PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE

Транскрипт

1 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE

2

3 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE Podgorica, jul godine

4 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE Izdavač: Centar za monitoring i istraživanje Tel/fax: +382 (0) cemi@t-com.me Za izdavača: mr Zlatko Vujović Autor: mr Ana Selić mr Ana Bogavac NAPOMENA: Izvještaj je izrađen u okviru projekta Liječenje zdravstvenog sistema Crne Gore koji je podržan kroz program Criminal justice civil society program (CJCSP) i finansiran od strane ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici. Mišljenja, nalazi i zaključci u ovom izvještaju predstavljaju stavove autora i ne odražavaju neophodno i zvanične stavove United States Department of State.

5 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE Sadržaj UVOD... 6 IZMJENE PRAVNOG OKVIRA Neformalna plaćanja Čekanje na zdravstvene usluge i korupcija Dopunski rad i pružanje usluga u privatnoj praksi Kršenja prava pacijenata Procesuirani i sankcionisani slučajevi korupcije...17 III KORUPCIJSKI RIZICI U SISTEMU JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU Izmjene pravnog okvira Rizici u sprovođenju postupka javnih nabavki...19 IV KORUPCIJSKI RIZICI U ODNOSU ZDRAVSTVENI - FARMACEUTSKI SEKTOR Proizvodnja i falsifikovani ljekovi Registracija ili dobijanje dozvole za stavljanje lijeka u promet Selekcija ili stavljanje lijeka na esencijalnu/ pozitivnu listu Zloupotrebe u distributivnom lancu Reklamiranje, promocija i nametanje upotrebe lijeka...24 V ZAKLJUČAK I PREPORUKE VI BIBLIOGRAFIJA PUBLIKACIJE...29 ZAKONI i PODZAKONSKI AKTI...29 DOKUMENTA...29 INTERNET...30 INTERVJUI...30

6 UVOD CeMI je Godine izradio prvu studiju pod nazivom Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sektoru Crne Gore. Kroz tu studiju, ispitano je koliko je crnogorski zdravstveni sistem otporan na korupciju u pogledu zakonskog okvira i institucionalnih praksi. Analizom obimne literaturena ovu temu, definisane su četiri ključne oblasti u kojima se najčešće pojavljuje korupcija u zdravstvenim sistemima a zatim je procijenjeno kako je Crna Gora pripremljena za borbu protiv korupcije u svakoj od ovih oblasti. U toj studiji, CeMI je dao i niz preporuka za unaprjeđenje postojećih zakona, institucionalnog okvira i sprovođenja propisa. Tri godine kasnije, zakonski i institucionalni okvir su pretrpjeli značajne promjene.istraživanje javnog mnjenja koje je CeMI sproveo krajem 2015, pokazuje da se i percepcija građana o prisustvu korupcije u zdravstvenom sektoru smanjila. Cilje ove studije je, da na osnovu istih indikatora iz 2013, izmjeri napredak koji je Crna Gora postigla u protekle tri godine, da definiše preostale izazove i da na bazi međunarodnih standarda i naboljih praksi predloži sljedeće korake koji bi vodili daljem smanjivanju korupcije u zdravstvu. Studija je podijeljena u pet dijelova: u prvom dijelu adresirane su izmjene opšteg zakonskog okvira, tj. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zdravstvenom osiguranju i zakona o pravima pacijenata. Uzimajući u obzir temu studije, kao i obim izmjena koje su nastale, analiza u ovom dijelu obuhavata samo one odredbe koje su relevantne za borbu protiv korupcije U drugom dijelu analizirani su rizici od korupcije u odnosu pacijent ljekar što obuhvata neformalna plaćanja, čekanje na zdravstvene usluge, dopunski rad ljeara, kršenje prava pacijenata i procesuirane i sankcionisane slučajeve korupcije; U trećem dijelu analizirane su izmjene u sistemu javnih nabavki, i adresirani neki od ključnih problema koji su definisani od strane samih institucija; U četvrtom dijelu studije razmatraju se rizici od korupcije u odnosu zdravstveni i farmaceutski sistem Konačno u petom dijelu se sažimaju zaključci i iznose preporuke za dalje unaprjeđenje antikorupcijskog sistema u zdravstvu. 6

7 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE I IZMJENE PRAVNOG OKVIRA Posljednji Zakon o zdravstvenoj zaštiti, usvojen je u januaru godine. Zakonodavac se odlučio za donošenje novog zakona, umjesto izmjena Zakona iz i 2010, iz razloga što postojeći zakonski okvir postojeća zakonska rješenja nijesu bili dovoljna osnova za nastavak reformi i za ostvarivanje, dostupne i kvalitetne zdravstvene zaštite svih građana i održivosti zdravstvenog sistema. 1 Kako smo definisali prethodnom studijom, najvažnije oblasti za otklanjanje rizika od korupcije, koje su regulisane ovim Zakonom su: kontrola kvaliteta zdravstvenih usluga, dopunski rad zdravstvenih radnika, kao zarada i nagrađivanja zdravstvenog osoblja. Proces monitoringa i evaluacije kvaliteta zdravstvenih usluga, se kao i u prošlom sastoji u kontroli (1) ispunjenosti propisanih uslova rada zdravstvenih ustanova; (2) primjene usvojenih standarda u zdravstvu; (3) smanjivanja neželjenih, nepotrebnih i neodgovarajućih procesa i (4) preduzetih mjera stručnog usavršavanja i edukacije zdravstvenih radnika. 2 Ovaj proces se sprovodi na internom i eksternom nivou. Na internom nivou, proces provjere stručnog rada i kvaliteta vrše Komisije za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite, koje imenuje direktor ustanove dok eksternu kontrolu kvaliteta vrši Komisija za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite koju imenuje Ministarstvo, a čiji članovi su, u skladu sa Zakonom, istaknuti zdravstveni radnici, predstavnici nadležne komore i fakulteta zdravstvenog usmjerenja. Ovi segmenti su nepromijenjeni u odnosu na prošli Zakon. Međutim, uočavamo dva problema u novoj verziji Zakona: Uprkos prethodno datim preporukama i dalje nema precizno definisanih uslova za izbor članova komisija za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite na nivou ustanova tj. nije određen nivo ni vrsta stručne spreme koju članovi komisija moraju imati; U prethodnom zakonu je bilo definisano da komisija za kontrolu kvaliteta predlaže direktoru mjere za unaprjeđenje kvaliteta rada u zdravstvenoj ustanovi, daje direktoru mišljenja i prijedloge u vezi sa organizacijom rada i uslovima za razvoj zdravstvene djelatnosti, planira i sprovodi antikorupcijske mjere i druge mjere utvrđene statutom zdravstvene ustanove. 3, dok u novom zakonu komisije vise nemaju nadležnost da sprovode antikorupcijske mjere, niti se ove mjere pominju u bilo kom drugom dijelu Zakona. Korak naprijed u kontroli kvaliteta postignut je 2015, usvajanjem Pravilnika o bližim uputstvima za obavljanje monitoringa i uspostavljanje procesa evaluacije, sa indikatorima i kriterijumima pomoću kojih se vrši monitoring, odnosno evaluacija kvaliteta zdravstvene zaštite, koji uspostavlja jasan okvir evaluacije i uvodi obrazac izvještavanja sa relevantnim kriterijumima za ocjenu kvaliteta. Redovnost izvještavanja o sprovođenju internih kontrola kvaliteta je unaprijeđena u odnosu na prethodni period i propisani rokovi o mjesečnom izvještavanju 4 se poštuju od svih ustavnova 5, međutim predati tromjesečni izvještaji su vrlo šturi, i ne praktikuje se izvještavanje po unaprijed definisanim indikatorima kvaliteta. Takođe, Komisija za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite, na nviou Ministarstva još uvijek nije imenovana, te od usvajanja Zakona (7 mjeseci) nije bila sprovođena eksterna kontrola kvaliteta. Kada govorimo o dopunskom radu ljekara, značajna je izmjena prethodnog člana 74, koji je glasio Zdravstveni radnik zaposlen sa punim radnim vremenom u zdravstvenoj ustanovi u okviru mreže zdravstvenih ustanova može, uz saglasnost direktora, da obavlja dopunski rad u drugoj zdravstvenoj ustanovi koja je u sastavu mreže zdravstvenih ustanova. Ovaj član je bio preciznije određen Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova iz 2013, koja je predviđala da mrežu zdravstvenih ustanova čine sve javne zdravstvene ustanove, kao i jedna privatna zdravstvena ustanova (OB Meljine ), jedna privatna kompanija za proizvodnju i promet ljekova (A.D. Galenika ) i jedna privatna kompanija za proizvodnju i promet medicinskih sredstava ( Rudo Montenegro ). Na osnovu Zakona, Pravilnika i Odluke, zakonski je dopunski rad ljekarima bio zabranjen u privatnim zdravstvenim ustanovama sem tri nabrojane ustanove. Međutim, i pored evidentnih brojnih kršenja ovog zakonskog rješenja u praksi, u toku 1 Procjena učinka prijedloga Zakona o zdravsvenoj zaštiti, dostupna na internet stranici Skupštine, u sklopu prijedloga Zakona 2 Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. List Crne Gore br. /16), čl Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. List Crne Gore br. /10), čl. 111a 4 Pravilnikom je propisano mjesečno izvještavanje, dok je Zakonom predviđeno tromjesečno i godišnje izvještavanje 5 Intervju sa predstavnicima Ministarstva zdravlja,

8 400 inspekcijskih kontrola koje je sprovela Uprava za inspekcijske poslove - Odsjek za zdravstveno-sanitarnu inspekciju, u periodu nije otkrivena ni jedna nepravilnost, niti kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti u ovom pogledu. 6 U 2015, utvrđene su dvije nepravilnosti i izrečene dvije zabrane obavljanja dopunskog rada zdravstvenom radniku u zdravstvenoj ustanovi bez saglasnosti direktora (rad van mreže zdravstvenih ustanova). 7 Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova iz 2016, još jedna privatna zdravstvena ustanova (Bolnica Codra ) je dodata u mrežu zdravstvenih ustanova. Ovakvi rezultati su pokazali da zakonska rješenja iz prethodnog Zakona nisu dala rezlutate u praksi, zbog nedostatka pojačanog inspekcijskog nadzora. Izmijenjeni član Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sada član 98, glasi zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik, zaposlen sa punim radnim vremenom u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država može, uz mišljenje direktora i uz saglasnost ministra, da zaključi ugovor za obavljanje dopunskog rada u toj zdravstvenoj ustanovi ili sa drugom zdravstvenom ustanovom čiji je osnivač država ili drugo pravno lice, srednjom školom zdravstvenog usmjerenja, kao i sa drugim subjektom (...) osim sa ugostiteljskim objektom koji obavlja zdravstvenu djelatnost. Stupanjem na snagu novog Zakona, prestao je da važi Pravilnik o dopunskom radu ljekara, kao i ograničenja na dopunski rad u okviru mreže zdravstvenih ustanova. Pozitivan pomak je načelni stav Ministarstva zdravlja da ne daje saglasnost za dopunski rad u privatnim zdravstvenim ustanovama. 8 Međutim, ovakav zakonski okvir ostavlja mogućnost zloupotrebe u slučaju da se odluči odstupiti od principa, ili ako se nakon izbora dese personalne izmjene u ministarstvu. Naime, davanje mogućnosti direktorima zdravstvenih ustanova i ministru da odluče kom ljekaru će odobriti dopunski rad, ostavlja veliki prostor za politički pritisak na zaposlene u zdravstvenom sektoru. Takođe, uprkos činjenici da do sada od Ministarstva nije izdata ni jedna saglasnost za rad u privatnim zdravstvenim ustanovama, evidentna je činjenica da se zakonska zabrana ne poštuje, što ukazuje na potrebu jače inspekcijske kontrole. Posebno interesantna izmjena zakona, sa aspekta rizika od korupcije, je uvođenje člana 147 koji predviđa da Radi realizacije ciljeva zdravstvene politike, kroz sprovođenje programa od javnog interesa, ministar može, uz saglasnost Vlade, da zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku zaposlenom u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država ili drugom zdravstvenom radniku i zdravstvenom saradniku, a koji posjeduju ekspertska znanja iz određene oblasti medicine, utvrdi posebnu naknadu za rad. Pored naknada ekspertima u oblastima od javnog interesa, ovaj član predviđa i nagrađivanje zdravstvenih radnika : Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik koji je zaposlen u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država, a koji postiže izuzetne rezultate u radu i značajno doprinosi unapređenju zdravstvene zaštite koju pruža, može da ostvari naknadu, koja ne može biti veća od iznosa njegove bruto zarade koja je ostvarena u mjesecu koji prethodi mjesecu za koji se utvrđuje naknada. Naknadu iz stava 3 ovog člana utvrđuje ministar na predlog direktora zdravstvene ustanove u kojoj je zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik zaposlen. Definisanje nagrađivanja zakonom predstavlja korak naprijed u postizanju transparentnosti u ovoj oblasti, koje je predloženo i prethodnom studijom, međutim neophodno je u što kraćem roku usvojiti podzakonski akt koji definiše jasne kriterijume za nagrađivanje. Takođe, pri izmjenama Zakona, potrebno je razmotriti mogućnost da o nagradama odlučuje stručna komisija umjesto ministarstva i Vlade, kako bi se smanjila mogućnost političkog uticaja. Zakon o zdravstvenom osiguranju je usvojen takođe u decembru a stupio na snagu u januaru Kao i u prethodnoj verziji ostaje važeća odredba, da Fond zaključuje ugovore sa davaocima zdravstvenih usluga van Zdravstvene mreže, za zdravstvene usluge koje ne mogu da se obezbijede u zdravstvenim ustanovama koje su u Zdravstvenoj mreži. Takođe, Fond može da zaključi ugovore sa davaocima specijalizovane medicinske rehabilitacije i isporučiocima medicinsko-tehničkih pomagala. 9 Takođe, definisano je da Fond neposredno zaključuje ugovore sa zdravstvenim ustanovama koje su u Zdravstvenoj mreži, u skladu sa posebnim zakonom. Ovo još jednom otvara pitanja koja su definisana i u prethodnoj studiji, a to je na koji način privatne zdravstvene ustanove postaju članice Zdravstvene mreže, tj. na osnovu kojih kriterijuma i na koji način se vrši odabir privatnih zdravstvenih ustanova, i da li je svim privatnim zdravstvenim ustanovama omogućeno da se prijave za uključivanje u mrežu. Ovaj problem je posebno izražen u slučajevima javnih nabavki kada Fond raspisuje tender za pružanje 6 VIII izvještaj o sprovođenju Akcionog plana nza borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala , dosupno na internet stranici Agencije za sprječavanje korupcije 7 Izvještaj o radu Uprave za inspekcijske poslove, Intervju sa predstavnicima Ministarstva zdravlje Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. List Crne Gore br. 006/16) Čl. 84 8

9 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE zdravstvenih usluga, na koji mogu da se prijave samo ustanove iz mreže, isključujući na taj način druge privatne pružaoce zdravstvenih usluga (kao npr. pri nabavci medicinskih sredstava i opreme). U novom Zakonu se uređuju i liste čekanja. U skladu sa čl. 50 novog Zakona, osigurano lice se stavlja na listu čekanja samo ukoliko je zdravstvena usluga koja se pruža najbolji ili jedini način liječenja osiguranog lica odnosno dijagnostike. Osiguranik koji želi da mu se pruži zdravstvena zaštita mimo redosljeda sa liste čekanja,snosi troškove tako ostvarene zdravstvene zaštite. U odnosu na 2013, kada su postojale liste čekanja samo za kardiohirurške operacije, za interventnu kardiologiju, za radioterapiju, za neurologiju (EMNG), kao i za operaciju kuka i operaciju oka, do danas nije bilo izmjena. Veliki problem predstavlja dugo čekanje na specijalističke preglede, koji za pojedine procedure mogu da budu duži i od tri mjeseca, a za koje ne postoje javne liste čekanja. Urađen je nacrt Pravilnika o kriterijumima za stavljanje na listu čekanja, na osnovu koga se utvrđuje razlozi hitnosti i rangiranje na odnosnim listama čekanja, ali još uvijek nije usvojen. Zakon o pravima pacijenata nije mijenjan od 2010, tako da još uvijek ostaju nedostaci definisani u prethodnoj studiji. Naime, najveća prepreka za efektivnost ovog Zakona je regulisanje imenovanja i načina rada Zaštitnika prava pacijenata. Kao što smo definisali u prethodnoj studiji, direktor ustanove imenuje Zaštitnika prava pacijenata iz kruga stručnog i administrativnog osoblja već zaposlenog u instituciji. Kao što smo tada istakli, direktor ustanove može u svakom trenutku da smijeni Zaštitnika ukoliko se njihovi stavovi povodom odreženog slučaja ne poklope. Takođe, rok za razmatranje prigovora od 3 dana od podnošenja prigovora, je vrlo kratak za prikupljanje svih relevantnih podataka i činjenica neophodnih za procesuiranje slučajeva. Takođe, podzakonski akti za primjenu ovog zakona nisu donešeni ni 6 godina nakon njegovog usvajanja, tako da nema unificiranih procedura u sličnim slučajevima, koje bi omogućile ujednačenu praksu u svim zdravstvenim institucijama. II KORUPCIJSKI RIZICI U ODNOSU ZDRAVSTVENI RADNIK - PACIJENT Najčešći vid korupcije u zdravstvenom sistemu, javlja se na relaciji zdravstveni radnik-pacijent. Uzroci ove pojave mogu biti to što zdravstveni radnici imaju niska primanja, što ne postoji sistem nagrada i kazni za rad u službi, što se kaznena politika i zakonodavstvo generalno ne primjenjuje kako bi bilo očekivano pa nedostaju i efikasni kontrolni mehanizmi. Naravno, ostvarivanje ovog koruptivnog odnosa nije jednako moguće u svim segmentima javnog sektora zdravstva. Stepen njegovog pojavljivanja uslovljen je i prirodom bolesti i metodom izliječenja. 10 Ovaj vid korupcije se može prepoznati u više formi, od kojih su najvažnije: neformalna plaćanja pacijenata, uticaj na liste čekanja, upućivanje na pružanje usluga u privatnoj praksi, kao i druga kršenja i neupućivanje pacijenata na njihova prava Neformalna plaćanja Naknade za (medicinske) usluge ili robe za koje se pretpostavlja da su besplatne 11 smatraju se neformalnim plaćanjima od strane pacijenata i jedan su od oblika korupcije, jer podrazumijevaju zloupotrebu javnih ovlašćenja zdravstvenih radnika za ličnu dobit. Tu se, naravno, ne podrazumijevaju sitni pokloni dati kao znak pažnje ili zahvalnosti. Svi ostali vidovi plaćanja sa ciljem da pacijentu obezbijede dužu i bolju njegu, olakšaju nabavku medikamenata i sl, koji sa druge strane dovode do nejednakosti zdravstvene zaštite građana, te podrivaju cjelokupni sistem zdravstvene zaštite, smatraju se korupcijom. Građani prepoznaju neformalna plaćanja kao najčešći vid korupcije. Nalazi CATI istraživanja sprovedenog 2015, pokazuju da je ukupno 3.9% ispitanika reklo da je neformalno platilo, odnosno: 2,9% anketiranih izjavilo je da su njihove porodice tokom prethodne godine jednom nezvanično, mimo zakona, platile uslugu zdravstvenoj ustanovi, dok je njih 0.9% platilo uslugu više puta. Ovaj 10 Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str Allien, S., Davaki K. & Mossialos E.: Informal payments for Health Care, in Transparency International: Global Corruption Report 2006: Corruption and health, pp. 62, available at prema: Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str.23. 9

10 nalaz bilježi pad u odnosu na istraživanje iz godine, u kom je 7,6% ispitanika reklo da je dalo mito u zdravstvenoj ustanovi 12. Ispitanici koji su rekli da su dali mito, skoro 4% od ukupnog broja ispitanih, kažu da su najčešće neformalno platili hirurzima, ginekolozima, izabranom ljekaru 13. Ovo je slično istraživanju iz 2013, kada su hirurzi najčešće pominjani kao primaoci neformalnog plaćanja. Kao i 2013, ispitanici kažu da je tarifa neformalnog plaćanja usluge, najčešće bila unaprijed poznata. Većina ovih slučajeva kaže da se neformalno plaćanje u zdravstvenoj ustanovi u državnom vlasništvu desilo nakon pružene usluge, a da je motiv bio potreba da se osigura bolji tretman. Ispitanici CATI istraživanja iz 2016, koji su neformalno platili u zdravstvenoj ustanovi, procjenjuju da je mito zdravstvenim radnicima dalo 13,3% pojedinaca. U istraživanju iz 2016, gotovo da nema ispitanika koji kao metod plaćanja navode sitne poklone, za razliku od istraživanja iz 2013, kada je taj procenat iznoso 21,1%, a 64,9% onih koji tvrde da su platitli uslugu kaže da to učinio u novcu. Procenat ispitanika koji tvrde da su nekada, u nedefinisanom vremenskom periodu častili zdravstvenog radnika iako to nije traženo, je opao skoro 10% u odnosu na mjerenje stavova iz 2013 kada je iznosio 44.4% i u iznosi 35,1% ukupne populacije 14. Mogući razlog za ovako rasprostranjenu percepciju 15 i pojavu su i niska primanja zdravstvenih radnika 16, odnosno, pretpostavka da zbog ograničenog ukupnog budžeta za zdravstvo, te neadekvatnih primanja zaposlenih u javnom sektoru, ti nedostaci se nadoknađuju kroz neformalna plaćanja pacijenata. Kao i prije tri godine, istraživanje javnog mnjenja iz godine pokazalo je da više od polovine anketiranih misli da su male plate osnovni razlog za postojanje korupcije u zdravstvu. Čak 50,5% građana prepoznalo je to kao najvažniji razlog za pojavu korupcije u zdravstvu. Sindikat doktora medicine je u reagovanju na još jednu odluku Vlade o promjenama zarada u javnom sektoru sredinom 2016, tako, iznio podatak da Crna Gora za zdravstvo najmanje izdvaja iz budžeta u poređenju sa svim evropskim zemljama i to u iznosu od 265 eura po glavi stanovnika, odnosno 5 % BDP. 17 U zemljama članicama EU taj procenat je mnogo veći, odnosno iznosi 8-12 % BDP. Oni su, dalje, dodali da Crna Gora ima najmanji broj ljekara po glavi stanovnika u Evropi (2,1 na stanovnika). Ti ljekari, po njihovom mišljenju, imaju najniže plate u odnosu na ekonomski potencijal zemlje, tj. specijalista prima 1.32 prosječne zarade u državi. Studija Centra za monitoring Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore. kroz intervjue sa zdravstvenim radnicima godine bilježi da je u sektorskom Akcionom planu za borbu protiv korupcije jedna od mjera u borbi protiv korupcije da se obezbijede: finansijski podsticaji zdravstvenim radnicima i saradnicima. Identične riječi se koriste i u Akcionom planu za istu oblast objavljenom Iako je u aprilu usvojen novi Granski kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost 19, pravila za sticanje prava na nagrađivanje zdravstvenih radnika i saradnika, nisu se mijenjala. Naime, i ovim ugovorom, kao i prethodnim, regulisano je da se zarade zaposlenih u zdravstvenim ustanovama uvećavaju po osnovu: naučnog zvanja, stručnog zvanja i mentorstva, kao i rezultata rada. Rezultate rada utvrđuje poslodavac saglasno opštem aktu ustanove. 20 U ovom slučaju, dakle, ni sindikat ni kolektiv nemaju učeće u odlučivanju o vrednovanju dodatnog angažmana zaposlenih. Kao i u slučaju prethodnog dokumenta, i ovaj predviđa da zaposleni koji u toku mjeseca ostvari rezultate rada u obimu i kvalitetu iznad prosječnih, odnosno planiranih, ima pravo na uvećanje zarade do 15% proporcionalno ostvarenom rezultatu. Ugovor predviđa i mogućnost nagrađivanja jubilarnim nagradama, ali i slobodnim danima. Dalje, dodatan angažman na poslu se boduje, a ti bodovi su važni prilikom odlučivanja u slučajevima prekobrojnih zaposlenih. Međutim, ovaj vid vrednovanja dodatnog angažmana ne može se tretirati kao sistem nagrađivanja, već višpe kao vid pritiska na zaposlene da stalno rade i preko norme kako bi ne samo ispunili svoju radnu obavezu, već i spriječili da eventualno budu otpuštenikriterijume za nagrađivanje definišu i Zakon o radu, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Statut Ljekarske komore i Pravilnik o dodjeli nagrade za izuzetan doprinos razvoju crnogorskog zdravstva. Ova dokumenta, međutim, ne definišu preciznije uslove za nagrađivanje zdaposlenih u zdravstvu za svakodnevni vanredni angažman i posvećeni rad. Dodatno, Ministarstvo, kao jedan 12 Slika 1 13 Slika 2 14 Slika 3 15 Slika 4 16 Slika Ministarstvo zdravlja, AKCIONI PLAN ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE U OBLASTI ZDRAVSTVA ZA GODINU, Podgorica, mart godine, str Na osnovu člana 150 stav 2 tačka 3 Zakona o radu ( Službeni list CG, br. 49/08,26/09,59/11 i 66/12), Samostalni Sindikat zdravstva Crne Gore, Sindikat zdravstva Crne Gore i Vlada Crne Gore, zaključen godine. prestaje da važi Kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost (²Sl. list RCG², br. 16/06, 56/07, 46/08 i 11/12). 20 Čaln 14, Granski kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost, April

11 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE od nosilaca ove aktivnosti i krovna institucija zdravstvene politike, nije odgovorilo na pitanje o broju radnika koji su dobili nagradu za poseban kvalitet i angažman u profesionalnom radu, iako je sektorskim Akcionim planom predviđeno dostavljanje periodičnih izvještaja sa tim podacima Čekanje na zdravstvene usluge i korupcija Još jedan od mogućih uzročnika korupcije je dugo čekanje na specijalističke preglede i druge zdravstvene usluge. Crnogorski zdravstveni sistem ima ograničene kapacitete i one intervencije koje nisu hitne, obavljaju se po utvrđnim listama za čekanje. Predugo čekanje na neku intervenciju ili pregled može biti razlog da pacijent pokuša da skrati period čekanja tako što će podmititi zdravstvenog radnika ili izvršiti neki drugi vid pritiska putem korupcije. Kako je rangiranje pacijenata u području diskrecionog prava odlučivanja o urgentnosti liječenja, teško je dokazati da je pomjeranje prema vrhu posljedica podmićivanja ljekara. 21 Na osnovu sprovedeno CATI istraživanja javnog mnjenja, Centar za monitoring je dobio podatke da se pacijenti još uvijek suočavaju sa ovim problemom., tj. da su pojedini zabrinjavajuće dugo čekali na neke specijalističke preglede 22. Najveći broj intervjuisanih koji su obavljali specijalističe preglede, kažu da su na njih čekali manje od mjesec, odnosno 35,8% njih nije čekalo duže od nedjelju dana, a 61,7% je reklo da su čekali manje od mjesec dana na specijalistički pregled. Čak duže od 3 mjeseca da ih pregleda ljekar specijalista čekalo je 10,6% ispitanika. Anketirani kažu da misle da je situacija gora nego Kada su upitani da li, kada odu kod ljekara, dugo čekaju na pregled, 34,2% ispitanika kažu da dugo čekaju na pregled kada odu kod ljekara, dok 40% anketiranih se u potpunosti ili uglavnom ne slaže sa tvrdnjom da imaju iskustva dugog čekanja na pregled. Čak 60,1% ispitanih misli da su liste čekanja za pojedine zdravstvene liste duge. Da su liste čekanja duge za pojedine zdravstvene usluge smatra 60,1% ispitanika. Reforma zdravstvenog sistema jedino može biti smatrana adekvatno sprovedenom ukoliko omogući jednak pristup zdravstvenoj zaštiti svim pacijentima. Kako do korupcije dolazi zbog otežanog pristupa zdravstvenim uslugama, adekvatna reforma vodi i smanjenju ove negativne pojave. Od 2013, kada je sistem informacionih tehnologija bio u začetku u mnogim zdravstvenim ustanovama, a u nekoliko njih nije bio ni uveden, tri godine kasnije ostvaren je ograničen napredak. Naime, izrađen je nacrt Strategije razvoja informacionog društva 23, koji je pripremilo Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, a obuhvata i plan razvoja E-zdravstva, koje je definisano kao širok spektar primjene informaciono komunikacionih tehnologija u sistemu zdravstva, koje bi bile namijenjene i građanima i pacijentima i zdravstvenim radnicima i upravljačima sistema, odnosno svim subjektima zdravstvenog sistema. Strategijom se, ambiciozno, predviđa, da do bude 30% registrovanih korisnika elektronskih usluga u zdravstvu, isto toliki procenat uvida u podatke osiguranika obaveznog zdravstvenog osiguranja elektronski identifikjovanim korisnicima, te 50% prijava i odjava osiguranika obaveznog zdravstvenog osiguranja. do planira se da se ti procenti uvećaju 20%. Dalje, u indikatore strategije ulazi i procenat izdatih e-uputa, e-recepata i online zakazanih pregleda, te se kaže da se do očekuje da oni iznose 30, odnosno 40% i da se do taj procenat poveća za 30. Očekuje se usvajanje ove Strategije, a zatim i izrada Akcionog plana za sprovođenje strategije, koji treba da definiše koliko će aktivnosti na sprovođenju strategije iziskivati vremena, kao i novca za treninge i elektronsko opremanje. Uspješna implementacija Strategije u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta ovog propratnog dokumenta i promocije e-usluga među pacijentima. Punom implementacijom strategije bi, međutim, bila omogućena preciznija analiza i procjena funkcionisanja svih subjekata zdravstvenog sistema, odnosno bolje praćenje pokazatelja kvaliteta rada godine u Kliničkom centru Crne Gore postojale su liste čekanja za kardiohirurške operacije, za interventnu kardiologiju, za radioterapiju, za neurologiju (EMNG), kao i za operaciju kuka i operaciju oka, čime je bio pokriven samo dio pružanja medicinskih usluga. U protzekle tri godine postignut je ograničen napredak. Tako u Kliničkom centru utvrđene su samo liste čekanja Klinike za onkologiju i radioterapiju, Klinike za očne bolesti, Klinike za ortopediju i klinike za bolesti srca. Način obrazovanja listi čekanja, te njihov sadržaj i obavezu dostavljanja listi nadležnim organima, propisani su Odlukom o obrazovanju listi čekanja na dijagnostičke i terapijske procedure i operativne zahvate 24. Sve liste su objavljene na internet stranici KCCG i ažuriraju se redovno. Kriterijumi za stavljanje na listu su: (1) dan prijave; (2) lista bolesti opasnih po život; (3) faza naprednosti bolesti. 25 Kao i prije 21 Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str Slika 6 23 Dostupna na posljednji pregled 19. jula Klinički centar Crne Gore, br. 03/ , Podgorica, godine. 25 Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula

12 tri godine, postupak po kom se formiraju liste čekanja, odnosno način na koji se utvrđuje hitnost i odlučuje o rangiranju ostao je netransparentan. Uvid u liste čekanja dozvoljen je šefovima odjeljenja, direktorima zdravstvenih institucija i direktorima klinika. KCCG raspolaže sa tri aparata za magnetnu rezonancu, gama kamerom, dva angiografa, tri multislajsna i jednim jednoslajsnim CT-om, aparatom za osteodenzitometriju i za razbijanje kamenca u bubregu, kao i četvorodimenzionalnim ultrazvučnim aparatom posljednje generacije i najmoderniji digitalni mamograf. U toj zdravstvenoj ustanovi trenutno radi zaposlenih na neodređeno i 275 na određeno vrijeme, odnosno 67 doktora subspecijalista, 255 specijalista, 19 specijalista iz stomatologije, pet stomatologa i 106 ljekara na specijalizaciji. 26 U cilju smanjivanja listi čekanja zaposleni su nedostajući kadrovi, međutim u Ministarstvu zdravlja ne mogu precizno da kažu precizan broj novozaposlenih. Raspisan je konkurs za 80 specijalizacija. Dalje, anagažovani su ljekari i stručni konsultanti iz država regiona. Dodatno, uvođenjem prekovremenog rada, u skladu sa usvojenim Pravilnikom, za već zaposlene zdravstvene radnike, Ministarstvo zdravlja smatra da je smanjilo period čekanja na zdravstvenu uslugu. Takođe, uspostavljena je bolja tehnološka organizacija, popravkom i razmještanjem aparata. Prepoznata je obaveza obnavljanja tehnološke osnove, te je kupljena oprema zbog koje se čekalo, što je omogućeno brojnim donacijama 27. U Ministarstvu ne posjeduju precizne brojeve o tome. Međutim, podatak da se u Kliničkom centru Crne Gore za pregled na nuklearnoj magnentnoj rezonanci čeka se oko 60 dana, odnosno za CT skener oko 45 dana, je zabrinjavajući. U odgovoru na novinarsko pitanje, ova služba je sredinom godine obavijestila javnost da se na veoma mali broj dijagnostičko terapijskih procedura čeka duže od dva do tri mjeseca. 28 U izvještaju se, međutim, ne precizira na koje zdravstvene usluge se čeka ovako dugo. Uvidom u liste čekanja dostupne na internet stranici Kliničkog centra 29, primjećuje se da se na pojedinim listama nalazi oko 20tak pacijenata. Međutim, na nekoliko lista čekanja nalazi se preko 150 ljudi koji čekaju zdravstvenu uslugu. Tako na zdravstvenu uslugu Klinike za onkologiju i radioterapiju - Odjeljenja za nuklearnu medicine i Scintigrafija skeletal, čeka 188 ljudi, dok se na listi čekanja HDO Klinike za kardiologiju nalazi 241 pacijent, a čak 356 pacijenata je na listi čekanja Klinike za očne bolesti Dopunski rad i pružanje usluga u privatnoj praksi Istovremeni rad u javnom i privatnom sektoru otvara mogućnosti zloupotrebe službenog položaja, posebno za ljekare koji mogu poziciju u državnoj instituciji koristiti za preusmjeravanje pacijenata na privatnu praksu od koje imaju dodatnu ekonomsku korist. Na taj način, pacijent se primorava da direktno plaća za uslugu u privatnim ordinacijama ili klinikama, iako bi istu uslugu, često od istog zdravstvenog radnika, mogao dobiti besplatno, odnosno pokrivenu prihodima od Fonda za zdravstveno osiguranje, u državnoj instituciji. Time se usluga, ustvari, plaća i direktno i kroz doprinose zdravstvenom osiguranju. Zbog dopunskog rada u privatnojh praksi, ljekari mogu često odsustvovati sa svojih pozicija u državnim domovima zdravlja i klinikama, što povećava čekanje na zdravstvenu uslugu i povećava pritisak na pacijente da alternative traže u privatnoj praksi 30. Prema rezultatima ispitivanja javnog mnjenja, koje je za potrebe ove studije sproveo Centar za monitoring, trećina, odnosno 31% ispitanih građana Crne Gore, izjavilo je da je bilo upućeno u privatnu kliniku od strane ljekara gdje su morali da plate pregled, iako su mogli da dobiju besplatan pregled u državnoj. Taj rezultat predstavlja pad od 6% u odnosu na istraživanje javnogh mnjenja tri godine ranije godine 37% ispitanika dreklo je da su ih zdravstveni radnici slali privatniku da plate pregled, umjesto da isti dobiju besplatno u državnoj zdravstvenoj ustanovi 31. U cilju ograničavanja ove pojave, iz Ministarstva zdravlja godinama nude različita rješenja. Tako je bilo najava o 26 KCCG: Na magnetnu rezonancu čeka se dva mjeseca, najmanje u regionu, cafe del Montenegro, , posljednji pregled na Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula KCCG: Na magnetnu rezonancu čeka se dva mjeseca, najmanje u regionu, cafe del Montenegro, , posljednji pregled na Posljednji pregeld na 30 Anti-Corruption Resource Center U4: Corruption in the Health sector, 2008, pp. 26, available at: prema Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str Slika 7 12

13 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE uspostavljanju registra privatne prakse, te ograničavanja rada zdravstvenih radnika zaposlenih u državnim institucijama samo na rad u ordinacijama koje su dio mreže zdravstvenih institucija. Članom 98 novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti 32 dopunski rad zabranjen za zdravstvene radnike i saradnike koji su zaposleni na puno radno vrijeme u zdravstvenim ustanovama koje je osnovala država ili opština 33. Izuzetak u ovom slučaju je mogućnost zdravstvenih radnika da dobiju mišljenje direktora i saglasnost od ministra i da zaključi ugovor za obavljanje dopunskog rada u toj zdravstvenoj ustanovi u kojoj već radi, ili u nekoj drugoj koju je takođe osnovala država. Ova mogućnost se odnosi i na rad u zdravstvenoj ustanovi koju je osnovalo drugo pravno lice, srednju školu zdravstvenog usmjerenja i druge klinike i ordinacije obuhvaćene članom istog zakona. Zdravstvenim radnicima u ovom smislu samo nije dozvoljeno da obavljaju dopunski rad u ugostiteljskim objektima koji pružaju i zdravstvene usluge. U poređenju sa ranijim zakonskim rješenjem, ovo predstavlja korak nazad. Naime, ranije je dopunski rad zdravstvenim radnicima bio dozvoljen samo u okvirima mreže zdravstvenih ustanova 35, u koje su ulazile i neke privatne zdravstvene ustanove, ali se jasno znao njihov broj. Sada tog tipa ograničenja nema. Odredba da zdravstveni radnik uz mišljenje direktora i saglasnost od ministra može raditi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi, bez obzira na to da li je osnivač država, lokalna uprava ili drugo pravno lice, ne samo da povećava mogućnost dodatnog angažmana za doktore i drugo medicinsko osoblje, već i povećava mogućnost političkog i druge vrste pritiska na njih, koje mogu vršiti direktori i ministar zdravlja. Trenutna praksa Ministarstva zdravlja je da ne daje saglasnost na zahtjeve za dopunski rad u privatnom sektoru nikome, međutim ove odredbe je neophodno izmijeniti kako bi se i ubuduće izbjegle zloupotrebe po ovom osnovu. Dalje, a u vezi i sa prethodnim segmentom studije, uvođenjem prava na dopunski rad za zaposlene u Kliničkom centru Crne Gore od maja 2015, prvo u segmentima neurologije, endrokrinologije, ortopedske hirurgije, kardiohirurgije, očnih bolesti, kardiologiji i koronagrafijama, pacemakerima i vaskularnoj hirurgiji, postignuto je značajno smanjenje listi čekanja. 36 U odgovoru se takođe navodi da je obezbijeđen dopunski rad i na skeneru, magnetu, dopleru krvnih sudova, gastroenterologiji, kolonoskopijama, gastroskopijama. Uvidom u postojeće liste čekanja, međutim, primijetno je da se na pojedine intervencije još uvijek dugo čeka, te da dopunski rad određenih zdravstvenih radnika nije dovoljan da nadomjesti nedostatak broja zaposlenih. Prema postojećem Pravilniku o bližim uslovima za obavljanje dopunskog rada zdravstvenih radnika u mreži zdravstvenih ustanova 37, zdravstveni radnik dobija dozvolu da obavlja dopunski rad uokviru institucija zdravstvenoog sistema države, ukoliko takva potreba postoji, a tek ukoliko se utvrdi da takve potrebe nema, onda mu se odobrava rad u privatnoj praksi. Kao što smo već istakli, trenutni ministar nije potpisao niti jednu saglasnost za rad u privatnoj praksi Kršenja prava pacijenata Još jedan, u nizu mogućih uzroka korupcije, je nedovoljno razvijena svijest građana o pravima koja imaju kao pacijenti, odnosno neostvarivanje i slaba zaštita tih prava. Preciznije, ako pacijenti nisu informisani, o pravima, ne znaju ni kada sui m ona uskraćena, te često ni ne prepoznaju pojavu korupcije kao takvu. Rezultati ispitivanja javnog mnjenja u godini pokazuju da na pitanje: Da li znate kome se možete obratiti ukoliko smatrate da se ne poštuju Vaša prava kao pacijenta? negativno odgovara zabrinjavajuće visok procenat ispitanih. Čak 62,6% anketiranih godine reklo je da ne zna kome bi se obratili u slučaju kršenja njihovih prava. To je neznatno manji procenat u odnosu na tri godine ranije, kada je 66,1% ispitanika u Crnoj Gori reklo da ne zna kome bi se obratilo ukoliko bi došlo do kršenja prava pacijenta. U posljednjem istraživanju javnog mnjenja, 37,4% građana kaže da zna kome da se obrati ako su im kao pacijentima kršena prava, te tako 18,4% kažu da bi se u prvom redu obratili Ministarstvu zdravlja, 13,1% Upravi zdravstvene ustanove i 10,4% Upravi za antikorupcijsku inicijativu. 32 Zakon o zdravstvenoj žaštiti, Sl. list Crne Gore, br. 3/16 33 Ministarsvo zdravlja, /2016/UPI, Podgorica, ; Odgovor na Zahtjev za slobodan pristu informacijama, Centar za monitoring, 223/16, Podgorica Zdravstvenu djelatnost, u skladu sa ovim zakonom, mogu da obavljaju: organ državne uprave nadležan za poslove odbrane, organ državne uprave nadležan za unutrašnje poslove, organ uprave nadležan za izvršenje krivičnih sankcija, ustanove socijalne i dječje zaštite i ugostiteljski objekti za lica zaposlena, odnosno smještena u njima. Zdravstvenu djelatnost iz stava 1 ovog člana mogu da obavljaju i međunarodni aerodromi i luke otvorene za međunarodni saobraćaj za lica koja ulaze u Crnu Goru, odnosno izlaze iz Crne Gore., Zakon o zdravstvenoj žaštiti, Sl. list Crne Gore, br. 3/16 35 Odluka o mreži zdravstvenih ustanova, Službeni list Crne Gore, broj 18/2013, god.. 36 Ministarsvo zdravlja, /2016/UPI, Podgorica, ; Odgovor na Zahtjev za slobodan pristu informacijama, Centar za monitoring, 223/16, Podgorica Ministarstvo zdravlja, Službeni list Crne Gore, broj 9/

14 Ali, važnije je da anketirani izjavljuju da nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima u oblasti zdravstvene zaštite. Samo 6,4% anketiranih kaže da je u potpunosti upoznato, dok ukupno manje od četvrtine anketiranih, odnosno, 23,9% misli da je prilično ili u potpunosti upoznato sa ovim korpusom prava. Zabrinjava da ispitanici procjenjuju svoje znanje kritičnije nego godine. Tako, čak 57,9% anketiranih procjenjuje da je malo ili nimalo upoznato sa pravima koje ima kao pacijent 38. Oni ipak dominantno smatraju da o pravima pacijenata treba da ih informiše zdravstveni radnik, odnosno ljekar (35,6%), zatim Ministarstvo zdravlja (31,1%), mediji (12,9%), zaštitnik prava pacijenata (8,5%), te medicinske sestre (6%), nevladine organizacije (1,5%). Na osnovu podataka kojim raspolažemo, od početka do sada nije vođena ni jedna kampanja 39 sa ciljem informisanja pacijenata o njihovim pravima, ali se u samim ustanovama radilo na obavještavanju građana o mogućnosti žalbe. Takođe, kada građane preciznije pitate o stavovima u vezi sa poštovanjem tačno određenih prava, oni jasno prepoznaju kada sui m prava kao pacijentima kršena. Tako, 8,7% anketiranih smatra da medicinsko osoblje ne čuva povjerljive podatke o zdravstvenom stanju pacijenata, ali se 43,3% ispitanih uglavnom ili u potpunosti slaže sa tvrdnjom da medicinsko osoblje čuva povjerljive podatke o pacijentima. Dalje, trećina anketiranih, odnosno 33,5% njih, kaže u prostor gdje ljekar obavlja pregled, u toku pregleda, ulaze nepozvane osobe, te narušavaju pravo na privatnost. Iako većina, 65,5% anketiranih, ocjenjuje da im je zdravstvena usluga uvijek dopstupna, važno je istaći da svaki sedmi ispitanik, odnosno 15,5% njih smatra da ne može dobiti zdravstvenu uslugu kad god mu je ona potrebna. Čak 62,6 % ispitanika u CATI anketi kaže da ne zna kome bi se obratilo ukoliko su im prava prekršena, a 13,3% nisu upoznati sa činjeniciom da se na kršenja prava pacijenata mogu žaliti u zdravstvenim ustanovama. Nepoznavanje institute Zaštitnika prava pacijenata je mogući razlog što u značajnom broju zdravstvenih ustanova nema prijava Zaštitniku prava pacijenata. Izvještaji zaštitnika bi trebalo da se dostavljaju ministarstvu, a da ih ono onda objavljuje u godišnjim izvještajima. Kako ti podaci nisu bili dostupni, a u namjeri da sazna koliko su primjedbi zaštitnici dobili od građana u periodu do Centar za monitoring je svim zaštitnicima prava pacijenata, tj. svim domovima zdravlja i opštim boljnicama, kao i Kliničkom centru Crne Gore uputio identične zahtjeve za Slobodan pristup informacijama. U tabeli možete vidjeti pregled dobijenih odgovora. Ministarstvo zdravlja svakog dana dobija zahtjeve za zaštitu prava pacijenata i druge prigovore građana na zdravstveni sistem, te postupaju po njima 40. Iako je dobro da građani sa bilo kog nivoa dobijaju odgovor na prigovore instutucijama, to što Ministarstvo preuzima ulogu već postojećih instuituta ne samo da ne doprinosi daljem uspostavljanju i osnaživanju nezavisnosti tih instituta, nego i preopterećuje zaposlene u Ministarstvu, te otežava rad za koji su nadležni. Na osnovu dobijenih odgovora, Domovi zdravlja u Andrijevici i na Cetinju u tri i po godine nisu dobili ni jednu primjedbu Zaštitniku prava pacijenata zbog kršenja prava. Pet zdravstvenih ustanova, domovi zdravlja u Kolašinu, Mojkovcu, Rožajama, Ulcinju i opšte bolnice na Cetinju i u Bijeu istom periodu primili ukupno su manje od 10 primjedbi zbog kršenja prava pacijenata. Najviše primjedbi zbog kršenja prava pacijenata, čak 1999, primio je Zaštitnik prava pacijenata u Kliničkom centru Crne Gore, a odmah za njim je po broju prijava Zaštitnik iz Doma zdravlja Podgorica, koji je od do dobio ukupno 1201 primjedbu pacijenata. Ovakva razlika u broju prijava dijelom se može pripisati broju obavljenih pregeleda i razlici između broja pacijenata kojima se pruža usluga u Podgorici i, na primjer, Andrijevici. Međutim, ne može se isključiti i neinformisanost kao jedan od uzroka ovakve razlike. Takođe, kako nije moguće uočiti ni trend rasta ni trend pada broja prijava koje pacijenti podnose zaštitniku njihovih prava, ne može se zaključiti ni da su bolje informisani, pa da se više žale zbog uskraćivanja prava, ali ni da je kvalitet usluge rastao, pa da nije bilo razloga za žalbe. Građani su se, u podnijetim prijavama Zaštitnicima prava pacijenata dominantno žalili iz godine u godinu na iste ili slične probleme. Tako, preovladavaju žalbe na postupak zdravstvenog radnika, zatim na kvalitet zdravstvene usluge, a onda i na vrijeme čekanja. Pored toga, pacijenti su se žalili i na način naplaćivanja usluge, organizaciju zdravstvene usluge, nedostatak ljekova i td. 16 zdravstvenih ustanova odgovorilo je ili opštim konstrukcijama da rade sve što treba u smislu odgovaranja na primjedbe pacijenata ili direktno da nije bilo ni disciplinskih postupaka, ni suspenzija, ni kazni zbog kršenja prava 39 Ministarstvo zdravlja, odgovor na Zahtjev za slobodn pristup informacijama, br. 222/ Podaci dobijeni u intervjjuu sa Mirjanom Pešalj, pomoćnicom zdravlja, intervju obavljen 12. jula

15 PROCJENA RIZIKA KORUPCIJE U ZDRAVSTVENOM SISTEMU CRNE GORE pacijenata. Samo u domovima zdravalja Bar, Budva, Berane i Nikšić, za tri i po godine sprovedeno je ukupno 10 disciplinskih postupaka, izrečene 8 sankcija, najčešće u vidu novčanih kazni ili suspenzija. Ostali odgovaraju da se problem i primjedbe na kršenje prava najčešće rješavaju razgovorom. Posebno je zabrinjavajuće da su iz dvije zdravstvene ustanove sa ubjedljivo najvećim brojem prigovora upućenih Zaštitniku prava pacijenata, iz Kliničkog centra i Doma zdravlja Podgorica, izostali odgovori o broju disciplinskih postupaka. U odgovoru iz Kliničkog centra 41 se kaže da se primjedbe odnose na neodgovaranje na telefonske pozive, dužinu čekanja na pregled u ambulantama na Poliklinici, te manji broj na postupak zdravstvenih radnika i kvalitet pružene usluge. Uzroci problema se javljaju zbog opterećenosti ustanove, nedostatka kadra, nedovoljnog prostora, privremenog zastoja opreme, nabavke potrošnog medicinskog materijala i sl. Dodatno, u Kliničkom tvrde da po svakom prigovoru postupaju u skladu sa Zakonom o pravima pacijenata, te da su pokrenuli disciplinski postupak kad god je utvrđeno da postoji potreba za tim. Ipak, u odgovoru na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama 42, broj disciplinskih postupaka je izostavljen. U Domu zdravlja Podgorica nema sprovedenih disciplinskih postupaka iz sljedećih razloga: kako su rokovi djelovanja po važećem Zakonu o pravima pacijenata (Sl. list CG br. 40/10) izuzetno kratki, po svakoj prijavi/prigovoru promtno se reagovalo od strane svih nadležnih struktura u ustanovi, prvenstveno Zaštitnika prava pacijenata, a zatim i menadžmenta ustanove i Komisje za kontrolu kvaliteta ZU Dom zdravlja Podgorica. 43 Broj prigovora upućenih Zaštitniku prava pacijenata Ukupno Postupci i sankcije Dom zdravlja Podgorica Dom zdravlja Bar - 4 disciplinska postupka 30 - Izrečene 2 novčane kazne - Jednom radniku izrečena mjera opomene od strane direktora Dom zdravlja Bijelo Polje Dom zdravlja Budva - 2 disciplinska postupka zbog kršenja prava pacijenata (2013. godina) Izrečene 2 sankcije (suspenzija zaposlenog i novčana kazna) Dom zdravlja Berane -2 disciplinska postupka Izrečene 2 sankcije -Podnijeta 1 prijava zbog korupcije Dom zdravlja Andrijevica Dom zdravlja Cetinje Dom zdravlja Danilovgrad Dom zdravlja Herceg Novi 42 0 Dom zdravlja Kotor 16 0 Dom zdravlja Kolašin 9 0 Dom zdravlja Mojkovac Odgovor na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, br Centar za monitoring, Zahtjev br. 216/16 43 Dom zdravlja Podgorica, Odgovor na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, br. 05/ /2 15

16 Dom zdravlja Nikšić - 2 disciplinska postupka Izrečene 2 novčane kazne Dom zdravlja Pljevlja 22 0 Dom zdravlja Plav 9 0 Dom zdravlja Rožaje Dom zdravlja Tivat 32 0 Dom zdravlja Ulcinj 9 0 Opšta bolnica Bar Opšta bolnica Bijelo Polje 6 0 Opšta bolnica Berane -2 prijave zbog sumnje na korupciju (odbačene) Opšta bolnica Cetinje 3 0 Opšta bolnica Kotor 12 0 Opšta bolnica Nikšić - 3 disciplinska postupka, 33-0 izrečenih kazni Opšta bolnica Pljevlja Klinički centar Crne Gore Još uvijek predstavlja izazov za pravilno funckionisanje sistema zaštite pacijenata činjenica da direktor zdravstvene ustanove ima diskreciono pravo imenovanja zaštitnika prava pacijenata iz kruga već zaposlenog medicinskog i administrativnog osoblja. Ovo naročito iz razloga što ne samo da zaštitnici prava pacijenata ovo obavljaju kao dodatnu aktivnost, već i zato što su u konfliktu interesa, jer kao zaposleni te ustanove moraju da vode postupke unutar nje i protiv direktno nadređenih koji ih imenuju ili kolega. Zaštitnik prava pacijenata još uvijek ima ista ograničenja u funkcionisanju kao i prije tri godine, a ona se uglavnom odnose na prekratak rok za donošenje rješenja po prigovoru, zakonski nedefinisana samostalnost zaštitnika pri donošenju nalaza i odluka, nepostojanje podzakonskih akata koja preciznije regulisala način procesuiranja pritužbi od strane pacijenata, tj. neujednačenost u pristupu rješavanja prigovora, kao i nedostatak obuke za osobe koje obavljaju ovaj posao. Etički kodeks je usvojen 22. juna godine 44. Takođe, oni kažu da su, pošto su dali preporuku svim javnim zdravstvenim ustanovama, one učinile isto, tj. usvojili su kodeks etike prilagođen njihovom načinu funkcionisanja i rada. CeMI-jeva studija o korupciji u zdravstvu iz prepoznaje da je neophodno promovisati etičke kodekse zdravstvenih radnika i organizovati obuke o primjeni istih, što je jedan od preduslova jačanja integriteta zdravstvenih radnika. 45 Obuke o primjeni etičkog kodeksa su tek u najavi za CeMI-jeva studija takođe preporučuje i da nadležne komore (Ljekarska i Farmaceutska komora) dosljedno displinski sankcionišu kršenja odredbi etičkih kodeksa. U odgovoru Ministarstva zdravlja se kaže da u zdravstvenim ustanovama nisu vođeni postupci zbog kršenja Etičkog kodeksa. Sa druge strane, Ljekarska komora je, u periodu od početka do sredine Godine, vodila ukupno 11 postupaka pred nadležnom Komisijom za etička pitanja, po prituzbama zbog povrede odredbi Kodeksa medicinske etike. Od toga, u 4 slučaja nije utvrđena povreda Kodeksa, a u 3 slučaja su nađeni izvjesne propuste za koje je ocijenjeno da su u nadležnosti zdravstvenih ustanova. Potom su tražili od menandžmenta te ustanove da nadležni disciplinski organ provede postupak i izriče sankcije, a zatim obavijesti Ljekarsku komoru i Ministarstvo 44 Ministarstvo zdravlja, Odgovor broj /2016 UPI na Zahtjev za Slobodan pristup informacijama br. 222/16 45 Bojović, Dragan Procjena rizika od korupcije u zdravstvenom sistemu Crne Gore, Centar za monitoring, Podgorica, 2013, str