstavljaju značajan rizik za pojavu korupcije. Podnošenje izvještaja o izvršavanju zaključenih ugovora o javnim nabavkama je izuzetno važna faza, koja treba da pokaže da li dobijeni proizvodi i usluge po količini, kvalitetu i pravovremenoj dostavi odgovaraju onome što je pribavljeno u proceduri javnih nabavki. Ovi izvještaji predstavljaju i srž PETS metode, kojom se vrši otkrivanje korupcije u sistemu javnih nabavki. Međutim, kapaciteti službi za javne nabavke u okviru zdravstvenih institucija, su vrlo slabi i najčešće se radi o samo jednom službeniku. Tako da se izvještaji o sprovođenju ovih ugovora, koji bi dali značajne podatke o kvalitetu ponuđača, ispunjavanju ugovornih obaveza, vrlo često ne rade. Jedino se u okviru Ministarstva zdravlja ovim poslom bave u okviru službe računovodstva, ali bez sačinjavanja zvaničnih izvještaja. 62 IV KORUPCIJSKI RIZICI U ODNOSU ZDRAVSTVENI - FARMACEUTSKI SEKTOR U procesu pružanja zdravstvene zaštite farmaceutski sektor zauzima važno mjesto, ali veliki broj koraka i kontrola, od proizvodnje, preko regulacije, promocije, distribucije i prepisivanja konzumacije, prethodi trenutku kada pacijent dobija lijek. Sve faze ovog procesa su potencijalna šansa za koruptivne radnje i to može ugrouziti funkcionisanje cjelokupnog zdravstvenog sistema. Ranija studija, koju je o korupciji u zdravstvenom sistemu, uradio Centar za monitoring, a prema istraživanjima relevantnih međunarodnih organizacija, prepoznaje šest tačaka u lancu odnosa između farmacetskog i zdravstvenog sektora, koje su rizične za korupciju. Prema toj studiji, (1) proizvodnja, (2) registracija, (3)selekcija, (4) javne nabavke (5) distribucija i (6) promocija ljekova i medicinskih sredstava mogu pretstavljati rizične tačke kada bi moglo doći do korupcije i ugrožavanja funkionisanja sektora zdravstenih usluga. Nedostaci se i dalje tiču: kontrole proizvodnje i prometa ljekova i medicinskih sredstava, utvrđivanja osnovne ili pozitivne liste ljekova, odnosa zdravstvenih radnika i farmaceutskih kuća Proizvodnja i falsifikovani ljekovi Pod kojim uslovima i na koji način je dozvoljeno proizvoditi ljekove u Crnoj Gori propisano je pravilnicima o bližim uslovima i načinu utvrdivanja ispunjenosti uslova za obavljanje proizvodnje Ijekova ( Sluzbeni list CG, br. 72/15) i o bližim uslovima i dokumentaciji potrebnoj za odobravanje i sprovodenje kliničkih ispitivanja Ijekova za upotrebu u humanoj medicini ( Sluzbeni list CG br. 2/14). Tim pravilnicima, koje je izradila Agencija za ljekove, određeni su principi dobre proizvođačke prakse, koja propisuje da se ljekovi i medicinska sredstva konstantno proizvode i kontrolišu u skladu sa standardima kvaliteta odgovarajućim za njihovu namjenu, što znači da se kontrolišu kako tehnički uslovi proizvodnje tako i profesionalni. Preciznije, to znači da je uređeno ko, u kakvim prostorijama i na kakvim uređajima može proivoditi ljekove, kako ih mora pakovati, a kako skladištiti medicinski otpad i dr. Odustvo precizne regulative i kontrolnih mehanizama u ovoj oblasti može dovesti do različitih koruptivnih rad- 62 Radna grupa za izradu Smjernica za sprovođenje javnih nabavki u zdravstvu 20

21 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE nji, kao što su: podmićivanje tijela nadležnih za licenciranje farmaceutskih proizvođača; podmićivanje službenika zaduženih za inspekcijski nadzor i kontrolu kvaliteta; friziranje podataka o sastavu lijeka, njegovom identitetu i porijeklu; podmićivanje carinskih službenika i ilegalan uvoz/izvoz neprovjerenih ljekova. 63 Pravilnik o uvozu i izvozu Ijekova nije još uvijek usvojen, pa se uvoz vrši skladu sa članom 45 Zakona o Ijekovima ( SI. list CG, br. 56/11 i 06/13), po kom Ministarstvo zdravlja propisuje bliže uslove za izdavanje odobrenja za nabavku, odnosno uvoz Ijekova 64. Ne samo da nedostaju pravilnici kojima bi se bliže uredila ova oblast, već su i postojeći, nedavno urađeni, neprecizni i nepotpuni. Naime, Pravilnik o bližim uslovima i načinu utvrdivanja ispunjenosti uslova za obavljanje proizvodnje Ijekova ( Sluzbeni list CG, br. 72/15), između ostalog, u Članu 13 kaže: Proizvođač ljekova treba da evidentira i ispita svaki prigovor koji se odnosi na neispravnost lijeka. Ali se ne precizira ni ko kontroliše da li proizvođač zaista postupa po prigovorima ni ko je drugostepeni organ u slučaju da proizvođač ne poštuje procedure i ne postupa po prigovoru. Takođe, prema Članu 14 U skladu sa utvrđenim programom, proizvođač ljekova sprovodi interne kontrole kako bi se kontrolisala primjena i poštovanje načela Dobre proizvođačke prakse, kao i da bi se predlagale potrebne korektivne mjere. O sprovođenju interne kontrole i određenih korektivnih i preventivnih mjera vodi se evidencija. Pravilnikom se ne precizira da li se i kome dostavljaju izvještaji interno sprovedenih kontrola. Najvažnije, pravilnikom se predviđa da Agencija ne izdaje sertifikat u slučaju da utvrdi da neki postupci nisu u skladu sa dobrom proizvođačkom praksom, ali se ne kaže da li, ko i kada, tj. koliko često kontroliše proizvođače po dobijanju sertifikata. Ova nepotpunost dostupnih propisa na lokalnom jeziku objašnjava se činjenicom da su smjernice dobre proizvođačke prakse samo prevedeni uvodni dio većeg korpusa EU propisa, a ostatak se očekuje da bude preveden u trećem kvartalu Dodatno, od proizvođača se zahtijeva proaktivnost, u skladu sa principima dobre proizvođačke prakse. 4 zaposlenih u Agenciji za ljekove uključeno je u proces kontrole proizvođačke i distributivne prakse. S obzirom da u Crnoj Gori posluje 3 proizvođača, 50 distributera od kojih se 28 isključivo bavi distribucijom ljekova, te da se kontrole obavljaju u periodu od 3 5 godina, u Agneciji smatraju da imaju dovoljne kapacitete za obavljanje ovih aktivnosti, naročito imajući u vidu da se ne radi o inspekcijskoj kontroli, već o provjeri ispunjenosti uslova za proizvodnju. 65 Ni jedan od ovih pravilnika ne prepoznaje potencijalne rizike od korupcije, pa ne govori i no eventualnim sankcijama. Dodatno, iako je zakonski uređeno da se prodaja ljekova može vršiti samo u apotekama, kako postoji opasnost od prodaje, naročito neprovjerenih i falsifikovanih ljekova putem interneta, što je u ranijim izvještajima prepoznala i Svjetska zdravstvena organizacija, tu bi oblast posebno trebalo urediti Registracija ili dobijanje dozvole za stavljanje lijeka u promet Kako ne postoji Pravilnik o načinu razvrstavanja i upisu u registar medicinskih sredstava, ta oblast se uređuje samo Zakonom o medicinskim sredstvima ( SI.list RCG br.79/04 i SI.list CG br.53/09), kojim se, opet, propisuje da da bliže uslove o pojedinim postupcima iz navedenog zakona utvrđuje nadležno ministarstvo. Tokom registracije trebalo bi da se procjenjuje kvalitet, bezbjednosti i efikasnosti lijeka, ali i kontroliše da li je lijek upravo ono što se u dokumentaciji tvrdi, tj. da li zaista posjeduje ta svojstva ida li je tog porijekla. Tako, u postupku dobijanja sertifikata i kontrole kvaliteta, korupcija se može pojaviti u nekoliko stadijuma, od kojih je u ranijoj CeMI-jevoj studiji o ovoj pojavi u zdravstvenom sistemu, identifikovano nekoliko ključnih tačaka: podmićivanje nadležnih službenika da registruju ili ubrzaju registraciju ljekova i medicinskih sredstva bez neophodnih provjera; nadležni službenici mogu namjerno da usporavaju procedure registracije ljekova i medicinskih sredstva, kako bi iznudili mito od proizvođača; odabir članova komisije za registraciju ljekova zasnovan na klijentelizmu, umjesto na kriterijumima profesionalnih zasluga; nuđenje službenicima i članovima komisije za registraciju ljekova unosnih poslova, konsultantskih angažmana i plaćenih stručnih usavršavanja od strane farmaceutskih kuća, kako bi donosili odluke u njihovu korist. 66 Ova studija Centra za monitoring, objavljena kao jednu od glavnih primjedbi isticala je činjenicu da je tada važeća regulativa u oblasti ljekova i medicinskih sredstava bila djelimično usklađena sa međunarodnim i propisima Evropske unije, ali da se glavni nedostatak ogleda u nepostojanju brojnih podzakonskih dokumenata, koji- 63 Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str Agencija za Ijekove i medicinska sredstva, Odgovoru br. 3020/16/128/ na Zahtjev za slobodan pristup informacijama br. 220/16 65 Podaci dobijeni u intervju sa Željkom Bešović, pomoćnicom direktora u Agenciji za ljekove, intervju obavljen 12. jula Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str. 46. i

22 ma bi se ograničilo arbitrarno odlučivanje koje se nalazi u rukama nadležnog Ministarstva, te time i mogućnost korumpiranja nadležnih službenika. U proteklom periodu su usvojeni Pravilnik o bližim uslovima i načinu upisa lijeka u Registar homeopatskih ljekova (Sl. list CG, br. 6/2015), Pravilnik o bližim uslovima i načinu upisa lijeka u Registar tradicionalnih biljnih lijekova (Sl. list CG, br. 4/2015), kao i Pravilnik o bližim uslovima u načinu utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavljanje prometa ljekova na veliko (Sl. list CG, br. 72/2015). Očekuje se da će oblast novih terapija biti regulisana i novim Zakonom ljekovima, koji je planiran da bude usvojen u prvom kvartalu Korak naprijed u odnosu na period prije tri godine, napravljen je i u smislu usvajanja Smjernica dobre kliničke prakse (objavljene ), kao i smjernica za Kliničko ispitivanje ljekova u pedijatrijskoj populaciji (objavljene ). Ipak, i dalje nedostaju smjernice dobre proizvođačke prakse i dobre apotekarske prakse. Drugi dokument nalazi se u fazi nacrta 68. Koliko se zakoni, pravilnici i smjernice poštuju, trebalo bi da kontrolišu zdravstveni inspektori, koji sada rade u okviru Uprave za inspekcijske poslove. Tokom vršenja inspekcijskog nadzora u apotekama i veledriogerijama na teritoriji Crne Gore u periodu od početka do sredine nisu konstatovali prisustvo ljekova koji bi po svojim karakteristikama mogli probiuditi sumnju da se radi o falsifikatima 69. Međutim, kao i prije tri godine, upitna je efikasnost inspekcijske kontrole, kada se ima u vidu ograničenost kapaciteta sanitarne i posebno zdravstvene inspekcije. Otkrivanjem aktuelnih ili potencijalnih grešaka u proizvodnji, kvalitetu, skladištenju i distribuciji ljekova i medicinskih sredstava, procesuiranjem nelegalnih aktivnosti kao što su preprodaja ljekova ili promet substandardnih i falsifikovanih ljekova, bave se samo tri zdravstvena inspektora, koji u nadležnosti imaju sprovođenje 25 propisa te su zaduženi za inspekcijski nadzor nad primjenom zakona, podzakonskih akata i drugih propisa iz oblasti zdravstva, bezbijednsti hrane i proizvoda, genetički modifikovanih organizama, hemikalija i ekologije; preduzimanje i izvršenje upravnih i drugih mjera i radnji u cilju da se utvrđene nepravilnosti otklone i poslovanje uskladi sa propisima; izdavanje prekršajnih naloga, podnošenje zahtijeva za pokretanje prekršajnih postupaka, podnošenje krivičnih i drugih odgovarajućih prijava (iniciranje postupaka pred nadležnim organima); davanje inicijativa za izmjenu zakona, drugih propisa i opštih akata i predlaganje mjera za unapređivanje stanja u ovoj oblasti nadzora; pripremu analiza, izvještaja i informacija iz djelokruga rada odsjeka 70.Oni su po struci doktori stomatologije, a dva sanitarna inspektora su ljekari opšte prakse. Iako je i prije tri godine primijećen ovaj nedostatak, te ranijom CeMI-jevom stuijom sugerisano očigledno, tj. da je upitna kompetentnost navedenih inspektora u otkrivanju nepravilnosti u sferi ljekova i medicinskih sredstava, za koju bi bilo potrebno poznavanje farmaceutske nauke, Uprava za inspekcijski nadzor nikog nije zapošljavala u prethodnom trogodišnjem periodu Selekcija ili stavljanje lijeka na esencijalnu/ pozitivnu listu Da bi ograničila troškove iz državnog budžeta za nabavku osnovnih lijekova namijenjenih građanima koji su osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje, Vlada Crne Gore je na prijedlog Ministarstva zdravlja utvrdila osnovnu listu ljekova ( Službeni list Crne Gore br. 03/15), koja sadrži ljekove koji su od posebnog značaja za zdravlje osiguranih lica i koji se propisuju i izdaju na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ta procedura je i predviđena Zakonom o zdravstvenom osiguranju ( Službeni list RCG, br.39/04 i 23/05 i Službeni list CG, broj 14/12 i 36/13). Koji lijek će se naći na nacionalnoj listi esencijalnih ljekova propisano je pravilima iz Uredbe o kriterijumima za utvrđivanje osnovne i dopunske liste ljekova ( Sl. list CG, br. 41/14 od ). Iako je tom uredbom predviđeno da se lista utvrđuje jednom godišnje, na internet stranici nadležne institucije Fonda za zdravstveno osiguranje, dostupna je samo lista koju je Vlada usvojila na sjednici od 20. novembra 2014, odnosno, lista koja je stupila na snagu krajem januara godine. Tako, građani na stranici Fonda za zdravstveno osiguranje 72 mogu pregledati dokument u okviru kog su nabrojani ljekovi koji su na državnom nivou prepoznati kao osnovni za ključna patološka stanja i zdravstvene probleme u zemlji, tj. koji bi trebalo da budu dostupni u okviru javnog zdravstvenog sistema. Nabavke ljekova sa pozitivne liste su posebno podložne korupciji, zbog obično velikih količina ovih ljekova koje se naručuju i zbog toga što su ugovori koje javni fondovi sklapaju sa farmaceutskim kućama veoma unosni. 73 Tako se u studiji Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore prepoznaje da do korupcije može doći tokom odlučivanja komisije za stavljanje lijeka na pozitivnu listu, zatim se korupcija može prepoznati i kada dođe do preplaćivanja određenih ljekova čija proizvodnja nosi znatno manje troškove, odnosno i kod 67 Podaci dobijeni u intervju sa Željkom Bešović, pomoćnicom direktora u Agenciji za ljekove, intervju obavljen 12. jula Podaci dobijeni u intervjuu sa Milankom Žugić, predsjednicom Farmaceutske komore, intervju obavljen 12. jula Uprave za inspekcijske poslove, Odgovor br. UP / /2 na Zahtjev za Slobodan pristup informacijama br. 222/16 70 Prema Uprava za inspekcijski nadzor, posljednji pregled Uprave za inspekcijske poslove, Odgovor br. UP / /2 na Zahtjev za Slobodan pristup informacijama br. 222/16 72 Dostupno na posljednji pregled Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str

23 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE lažnog predstavljanja sastojaka, porijekla i identiteta ljekova, kao i odabiru nekvalitetnih, skupih i nepotrebnih vrsta ljekova i njihovom stavljanju na pozitivnu listu. Komisiju za pozitivnu listu čine eksperti iz zemlje i regiona, koji su naročitno stručni za pitanja iz oblasti farmako ekonomije, Fonda zdravstva i Farmaceutske komore. Ostaje primjedba iz prethodne studije da članovi Komisije za Esencijalnu listu ljekova, farmakolozi, kliničari, ekonomisti i farmaceuti, nisu u obavezi da potpisuju Izjavu o konfliktu interesa. Iako takve izvjave nisu prikupljane, te ne postoji pravilnik kojim bi se to uredilo, zbog konflikta interesa je iz trenutnog sastava Komisije povučeno dvoje članova, a asistenciju u sprječavanju ove pojave Ministarstvu obavlja i Američka privredna komora 74. Ipak, kako ova vrsta odlučivanja ne bi bila prepuštena dobroj volji pojedinaca, te slučajnom otkrivanju postojanja konflikta interesa, preporuka je usvajanje prakse Agencije za ljekove, tj. uspostavljanje elektronskog sistema praćenja angažmana eksperata, te uvođenje obaveze davanja izvajva o odsustvu konflikta interesa. Ipak, pozitivan pomak primjećuju pacijenti u smislu sve rjeđe pojave obaveze da sami plaćaju propisani lijek. Naime, tokom ispitivanja javnog mnjenja za potrebe ove studije, na pitanje Koliko često Vam se dešava da morate da platite lijek koji se nalazi na listi za refundaciju?, čak tri puta više pacijenata nego prije tri godine, odgovorilo je Nikada, tj. 29,1%. Zabrinjava, međutim, da gotovo patina ispitanih, odnosno 23,2%, tj. skoro isto kao prije tri godine, na isto pitanje odgovara sa Često. U Farmaceutskoj komori kažu da je 80% žalbi pacijenata u vezi sa ovim pitanjem, informisanosti pacijenta i njegovom neprihvatanju adekvatne paralele tj lijeka istog sastava ili se radi o lijeku koji na rp-tu piše da nije na teret fonda zdravstva. Pacijenti sve češće,što ranije nije bio podatak,počinju da slušaju savjete farmaceuta u smislu podizanja adekvatne terapije. U Ministarstvu najavljuju usvajanje nove liste, ali i izmijenjenog pristupa finansiranju ljekova sa esencijalne liste, prema kom će pacijent, ukoliko želi da dobije umjesto tačno određenog lijeka na Esencijalnoj listi, skuplju zamjenu od drugog proizvođača, moći samo da doplati razliku. Postojeća lista ne podržava umrežavanje apoteka iz privatnog sektora, jer prepoznaje lijek po hemijskom sastavu lijeka a ne po proizvođaču (što će biti slučaj sa novom listom). Devijacija iz pilot-projekta umrežavanja privatnih apoteka je uslovila da su pacijenti određeni lijek morali kupovati u privatnim apotekama iako su imali uredno propisane recepte Zloupotrebe u distributivnom lancu Ukoliko sistem distribucije u farmaceutskom sektoru ne funkcioniše po propisima, to može dovesti do narušavanja kvaliteta ljekova i raznih zloupotreba, poput krađa za privatnu praksu, ličnu upotrebu ili preprodaju na crnom tržištu. Dalje, u distriibutivnom lancu koruptivne radnje se mogu javiti i u vidu podmićivanja carinskih i inspekcijskih službenika, falsifikovanja službenih zabilješki o količini primljenih i isporučenih proizvoda, loše evidencije ili falsifikovanja evidencija kod izdavanja proizvoda iz skladišta, podjele nepostojećim pacijentima ili nepostojanja evidencija o podjeli. Zato je od izuzetnog značaja obezbjeđivanje bezbjedne alokacije, transporta, skladištenja i isporučivanja ljekova. Međutim, nije moguće sa sigurnošću utvrditi ko i koliko efikasno to radi. Agencija za ljekove i medicinska sredstva nije primila nijednu prijavu, odnosno nisu procesuirali nijednog službenika Agencije zbog sumnji na koruptivne radnje u oblasti uvoza i distribucije farmaceutskih proizvoda u periodu godine 76. Svi članovi komisija koje odlučuju o davanju bilo koje vrste licenci u Agenciji, obavezni su da potpišu izjavu o odsustvu konflikta interesa. Dodatno, pozitivan primjer koji bi se mogao primjenjivati i u drugim institucijama, je to što se kontinuirano vrši monitoring angažmana postojećeg, ograničenog broja, eksperata i to putem uspostavljenog elektronskog Sistema upravljanja dokumentima. Listu eksperata odobrava nadležno ministarstvo. Međutim, oni kao mogućnost ostvarivanja uticaja ne vide usavršavanja i konferencije na koje farmaceuti, ljekari, odnosno eksperti sa njihove liste, odlaze uz finansijsku podršku farmaceutskih kuća. Dodatno, u Agenciji su usvojili i implementiraju plan integriteta. Takođe, još jedna potvrda kvaliteta ostvarena je dobijanjem potvrde o ispunjavanju standarda za kontrolne kuće od Akreditacionog tijela, čime je potvrđeno da CALIMS može da bude nezavisno kontrolno tijelo Podaci dobijeni u intervjuu sa Milankom Žugić, predsjednicom Farmaceutske komore, intervju obavljen 12. jula Podaci dobijeni u intervjuu sa Milankom Žugić, predsjednicom Farmaceutske komore, intervju obavljen 12. jula Agenciji za Ijekove i medicinska sredstva, Odgovor br. 3020/16/127 na Zahtjev za Slobodan pristup informacijama br. 221/16 77 Podaci dobijeni u intervju sa Željkom Bešović, pomoćnicom direktora u Agenciji za ljekove, intervju obavljen 12. jula

24 U periodu od početka 2013 do sredine godine, nijedan sluzbenik Agencije nije osumnjičen i procesuiran zbog falsifikovanja službenih zabilješki o količini primljenih i isporučenih proizvoda, loše evidencije ili falsifikovanja evidencije iz nadležnosti Agencije. Ta institucija kaže da eventualna djela izdavanja proizvoda iz skladišta, podjela nepostojećim pacijentima ili nepostojanje evidencije o podjeli, nije u nadležnost Agencije. Takođe, oni kažu da nemaju informacije o procesuiranju farmaceutskih kuća, zdravstvenih ili farmaceutskih radnika zbog sumnje da su davali, odnosno primali novac ili bilo koje vrijednosne beneficije, kao protivuslugu za propisivanje Ijekova iz njihove ponude, jer takođe nisu nadležni za navedeno. I Farmaceutska komora Crne Gore je nadležna da donosi kodeks zdravstvene etike i obezbjeđuje njegovu primjenu, izdaje i oduzima licence za rad i vodi registar ostalih licenci propisanih zakonom o Zdravstvenoj zaštiti a uvezi sa radom farmaceuta, te prati i analizira rad i uslove rada svojih članova u obavljanju zdravstvene djelatnosti. Farmaceutska komora kaže i da preduzima potrebne mjere radi podizanja kvaliteta stručnog rada svojih članova, te daje mišljenja i učestvuje u postupku pripreme i primjene zakona, planskih dokumenata i drugih propisa iz oblasti zdravstva, u skladu sa zakonom. Dalje, shodno Etičkom kodeksu oni utvrđuju i opšte moralne norme ponašanja farmaceuta u vršenju struke i obavezuju ga da se pridržava utvrđenih pravila ovog Kodeksa kao i da pravično primjenjuje i sprovodi njihove odredbe. Međutim, u ovoj instituciji nisu imali prijava niti saznanja o broju sprovedenih postupaka zbog sumnje na podmićivanje tijela nadležnih za licenciranje farmaceutskih proizvođača, podmićivanje službenika zaduženih za inspekcijski nadzor i kontrolu kvaliteta ljekova, falsifikovanje podataka o sastavu lijeka, njegovom identitetu i porijeklu, odnosno ilegalan uvoz/izvoz neprovjerenih ljekova, za period Ovo tijelo za protekle tri godine nije vodilo postupke u vezi sa bilo kakvim prekršajima u vezi sa Etičkim kodeksom, a u smislu potencijalne korupcije na relaciji zdravstveni farmaceutski sektor Reklamiranje, promocija i nametanje upotrebe lijeka Promocija ljekova može predstavljati doprinos farmaceutskog sektora zdravstvenom sistemu, u smislu kako istraživanja i napredovanja u smislu nalaženja rješenja za neke bolesti, odnosno edukacije zdravstvenih radnika i pacijenata o tretmanima ili prevenciji bolesti. Međutim, često reklamiranje vodi u nametanje odnosno stimulisanje potrošnje ljekova neetičnom promocijom, nepotizmom ili korupcijom. Često ta korupcija ima formu nelegalnog podsticanja zdravstvenih radnika na izdavanje ljekova određenog proizvođača, i to na način što farmaceutske firme mogu kontiniurano davati zdravstvenim ustanovama ili zdravstvenim radnicima, davati novac, plaćati putovanja i pružati druge protivusluge za propisivanje ljekova iz njihove ponude. Tokom godine usvojen je Pravilnik o obrascu i sadržini recepta, kriterijumima za klasifikaciju ljekova, kao i načinu propisivanja i izdavanja ljekova (Sl. list CG, br. 34/2015). Međutim, kao i prije tri godine, Zakon o ljekovima, proizvođačima ljekova, predstavnicima proizvođača i pravnim licima koja obavljaju promet ljekova ostavlja mogućnost da budu sponzori naučnih i promotivnih skupova na kojima učestvuje stručna javnost, kao i troškova obaveznog učešća na naučnim i promotivnim skupovima. Dodatno, ova oblast je preciznije uređena i Kodeksom ponašanja pri promovisanju ljekova 79. Tako, iako je Zakonom i Kodeksom zabranjeno nuđenje finansijske koristi, odnosno poklona licima koja propisuju ili izdaju ljekove, kao i članovima njihovih porodica, ova odredba dozvoljava ostvarivanje prekomjerne bliskosti farmaceutskih kuća i zdravstvenih radnika, a sve na potencijalnu štetu pacijenata. O eventualnom kršenju kodeksa odlučuje komisija koju sastavljaju Ljekarska i Farmaceutska komora, ali prema dostupnim informacijama, i pored velikog broja plaćenih usavtršavanja, i organizovanih kongresa, takvih slučajeva do sada nije bilo. Iako je oglašavanje farmaceutskih proizvoda putem postera i reklama u zdravstvenim ustanovama zabranjeno, predstavnicima farmaceutskih kuća dozvoljeno je da reklamiraju i promovišu svoje proizvode u zdavstvenim ustanovama u toku radnog vremena. U cilju racionalizacije upotrebe farmaceutskih proizvoda, ranije je preporučivano formiranje timova farmaceut ljekar 80. U farmaceutskoj komori i Ministarstvu zdravlja smatraju da bi to bilo neophodno rješenje, ali kažu da je do sada uspostavljen Terapijski protoklolza standardizaciju kriterijuma terapije, kao i uposleni farmaceuti u Kliničkom centru i Cetinju, Nikšiću, Beranama, Meljinama, Baru i Risnu Farmaceutska komora, Odgovor na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama br. 219/16 79 Farmaceutska komora, Ljekarska komora, godine, dostupan na posljednji pregled 20. jula Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, 81 Podaci dobijeni u intervjuu sa Milankom Žugić, predsjednicom Farmaceutske komore, intervju obavljen 12. jula

25 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE V ZAKLJUČAK I PREPORUKE Ova studija pokazuje da je u protekle tri godine učeinjen značajan napor da se unaprijedi i zakonski okvir i institucionalne prakse za smanjivanje korupcije u zdravstvenom sistemu. Međutim, u svakoj od oblasti visokog rizika za pojavu korupcije ostaje niz mjera koje treba preuzeti kako bi se otklonile eventualne prilike za koruptivno ponašanje. Za odnos doktor-pacijent značajno je istaći da su usvojeni planovi integriteta, urađen nacrt Strategije informacionog društva kojq predviđa rasterećenje i ubrzanje pružanja medicinskih usluga, kao i činjenica da su dokotori i medicinsko osoblje upoznati sa sadržajem kodeksa etike i deontologije. Takođe, pri istraživanju javnog mnjenja primjećen je pad procenta pacijenata koji su izvršili neformalna plaćanja u zdravstvenom sistemu, kao i pad rocenata građana koji su iz sistema javne zdravstvene zaštitte upućeni u privatnu praksu. Za unaprjeđenje kvaliteta zdravstvene zaštite izuzetno je značajno da su usvojeni indikatori kvaliteta, kao i da se uspostavio sistem redovnog izvještavanja o kvalitetu od strane komisija u zdravstvenim ustanovama, ka Ministarstvu zdravlja. Međutim, ljekari i dalje izražavaju nezadovoljstvo niskim stepenom primanja, koje je prepoznato kao jedan od vodećih uzroka korupcije. Takođe sistem finansijskih podsticaja i nagrada nije i dalje dovoljno transparentan, niti su precizno razrađeni kriterijumi za nagrađivanje medicinskog osoblja. Liste čekanja, od 2013 i dalje postoje za vrlo ograničen broj procedura, dok građani najviše izražavaju zabrinutost zbog dugog čekanja na specijalističke preglede za koje ne postoje javno dostupne liste čekanja. Dugo čekanje, a nekad i sami ljekari, upućuju građane u privatnu praksu, gdje se plaća za specijalističke preglede koji su pokriveni primarnim zdravstvenim osiguranjem. Iako je Ministarstvo zdravlje preduzelo korake da ne odobrava ljekarima rad u privatnim zdravstvenim ustanovama, izuzetno je mali broj inspekcijski utvrđenih nepravilnosti i izrečenih sankcija u ovoj oblasti. Takođe, zakonske odredbe koje regulišu dopunski rad nisu adekvatno formulisane, te postoji mogućnost njihove zloupotrebe u budućnosti. Obaviještenost građana o njihovim pravima kao pacijenata je na niskom nivou, i nije primijećen porast u posljednje tri godine, iako u svakoj od ustanova postoji mogućnost za žalbe i radi se na informisanju građana, putem izabranih ljekara, o načinima podnošenja žalbe Zaštitniku. Zakon o pravima pacijanata nije mijenjan od 2013, te se preostali problemi sa kratkim rokovima za odlučivanje po žalbama i nedovoljnom institucionalnom nezavisnošću Zaštitnika. Izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti komisijama za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite je oduzeta nadležnost sprovođenja antikorupcijskih mjera, a indikatorima kvaliteta nisu prepoznati koraci koje institucija preduzima u pravcu suzbijanja korupcije. Nije bilo sankcionisanja ljekara i medicinskog osoblja zbog koruptivnih djela na nivou institucije, dok je Specijalnom državnom tužilaštvu podnešeno 16 prijava, od kojih je u samo jednom slučaju izrečena kazna. Iako je Zaštitnicima prava pacijenata podnijeto prema našem istraživanju, ukupno preko 3850 žalbi po različitim osnovama, ne može se reći ni da je taj broj na zadovoljavajućem nivou, jer se odnosi na 4 godine, 18 domova zdravlja, 7 opštih bolnica i Klinički centar Crne Gore. Zabrinjavajući je podatak da je samo 10 disciplinskih postupaka pokrenuto po osnovama tihg žalbi, a da se, na osnovu odgovora iz svih zdravstvenih ustanova, ostali rješavaju usmeno i sporazumom. Iako se pravda efikasnošću odgovaranja na prigovore pacijenata, nedopustiv je izostanak zakonom predviđenih procedura i disciplinskih postupaka. Takođe, preuzimanje zaštite prava pacijenata od institucije zaštitnika na nivo Ministarstva, mora biti svedeno na minimum, kako zbog jačanja institucije Zaštitnika, tako i zbog efikasnosti rada Ministarstva u poslovima za koje je nadležno. Kako bi se dalje unaprjeđivao integritet u odnosu pacijent ljekar, gradilo veće povjerenje građana u zdravstveni sistem i otklonili preostali rizici za pojavu korupcije smatramo da je neophodno da se preduzmu sljedeći koraci: 1. Izmjenama postojećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti potrebno je vratiti nadležnosti sprovođenja antikorupcijskih mjera Komisijama za kontrolu kvaliteta, uvesti antikorupcijske indikatore u mjesečni obrazac izvještavanja o kvalitetu zdravstvene zaštiti i precizno definisati sastav komisija za kotrolu kvaliteta na nivou ustanove 25

26 2. Potrebno izmijeniti Zakon o zaštiti prava pacijenata, jer trenutno rješenje ne omogućava dovoljnu institucionalnu i funkcionalnu nezavisnost Zaštitnika. Takođe, potrebno je decidno primjenjivati sankcije za svaki vid kršenja prava pacijenata, jer blaže mjere kao što su premještanje zaposlenog iz jedne u drugu organizacionu jednicu, razgovori, ukazivanja na profesionalno ponašanje uz naznaku mogućnosti za izricanjedrugih kazni, ukoliko dođe do ponavljanja, nisu adekvatne i dovoljno odvraćajuće Ni nakon tri godine pošto je CeMI preporučio uvođenje mehanizama redovnog ispitivanja zadovoljstva korisnika pruženim zdravstvenim uslugama, ovaj sistem kontrole kvaliteta nije uveden, te preporuka ostaje da bude primijenjena u narednom periodu. 4. Neophodno je transparentno predstaviti kako kriterijume stavljanja na listu čekanja, tako i određivanje ko ima uvid a ko uticaj na to kako se liste čekanja formiraju. Neophodno je dalje intenzivno raditi na smanjivanju perioda čekanja na nekoliko vrsta zdravstvenih usluga. Takođe, liste čekanja su određene i objavljene za usluge koje pruža Klinički centar, međutim, i na usluge u drugim zdravstvenim ustanovama se čeka, te je neophodno i njihovo definisanje i objavljivanje. 5. Dozvola dopunskog rada koja isključivo zavisi od direktora zdravstvene institucije i ministra predstavlja pogoršano zakonsko rješenje u odnosu na ranije. Uprkos postojećoj praksi neodobravanja dopunskog rada u privatnim ustanovama, neophodno je zakonski definisati ovu zabranu i pooštriti inspekcijski nadzod nad sprovođenjem ovog dijela Zakona. 6. Neophodno je ubrzano raditi na uvođenju Elektronskog menadžemanta dokumentima, te elektronsko uvezivanje zdravstvenih ustanova u cilju ne samo pojednoistavljivanja procedura za pacijente već i podizanja efikasnosti u upravljanju cjelokupnim zdravstvenim sistemom. 7. Neophodno je jasno utvrditi kriterijume nagrađivanja zdravstvenih radnika za izuzetne rezultate i isticati nagrađene i procedure nagrađivanja, ali i strožije kažnjavanje onih za koje se utvrdi da su prekršili pravila, pokazali nepoštovanje etičkih normi ili ugrozili pravo pacijenta 8. Potrebno je inteziviranje kampanja u cilju podizanja javne svijesti o pravima pacijanata i jačanja borbe protiv korupcije. 9. U borbi protiv korupcije, ali i u podizanju kvaliteta usluge i nivoa poštovanja etičkog kodeksa, važna je i finansijska podrška. Iako izgovor za primanje mita ili nepružanje zdravstvene usluge neikako ne smije biti niska zarada, bolje plaćeni zdravstveni radnici, veći broj zaposlenih u oblasti zdravstva, kao i bolje opremljene zdravstvene institucije, olašale bi borbu protiv korupcije. U skladu sa tim potrebno je razmotriti zahtjeve Sindikata ljekara za povećanjem zarada u zdravstvenom sektoru. U sistemu javnih nabavki u zdravstvu, unaprijeđen je zakonski okvir u 2014, koji je donio pooštravanje mjera za sprječavanje sukoba interesa 83 u javnim nabavkama, uvođenje odredbe kojom se poništava postupak javnih nabavki u kojem je utvrđeno postojanje sukoba interesa, kao i smanjivanje izuzetaka od primjene zakona i pooštravanje kriterijuma za njihovu primjenu. Međutim, u svakoj fazi javnih nabavki i dalje se prepoznaju specifični problemi za zdravstveni sistem, koji stvaraju prostor za korupciju. Naime, planiranje javnih nabavki je otežano nedostatkom sredstava, kao i iznenadnim promjenama potreba koje zahtijevaju brzu nabavku ljekova i medicinskih sredstava što je otežano niskim procentom budžetskih sredstava koja se mogu iskoristiti za hitne nabavke. Poseban problem u ovom pogledu imaju instiutucije koje već imaju male budžete za javne nabavke, kao što je Institut za javno zdravlje, pa je i iznos koji smiju iskoristiti za nabavke po hitnom postupku (neposredni sporazum, okvirni sporazum) znatno niže. U procesu prikupljanja ponuda i dalje se prepoznaje tendencija ponuđača da dogovorom poništavaju tendere, kako bi dobili bolje cijene od ponuđenih, kao i monopol koji određeni ponuđači pokušavaju da uspostave. U procesu otvaranja i vrednovanja ponuda je neophodno obratiti dodatnu pažnju na sprječavanje sukoba interesa. Kapaciteti Uprave za inspekcijske poslove koji bi trebali da pokriju kontrolu postupaka javnih nabavki, kao i kontrolu sprovođenja zaključenih ugovora i dalje nisu na zadovoljavajućem nivou. 82 Na Zahtjev za slobodan proistup informacijama, Centar za monitoring, br. 216/16, Odgovor Kliničkog centra Crne Gore, br Zakon o javnim nabavkama ( Službeni list. CG, br. 42/11, 57/14 i 28/15) čl.16 26

27 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE Kako bi se otklonili rizici od korupcije u sistemu javnih nabavki u zdravstvu, ali i unaprijediio sistem i spriječila česta poništavanja tendera potrebno je preduzeti sljedeće mjere: 1. Izdvajanje određenih javnih nabavki u zdravstvu u okviru Zakona o javnim nabavkama. U važećem Zakonu to je učinjeno sa javnim nabavkama u oblasti vodoprivrede, energetike, rudarstva, telekomunikacija, pošte i saobraćaja. Kao i u ovom dijelu, u Zakonu bi trebalo napraviti poseban dio za nabavke u oblasti zdravstva. U okviru tog dijela tačno treba izdvojit predmet javnih nabavki u zdravstvu, kao i ono što ne ulazi u javne nabavke u zdravstvu. U ovom dijelu Zakona bi bilo potrebno urediti i postupak nabavki u slučaju hitne potrebe iskazane u skladu sa djelatnostima ovih institucija. 2. Povećati ukupni budžeta namijenjenog za neposredne sporazume za institucije u zdravstvenom sistemukoje imaju manje budžete za javne nabavke. Naime, potrebno je odrediti iznos do koga je moguće vršiti nabavke neposrednim sporazumom, umjesto procenta od ukupnog budžeta, kako bi se izbjeglo da pojedine institucije nemaju sredstava za sprovođenje esencijalnih nabavki koje mogu biti izvršene samo neposrednim sporazumom. 3. Lista procedura za hitne postupke nabavke. U posebnom dijelu Zakona, za oblast nabavki u zdravstvu, potrebno je uspostaviti tačnu i konkretnu listu procedura za koje postoji potreba organizovanja hitnog postupka.. Ovo bi u značajnoj mjeri smanjilo zastoje u radu zdravstvenih ustanova sa najtežim pacijentima, i u hitnim slučajevima, gdje sada postoje izraženi problemi. 4. Prioritizacija nabavki u zdravstvu. Pored izdvajanja posebnog dijela za nabavke u zdravstvu u okviru Zakona, nužno je i izvršiti prioritizaciju tendera iz oblasti zdravstva u dijelu rada na osnovu žalbenog postupka. Naime, zbog velikog broja slučajeva koje rješava Državna komisija, potrebno je kao prioritet u rješavanju staviti tendere iz oblasti zdravstva, uz smanjenje rokova za iste, kako bi se spriječili ponuđači da ostvaruju veće cijene poništavanjem tendera. 5. Inspekcijski nadzor. Vezano sa prethodnim rješenjem, predloženo bi ubrzalo postupak javnih nabavki u zdravstvu. Međutim, kako bi se smanjio prostor zloupotrebama na najmanju moguću mjeru, potrebno je pojačati inspekcijski nadzor postupka javnih nabavki. Ovo podrazumijeva praćenje i uredno dostavljanje planova javnih nabavki kao i svih poziva za javno nadmetanje, ali i posebno jača inspekcija blagovremenog i pravilnog izvještavanja o javnim nabavkama, koje se kako smo rekli u velikom broju institucija u zdravstvenom sistemu ne radi zbog nedovoljnh kapaciteta u službama za javne nabavke. 6. Sukob interesa Neophodno je uvesti ex oficio kontrolu bar uzorka izjava o sukobu interesa. 7. Izbjegavati dijeljenje predmeta nabavke - Pri nabavkama aparata obavezno definisati i uslove za nabavku potrošnog materijala za te aparate, bar za određeni vremenski period. 8. Razmotriti mogućnost da se dobavljači koji više puta predaju tehnički neispravne ponude diskvalifikuju kako bi se izbjeglo poništavanje postupka javnih nabavki i njihovo kasnije sprovođenje putem neposrednog sporazuma sa višim cijenama U odnosu zdravstveni farmaceutski sektor postignut je napredak u smislu usvajanja podzakonskih akata koji defrinišu principe dobre proizvođačke i distributivne prakse, kao i niza podzakonskih akata kojima se ograničava arbitrarno odlučivanje pri registraciji i stavljanju u promet ljekova. Ovi podzakonski na lokalnom jeziku su dio većeg korupsa EU prava koje će biti postepeno transponovano u nacionalni sistem. U ovom dijelu i dalje postoje problemi vezani za sukob interesa pri stavljanju lijeka na pozitivnu/esencijalnu listu. Naime, i dalje ne postoji obaveza članova Komisije za Esencijalnu listu da potpisuju izjave o nepostojanju sukoba interesa. Kako članovi komisije moraju biti stručnjaci u oblasti farmako-ekonomije, kliničari, ekonomisti i farmaceuti, a mali je broj ovakvih eksperata u Crnoj Gori i regionu, postoji objektivna opasnost da j neko od članova bio u ugovornom odnosu sa proizvođačem ljekova. Međutim, i pored nepostojanja obaveze, na nivou prakse zbog konflikta interesa je iz trenutnog sastava Komisije povučeno dvoje članova. Kako bi se dalje unaprijedile aktikorupcijske mjere u ovoj oblasti, smatramo da su sljedeće mjere od ključne važnosti: 27

28 1. U cilju sužavanja prostora za arbitrarno odlučivanje, te time i smanjivanja prostora za važnost ličnih preferenci, odnosno korupciju zdravstvenih radnika, neohodno je precizno regulisati zakonima, pravilnicima i smjernicama dobre prakse sve segmente farmaceutske prakse, od proizvodnje, uvoza, do stavljanja lijeka na pozitivnu listu i izbora članova komisije koji o tome odlučuju. 2. Kako je prethodno već u poodmakloj fazi usvajanja, neophodno je osigurati da se usvojeni propisi primjenjuju. Ovo, konkretno, znači da je neophodno u mnogome osnažiti kapacitete zdravstvene inspekcije. Kako je prporučivano i ranijom studijoom, neophodno je uvođenje odjeljenja farmaceutske inspekcije, koja bi u svojoj nadležnosti imala isključivo nadzor ljekova i medicinskih sredstava. 3. Neophodno je osigurati integritet svih koji odlučuju o farmaceutskoj procedure, od onih koji odobravaju proizvodnju i stavljanje u promet lijeka, do onih koji odlučuju koji će se ljekovi naći na Pozitivnoj listi. Konkretno, neophodno je uvesti praksu prijavljivanja konflikta interesa svih angažovanih u ovom lancu, tj. deklarisanja da nisu na bilo koji način povezani sa farmaceutskim kućama o čijim proizvodima donose odluke. U tom smislu, praksa Agencije za ljekove sa upotrebom modernih tehnologija i kompletno elektronsko praćenje za efikasniu i jednostavnu kontrolu, može poslužiti kao dobar osnov za razvijanje sličnih aktivnosti u drugim institucijama zdravstvenog sistema. I ranija CeMI-jeva studija je predlagala uvođenje registra u kom bi ovo deklarisanje bilo dostupno svim građanima na uvid. Takav registar bi obuhvatio prijavljivanje plaćenih konsultantskih angažmana za farmaceutske kompanije, plaćanje ili sponzorisanje kliničkih ispitivanja ili istraživanja ljekova, sponzorstva za učešće na koferencijama ili edukativnim skupovima. 4. Neophodno je i formirati sistem, i zakonski i budžetski, koji će ljekarima omogućiti da pohađaju naučne i promotivne skupove, kao i kongrese, koji će podrazumijevati da zdravstveni radnici u tom smislu ne zavise od farmaceutskih kuća za svoja usavršavanja. Do tada, neophodno je uvesti ograničenja ili bar preciznu javnu evidenciju o skupovima i kongresima, koje ljekari i drugi zdravstveni radnici posjećuju i ko ta putovanja i posjete finansira. Neophodno je da ponovimo i u ovoj studiji sugestiju iz prethodne da dopunske edukacije bi trebalo da organizuju Ljekarska komore, Institut za javno zdravlje, Fond za zdravstveno osiguranje, na kojima bi se ljekari informisali o najnovijim ljekovima, ortopedskim pomagalima, protokolima i sl. i za koje bi ljekari dobijali neophodne bodove za licencu. Ove skupove, kao i objavljivanje naučnih radova ljekara i farmaceuta, u okviru svog društveno odgovornog poslovanja, mogle bi da finansiraju farmaceutske kuće, ali bez obaveznog insistiranja na vrijednosti samo njihovih proizvoda. 5. Nužno je hitno osnaživanje zdravstveno-sanitarne inspekcije, kako u smislu broja angažovanih inspektora, tako i u smislu njihove edukacije i tehničke opremljenosti. Intervjui sa predstavnicima zdravstvenog sistema to čvrsto potvrđuju, ukazujući na relativno dobra ili dobra zakonska rješenja, te nedostatak inspekcijske kontrole implementacije postojeće regulative. 28

29 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE VI BIBLIOGRAFIJA PUBLIKACIJE Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013 Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sektoru CeMI, 2013 ZAKONI i PODZAKONSKI AKTI Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. List Crne Gore br. /16) Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. List Crne Gore br. /10) Zakon o javnim nabavkama ( Službeni list. CG, br. 42/11, 57/14 i 28/15) Zakona o radu ( Službeni list CG, br. 49/08,26/09,59/11 i 66/12) Odluka o mreži zdravstvenih ustanova, Službeni list Crne Gore, broj 18/2013 Procjena učinka prijedloga Zakona o zdravsvenoj zaštiti, dostupna na internet stranici Skupštine, u sklopu prijedloga Zakona DOKUMENTA VIII izvještaj o sprovođenju Akcionog plana za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala , dosupno na internet stranici Agencije za sprječavanje korupcije Izvještaj o radu Uprave za inspekcijske poslove, 2015 Ministarstvo zdravlja, AKCIONI PLAN ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE U OBLASTI ZDRAVSTVA ZA GODINU, Podgorica, mart 2014 Granski kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost, April 2016 Ministarstvo zdravlja, Službeni list Crne Gore, broj 9/2011 Nacionalna strategija za unaprjeđenje kvaliteta zdravstvene zaštite i bezbjednosti pacijenata sa Planom akcije , Ministarstvo zdravlja 29

30 INTERNET KCCG: Na magnetnu rezonancu čeka se dva mjeseca, najmanje u regionu, cafe del Montenegro, , posljednji pregled na KCCG: Na magnetnu rezonancu čeka se dva mjeseca, najmanje u regionu, cafe del Montenegro, , posljednji pregled na INTERVJUI Intervjui sa predstavnicima Ministarstva zdravlja obavljeni i godine Intervju sa predstavnikom Agencije za ljekove i medicinska sredstva obavljen Intervju sa predstavnikom Farmaceutske komore obavljen